Film “Život je lijep” je poznata italijanska tragikomedija koja je nastala 1997. Godine.

Režiser I glavni
glumac je Roberto Renigio Benigni koji glumi židova Guida, Nicoleta Braschi (Dora, Guidova supruga) I
Giorgio Cantarini (Giousue Orifice koji glumi Dorinog I Guidovog sina). Film je osvojio tri Oskara, za
najboljeg glavnog glumca, najbolji strani film I najbolju muziku.

Fil “Život je lijep” je priča o čovjekovom optimizmu I nadi u bolje sutra. To je priča o duhovitom I
dovitljivom židovu Guidu koji dolazi u grad Arezzo u Italiji I tu se zapošljava kao konobar. Ubrzo na
veoma neobičan način upoznaje Doru, ljubav svog života. On svojim ponašanjem, šarmom I postupcima
želi da osvoji njeno srce. Čini sve da se ona osjeća lijepo. Na kraju ona pristaje da bude njegova žena iako
je bila zaručena. Guidov san da ima knjižeru se ostvario, a njihovu sreću upotpunio je dolazak novog
člana porodice. Dobili su sina Giousua. Vrijeme je brzo prolazilo I izbio je Drugi svjetski rat. Nijemci su sve
židove odvodili u koncentracione logore. Tako su jednog dana odveli Guida I njegovog sina. Dora to nije
mogla podnijeti pa iako nije bila židovka, sama je tražila da uđe u voz koji je vozio zatvorenike u logor. Ali
tamo ipak nisu bili skupa jer su razdvojili muškarce I žene. Njihov petogodišnji sin je bio sbunjen I pun
pianja na koje je trbalo odgovoriti.

Guidova ogromna ljubav prema sinu dala mu je toliko snage da je na sve moguće načine nastojao da
njegov sin ne osjeti užase rata. On svom sinu govori da je ovo sve igra I da trebaju osvojiti 1000 bodova
da bi kao glavnu nagradu dobili tenk. Pred sam kraj rata, kada su Nijemci počeli napuštati logor, Guido
skriva sina u sanduk I odlazi da traži Doru. Međutim, stražari ga hvataju I ubijaju.

Američki vojnici ulaze u logor I mali Guiosue staje ispred tenak govoreći “Istina je” I bio je presretan jer
je mislio da je njegov otac govorio istinu. Kasnije je, vozeći se natenku, ugledao majku I pao joj u zagrljaj
uzvikujući “Pobijedili smo”.

Ovim filmom je na jedan drugačiji, neobičan način, predstavljena priča o zločinima nad jednim narodom
tokom Drugog svjetskog rata. Predstavljena je kroz čovjeka koji na komičan način želi da ublaži strahote
koje su se dešavale u to vrijeme. On kroz cijeli film širi svoj pozitivni duh I optimizam I želi pokazati da
nikada ne treba gubiti nadu u bolje sutra. On pokazuje koliko je jaka roditeljska ljubav da svom sinu, po
cijenu života, ne želi otkriti istinu jer Guido žrtvuje svoj život da bi spasio sina. Kraj filma predstavlja
pobjedu čvrste veze između oca I sina. Kroz cijeli film se želi predstaviti ono dobro, a ne zlo u čovjeku I
bez obzira na tešku situaciju I surovu realnost on uspijeva da nas nasmije. Zbog tog optimizma ovaj film
mi se dopao I rado ću ga preporučiti I drugima.