Palače u Firenci, Pienzi i Rimu

za razliku od ostalih dijelova Europe u kojima srednjovjekovno društvo počiva na feudalnim odnosima i
organizaciji, u Italiji gradovi nasljeđuju antičke organizacijske tradicije
političko dvojstvo: GUELFI I GHIBELLINI (Guelfi zahtijevaju dominaciju utjecaja papinske države, dok su
Ghibellini skloniji političkom utjecaju Svetog Rimskog Carstva). Taj je odnos dodatno bitno kompliciran
dnevno-političkim potrebama i zahtjevima, pa su strane tijekom stoljeća uvelike mijenjale svoje temeljne
stavove. Tako je Firenca koja je u osnovi guelfska vrlo daleko od papinskog utjecaja, dok je Siena, stvarno grad
Ghibellina, ali mnogo klerikalnija u svojoj organizaciji. Pri tome se općenito može reći da su sienski Ghibellini
bili skloniji aristokratskoj, polu-feudalnoj formi gradske organizacije, dok su firentinski Guelfi svoju koncepciju
društva temeljili na trgovačkoj oligarhiji. Nova Firentinska republika osnovana je 1250., a od 1294. uređen je
svojevrsni republikanski ustav. Društvo je organizirano na strukturi 21 ceha, od kojih je sedam organizirano u
Arti Maggiori, a ostali u Arti Minori.
Arti Maggiori su činili pravnici (Giudici e Notai), suknari (Arte della Lana, krojači (Calimala), svilari (Seta),
bankari i mjenjači novca (Cambio), krznari (Pellicciai) i liječnici i apotekari (Medici e Speziali) kojima su u
pravilu pripadali slikari.
Svim većim cehovima bili su pridruženi umjetnici odnosnih umijeća, npr. zlatari su bili dijelom ceha svilara.
Budući da je ekonomski život grada uvelike ovisio o trgovini tekstilom i međunarodnom bankarstvu jasno je da
su pravnici, suknari, krojači i bankari imali najsnažnije cehove.
bilo bi pogrešno tvrdi ti da Firenca zbog republikanskog sustava nema aristokraciju. Ona je raspoređena u Arte
Maggiori, dok ostali puk čini popolo minuto. Povremeno izbijaju i pobune, kao npr. pobuna Ciompi iz 1378.
kada su se radnici u proizvodnji vune pobunili za bolje radne uvjete. Stoga su gotičke palače često bile prilično
fortificirane.
Nove će palače biti u osnovi fortificirane građevine bez kula, zakošenja i mostova, ali s izbačenim gornjim
vijencem umjesto promatračnice, dvostrukim ili trostrukim prozorima umjesto puškarnica i središnjim dvorištem
okruženim trijemom sa stupovima. Iz tradicije fortifikacijske gradnje sačuvani su čvrsta gradnja, osobito
prizemlja s bunjatom koji podsjeća na stijenu i prozorima zaštićenim snažnim rešetkama.
Leonardo Bruni, Laudatio Florentinae Urbis, 1403. «Firentinci su ponašanjem vrlo trezveni, oni nikada ne čine
nešto čime bi se nametali, i nikada ne slijede opasne i beskorisne putove, već djelukju u skladu s odmjerenim i
mirnim dekorumom.»
Slučaj s Brunelleschijevim nacrtom za prvu pal. Medici nasuprot S. Lorenza
za razliku od europskih feudalaca koji žive u udaljenim zamkovima, firentinski trgovac živi iznad svojeg obrta,
pa mu je palača istovremeno i ured i skladište. Taj je sustav naslijeđen iz Rima, no u Firenci se početkom 15.
stoljeća uspostavlja arhitektonski tip palače koji će se ubrzo proširiti čitavom Italijom.
Prvi objekti tog tipa zapravo su bili javni; Palazzo Vecchio i Bargello.
Pal. Vecchio je Gradska vijećnica koju je po tradiciji projektirao Arnolfo di Cambio razdoblju 1298. do 1340.
Bargello je započet 1255., a bio je sjedište sudske vlasti. Zakonom vrhovni sudac nije mogao biti pripadnik neke
od vodećih firentinskih obitelji nego stranac. Stoga mu je ova palača bila dom, ali i sudnica i zatvor. Obje su
palače fortificirane snažnim vanjskim zidovima, imaju zvonike kojima su okupljali građane. Ostali elementi su
vrlo jednostavni: rustikacija, dvodjelni prozori odijeljeni stupićem unutar zašiljenog luka, jednostavan razdjelni
vijenac. Prozori prizemlja su im manji i postavljeni visoko. Kvadratnog su tlocrta sa središnjim dvorištem
opremljenim zdencem. Tom planu pripada i

