EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.

com) 55

Ivan Ferenèak1
UDK 330.117

TRANZICIJA I PRIVATI INTERES

SA
ETAK
Kapitalizam je sustav skrojen po mjeri èovjeka. Kapitalizam poziva
ljude da slijedeæi privatne interese poveæavaju svoje bogatstvo i
udovoljavaju svojim sve brojnijim
eljama. A, ovo, poznata je
Smithova doktrina nenamjernih posljedica, donosi korist svima.
Privatni je interes diljem kapitalistièkog svijeta uvje
ban, više ili
manje uspješno, slu
iti javnom interesu.
Zemlje u tranziciji su, meðutim, prisiljene još jednom odigrati igru
nultog zbroja. Rijeè je o procesu privatizacije u kojemu neèiji dobitak
znaèi gubitak druge ili drugih osoba. U ovakvim uvjetima raste
beskrupuloznost privatnog interesa, raste njegova sklonost
nekooperativnom ponašanju. Obuzdati privatni interes,
konstruktivno (na dobro svih) mobilizirati privatni interes jest,
meðutim, moguæe tek u uvjetima tr
išne utakmice i vladavine prava.

1
Ivan Ferenèak, dr. sc, Ekonomski fakultet, Osijek
56 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

Uvod
Ne tako davno u nas je prevladala spoznaja o tome kako socijalistièki
ideal nije moguæe ostvariti. Neuspjeh i zaostajanje socijalistièkih
društava pokrenuo je tranzicijsku lavinu i povratak kapitalizmu.
Liberalni pogledi glede privatnog vlasništva i privatne inicijative
postaju aktualni i atraktivni.
Meðutim, poèetni su tranzicijski koraci u nas nesigurni i kratki.
Osnovna, pragmatièna zadaæa - poveæanje ljudskog blagostanja - nije
ostvarena. Neispunjena oèekivanja raðaju dvojbu u uèinkovitost
privatnog vlasništva, privatnog interesa, tr
išta, uopæe kapitalizma.
Moguæe æe neki (nije ih mali broj) ustvrditi da je on zlo veæe od
preðašnjeg socijalizma. Ekonomski i ini rezultati dosadašnjeg (ne i
tako kratkog), radije æemo reæi, postsocijalistièkog negoli
kapitalistièkog razdoblja, nikoga ne oduševljavaju. Meðutim, naša, i
ne samo naša, neuspješna praksa oslobaðanja privatnog vlasništva i
kreativne uporabe privatnog interesa ne znaèi, naravno, da, ipso
facto, “sveti egoizam” ne valja i da ne mo
e biti uspješan.
Ljudi su, htjeli mi to priznati ili ne, sebièni. Ostavite na ulici
novèanicu od 100 kuna, ili, ne daj bo
e, 100 maraka ili dolara, i
promatrajte efekte od tog. Taj se, meðutim, sebièni privatni interes,
prema Smithovu dictumu, mo
e staviti u uèinkovitu slu
bu javnog
interesa. Isplativije je, iskustvo razvijenih kapitalistièkih društava to
pokazuje, apelirati na egoizam ljudi negoli na njihov altruizam.
“Egzotiènost” je poèetne distribucije bogatstva i dohodaka (“privatna
privatizacija”) u nas (ali i drugim tranzicijskim zemljama) jedan od
va
nih uzroka animoziteta prema privatnom interesu i stavljanja
privatnog interesa, vlastitog sebiènog probitka na optu
enièku klupu.
Dakako, neka se poèetna raspodjela vlasnièkih prava imala
neizostavno ostvariti. Meðutim, startna je pozicija razlièitih
potencijalnih vlasnièkih aktera bila razlièito udaljena od cilja -
stjecanja prava privatnog vlasništva na dr
avnoj odnosno društvenoj
imovini. Politièki je establishment prava sudjelovanja u utrci
(privatizaciji) trebao dijeliti na obzirniji i ujednaèeniji naèin
prepuštajuæi time tr
ištu stvaranje “ofenzivnih” oblika vlasništva.
Zbog èega oslobaðanje privatnog vlasništva i tr
išta socijalistièkih
okova nije dovelo do oèekivane demonstracije moæi naèela
kapitalistièke ekonomije? Zbog èega struja sebiènog privatnog
interesa, nagona za stjecanjem, poduzetništva nije sna
nije zavrtjela
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 57

