Aleksandar Solženjicin:

U PRVOM KRUGU

1
A TKO STE VI?
Izrezbarene kazaljke zaustavile su se na pola pet.
U umiruæem svjetlu prosinaèkog dana bronèani brojcanik sata na polici izgledao
je crn.
Dvostruka stakla visokog prozora gledala su na prometnu ulicu i na pazikuæe
koji su ispod nogu pješaka lopatama èistili prljavi smeði snijeg, tek napadao,
ali veæ raskvašen.
Zureæi odsutno u taj prizor, državni savjetnik drugog stupnja Inokentij
Volodin naslonio se na rub prozora i tiho zviždao neku otegnutu melodiju.
Vršcima prstiju listao je sjajne, raznobojne stranice nekog stranog èasopisa.
Ali nije vidio ništa.
Državni savjetnik drugog stupnja Inokentij Volodin, kojega je položaj u
diplomatskoj službi odgovarao položaju potpukovnika u vojsci, bio je visok i
vitak. Nije bio odjeven u uniformu veæ u odijelo od èešljane vune, i doimao se
više kao mladi, dokoni gospodin, nego kao visoki èinovnik u ministarstvu
vanjskih poslova.
Bilo je vrijeme ili da se upale svjetla u uredu, što on nije uèinio, ili da se
poðe kuæi. Ali kao da ni za to nije imao prave volje.
Èetiri sata nisu znaèila završetak radnog dana, veæ njegovog dnevnog ili
manjeg dijela; sad æe svi poæi kuæi da veèeraju i malo odspavaju, a onda æe
se, od deset sati nadalje, tisuæe prozora u šezdeset i pet moskovskih
ministarstava opet osvijetliti. Postojala je samo jedna osoba iza niza
utvrðenih bedema koja noæu nije mogla spavati, i on je nauèio èitavu službenu
Moskvu da bdije s njim do tri ili èetiri sata ujutro. Poznavajuæi noæne navike
Suverena, šest desetina ministara sjedilo je pozorno poput uèenika išèekujuæi
poziv. Da ih ne bi uhvatio san, pozivali su svoje zamjenike, a zamjenici su
dosaðivali svojim šefovima odjela: knjižnièari odjelnih knjižnica na
ljestvicama su èeprkali po katalogu, èinovnici iz kartoteka jurili su
hodnicima, tajnice su lomile vrhove olovaka.
Pa èak i danas uoèi zapadnjaèkog Božiæa, kad veæ dva dana sve ambasade miruju
kao izumrle i telefoni ne zvone, a ljudi se
vjerojatno upravo ovog èasa okupljaju oko svojih božiènih borova, u
ministarstvima æe se ipak noæu raditi. Jedni æe igrati šah a drugi æe
pripovijedati šale, neki æe opet drijemati na divanima - ali radit æe se.
Volodinovi nervozni prsti hitro su i besciljno listali po èasopisu. A èitavo
je vrijeme osjeæao kako u njemu grè straha èas raste, ujeda ga, a èas jenjava
i nestaje.
Kako je dobro još iz djetinjstva Inokentij pamtio ime doktora Dobroumova! U to
doba on još nije bio tako istaknuta liènost. Nisu ga slali u inozemstvo s
delegacijama. Nije èak ni bio poznat kao nauèenjak, veæ naprosto kao obièan
lijeènik koji odlazi u kuæne posjete. Inokentijeva majka èesto se loše
osjeæala i uvijek je nastojala da dobije Dobroumova. Vjerovala je u njega.
Onog èasa kad bi on stigao i skinuo u hodniku svoju šubaru od tuljanova krzna,
èitav bi se stan ispunio nekom atmosferom dobronamjernosti, mira, sigurnosti.
Nikad ne bi ostajao manje od pola sata uz bolesnièki krevet. Raspitivao se o
svakoj tegobi; a onda bi, kao da mu to èini veliko zadovoljstvo, pregledao
pacijenta i objasnio terapiju koju je propisao. Kad bi izlazio nikad ne bi
prošao kraj djeèaka a da ga nešto ne upita i zaustavio bi se da èuje odgovor,
kao da ozbiljno oèekuje da æe èuti nešto inteligentno. Doktorova je kosa veæ
onda poèela sijedjeti. Kako li sad izgleda?
Inokentij baci èasopis na pod i, nervozan i zamišljen stane koracati gore-
dolje po sobi.
Da telefonira ili ne? ; - i
Da se sve to ticalo nekog drugog profesora medicine kojega nije lièno
poznavao, Inokentiju ne bi ni na um palo da ga upozorava. Ali Dobroumova?
Ima li uopæe naèina da se utvrdi identitet osobe koja govori iz javne
govornice - ako èovjek ne gubi vrijeme, te brzo objesi slušalicu i nestane?
Mogu li prepoznati glas preko telefona? Zacijelo za to nema nikakve metode.
Prišao je svom stolu. U sumraku je još uvijek mogao razaznati prvu stranicu
uputa koje su se odnosile na njegov novi zadatak. Trebalo je da otputuje prije
Nove godine, u srijedu ili èetvrtak.
Bilo je logiènije èekati. Bilo je razumnije èekati.
0 Bože! Drhtaj mu potrese ramena, tako nenavikla na ovakve terete. Bilo bi
bolje da nikad ništa nije èuo. Da ništa o tome nije znao, da ništa nije
èuo ...
Pokupio je upute i sve ostalo sa stola i spremio ih u sef.
Kako je, zaista, bilo tko mogao osuditi ono što je Dobroumov obeæao? U tome se
oèitovala širokogrudnost talentiranog èovjeka. Talent je uvijek svjestan
vlastitog bogatstva i ne protivi se dijeljenju.
Ali nelagodnost Inokentijeva sve je više rasla. Naslonio se na sef; spustio je
glavu i mirovao zatvorenih oèiju.
1 onda odjednom, kao da propušta posljednju priliku, ne telefonirajuæi u
garažu po svoja kola, ne zatvarajuæi tintarnicu, Inokentij izjuri iz ureda i
zatvori vrata, preda kljuè dežurnom službeniku na kraju hodnika, obuèe svoj
civilni kaput i gotovo strci niz stepenice, prolazeæi kraj stalnog osoblja
zgrade u uniformama
8
L
izvezenim zlatom sa zlatnim širitima. I istrèi u hladan sumrak, nalazeæi
olakšanje u akciji.
Njegove cipele francuskog kroja duboko su zagazile u prljavi mokri snijeg.
Prolazeæi kraj spomenika Vorovskoga u napola zatvorenom dvorištu Ministarstva,
Inokentij podigne pogled i zadrhti. Osjetio je kako nova zgrada Bolšoje
Lubjanke koja gleda na Furkasovsku ima neko novo znaèenje i stresao se. Ta
deveterokatna sivocrna gomila bila je ratni brod, i osamnaest pilastra stršalo
je s njegova desna boka poput osamnaest oklopnih tornjeva. Usamljenog i krhkog
Inokentija nešto je privlaèilo preko tog malog trga pod provu teškog, brzog
broda.
Okrenuo se kao da se želi spasiti - i krenuo nadesno, niz Kuznetski most. Tu
je, uz sam rub ploènika, jedan taksi upravo kretao. Inokentij uðe u kola i
naredi šoferu da nastavi Kuznet-skim mostom i da skrene ulijevo ispod netom
upaljenih uliènih svjetala na Petrovki.
Još uvijek je oklijevao - pitajuæi se gdje bi mogao telefonirati, a da mu
netko izvana ne poène kovanim novcem lupati po staklu govornice. Ali tragati
za mirnom, usamljenom govornicom - to bi bilo još upadljivije. Ne bi li bilo
bolje pronaæi neku usred najveæeg prometa, samo da je prislonjena uza zid?
Zakljuèio je takoðer da je glupo lutati naokolo sa taksi-šoferom kao
svjedokom. Poèeo je prevrtati džepove da pronaðe petnaest kopjejki.
Ali sve to više nije bilo važno. U posljednjih nekoliko minuta Inokentij je
osjetio kako ga obuzima mir; jasno je shvatio da nema drugog izbora. To bi
moglo biti opasno, ali ako to ne uèini...
Ako je èovjek neprestano oprezan, može li uopæe ostati èovjekom?
Kod semafora na Ohotnom Rjadu njegovi su prsti napipali dva komada od petnaest
kopjejki - dobar znak!
Prošli su kraj zgrade sveuèilišta, i Inokentij dade znak šoferu da skrene
desno. Dojurili su na Arbat; Inokentij pruži šoferu dvije novèanice ne
zahtijevajuæi ostatak i krene preko trga, nastojeæi da mu korak ostane
odmjeren i polagan.
Arbat je veæ bio osvijetljen. Redovi gledalaca ispred kina èekali su da vide
Ljubav jedne balerine. Crveno slovo "M" na stanici podzemne željeznice bilo je
gotovo skriveno sivom maglom. Neka žena nalik na Ciganku prodavala je strukove
žute mimoze.
Pokušaj to izvesti što je brže moguæe! Izgovori što je brže moguæe - i spusti
slušalicu. Tada æe opasnost biti minimalna.
Inokentij je išao ravno naprijed. Neka djevojka u prolazu pogledala ga je.
I još jedna.
Jedna od drvenih javnih govornica pred stanicom podzemne željeznice bila je
prazna, ali Inokentij je zaobiðe i uðe u stanicu.
Tu su bile još èetiri, uvuèene u zid - sve zauzete. Ali na lijevoj strani neki
èovjek, pomalo nakresan, veæ je spuštao slušalicu, èim je on otišao Inokentij
brzo uðe, pažljivo zatvorivši za sobom debela staklena vrata i držeæi ih
zatvorena jednom rukom, dok je drugom, drhtavom, ne skidajuæi rukavicu, ubacio
novac i okrenuo broj.
Poslije nekoliko dugih signala netko je podigao slušalicu s druge strane.
"Da?" reèe ženski glas, previše revno a možda i razdraženo.
"Je li to stan profesora Dobroumova?" upita on, pokušavajuæi da izmijeni glas.
"Da."
"Molim vas, zamolite ga da doðe na telefon."
"A tko ga treba?" Ženin glas bio je spor i lijen. Vjerojatno je leškarila na
kauèu i nikamo joj se nije žurilo.
"Pa, vidite... vi me ne poznajete ... Slušajte, to zapravo nije važno. Ali
meni je vrlo hitno. Molim vas zamolite profesora da doðe na telefon!"
Previše nepotrebnih rijeèi - a sve zbog njegove proklete uljudnosti!
"Ali profesor zaista ne može razgovarati sa svakim nepoznatim koji nazove",
rekla je žena uvrijeðeno.
Zvuèalo je kao da æe istog èasa spustiti slušalicu.
Ispred debelog stakla ljudi su žurili kraj reda govornica trèeæi, dostižuæi
jedan drugoga. Netko je veæ èekao pred Inokentije-vom kabinom.
"Tko ste vi? Zašto ne možete reæi svoje ime?"
"Ja sam prijatelj. Imam veoma važne vijesti za profesora!"
"Pa onda? Zašto se bojite da mi kažete svoje ime?"
Bilo je vrijeme da spusti slušalicu. Ljudi ne bi smjeli imati glupe žene.
"A tko ste vi? Jeste li njegova supruga?"
"Zašto ja vama moram prva odgovoriti?" pobuni se žena. "Kažite vi meni."
Trebalo bi da smjesta prekine razgovor! Da nije bio posrijedi profesor...
Inokentij je sad veæ bio bijesan i više se nije trudio da izmijeni glas ili da
govori tiho. Poèeo je uzbuðeno zaklinjati telefon: "Poslušajte me! Poslušajte!
Moram ga upozoriti na opasnost!"
"Na opasnost?" Žena je spustila glas, zatim ušutjela. Ali nije pozvala svog
muža - ni govora. "To je još jedan razlog da ga ne pozovem. Možda je sve to
laž. Kako možete dokazati da govorite istinu?"
Tlo je gorjelo pod Inokentijevim nogama, a crna slušalica na teškom èeliènom
lancu topila mu se u ruci.
"Poslušajte me, poslušajte!" povikao je sav oèajan. "Kad je profesor nedavno
bio na putovanju u Parizu obeæao je svojim francuskim kolegama da æe im nešto
dati! Nekakav lijek. I to bi trebalo da im dade za nekoliko dana. Strancima!
Shvaæate li? To ne smije uèiniti! Ne smije ništa dati strancima! To bi se
moglo koristiti kao provoka ..."
"Ali...", nešto je muklo škljocnulo, i onda je zavladala potpuna tišina, bez
uobièajenog zujanja ili zvonjave na liniji.
Netko je prekinuo vezu.
10
DANTEOVA IDEJA
"Novi!"
"Doveli su nove!"
Zatvorenici iz logora navirali su u glavni hodnik. Skupina zekova iz Mavrina,
od kojih su neki išli na veèeru, a drugi veæ veèerali u prvoj smjeni tiskala
se oko njih.
"Odakle, drugovi?"
"A što to vi imate na prsima i na kapama - nekakve zakrpe?"
"To su nam bili brojevi", reèe jedan od pridošlica. "I na leðima i na
koljenima. Kad su nas otpremali iz logora, strgnuli su nam ih s odjeæe."
"Kako to, brojevi?"
"Gospodo", rekao je Valentin Prjanèikov, "mogu li upitati u koje mi to doba
živimo?" Okrenuo se svom prijatelju Levu Rubinu. "Brojevi na ljudskim biæima?
Leve Grigorièu, dopustite da vas upitam zovete li vi to naprednim?"
"Valentulja, ne glumi", reèe Rubin. "Idi na veèeru."
"Ali kako mogu jesti ako se negdje kreæu ljudska biæa s brojevima na kapama?
Pa to je Apokalipsa!"
"Prijatelji!" reèe drugi zek iz Mavrina. "Dijele devet kutija Belomora za
drugu polovicu prosinca. Imate sreæu."
"Misliš Belomor-Jave ili Belomor-Dukate?"
"Pola jednih, pola drugih."
"Svinje - guše nas Dukatima. Pritužit æu se ministru, na èasnu rijeè."
"A kakve to uniforme imate?" upita pridošlica koji je prvi progovorio. "Zašto
ste svi obuèeni kao padobranci?"
"Tu uniformu sad moramo nositi. Odvratne hulje, poèeli su škrtariti. Nekad su
nam dijelili vunena odijela i kapute."
Iz blagovaonice je došlo još mavrinskih zekova.
"Gledaj, novi!"
"Doveli su nove."
"Hajde, što se pravite važni! Prestanite se vladati kao da nikad prije niste
vidjeli žive zatvorenike. Zakrèili ste èitav hodnik!"
11
"Ma gledaj! Koga ja to vidim! Dof Dneprovski! Pa gdje si bio dosad, Dof?
Tražio sam te po èitavom Beèu èetrdeset pete, s kraja na kraj grada!"
"U samim dronjcima i neobrijani! Iz kojeg ste logora, prijatelji?"
"Iz raznih. Iz Rehlaga ..." "... Dubrovlaga ..."
"Pa kako to da sam zatvoren veæ više od osam godina a nikad nisam za njih
èuo?"
"To su novi logori, Specijalni logori. Osnovani su tek prošle godine,
èetrdeset osme. Staljin je dao direktivu da se pojaèa pozadina ..."
"Èija pozadina?"
"Taèno na ulazu u beèki Prater su me pokupili i - u policijska kola."
"Prièekaj èasak, Mitenka, da èujemo nove." "Ne, idemo van na šetnju, van na
šetnju! Van na svježi zrak! Takav je dnevni red - èak i ako je potres! Lev æe
veæ ispitati nove, ne brini."
"Druga smjena! Na veèeru!" "Ozevlag, Luglag, Steplag, Pešanlag ..."
"Èovjek bi pomislio da u MVD-u postoji neki veliki, nepriznati Puškin. Ne gubi
on vrijeme na duge pjesme, pa èak ni na stihove; on samo daje pjesnièka imena
koncentracionim logorima."
"Ha, ha, ha! To je smiješno, gospodo, vrlo smiješno", reèe Prjanèikov. "U
kakvo mi to doba živimo?" "Šuti, Valentulja!"
"Oprostite", upita jedan od novonadošlih Rubina, "kako se vi zovete?"
"Lev Grigoriè." "I vi ste takoðer inženjer?" "Ne, ja nisam inženjer, ja sam
filolog." "Filolog? Zar ovdje drže èak i filologe?"
"Bolje bi bilo da upitate koga ne drže ovdje u šaraški", reèe Rubin. "Imamo
matematièare, fizièare, kemièare, radio-inženjere, telefonske struènjake,
umjetnike, prevodioce, knjigoveže, arhitekte, tehnièke crtaèe, pa èak i jednog
geologa koji je greškom dospio ovamo."
"I što radi?"
"Nije mu loše - našao je sebi mjestance u fotografskom laboratoriju."
"Lev! Ti tvrdiš da si materijalist, a neprestano daviš ljude duhovnim
pitanjima", reèe Valentin Prjanèikov. "Poslušajte, prijatelji! Kad vas odvedu
u blagovaonicu, naæi æete trideset tanjura koje smo vam postavili na
posljednji stol kraj prozora. Napunite želuce - samo nemojte puknuti!"
"Najljepša hvala, ali zašto da sebe prikraæujete?" "Nije to ništa. Tko dan-
danas jede usoljene haringe i prosenu kašu? To je prostaèki!"
"Što? Prosena kaša prostaèka? Nisam vidio prosene kaše veæ pet godina!"
"To vjerojatno nije proso; to je vjerojatno magara!"
12
"Magarci - jesi li lud? Samo neka nam pokušaju dati magaru! Bacili bi im je u
nos!"
"A kakva je hrana u tranzitnim logorima u posljednje vrijeme?"
"U tranzitnom logoru Èeljabinsk ..."
"Celjabinsk novi ili èeljabinsk stari?"
"Vaše pitanje odaje poznavaoca. U novom ..."
"Kako je sad tamo? Još uvijek ne daju da se koriste zahodi, i tjeraju da
upotrebljavate kible i nosite ih dolje s treæega kata?"
"Još uvijek."
"Rekli ste "šaraška". što znaèi "šaraška"?"
"A koliko vam tamo daju kruha?"
"Tko još nije bio na veèeri? Druga smjena!"
"Bijelog kruha - èetrdeset deka, a crni kruh je na stolu."
"Oprostite, kako to mislite - na stolu?"
"Baš tako: na stolu. Narezan. Ako hoæeš, uzmeš; ako neæeš, ne uzmeš."
"Da, ali za taj maslac i tu kutiju Belomora moramo robijati dvanaest i
èetrnaest sati dnevno."
"Nije to nikakvo robijanje! Ne mrcvariš se ako sjediš za stolom. Robija onaj
koji zamahuje pijukom."
"K vragu! Sjedimo u ovoj šaraški kao u moèvari - odsjeèeni od života. Èujete
li, gospodo? Kažu da su pritegnuli lopove i dže-pare, i da se ne muvaju više
èak ni na Krasnoj Presnji."
"Porcija maslaca za profesore iznosi èetrdeset deka, a za inženjere dvadeset
deka. Svatko daje prema svojim sposobnostima, svakome se daje prema
moguænostima."
"Znaèi, radili ste u Dnjeprostroju?"
"Da, radio sam s Winterom. A služim kaznu zbog Dnjepro-gesa."
"Kako to mislite?"
"Pa znate, to vam je bilo ovako - ja sam ga prodao Nijemcima."
"Dnjeproges? Ali on je odletio u zrak, razoren!"
"što onda? Ja sam im ga prodao razorenog."
"Boga mi, ovo je kao svježi povjetarac! Tranzitni logori! Sto-lipinska kola!
Logori! Aktivnost! Oh, da mi se otkotrljati do Sovjetske Gavan!"
"I natrag Valentulja, i natrag!"
"Da, imaš pravo! Dakako, natrag još brže!"
"Znate, Leve Grigorièu", govorio je jedan od pridošlica Rubinu, "u glavi mi se
vrti od ove iznenadne promjene. Proživio sam pedeset i dvije godine, prebolio
sam smrtonosne bolesti, bio oženjen lijepim ženama, dobio sinove, primao
akademske nagrade - ali nikad još nisam bio ovako beskrajno sretan kao danas!
Kamo sam ovo dospio? Sutra me neæe tjerati van u ledenu vodu! Èetrdeset deka
maslaca! Crni kruh - na stolu! Knjige nisu zabranjene! Smiješ se brijati!
Èuvari ne tuku zekove. Kakav je ovo veliki dan? Kakav blistavi vrhunac? Možda
sam umro? Možda je ovo san? Možda sam na nebu."
"Ne, dragi gospodine", reèe Rubin, "vi ste u paklu, baš kao što ste i prije
bili. Ali popeli ste se do najboljeg i najvišeg kruga
13
- do prvog kruga. Pitate što je šaraška? Recimo da je pojam šaraške izmislio
Dante. Sjeæate se da je Dante razbijao glavu da smisli kamo bi smjestio uèene
ljude antike. Bila je kršæanska dužnost baciti te pogane u pakao. Ali
renesansna se savjest nije mogla pomiriti s idejom da strpa prosvijetljene
ljude zajedno s raznim grešnicima i osudi ih na fizièke muke. I tako je Dante
za njih izmislio posebno mjesto u paklu. Ako mi dopustite... To je u Èetvrtom
pjevanju, i ide po prilici ovako:
S njima se zamku otmjenom prikuèih ... Pogledajte oko sebe ove stare svodove!
... što sedmere visoke ima mire
a potok lijep oko njega stražeæ huèi. Došli ste ovamo u Marici, pa niste
vidjeli ulazna vrata -
... Gle, èetiri æe k nama silne sjene
ni radosna ni rastužena lika.
... "Tko su ti", rekoh, "što su mogli spasti
toliku èast, da skup napose èine?""
