Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

1. UVOD

U zadnjih pedeset godina čitavo čovječanstvo se susrelo sa problemom zagađenja okoline i

njene zaštite, što ne znači da ovaj problem nije postojao i ranije međutim zadnjih godina došlo
je do njegove kulminacije te je došao zadnji trenutak da mu se posveti puna pažnja,ako već i
nije kasno. Međunarodna zajednica nikad kao danas nije bila suočena sa problemom zaštite i
očuvanja okoliša. Iz tog razloga je nedavno održan i sastanak svih šefova Evropskih zemalja
na kom je osnovna tema bila kako zaštitit vazduh, vodu i tlo od prekomjernog zagađivanja.
Ovaj problem nije samo Evropski, on predstavlja problem globalnih razmjera ali je ideja
Evropske unije da Evropa kao najstariji kontinent bude primjer svim ostalim zemljama.
Nije dovoljno samo konstatovati ovaj problem i suočiti se sa njim već je neophdno i poduzeti
sve moguće mjere kako bi zaštitili okoliš od daljeg zagađivanja i poduzeti sve mjere sanacije
zagađenih sredina koliko je to moguće.
Kao i svuda i kod ove problematike imamo sukob interesa jer sve velike industrije ne žele
ulagati u zaštitu okoline jer im je to izuzetno skupo a poznato nam je da je danas u modernom
svijetu osnovni pokretač svih dešavanja novac. Čovjek je iz svoje pohlepe da proizvede što
više i samim tim zaradi što više u potpunosti je zaboravio na prirodu i svoju okolinu i time
ozbiljno doveo u pitanje opstanak čitave biosfere uključujući i svoj opstanak.
Kako ne bi doveli u pitanje opstanak budućih generacija na ovoj planeti ovaj problem se mora
pod hitno riješiti a jedini način je donošenje oštrih zakona na globalnom nivou u pogledu
zaštite okoline i njihovo poštovanje. Međutim ovo uopšte nije lako iako izgleda dosta
jednostavno, prije svega iz razloga koji su već prethodno navedeni (postojanje jakog lobija od
strane velikih industrija) ali i iz razloga što je veoma teško natjerati bilo koju zemlju, kako one
razvijene tako i one koje se nalaze u tranziciji, da se pridržava zakona o zaštiti okoline.
U daljem tekstu će se detaljnije obrađivati zagađenje voda, njihova zaštita te načini
prečišćavanja već zagađenih voda.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

2. ZNAČAJ VODE

Voda na planeti Zemlji čini 71% ukupno površine dok na kopno otpada samo 21% odakle
direkntno možemo vidjeti značaj vode na našoj planeti, kao i potrebu za njenu zaštitu od
zagađenja, jer time čuvamo čak 2/3 naše prirodne sredine.

Sa prethodne slike možemo vidjeti da od ukupne zapremine vode na našoj planeti 97,5%
otpada na vode mora i okeana tj.na slane vode, a samo 2,5% na slatke vode od čega 68,75%
pod vječitim ledom i snijegom, 30% čine podzemne vode, 0,98% čini vlaga zemlje, a samo
0,27% otpada na vodu rijeka i jezera koja je praktično i jedina upotrebljiva voda za čovjeka.
Koliko voda igra važnu ulogu u čovjekovom životu govori nam i podatak da voda čini oko 60%
čovjekovog organizma, a kod novorođenčadi čak oko 86%. Procenat učešća vode u
čovjekovom organizmu opada sa starenjem a kad opadne na 11-12% nastupa smrt.
Čovjek bez pitke vode može da izdrži jedva tri dana dok bez hrane može da izdrži i nekoliko
sedmica. Iz svega možemo izvući zaključak da je voda neophodna za održavanje ljudskg
života a priroda mu je ostavila na korištenje svega oko 2% od ukpne hidrosfere, što znači da
ako ne zaštiimo sve vodene resurse na planeti možemo se veoma brzo suočiti sa činjenicom
nedostatka pitke vode.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Tako da nije čudna prognoza da će se svi budući ratovi voditi oko prevlasti nad pijaćim
vodama, a ne ko sad oko nafte.
Samim tim su i Ujedinjene nacije period od 1981-1990 godine proglasile ''Dekadom borbe za
čistu pijaću vodu i sanaciju postojećih rezervi''. Nakon ovog perioda održano je još niz
sastanaka Evropskih ali i svetskih zvaničnika na temu zaštite vode da bi ponovo generalna
skupština Ujedinjenih naroda pod geslom ''voda za život'' period od 2005-2015 godine
proglasola dekadom vode.