kolo gospodarskog mlina? Zbog èega se pravo na slobodnu

gospodarsku djelatnost i razmjenu utemeljeno na privatnom
vlasništvu premetnulo u arenu kojom dominira pohlepa i arogancija
te izaziva prezir i revolt onih koji su do maloèas vjerovali u tzv.
slobodno tr
ište.
Osudu i diskreditaciju ne zaslu
uju liberalna naèela u ekonomiji veæ
stvoreni postsocijalistièki provizorij u kome su ta naèela temeljito
deformirana. Meðutim, kapitalizam i to onaj demokratski nema alter-
native. Doista, danas je “problem kako zamisliti svijet radikalno bolji
od našega, ili buduænost koja zapravo ne bi bila demokratska i
kapitalistièka”. 2

Obuzdani privatni interes

Kapitalizmu se najèešæe spoèitava njegovo poticanje gramzljivosti i
pohlepe. Ka
e se kako on raða hegemonijski pritisak da se društveni

ivot podredi dobiti te da zov dobiti, naravno, ne zahvaæa sve ljude
veæ elite, subelite, skupine koje imaju moæ, ukljuèujuæi i znanje,
milom ili silom nameæuæi zaradu kao supstitut za sve ostale
vrijednosti. 3
Ali, kapitalistièkim svijetom ne hodaju dvono
ni strojevi koji
izraèunavaju i misle neprekidno na profit. Ne bavimo se neprekidno i
nismo opsjednuti cost-benefit analizom. Vrijeme je, dakle, i za
ispravku. Ljudi nisu, dakako, samo sebièni. Relevantno æe
objašnjenje privatnog (ne usko i pejorativno shvaæenog) interesa reæi
sljedeæe: “Uska zaokupljenost ekonomskim tr
ištem dovela je do
uske interpretacije vlastitog interesa kao nekakve kratkovidne
sebiènosti, kao nekakve brige iskljuèivo za neposrednu materijalnu
dobit. Ekonomiku su grdili zbog njezina tobo
njeg izvlaèenja
dalekose
nih zakljuèaka iz potpuno nerealistiènog, ekonomskog
èovjeka koji jedva da je išta više od mašine za raèunanje, što reagira
iskljuèivo na novèane poticaje. To je bila velika zabluda. Vlastiti
interes nije kratkovidna sebiènost. On oznaèava sve što zanima
sudionike, bez obzira na to kakav bio njihov sustav vrijednosti i bez
obzira na to kakvim ciljevima te
ili. Znanstvenik koji nastoji proširiti
2
F. Fukuyama (1994:102), Kraj povijesti i posljednji èovjek, Zagreb, Hrvatska sveuèilišna
naklada
3
V. Katunariæ (1998:211), Sociokulturni kapital buduænosti: neoklasièni i drugi pristupi, u
Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj, Zagreb, Hrvatsko sociološko društvo
58 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

granice svog podruèja, misionar koji
udi obraæanju nevjernika

istinskoj vjeri, filantrop koji te
i ubla
iti patnje potrebitima - svi oni
idu za nekakvim svojim interesima, onakvima kakvima ih oni
vide…” 4
Naravno, ponovimo, zovu se profita ne mogu odazvati svi. Ali, nije
moguæe poreæi da tr
ište prepoznaje i priznaje brojne talente i
sposobnosti. Baš kao što nismo u jednakoj mjeri obdareni slikarskim i
inim talentima tako i naše poduzetnièke sposobnosti i šanse nisu
distribuirane na jednaki naèin. Ali, uspješni ne zaslu
uju prezir onih
koji nisu u stanju izdr
ati konkurenciju. Naime, “u ekonomskoj sferi,
pravo da se stekne i posjeduje imovina nije povlastica. To je naèelo
koje jamèi najbolje zadovoljenje
elja potrošaèa. Onaj kojemu je
stalo da zaraðuje, stjeèe i zadr
i bogatstvo pod pritiskom je potrebe da
slu
i potrošaèima.” 5
Prema tome, ovdje se radi o obuzdanom, sputanom, “kreposnom”
privatnom interesu. Smith æe u svojoj “Teoriji moralnih osjeæaja”
ustvrditi da je suosjeæanje ljudsko svojstvo koje obuzdava privatni
interes a u “Bogatstvu naroda” ukazat æe na tr
ište ili konkurenciju
kao ekonomsko svojstvo koje konstruktivno mobilizira (sputava)
privatni interes. Tr
ište (konkurencija) je, dakle, u klasiènoj
ekonomskoj interpretaciji nezaobilazni medij kroæenja neobuzdanog
i prema tomu, štetnog privatnog interesa.6 Ono je, u neoklasiènoj
(austrijskoj) ekonomskoj varijanti, ne samo mehanizam
discipliniranja veæ i mehanizam stvaranja “svjesnosti o novim
prilikama.”7 Tr
išni se konkurencijski proces ima s punim pravom
smatrati poduzetnièkim procesom. Tr
ište, ma koliko u tomu
nesavršeno bilo, daje priliku talentiranim poèetnicima.
Tr
ište æe uspješnim (bogatima) uèiniti one koji najuèinkovitije slu
e
potrošaèima, koji su poduzetni, ali i etièni. Tr
ište uèi da etièko
ponašanje jest, u krajnjoj liniji, isplativo ponašanje. Etièko je u