PALAČA DAVANZATI
- danas Muzej namještaja i unutrašnjeg uređenja. Sagrađena je u kasnom 14. stoljeću, preuzima klasični
tip rasporeda prostora. Zbog položaja u gustom tkivu grada ima reducirano dvorište s vanjskim stubištem što je
nadoknađeno krovnom loggiom. Etaže se visinom stupnjevito smanjuju, a prizemlje je naznačeno i rustikom.
- Tri velika skladišna otvora su u osima manjih otvora mezanina, dok su ostali katovi otvoreni u pet osi
otvora. Piano nobile je naznačen grbom. Kat iznad su najčešće nastanjivala djeca i manje važni članovi obitelji,
dok je posljednji kat, vruć ljeti i hladan zimi sadržavao prostorije za osoblje. Istu raspodjelu prostora možemo
vidjeti u nekim rimskim kućama u Ostiji
- COSIMO STARIJI I PAL. MEDICI
o 1434. godine Cosimo de Medici je izazvao veliku političko-ekonomsku krizu kada je prognan
iz grada te je odselio s bankom u Veneciju. Zbog ekonomskih poremećaja egzil mu je ukinut već 1434. kada
postaje doslovni vladar sljedećih trideset godina. Bio je vrlo oprezan svoju moć ne iskazivati odviše javno jer je
u teoriji bio samo običan građanin. Manipulaciju političkim i ekonomskim životom grada vršio je kroz
postavljanje članova obitelji na čelo manjih cehova jer su veći imali za članove zavidne pripadnike bogatih
obitelji (Albizzi). Tako su npr. članovi ceha krčmara bili u snažnoj opreci velikim cehovima i vezani uz političku
sudbinu Medicija.
o politički je pritisak ostvarivan kroz savez manjih cehova. Osim toga i veliki su cehovi shvaćali
da je politička stabilnost ostvarena vladavinom Medicija osnovna za ekonomski progres grada.
Drugi način pritiska, Cosimo je ostvarivao sustavom poreza koji su povećani onima koji su mu se protivili. Za
razliku od mnogih drugih političkih vođa quattrocenta, Cosimo de Medici nikada nije ubijao; protivnike bi
natjerao u bankrot.
o jedna od posljedica Cosimove duge vladavine koju nastavljaju sin i unuk do kraja stoljeća, bila
je pojačana izgradnja mnogih privatnih palača bogatih firentinskih obitelji i to novcem koji bi inače bio potrošen
u nadmetanja za premoć.
o Prvi projekt za palaču Cosimo je dao Brunelleschiju koji mu je načinio razrađen i
monumentalan projekt kojeg ovaj odbija tvrdeći da je "zavist biljka koju ne treba zalijevati".
- Michelozzov projekt; 1444.; majstor pod utjecajem Brunelleschijevih ideja, kapela dovršena 1459.
Usporedba s palačom Davanzati pokazuje da nema bitnijih promjena u oblikovanju, osim što su ovdje
utjelovljeni principi simetrije i matematičkog oblikovanja.
Snažan potkrovni vijenac koji ne počiva na arhitravu i stupovima u proporciji je s visinom palače, a ne s
najvišom etažom koja zbog toga izgleda pomalo stiješnjena.
Radijalno postavljeni kameni blokovi oko prizemnih otvora nisu blago zašiljeni kao kod palače Davanzati, nego
polukružno postavljeni.
Piano nobile je naznačen klasično profiliranim razdjelnim vijencem, a gornje etaže su nešto niže od prizemlja.
Rustika je izvedena u sljubnicama a ne u grubim kamenim blokovima kao u prizemlju, a najviša je etaža gotovo
potpuno glatka s tek naznačenim sljubnicama. Stupnjevita rustika izdužuje fasadu.
- Unutrašnje dvorište kvadratnog tlocrta formira portik nalik na klaustar koji je ranije ostvaren u
Bargellu. Razlika je u simetričnom planiranju i u činjenici da središnji ulaz pročelja kroz nadsvedeni hodnik vodi
izravno u unutrašnje dvorište. Jedini pomak od potpune simetrije tlocrta čini stražnji dio portika koji je širi, te
razmještaj bočnih prostorija koji je promijenjen zbog unutrašnjeg stubišta. Ceremonijalno stubište će se pojaviti
tek u 16. stoljeću.
Kortile je zapravo prelomljeni trijem Ospedalea, s tom greškom što Michelozzo ne naglašava uglove pilastrima,
pa djeluju oslabljeno. Sljedeća je greška stvorena grupiranjem prozora koje Michelozzo postavlja iznad stupova,
a ne iznad tjemena lukova kao Brunelleschi, pa je izostala ritmična distribucija oblika, a prozori se na uglovima
gotovo dodiruju što pojačava prethodni dojam. Sve to dodatno naglašava izrazito širok friz nad profiliranim
vijencem. Medaljoni friza su također smješteni pod prozorima i ponavljaju istu grešku.
Parametre dvorišta Medici uglavnom će zadržati sve palače koje će slijediti ovaj tip gradnje, a probleme će
riješiti tek neke rimske, a pogotovo urbinska palača.