Iz prethodnog dijagrama možemo uočiti jasnu uzročno posledičnu vezu između hidrosfere i
ostalih sfera. Odakle možemo zaključiti da je voda baš ta koja pravi vezu između svih sfera i
samim tim ukoliko sprječimo zagađenje vode tim ćemo makar smanjiti zagađenje ostalih sfera
jer u ovom prirodnom kružnom ciklusu voda je ta koja ima ulogu glavne karike u prirodnom
lancu.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Problematika nedostatka pijaće vode i nastanka sve većih količina otpadnih (zagađenih voda)
voda prouzrokovana je povećanjem broja stanovnika na planeti ali i iz razloga sto najveći dio
tih populacija naseljava gradove koji postaju praktično pretrpani. Za održavanje osnovne
higijene čvjeka minimalno je potrebno 90 l vode dnevno po stanovniku, a ta potrošnja zna
dostići i vrijednosti od 3000 l vode dnevno po stanovniku, iz čeka možemo zaključiti da gradovi
naručito oni milionski praktično predstavljaju prave fabrike fekalnih voda koje se ne tako rijetko
ispuštaju bez prethodnog prečišćavanja u recipijent. Odakle možemo zaključiti da čovjek ne
samo da proizvodi zagađene vode već svojim nemarnim postupcima zagađje i one koje nisu.
Veoma je teško govoriti izolovano o problematici zagađenja voda i kakav one imaju uticaj na
prirodnu sredinu jer su svi elementi prirode usko povezani tako da je nemoguće utvrditi njihove
jasne granice.
Iako predstavlja izvor života na planeti koji moramo po svaku cijenu zaštititi voda nam veoma
često i uzrokuje probleme i odnosi ljudske živote, tako da kada govorimo o vodi ne možemo a
da se ne osvrnemo i na zaštitu od vode.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
2.1. ZAŠTITA OD VODA

Štete koje mogu nastati djelovanjem vode su različite i mogu imati različite posledice kako na
čovjeka tako i na sve ono sto je on stvorio na litosferi u cilju poboljšanja svog životnog
standarda. Prirodne katastrofe uzrokovane vodom su prije svega poplave, štete nastale
razbijanjem talasa od obalu, tropske ciklone, klizišta, ali i one koje su prouzrokovane drugim
vidovima vode, odnosno vodom u drugom agregatnom stnju kao što su lavine, sniježne
mećave, odroni leda i snijega itd.
Obzirom da su prve civilizacije nastale baš uz obale rijeka čovjek se veoma rano susreo sa
problemom poplava. Osnovni razlozi za nastanak poplava su obično dugotrajne kiše ili
sniježne padavine koje prouzrokuju porast nivoa vode u rijekama, pojave leda na rijekama,
slučajevi kada dođe do meandriranja toka rijeka itd. Od poplava se čovjek brani na različite
načine od uređenja korita rijeka kako bi pospiješio njihovu propusnu moć, izrade visokih brana
koje treba da spriječe prelivanje vode iz korita do promjene toka rijeke kako ona i ako se izlije
ne bi izazvala materijalne štete ali i odnijela ljudske živote.
Međutim zbog globalnog zagrijavanja koje je opet čovijek prouzročio svojim postupcima
veoma često ne možemo izbijeći poplave koje nastanu uslijed naglih kiša velikog intenziteta
koje ne možemo da predvidimo na vrijeme, takve posledice možemo vidjeti i na sledećim
fotografijama:

Nije rijetkost da usled poplava ovakvih razmjera pored materijalne štete voda odnese i ljudske
živote pa se tako u poplavama iz 1887.godine u rijeci Hvaj Ho udavilo čak 900.000 ljudi.
Pored poplava voda i u drugom agregatnom stanju zna nanijeti velike štete poput tuče ili
grada koji zna biti težine i do 1 kg, zabilježeni su slučajevi da je uslijed ovakvih padavina
pored velikih materijalnih gubitaka došlo i do stradanja ljudi.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Međutim pored svih navedenih oblika negativnogdjelovanja vode u različitim oblicima lavine te
pomjeranje lednika svakako izazivaju najveće strahopoštovanje jer se radi o masama velike
zapremine koje se mogu pokrenuti na jednom i kretati se strahovitom brzinom.