4
M. i R. Friedman (1980:27), Free to Choose, New York, Harcourt Brace Jovanovich
5
L. Mises (1997:154), Društvene i politièke implikacije birokratizacije, u Oslobodnom
tr
ištu, Zagreb, MATE Na jednom æe drugom mjestu Ludwig von Mises poduzetnike
oznaèiti kao one koji su nestrpljivi priskrbiti profit time što æe najbolje zadovoljiti
elje
potrošaèa.
6
Tr
ište (konkurencija) u Smithovom rjeèniku znaèi jednostavno suparništvo, suparnièko
ponašanje koje kontrolira i korigira drugu stranu koja, kao i sve ostale, te
i istoj nagradi -
profitu.
7
R.B. Ekelund, Jr. i R.F. Hebert (1997:572), Povijest ekonomske teorije i metode, Zagreb,
MATE
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 59

funkciji racionalnog, isplativog ponašanja.8 Pohlepa na tr
ištu uèi biti

pristojna, umjerena, radišna, pouzdana i savjesna kako bi bila i
uspješna.
Prema tomu, “zakoni (su) slobodnih ekonomskih tr
išta takvi da
pojedinci svojim stvarnim dugoroènim interesima najbolje slu
e
sustavnim odbijanjem da se poslu
e kratkoroènim prednostima. Uz
ova unutrašnja ogranièavanja, i sam sustav (kapitalistièki - op.a.)
postavlja neke ograde pohlepi i preusko zamišljenom vlastitom
interesu…. U jednoj velikoj obiteljskoj tvrtki kamiond
ija, uzmimo
to kao primjer, posljednji je naraštaj vlasnika isuviše dr
ao do dobiti
ula
uæi premalo u nove tehnologije i procedure, što je kao posljedicu
imalo to da su nasljednicima predali izmo
denu kompaniju
nesposobnu da se takmièi s drugima ili da riješi probleme dotoka
novca. Takva tvrtka, odana gramzljivosti, pustila je s lanca društvene
snage koje æe je prije ili kasnije razoriti.”9
Poslovni moral ne postoji zahvaljujuæi našim dobrim
eljama,
namjerama i apriornom poštenju. Kapitalistièka etika ne postoji
zahvaljujuæi našim nadmoænim moralnim performancijama. Ona je
posljedica “kulturne selekcije” 10 i, s tim u svezi, niza pravila i
institucija koja krote i na najbolji moguæi naèin mobiliziraju naše
nagone. Tr
ište i, naravno, ne samo ono koèi i usmjerava privatni
interes. Rezultat toga i jest èinjenica da “
ivimo u društvu koje
postoji samo zato jer smo sposobni slu
iti ljudima koje ne poznajemo
i za èije postojanje èak ne znamo i za uzvrat, neprestano
ivimo na
teret drugih ljudi o kojima nište ne znamo.” 11
Kapitalizam doista razara vrijednosti i moralne standarde
tradicionalnog društva (društva zaokupljenog etikom) i kako njegovi
kritièari vele, ne ostavlja “izmeðu èovjeka i èovjeka nikakvu drugu
vezu osim golog interesa…” 12 Ali, taj goli, privatni interes
omoguæuje i zahtijeva nastanak novog sustava vrijednosti i morala. U
tradicionalnom društvu - društvu nultog zbroja - valjalo je gušiti i
potiskivati privatni interes. U uvjetima gospodarske stagnacije svaki