PALAČA RUCELLAI
- započeta 1446. i predstavlja drugi tip firentinske palače po prvoj primjeni klasičnog reda na pročelju.
- za razliku od palače Medici s jednim glavnim ulazom, ovdje se otvaraju dva ulaza disponirana ritmom
AABAABAA (posljednji A nikada nije sagrađen, no treba ga zamisliti). Osi u kojima su otvoreni ulazi neznatno
su širi od osi prozora, a označeni su i grbovima nad prozorima prvog kata. Ovaj alternirajući ritam mnogo je
kompleksniji od onog palače Medici, što je naglašeno i invokacijom redova koji okomito i vodoravno razdjeljuju
pročelje.
Vodoravna razdjela je ostvarena vijencima dekoriranim obilježjima obitelji. Kao i kod palače Medici, svaki je
vijenac istovremeno i potprozornik.
- Okomitu razdjelu jasno podržavaju proporcionalni pilastri čija je shema očito izvedena iz Koloseja.
Vitruvije spominje samo četiri reda, budući da je kompozitni izumljen nakon njegove smrti. Palazzo Ruccelai
ima u prizemlju toskanske pilastre, na piano nobile prilično bogate korintske, a na gornjoj etaži jednostavnije
korintske. (Kolosej također na zadnje dvije etaže ima korintske stupove).
- visina etaža fiksirana je visinom pilastara i pripadajućih redova. Tako je prizemlje niže jer su takvi
toskanski stupovi. Sokl imitira opus reticulatum. Alberti ga ovdje koristi ne strukturalno već dekorativno.
- Fugirana fasada u kontrastu je s glatkim pilastrima. Potkrovni vijenac je također morao biti usklađen s
proporcijama pilastara i nije mogao biti istaknut poput onog Michelozzovog. Stoga je dobio nadstrešnicu na
klasičnim konzolama umetnutim u friz.
- Prozorski su otvori dvodijelni kao i kod palače Medici, a nastaju u isto vrijeme. Odnos visine i širine
pravokutnih dijelova prozora jednak je odnosu visine i širine odsječka među pilastrima. Sve je određeno
proporcijama. U tome, prema Albertiju leži esencija ljepote.
- vidljiv uzor u rimskoj arhitekturi i Albertijev stav prema antici, no unatoč snažnom Albertijevom
autoritetu, palača Rucellai je u Firenci imala malo nasljednika, dok će XVI. st. razviti slobodniji tip palače.