"Ah, Leve Grigorièu, vi ste previše pjesnik", reèe Valentin Prjanèikov. "Ja æu
drugu mnogo jasnije protumaèiti što je šaraška. Morate se samo sjetiti onog
èlanka u novinama u kojem je stajalo: "Dokazano je da visok prinos ovèje vune
ovisi o njezi i ishrani životinje"."
14
PROTESTANTSKI BOŽIÆ
Njihovo božièno drvce bilo je granèica bora zataknuta u pukotinu drvene
stolièice. Niz malih obojenih žaruljica niskog napona na mljeènim, plastikom
omotanim žicama ovijao se dva puta oko nje i spuštao do baterije na podu.
Stolièica je stajala u kutu sobe, izmeðu ležajeva na kat, i jedan od gornjih
madraca štitio je èitav kut i siæušno božièno drvce od blještavog svjetla sa
stropa.
Šest muškaraca u grubim, tamnomodrim kombinezonima padobranaca okupilo se kraj
božiènog drvca i slušalo, pognutih glava, kako jedan od njih, tamnoputi,
mršavi Max Richtman naglas moli protestantsku božiènu molitvu.
Nikoga više nije bilo u velikoj prostoriji, koja je bila pretrpana ležajevima
na kat, zavarenih okvira. Poslije veèere i jedno-satne šetnje svi su otišli na
noæni rad.
Max je završio molitvu i svih šestero je posjedalo. Petero od njih bilo je
ispunjeno gorko-slatkim uspomenama na svoju domovinu - na svoju ljubljenu,
ureðenu Njemaèku, pod èijim je krovovima od škriljevca ovaj najvažniji praznik
u godini bio tako svijetao i ugodan, šesti meðu njima bio je velik, krupan
èovjek guste, crne brade biblijskog proroka - bio je Židov i komunist.
Sudbina Leva Rubina bila je isprepletena s Njemaèkom i u miru i u ratu.
U miru bio je filolog koji je specijalizirao germanske jezike, razgovarao na
besprijekornom Hochdeutsch a mogao se, kad bi to prilika zahtijevala,
prebaciti na dijalekte Srednje-visokog ili Staro-visokog njemaèkog. Mogao se
prisjetiti svakog njemaèkog pisca koji je ikad objavljen kao da se s njim
lièno upoznao. Mogao je govoriti o manjim gradiæima na Rajni kao da je èesto
šetao njihovim opranim, sjenovitim ulicama.
Ali bio je samo u Pruskoj - a i onda samo na frontu.
Bio je sovjetski major u "Odjelu za dezintegraciju neprijateljskih oružanih
snaga". Iz logora za ratne zarobljenike odabirao je
15
r.
Nijemce koji bi pokazali volju da mu pomognu. Izvlaèio ih je iz logora i
osiguravao im pristojnu opskrbu u specijalno] skoh. Neke je prebacivao preko
fronta s TNT, lažnim reichsmarkama krivotvorenim propusnicama i vojnièkim
ispravama. Mogli su baciti u zrak mostove i odšetati kuæi da uživaju dok ih ne
uhvate. S drugima je raspravljao o Goetheu i Schilleru - i o propagandnim
lecima; i osiguravao im je kola sa zvuènicima s kojih su mogli nagovarati
svoje drugove vojnike da okrenu oružje protiv Hitlera. S treæima je opet
prelazio front i, zahvaljujuæi iskljuèivo svojoj moæi nagovaranja, zauzimao
tvrðave, štedeæi sovjetske bataljone. Ali on nije bio u stanju da preobrati
Nijemce a da ne postane jedan od njih, da ih ne zavoli i da ih, od dana
njihovog poraza, ne sažaljeva. Zbog toga je Rubin bio uhapšen. Neprijatelji su
ga u njegovoj vlastitoj ustanovi optužili da agitira poslije ofenzive u
sijeènju 1945. protiv parole "krv za krv i smrt za smrt".
Optužba je bila taèna i on je nije opozvao, a ipak, situacija je bila
neizmjerno kompliciranija nego što se to moglo zakljuèiti po novinama ili
njegovoj konaènoj osudi.
Dva noæna stoliæa bila su primaknuta stolièici na kojoj je stajalo
osvijetljeno božièno drvce, da bi se dobio stol za jelo. Poèeli su se èastiti
konzerviranim delikatesama iz "Gastronoma" (zekovima iz šaraške bilo je
dopušteno da naruèuju hranu iz finih moskovskih delikatesnih trgovina, za
novac s vlastitog bankovnog raèuna) i hladnom kavom i domaæim kolaèem.
Zapoèela je formalna diskusija. Max ju je èvrsto upravljao prema miroljubivim
temama: stari narodni obièaji, dirljive prièe o božiènoj noæi. Alfred
koji je nosio naoèale - beèki student fizike koji nije uspio završiti studije
- pripovijedao je vrlo zabavno svojim austrijskim naglaskom. Gustav, mladiæ iz
Hitlerjugenda, koji je zarobljen tjedan dana pošto je rat završio, sjedio je
okruglih obraza, prozraènih ružièastih ušiju i zurio široko rastvorenih
oèiju u božièna svjetla, jedva se usuðujuæi da sudjeluje u razgovoru
starijih.
A ipak je, usprkos svemu, razgovor skrenuo na rat. Netko se prisjetio Božiæa
1944. prije pet godina, kad se svaki Nijemac ponosio ofenzivom u Ardennima i
kad su, kao u stara, vremena, pobijeðeni gonili pobjednike. Prisjeæali su se
kako je toga Badnjaka Njemaèka slušala Goebbelsa.
Rubin je to potvrdio, cupkajuæi dlaèice svoje crne brade. Sjeæao se toga
govora. Bio je vrlo efektan. Goebbels je govorio s dubokim bolom, kao da je
lièno na sebe preuzeo terete koji su tištali Njemaèku. Kao da je na neki naèin
predosjeæao svoj kraj.
SS-Obersturmbannfuhrer Reinhold Zimmel, kojega se dugaèko tijelo jedva moglo
smjestiti izmeðu stola i ležaja, nije imao pravog razumijevanja za Rubinovu
profinjenu uljudnost. Bila je nepodnošljiva pomisao da se taj Židov usuðuje
iznositi svoje mišljenje o Goebbelsu. Nikad se ne bi udostojio sjesti s njim
za isti stol da je samo imao dovoljno snage odreæi se Božiæa provedenog u
društvu svojih zemljaka. Ali ostali Nijemci uporno su zahtijevali da i Rubin
bude prisutan. Jer za siæušnu njemaèku koloniju,
16
koju je sudbina doplavila u zlatni kavez šaraške u srcu ove divlje, hladne
zemlje, jedina shvatljiva osoba pri ruci bio je taj major iz neprijateljske
vojske koji je proveo èitav rat sijuæi neslogu i razdor meðu njima. Samo on
mogao im je protumaèiti obièaje i navike ovdašnjih ljudi, posavjetovati ih
kako da se vladaju, i prevesti najnovije meðunarodne vijesti s ruskog.
Trudeæi se da što je moguæe više naljuti Rubina, Zimmel izjavi da je po
èitavom Reichu bilo na stotine vatrenih govornika. Bilo bi zanimljivo znati,
doda on, zašto su boljševici uvijek èitali baš samo one govore koji su bili
pripremljeni i odobreni unaprijed.
Ta je optužba to više boljela zato što je bila istinita. A èovjek doista nije
mogao objasniti historijske razloge ovom neprijatelju i ubojici. Rubin je
prema Zimmelu osjeæao nepokolebljivu odvratnost. Sjeæao ga se kad je stigao u
šarašku poslije mnogih godina provedenih u Butirskom zatvoru, odjeven u kaput
od pucketave kože na kojem su se još uvijek vidjeli tragovi znakova civilne SS
- a civilna SS bila je najgora grana organizacije. Cak ni zatvor nije uspio
ublažiti bezobzirne okrutnosti na Zimmelovom licu. Na njega je bio utisnut žig
krvnika. Rubinu je bilo neugodno prisustvovati veèeri zbog Zimmela, ali svi su
ostali uporno zahtijevali da doðe, pa se sažalio, tako su bili usamljeni i
izgubljeni u ovoj zemlji, i osjeæao je da im ne može pokvariti praznik
odbijanjem.
Potiskujuæi bijes, Rubin je stao na njemaèkom citirati Puški-nov savjet
stanovitim ljudima da ne sude o stvarima višim nego što su im sare na èizmama.
Max je uznemiren požurio da razriješi konflikt koji je lebdio u zraku. Max je
pod Levovim vodstvom veæ èitao Puškina na ruskom, slog po slog. Zašto je,
upita on, Reinhold uzeo torte bez tuèenog vrhnja? I gdje je Lev bio toga
Badnjaka?
Reinhold je uzeo tuèenog vrhnja. A Lev se prisjetio da je bio u svom bunkeru
kod mostobrana Narev kraj Rozana.
I kao što se pet Nijemaca sjeæalo svoje rastrgane i pogažene Njemaèke, kiteæi
je najživljim bojama, tako se i Rubin iznenada prisjetio Narevskog mostobrana
i mokrih šuma oko Ilmenskog jezera.
Male obojene svjetiljke odražavale su se u oèima šestorice muškaraca.
Rubina su pitali kakve su današnje vijesti. Ali on se stidio da isprièa što se
dogaðalo u prosincu. Napokon, nije se mogao vladati kao nekomunist i napustiti
nadu da æe preodgoj iti ove ljude. A isto tako nije im mogao ni protumaèiti da
u našem kompleksnom vremenu socijalistièka istina katkada napreduje
zaobilaznim, iskrivljenim putem. Stoga je morao za njih izabrati - za volju
historije, jednako kao što je podsvjesno pravio takav izbor i sam za sebe -
samo one tekuæe dogaðaje koji su pokazivali glavni put, zanemarujuæi one koji
su ga gubili iz vida.
Ali baš tog prosinca, osim sovjetsko-kineskih razgovora koji su se i dalje
vukli, i sedamdesetog roðendana Voðe naroda, ništa se pozitivno nije dogodilo.
A prièati Nijemcima o procesu protiv Trajèe Kostova, gdje je èitava sudska
farsa bila tako providno
2 U prvom krugu
1
17
namještena, i gdje je novinarima uruèeno poslije stanovitog odugovlaèenja
lažno priznanje, koje je Kostov navodno napisao u æeliji smrti - bilo bi
sramotno, i jedva bi moglo poslužiti u svrhu preodgajanja.
I tako se toga dana Rubin zadržao uglavnom na historijskom trijumfu kineskih
komunista.
Max je slušao Rubina i kimao glavom u znak odobravanja. Njegove smeðe oèi
maslinasta oblika bile su nevine. Bio je silno odan Rubinu, ali od berlinske
blokade poèeo je sumnjati u informacije koje su dobivali od Rubina. Rubin nije
znao da Max stavlja na kocku svoj život i da u laboratoriju za mikro-valove, u
kojem radi, sastavlja, sluša i opet rastavlja siæušni radio-prijemnik koji
uopæe ne izgleda kao radio-prijemnik. Na njemu je mogao slušati Koln i BBC na
njemaèkom i znao je ne samo za Trajèu Kostova i kako je u otvorenoj sudnici
zanijekao ona lažna priznanja koja su od njega silom izvukli tokom
saslušavanja, veæ takoðer i za planove o Sjevemo-atlantskom paktu i ekonomske
vijesti iz Zapadne Njemaèke. Sve je to, naravno, prenosio drugim Nijemcima.
I svi su oni s odobravanjem kimali Rubinu.
Uostalom, veæ je bilo davno prošlo vrijeme kad je Rubin morao otiæi. Napokon,
on nije bio osloboðen noænog rada. Rubin je pohvalio tortu i beèki je student,
polaskan, primio kompliment. Rubin se isprièao rekavši da mora otiæi. Nijemci
su insistirali da ostane koliko je to uljudnost zahtijevala, a zatim su ga
pustili da ode. Onda su se pripremili da pjevaju božiène pjesme prigušenim
glasovima.
Rubin je izišao u hodnik noseæi mongolsko-finski rjeènik i jedan svezak
Hemingwaya na engleskom.
Hodnik je bio širok s grubim, privremenim drvenim podom. Nije imao prozora i
bio je dan i noæ osvijetljen elektrikom. Bio je to isti onaj hodnik u kojem je
Rubin zajedno s ostalim radoznalim zatvorenicima sat ranije, za vrijeme
živahnog prekida prije veèere, ispitivao nove zekove iz logora. Vrata
unutrašnjeg stepeništa vodila su u taj hodnik, kao i vrata niza æelija-soba.
Bile su to sobe, jer nisu imale brave, a bile su i æelije, jer su imale okanca
na vratima, male staklene prozorèiæe. Stražari ovdje nikad nisu upotrebljavali
ta okanca, ali ona su ipak postavljena, kao što se uvijek postavljaju u pravim
zatvorima, u skladu sa zatvorskim pravilima, jer se u službenim dokumentima
šaraška nazivala "specijalnim zatvorom".
Kroz jedno od tih okanaca mogla se vidjeti još jedna proslava Badnjaka: to je
bila grupa Latvijaca koja je takoðer molila da ih se oslobodi posla na
blagdan.
Svi ostali zekovi bili su na poslu, i Rubin se pobojao da bi ga mogli uhvatiti
i odvesti majoru šikinu da objasni svoju odsutnost.
Velika dvostruka vrata nalazila su se na oba kraja hodnika. Jedna su vrata
bila obložena drvom i vodila su kroz luk u nekadašnje spremište iznad oltara
kapelice u ladanjskoj kuæi. I to je sad bila æelija-soba. Druga su vrata bila
zakljuèana i pokrivena
18
1

od vrha do dna željeznim limom - a zarobljenici su ih nazivali "Sveta vrata".

Rubin je prišao tim željeznim vratima i pokucao na okance. S druge se strane
budno, nepokretno lice stražara priljubilo uz staklo.
Kljuè se tiho okrenuo u bravi. Taj je stražar sluèajno bio popustljiv.
Rubin je izišao na vrh glavnog stepeništa stare zgrade, odakle su se dva niza
stepenica razdvajala i opet sastajala. Prešao je mramorno odmorište pokraj
dvije antikne izrezbarene svjetiljke koje više nisu svijetlile. Na tom katu
ušao je u laboratorijski hodnik i gurnuo vrata na kojima je pisalo: AKUSTIKA.
19
4
BUGI-VUGI
Akustièki laboratorij bio je široka prostorija visoka stropa s nekoliko
prozora. Bio je neuredan i pretrpan elektronskim instrumentima na drvenim
policama, blistavim aluminijskim montažnim stolovima, radnim plohama, novim
furniranim ormariæima iz neke moskovske tvornice, udobnim pisaæim stolovima
koji su bili ratni plijen.
Velike žarulje na stropu u mljeènim kuglama širile su ugodno, difuzno, bijelo
svjetlo.
U najudaljenijem kutu sobe nalazila se akustièka kabina, nepropusna za zvuk.
Èinilo se da je samo djelomièno dovršena. Izvana je obièna juta bila prikucana
na slamu. Pola metra debela vrata trenutno su bila otvorena, a vuneni zastor
koji je visio preko njih bio je odgurnut da bi se kabina provjetrila. Kraj
kabine, redovi mjedenih utikaèa blistali su na crnoj bakelitnoj ploèi glavne
centrale.
Za stolom kraj kabine, okrenuta leðima, uskih ramena jedva pokrivenih šalom,
sjedila je siæušna, krhka djevojka ozbiljna lica.
Svi drugi ljudi u sobi, njih desetak, bili su muškarci, i svi su bili odjeveni
u jednake tamnomodre kombinezone. Osvijetljeni svjetlom sa stropa i dodatnom
rasvjetom pokretnih stolnih lampi, oni su nešto petljali, hodali, lupali
èekiæem, lemili i sjedili za radnim plohama i pisaæim stolovima.
S razlièitih mjesta u sobi tri razlièita radio-prijemnika, bez kutije i
sastavljena na prvom aluminijskom ležaj u koji se našao pri ruci, prenosili su
kontrastne ritmove džeza, jednog klavirskog koncerta i narodnih pjesama s
Istoka.
Rubin je polako hodao laboratorijem do svog stola, još uvijek držeæi svoj
mongolsko-finski rjeènik i svog Hemingwaya. Na crnoj kovrèavoj bradi zadržalo
mu se nekoliko bijelih mrvica od kolaèa.
Premda su kombinezoni koji su se dijelili zatvorenicima bili potpuno jednako
napravljeni, svatko ih je nosio na svoj naèin. Na Rubinovom je jedno dugme
bilo strgnuto, pojas je bio labav
¦i.
m
i nabori tkanine visili su preko trbuha. S druge strane, mladiæ lepršave
kestenjaste kose koji se trenutno isprijeèio Rubinu na putu, nosio je potpuno
jednak tamnomodri kombinezon kao kicoš. Platneni pojas bio mu je èvrsto
stegnut, a ispod kombinezona imao je plavu svilenu košulju koja je, premda
izblijedjela od èestog pranja, bila zatvorena kravatom žive boje. Taj je
mladiæ potpuno zakrèio prolaz kojim je Rubin pokušavao proæi. Desnom rukom
vitlao je vruæe željezo za zavarivanje, a lijevu je nogu podigao na stolac.
Naslonivši se na koljeno usredotoèio je svu svoju pažnju na radio-dijagram u
jednom primjerku èasopisa Radio-inZenjer i istovremeno pjevao:
"Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba! Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba!"
Rubin nije mogao proæi kraj njega, i ostao je èasak stajati s namještenim
izrazom pokornosti. Mladiæ kao da ga nije primjeæivao.
"Valentulja", reèe Rubin, "biste li mogli malo pomaknuti svoju zadnju nogu?"
Valentulja je ne podižuæi pogled odgovorio zvuènim, odsjeèenim glasom: "Leve
Grigorièu! Smetate nam. Samo gubite vrijeme. Zašto ovamo dolazite noæu? što vi
ovdje imate tražiti?" Sad je pogledao Rubina blistavim mladim oèima, prepunim
iznenaðenja. "Koga æe nam vraga filozofi! Ha, ha, ha!", reèe on ironièno.
"Napokon, vi uopæe niste inženjer! Sramota!"
Napuæivši mesnate usne poput naduvenog djeteta i otvorivši oèi nevjerojatno
široko, Rubin reèe: "Dragi moj djeèaèe! Ima raznih vrsti inženjera. Neki su od
njih postigli uspješnu karijeru u prodaji soda-vode."
"Ja ne! Ja sam prvoklasni inženjer! Uzmite to u obzir, mališanu!", odgovorio
je Valentin oštro, stavivši željezo za zavarivanje na žièani podložak i
uspravivši se.
Bio je mladenaèki èist. Život mu još nije zaprljao lice. Pokreti su mu bili
djeèaèki. Bilo je teško vjerovati da je diplomirao na jednom institutu prije
rata, preživio njemaèke zarobljenièke logore, bio u Evropi, i da je sad
izdržavao veæ petu godinu zatvora u svojoj vlastitoj zemlji.
Rubin je uzdahnuo. "Bez propisno potvrðenih preporuka iz Belgije uprava ne
može ..."
"O kakvim to preporukama govorite?" Obrve Prjanèikova poletjele su uvis. "Ha,
ha, ha! Ostavite to! Ali eto, gledajte - ja ludo volim žene!"
Ozbiljna mlada žena kraj njih nije mogla suspregnuti smiješak.
Drugi jedan zatvorenik, do prozora, kraj prolaza kojim je Rubin pokušao proæi,
odložio je posao i s odobravanjem slušao Valentina.
"Samo teoretski, reklo bi se", odgovorio je Rubin polako, s izrazom dosade na
licu.
"I silno volim trošiti novac!" "Ali ga nemate."
21
"Pa onda kako mogu biti loš inženjer? Razmislite: da bih neprestano volio žene
- i to razlièite - treba mi mnogo novaca! A da bih imao mnogo novaca moram ga
zaraditi! A da bih ga mogao zaraditi kao inženjer, moram biti briljantan na
svom podruèju. A kako mogu biti briljantan ako me ono istinski ne privlaèi?
Ha, ha! Sad ste problijedili!"
Iskreno uvjerenje blistalo je na Valentinovom licu, izazovno podignutom prema
Rubinu.
"A-ha!" povikao je zek do prozora, kojega je pisaæi stol stajao nasuprot stolu
mlade žene. "Lev, doði i poslušaj kako sam odlièno uhvatio Valentuljin glas!
Zvuèi kao zvono! To æu i napisati u svom izvještaju. Kao zvono. Takav glas
možeš prepoznati na svakom telefonu. Bez obzira kakve su smetnje."
I on rastvori veliki papir podijeljen u èetvorine, na kojem su se nalazili
stupci s imenima, a uz njih klasifikacije glasa u obliku stabla.
"Kakva je sad to glupost?" reèe Valentin, odbacujuæi tu primjedbu. Opet je
uzeo svoje željezo za lemljenje, i zaèas se osjetio dim kalofonija.
Prolaz se otvorio i Rubin se na putu prema svojoj stolici zaustavio da pogleda
papir s klasifikacijama glasa.
On i njegov prijatelj Gleb Neržin zajedno su ga šutke promatrali.
"Uistinu smo napredovali, Glebe", reèe on. "Ako se koristi zajedno sa snimkama
glasa, bit æe to dobro oruðe. Uskoro æemo uspjeti shvatiti o èemu ovisi glas
na telefonu." On se trgne, "što je to na radiju?"
Džez je prevladavao u sobi, ali lelujavi, lepršavi klavirski komad navirao je
iz prijemnika kuæne proizvodnje koji je stajao na prozoru, jednom jedinom
melodijskom linijom koja bi svako toliko zablistala, a onda opet išèezla.
Neržin odgovori: "To je èudo. To je Beethovenova Sedamnaesta sonata u d-molu.
Iz nekog razloga nikad se... Slušaj, slušaj!"