Ne možemo reći da se prirodne katastrofe uzrokovane razaračkim dejstvom vode nisu

dešavale i ranije kada smo mogli reći da prirodna okolina nije bila zagađenja ali isto tako ne
možemo poreći da pojave koje se dešavaju poslednjih decenija u čitavom svijetu poput
El Njinj-a, grada veličine 44 cm(u Kanzasu), velikih poplava itd. nisu posledica globalnog
zagrijavanja i efekta staklene bašte koje je čovjek svojim djelovanjem prouzročio.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Ova problematika je dovela globalnog zagrijavanja dovela je i do otapanja velikih ledenih
masa na Arktiku i Antartiku što je dovelo do povećanja nivoa mora za 15 cm u periodu
20.vijeka, to ne izgleda puno ali ako se povećanje nivoa mora nastavi ovakvom progresijom
moglo bi doći do velikih materijalnih šteta, čak do potapanja čitavih gradova ali što je najveći
problem i do promjene mikro klime različitih područja čije posledice ne možemo ni
prognozirati.

Međutim sve ove nerealne prirodne katastrofe koje je prouzročila voda jedino možemo
tumačiti kao prirodno upozorenje da je došlo krajnji trenutak da se čovječanstvo otrgne iz
kandži materijalizma i posveti prirodi i njenoj zaštiti kako bi sačuvao ovaj prirodni sistem koji
još uvijek funkcioniše i budućim generacijama.

2.2. KATASTROFE
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

Da bi neka pojava bila okarakterisana kao katastrofa mora ispuniti određene uslove. Tako
razlikujemo četiri stupnja poplava:
-niske poplave na ravničarskim rijekama koje se ponavljaju svakih 5-10 godina
-visoke poplave koje plave 10-15% poljuprivrednog zemljišta, narušavaju privredne
djelatnosti te se ponavljaju svakih 20-25 godina
-izvanredne poplave koje se dešavaju svakih 50-100 godina koje plave čak i do 70%
poljuprivrednog zemljišta te je samim tim potrebna masovna evakuacija stanovništva iz
riječnih dolina te zaštita materijalnih i kulturnih dobar
-ove poplave praćene su velikim materijalnim gubitcima i ljudskim žrtvama a dešavaju se
svakih 100-200 godina
Ovako postavljeni kriterijumi prirodnih katastrofa ne mogu se primjeniti na sve zemlje, jer kao
što nam je i poznato sve zemlje nisu podjednako razvijene, neke se nalaze u tranziciji dok su
druge značajno razvijenije. Iz tih razloga postoji jedan od osnovnih kriterijuma za definisanje
prirodne katastrofe koji poništava stepene razvoja pojedinih zemalja. Tako da se prirodnom
katastrofom može nazvai pojava koja je uništila >1% bruto nacionalnog dohodka ili ako je broj
ugroženih žrtvi 1% ili više od ukupne populacije, te ako je broj poginulih u ovakvim
katastrofama veći od 100.
Razlog zašto govorimo o prirodnim katastrofama koje izazivaju vode ili neki njeni agregatni
oblici, iako je osnova tematika zagađenje voda te njihovo prečišćavanje je razlog što sve vode
koje plave različita područja nakon povlačenja u svoja korita za sobom povlače i velike količine
materija koje dovode do njenog zagađenja. Iz čega problematiku zaštite vode ne možemo
posmatrati u uskim granicama. Mnoge katastrofe koje izaziva vod baš i jesu nastale iz razloga
onečišćenja i direktna su njena posledica, tako da se ovoj problematici ne može pristupiti iz
jednog ugla već je potrebno posmatrati prirodnu sredinu u cijelini i primjetiti sve uzročno
poslijedične veze kako bi se problem zaštite mogao efikasno i kvalitetno riješiti.