8
“Umjesto da se kršenjem morala zaradi odmah, poštovanjem morala, umjesto jednokratne i
nesigurne dobiti, raèuna se na dugoroènu dobit.” J. Kregar (1999:80), Nastanak
predatorskog kapitalizma i korupcija, Zagreb, RIFIN
9
M.Novak (1993:113-114), Duh demokratskog kapitalizma, Zagreb, Globus-Školska knjiga
10
F.A. Hayek (1997:47), Naše moralno nasljeðe, u O slobodnom tr
ištu, Zagreb, MATE
11
Isto, str. 46.
12
K. Marx i F. Engels (1949:18), Komunistièki manifest, Zagreb, Kultura
60 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

je dobitak znaèio i neèiji gubitak. 13 Ali, kada nagon za stjecanjem i

natjecanjem poèinje donositi koristi ne ošteæujuæi pri tome druge,
valjalo je smanjiti moralna i ina ogranièenja individualnim te
njama i
interesima. Dapaèe, valjalo je i na moralnom planu afirmirati privatni
interes.
“Do etièke je revolucije došlo kada je ljudima reèeno da je ne samo
neophodno veæ i moralno ispravno anga
irati se, bez srama, na
vlastitom boljitku. Ekonomski teoretièari nisu, naravno, izumili
vlastiti interes i natjecanje kao èovjekove motive… Novost bijaše
slavljenje istih motiva i tvrdnja da oni predstavljaju vrline koje je
potrebito ohrabrivati, a ne nagone koje treba moralno ogranièavati.”14
Klasièno je kapitalistièko društvo balansirano društvo. U njemu je
ostvarena osjetljiva ravnote
a izmeðu dr
ave i tr
išta. Ta je ravnote
a
izmeðu javnog i privatnog interesa usklaðena sa sociokulturnim
miljeom koji prevladava. Tako, Thurow, npr. razlikuje dva oblika
kapitalizma: individualistièki (britansko-amerièki oblik) i društveni
(japanski i njemaèki) kapitalizam. 15 Posljedica je te ravnote
e sasvim
uspješno kroæenje i uporaba privatnog interesa. Naravno,
socijalistièka su društva društva narušene ravnote
e. Rijeè je o
društvima u kojima dr
ava dominira, a tr
ište je anakronizam koji tek
dopunjuje politièki upravljanu alokaciju resursa. Politièke, dr
avne
intervencije “utopijski popravljaju” 16 uèinke tr
išta. Socijalistièka su
gospodarstva deformirana gospodarstva.

Tr
ište, privatni interes i privatizacija

Socijalistièko je naslijeðe ozbiljna boljka koja zahtijeva lijeèenje.
Kao što Štulhofer u svojoj duhovitoj metafori veli “procesi tranzicije,
èini se, ukljuèuju hospitalizaciju.” 17 U našoj æe, meðutim,
13
Ali, tranzicijska društva su osuðena još jednom zaigrati igru nultog zbroja. Rijeè je o
procesu privatizacije u kojemu neèiji dobitak znaèi gubitak druge ili drugih osoba. U
ovakvim je situacijama privatni interes sklon izgubiti civilizirane manire, sklon je
nekooperativnom ponašanju te mu je potrebito posvetiti više pozornosti i pristupiti s
du
nim oprezom.
14
R. Ketcham (1987: 50,51) Individualism and Public Life, New York, Basil Blackwell Inc.
15
L.C. Thurow (1993: 28-29), Glavom o glavu, Zagreb, Mladost
16
I. Rogiæ (1998:58), Tranzicija i modernizacija u Hrvatskoj: likovi i kontekst, u Privatizacija
i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
17
A. Štulhofer (1998:197), Sociokulturni kapital i gospodarska tranzicija, u Privatizacija i
modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 61