Obojica su se nagnuli bliže prijemniku, ali džez je strahovito smetao.
"Valentin", reèe Gleb. "Molim te, dopusti nam da slušamo! Pokaži malo obzira!"
"Veæ sam pokazao malo obzira", reèe Valentin. "Ja sam vam sastavio taj
prijemnik. Sad æu vam odlemiti žicu i nikad je više neæete naæi."
Mlada žena podigne svoje stroge obrve i reèe: "Valentine Mar-tinièu! Zaista je
nemoguæe slušati tri radija odjednom. Iskljuèite vaš kad su vas zamolili."
Valentinov je radio u tom trenutku svirao polagani fokstrot, i mladoj se ženi
to potajno veoma sviðalo.
"Serafima Vitaljevna! To je užasno!" Uhvatio se za naslon od stolca i stao
gestikulirati kao da govori s podija. "Kako može normalna, zdrava osoba ne
uživati u energiènom, snažnom džezu? Svi ste vi pokvareni svim moguæim starim
smeæem! Zar zaista nikad niste plesali "Plavi tango"? Zar nikad niste gledali
skeèeve Arkadija Rajkina? Vi naprosto ne poznajete ono najbolje što je
22
èovjek stvorio! Što je još gore - nikad niste bili u Evropi. Pa gdje ste uopæe
mogli nauèiti kako se živi? Dajem vam vrlo, vrlo ozbiljan savjet: morate se u
nekoga zaljubiti." Održao je taj govor stojeæi iza stolice, ne primjeæujuæi
gorku crtu oko usana mlade žene. "U bilo koga - ga depend de vous! Svjetla
koja trepere u noæi. šuštanje elegantnih haljina."
"Opet ga je uhvatilo!" reèe Rubin zabrinuto. "Znaèi, moramo silom."
I iza Valentinovih leða on sam iskljuèi džez.
Valentin se okrene kao oparen. "Leve Grigorièu, tko vam je dao pravo da to
uèinite?"
Namrštio se i pokušao dati svom licu prijeteæi izraz. Slobodni zvukovi
Sedamnaeste sonate poèeli su sada izvirati u svoj svojoj èistoæi, natjeèuæi se
samo sa sirovom pjesmom iz treæeg radija iza ugla.
Rubinovo se lice opustilo, pokazujuæi blage crne oèi i bradu posutu mrvicama
kolaèa.
"Inženjeru Prjanèikov! Još uvijek ste zabrinuti zbog Atlantskog pakta? Jeste
li napisali oporuku? Kome æete uskratiti svoje kuæne papuèe?"
Lice Prjanèikova iznenada se uozbiljilo. Zagledao se sjajnim oèima u Rubina i
rekao tiho: "Èujte, neka sve ide k vragu! Natjerat æete me da pobjesnim.
èovjek bi morao imati malo slobode i u zatvoru."
Jedan od radnika ga je pozvao i otišao je potišten.
Rubin se šutke smjestio u svoj naslonjaè leðima okrenut Gle-bu i pripremio se
da sluša glazbu. Ali umirujuæa melodija iznenada se prekinula, kao govor koji
se prekida usred rijeèi. I to je bio neceremoniozan svršetak Sedamnaeste
sonate.
Rubin je sebi dopustio èitav niz kletvi koje je samo Gleb mogao èuti.
"Izgovori slovo po slovo. Ne èujem te", reèe Gleb još uvijek okrenut leðima.
"Takve sam ja sreæe, kažem ti", reèe Rubin promuklo, takoðer se ne okreæuæi.
"Evo, propustio sam sonatu, a nikad je još nisam èuo."
"Zato što si neorganiziran. Koliko sam ti to veæ puta pokušao utuviti?" izjavi
njegov prijatelj. Samo èas ranije dok je snimao glas Prjanèikova bio je pun
entuzijazma", a sad je opet bio bezvoljan i tužan. "A sonata je bila vrlo,
vrlo dobra. Zašto nema ime poput drugih? "Blistava sonata", zar to ne bi
odgovaralo? Sve u njoj blista, sja - dobro i loše, tužno i veselo, baš kao u
životu. A nema kraja... baš kao ni život. Tako bi je trebalo i nazvati -
Sonata Ut in Vita. A gdje si ti bio?"
"S Nijemcima. Doèekivali smo Božiæ", reèe Rubin, cereæi se ironièno.
Govorili su ne videæi jedan drugoga, dok su im se zatiljci gotovo dodirivali.
"Dobar èovjek", pomisli Gleb, zatim reèe glasno: "Sviða mi se tvoj odnos prema
njima. Provodiš èitave sate uèeæi Maxa ruski. A ipak imaš toliko razloga da ih
mrziš."
23
"Da ih mrzim? To ne, ali je moja bivša ljubav prema njima, naravno, malo
potamnjela. Pa èak i apolitièni Max - zar i on donekle ne dijeli odgovornost s
krvnicima? Napokon, ništa nije uèinio da ih sprijeèi."
"Jednako kao što ni mi sad ništa ne èinimo da sprijeèimo Abakumova ili Šiškin-
Miškina."
"Slušaj, Glebe, jednom zauvijek, ja nisam ništa više Židov nego što sam Rus. A
nisam ništa više Rus nego graðanin svijeta!"
"Lijepo reèeno! Graðani svijeta! To zvuèi èisto i beskrvno."
"Drugim rijeèima, kozmopoliti. Imali su pravo što su nas strpali u zatvor."
"Naravno da su imali pravo. Premda ti uvijek pokušavaš tvrditi suprotno od
Vrhovnog sovjeta."
Radio na prozoru najavio je "dnevni izvještaj o takmièenju u proizvodnji" za
trideset sekundi.
U toku tih trideset sekundi, Gleb Neržin posegao je za dugme-tom na radiju
mirnim i odmjerenim pokretom i prekinuo promuklo kriještanje spikera. Njegovo
umorno lice bilo je sivkasto.
Valentin Prjanèikov bio je tog trenutka potpuno obuzet nekim novim problemom.
Izraèunavajuæi koliko bi pojaèanje morao upotrijebiti, pjevao je sam za sebe
glasno i bezbrižno: "Bugi-vugi, bugi-vugi. Samba! Samba!"
24
5
MIRNA EGZISTENCIJA
Neržin je bio istih godina kao Valentin Prjanèikov, ali izgledao je stariji.
Crvenkasta kosa nije mu bila ni prorijeðena ni sijeda, ali na njegovom mršavom
licu bilo je veæ mnogo dubokih bora - èitavi su se vijenci isprepleli oko
oèiju, oko uglova usana, dok je èelo bilo duboko izbrazdano. Koža mu je bila
bezbojna zbog nedostatka svježeg zraka. Ali najviše od svega èinila ga je
starim ekonomiènost pokreta - ona mudra ekonomiènost kojom priroda èuva snagu
zatvorenika u napornom režimu koncentracionog logora. Istina, u relativnoj
slobodi šaraške, gdje je prehrana ukljuèivala i meso, a energija nije
sagorijevala u fizièkom poslu, nije bilo prave potrebe za ekonomiènost
pokreta; ali Neržin je shvaæao nesigurnu prirodu svoje presude i neprestano je
usavršavao tu promišljenost pokreta, da bi mu potpuno prešla u naviku.
Èitave barikade knjiga i fascikala bile su nagomilane na njegovom velikom
stolu, pa èak je i preostali prostor za rad u sredini bio zauzet fasciklima,
tekstovima ispisanim na stroju, ruskim i stranim knjigama i èasopisima - koje
su sve stajale otvorene. Svaka osoba bez sumnje u srcu vidjela bi u tom kaosu
posljedice pravog uragana nauène misli.
Ali zapravo je sve to bila samo kulisa. Neržin je tako postavljao predmete
svake veèeri u sluèaju da naiðu šefovi. Meðutim, on nije gledao u ono što se
pred njim nalazilo. Povukao je u stranu svijetli svileni zastor i gledao kroz
prozor u mrak. Daleko u dubini noæi vidjela su se raznolika svjetla Moskve, i
èitav grad skriven iza brda blistao je poput golemog stupa blijedog, difuznog
svjetla koje je nebu davalo tamnosmeðu boju.
Neržinova specijalna stolica, s elastiènim naslonom koji se ugodno
prilagoðavao svakom njegovom pokretu, njegov specijalni radni stol s roloom
oèigledno napravljen izvan Sovjetskog Saveza, i njegovo udobno mjesto kraj
južnog prozora - sve je to nekome, koji poznaje povijest Mavrinske šaraške,
moglo nagovijestiti da je Neržin jedan od njenih èlanova-osnivaèa.
25
Šaraška je dobila ime po obližnjem selu Mavrino koje je veæ odavno obuhvaæeno
moskovskim gradskim granicama, šaraška je osnovana jedne srpanjske veèeri pred
nešto više od tri godine. Oko petnaest zekova dovedeno je iz koncentracionih
logora i smješteno u jednu staru gospodsku kuæu u moskovskom predgraðu, koju
su za tu priliku okružili bodljikavom žicom. U šaraški ti su se rani dani
kasnije spominjali kao "Krilovljev period" i pamtili su se kao pastoralna era.
U to je doba èovjek slobodno mogao šetati uveèe po podruèju koje je kasnije
postalo zabranjena "zona", ležati na rosnoj travi, koja suprotno svim
zatvorskim pravilima nije bila pokošena (travu se moralo kositi do korijena
tako da se zekovi ne bi tiho prišuljali do bodljikave žice) i promatrati ili
vjeène zvijezde ili znojenje prolazeæeg žvakuna, narednika MVD-a na noænoj
straži dok je krao trupce s gradilišta i kotrljao ih ispod bodljikave žice da
ih kasnije odnese kuæi za loženje.
Nitko u šaraški u to doba nije znao kakvim æe se znanstvenim istraživanjem
baviti. Zaposlili su ih otvaranjem golemog broja sanduka koje su dopremila dva
teretna vlaka... prikupljanjem udobnih stolica i stolova ... sortiranjem
zastarjele i ošteæene opreme - za telefonistiku, UKV radio-vezu i akustiku.
Utvrdilo se da su najbolje aparate i najnoviju dokumentaciju znanstvenih
istraživanja Nijemci ili ukrali ili uništili dok je kapetan MVD-a, koga su
poslali da pripremi njemaèku aparaturu za pošiljku u Rusiju, pretraživao
okolinu Berlina da bi namjestio svoj moskovski stan i stanove svojih
pretpostavljenih. (On se vrlo dobro razumio u pokuæstvo, ali nije imao pojma
ni o njemaèkom jeziku ni.o radiju.)
Od tada je trava pokošena. Vrata u dvorište, po kojem su zekovi šetali
otvarala su se samo na zvonjavu, šaraška je prešla iz Berijine jurisdikcije u
Abakumovljevu i dobila zadatak da se bavi tajnim telefonskim vezama. Zadatak
je trebalo da potraje godinu dana, ali veæ se protegao na dvije, postajuæi sve
veæi, zamršeniji, i obuhvaæajuæi sve više i više srodnih projekata. A tu, na
stolovima Rubina i Neržina, došao je do stupnja na kome se moglo
identificirati glas na telefonu i otkriti što èini ljudski glas jedinstvenim.
Nitko kao da se do tada nije time bavio. U svakom sluèaju, nisu mogli naæi
nikakvih nauènih rasprava o tom predmetu. Bilo im je odreðeno pola godine za
rad, pa zatim još pola godine, ali slabo su napredovali i sad su se našli u
vremenskom tjesnacu.
Svjestan da ih posao goni, Rubin se požali preko ramena: "Ne znam zapravo
zašto, ali danas nemam ni najmanje volje za rad."
"Nevjerojatno", zaštekæe Neržin. "Zar je moguæe da si poslije svega èetiri
godine borbe i svega pet godina u zatvoru veæ umoran? Uzmi plaæeni dopust na
Krimu."
Obojica su ušutjeli.
"Baviš li se nekim svojim poslom?" upita Rubin tiho.
"Aha."
"A tko æe raditi na glasovima?"
"Da ti pravo kažem, raèunao sam na tebe."
"Kakva sluèajnost! A ja sam raèunao na tebe."
26
"Ti uopæe nemaš savjesti. Koliko si materijala uzeo iz Lenji-nove knjižnice
izgovarajuæi se na taj posao? Govore slavnih advokata, Memoare Konija, Glumac
se priprema od Stanislavskoga. I napokon si potpuno izgubio stid prouèavanjem
Princeze Tu-randot. Koji se drugi zek u zemlji GULAG-a može pohvaliti takvim
izborom knjiga?"
Rubin napuæi svoje debele usnice, što je njegovom licu uvijek davalo komièno
budalasti izraz. "Èudno. Sve te knjige, pa èak i Princezu Turandot, èitao sam
još s nekim, i to za vrijeme radnog vremena. Nisi li to bio ti?"
"Da, to sam bio ja. A morao bih raditi. I danas bih radio bez odmora. Ali
dvije stvari poremetile su mi dnevni red. Prije svega, vrlo sam uznemiren pri
pomisli na parkete."
"Kakve parkete?"
"Kod dveri Kaluga, u stambenoj kuæi MVD-a, onoj okrugloj s tornjem. Naš logor
gradio ju je 1945; ja sam radio kao nauènik i polagao sam parkete. A baš danas
sam saznao da Roitman stanuje upravo u toj kuæi. I sad neprestano razmišljam o
svom poslu ili, ako hoæeš, o svom prestižu, škripe li moji podovi ili ne
škripe? Napokon, ako škripe, znaèi da je pod nesolidno napravljen. A ja sam tu
bespomoæan i ništa ne mogu popraviti!"
"Da, takve stvari èovjeku ne daju mira."
"Taèno. A druga stvar- nije li nezgodno raditi subotom noæu kad znaš da æe
nedjelja biti slobodan dan samo za slobodne službenike?"
Rubin uzdahnu. "Baš u ovom trenutku slobodni namještenici razletjeli su se na
razna mjesta da se zabave. Naravno, to je oèigledna podvala."
"Ali izabiru li oni prava mjesta? Nalaze li više zadovoljstva u životu od nas?
To je pravo pitanje." S uobièajenim oprezom zatvorenika govorili su tako tiho
da èak ni Serafima Vitaljevna, koja je sjedila nasuprot Neržinu, nije ništa
mogla èuti.
Sad su se malo pomakli, okrenuvši leða ostalima u sobi. Gledali su u prozor i
u svjetla u zabranjenoj zoni, stražarsku kulu koja se mogla samo nazrijeti u
mraku, pojedinaèna svjetla udaljenih staklenika i jedva vidljiv, bjelièasti
stup iz Moskve.
Neržin, premda matematièar, razumio se i u lingvistiku, i otkada su glasovi
ruskog jezika postali predmet prouèavanja u Mavrinskom institutu za znanstvena
istraživanja, udružio se s jedinim prisutnim filologom, Rubinom. Dvije godine
sjedili su leða uz leða po dvanaest sati dnevno. Na samom poèetku svoga
poznanstva otkrili su da su obojica vojnici iz prvih borbenih redova, da su
zajedno bili na sjeverozapadnom frontu i bjeloruskom frontu, da su obojica
imali odgovarajuæu zbirku ratnih odlikovanja i da su obojica uhapšeni na
frontu istog mjeseca, te da ih je uhapsila ista jedinica SMERŠ-a i na osnovu
iste generalno primjenljive desete taèke - drugim rijeèima, bez obzira na
obrazovanje, po-sjedništvo ili imovno stanje. I obojica su osuðeni na deset
godina. (Zapravo, gotovo svi su dobili istu presudu.) Meðu njima je postojala
samo razlika od šest godina i jednog vojnog èina - jer
27
¦!
Neržin je nekad bio kapetan. Ustanovilo se, uza sve ostalo, da je Neržin prije
rata možda èak slušao neko predavanje docenta Rubina.
Gledali su van u mrak.
Rubin reèe tužno: "U svakom sluèaju, ti si intelektualno prikraæen. To me
muèi."
"Ali ja ni ne pokušavam da shvatim stvari; ima mnogo inteligencije na svijetu,
ali vrlo malo korisne."
"Imam ovdje jednu dobru knjigu za tebe."
"Hemingway? Je li to opet neka o jadnim, zbunjenim bikovima?"
"Ne."
"O progonjenim lavovima?"
"Ni govora!"
"Slušaj, ja ne shvaæam ni ljude - zašto da se onda muèim s bikovima?"
"Ali moraš je proèitati!"
"Ja ništa ni za koga ne moram uèiniti, upamti! Veæ sam isplatio svoje dugove,
kako kaže naš prijatelj Spiridon."
"Proèitaj je! To je jedna od najboljih knjiga dvadesetog stoljeæa!"
"I hoæe li mi zaista otkriti ono što je potrebno razumjeti? Je li zaista
pronašao što ljude zbunjuje i uznemiruje?"
"Inteligentan, moralno ispravan, beskonaèno iskren pisac, vojnik, lovac,
ribar, pijanac i ljubitelj žena, koji bez buke i od srca prezire svaku laž i
namještenost, jednostavan, vrlo èovjeèan, nevin kao pravi genij..."
"Ma prestani!" nasmije se Neržin. "Proživio sam trideset godina bez
Hemingwaya, pa æu valjda proživjeti još nekoliko. Prvo si mi pokušao podvaliti
Èapeka, pa onda Falladu. Veæ i ovako mi je život potpuno rastrgan. Nemoj da se
moram rasipati na sve strane! Dopusti mi barem da naðem nekakav pravac."
I on se okrene natrag svom stolu.
Rubin uzdahnu. Još uvijek nije bio u pravom raspoloženju za rad.
Pogledao je zemljovid Kine koji je stajao prislonjen na policu pisaæeg stola.
Izrezao je taj zemljovid iz novina i zalijepio ga na karton. Èitavu prošlu
godinu oznaèavao je crvenom olovkom napredovanje komunistièkih trupa; sad ga
je, poslije njihove potpune pobjede, ostavio pred sobom da bi mu u èasovima
potistenosti i umora podizao moral.
Ali danas je tuga izjedala Rubina, i èak ni velika crvena masa pobjednièke
Kine nije je mogla prevladati.
Neržin, povremeno zamišljeno sišuæi oštar kraj plastiène olovke, bilježio je
siæušnim tankim rukopisom na mali papiriæ sakriven i zakamufliran knjigama i
fasciklima:
Sjeæam se jednog odlomka o Marxu (kad bih ga samo mogao naæi) gdje on kaže da
bi možda pobjednièki proletarijat mogao
28
proæi i bez toga da eksproprira bogate seljake. To znaèi da je on vidio neki
ekonomski naèin da ukljuèi ive seljake u novi socijalni sistem. Oraè, naravno,
nije 1929. tražio takve puteve. A kad je on uopæe tražio išta vrijedno ili
inteligentno? Zašto bi se mesar trudio da bude terapeut?
Veliki akustièki laboratorij brujao je u svojoj mirnoj svako-dnevici. Motor je
na tokarskoj klupi mumljao. Padale su naredbe: "Ukopèaj! - Iskopèaj!"
Sladunjava muzika èula se iz radija. Netko je glasno tražio cijev 6K7.
Iskoristivši trenutak kad je nitko nije gledao, Serafima Vita-ljevna pažljivo
pogleda Neržina, koji je još uvijek nešto pisao svojim mikroskopskim
rukopisom.
Major šikin iz službe sigurnosti naredio joj je da tog zatvorenika drži na
oku.
29
ŽENSKO SRCE
Serafima Vitaljevna bila je tako siæušna da je bilo teško ne zvati je
"Simoèkom". Bila je odjevena u bluzu od batista, oko ramena je ogrnula topao
šal i bila je poruènik u MGB-u, Ministarstvu državne sigurnosti.
Svi slobodni namještenici u toj zgradi bili su službenici MGB-a.
Slobodni namještenici, u skladu sa staljinistièkim Ustavom SSSR-a, imali su
èitav niz prava, meðu ostalim i pravo da rade. Meðutim, to pravo bilo je
ogranièeno na osam sati dnevno, kao i èinjenicom da im rad nije bio kreativan,
veæ se sastojao u nadziranju zekova. Zekovi, da bi im se nadoknadilo
uskraæivanje svih ostalih prava, uživali su šire pravo rada - dvanaest sati
dnevno. Slobodni namještenici izmjenjivali su dežurstva u svakom laboratoriju
tako da su zekovi bili pod nadzorom èitavo vrijeme, ukljuèivši odmor za veèeru
od 6 do 11 sati uveèe.
Sad je Simoèka bila u noænoj službi. U akustièkom laboratoriju ta je ženica
ptièjega lika bila jedini predstavnik vlasti, jedini prisutni viši èinovnik.
Prema pravilima, njena je dužnost bila da se pobrine da zekovi rade i da ne
gube vrijeme, da ne koriste laboratorij za proizvodnju oružja, da ne miniraju
zgradu ili kopaju tunel za bijeg, te da ne koriste obilje radio-dijelova koji
su im bili na raspoloženju za uspostavljanje uzajamne veze s Bijelom kuæom. U
deset do jedanaest trebalo je da pokupi sve strogo povjerljive dokumente i
smjesti ih u veliki sef, te zapeèati vrata laboratorija.
Prošlo je tek pola godine otkako je Simoèka završila studij na institutu za
radio-veze i dobila, zahvaljujuæi svojim kristalno èistim karakteristikama,
mjesto u ovom tajnom institutu za znanstvena istraživanja koji je iz razloga
sigurnosti bio okršten samo brojem, ali koji su zatvorenici, u svom drskom
žargonu, nazivali šaraškom. Slobodni namještenici koji su ovdje radili odmah
su dobivali èin i višu plaæu nego inženjeri na drugim mjestima. Dobivali su
dodatak na položaj, dodatak za uniformu, a od njih se u biti tražila samo
odanost i budnost.