3. ZAGAĐIVAČI VODA
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

Svojim radom i djelovanjem čovjek je proizveo veliki broj jedinjenja, kako organskih tako i
neorganskih, za svoje lične poterebe. Jedan broj ovih jedinjenja nije štetan za prirodnu sredinu
ili je veoma malo, ali je zato veći broj ovih materija veoma štetan i izaziva različita zagađenja.
Međutim tu moramo napomenuti da se negativan uticaj na prirodnu sredinu svih materija
nastalih u raznim tehnološkim procesima proizvodnje adekvatnim zbrinjavanjem može
eliminisati u potpunosti ili bar dovesti na taj stupanj koji je priroda u stanju sama da prečisti.
Nabrojati sve materije koje izazivaju zagađenje voda gotovo je nemoguće naručito jer se
gotovo svaki dan proizvede neko novo jedinjenje čiji uticaj na prirodnu sredinu čak i ne znamo.
Osnovni izazivači zagađenja slatkih voda su: infektivni organizmi, mikrobski ili virusni agensi,
koji moguprenijeti bolesti na čovjeka; hemijskii organski proizvodi međeu koje spadaju i
pesticidi toksični za vodnu floru i faunu, a daju neprijatan miris i ukus vodi; vještačka đubriva i
deterdženti koji izazivaju pretjerano razmnožavanje vodene vegetacije(u većini slučajeva nisu
razgradivi, dok pjena nastala od sintetičkih deterdženata koči biološke procese u vodotoku, a
u postrojenjima za prečišćavanje zagađenih voda eliminišu mikrobe i viruse); neorganski
hemijski proizvodi koji smanjuju vrijednost vode; teški metali(živa,olovo i dr.), koji su toksični
za biljni i životinjski svijet u vodi; ugljovodonični otpadi iz rafinerija ili fabrika koje prerađuju
ugljovodonike, te šire u tekućim vodama kancerogene materije, čiji se tragovi nalaze i u
riječnim organizmima(ribe, rakovi i dr.) koji mogu doći na ljudsku trpezu; razni proizvodi koji
sprečavaju prečišćavanje vode; radioaktivne supstance nastale u postrojenjima za proizvodnju
nuklearne energije ili u labaratorijama itd.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
3.1. PODJELA ZAGAĐIVAČA VODA

Da bi mogli ozbiljno pristupiti problematici zagađenja voda te njihovoj preradi potrebno je

izvršiti klasifikaciju zagađenih voda, klasifikaciju zagađujućih komponenti kao i klasifikaciju
sistema za prčišćavanje, kako bi u svakom trenutku mogli da blagovremeno prepoznamo izvor
zagađenja i da primjenimo odgovarajuće mjere. Sve to iz razloga što je nekada neophodna
brza i kvalitetna intervencija kako bi se onemogućio izvor zagađenja i spriječilo dalje
zagađenje.

Zagađujuće komponente u vodama mogu se podeliti na:

 komponente koje se u vodi ne razgrađuju i uglavnom ostaju u vodi
 komponente koje se razgrađuju u vodi i postepeno iščezavaju iz vode.

U prvu grupu uglavnom spadaju neorganske komponente. Kako se ove komponente ne

razgrađuju u vodi, proračun dopuštenih koncentracija komponenata u otpadnoj vodi pre
ulivanja u vodotok nije veliki problem.
Proračun dopuštenih koncentracija komponenata koji spadaju u drugu grupu je prilično složen.
Koncentracija ovih komponenata u otpadnoj vodi zavisi od intenziteta i brzine procesa
samoprečišćavanja. Najvažniji činioci samoprečišćavanja vode jesu aerobne bakterije koje
razgrađuju orgnske komponente uz potrošnju kiseonika. Stepen aktivnosti ovih bakterija zavisi
od:
 temperature vode
 prisustva toksičnih komponenata u vodi koje mogu usporiti ili čak zaustaviti proces
samoprečišćavanja
 od procesa fotosinteze
 od turbulencije strujanja vode i drugih faktora.