tranzicijskoj bolnici pacijent biti tr
ište, 18 lijeènik ili lijeènici dr
ava

(politièka elita), a zabrinuta rodbina predstavljat æe, dakako, privatni
interes. Lijeèenje se izrazito bolesnog pacijenta suèeljava s nekoliko
ozbiljnih problema.
Prvi je problem insuficijentnog lijeènièkog znanja odnosno problem,
“epistemološke kompetencije”19. Naime, pokušaj privatiziranja
cjelokupne ekonomije je presedan u ekonomskoj povijesti i par
exellence ekonomska zadaæa. Èak i kada bi se proces tranzicije
provodio na najbolji moguæi naèin, fundamentalne promjene -
vlasnièke, ekonomske, politièke i ine - koje tranzicija ukljuèuje, ne bi
se mogle ostvariti bez evidentnih
rtava i visokih troškova. Ne èudi
stoga što je otvaranje procesa tranzicije u svim postsocijalistièkim
zemljama znaèilo pojavu ozbiljne i dugotrajne društvene krize.
Drugi je problem paradoksalna situacija u kojoj se lijeènik odnosno
dr
ava nalazi. Dr
ava mora, a da bi ostvarila potrebitu kapitalistièku
paradigmu “ponajprije razvlastiti samu sebe”20 Dakako, dr
ava to
nevoljko èini. Ona je izuzetno lako i brzo obavila predprivatizacijsku
zadaæu - pretvaranje društvenog u dr
avno vlasništvo. Sukladno
Zakonu o pretvorbi poduzeæa u društvenom vlasništvu i njegovim
kratkim rokovima pretvorbe (30. lipanj 1992. bijaše krajnji rok
pretvorbe) najveæi dio društvenog vlasništva postaje (prijenosom na
razlièite fondove) dr
avno vlasništvo.
Dr
avni je imetak, dakako, odmah u poèetku mogao biti manji,
dr
ava je mogla podijeliti, pokloniti društveno vlasništvo njegovim
”moralnim vlasnicima”, mogla je dilemu “prodati ili podijeliti”
društveno-dr
avno vlasništvo razriješiti prodajuæi i dijeleæi ga.
Uglavnom, rezultat je stvarne privatizacije (one koja slijedi
reetatizaciju vlasništva) u nas, eufemistièki reèeno, “preveliki udio
dr
avnog sektora u gospodarstvu.”21
Ovakva (je) situacija ima (la) posljedicu izuzetno opasnu politizaciju
gospodarskog
ivota i stvaranje (htjelo se to priznati ili ne)

18
Pri tomu smo svjesni opasnosti da budemo svrstani meðu one ortodoksne koji nisu u stanju
suspregnuti vjeru u tr
ište i njegovu spasonosnu racionalnost
19
I. Rogiæ (1998:41). Tranzicija i modernizacija u Hrvatskoj: likovi i kontekst, u Privatizacija
i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
20
A. Štulhofer (1998:174), Krivudava staza hrvatske privatizacije, u Privatizacija i
modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
21
N. Èuèkoviæ (1998:91), Temeljna ekonomska obilje
ja hrvatskog koncepta privatizacije, u
Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
62 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

dr
avno-partijskog gospodarstva.22 Stvoreno je stanje i dalje znaèilo i

znaèi suspenziju tr
išta te široke diskrecijske ovlasti dr
avnog -
politièkog èimbenika. Ukratko, lijeèenje se ili oporavak pacijenta -
tr
išta nastoji odu
iti i usporiti.
Sljedeæi problem jest èinjenica da privatizacija znaèi temeljitu
preraspodjelu društvenog bogatstva. Dio rodbine, oèekujuæi znatno
nasljedstvo, nije pretjerano zainteresiran za brzo i uspješno
ozdravljenje pacijenta. Ali, baš kao i u
ivotu, velika veæina njih
eli i
nada se njegovom brzom oporavku. Testament, meðutim, nije
napisan te se, u sluèaju nesretnog ishoda, oèekuje grèevita borba za
nasljedstvo. U suprotnom æe sluèaju oporavljeni pacijent (zdravo
tr
ište) raspodijeliti nasljedstvo cijeneæi “vrijednost” i “te
inu”
svakog od mnogobrojnih roðaka.
U privatizacijskoj su igri ulozi izuzetno visoki. Franièeviæ æe, u tom
smislu, ustvrditi kako privatizacija predstavlja neponovljivu
ivotnu
priliku. 23 I ovdje se, u uvjetima tranzicijske anomije, povijesne igre
nulte sume, privatni interes pojavljuje u svom najgorem izdanju.
Moguænost da se, brzo i lako, stekne veliko bogatstvo (bogatstvo koje
æe odrediti i osigurati polo
aj generacija što slijede) poveæava
beskrupuloznost igraèa.
Ovo je vrijeme, stvaranja nove vlasnièke elite. Ovo je, istovremeno, i
vrijeme vlasnièke i ine nadmoæi dr
ave. Ovo je vrijeme moralnog
vakuma. Uski, socijalistièki okviri osjeæaja “ekonomske pravde” su
popucali. Nema disciplinirajuæe i usmjeravajuæe uloge tr
išta, nema
suosjeæanja, nema straha od zakonskih sankcija i društvene osude.
Ali, “nekooperativnost i spremnost na korištenje nelegalnih sredstava
postaju problem tek kada dr
ava, kao nositelj procesa pretvorbe i
zaštitnih odgovarajuæih pravila igre, nema moguænosti ili volje
kazniti prekršaje, ili je èak sama u to upletena.”24
Ovo je vrijeme od dr
ave favoriziranog i neobuzdanog privatnog
interesa. Ovo je vrijeme vlasnièkog etabliranja politièke elite i, po
njenom odabiru i volji (na naèelima politièkog klijentelizma), novih
vlasnika.25 Poduzetnièka funkcija je uvelike birokratizirana. “Self