30
Èinjenica da nitko od nje nije zahtijevao da koristi poznavanje ovog
specijalnog podruèja bila je sretna okolnost za Simoè-ku. Ne samo ona veæ i
mnoge njene prijateljice diplomirale su na institutu a da uopæe nisu stekle
nikakvo znanje. Za to je bilo mnogo razloga. Mlade djevojke dolazile su iz
gimnazija s vrlo lošim temeljima u matematici i fizici. Nauèile su u višim
razredima da je na sastancima nastavnièkog vijeæa ravnatelj škole korio
nastavnike što daju nedovoljne ocjene, te da je uèenik dobivao svjedodžbu i
ako uopæe nije uèio. U institutu, kad bi pronašle vremena da sjednu i uèe,
probijale su se kroz matematiku i radio-tehnologiju kao kroz gustu borovu
šumu. Èešæe, meðutim, vremena nije ni bilo. Svake jeseni studenti su odlazili
na mjesec dana ili više u kolhoze na kopanje krumpira. Stoga su morali kasnije
tokom godine slušati predavanja po osam i deset sati dnevno, tako da im uopæe
nije preostajalo vremena da nauèe ono što slušaju. Ponedjeljkom uveèe imali su
satove politièkog odgoja. Jedanput tjedno bio je obavezan neki sastanak. Zatim
se èovjek morao baviti i društveno-korisnim radom: izdavati zidne novine,
organizirati koncerte, a trebalo je pomoæi i kod kuæe, kupovati, prati i
održavati u redu odjeæu. A što je s kinom? I kazalištem? I klubom? Ako se
djevojka malo ne pozabavi i ne zapleše u toku studentskih dana, kad æe kasnije
naæi za to vremena? Za ispite bi Simoèka i njene kolegice pripremile brojne
papire i papiriæe s ispisanim rješenjima, i sakrile ih u raznim dijelovima
ženske odjeæe, te bi kod ispita izvlaèile onaj koji im je potreban, izravnale
ga i predale kao ispitni rad. Ispitivaèi su naravno vrlo lako mogli otkriti
neznanje studentica, ali oni su i sami bili preoptereæeni sastancima odbora,
skupštinama i nizom planova i izvještaja koje su morali izraðivati za dekana i
za rektora. Bilo bi im teško održati ispit po drugi put. Osim toga kad bi
njihovi studenti pali na ispitu, ispitivaèi bi bili strogo kritizirani kao da
su loši ðaci pokvarena roba u proizvodnom procesu - u skladu s dobro poznatom
teorijom, da nema loših ðaka, veæ samo loših nastavnika. Stoga ispitivaèi nisu
ni pokušavali namještati studentima stupice provjeravajuæi njihovo znanje, veæ
su naprotiv nastojali da ih provuku kroz ispit s najboljim moguæim
rezultatima.
Pri kraju studija, Simoèka i njene prijateljice shvatile su s oèajanjem da
uopæe ne vole svoje zvanje i da im je zapravo dosadno. Ali tada je veæ bilo
prekasno. Simoèka je drhtala pri pomisli da bi zaista morala taj posao raditi.
Tada se našla u Mavrinu. Bilo joj je drago što joj nisu dodijelili nikakav
samostalan nauèni rad. Ali èak i netko manje sitan i nježan od nje osjetio bi
stravu pri prelaženju zabranjenog podruèja tog izoliranog moskovskog dvorca,
gdje su posebna straža i nadzorno osoblje èuvali važne državne zloèince.
Svih deset diplomiranih studentica Instituta za radio-vezu dobile su
instrukcije zajedno. Kazali su im da je biti na tom zadatku gore nego biti u
ratu, da ulaze u zmijsko leglo gdje ih samo jedan neoprezan pokret može
dovesti do propasti. Kazali su im da æe ovdje sresti talog ljudske rase, ljude
nedostojne da govore ruskim jezikom. Upozorili su ih da su ti ljudi posebno
31
opasni zato što ne pokazuju otvoreno svoje vuèje oènjake, veæ neprestano nose
krinku uljudnosti i dobrog odgoja. Kad bi ih èovjek upitao za njihove zloèine
- što je bilo strogo zabranjeno - pokušali bi se spretnim lažima predstaviti
kao nevine žrtve. Bilo je podvuèeno da djevojke, kao èlanice Komsomola, ne
smiju izlijevati svoju mržnju na te zmije otrovnice, veæ se moraju prema njima
odnositi uljudno - ne upuštajuæi se ni u kakve rasprave koje nisu u vezi s
poslom, ne obavljajuæi za njih nikakve poslove vani - i da pri prvom kršenju,
sumnji u kršenje ili moguænosti sumnje u kršenje tih propisa moraju hitno
podnijeti izvještaj oficiru službe sigurnosti, majoru Šikinu.
Major šikin bio je nizak, crnomanjast, naduven èovjek velike glave, kratko
podšišane kose koja je poèela sijedjeti i malih nogu na kojima je nosio cipele
djeèaèkog broja. Tom prilikom je rekao da mu je palo na pamet kako bi se,
premda je njemu kao i ostalim iskusnim ljudima potpuno jasna gmizava narav tih
zloèinaca, pokoje suæutno srce tako neiskusnih mladih žena moglo i pokolebati;
i da bi ona mogla poèiniti kakav prekršaj, na primjer, dati zatvoreniku knjigu
iz knjižnice slobodnih namještenika. Neæe èak ni spomenuti odašiljanje pisama
u svijet. (Jer svako pismo, bez obzira na koju je Mariju Ivanovnu bilo
upuæeno, oèigledno je bilo upuæeno u neki strani špijunski centar.) Ako bi
bilo koja od mladih žena primijetila pad neke od svojih drugarica, mora odmah
pružiti drugarsku pomoæ - to jest izvijestiti o svemu što se dogodilo majora
šikina.
Napokon, major nije prikrio èinjenicu da bi veza sa zatvorenicima bila
kažnjena po kaznenom zakoniku, a kazneni je zakonik kao što je svima poznato,
vrlo elastièan. To bi moglo znaèiti dvadeset i pet godina robije.
Bilo je nemoguæe ne zadrhtati pri pomisli na mraènu buduænost koja ih oèekuje.
Neke su djevojke èak osjetile kako im suze naviru na oèi. Ali sjeme
nepovjerenja veæ je bilo zasijano meðu njih. Odlazeæi sa sastanka na kojem su
primile instrukcije, nisu razgovarale o onome što su maloèas slušale.
Više mrtva nego živa, Simoèka je slijedila inženjera majora Roitmana u
akustièki laboratorij, i prvu minutu joj se èinilo da æe istog èasa pasti u
nesvijest.
Odonda je prošlo pola godine, i nešto užasno dogodilo se sa Simoèkom. Istina,
njena se uvjerenja u zavjeru mraènih sila imperijalizma nisu pokolebala. Još
uvijek joj nije bilo teško vjerovati da su zatvorenici koji rade u svim
ostalim prostorijama krvoloèni zloèinci. Ali svakog dana, dok je susretala
dvanaest zekova u akustièkom laboratoriju - mraènih i ravnodušnih prema
slobodi, prema vlastitoj sudbini, prema osudama na deset i dvadeset pet
godina, kad je susretala sve te nauène radnike, inženjere i tehnièare koji su
se brinuli samo za svoj posao, premda zapravo uopæe nije bio njihov, nije im
ništa znaèio, i nije im donosio ni dinara plaæe i ni mrvu slave - uzalud bi
pokušavala da u njima vidi one oèajne internacionalne zloèince koji se tako
lako prepoznaju u filmovima i koje tako spretno hvata kontrašpijunaža.
32
Meðu njima Simoèka nije osjeæala straha. Nije mogla osjeæati mržnju prema
njima. Ti su ljudi u njoj pobuðivali samo èisto poštovanje, zbog svojih
raznolikih vještina i znanja i hrabrosti kojom su podnosili nesreæu. I premda
je njen osjeæaj dužnosti vapio na sav glas, premda je njena ljubav prema
domovini zahtijevala da prijavi oficiru službe sigurnosti sve grijehove koje
su zatvorenici poèinili ili su namjeravali poèiniti, Simoèka je iz nekih njoj
posve neshvatljivih razloga poèela osjeæati da joj je ta dužnost odvratna i
nemoguæa.
To je bilo posebno nemoguæe u sluèaju njenog najbližeg susjeda i suradnika,
Gleba Neržina, koji joj je sjedio nasuprot.
Veæ neko vrijeme Simoèka je s njim tijesno suraðivali vršeæi pod njegovim
vodstvom pokuse u artikulaciji govora. U Mavrin-skoj šaraški èesto je trebalo
ocijeniti taènost kojom se karakteristike govora prenose preko razlièitih
telefonskih vodova. Æak i uza sve nove instrumente još uvijek nije bilo
mjerila koje bi moglo izmjeriti kakvoæu prijenosa. Iskrivljenja su se mogla
utvrditi samo kad bi jedna osoba izgovarala pojedine slogove, rijeèi i fraze u
mikrofon na jednoj strani voda, a slušalac s druge strane pokušao ocijeniti i
zabilježiti postotak grešaka u prijenosu. Takve eksperimente nazivali su
eksperimenti u artikulaciji.
Neržin se bavio matematièkim programiranjem tih eksperimenata. Oni su se
odvijali uspješno, te je Neržin èak sastavio studiju u tri dijela o svojim
metodama. Kad bi on i Simoèka bili pretrpani s previše poslova odjednom,
Neržin bi taèno formulirao slijed poslova koje se mora odmah obaviti i poslova
koji se mogu odgoditi, odreðujuæi sve to s velikom sigurnošæu. U takvim bi
èasovima njegovo lice postalo mlado. A Simoèka je, zamišljajuæi rat kao što ga
je vidjela na filmu, u mašti gledala Neržina u kapetanskoj uniformi,
zavijorene crvenkaste kose, kako usred dima eksplozija nareðuje: "Pali!"
Ali Neržin je osjeæao kako ga nešto goni da radi brzo, da bi se mogao, èim
obavi zadatak koji mu je dodijeljen, osloboditi svih poslova. Jednom je rekao
Simoèki: "Ja sam aktivan, jer mrzim aktivnost." - "A što volite?" upitala ga
je stidljivo. "Razmišljanje", odgovorio je. I zaista, kad bi navala poslova
jenjala, on bi satima sjedio gotovo uopæe ne mijenjajuæi položaj. Koža na licu
bi mu posivjela i ostarjela i. pojavile bi se bore. Kamo je nestalo njegovo
samopouzdanje? Postao je spor i neodluèan. Dugo bi razmišljao prije nego bi
pribilježio nekoliko onih siæušnih bilježaka na~ papiriæe koje je Simoèka i
danas vidjela na njegovom stolu u gomili priruènika i studija. Primijetila je
èak da ih je gurnuo nekuda nalijevo na stolu, ali ne u ladicu. Simoèka je
gorjela od znatiželje da sazna što on to piše i za koga. Neržin je, a da toga
uopæe nije bio svjestan, za nju postao objekt naklonosti i divljenja.
Život je Simoèke kao žene do toga doba bio vrlo nesretan. Nije bila lijepa.
Lice joj je kvario predugi nos. Kosa joj je bila rijetka i skupljena na
zatiljku u mali mršavi èvor. Nije bila samo malena - što ženu èini
privlaènijom - veæ je bila pretjerano malena; bila je više nalik na
sedmoškolku nego na odraslu ženu. Osim toga, bila je ukoèena i nesklona
zabavama i površnim ša-
3 U prvom krugu
33
lama; i to ju je takoðer èinilo neprivlaènom za mlade ljude. I tako joj do
dvadeset pete godine nitko nije udvarao, nitko je nije zagrlio, nitko je nije
poljubio.
Ali nedavno, prije svega mjesec dana, nešto se pokvarilo na mikrofonu u kabini
i Neržin je pozvao Simoèku da ga popravi. Ušla je s odvijaèem u ruci i u
tihoj, zagušljivoj kabini, sitnoj, pretrpanoj, u kojoj je jedva bilo mjesta za
dvoje, nagnula se prema mikrofonu koji je Neržin pregledavao i prije nego je
shvatila što se dogaða njen je obraz dodirivao njegov. Dodirnula ga je i
gotovo se onesvijestila na licu mjesta. Što æe se sad dogoditi? Trebalo je da
se odmakne, ali ona je glupavo i dalje gledala u mikrofon. Protekla je najduža
i najužasnija minuta njenog života - njihovi su obrazi gorjeli, priljubljeni,
a on se nije odmicao! Iznenada joj je zgrabio glavu i poljubio je u usta.
Simoèkino èitavo tijelo kao da se otopilo u nekoj radosnoj slabosti. Toga èasa
nije rekla ništa o Komsomolu i o domovini, veæ samo: "Vrata nisu zatvorena!"
Tanki tamnomodri zastor koji se lelujao amo-tamo odvajao ih je od dnevne buke,
od ljudi koji su oko njih hodali i govorili i koji su svakog èasa mogli
odgurnuti taj zastor. Zatvorenik Neržin nije riskirao ništa više od deset dana
u kaznenoj æeliji. Mlada žena riskirala je èitavu svoju èistu prošlost i dobre
karakteristike, svoju karijeru, pa èak možda i samu slobodu. A ona nije imala
snage da se izvuèe iz ruku koje su joj obujmile glavu.
Po prvi put u njenom životu poljubio ju je muškarac.
I tako se može reæi da je lukavo saèinjen èelièni lanac pukao kod karike,
iskovane iz ženskog srca.
34
"REKAO BIH TOM TRENUTKU ..."
"Èija je to æelava glava iza mene?"
"Djeèaèe, ja sam ti u pjesnièkom raspoloženju. Hajde da malo poprièamo."
"Ja sam u principu zaposlen."
"Zaposlen - glupost! Silno sam neraspoložen, Glebe. Sjedio sam kraj onog
improviziranog njemaèkog božiènog drvca i nešto sam govorio o tome kako sam se
ukopao kod mostobrana sjeverno od Pulutska, i iznenada sam se opet našao na
frontu! èitav mi je front došao opet pred oèi, tako živo, tako zorno. Slušaj -
èak se i rat može pretvoriti u lijepu uspomenu, zar ne?"
"To ne bi smio dopustiti. Taoistièka etika kaže: "Oružje je instrument
nesreæe, a ne plemenitosti. Mudar èovjek nevoljko pobjeðuje"."
"Što je sad to? Prešao si sa skepticizma na taoizam?"
"Još ništa nije konaèno."
"Prvo sam se sjetio svojih najboljih Švaba - kako smo zajedno izmišljali
naslove za letke: Majka koja grli djecu, pa plava Margareta u suzama - to nam
je bilo remek-djelo. Imala je tekst u stihovima."
"Znam. Našao sam taj letak."
"Prisjetio sam se kako smo u tihe veèeri odlazili na položaje u kamionima sa
zvuènicima."
"A izmeðu dirljivih zvukova tanga oni su pokušavali nagovoriti svoju braæu
vojnike da okrenu puške protiv Hitlera. I mi smo izlazili iz rovova i slušali.
Ali tvoji apeli bili su pomalo naivni."
"Kako to misliš? Napokon, osvojili smo Graudenz i Elbing a da ni hica nismo
ispalili."
"Ali to je bilo veæ 1945."
"Kapi vode izbušit æe veliku stijenu! Jesam li ti kad prièao o Milki? Bila je
studentica na fakultetu za strane jezike, diplomirala je 1941. i smjesta je
dodijeljena našoj sekciji kao prevodilac. Mala djevojka præasta nosa; sve su
joj kretnje bile hitre."
35
"Èekaj, je li to bila ona: koja je išla zajedno s tobom da prihvati predaju
tvrðave?"
"Da. Bila je silno tašta i jako je voljela da je hvale za njen posao (Bože
oslobodi ako si se usudio da je prekoriš!), i drago joj je bilo kad bi je
preporuèili za odlikovanje. Sjeæaš li se sjeverozapadnog fronta iza rijeke
Lovat, izmeðu Rahlica i Novo--Svinuhova, Južno od Podcepoèja? Tamo je jedna
velika šuma." "Tamo ima više šuma. Misliš li s druge strane rijeke Redje ili s
ove?"
"S ove strane." "Da, znam je."
"Dakle, ona i ja proveli smo èitav dan lutajuæi po toj šumi. Bilo je proljeæe
- zapravo, ne proljeæe, tek ožujak. Gacali smo po barama u pustenim èizmama,
dok su nam šubare bile natopljene znojem. Eh, onaj vjeèni miris proljeæa koje
se budi! Lutali smo naokolo poput ljudi koji su po prvi put zaljubljeni, poput
mladenaca. Zašto èovjek s novom ženom uvijek sve doživi potpuno iz poèetka,
baš kao momèiæ? Ona beskrajna šuma! Dimilo se iz razasutih skloništa gdje je
na èistini stajala baterija sedam-desetšestica. Zaobišli smo ih. Lutali smo
tako sve do sumraka, mokri do kože i zajapureni od sreæe. Cijeli dan me
tjerala u ludilo; a tada smo, kad je pao mrak, pronašli jednu praznu topovsku
platformu."
"Iznad zemlje?"
"Sjeæaš se? Jasno. Mnogo ih je bilo sagraðeno te godine i izgledale su kao
skrovišta za divlje životinje."
"Tamo je podvodno tlo. Ne može se ukopavati." "Da. Unutra su na podu bile
borove iglice, iz cjepanica je mirisala smola, vatra se dimila - nije bilo
peæi; èovjek se morao grijati pri otvorenoj vatri. Na krovu je bila rupa.
Naravno, svjetla uopæe nije bilo. Vatra je bacala sjene na grede. Što kažeš na
to, Glebe? To je bio život!"
"Veæ davno sam opazio da ako u nekoj zatvorskoj prièi postoji nevina djevojka,
svatko se - ukljuèivši i mene - od sveg srca nada da do kraja prièe više neæe
biti nevina. Za zekove je to glavna poanta prièe. Tu se osjeæa neka težnja za
višom pravdom, zar ne? Slijepca moraju oni koji vide s vremena na vrijeme
uvjeravati da je nebo još uvijek plavo, i da je trava zelena. Zek mora
vjerovati da još uvijek postoje istinske, žive, divne žene na svijetu i da se
predaju momcima koji imaju sreæe. To je noæ koje se ti sjeæaš - ljubavnik u
zadimljenom skloništu, i nitko na tebe ne puca. Rat, koješta! Iste te noæi
tvoja žena je predavala svoje kupone za šeæer - za punjene bombone, sve
slijepljene i zgnjeèene i izmiješane s papirom, pitajuæi se kako da ih
razdijeli meðu tvoje kæeri da im potraju èitav mjesec. A u Butirki, u æeliji
73 ..."
"Na drugom katu, u uskom hodniku..." "Taèno. Mladi moskovski profesor
historije Razvodovski, koga su netom uhapsili i koji naravno nikad nije bio na
frontu, dokazivao je inteligentno, uvjerljivo i s velikim entuzijazmom
koristeæi se sociološkim, povijesnim i etièkim dokazima da postoji i dobra
strana rata. A u toj su æeliji bili oèajni mladiæi koji su se borili
36
posvuda i u svakoj vojsci, i samo što nisu pojeli profesora živog. Bili su
bijesni, govorili su ne, nema ni jedne jedine mrvice dobra u ratu. Ja sam
slušao i držao sam jezik za zubima. Razodovski je imao nekoliko vrlo dobrih
argumenata. Povremeno bih vjerovao da ima pravo. A osim toga, katkad su i moje
uspomene bile lijepe. Ali nisam se usudio raspravljati s vojnicima. Ma koja
bila osnova na kojoj sam se mogao složiti s tim civilnim profesorom, ona je
bila isto ono što me odvajalo - kao artiljerijskog oficira pripojenog Vrhovnoj
komandi s pojaèanjem - od pješadije. Leve, napokon ti si na frontu, osim što
si zauzeo one tvrðave, bio prava naivèina. Napokon, nikad nisi morao ostati u
borbenom redu iz koga bi se mogao povuæi samo pod cijenu glave! I ja sam bio
djelomièno naivèina, jer nisam sam sudjelovao u napadima i nisam slao ljude u
napade. A onda nas pamæenje poèinje varati, i sakriva ono što je bilo
užasno ..."
"Da, ja nisam rekao ..."
"Sve što je bilo ugodno izroni na površinu. Ali kad su me štuke gotovo
rastrgale kraj Orela - ne mogu se baš prisjetiti nekog posebnog unutarnjeg
zadovoljstva u tom èasu. Ne, Leve, jedini dobar rat je rat koji je gotov i
završen."
"Ma ja ne kažem da je dobar, ja samo kažem da je dobro ono èega se sjeæaš."
"Svakako, i mi æemo se isto tako s nježnošæu sjeæati logora jednog dana. Pa
èak i tranzitnih logora."
"Tranzitnih logora? Gorkoga? Kirova? Ne!"
"To je zato što ti je uprava oduzela stvari pa ne možeš biti objektivan. Ali
nekim ljudima nije bilo loše èak ni tamo - onima koji su pregledavali pakete s
hranom i službenicima u kupatilu; bilo je i takvih koji su èak mogli spavati
sa zatvorenicama, i ti æe sad svima okolo prièati kako na zemlji nema ljepšeg
mjesta od tranzitnog zatvora. Napokon, sama koncepcija sreæe je uvjetna,
fikcija."
"Nestalna priroda i nestvarnost te koncepcije implicirane su veæ u samoj
rijeèi. Rijeè "sreæa" potjeèe u ruskom jeziku od rijeèi koja znaèi ovaj sat,
ovaj trenutak."
"Ne, dragi profesore, oprosti, èitaj Vladimira Dahla. "Sreæa" potjeèe iz
rijeèi koja znaèi neèiju sudbinu, neèiji dio, ono što je èovjek uspio
prigrabiti u životu. Mudrost etimologije daje nam vrlo jadnu verziju sreæe."
"Samo èas! I moje je tumaèenje takoðer po Dahlu."
"Nevjerojatno. Pa i moje."