Manjak kiseonika u vodama reka i jezera je poguban za opstanak riba. Minimalna

zapreminska masena koncentracija kiseonika rastvorenog u vodi je 5 mg/l.
Hlor u vodi je veoma otrovan. Pri koncentraciji 0,1 do 0,2 mg/l uništava riblju mlađ i rakove.
Koncentracija amonijaka od 0,2 mg/l deluje toksično na mlađ pastrmke, 0,8 mg/l na šarana, 2
mg/l na crve u mulju i 9,2 mg/l na larve insekata.
Koncentracija deterdženta od 20 do 25 mg/l dovodi do pomora riba za 6 časova
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
3.2. POKAZATELJI ZAGAĐENOSTI VODA

Za procenu stanja i upotrebljivosti voda postoji niz postupaka: fizički, hemijski, biološki, i
ekološki.

Fizički pokazatelji obuhvataju temperaturu, miris i ukus, boju, mutnoću, transparentnost i

provodljivost vode, zapreminske masene koncentracije čvrstih komponenata i suvog ostatka.

Hemijski pokazatelji obuhvataju kiselost i baznost, tvrdoću, redoks-potencijal (BPK5, HPK),

udeo ili koncentraciju čvrstih, tečnih i gasovitih komponenata u vodi i specifične hemijske
analize. Od rastvorenih gasova najveći značaj se pridaje kiseoniku.

Biološki pokazatelji obuhvataju bakteriološko ispitivanje vode, saprobiološke metode i

kompleksne toksikološke metode. Biološku aktivnost karakteriše BPK kiseonika. U biološke
pokazatelje pripada i utvrđivanje toksičnosti zagađenih voda.

Ekološka analiza obuhvata procenu stanja vode kao životnog prostora bioloških sistema
posle uvođenja otpadnih voda.

Pokazatelji štetnog dejstva komponenata u otpadnoj vodi su:

 organoleptički (komponente koje daju vodi boju, neprijatan ukus i miris)

 opšte – sanitarni (komponente koje imaju sposobnost samoprečišćavanja kao što su:
bakar, cink, hrom, deterdžent)
 sanitarno – toksični (za komponente koje imaju toksično deijstvo kao što su: živa,
olovo, cijanid,arsen).

Industrijaske otpadne vode imaju baznu reakciju (kiselu reakciju zbog fermentacionih procesa)
pH<7, dok komunalne vode imaju baznu reakciju pH>7. Zbog toga je moguće puštanje
industrijskih otpadnih voda u kanalizacionu mrežu komunalnih otpadnih voda.
Glavni zagađivač vode otpadnom toplotom jesu termoelektrane, a u manjoj meri termički
procesi u rafinerijama nafte, u hemijskoj industriji i crnoj metalurgiji.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
3.3. KLASIFIKACIJA VODA

Kao što je već spomenuto potrebno je izvrštit klasifikaciju voda kako bi se u svakom trenutku
moglo znati o kom tipu vode se radi i o količini njenog zagađenja. Ovo nije samo bitno za
odabir načina prečišćavanja, jer klasifikacija voda i utvrđivanje njenih parametara, odnosno
količine štetnih materija, njihove koncentracije koja je dopuštena ili ne, igra važnu ulogu i kod
definisanja zakonskih mjera koje predstavljaju osnovu za očuvanje čistoće vode a samim tim i
nezagađenosti prirodne sredine.
Prema literaturnim podacima vode se mogu podeliti na:

 vode I klase su najčistije prirodne vode, izvorišta reka i njihovi gornji tokovi.
Upotrebljavaju se za piće ili u prehrambenoj industriji. Naseljavaju ih plemenite vrste
riba (salmonidi). Nemaju miris, vidljivu boju niti otpadne tvari.
 vode II klase su još uvek relativno čiste. Mogu se koristiti za rekreaciju i uz određeno
prečišćavanje za snabdevanje gradova vodom. Ne smeju imati miris ni boju, a ostali
pokazatelji su navedeni u tabeli 2.1.
 vode III klase su zagađene prolaskom kroz gusto naseljene i industrijske oblasti. Imaju
miris i vidljivu boju, ali se još uvek mogu koristiti u poljoprivredi i nekim granama
industrije. Pokazatelji za ove vode imaju znatno više granične vrednosti.
 vode IV klase su sve one vode koje ne spadaju u prethodne tri klase. Vrlo su
zagadjene i moraju se prečišćavati ako se hoće upotrebljavati u odredjene svrhe.