22
D. Kalogjera (1993:64), Privatizacija u stabilizaciji i razvoju hrvatskog gospodarstva,
“Društvena istra
ivanja”, Vol.2, No.3
23
V. Franièeviæ (1997:299), Politièka ekonomija neslu
benog gospodarstva- Dr
ava i
regulacija, “Financijska praksa”, No.1-2
24
A. Štulhofer (1998:169), Krivudava staza hrvatske privatizacije, u Privatizacija i
modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 63

made man” - ukorijenjeni poduzetnik je prije izuzetak negoli pravilo.

U gu
vi se ekonomskog
ivota politièki instalirani poduzetnici
uglavnom ne snalaze. Poduzetnièki svijet nije, a posebice nije u
uvjetima postsocijalistièkog provizorija, svijet rajskih vrtova. Ti
neracionalni kapitalisti, zgrtaèi blaga, kolekcionari tvornica i drugih
nekretnina nisu steèeno, u pravilu, u stanju produktivno anga
irati.
Nije stoga èudno da se privatizirana poduzeæa vraæaju dr
avi (i
iznova padaju na teret poreznih obveznika) ali sada “iscijeðena” i
upropaštena.
Masovna privatizacija (podjela dionica) ali masovnija od one
patriotsko-kompenzacijske koju je provodila hrvatska dr
ava, dala bi
u veæoj mjeri (mada i sama puna nedostataka) priliku tr
ištu u odabiru
novog poduzetnièkog sloja. Masovna privatizacija nije trik. Ona je
najbli
a naèelu pravedne poèetne akvizicije ali i naèelu pravednog
transfera.26 Va
nom, dakle, dr
imo èinjenicu da masovna
privatizacija pojedincima daje moguænost obrane svojih interesa te
smanjuje moguænost “trikova” u provoðenju daljnjeg prijenosa
vlasništva i njegovog okrupnjavanja.
“Do za
ivljavanja tr
išne ekonomije ne mo
e doæi sve dok politièka
elita kreira ekonomiju i dok na taj naèin proizvodi kvaziekonomsku
elitu. Tako roðeni kapitalizam je ekonomsko nedonošæe koje, tra
i
stalni politièki patronat, a ovaj je ujedno visoka brana njegovu,
odrastanju i ukljuèivanju u tr
išne odnose.”27
Ovaj je circulus vitiosus potrebito što prije prekinuti. Valja raskinuti
incestuozne veze dr
ave i ekonomije. Pojedinci (glavne dramske fig-
ure) koji sudjeluju u privatizacijskom procesu doista nisu “racionalni
ekonomski ljudi” o kojima govori “ortodoksna” neoklasièna
ekonomska teorija. To su ljudi koji vladaju tr
ištem mimo tr
išta. Oni
se ne dokazuju na tr
ištu. Dragocjeni se sociokulturni kapital sveo na
“dragocjene” stranaèke, rodbinske i ine “sive” veze. “Divlje” je
poduzetništvo korolar skuèenog tr
išta i dominantne dr
ave. Potrebit
nam je privatni interes s pravnom, moralnom pa, dakle, i tr
išnom
legitimacijom.