"Tu bi rijeè trebalo prouèiti na svim jezicima. Pribilježit æu to!"
"Luðaèe!"
"Nije važno! Dopusti da ti kažem nešto o komparativnoj filologiji ..."
"Misliš ono kako sve potjeèe iz rijeèi "ruka" - kao što bi rekao Marr?"
"Idi k vragu. Slušaj - jesi li proèitao drugi dio Fausta?"
"Bilo bi bolje da pitaš jesam li èitao prvi dio. Svi kažu da je to genijalno
djelo, ali nitko ga ne èita. Ili ga opet samo poznaju preko Gounoda."
37
"Ne, prvi dio uopæe nije težak:
O Suncu i Zemlji ništa ne znam reæi Ja vidim samo kako èovjek pati."
"A, to mi se sviða!"
"Ili:
što treba nam ostaje nepoznato A sve što znamo, nepotrebno jest."
"Velièanstveno!"
"Drugi dio je malo teži, priznajem. Ali èak i tako, kakva je to ideja! Ti znaš
kakav je dogovor izmeðu Fausta i Mefistofela. Mefistofel æe primiti
Faustovu dušu samo kad Faust uzvikne: "Rekao bih tom trenutku: ah, stani,
tako si lijep." Ali bez obzira što Mefistofel nudi Faustu - povratak mladosti,
ljubav Marga-retinu, laku pobjedu nad njegovim suparnikom, neogranièeno
bogatstvo, spoznaju tajne egzistencije - ništa ne može izazvati taj konaèni
usklik iz Faustovih grudi. Godine prolaze. Sam Mefistofel veæ se umorio
progoneæi to nezasitno biæe. On vidi da je nemoguæe uèiniti ljudsko stvorenje
sretnim i želi odustati od besplodnog pokušaja. Faust, koji je sada po drugi
put ostario i oslijepio, nareðuje Mefistofelu da okupi tisuæe radnika da
kopaju kanale i isuše moèvare. U njegovom dva puta ostarjelom mozgu, koji se
ciniènom Mefistofelu èini zamagljenim i bolesnim, zablistala je velika ideja:
da uèini èovjeèanstvo sretnim. Na Mefistofelov znak pojavljuju se sluge pakla
- lemuri - i poèinju kopati Faustov grob. Mefistofel želi samo da ga pokopa i
da ga se oslobodi, ne nadajuæi se više njegovoj duši. Faust èuje zveket
bezbrojnih lopata koje kopaju, "što je to?" pita on. Mefistofel, podrugljiv
kao uvijek, kaže Faustu da se isušuju moèvare. Naši kritièari rado
interpretiraju taj trenutak u socijalno-optimistièkom smislu: zato što vjeruje
da je èovjeèanstvu uèinio veliku uslugu i zato što mu ta pomisao donosi
najveæu sreæu, Faust može sada uskliknuti: "Rekao bih tom trenutku: ah,
stani, tako si lijep!" Ali ako to èovjek analizira, nije li se Goethe
nasmijao svim iluzijama na kojima poèiva ljudska sreæa? Zapravo, nikakva
usluga èovjeèanstvu nije ni uèinjena. Faust izgovara dugo oèekivanu
sakramental-nu frazu jedan korak od groba, potpuno zavaran i možda uistinu
lud. A lemuri ga smjesta lopatama bace u jamu. što je to, himna sreæi ili
izrugivanje?"
"Eh Leve, prijatelju, takvog te volim; kad govoriš iz srca i raspravljaš
inteligentno i nièemu ne pokušavaš prikaèiti pogrdnu etiketu."
"Bijedni potomèe Pirov! Nikad ni pojma nisam imao da ti prièinjam užitak. Ali
slušaj: na jednom od mojih predratnih predavanja - a ona su bila i te kako
hrabra za ono doba - na osnovu toga citata iz Fausta razvio sam melanholiènu
teoriju da ne postoji sreæa, i da je ona ili nedostižna ili iluzorna. A tada
mi je jedan student dodao poruku napisanu na komadiæu papira istrgnutom iz
siæušnog notesa: "Ali ja sam zaljubljen - i ja sam sretan! Što kažete na to?""
"I što si rekao?"
"A što možeš reæi?"
38
8
PETA GODINA POD JARMOM
Toliko ih je zaokupio, njihov razgovor da više nisu èuli buku u laboratoriju,
ni nametljivi radio u najudaljenijem kutu. Neržin se još jednom zavrtio u svom
stolcu tako da je bio leðima okrenut laboratoriju. Rubin se pomaknuo u svom
naslonjaèu i naslonio bradu na prekrštene ruke.
Neržin je govorio sa žarom, poput èovjeka koji iznosi odavno sazrele misli:
"Kad sam bio slobodan i kad sam èitao knjige u kojima su mudri ljudi
razmišljali o znaèenju života ili o prirodi sreæe, vrlo sam malo shvaæao iz
tih redaka. Priznavao sam: mudri ljudi moraju razmišljati. To je njihov poziv
i to se od njih oèekuje. Ali što je smisao života? Živimo - u tome je smisao.
Sreæa? Kad stvari idu dobro, to je sreæa, to svatko zna. Hvala Bogu što sam
dospio u zatvor! Tu mi se pružila prilika da razmišljam. Da bismo razumjeli
prirodu sreæe moramo prvo analizirati sitost. Sjeæaš li se Lubjanke i
kontrašpijunaže? Sjeæaš li se onog rijetkog, vodenastog rièeta ili zobene kaše
bez ijedne kapi masti? Možeš li reæi da to jedeš? Ne. Ti komuniciraš s tim,
uzimaš ih kao sakrament! Kao pranu jogija. Jedeš polako; jedeš s vrha drvene
žlice; jedeš potpuno zaokupljen procesom jela, razmišljajuæi o jelu - i ono ti
se širi po tijelu poput nektara. Drhæeš od slasti koja se oslobaða iz tih
prekuhanih, sitnih zrnaca i guste tekuæine u kojoj plivaju. A tada - gotovo
bez ikakve hrane - živiš i dalje šest mjeseci, dvanaest mjeseci. Zar zaista s
tim možeš usporediti grubo proždiranje odreska?"
Rubin nikad nije mogao dugo slušati. U svakom razgovoru on je sam morao
izlagati duhovna blaga koja je otkrio. Sad je pokušao da prekine svog
sugovornika, ali Neržin ga je zgrabio za kombinezon i stresao ga da ga u tome
sprijeèi.
"I tako u roðenoj bijednoj koži i od naših jadnih drugova spoznajemo prirodu
sitosti. Sitost uopæe ne ovisi o tome koliko jedemo, veæ kako jedemo. Isto je
tako sa sreæom, potpuno isto. Leve, prijatelju moj, sreæa ne ovisi o tome
koliko smo površnih,
39
vanjskih užitaka prigrabili od života. Ona ovisi samo o našem stavu prema
njima. Postoji o tome izreka u taoistièkoj etici: "Tko god je sposoban za
zadovoljstvo uvijek æe biti zadovoljen"."
Rubin se ironièno iskesi. "Ti si eklektik. Ti odasvuda bereš šareno perje."
Neržin strese glavom. Kosa mu je visila preko èela. Ta ga je diskusija
zanimala i u tom trenutku izgledao je poput osam-naestogodišnjaka.
"Nemoj pokušati da pobrkaš stvari, Leve. To uopæe nije tako. Ja ne izvlaèim
zakljuèke iz filozofije koju sam èitao, veæ iz prièa
0 stvarnim ljudima koje sam èuo u zatvoru. A kasnije, kad moram
formulirati svoje zakljuèke, zašto da opet iznova otkrivam Ameriku? Na planeti
filozofije sve su zemlje veæ odavno otkrivene. Ja prelistavam stare filozofe i
pronalazim tamo svoja najnovija otkriæa. Ne prekidaj me! Upravo sam ti htio
dati jedan primjer. Kad bi se u logoru - a još više u šaraški - dogodilo takvo
èudo kao što je slobodna, besposlena nedjelja, tada bi se u toku toga dana
duša otkravila. I premda se ništa u mojoj vanjskoj situaciji ne bi promijenilo
nabolje, ipak bi jaram zatvora malo popustio,
1 ja bih mogao voditi pravi razgovor ili proèitati neku iskrenu stranicu, i
osjeæao bih se na vrhu vala. Nisam živio pravim životom veæ mnogo godina, ali
na to sam zaboravio. Ja sam bez težine, bestjelesan, ja lebdim u zraku. Ležim
na svom gornjem ležaju i zurim u strop. On mi je vrlo blizu, go je, žbuka je
loša - a ja drhæem od beskonaène radosti egzistencije! Padam u san sav
blažen. Ni jedan predsjednik, ni jedan premijer ne može zaspati tako
zadovoljan svojom nedjeljom."
Rubin se dobronamjerno isceri. U toj grimasi bilo je odobravanja, a nešto i
popustljivosti prema njegovom zaluðenom mlaðem prijatelju.
"A što na to kažu velike knjige Vede?" upita on napuæivši usnice pomalo
podsmješljivo.
"Ne znam što kažu knjige Vede", odvrati Neržin èvrsto, "ali knjige Sanhije
kažu: "Za one koji razumiju, ljudska je sreæa patnja"."
"Zacijelo si o svemu mislio", promrmlja Rubin u bradu. "Jesi li to našao u
Sologdinu?"
"Možda. Idealizam? Metafizika? Je li? Hajde, samo prilijepi etikete, bradonjo!
Slušaj! Sreæa neprestane pobjede, sreæa ispunjene želje, sreæa uspjeha i
potpune sitosti - to je patnja! To je duhovna smrt, neka vrst beskonaènog
moralnog bola. Ne filozofi Vedante i Sanhije, veæ ja lièno, Gleb Neržin,
zatvorenik u jarmu veæ petu godinu, podigao sam se do onog stupnja razvoja na
kojem loše poène izgledati dobro. I ja osobno držim da ljudi ne znaju za èim
teže. Rasipaju se u besmislenom lomatanju za volju šaèice dobara i umiru ne
uvidjevši svoje duhovno bogatstvo. Kad je Lev Tolstoj sanjao o tome da je
zatvoren, rezonirao je kao istinski perceptivna osoba sa zdravim duhovnim
životom."
Rubin se nasmije. Cesto se smijao kad bi kategorièki odbijao poglede svog
protivnika u raspravi.
"Pripazi, mladiæu! Iz tebe govori nezrelost mladenaèka duha. Tebi je milije
tvoje lièno iskustvo od kolektivnog iskustva èovje-
40
èanstva. Ti si otrovan smradom prièa iz zatvorskih zahoda - i želiš gledati
svijet kroz tu maglicu. Zar da samo zato što su naši životi uništeni, što se
naše sudbine nisu razvile, ljudi mijenjaju svoja uvjerenja?"
"A ti si ponosan što se držiš svojih uvjerenja?"
"Da! Hier stehe ich! Ich kann nicht anders."
"Tvrdoglavo stvorenje! Pa u tom i jest bit metafizike! Umjesto da nauèiš ovdje
u zatvoru, umjesto da nešto nauèiš iz našeg stvarnog života ..."
"Kojeg života? Iz gorkog otrova neuspjeha?"
"... ti si namjerno stavio povez preko oèiju, zaèepio uši, zauzeo pozu, i to
sad nazivaš inteligencijom? Prema onome što ti govoriš i kako postupaš,
inteligencija znaèi odbijati svaki razvoj!"
"Inteligencija je objektivnost."
"Ti - objektivan?"
"Apsolutno!" izjavi Rubin dostojanstveno.
"Nikad u životu nisam vidio èovjeka kojemu toliko nedostaje objektivnosti kao
tebi."
"Izvuci glavu iz pijeska! Pogledaj stvari u povijesnoj perspektivi. Ne bih
smio citirati sam sebe, znam, ali: Život leptira traje tek trenutak, A hrast
cvjeta stotinu godina.
Zakon prirode ¦- razumiješ li ti znaèenje tog termina? Neizbježan, uvjetan,
prirodni zakon? Sve ide svojim neizbježnim tokom. I beskorisno je tragati za
nekakvim trulim skepticizmom."
"Nemoj ni trenutka pomisliti, Leve, da skepticizam dolazi lako. Možda je to za
mene baraka kraj puta u kojoj mogu prosjediti period lošeg vremena. Ali
skepticizam je naèin da se oslobodi dogmatski duh, i u tome je njegova
vrijednost."
"Dogmatski duh? Glupane! Kako ja mogu biti dogmatik?" Rubinove velike tople
oèi zurile su u njega pune predbacivanja. "Ja sam ista vrst zatvorenika kao i
ti - uhapšen u gužvi 1945. Za mnom su èetiri godine na frontu, krhotina
granate u boku i pet godina zatvora. Dakle, stvari vidim isto tako dobro kao i
ti. Što mora biti, mora. Država ne može postojati bez dobro organi ziranog
kaznenog sistema."
"Ne želim to slušati. Ja to ne prihvaæam."
"Naravno. Eto, ode tvoj skepticizam! Zasvirajte, frule i talam-basi! Kakav je
to Sextus Empiricus došao meðu nas? Zašto si tako uznemiren? Zar su takvi
pravi skeptici? Skeptik se mora suzdržati od suda. Skeptik mora biti
ravnodušan i nepokolebiv."
"Da, imaš pravo", reèe Gleb oèajno. "Sanjam o tome kako sam sputan. Pokušavam
se baviti samo... uzvišenim mislima. Ali okolnosti me nadjaèaju i hvata me
omaglica; borim se oèajno i bijesno."
"Uzvišene misli! A napadaš me zato što u Džezkazganu nema dovoljno vode za
piæe."
"Trebalo bi da tebe tamo pošalju, huljo! Ti si jedini meðu nama koji misli da
je Oraè u pravu, da su njegove metode normalne i nužne. Trebalo bi da te
pošalju u Džezkazgan - brzo bi ti zapjevao drugu pjesmu."
41
"Poslušaj me!" Sad je Rubin zgrabio Neržina za kombinezon. "On je najveæi!
Jednog æeš dana to shvatiti. On je Robespierre i Napoleon naše revolucije u
jednoj osobi. On je mudar. On je zaista mudar. On vidi mnogo dalje nego što mi
uopæe možemo vidjeti!"
"Valjalo bi da vjeruješ svojim oèima", prekine ga Neržin. "Slušaj, kad sam bio
djeèak poèeo sam èitati njegove knjige pošto sam proèitao Lenjinove, i nisam
ih mogao probaviti. Poslije stila koji je bio izravan, vatren, precizan,
iznenada sam naišao na tu gnjecavu kašu. Svaka je njegova misao sirova i glupa
- on èak ne shvaæa da uvijek ispušta iz vida ono što je važno."
"To si sve otkrio kao djeèak?"
"Kad sam bio u višim razredima. Ti mi ne vjeruješ? Pa nije mi vjerovao ni
isljednik koji je sastavio optužbu protiv mene. Sva ta pretencioznost,
didaktièka napuhanost njegovih izjava tjera me u bjesnilo. On uistinu vjeruje
da je inteligentniji od svih drugih Rusa ..."
"Pa i jest!"
"... i da nas usreæuje samim tim što dopušta da mu se divimo."
Zaneseni raspravom prijatelji su zaboravili na oprez i njihov je razgovor sad
mogla èuti Simoèka, koja je neko vrijeme prijekorno pogledavala u Neržina.
Bila je povrijeðena što on ne samo da nije pomislio da iskoristi èinjenicu što
je ona u službi, veæ nije èak ni pogledao u njenom pravcu.
"Imaš posve krivo - posebno zato što se pleteš u stvari o kojima ništa ne
znaš! Ti si matematièar i ne poznaješ dobro ni historiju ni filozofiju - pa
kako se onda usuðuješ iznositi takvu osudu?"
"Slušaj, veæ mi je dosta tih prièa kako su ljudi, koji su otkrili neutrino i
izvagali Beta Sirius a da ih nikada nisu vidjeli, toliko infantilni da se ne
mogu orijentirati u jednostavnim problemima ljudske egzistencije. Mi nemamo
izbora. Ako se vi historièari više ne bavite historijom, što preostaje nama
matematièarima i tehnièarima? Ja dobro vidim tko dobiva nagrade i tko prima
plaæe akademika. Oni ne pišu povijest; oni samo oblizuju stanovito dobro
poznato mjesto. I zato mi, tehnièka inteligencija, moramo sami prouèavati
historiju."
"Ma, hajde! Kad ti to kažeš, to zvuèi strašno!"
"A osim toga mi prilazimo stvarima na tehnièki naèin, a matematièke metode
nisu tako loše. Povijesti bi one mogle èak vrlo dobro doæi."
Na nezauzetom stolu inženjera majora Roitmana, ravnatelja akustièkog
laboratorija, zazvonio je institutski interkom. Simoèka ustane i javi se.
"... Da! I tako onaj moj isljednik na saslušanju nije vjerovao da me upravo
studij dijalektièkog materijalizma doveo do optužbe po èlanu 58, paragraf 10.
Nikad nisam upoznao pravi život; priznajem, neprestano sam bio zadubljen u
knjige; ali uporeðivao sam uvijek iznova ta dva stila, te dvije metode
dokazivanja, i u tekstovima..."
"Glebe Vikentièu!"
42
"... u tekstovima sam otkrio greške, iskrivljenja, grube sim-plifikacije - i
eto me ovdje!"
"Glebe Vikentièu!"
"Da?" reèe Neržin, shvativši da ga zovu. Okrenuo se od Rubina.
"Zar niste èuli? Telefon je zvonio." Simoèka mu se obratila strogo. Stajala je
za svojim stolom, namrštena, prekrštenih ruku, ramena omotanih smeðim šalom.
"Anton Nikolajeviè vas zove k sebi u ured."
"A, tako?" Na Neržinovom licu išèezao je zanos rasprave i bore su se opet
povratile. "Vrlo dobro, hvala lijepa, Serafima Vitaljevna. Æuješ li, Leve?
Jakonov. Tko zna zašto?"
Poziv u ured šefa instituta u subotu u deset sati uveèe bio je izvanredan
dogaðaj. Premda je Simoèka pokušala zadržati izraz službene ravnodušnosti,
Neržin je dobro vidio da se u njenom pogledu krije strah.
U tom trenutku bile su zaboravljene sve provale gorèine. Rubin zabrinuto
pogleda svog prijatelja. Kad mu se oèi ne bi preobrazile u žaru rasprave, bile
su gotovo ženski mekane i blage.
"Ne volim kad se veliki šefovi poèinju za nas zanimati", izjavi on. ""Ne gradi
kuæu kraj kneževa dvora.""
"Pa to ni ne èinimo. Naš je posao nevažan: glasovi."
"A sad æe nam Anton biti za petama. Dobit æemo po glavi zbog memoara
Stanislavskoga i one knjige advokatskih govora." Rubin se nasmije. "Ili možda
je posrijedi artikulacija u Sedmici?"
"Pa, rezultati su veæ predani i više se ne možemo povuæi. Ali u sluèaju da se
ne vratim ..."
"Ne budi smiješan."
"Kako to misliš, smiješan? Takav je život. Spali ono, znaš veæ gdje." On
zatvori rolo na svom stolu, preda kljuè Rubinu i ode dokonim korakom
zatvorenika, koji je petu godinu u jarmu i koji nikad ne žuri jer se može
nadati samo goremu.
43
ROZIKRUCEJCI
Neržin se penjao širokim stepeništem zastrtim crvenim sagom, pod mjedenim
svjetiljkama i stropom s gipsanim ukrasima. U taj kasni sat nigdje nije bilo
nikoga. Prisilio se da hoda naizgled bezbrižno dok je prolazio kraj dežurnog
kod vanjskih telefona i zakucao na vrata šefa instituta, pukovnika inženjera
Državne službe sigurnosti, Antona Nikolajevièa Jakonova. Ured je bio prostran,
namješten sagovima, naslonjaèima, divanima. U središtu sobe stajao je dugaèki
stol za sjednice zastrt jarko modrom èohom. U najudaljenijem uglu vidjeli su
se smeði Jakonovljev pisaæi stol i naslonjaè od savijenog drva. Neržin je samo
nekoliko puta prije toga imao prilike da se susretne s tom raskoši, i to èešæe
na sastancima nego sam.
Pukovnik inženjer Jakonov imao je preko pedeset godina ali je još uvijek bio u
punoj snazi. Bio je visok; lice mu je bilo malo napudrano poslije brijanja;
imao je zlatni cviker; i èitavom svojom krupnom, dostojanstvenom pojavom
podsjeæao je na nekog od kneževa Obolenskih ili Dolgorukih. Velièanstvenim,
samosvjesnim držanjem isticao se meðu svim ostalim dostojanstvenicima u
ministarstvu.
"Izvolite sjesti, Glebe Vikentièu", reèe on širokogrudno, za-valivši se u svoj
golemi naslonjaè, i poigravajuæi se debelom šarenom olovkom na smeðoj površini
stola.
Oslovljavanje Neržina imenom i oèevim imenom bilo je dokaz uljudnosti i dobre
volje, meðutim, pukovnika inženjera nije uopæe stajalo truda, jer je pod
staklom na njegovom stolu bio popis svih zatvorenika s krsnim i oèevim imenom.
(Svi, koji to nisu znali, bili su zapanjeni Jakonovljevom memorijom.) Neržin
ga šutke pozdravi, ne zauzimajuæi stav mirno; i oprezno sjedne za mali
lakirani stol. Jakonovljev glas rezonirao je kao glas glumca. Èovjek se morao
pitati zašto taj aristokrat ne izgovara dugaèki glas "r" kao što je to èinilo
staro plemstvo.
44
"Znate, Glebe Vikentièu, prije pola sata imao sam razloga da se podsjetim na
vas, pa sam se upitao što vas je zapravo dovelo u akustièki laboratorij, ovome
- Roitmanu?"