Tabela 2.1. Pokazatelj kvaliteta voda

Klasa
I II III IV
Rastvoreni O2 mg/l >8 >6 >4 >3
Zasićenost sa O2
saturacija 90 -105 75 - 90 50 -75 30 -50
supersaturacija - 105 - 115 115 -125 125 -130
BPK5 mgO2/l <2 >4 <7 <20
HPK iz utroška KMnO4 mgO2/l <10 <12 <20 <40
Nefiltrirajući
mg/l <10 <30 <80 <100
ostatak
pH vrednost - 6,8 - 8,5 6,8 - 8,5 6,0 – 9,0 6,0 – 9,0

Biohemijski potreban kiseonik (BPK) je glavni pokazatelj zagađenosti otpadnih voda. BPK je
masa kiseonika (u mg) potrebna da se u laboratorijskim uslovima (u tami pri 20°C) u datom
vremenskom periodu izvrši razgradnja organskih komponenata u litru otpadne vode.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Za komunalne otpadne vode može se usvojiti vrednost za BPK 5 od 54 gO2/(stanovnik·dan).

Hemijski potreban kiseonik (HPK) je masa kiseonika (u mg/l), potrebna za oksidaciju

organskih jedinjenja i neorganskih soli. HPK je takođe pokazatelj zagađenosti otpadnih voda.

Odnos HPK/BPK predstavlja parametar biorazložljivosti. Raste sa porastom zagađivanja i

obično se kreće od 1,5 do 3. U ekstremnim slučajevima može biti
preko 5.

pH vrednost predstavlja koncentraciju vodonikovih jona u vodenom rastvoru i predstavlja meru

kiselosti, odnosno bazičnosti sredine. Ako je koncentracija vodonikovih jona u vodi veća od 10 -
7
mol/l, voda je bazna (pH>7), a u suprotnom je kisela (pH<7). Biološko prečišćavanje otpadne
vode može se vršiti ako pH ima vrednost između 6,5 i 8,5, jer se u tom intervalu najbolje
razvijaju mikroorganizmi u biološkim populacijama.

Suv ostatak je pokazatelj mineralnih komponenata u otpadnoj vodi. Merenjem mase suvog
ostatka i delenjem sa početnom zapreminom uzorka dobija se koncentracija mineralnih
komponenata u vodi (obično u mg/l).

Boja, miris i ukus su organoleptička svojstva vode, tj. opažaju se čulima vida, ukusa i mirisa.
Svaka voda ima svoj specifični ukus zbog rastvorenih gasova i soli. Otklanjanje neprijatnog
ukusa se vrši adsorpcijom na aktivnom uglju, ozonom ili hlorisanjem.

Suspendovane komponente su nerastvorljive čestice neorganskog porekla. Veličina im se

kreće u intervalu od 100 do 1mkm.