PALAZZO PITTI (1458 –

- gradnju središnjeg dijela započeo je 1458. nepoznati arhitekt, a tradicija pretpostavlja da je to bio
Brunelleschi ili Alberti. Monumentalnost njezina pročelja bi išla u prilog Brunelleschiju, ali vjerojatno gradnja
nije počela prije 1458., što je 12 godina nakon Brunelleschijeve smrti. Heydenreich odbacuje ovu Sanpaolesijevu
ideju tvrdeći da je Brunelleschi model za palaču Medici u nastupu bijesa uništio. U današnjem je izgledu
uglavnom izgrađena tijekom 16. i 17. stoljeća, no prema ranijim prikazima znamo da je od početka bila
zamišljena u velikim proporcijama.
- Izvorno se sastojala od sedam osi otvora, a vjerojatno je s gradnjom započeo Albertijev pomoćnik
Luca Fancelli. (Vasari)
- Luca Pitti je sebe smatrao velikim rivalom Cosima de Medicija, a bio je vrlo tašt. Često se citira
njegova želja kako želi palaču u čije bi dvorište mogla stati palača Medici.
- Murray: Teoriju o Albertijevom projektu valja odbaciti zbog toga što ovdje ne nalazimo ništa od
rimskih prototipa gradnje. Indirektno taj bi se prototip mogao iščitati u njezinim dimenzijama, no čak i ogroman
bačvasti svod S. Andree u Mantovi nema ovako strugu jednostavnost oblika, a ni jedno Albertijevo djelo ne
pokazuje ovako samouvjereno korištenje velikih neukrašenih ploha. Heydenreich: prisutni su mnogi
albertijanski oblici: arhitrav koji vodoravno dijeli bipartitne prozore, težak svod androna i dvorane za bankete.
No Luca Fancelli je za vrijeme gradnje bio u Firenci, a znamo za njegovu povezanost s Albertijem u Mantovi.
Tko god je bio autor projekta palače Pitti, vjerojatno je da nije izgradio ništa drugo, budući da su sve druge
palače kasnog quattrocenta i cinquecenta nastale na izvoru palače Medici bez bitnijeg odmaka.
- Svaki je od motiva palače Medici ovdje izveden u kolosalnom omjeru. Rustika je golema, katovi su
visoki 10ak metara, prozori su oblikovani kao portali. Novost su balustrade jonskog reda pred prvim i drugim
katom. Slične se nalaze na galeriji kupole firentinske katedrale i na lanterni stare sakristije, no ovdje je
jedinstveno njihovo kaneliranje koje ukazuje na kasniju pojavu balustrade Pitti.
- U doba Luce Pittija dovršen je samo središnji dio pročelja (poznato sa slika) jednostavan niz golemih
soba u gornjim katovima s širokim ulazom u prizemlju.
- Palaču je u razdoblju 1560-77. povećao i dogradio Ammannati
o 1549. palaču s vrtom kupuje Eleonora od Toleda, supruga Cosima I. de'Medici za 9000 škuda

PALAČA PAZZI-QUARATESI
- tradicionalno se vezuje uz Brunelleschijevo ime, a rustika prizemlja i oblikovanje u cjelini općenito
priziva njegov stil. No, veći dio gradnje nastao je tijekom 60ih godina (1462-70.). Dekoracija se pripisuje
GIULIANU I BENEDETTU DA MAIANO, i tipična je za drugu polovicu quattrocenta.

PALAČA GONDI
- započeta oko 1490. godine a naseljena je 1498. Autor je GIULIANO DA SANGALLO, najznačajniji od
kasnijih Brunelleschijevih sljedbenika i rodonačelnik nekoliko generacija arhitekata ove obitelji.
- GIULIANO DA SANGALLO je rođen 1443., a umro je 1516. pa je bio premlad za Brunelleschijevu i
Michelozzovu generaciju, no pal. Gondi je vrlo bliska pal. Medici i pal. Strozzi.
- Zanimljiva je po transformaciji grube rustike prizemlja u ravnomjerno postavljene zaobljene blokove.
Ovu tendenciju zaglađivanja slijedi rustika prvog kata s križolikim elementima između prozora, te radijalno
postavljeni blokovi nad ulazima prizemlja.

PALAČA STROZZI (1489 – 1504.)

- započeta je 1489. i u potpunosti slijedi palaču Medici, a u zaobljenoj rustici palaču Gondi.
Dokumentirana je isplata GIULIANU DA SANGALLO za model, iako se vjeruje da je izvorni projekt BENEDETTA
DA MAIANA. Potkrovni vijenac je 1504. dovršio IL CRONACA.
- Palača je nastala nakon povratka Strozzijevih ih izgnanstva pred Medicejcima i njezini strogi oblici,
snažna kvadratičnost i ponosna izoliranost od okolnih zgrada svojevrstan su izazov gradskoj cjelini. Ercole I.
d'Este: «Palača Filippa Strozzija veličanstvenija je nego ona Lorenza Medicija».