Jakonov je izgovorio to ime s oèiglednim prezirom, ne trudeæi se da ga nazove
majorom èak ni pred podreðenim. Loši odnosi izmeðu šefa instituta i njegovog
zamjenika toliko su se zaoštrili da se smatralo nepotrebnim to prikrivati.
Neržin se uznemiri. Osjetio je da je razgovor veæ krenuo lošim smjerom. Ista
je ta ironija zazvuèala u Jakonovljevim rijeèima kad je prije nekoliko dana
rekao Neržinu, da premda je on, Neržin, možda objektivan kad je rijeè o
rezultatima rada na artikulaciji, njegov stav prema Sedmici pokazuje aktivnu
ravnodušnost. Na Sedmicu je Jakonov najviše polagao, ali rad se tu loše
odvijao.
"... Naravno, ja visoko cijenim vaše liène uspjehe u tehnici artikulacije..."
(On mu se ruga.)
"... i silno mi je žao da je vaša originalna monografija štampana u malom
ogranièenom izdanju, što vas lišava slave i moguænosti da budete priznati kao
ruski George Fletcher ..."
(On mu se bezobrazno ruga.)
"... Meðutim, želio bih izvuæi više "profita", kako to kažu Anglosasi, iz
vašeg rada. Napokon, vi znate da sam ja uza svu svoju veliku ljubav za
apstraktnu nauku prije svega praktièan poslovni èovjek."
Pukovnik inženjer Jakonov imao je visok èin, ali nije bio tako blizak Voði
naroda da bi morao prikriti svoju inteligenciju ili se odreæi svojih liènih
mišljenja.
"Dakle, dopustite mi da vas sad iskreno upitam: što ovog trenutka radite u
akustièkom laboratoriju?"
Nije mogao naletjeti na nemilosrdnije pitanje! Jakonov naprosto nije imao
vremena da sve prati - inaèe bi vrlo dobro znao odgovor.
"Zašto se do vraga muèite tim papagajskim blebetanjem - "sir", "mir"? Vi,
matematièar, èovjek s fakultetom. Okrenite se."
Neržin se okrene, zatim ustane. U uredu se nalazila i treæa osoba. Skroman
èovjek u crnom civilnom odijelu ustao je s divana i prišao Neržinu. Sjajne
okrugle naoèale blistale su mu na licu. U bogatoj rasvjeti sa stropa Neržin
prepozna Pjotra Trofimovièa Verenjova, koji je prije rata bio docent na
njegovom univerzitetu. Meðutim, u skladu s navikom koju je stekao u zatvoru,
Neržin ne reèe ništa i ne uèini ni jednu kretnju. Pretpostavljao je da je
èovjek koji se pred njim nalazi takoðer zatvorenik, i bojao se da mu naudi
nekim preuranjenim znakom prepoznavanja. Vere-njov se nasmiješi, ali i on kao
da je bio u neprilici.
Jakonov umirujuæe zamumlja: "Zaista, vi matematièari pokazujete zavidnu
suzdržljivost. èjtav svoj život smatrao sam matematièare nekom vrsti
rozikrucejaca i uvijek sam žalio što nikad nisam imao prilike da budem upuæen
u njihove tajne. Molim vas, oslobodite se. Rukujte se i osjeæajte se kao kod
kuæe. Ja æu vas ostaviti na pola sata da obnovite ugodne uspomene, a i da
profe-
45
šoru Verenjovu dadem prilike da vas upozna sa zadacima koji su nam
postavljeni."
Jakonov ustane iz svog golemog naslonjaèa - srebrne i modre epolete isticale
su impozantnu velièinu njegova krupna tijela - i poðe brzo i lako prema
vratima. Kad su Verenjov i Neržin prišli jedan drugome da se rukuju, bili su
sami.
Taj blijedi èovjek kojega su naoèale blistale odražavajuæi svjetlo, uèinio se
zatvoreniku Neržinu kao duh koji se protuzakonito vraæa iz zaboravljenog
svijeta. Izmeðu toga svijeta i svijeta današnjice nalazile su se šume pod
Ilmenskim jezerom, brda i gudure Orela, pijesak i moèvare Bjelorusije, masne
poljske farme, crijepom pokriveni krovovi njemaèkih gradova. U devetogodišnjem
periodu koji ih je dijelio nalazile su se jarko osvijetljene, gole æelije,
"kavezi" Bolšoje Lubjanke; sivi, smrdljivi tranzitni zatvori; zagušljivi
odj"elci "Stolipinskog" transporta; britki vjetar stepe. Zbog svega toga bilo
je nemoguæe obnoviti u sebi one osjeæaje koji su ga obuzimali kad je nekad
ispisivao funkcije nezavisne varijabile na podatnoj površini linoleumske
ploèe.
Neržin osjeti nelagodu.
Oba èovjeka zapališe cigaretu i sjedoše, odijeljeni malim lakiranim stolom.
To nije bio prvi sastanak Verenjova s nekim od njegovih prijašnjih studenata s
moskovskog univerziteta ili s R-skog univerziteta, kamo su ga poslali prije
rata, za vrijeme borbe izmeðu teoretskih smjerova, da provede èvršæu liniju.
Ali i za njega je u današnjem sastanku bilo neobiènih elemenata: izolacija ove
ustanove u predgraðu Moskve, okružene velom tajnovitosti i opasane bodljikavom
žicom; èudnovati tamnomodri kombinezon umjesto obiène odjeæe.
Posve nepredviðeno, Neržin, mlaði od dvojice, neuspjeli diplo-mant bez
akademske titule poèeo je postavljati pitanja dok su mu se bore oko usana još
dublje urezale. A stariji je èovjek odgovarao kao da se stidi svoje
neupadljive liène povijesti nauènog radnika: evakuacija u doba rata,
reevakuacija, tri godine rada s K-om, doktorska dizertacija o matematièkoj
topologiji. Neržin, koji je postao nepažljiv toliko da je to granièilo s
neuljudnošæu, nije uopæe pitao Verenjova za temu njegove dizertacije u toj
suhoj nauci koju je sam jednom slušao na fakultetu. Iznenada mu je postalo žao
Verenjova. Pravilne množine, nepravilne množine, nepoznate množine -
topologija! Stratosfera ljudske misli! U dvadeset èetvrtom stoljeæu možda bi
nekome mogla i poslužiti, ali sada...
0 Suncu i Zemlji ništa ne znam reæi, Ja vidim samo kako èovjek pati.
Kako je Verenjov upao u ovu organizaciju? Zašto je napustio fakultet? Pa tako,
dodijelili su ga na rad. Zar se nije mogao izvuæi? Da, mogao je odbiti, ali
nudila se dvostruka plaæa. Ima li djece? Èetvero.
Iz nekog razloga poèeli su u duhu prelaziti popis studenata na Neržinovoj
godini koji su diplomirali, kao i on, istog dana kad je poèeo rat. Oni
talentiraniji bili su ili ranjeni, invalidi, ili pogi-
46
nuli. To su bili ljudi koji su uvijek hrlili naprijed, koji se nisu pokušavali
èuvati. A oni od kojih se ništa nije moglo oèekivati, sada su ili završavali
postdiplomski rad ili su veæ imali mjesto kao asistenti u visokoškolskim
ustanovama. A što je s našim ponosom i radošæu, Dmitrijem Dmitrièem
Gorjainovim-šahov-skim?
Gorjainov-šahovski! Taj mali starac, veæ neuredan u svojoj poodmakloj dobi,
katkad bi uprljao crni kaput od rebrastog pliša kredom, drugi put bi opet
strpao u džep krpu za brisanje ploèe umjesto rupèiæa. Bio je živa legenda
sastavljen od èitavog niza šala o rastresenom profesoru. Nekad je bio duša
Varšavskog carskog univerziteta, i kad se preselio u industrijski R. 1915.
bilo mu je kao da dolazi na groblje. Pola stoljeæa nauènog rada donijelo mu je
èestitke i telegrame iz Milwaukeeja, Capetovvna, Yoko-hame. A sada je postao
žrtva èistke u interesu "podmlaðivanja" osoblja. Otišao je u Moskvu i vratio
se s porukom od Kalinjina: "Ne dirajte ovoga starca!" Govorkalo se da je
Kalinjinov otac bio kmet profesorovog oca.
I tako ga nisu dirali. Nisu ga dirali u tolikoj mjeri da je to veæ postalo
stravièno. Mogao je napisati nauèni rad iz prirodnih nauka u kojem matematièki
dokazuje postojanje Boga. Ili bi na javnom predavanju o svom ljubljenom
Newtonu zahripao kroz požutjele brkove: "Netko mi je upravo dodao ceduljicu:
"Marx je pisao da je Newton bio materijalist, a vi kažete da je bio idealist."
Evo mog odgovora: Marx nije u pravu. Nevvton je vjerovao u Boga, kao i svi
ostali veliki nauèenjaci."
Bilo je užasno pokušavati bilježiti njegova predavanja. Stenografe je hvatao
oèaj. Buduæi da su mu noge bile slabe, sjedio je taèno pred ploèom, okrenut
licem njoj, a leðima publici, i pisao je desnom rukom dok je brisao lijevom,
neprestano mrmljajuæi nešto sam za sebe. Bilo je potpuno nemoguæe shvatiti
njegove ideje slušajuæi predavanje, ali kad je Neržin, radeæi zajedno s jednim
kolegom, uspio zaista zapisati što je on rekao i odgonetnuti znaèenje
bilježaka iste noæi, osjetili su unutarnje uzbuðenje kao da promatraju
svjetlucanje zvjezdanog neba.
Dakle, što se s njim dogodilo? Kad je R. bombardiran starac je bio ranjen i
evakuirali su ga polumrtvog u Kirgiziju. Zatim se vratio, ali izgleda da više
nije na univerzitetu veæ na Pedagoškoj akademiji. Dakle, živ je? Da, živ.
Nevjerojatno. Vrijeme leti, a katkada opet i ne leti...
Ali zašto je zapravo Neržin uhapšen?
Neržin se nasmije. "Zašto "zapravo"? Zbog mog naèina mišljenja, Pjotre
Trofimovièu. U Japanu postoji zakon po kojem se èovjeka može osuditi za
njegove neizreèene misli."
"U Japanu! Ali mi nemamo takvog zakona."
"Imamo, i te kako, i zove se èlan 58, paragraf 10."
Neržin je samo napola èuo tumaèenje Verenjova o cilju koji je Jakonova potakao
da ih dovede zajedno. Verenjova su poslali u Mavrino da pojaèa i sistematizira
rad na tajnim šiframa. Bili su im potrebni matematièari, mnogo matematièara, i
Verenjov je
47
bio presretan kad je èuo da mu je tu, nadohvat ruke, njegov nekadašnji student
koji je ulijevao tako mnogo nade.
Neržin je odsutno postavljao odgovarajuæa pitanja. Pjotr Tro-fimoviè, koga je
poèeo obuzimati matematièki žar, objasnio mu je bit problema i rekao mu koje
testove valja izvršiti, koje formule ponoviti. Ali Neržin je razmišljao o onim
malim papiriæima koje je ispisao svojim siæušnim rukopisom, o onim bilješkama
koje je mogao tako sabrano pisati iza svojih kulisa, pod potajnim zaljubljenim
pogledima Simoèke, dok mu je u ušima brujalo dobroæudno Rubinovo mrmljanje. Ti
mali listiæi papira bili su prvi pravi plodovi svih njegovih trideset godina.
Naravno, bilo bi mnogo poželjnije postiæi zrelost na svom vlastitom podruèju.
Zašto bi, èovjek se može upitati, on gurao glavu u one razjapljene ralje iz
kojih su i sami povjesnièari pobjegli u sigurna razdoblja daleke prošlosti?
Kakav ga je to unutarnji nagon tjerao da se uhvati ukoštac sa zagonetkom nadu-
venog, mraènog diva koji je trebalo samo da trepne oèima pa da Neržinu odleti
glava? Lijepo se kaže: zašto moraš zavlaèiti nos tamo gdje ne treba? A, iznad
svega: što ti zapravo tražiš?
Da li da se, dakle, prepusti pipcima kriptografije - èetrnaest sati dnevno,
bez slobodnih dana i bez odmora, glave krcate teorijama vjerojatnosti,
teorijama brojeva, teorijama pogrešaka, mozga mrtva, duše isušene? što æe mu
preostati za razmišljanje? što æe mu preostati da nešto nauèi o životu?
A ipak, to je šaraška. To nije logor. Meso za ruèak. Maslac ujutro. Ruke nisu
izranjene od rada. Prsti nisu promrzli. Nema ležanja na daskama, mrtav umoran
u prljavim sandalama od konoplje. U šaraški èovjek liježe u krevet pod bijelu
plahtu, s osjeæajem zadovoljstva.
Ali zašto živjeti èitav život? Samo zato da se živi? Samo da se održava
tijelo? Velika utjeha! Èemu nam tijelo ako nema nièega drugoga?
I razum je rekao "Da", ali srce je reklo: "Odlazi od mene, Sotono!"
"Pjotre Trofimovièu, znate li vi praviti cipele?"
"Što ste rekli?"
"Upitao sam: hoæete li mi pokazati kako se prave cipele?"
"Oprostite, ali ja vas ne razumijem."
"Pjotre Trofimovièu, vi živite u kuli bjelokosnoj. Ja æu napokon odslužiti
kaznu i otiæi u daleku tajgu, u stalno progonstvo. Ne znam raditi rukama, pa
kako æu živjeti? Tamo je sve puno medvjeda. Tamo nam neæe trebati Eulerove
funkcije još bar tri geološka razdoblja."
"0 èemu to govorite, Neržine! Kao kriptograf, ako vaš rad bude uspješan, bit
æete osloboðeni prije nego vam istekne rok, presuda æe biti izbrisana iz vašeg
dosjea i dobit æete stan u Moskvi."
"Izbrisat æe presudu iz mog dosjea!" povièe Neržin bijesno, stisnutih oèiju.
"Kako ste došli na ideju da ja želim taj mali poklon? "Dobro ste radili, pa
æemo vas osloboditi, oprostiti vam."
48
11
Ne, Pjotre Trofimovièu!" I on utisne kažiprst na lakiranu površinu malog
stoliæa. "Vi gledate stvari s krive strane. Neka oni prvo priznaju da nije
pravedno zatvarati ljude zbog njihova naèina mišljenja, a onda æemo mi
odluèiti hoæemo li oprostiti njima."
Vrata su se otvorila da propuste krupnog dostojanstvenika sa zlatnim cvikerom
na debelom nosu.
"Onda, rozikrucejci moji, jeste li se složili?"
Neržin nije ustao veæ je mirno gledao u Jakonovljeve oèi dok je odgovarao: "To
ovisi o vama, Antone Nikolajevièu, ali ja držim da moj zadatak u akustièkom
laboratoriju nije završen."
Jakonov je sad stajao za svojim stolom. Samo oni koji su ga dobro poznavali
mogli su opaziti da je bijesan. On reèe: "Artikulacija - nasuprot matematici!
Zamijenili ste nektar bogova za juhu od leæe. Idite."
I debelom šarenom olovkom on napiše na svoj podsjetnik: "Neržina otpremiti."
4 U prvom krugu
49
10
ZAÈARANI DVORAC
Mnogo godina - za vrijeme rata i poslije - Jakonov je bio siguran na svom
položaju glavnog inženjera u Odjelu za specijalnu tehniku. Dostojanstveno je
nosio srebrne epolete sa svijetlopla-vim porubom i tri velike zvijezde, koje
je stekao svojim znanjem. Njegovo je mjesto bilo takva karaktera da je mogao
stvarima upravljati sa znatne udaljenosti, proèitavši povremeno kakav uèeni
izvještaj pred slušaocima visokog položaja, razgovarajuæi povremeno
inteligentno i živahno s nekim inženjerom o njegovom završenom modelu.
Uglavnom je održavao reputaciju eksperta a da nizašto nije bio odgovoran, i
svakoga mjeseca primao je po nekoliko tisuæa rubalja. Jakonov je predsjedavao
kod roðenja svih tehnièkih pothvata u svom odjelu, povlaèio bi se u toku
teškog perioda rasta i sazrijevanja, i opet bi se pojavio da održi govor nad
njihovim lijesovima ili da ih okruni zlatnim vijencem heroja.
Anton Nikolajeviè nije bio ni dovoljno mlad ni dovoljno samopouzdan da bi
slijedio varavi sjaj Zlatne zvijezde ili Staljinske nagrade, ili grabio svaku
priliku da preuzme projekt koji je predložilo ministarstvo ili èak sam šef.
Anton Nikolajeviè bio je dovoljno iskusan i dovoljno star da se uklanja
èitavom tom spletu emocija, strahova i intenzivne ambicije.
S takvim pogledima provodio je prilièno udoban život sve do sijeènja 1948.
Toga sijeènja, netko je iznio Ocu Zapadnih i Istoènih Naroda ideju da bi se
mogao stvoriti poseban tajni telefon iskljuèivo za njegovu upotrebu -
instrument koji bi bio konstruiran tako da nitko ne bi mogao razumjeti njegove
telefonske razgovore èak i ako ih prisluškuje. Svojim preuzvišenim prstom, na
kojem je nokat požutio od nikotina, Otac naroda pokazao je na zemljovidu
jedinicu u Mavrinu koja je do tada služila za izradu prenosnih primopredajnika
za policiju. Tom prilikom izrekao je historijske rijeèi: "A što æe meni ti
primopredajnici? Da lovim provalnike? Kome oni smetaju?"
50
Odredio je vremenski rok: prvi sijeènja 1949. Tada je èasak razmislio i rekao:
"Dobro, neka vam bude do prvog svibnja."
Taj zadatak je dobio vrhunsku važnost i prioritet, s tako odreðenim krajnjim
rokom. U ministarstvu su razmotrili stvari i odabrali Jakonova da se lièno
pobrine za izvršenje tog zadatka. Jakonov se uzalud trudio da dokaže kako je
pretrpan poslom i kako ni u kom sluèaju ne može obavljati dva zadatka
odjednom, šef odjela, Foma Gurjanoviè Oskolupov, zurio je u Jakonova zelenim,
maèjim oèima i Jakonov se sjetio mrlje u svojoj službenoj karakteristici. On
sam bio je u zatvoru šest godina. Stoga je zadržao jezik za zubima.
Otada je - veæ gotovo dvije godine - ured glavnog inženjera u zgradi
ministarstva bio prazan. Glavni inženjer provodio je dan i noæ u tom institutu
u predgraðu, okrunjenom šesterokutnom kulom što se uzdizala iznad kupole nad
nekadašnjim oltarom u kapelici.
Iz poèetka je bilo ugodno lièno rukovoditi poslovima: zalupiti vrata njemu
lièno dodijeljene pobeda umornom kretnjom, blago se ljuljati u njoj dok juri
prema Mavrinu, prolazeæi kraj straže koja pozdravlja na vratima omotanim
bodljikavom žicom. Lijepo je bilo u proljeæe, kad je sve bilo tako svježe i
zeleno, šetati meðu stoljetnim lipama Mavrinskog gaja, okružen svitom kapetana
i majora. Poglavari za sada još ništa nisu zahtijevali od Jakonova - samo
beskonaène nacrte planova i obeæanja o "socijalistièkim obavezama" koje valja
ispuniti. A rog obilja ispraznio je svoje bogatstvo nad Mavrinskim institutom:
uvozni i domaæi radio-dijelovi, oprema, namještaj, tehnièka knjižnica s
trideset tisuæa primjeraka, zatvorenici specijalisti izvuèeni iz logora,
najbolji oficiri službe sigurnosti i arhivari (uvijek najvažnije osoblje kod
tajnih projekata), i napokon specijalno pouzdano i kruto stražarsko osoblje.
Valjalo je popraviti staru zgradu i sagraditi nove za rukovodstvo specijalnog
zatvora, za eksperimentalne radionice. A u doba kad su lipe procvale žutim
cvijetom i zamiri-sale, turoban razgovor njemaèkih ratnih zarobljenika koji su
bez smjene radili u posivjelim bluzama èuo se u sjeni prastarih divova.
Ovi lijeni fašisti u èetvrtoj godini poslijeratnog zarobljeništva nisu uopæe
pokazivali nikakve volje za rad. Ruskom oku bilo je nepodnošljivo promatrati
kako iskrcavaju cigle iz kamiona, polako, oprezno, kao da su cigle napravljene
od stakla, dodavajuæi svaku iz ruke u ruku dok ne bi bila složena na gomilu.
Dok su instalirali radijatore pod prozorima i mijenjali istrunule podove,
Nijemci su lunjali po tajnim prostorijama i mrko gledali njemaèke i engleske
oznake na opremi. Svaki je njemaèki uèenik mogao pogoditi o kakvom se
laboratoriju radi. Rubin je sve to iznio u izvještaju pukovniku inženjeru, i
njegov je izvještaj potpuno odgovarao èinjenicama. Ali u isto vrijeme bio je
vrlo nezgodan za glavne oficire službe sigurnosti, šikina i Mišina (koje su
zatvorenici nazivali jednim imenom Šiškin-Miškin), jer što se sad moglo
uèiniti? Zar da izvijeste vrhovnu vlast o svojoj vlastitoj nebrizi? A osim
toga bilo je i tako prekasno da se bilo što ispravlja, jer su ratni
zarobljenici otpremljeni natrag u svoju domovinu, i oni koji su otišli u
Zapadnu Njemaèku mogli su, ako èovjek pravo
51
razmisli, izvijestiti o položaju instituta i rasporedu pojedinih laboratorija
svakoga koga je to zanimalo. Stoga je, ne proslijedivši uopæe Rubinov
izvještaj, major Šikin strogo stajao na tome da svakoj radionici u institutu
rad u ostalima bude tajna, jednako kao novosti s tržišta na otoku Madagaskaru.
Ako su službenici ostalih odjela istog ministarstva tražili pukovnika
inženjera u vezi s poslovima samog ministarstva, nije mu bilo dopušteno da
otkrije adresu svog instituta; da bi saèuvao tu nepovredivu tajnost sastajao
se s njima u Lubjanki.