25
“Bogataši nisu oni koji mogu organizirati novu proizvodnju, nego oni koji su u najboljem
polo
aju da ugrabe imovinu koja je pripadala dr
avi - javnosti.” L.C. Thurow (1997:55),
Buduænost kapitalizma, Zagreb, MATE
26
Vidjeti: R. Nozick (1974:IX-X), Anarchy, State, and Utopia, New York, Basic Books
27
A. Šundaliæ (1998:189), Na putu otkrivanja ekonomske kulture kapitalizma, u Privatizacija
i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
64 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

Dosadašnji rezultati tranzicijskog procesa navode nas na zakljuèak

kako bi bilo smrtonosno dopustiti “da kolektivna volja upravlja
naporima pojedinaca, umjesto da dr
avna sila bude ogranièena na
zaštitu pojedinaca od pritisaka društva. Takva zaštita privatnih
inicijativa i poduzetništva mo
e jedino biti ostvarena kroz instituciju
privatnog vlasništva i sveukupnosti slobodnjaèkih pravnih
institucija.”28
Tek brojni antonimi mogu sadašnju moænu, skupu i paternalistièku
postsocijalistièku dr
avu predstaviti kao promotora kapitalizma i
otvoriti nu
ni prostor tr
ištu, “zdravom” privatnom interesu ali i
demokraciji.29 Ali, slomiti “monopolsku” moæ dr
ave, suzbiti
“njene” ambicije jest i bit æe izuzetno teška i delikatna zadaæa. 30

Zakljuèak
Kapitalizam je skrojen po mjeri èovjeka. Nekoliko je razloga zbog
kojih je privatni interes potrebito promovirati i upregnuti, a ne
potisnuti. Ponajprije, on je suviše jak i
ilav, on je previše dio
èovjeka, a da bi se mogao, bez štetnih posljedica, potisnuti ili
eliminirati. Mo
emo li sagledati posljedice postojanja èiste
nezainteresiranosti? Mo
emo li zamisliti situaciju u kojoj èovjek ne
bi vodio raèuna o vlastitom boljitku i boljitku svojih najbli
ih? Ovdje,
dakle, ne govorimo o èovjeku i grešniku veæ govorimo o svecu.
Nadalje, samo privatni interes ili èovjek sam, i nitko drugi, mo
e
odluèivati o upotrebi vlastititih sposobnosti i vlastitom
ivotnom
putu. Pojedinac, a ne društvo, ma koliko ono dobro i mudro bilo, jest
najpozvaniji donositi ovu vrst odluka.
Lozinka “privatni interes”, a što jest srce liberalne ekonomske teorije,
nadilazi usmjerenost samo na sebe, ono nadilazi sebiènost, pohlepu,
gramzljivost, golu
elju za stjecanjem. Privatni interes mo
e i jest
diljem kapitalistièkog svijeta, više ili manje uspješno, uvje
ban

28
F.A. Hayek (1997:131), Konkurencija kao pronalazaèki postupak, u O slobodnom tr
ištu,
Zagreb, MATE
29
“Predstavnièka demokracija ne mo
e postojati ako se veliki dio glasaèa nalazi na dr
avnoj
plaæi.” L. Mises (1997:148), Društvene i politièke implikacije birokratizacije, u O
slobodnom tr
ištu, Zagreb, MATE
30
Mnoštvo je “pora
enih” u privatizacijskoj igri, ali i ratom unesreæenih. Stoga o dr
avnim
transferima ovisi oko dva milijuna ljudi. Vidjeti: Lj. Gatariæ (1996:27), Socijalna pomoæ za
dva milijuna ljudi, “Banka”, No, 7.
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 65

slu
iti javnom interesu. Poznata je, u tom smislu, Smithova doktrina

nenamjernih posljedica.
Kapitalizam je, kako bi to Novak rekao, sustav prilagoðen
grešnicima.31 Ali, on neiskorjenjive grešne
elje, privatne interese,
pretvara u uspješne proizvoðaèe dobara.
Nihil humani a me alienum puto - zapisano je na kapitalistièkoj
zastavi. Stoga æe se s pravom tvrditi kako kapitalizam jest toèka u
kojoj kulminiraju dva procesa - jedan kojim upravlja prirodna
znanost i logika
elje i drugi kojim upravlja
elja za priznanjem.32
Kapitalizam, dakle, ugaða ali i produktivno iskorištava onaj po
udni,

eljama i interesima ispunjeni dio ljudske duše. Kapitalizam poziva
ljude da slijedeæi svoje vlastite interese poveæavaju svoje bogatstvo i
udovoljavaju svojim sve brojnijim
eljama. Nimalo mitski, nimalo
herojski, ali funkcionira. Meðutim, osim ovog, dominantnog dijela
duše suvremenog èovjeka, kapitalizam je u stanju omoguæiti
produktivno pra
njenje i njenog timotiènog dijela. Tr
ište potièe i
zahtijeva odreðenu vrstu megalothymiae - poduzetnièkog nastojanja
da se bude bolji, uspješniji od konkurenata. Poduzetništvo, rizièna
igra na tr
ištu i demokratska politika anga
iraju i zaokupljuju, u
pravilu, one najtalentiranije i najambicioznije. Kapitalizam je sustav
uravnote
enih interesa i strasti.
Nihil habeo, nihil curo moguæi je moto siromašnih. Ali, bogati su
osuðeni na strepnju. Privatni se interes ima uvijek iznova dokazivati.
Privatni interes umiven u kupki tr
išne utakmice, vladavine prava,
poštene uprave i korektne politike ima donijeti ploda svima.