→ firentinske su palače postavile model za gradnju ovog tipa u čitavoj Italiji od kojih nekoliko
quattrocentistickih valja spomenuti one u Pienzi, Rimu i Urbinu. I u samoj Firenci postoje različite varijacije na
temu, no uvijek je prisutan osjećaj za red, ordo koji je naslijeđe rodonačelnika novog stila: Brunelleschija,
Michelozza i Albertija.

PALAČA PICCOLOMINI
- Aeneas Silvius Piccolomini je postao papa Pio II 1458. godine i ubrzo započeo sa ostvarivanjem
zanimljivog projekta nastalog u skladu s njegovim humanističkim obrazovanjem i idejama: pregradnju i
urbanizaciju svojeg rodnog sela CORSIGNANA kojem je prema svojem promijenio i ime u Pienza. U povijesti
gradskog planiranja ovaj potez igra veoma bitnu ulogu kao prva planirana gradnja u oblicima idealnog grada.
Kako bi svom rodnom selu dao status grada, počeo je s gradnjom katedrale, biskupske palače, gradske vijećnice i
palače za sebe i svoju obitelj. Kako je bio svjestan da sve mora dovršiti za života, s projektom je započeo odmah
na početku svog pontifikata, 1459. godine, da bi do smrti 1464., ostvario velik dio izvornog projekta.
- Nadglednik radova je bio sam papa, a izvršitelj arhitekt BERNARDO ROSSELLINO koji je prethodno
radio za Albertija na palači Rucellai.
- Pio II. je u autobiografiji nekoliko stranica posvetio gradnjama u Pienzi. Najznačajniji potez bilo je
planiranje središta grada kao organske jedinice proizašle oko katedrale.
Ona leži na glavnoj osi trga koja se ugiba u sjevernom dijelu gdje je smještena gradska vijećnica. Istočno i
zapadno smještene su palače obitelji Piccolomini. Položene su u zakrivljenoj osi kako bi se stvorila optička
perspektiva kojom se odjednom mogu obuhvatiti sva tri pročelja; poput pozornice s bočnim krilima. Južna strana
trga je smještena na litici.
- Katedrala je vrlo neobičnog tlocrta jer ju je Pio II. dao sagraditi prema nekoj austrijskoj crkvi koja mu
se svidjela za jednog od mnogih putovanja. Riječ je o južnonjemačkom tipu dvoranske crkve. Tlocrt je samo
jedna od strogih odrednica koje je Pio nametnuo uz zabranu ikakve promjene. Ovaj je tip vrlo neobičan za
Italiju, a Rossellino ga je prilagodio koristeći oblike dvoranskog transepta katedrale u Sieni.
- Palača je s južne strane opremljena vrtovima nad padinom i imaju prekrasan pogled na Monte Amiata.
U oblicima je palača gotovo u potpunosti kopija palače Rucellai na kojoj je Rosellino bio Albertijev graditelj.
Južni portici su sagrađeni po Piovoj želji i riječ je o prvoj arhitekturi s pogledom u kojoj se kombinira gradska
palača s vrtnom palačom. (Petrarca kao prvi čovjek koji se popeo na planinu radi pogleda). Početak moderne.
Rustikacija pilastara prizemlja je vjerojatno Rossellinov izum.
- Za razliku od toskanskog tipa palače Piccolomini, biskupska palača je tipično rimska (uzori u
vatikanskom krilu Nikole V. i palači Capranica). Vjerojatno je riječ o svjesnom planiranju varieta. Naručitelj i
arhitekt podjednako sudjeluju u izradi plana
- Heydenreich: detalji svih četiriju zgrada pokazuje određenu nebrigu u tretmanu, moguće zbog lokalne
radne snage ili zbog brzine kojom je projekt morao biti priveden kraju.
- Rossellino je pretpostavljao da će gradnja koštati 18 000 dukata, no konačni su troškovi iznosili 50 000.
Pio II. piše u autobiografiji: "Dobro da si mi lagao o troškovima Bernardo, jer da si rekao istinu nikada nas ne
bi nagovorio na potrošnju tolike svote novca niti bi ta sjajna palača, ni crkva – najljepša u Italiji, ikada
postojala. Tvoja je prijevara sagradila ove slavne oblike koji slave svi osim nekolicine koju muči zavist.
Zahvaljujemo ti i mislimo da zaslužuješ posebnu čest među arhitektima svih vremena". Pio mu je isplatio punu
svotu, te je dodao dar od 100 dukata i skerletnu odjeću.