Kad su Nijemce poslali kuæi na njihovo su mjesto doveli zekove, potpuno nalik
onima u šaraški, osim što im je odjeæa bila prljava i poderana i što nisu
dobivali bijeli kruh. Sada se ispod lipa moglo èuti dobre logorske kletve, i
kad je trebalo i kad nije trebalo, koje su zekove iz šaraške podsjeæale na
majku domovinu i na vlastitu neumoljivu sudbinu. Pljusak cigala letio je s
kamiona tako da bi jedva pokoja ostala èitava. Uz povik: "Jedan, dva, tri -
sad!" zekovi su podizali krov od šperploèe na zadnji dio kamiona. Zavlaèili su
se pod njega te su ih zakljuèavali i odvozili kroz moskovske ulice, dok su oni
u meðuvremenu veselo štipali djevojke meðu se, a one im uzvraæale psovkama. I
tako su ih svake veèeri odvodili natrag u logor.
I u tom su zaèaranom dvorcu, odijeljenom od glavnog grada i njegovih
neobaviještenih stanovnika èarobnom nièijom zemljom, ti lemuri u svojim crnim
podstavljenim kaputima napravili nevjerojatne izmjene: dovod vode,
kanalizacioni sistem, centralno grijanje i cvjetne gredice.
Meðutim je ta favorizirana ustanova rasla i širila se. Mavrin-ski je institut
uzeo pod svoje okrilje još jedan institut za znanstvena istraživanja, sa svim
osobljem koje se bavilo sliènim poslom. Taj je institut prešao k njima
kompletan, zajedno s pisaæim stolovima, stolcima, ormarima, fasciklima, i
hrpama dokumenata, i opremom one vrsti koja postaje zastarjela ne za nekoliko
godina, veæ za nekoliko mjeseci, a njegov ravnatelj major inženjer Roitman,
postao je zamjenik Jakonova. Na žalost je stvaralac, inspirator i patron tog
pripojenog instituta, pukovnik Jakov Iva-noviè Mamurin, šef Odjela za
specijalne veze i jedan od najvažnijih vladinih èinovnika, još ranije išèezao
pod tragiènim okolnostima.
Dogodilo se da je Voða èitavog naprednog èovjeèanstva razgovarao jednom s
pokrajinom Jenan i da su ga pri tom uznemira-vali šumovi i smetnje na
telefonu. Pozvao je k sebi Beriju i rekao na gruzijskom: "Lavrentij! Kakav ti
je to idiot odgovoran za veze? Makni ga."
I tako su maknuli Mamurina; to jest, zatvorili su ga u Lub-janku. Maknuli su
ga, ali nisu znali što da s njim uèine. U njegovom sluèaju nije bilo
uobièajenih naknadnih direktiva: nikakvih uputa treba li ga osuditi i, ako
treba, za što, te koliku mu kaznu odrediti. Da nije bio jedan od njih bili bi
mu dali "èetvrtinu s dodatkom" kako su govorili - dvadeset i pet godina, i pet
dodatnih godina gubitka graðanskih prava - i otpremili ga u Norilsk. Ali
držeæi na umu izreku "Danas ja, sutra ti", njegovi prijašnji kolege
52
I
stajali su na strani Mamurina. Kad su se uvjerili da ga je Staljin zaboravio,
otpremili su ga bez preslušavanja i bez presude u ladanjsku kuæu u Mavrinu.
I tako su jedne ljetne veèeri 1948. doveli novog zeka u ša-rašku. Taj je
dolazak bio neobièan u svakom pogledu: i zbog toga što je bio dopremljen
obiènim kolima, a ne crnom maricom, i što ga je pratio sam poglavar zatvorskog
odjela i napokon, što mu je prva veèera poslužena, prekrivena ubrusom, u uredu
ravnatelja specijalnog zatvora.
Èuli su (zekovi zapravo nisu smjeli èuti ništa, ali èuli su sve) kako je novi
zatvorenik rekao da "ne voli kobasicu", i kako ga je poglavar zatvorskog
odjela uljudno nutkao da jede. Neki zek koji je upravo išao lijeèniku po lijek
èuo je to preko pregrade. Raspravljajuæi o tako uzbudljivim novostima,
uroðenièko stanovništvo šaraške došlo je do zakljuèka da je pridošlica ipak
zek, te su umireni pošli na spavanje.
Povjesnièari šaraške nikad nisu posve taèno utvrdili gdje je pridošlica spavao
te prve noæi. Rano narednog jutra, na širokom mramornom odmorištu kamo
zatvorenike poslije toga više nisu puštali, jedan neotesani i priprosti zek,
obièni tokar, naletio je ravno na njega.
"Zdravo, brate", rekao je munuvši ga u grudi, "odakle si? Kako su te šèepali?
Sjedni, daj da zapalimo."
Ali pridošlica je ustuknuo od tokara sav užasnut, pun prezira. Tokar je
bijesno pogledao u njegove bjelièaste oèi, svijetlu pro-sijedu kosu i ljutito
rekao: "Dobro, zmijo! Ali progovorit æeš ti i te kako kad budeš s nama
zakljuèan jednu noæ!"
Ali "zmiju" nisu zatvorili u zajednièki zatvor. Na laboratorijskom hodniku na
treæem katu pronašli su mu sobicu koja je ranije služila kao fotografska tamna
komora, i u nju su ugurali željezni krevet, stol, ormar, sobnu biljku i malo
elektrièno kuhalo. Strgnuli su ljepenku koja je pokrivala prozor s rešetkama,
koji meðutim nije gledao na božje svjetlo veæ na odmorište sporednih
stepenica. Stepenice su bile na sjevernoj strani tako da je èak i danju
svjetlo jedva dopiralo do æelije tog zatvorenika. Naravno, moglo se skinuti
rešetke s prozora, ali zatvorska je uprava poslije stanovitog oklijevanja
odluèila da ih ipak ostavi, èak ni oni na vlasti nisu shvaæali tu zbrkanu
situaciju i nisu mogli odrediti koji bi postupak valjalo primijeniti.
I tada su novog zatvorenika prozvali "èovjek sa željeznom maskom". Dugo
vremena nitko mu nije znao imena. Nitko nije mogao s njim razgovarati. Zekovi
su ga mogli vidjeti kroz prozor kako sjedi u svojoj samici, pognute glave, ili
kako poput blijede sjene luta pod lipama u doba kad ostalim zekovima nije bilo
dopušteno da izlaze. Željezna maska bio je blijed i mršav, kako zek obièno
postaje poslije dobre dvije godine preslušavanja. Meðutim, njegovo
neshvatljivo odbijanje kobasice proturjeèilo je tom tumaèenju.
Mnogo kasnije, kad je željezna maska poèeo raditi u Sedmici, zekovi su saznali
od slobodnih namještenika da je to isti onaj pukovnik Mamurin koji je kao šef
Odjela za specijalne veze zabra-
53
njivao svima da dodirnu petom pod dok prolaze kraj njegova ureda - morali su
hodati na prstima. Inaèe bi sav bijesan izjurio kroz sobu svoje tajnice i
zaurlao: "Šta misliš, kraj èijeg to ureda topæeš nogama, klipane? Kako se
zoveš?"
Još kasnije postalo je jasno da je Mamurin u šaraški najviše trpio na moralnom
planu. Svijet slobodnih odbacio ga je, a on nije želio imati nikakve veze sa
svijetom zekova. Isprva je u svojoj usamljenosti neprestano èitao - besmrtna
djela kao što su Borba za mir od Panferova i Vitez zlatne zvijezde od
Babajevskog. Èitao je Soboleva, Nikulina, a zatim je èitao stihove Prokofjeva
i Gri-baèeva. I u njemu je došlo do èudnovate preobrazbe: poèeo je sam pisati
poeziju. Poznato je da se u nesreæi i duševnoj patnji raðaju pjesnici, a
Mamurinove su patnje bile mnogo nepodnošlji-vije od patnji bilo kojeg drugog
zatvorenika. U zatvoru veæ dvije godine, bez ispitivanja i bez presude, on je
živio kao što je živio i prije, iskljuèivo u skladu s posljednjim partijskim
direktivama i, kao i ranije, obožavao je Mudrog uèitelja. Mamurin je priznao
Rubinu da nije najstrašnija zatvorska hrana (njegovu su pripremali posebno);
ni tuga što je odvojen od obitelji (jednom mjeseèno odvodili su ga potajno u
njegov stan, gdje je provodio noæ); uopæe, ne same primitivne životinjske
potrebe - nego je bilo gorko izgubiti povjerenje Josifa Visarionovièa; bilo je
bolno ne biti više pukovnik, veæ otpušten i osramoæen. Zato je ljudima kao što
su Rubin i on bilo neizmjerno teže podnositi zatvor nego besprincipijelnim
huljama oko njih.
Rubin je bio komunist. Ali pošto je èuo prisege tog svog navodno ortodoksnog
kolege srodnih misli i, pošto je proèitao njegove pjesme, Rubin je poèeo
izbjegavati Mamurina, èak se i skrivati pred njim, te je provodio vrijeme s
ljudima koji su ga nepravedno napadali ali su dijelili njegovu sudbinu.
Što se Mamurina tièe, on je bio opsjednut željom, upornom poput zubobolje, da
se opravda radom. Na žalost, èitavo njegovo poznavanje veza, premda je nekad
bio visoki èinovnik na tom podruèju, svodilo se iskljuèivo na držanje
telefonske slušalice. Stoga on nije bio u stanju raditi: mogao je samo
rukovoditi. Ako je projekt koji bi vodio bio oèigledno osuðen na propast, to
mu nikad ne bi vratilo milost Najboljeg prijatelja radnika za veze. Morao je,
dakle, voditi projekt koji je nešto obeæavao.
U to vrijeme su se dva takva projekta koja su nešto obeæavala poèela formirati
u Mavrinskom institutu: vocoder i Sedmica.
Iz nekih dubokih, nepojmljivih razloga ljudi veæ na prvi pogled osjete hoæe li
se s nekim moæi .složiti ili neæe. Jakonov i njegov zamjenik Roitman nisu se
mogli složiti. Svaki mjesec jedan su drugome bili sve nepodnošljiviji; buduæi
da ih je u ista kola upregla ruka jaèa od njihove, nisu se mogli otrgnuti, ali
zato su zdušno vukli svaki na svoju stranu. Kad su stvorena dva razlièita
eksperimentalna plana za pristup rješavanju problema tajne tele-fonije,
Roitman je uzeo svakoga koga je mogao na rad u aku-stièki laboratorij na
vocoderu, koji se na ruskom zvao "ureðaj za umjetni govor". Za odmazdu,
Jakonov je probrao sve ostale skupine i sabrao sve najvještije inženjere i
najbolje uvozne aparate u Sedmicu - to jest u Laboratorij broj sedam. Neki
pokušaji
54
da se tom problemu pokuša priæi još s koje strane, bili su izbrisani u tom
nejednakom boju.
Mamurin je odabrao Sedmicu za sebe jer nije mogao postati podreðeni svog
bivšeg podreðenog Roitmana, a i zato što je ministarstvo smatralo da je
razborito imati jedno vatreno i budno oko koje æe gledati preko ramena pomalo
okaljanog vanpartijca Ja-konova.
Od toga dana nadalje, Jakonov je mogao noæu biti u institutu ili ne biti, kako
je želio. Otpušteni pukovnik MVD-a, usamljeni zatvorenik groznièavih bijelih
oèiju, stravièno upalih obraza, odbijajuæi hranu i piæe, potiskujuæi svoju
novootkrivenu strast za poeziju, robijao je do dva sata ujutro, uvodeæi u
Sedmicu pet-naestosatni radni dan. Tako prikladan dnevni rad mogao je
postojati samo u Sedmici zato što slobodni namještenici nisu morali imati
specijalna noæna dežurstva, jer nije bilo potrebe da Mamurin bude pod strogom
paskom.
Kad je Jakonov ostavio Verenjova i Neržina u svom uredu, pošao je ravno u
Sedmicu.
11
SEDMICA
Obiènim vojnicima nitko nikad ne govori o planovima generala, ali oni uvijek
vrlo dobro znaju da li su dodijeljeni glavnoj borbenoj liniji ili krilu. Isto
tako, tri stotine zekova u Mavrinskoj šaraški taèno je pretpostavljalo da je
Sedmica kljuèno podruèje.
Nitko u institutu zapravo nije smio znati pravo ime Sedmice, ali znali su ga
svi. Bio je to "Laboratorij za analizu rijeèi". Naziv za tu analizu, rijeè
klipirovanje bila je preuzeta s engleskoga. Ne samo inženjeri i prevodioci,
veæ i monteri i tehnièari, tokari pa èak možda i nagluhi stolar znali su da se
ureðaj o kome je rijeè izraðuje po uzoru na amerièki model. Ali opæenito je
vrijedilo pravilo da se svi pretvaraju kao da je domaæeg porijekla. Stoga su
se amerièki èasopisi o radio-tehnici s dijagramima i èlancima
0 teoriji "klipirovanja" koji su se u New Yorku prodavali na stolovima pred
antikvarijatima, ovdje numerirali, povezivali uzicom, klasificirali i spremali
pod peèatom u vatrostalne sefove, sigurne od amerièkih špijuna.
Rastavljanje, prigušivanje, smanjivanje volumena zvuka, elektronska
diferencijacija i integracija normalnog ljudskog govora bili su tehnièka
profanacija; nešto slièno postiglo bi se i kad bi nekome palo na um da rastavi
jedno južnjaèko ladanjsko podruèje kao što je, recimo, Novi Afon ili Gurzuf, u
sitne èestice materije, spremi ih u milijarde kutija za šibice i sve ih
izmiješa, otpremi avionom u Nerèinsk, klasificira i nanovo sastavi na novoj
lokaciji tako da se rezultat ne bi mogao razlikovati od originala; da se
ponovo dobije suptropski pojas, šum valova na žalu, južni zrak
1 mjeseèina.
Isto to, koristeæi male pakete elektriènih impulsa, valjalo je uèiniti i s
govorom, i to na takav naèin da bi se ne samo sve moglo jasno razumjeti, veæ
da bi Šef mogao prepoznati po glasu osobu s kojom razgovara.
U šaraškama, tim udobnim ustanovama u kojima se nije èulo škrgutanje zuba
logorske borbe za opstanak, veæ je odavno postojalo utvrðeno pravilo da oni
zekovi koji su najzaslužniji za uspje-
56
šno rješenje nekog problema dobivaju sveslobodu, novi pasoš i stan u Moskvi;
dok ostali ne dobivaju ništa, pa èak ni najmanje skraæenje kazne, ili
decilitar votke u èast pobjednika.
Sredine nije bilo.
Stoga su meðu zatvorenicima, koji su uspjeli steæi onu logorsku žilavost koja
kao da zeku daje sposobnost da se noktima drži za površinu uspravnog ogledala,
oni najuporniji nastojali da uðu u Sedmicu, da bi oe odande mogli otisnuti u
slobodu.
Tako je u Sedmicu došio grubi inženjer Markušev kojega je bubuljièavo lice
gorjelo od žive želje da dade život za ideje pukovnika inženjera Jakonova. A i
drugi njegova soja ušli su na isti naèin.
Ali pronicavi Jakonov odabrao je za Sedmicu neke ljude koji se uopæe nisu
nastojali sami uvuæi. To je bio sluèaj inženjera Amantaja Bulatova, Tatara iz
Kazana koji je nosio velike naoèale rožnatih okvira, otvorenog èovjeka
zaglušnog smijeha, osuðenog na deset godina zato što su ga zarobili Nijemci i
što se družio s narodnim neprijateljem Musom Džalilom. To je vrijedilo i za
Andreja Andrejevièa Potapova, specijalista za ultravisoki napon i konstrukciju
elektriènih centrala. On je dospio u Mavrinsku ša-rašku greškom nekog
nespremnog èinovnika koji je rukovao karticama u kartoteci GULAG-a. Ali buduæi
da je bio pravi inženjer i predani radnik, Potapov je brzo našao svoje mjesto
u Mavrinu i postao nezamjenjiv u poslu u kojem se radilo s preciznim i
kompliciranim aparatima za mjerenje radio-frekvencije.
Još jedan èlan te skupine bio je inženjer Horobrov, veliki struènjak za radio-
tehniku. On je bio dodijeljen na rad u Sedmicu još na samom poèetku, kad je to
bila obièna radna jedinica. U posljednje vrijeme dojadila mu je Sedmica i nije
više uèestvovao u njenom luðaèkom tempu. A Mamurinu je dojadio Horobrov.
Napokon "kad su se i ljudi i konji zapjenili od trke", iz kaznene brigade
robijaškog logora na zloglasnom gradilištu 501 kraj naselja Salehar stigao je
sumorni tehnièki genij Bobinin. Njemu su smjesta dodijelili vodeæe mjesto u
Sedmici. Bio je otrgnut iz samih ralja smrti, a u sluèaju da pothvat uspije
bio bi prvi kandidat za slobodu. Zato je on ostajao budan i radio poslije
ponoæi, ali radio je s tako prezirnim dostojanstvom da ga se Mamurin bojao.
Bobinin je bio jedini èovjek u èitavoj grupi kome se nije usuðivao
prigovarati.
Sedmica je bila prostorija nalik akustièkom laboratoriju na katu ispod nje.
Bila je jednako opremljena i namještena, osim što nije imala akustièke kabine.
Jakonov je nekoliko puta dnevno posjeæivao Sedmicu i stoga kad bi se pojavio
nije dolazilo do one strke i uzbuðenja koju izaziva posjet velikog šefa. Samo
Markušev i ostali ulizice gurali su se naprijed i pravili se važni još više
nego obièno. Potapov je meðutim postavio brojilo za frekvenciju na jedino
otvoreno mjesto na visokoj polici ispunjenoj instrumentima koja ga je odvajala
od ostalog dijela laboratorija. On je svoj posao obavljao brzo, bez bjesomuène
povremene strke, i u tom je trenutku pravio kutijicu za cigarete od prozirne
crvene plastike, koju je narednog jutra namjeravao nekome pokloniti.
Mamurin je ustao da pozdravi Jakonova kao sebi ravnog. On nije bio odjeven u
tamnomodri kombinezon kao obièni zekovi veæ u skupo vuneno odijelo, ali ni to
nije uspjelo uljepšati njegovo izmršavjelo lice i košèatu pojavu.
Izraz koji se u ovom trenutku pojavio na njegovom gotovo kao limun žutom èelu
i beskrvnim, samrtnièkim usnicama, Jako-nov je protumaèio kao izraz
zadovoljstva: "Antone Nikolaièu! Sad smo prebacili na svaki šesnaesti impuls i
mnogo je bolje. Evo, poslušajte, ja æu vam èitati."
"Èitanje" i "slušanje" bili su uobièajeni testovi za ispitivanje kvalitete
telefonskog voda. Vod se mijenjao nekoliko puta dnevno dodavanjem ili
uklanjanjem ili mijenjanjem pojedinih dijelova, i pripremiti test za formalni
indeks artikulacije bio je svaki put vrlo nespretan proces, previše polagan da
bi držao korak sa svakom novom idejom koju su inženjeri smislili. Osim toga
nije imalo smisla dobivati porazne brojke po sistemu koji je nekoæ bio
objektivan, ali koji je u posljednje vrijeme preuzeo Roitmanov štiæenik
Neržin.
Kao i obièno sav obuzet jednom jedinom misli, ništa ne pitajuæi i ništa ne
objašnjavajuæi Mamurin se povukao u najudaljeniji kut sobe i odatle, okrenut
leðima i pritisnuvši telefonsku slušalicu na obraz poèeo èitati neki èlanak iz
novina u zvuènik. Na drugom kraju voda Jakonov je stavio slušalice na uši i
slušao. Nešto užasno dogaðalo se u slušalicama: zvuk Mamurinova glasa bio je
svako toliko prekidan pucketanjem, tutnjavom i šištanjem. Ali kao što majka
zaljubljeno promatra svog ružnog potomka, Jakonov ne samo da nije strgnuo
slušalice sa svojih izmuèenih ušiju veæ je to pažljivije slušao i zakljuèio da
je ta strašna buka nekako manje strašna od one prijašnje strašne buke, koju je
èuo prije veèere. Mamurinovo èitanje nije nalikovalo hitroj melodijskoj liniji
razgovora, veæ je bilo odmjereno i namjerno precizno. Osim toga, èitao je
odlomak o drskosti jugoslavenskih granièara i samovolji jugoslavenskog krvnika
Rankoviæa koji je jednu miroljubivu zemlju pretvorio u masovno muèilište.
Stoga je Jakonov vrlo lako pogodio ono što nije èuo, shvatio da je pogodio,
zaboravio da je pogodio i bio to više uvjeren da je prijem bolji nego što je
bio prije veèere.
Uz to, želio je izmijeniti nekoliko misli s Bobininom. Bobinin je sjedio
nedaleko, krupan, širokih ramena, kose podšišane kao u robijaša premda su u
šaraški bile dopuštene najrazlièitije frizure. Nije se okrenuo kad je Jakonov
ušao u laboratorij; nagnut nad dugaèku vrpcu foto-oscilogramskog filma mjerio
je nešto šestarom.
Taj je Bobinin bio kao siæušan kukac, posve beznaèajan zek, pripadnik najniže
klase. A Jakonov je bio èovjek na položaju. A ipak, Jakonov se nije mogao
natjerati da prekine Bobinina u radu ma koliko da mu je bilo stalo do toga.
Èovjek može sagraditi Empire State Building, disciplinirati prusku vojsku,
podiæi državnu hijerarhiju iznad prijestolja Svemoguæega, ali ne može
savladati neshvatljivu duhovnu superiornost nekih ljudi.
58
Ima vojnika kojih se njihovi starješine boje. Ima radnika koji ulijevaju strah
u kosti svojim predradnicima, zatvorenika pred kojima dršæu isljednici.