4. IZVORI ZAGAĐENJA VODA

 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Spisak izvora koji direktno ili indirektno izazivaju zagađenja voda je veoma dugačak, gotovo
da nema fabričkog postrojenja koje ne ispušta materije koje izazivaju zagađenje vode u manjoj
ili većoj mjeri.
Jedan od najvećih problema kada se govori prije svego o zagađenju površinskih voda, je prije
sveg zbrinjavanje fekalnih voda iz kanalizacionih sistema. Migracija stanovništva u gradove
doprinjela je stvaranju milionskih gradova koji su postali prave fabrike fekalne vode koja se
obično ispušta u rječne tokove ili mora. Vode iz kanalizacije mogu sadržavati različite štetne
materije kako organske tako i neorganske koje se prirodnim putem ne mogu prečistit već je
neophodno njihovo prečišćavanje u posebnim postrojenjima pa tek onda mogu biti ispušene u
recipijent. U razvijenim zemljama ovaj problem oko prečišćavanja fekalnih voda obično riješen
izgradnjom postrojenja za prečišćavanje čiju izgradnju propisuju zakoni i kazne za
nepoštovanje ovih zakona su velike. Međutim problem sa fekalnim vodama imamo u manje
razvijenim zemljama i onim koje se nalaze u tranziciji u kojima takođe postoje zakonske mjere
koje predviđaju prečišćavanje fekalnih voda ali se oni ne poštuju. Već se fekalne vode
uglavnom direktno ispuštaju u recipijent bez prethodnog prečišćavanja. Ovo nije samo
problem zemlje u kojoj se takve stvari dešavaju jer ta zagađena voda putem recipijenta
dospije i u druge zemlje a naposletku obično završi u morima. Odakle se vidi sva složenost
problema zagađenja okoliša koje se ne može nikada posmatrati samo na jednom mjestu jer
on uvijek ima široke granice. Najveće štete izazivaju fekalne vode iz klaonica, kafilerija,
veterinarskih stanica, bolnica i drugih sličnih ustanova koje su gotovo uvijek priključene na
gradsku kanalizaciju a čija voda se ni pod kojim slučajem ne bi smjela ispuštati u recipijent bez
prethodnog prečišćavanja.

Hrvatsko priobalje

Problemi sa fekalnim vodama iz kanalizacionih sistema do prije 150 godina gotovo da nisu
postojali, jer je količina fekalnihvoda bila mala pa su recipijenti uspijevali da sami prečiste tu
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
vodu. Međutim sa sve većim brojem stanovnika koji žive u gradovima količine fekalnih voda su
sve veće tako da imamo slučajeve da rijeka Rajna u Njemačkoj na dužini od cca 850 km
predstavlja praktično otvoreni kanal za fekalne vode u čijem 1cm 3 se nalazi između 30-
200.000 klica. Nije ništa bolje ni sa našom zemljom, rijeka Miljacka u Sarajevu naručito za
vrijeme ljetnog perioda predstavlja pravi kanal za fekalne vode iz kanalizacije, a slično je i sa
rijekom Jalom u našem gradu.
Sličan je problem i sa vodama koje nastaju kao višak u raznim tehnološkim procesima
proizvodnje. Među njima najveći zagađivači su fabrike celuloze i papira, zatim hemijske
industrije, rafinerije i sva postrojenja koja se bave preradom ugljovodonika.
Industrije teških metala poput olova, žive i drugih takođe su velika prijetnja za očuvanje čiste
prirodne sredine.
Ništa nisu manji zagađivači termo elektrane koje ne ispuštaju visoko zagađenu vodu iz svojih
postrojenja, ali veoma često ispuštaju vodu visoke temperature koja negativno utiče na biljni i
životinjski svijet recipijent, iako ne bi smjele.
Svi navedeni '' proizvođači zagađenja '' zakonskim regulativama su primorani da vrše
prečišćavanje vode koju ispuštaju u recipijent, međutim ne postoje institucije koje ih
konstantno mogu kontrolisati da li oni tu svoju dužnost izvršavaju. Naime kod nas se svi
zagađivači na početku godine zakonski moraju obavezati da smanje emisiju štetnih materija,
koje izazivaju zagađenje prirodnog okoliša, u određenoj mjeri ali do kraja godine ih ne smije
kontrolisati ni jedna inspekcija. Ovakva situacija uglavnom za posledicu ima da se industrije ne
pridržavaju dogovora jer u borbi za profit dodatni troškovi za zaštitu prirode im ne trebaju.
Još jedan veliki problem koji se javlja u zemljama u tranziciji kao što je naša je problem sa
takozvanim divljim odlagalištima smeća. Koja indirektno izazivaju zagađenje podzemnih voda
efluentom, odnosno procijednim vodama iz deponija koje lako prodru do pdzemne vode.