31
“To je sustav stvoren za grešnike, a u nadi da æe postiæi onoliko moralnoga dobra koliko ga
pojedinci i zajednice mogu stvoriti u uvjetima širokih sloboda.” M. Novak (1993:117), Duh
demokratskog kapitalizma, Zagreb, Globus - Školska knjiga
32
F.Fukuyama (1994:518), Kraj povijesti i posljednji èovjek, Zagreb, Hrvatska sveuèilišna
naknada
66 Ivan Ferenèak: TRANZICIJA I PRIVATNI INTERES

LITERATURA:
1) Èuèkoviæ, N. (1998.), Temeljna ekonomska obilje
ja hrvatskog
koncepta privatizacije, u Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut
društvenih znanosti Ivo Pilar
2) Ekelund, R. B., Hebert, R.F.(1997.), Povijest ekonomske teorije i
metode, Zagreb, MATE
3) Franièeviæ, V. (1997.), Politièka ekonomija neslu
benog gospodarstva -
Dr
ava i regulacija, “Financijska praksa”, No. 1-2
4) Friedman, M. i R. (1980.), Free to Chose, New York, Harcourt Brace
Jovanovich
5) Fukuyama, F. (1994.), Kraj povijesti i posljednji èovjek, Zagreb,
Hrvatska sveuèilišna naklada
6) Gatariæ, Lj. (1996.), Socijalna pomoæ za dva milijuna ljudi, “Banka”,
No. 7
7) Hayek, F.A. (1997.), Konkurencija kao pronalazaèki postupak, u O
slobodnom tr
ištu, Zagreb, MATE
8) Hayek, F.A. (1997.), Naše moralno nasljeðe, u O slobodnom tr
ištu,
Zagreb, MATE
9) Kalogjera, D. (1993.), Privatizacija u stabilizaciji i razvoju hrvatskog
gospodarstva, “Društvena istra
ivanja”, No. 3
10) Katunariæ, V. (1998.), Sociokulturni kapital buduænosti: neoklasièni i
drugi pristupi, u Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj, Zagreb,
Hrvatsko sociološko društvo
11) Ketcham, R. (1987.), Individualism and Public Life, New York, Basil
Blackwell Inc.
12) Kregar, J. (1999.), Nastanak predatorskog kapitalizma i korupcija,
Zagreb, RIFIN
13) Marshall, A. (1987.), Naèela ekonomike, Zagreb, Centar za kulturnu
djelatnost
14) Marx, K., Engels, F. (1949.), Komunistièki manifest, Zagreb, Kultura
15) Mises, L. (1997.), Društvene i politièke implikacije birokratizacije, u O
slobodnom tr
ištu, Zagreb, MATE
16) Nozick, R. (1974.), Anarchy, State, and Utopia, New York, Basic Books
17) Novak, M. (1993.), Duh demokratskog kapitalizma, Zagreb, Globus -
Školska knjiga
18) Rogiæ, I. (1998.), Tranzicija i modernizacija u Hrvatskoj: likovi i
kontekst, u Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih
znanosti Ivo Pilar
EKONOMIJA / ECONOMICS, 1 / IX (www.rifin.com) 67

19) Štulhofer, A. (1998.), Krivudava staza hrvatske privatizacije, u

Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo
Pilar
20) Štulhofer, A. (1998.), Sociokulturni kapital i gospodarska tranzicija, u
Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo
Pilar
21) Šundaliæ, A. (1998.), Na putu otkrivanja ekonomske kulture
kapitalizma, u Privatizacija i modernizacija, Zagreb, Institut društvenih
znanosti Ivo Pilar
22) Thurow, L.C. (1993.), Glavom o glavu, Zagreb, Mladost
23) Thuro.C. (1997.), Buduænost kapitalizma, Zagreb, MATE