Mit i Mitologija

Mitologija ili politeizam je vjerovanje u više bogova, s tim što ti bogovi sada
imaju ljudski oblik. Riječ mitologija može da znači i nauka o mitovima, a mit
je priča ili legenda o istoriji djelatnosti natprirodnih bića. U mit ljudi vjeruju
kao što djeca vjeruju u bajku ili basnu. Mit takođe može da govori o
nastanku čovjeka i svijeta, a mit se priča u posebnim prilikama. Uz pomoć
mita pripadnici jedne društvene zajednice se ne samo upoznaju sa svojim
korijenima, već se poistovjećuju sa svojim izvorom. Konkretno mit se priča
u vrijeme prinošenja žrtve, kada su ljudi u jednom posebnom psihičkom
stanju u kome se predaju (podaju) biću od koga vjeruju da vode porijeklo.
Mitologija nastaje na prelazu od prvobitne ljudske zajednice ka
robovlasničkom društvu i osim toga što je to poseban oblik religijske
svijesti. Mitologija je istovremeno i poseban pogled na svijet koji nije
sasvim racionalan jer nije sasvim lišen praznovjerja (praznovjernice).
Razlika između duhovnog i tjelesnog (duše i tijela) koji se javlja još u
animizmu u mitologiji se ispoljava kao razlika između muškog i ženskog
principa, pa otuda u svim mitologijama postoji osnovni par bogova od koga
se vjeruje da vode porijeklo svi ostali bogovi. U Kineskoj mitologiji to su Jin
i Jang, U Starogrčkoj su Zevs i Hera, u egipatskoj su Oziris i Izida... Suština
čovjeka u mitologiji se ne traži u pojedincu već u natprirodnom biću, a
mitologija nastoji da ljude oslobodi od straha, prije svega straha od smrti. S
tim u vezi u mitologiji se ljudi prikazuju kao bića koja su stvorena da budu
besmrtna, međutim svojom ili tuđom greškom ljudi su izgubili besmrtnost.
To se vidi iz poznatih mitova, a najpoznatiji je o Adamu i Evi. Suština je da
su Adam i Eva kao prvi ljudi na zemlji stvorena da budu besmrtna bića, ali
pod uslovom da ne smijju da uberu plodove sa drveta života, međutim
lukava zmija je navela Evu da ubere jabuku i zbog toga su oboje izgubili
besmrtnost. Druga kazna je bila da muškarac u znoju lica svog izdržava
ženu, a žena da mu u mukama rađa decu. U Kini u robovlasničkom periodu
postojale su dvije religije: taoizam i konfučijanstvo. Taoizam je kult prirode
a njegov osnivač je Tao-ce. Konfučijanstvo je zasnovano na kultu predaka,
a njegov osnivač je Kung-fu-ce.

U Indiji u robovlasničkom periodu dominira brahmanistička mitologija.

Postoji Brahman (opšti duh) i Atman (pojedinačni duh) s tim što Atman teži
da se suprodstavi Brahmanu. Bogovi ove mitologije su bog Brahman ili
Višna (bog stvaranja svijeta) i bog Šiva, bog razaranja svijeta.

Najstariji starogrčki kult su heleusinske misterije. Ovaj kult je održavan u

selu Heleusine u čast boginje Demetre. Poslije 8.vijeka p.n.e. svaki grad
dobija svoje božanstvo (boga) pa se u tom periodu javljaju najveći kultovi:
boga Apolona, boga Dionisija i Orfeja.

Apolon je bio zaštitnik ljubavi i vječne mladosti. Njegov kult se karakteriše

racionalnošću i umjerenošću. Hram se nalazio u Delfima i tamo su ljudi
odlazili da se napoje mudrošću. Ovaj kult su upražnjavali bogatiji slojevi a
svoj filosofski izraz nalazi u idealističkoj filosofiji.

Kult boga Dionisijusa (Bah) je bio zaštitnik prirodnog u čovjeku pa su

karakteristike neracionalnost i neumjerenost (bahato ponašanje). Ovaj kult
su upražnjavali siromašni ljudi i svoj filosofski izraz nalazi u materijalističkoj
filosofiji.

Kult Orfeja. Suština jeste da je ljudska duša stanište bogova, a tijelo je

tamnica ljudske duše.