Problem infiltriranja efluenta iz deponija smeća u podzemne vode može direktno da ugrozi
ljudske živote, jer se podzemne vode ugalavnom koriste za vodosnadbijevanje naselja.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

Odlaganje krutog otpada na deponiji Vukovina-Zelina i Kalesiji

Sličnu problematiku imamo i u ruralnim naseljima gdje nema kanalizacione mreže od strane
nepravilno izgrađenih septičkih jama, što takođe nije baš rijedak slučaj.
Zagađenje riječnih tokova takozvanim čvrstim otpadom takođe nije rijetkost u našoj sredini.
Čvrsti otpad dospijeva u riječne tokove nakon poplava koje sa sobom povuku u korito otpad sa
prethodno pomenutih divljih deponija, ali veoma često i nemarnim ponašanjem stanovništva
koje veoma često otpad baca direktno u rijeke.

Doj
nji tokovi rijeke Spreče
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Ovakve slike nisu rijetkost na svim našim rijekama. Iako postoje zakonske regulative koje bi
trebalo da sankcionišu ovakvo nemarno ponašanje građanja njih nema ko da sprovodi.
Kada je riječ baš o rijeci Spreči do prije samo par godina u njoj je čak bilo i ribe i to uglavnom
zahvaljujući ribarskim udruženjima koja su vršila poribljavanje, međutim danas uglavnom
zahvaljujući nemaru njihovih sugrađana u ovakvom kanalu za efluent i smeće nije moguć život
niti jednog organizma, osim bakterija i virusa koji šire zarazu.

Rijeka Spreča

Ovaj vid onečišćenja vodenih tokova ide direktno na sramotu ljudi koji svojim nekulturnim
postupcima izazivaju ovakve efekte na prirodnu okolinu.
Sav ovaj čvrsti otpad ali i otpad koji potiče od drugih izvora zagađenja dospijeva u mora i
okeane, koje dodatno zagađuju i sve fabrike i naselja koja se nalaze na njihovim obalama.
Tako da bez velikog preuveličavanja možemo slobodno reći da su ove vodene pvršine
najugroženije u pogledu onečišćenja. Obzirom da se radi o velikim količinama vode koju
sadrže mora i okeani još uvijek se u velikoj mjeri ne primjećuju štete koje nanosimo na ovaj
način morima i okeanima te živim organizmima u njima a naposletku i sebi.
Još jedan izvor zagađenja, naručito mora i okeana, su tkozvane slučajne katastrofe u koje
možemo ubrojati saobraćajne nesreće vozila koja prevoze otrovne materije, oštećenja tankera
koji prevoze naftu i proizvode na bazi nafte, nezgode koje se javljaju u fabrikama za hemijsku
industriju itd. Iako se ove katastrofe definišu kao nezgode njihov glavni akter je ponovo čovjek.
 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša
Za morsku biosferu jedno od najtežih zagađenja su upravo havarije na tankerima koji ispuste
ogromne količine nafte i ulja u more, i time u potpunosti ugroze živi svijet u ovoj sredini.
Neke od posledica možemo vidjeti i na sledećim slikama:

Lebanon
Na slici možemo vidjeti sudbinu jednog od galebova koji su upali u naftom zagađeno more.
A posledice koje ova havarija izazvala u Libanonu direktno na morske organizme su veoma

slične gdje na slici vidimo krabu koja je prekrivena naftom.

 Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

Obala Filipina

Da zagađenja koja izazivaju ovakve katastrofe nisu

pogubne samo za životinjski svijet vidimo i na slici.
Štete koje nastaju uslijed ovakvih nezgoda veoma
je teško sanirati nekada su potrebne i godine da
posledice ovakvih nezgoda u potpunosti nestanu.

Ovavom onečišćenju doprinose i svi motorni čamci, brodovi, remorkeri itd. koji ispuštaju naftu
iz svojih motora.
Na kraju možemo zaključiti, da i pored toga što se smatra jedinim razumnim bićem na planeti,
čovjek predstavlja jedini i osnovni izvor zagađenja prirodne okoline i ukoliko nešto ne
preduzme biće jedini i osnovni razlog odumiranja života na Zemlji.
Zagađenje voda i njihovo prečišćavanje Zaštita okoliša

4.1. PODJELA IZVORA ZAGAĐENJA VODA