Bobinin je to znao i koristio je tu svoju moæ u odnosima s vlašæu.
Svaki put kad bi Jakonov razgovarao s njim uhvatio bi samoga sebe u kukavnoj
želji da se dodvori tom zeku, da ga sluèajno ne razljuti. Bio je bijesan sam
na sebe zbog takvog vladanja, ali primijetio je da se i svi ostali slièno
odnose prema Bobininu.
Skinuvši slušalice Jakonov prekide Mamurina: "Bolje je, Ja-kove Ivaniæu,
nesumnjivo bolje! Volio bih da Rubin posluša. On ima dobar sluh."
Netko tko je nekad bio polaskan Rubinovim mišljenjem rekao je jednom da on ima
"dobar sluh". Posve nesvjesno tu su pretpostavku svi prihvatili i povjerovali
u nju. Rubin je sluèajno dospio u šarašku i uspio se tamo zadržati prevodeæi.
Lijevo uho bilo mu je jednako kao u svih drugih ljudi, ali desno je oglušilo u
eksploziji na sjeverozapadnom frontu - i tu je èinjenicu morao skrivati pošto
su ga pohvalili zbog njegova "dobra sluha". Reputacija da ima "dobar sluh"
uèvrstila je njegov položaj, sve dok ga on nije još više uèvrstio svojim
velikim djelom u tri sveska: Audio-sintetièki i Elektro-akustièki aspekt
ruskoga govora.
Telefonirali su, dakle, u akustièki laboratorij i pozvali Rubina. Dok su
èekali, slušali su ponovo sami po deseti put. Markušev je nabranih obrva i
napregnutih oèiju od koncentracije naèas uzeo telefon i odluèno izjavio da je
bolje, da je sad mnogo bolje. (Ideja da se prebaci na šesnaesti impuls bila je
njegova; stoga je èak i prije nego je došlo do prebacivanja znao da æe
nastupiti poboljšanje.) Dirsin se neodluèno smiješio, kao da se izvinjava, i
kimao glavom. Bulatov je vikao preko èitavog laboratorija da bi se valjalo
udružiti sa struènjacima za šifre i prebaciti se na osnovicu od trideset i dva
impulsa. Dva uslužna elektrièara, natežuæi slušalice svaki na svoju stranu dok
su slušali na jedno uho, smjesta su radosno i oduševljeno potvrdili da se
zaista bolje èuje.
Bobinin je i dalje mjerio oscilogram ne podižuæi pogleda.
Crna kazaljka velikog elektriènog sata na zidu skoèila je na deset i trideset.
Uskoro æe završiti rad u svim laboratorijima, osim u Sedmici, specijalni
èasopisi bit æe zakljuèani u sefove, zekovi æe se vratiti u svoje stanove na
spavanje, a slobodni namještenici trèat æe do autobusne stanice, jer su u
kasnim satima autobusi rjeðe prolazili.
Uja Terenteviè Horobrov, u pozadini laboratorija gdje ga rukovodioci nisu
mogli vidjeti, uputio se teškim korakom iza zida polica prema Potapovu.
Horobrov je bio iz Vjatke, i to iz najudaljenijeg podruèja blizu Kaja, iza
kojega se kroz šume i moèvare na stotine kilometara proteže podruèje daleko
prostranije od Francuske, zemlja GULAG-a. On je vidio i shvaæao više nego
mnogi drugi, ali zato što je uvijek morao skrivati svoje misli i potiskivati
osjeæaj za pravdu tijelo mu se pognulo i lice postalo neprijazno, a kraj usana
se urezale duboke bore. Napokon, na prvim poslijeratnim izborima više nije
mogao izdržati i na svom listiæu ispisao grube seljaèke psovke na raèun
Najveæeg genija meðu genijima.
59
Bilo je to vrijeme kad se razrušene kuæe nisu popravljale, a polja nisu
zasijavala zbog oskudice radne snage. Ali èitav mjesec dana nekoliko mladih
detektiva prouèavalo je rukopis svakog glasaèa na tom podruèju, i Horobrova su
uhapsili. Otišao je u logor osjeæajuæi neko priprosto zadovoljstvo - napokon
æe tu moæi govoriti onako kako hoæe. Ali u obiènim logorima to nije bilo
moguæe. Doušnici su obasipali Horobrova denuncijacijama, i opet je morao
držati jezik za zubima.
U šaraški mu je zdrav razum nareðivao da se izgubi u aktivnosti Sedmice da bi
sebi osigurao, ako veæ ne osloboðenje, a ono barem pristojnu egzistenciju. Ali
gaðenje zbog tolikih nepravda, uz njegov vlastiti sluèaj, poraslo je u njemu
do te mjere, da mu se zgadio i život.
Zašavši za Potapovljev zid od polica sagnuo se nad njegov stol i tiho
predložio: "Andreièu. Vrijeme je da se ide. Subota je." Potapov je upravo
namjestio ružièastu kopèu na prozirnu crvenu kutiju za cigarete. Zabacio je
glavu u stranu, diveæi se svom djelu i upitao: "šta kažeš, Terentièu - boje se
slažu, je li?" Buduæi da ga drug nije ni pohvalio ni pokudio, Potapov sa
zanimanjem pogleda Horobrova preko svojih naoèala s prostim metalnim okvirima
kao neka stara bakica. "Èemu izazivati sudbinu?" reèe on. "Vrijeme radi za
nas. Anton æe otiæi i mi æemo se onda smjesta iz-gubiti."
Imao je obièaj da rastavlja važnije rijeèi na slogove i da svaki malo istakne.
U meðuvremenu je Rubin veæ stigao u laboratorij. Sada, u jedanaest sati
naveèer, pošto je radni dan završio, Rubin, koji je i tako èitavu veèer bio u
lirskom raspoloženju, èeznuo je samo da se vrati u spavaonicu i da nastavi
èitati Hemingwaya. Meðutim, pretvarajuæi se da pokazuje veliki interes za
kakvoæu novog voda Sedmice zamolio je Markuševa da èita, buduæi da se njegov
visoki glas s osnovnim tonom od sto šezdeset herca na sekundu loše prenosi.
(Takvim izjavama on je smjesta stekao glas struènjaka.) Metnuvši slušalice na
uši, Rubin je slušao i nekoliko puta naredio Markuševu da èita jaèe, ili piše,
da ponavlja fraze "Punaèke pastrve plivaju potokom" i "pogledah, skoèih i
pobijedih" - fraze koje je Rubin izmislio za ispitivanje individualnih
kombinacija zvukova i koje su bile vrlo dobro poznate svakome u šaraški.
Napokon, on je iznio mišljenje da postoji opæa tendencija prema poboljšanju:
samoglasnici se prenose upravo izvanredno, bezvuèni dentali nešto gore; još
uvijek ima smetnji kod glasa "ž"; a grupa suglasnika, tako èesta u slavenskim
jezicima, "vsp" posve je nejasna i zahtijeva daljnji rad.
Glasovi su u zboru izrazili veselje što je vod bolji. Bobinin je podigao
pogled s oscilograma i rekao prezirnim, dubokim basom: "Idioterija! Jedan
korak naprijed, dva koraka natrag. Uopæe nema smisla pokušavati napraviti
nešto na osnovu nagaðanja. Treba pronaæi metodu."
Svi su ušutjeli pod njegovim èvrstim, nepokolebivim pogledom.
Iza svoje police Potapov je prilijepio ružièastu kopèu na kutiju za cigarete
pomoæu kruškovog ekstrakta. Potapov je proveo
60
tri godine u njemaèkim logorima i preživio je prvenstveno zahvaljujuæi svojoj
nadljudskoj sposobnosti da pravi zgodne upaljaèe za cigarete, kutije za
cigarete i èibuke od otpadaka i bez ikakva alata.
Nikome se nije žurilo da napusti posao, premda je bilo veèe uoèi "ukradene"
nedjelje.
Horobrov se ispravi. Odloživši materijal koji je valjalo predati i zakljuèati
u sef na Potapovljev stol, on zakoraèi iza polica i krene prema izlazu,
prolazeæi kraj gomile koja se okupila oko "klipera".
Mamurin, blijed, bijesno ga pogleda u leða i zazove: "Uja Terentièu! Zašto i
vi ne slušate? Uostalom, kamo æete?"
Horobrov se polako okrene i smiješeæi se podrugljivo odgovori vrlo jasnim
glasom: "Bilo bi mi milije da to nisam morao glasno reæi. Ali ako baš
insistirate; upravo u ovom trenutku idem na toalet - ili ako hoæete, u zahod.
Ako tamo sve dobro proðe, poæi æu u zatvor i leæi u krevet." U tišini koja je
nastala Bobinin, koji se gotovo nikad nije ni smiješio, poèeo se tresti od
smijeha.
Bila je to pobuna.
Mamurin zakoraèi naprijed kao da æe udariti Horobrova i piskavim ga glasom
upita: "Kako to mislite, spavati? Svi drugi rade, a vi æete iæi spavati?"
Horobrov odgovori s rukom na kvaki, oèigledno se jedva suzdržavajuæi: "Da, baš
tako - spavati! Radio sam dvanaest sati koje Ustav nalaže - i to je dovoljno."
Bio je na granici da izvali još nešto što bi bilo nepopravljivo, ali vrata se
u tom trenutku naglo otvore i dežurni najavi: "Antone Nikolaicu! Hitno vas
zovu na vanjski telefon."
Jakonov žurno ustane i iziðe ispred Horobrova.
Uskoro je i Potapov ugasio svoju stolnu svjetiljku, položio svoje i
Horobrovljeve tajne dokumente na stol Bulatova i neprimjetno odšepesao prema
izlazu, štedio je desnu nogu poslije nesreæe na motoru koju je doživio još
prije rata.
Jakonova je na telefon zvao pomoænik ministra Sevastjanov. Morao se javiti u
ministarstvo o ponoæi.
Jakonov se vrati u svoj ured Verenjovu i Neržinu, otpusti Neržina i pozove
Verenjova da poðe s njim automobilom. Zatim obuèe kaput i rukavice, ponovo
priðe pisaæem stolu i pod bilješku "Neržina otpremiti" pridometne: "I
Horobrova takoðer".
61
u
12
TREBALO JE DA LAŽE
Kad se Neržin vratio u akustièki laboratorij obuzet nelagodnim osjeæajem da je
uèinio nešto nepopravljivo premda toga još nije bio potpuno svjestan, Rubina
više nije bilo. Ostali su još svi bili na okupu. Valentulja, baveæi se u
prolazu nekom ploèom na kojoj je bilo poredano bezbroj radio-lampi, pogleda ga
živahnim oèima..
"Polako, mladiæu!" reèe on zaustavivši Neržina podignutim dlanom, kao što
policajac zaustavlja kola. "Zašto u treæoj etapi nema struje? Znate li vi?"
Tada se prisjetio: "A, da, zašto su vas pozvali? Qu"est-ce que c"est que c"est
passe?"
"Ne budite neotesan, Valentine", reèe Neržin mrzovoljasto izbjegavajuæi
pitanje. Nije mogao priznati tom sveæeniku svoje vlastite znanosti da se
maloèas odrekao matematike.
"Ako imate neprilika", izjavi Valentin, "mogu vam dati dobar savjet: ukljuèite
plesnu muziku. Jeste li èitali ono... kako se ono zove? Znate, onog pjesnika s
cigaretom u zubima. Ne barata lopatom veæ poziva druge.
Milicija moja, zaštiæuje me; u zabranjenoj zoni divno mi je.
Zaista, što još možemo tražiti osim plesne muzike?"
I Valentin, ne èekajuæi odgovora nego veæ zauzet novom mišlju, zazove:
"Vadka! Ukljuèi oscilograf."
Kad se približio svom stolu Neržin opazi da je Simoèka silno preplašena.
Gledala ga je ravno u oèi i tanke su joj se obrve trzale.
"Gdje je Bradonja, Serafima Vitaljevna?"
"Anton Nikolajeviè pozvao ga je u Sedmicu", odgovori Simoèka glasno. A još
glasnije, tako da svatko može èuti reèe: "Glebe Vikentièu, prokontrolirajmo
nove tabele rijeèi. Još imamo pola sata vremena."
62
Simoèka je bila jedan od spikera u vježbama izgovora. Izgovor svih spikera
morao je odgovarati odreðenoj normi jasnoæe.
"A gdje vas mogu kontrolirati u ovoj buci?"
"Pa - idemo u kabinu." Ona znaèajno pogleda Neržina, uzme listu rijeèi
ispisanih tintom na crtaæem papiru i uðe u kabinu.
Neržin poðe za njom. Zatvorio je pola metra debela vrata za sobom i povukao
zasun, zatim se provukao kroz uska druga vrata, takoðer ih zatvorio i navukao
zastor. Simoèka mu se objesi oko vrata stojeæi na vrhovima prstiju i poljubi
ga u usta.
U tom skuèenom prostoru on podigne krhku sitnu djevojku uvis i sjedne na
jedinu stolicu ispred koncertnog mikrofona, smjestivši je na svoja koljena.
"Zašto vas je Anton pozvao? Što se dogodilo?"
"Pojaèalo valjda nije ukopèano? Neæemo ovo objavljivati preko zvuènika?"
"Što se dogodilo?"
"Zašto misliš da se nešto dogodilo?"
"Osjetila sam odmah èim su vas pozvali. A i na licu vam vidim."
"Koliko sam ti puta rekao da mi ne govoriš "vi"?"
"Ali ako je to meni teško?"
"Ali ako ja to želim?"
"što je bilo?"
Osjeæao je toplinu njenog laganog tijela na svojim koljenima; njegov obraz bio
je priljubljen uz njen. Vrlo neobièan osjeæaj za zatvorenika. Koliko je veæ
godina prošlo otkako je bio tako blizu ženi?
Simoèka je bila nevjerojatno lagana, kao da su joj kosti pune zraka, kao da je
napravljena od voska. Gotovo da uopæe nije imala težine, kao neka pernata
ptièica.
"Pa, mala moja... èini se da æu skoro otiæi."
Ona se okrene u njegovu naruèju i pritisne sitne ruke na njegove sljepooènice,
tako da joj je šal spao s ramena.
"Kamo?"
"Kako misliš, kamo? Mi dolazimo iz bezdana. I vraæamo se tamo odakle smo došli
- u logor."
"Dragi moj, zašto?"
Neržin je gledao izbliza, ne shvaæajuæi, u raširene oèi te neugledne djevojke
èiju je ljubav tako neoèekivano stekao. Ona je bila više dirnuta njegovom
sudbinom nego on sam.
"Mogao sam ostati", reèe on tužno. "Ali u drugom laboratoriju. I tako ne bismo
bili zajedno."
Èitavim svojim sitnim tijelom privila se uz njega, poljubila ga, upitala ga da
li je voli.
Zašto je u ovih nekoliko tjedana poslije prvog poljupca štedio Simoèku? Zašto
se sažalio na nju, držeæi na umu njenu iluzornu buduæu sreæu? Bilo je vrlo
malo vjerojatnosti da æe ona ikada naæi nekoga tko æe je oženiti; naprosto æe
dopasti nekome u šake. Djevojka je sama od svoje volje došla k tebi u
zagrljaj, priljubila ti se s tako zastrašujuæom spremnošæu. Zašto se odricati,
uskraæivati i sebi i njoj? Prije nego potone u logor gdje zacijelo neæe biti
ovakve prilike dugi niz godina.
63
Gleb reèe uzbuðeno: "Žao mi je da te ovako ostavljam. Volio bih da sa sobom
ponesem sjeæanje na tvoje - tvoje - hoæu reæi - da ti ostavim dijete."
Ona smjesta sakrije svoje postiðeno lice, odupiruæi se njegovim prstima koji
su joj pokušavali opet podignuti glavu.
"Malena, molim te ne skrivaj se. Podigni glavicu. Zašto nešto ne kažeš? Zar ti
to ne želiš?"
Ona podigne glavu i iz dubine duše reèe: "Æekat æu vas! Preostalo vam je još
pet godina? Èekat æu vas tih pet godina. A kad budete slobodan, vratit æete mi
se?"
On joj to nije rekao. Postavila je stvari naglavce, kao da on nema supruge,
èvrsto je odluèila da se uda - draga mala nosata djevojèica!
Glebova je žena živjela tamo negdje vani, u Moskvi. Negdje u Moskvi, ali isto
tako je mogla živjeti na Marsu.
A pored Simoèke na krilu i pored supruge na Marsu, postojali su takoðer
zakopani u njegovom pisaæem stolu zapisi koji su ga stajali toliko truda,
njegove prve blijeske o razdoblju poslije Lenjina, formulacije u kojima su
bile sadržane njegove najljepše misli.
Ako ga otpreme zatvorskim transportom sve æe te bilješke biti osuðene na
spaljivanje.
Trebalo je da laže i da joj kaže da æe se vratiti. Da laže, da obeæava, kao
što svi uvijek obeæavaju. I tada bi, kad zaista ode, mogao ostaviti ono što je
napisao njoj na èuvanje.
Ali nije mogao smoæi snage da laže tim oèima koje su ga promatrale tako pune
nade.
Izbjegavajuæi njihov pogled, on poljubi uglata mala ramena koja je otkrio
ispod bluze.
æas kasnije on reèe oklijevajuæi: "Jednom si me pitala što to cijelo vrijeme
pišem."
"Da, što pišeš?" upita ga Simoèka s neskrivenom znatiželjom, po prvi put ga
oslovivši sa "ti".
Da ga nije prekinula, da ga nije tako gorljivo potaknula, vjerojatno bi joj
nešto bio rekao u tom trenutku. Ali u njenom glasu bilo je toliko nestrpljenja
da ga je to uèinilo opreznim. Tolike je godine proveo u svijetu gdje je sve
bilo isprepleteno lukavim i nevidljivim tankim žicama povezanim s detonatorom
mina.
Te povjerljive, zaljubljene oèi - vrlo bi lako mogle raditi za službu
sigurnosti.
Napokon, kako je to meðu njima poèelo? Prvi puta je ona dodirnula njegov
obraz, a ne on njen. Možda je to bila stupica.
"Nešto povijesno", reèe on. "Opæenito povijesno, iz vremena Petra Velikog. Ali
za mene to mnogo znaèi. Da, pisat æu dalje sve dok me Jakonov ne izbaci. Ali
gdje æu to sve ostaviti kad odem?"
Njegov je pogled sumnjièavo ispitivao dubinu njenih oèiju. Simoèka se mirno
nasmiješi. "Zašto pitaš? Daj sve meni. Ja æu to èuvati. Samo dalje piši,
dragi." I tada, pokušavajuæi da od njega sazna ono što želi, reèe: "Reci, je
li tvoja žena vrlo lijepa?"
64
Telefon koji je spajao kabinu s laboratorijem zazvoni. Si-moèka podigne
slušalicu ne približujuæi je usnama i pritisne dugme da bi je èuli na drugom
kraju voda. Sjedeæi sva rumena, neuredne odjeæe, ona poène èitati
artikulacione vježbe ravnomjernim jednoliènim glasom: "Dop, fskop, štap. Da?
što, Valentine Martinièu, dvojnu diodu-triodu? Nemamo 6G7, ali mislim da imamo
jednu 6G2. Sad æu završiti tabelu rijeèi pa æu doæi. Drut, mut, šut." Ona
otpusti dugme i lagano dodirne glavom Glebovu. "Moram iæi. Ovo postaje
upadljivo. Pustite me sada da idem. Molim vas ..."
Ali u njenom glasu nije bilo prave odluènosti.
On je zagrli, privijajuæi još èvršæe njeno tijelo uza se.
"Nikamo ne ideš! Ja hoæu - ja ..."
"Nemojte! Èekaju me. Moram zatvoriti laboratorij."
"Sad, odmah! Ovdje!" zahtijevao je on. I poljubi je.
"Ne danas."
"Kada?"
Ona ga pokorno pogleda. "U ponedjeljak. Ja æu opet biti dežurna umjesto Lire.
Doðite ovamo u pauzi za veèeru. Bit æemo sami èitav sat. Ako samo onaj ludi
Valentulja ne doðe raditi."
Dok je Gleb otkljuèavao i otvarao vrata, Simoèka se uspjela zakopèati i
poèešljati, te je izišla prije njega, dostojanstvena i hladna.
3 U prvom krugu
65
13
MODRO SVJETLO
"Jednog dana æu zavitlati cipelu u tu modru žarulju. Ide mi na živce."
"Promašit æeš."
"Na èetiri metra? Kako mogu promašiti? Kladim se u sutrašnji kompot da æu je
pogoditi."
"Skini cipele na donjem ležaju. To je skoro metar dalje."
"Dakle, s pet metara. Zvijeri - što još neæe smisliti da napakoste zeku?
Èitavu mi noæ pritišæe oèi."
"Modro svjetlo?"
"Da, modro svjetlo. Svjetlo vrši pritisak. Lebedev je to otkrio. Aristipe
Ivaniæu, spavate li? Budite ljubezni - dodajte mi moju cipelu."
"Mogu vam dodati cipelu, Vjaèeslave Petrovièu, ali recite mi prvo što vas to
smeta kod modrog svjetla?"
"Prije svega, ono radi na kratkome valu i stoga ima više kvanta. A kvanta mi
neprestano udaraju u oèi."
"To je svjetlo blago i podsjeæa me na modru svjetiljku pred ikonom koju je
moja majka uveèe palila kad sam bio dijete."
"Mama! U plavim poramenicama! Eto ti - i sad te pitam: kako možeš ljudima
zagarantirati demokraciju? Zapazio sam da u svakoj æeliji i najbeznaèajnije
pitanje - u vezi s lavorima ili brisanjem podova - uzvitla najrazlièitija
suprotna mišljenja. Sloboda bi znaèila kraj èovjeèanstva. Na žalost, samo mu
toljaga može pokazati istinu."
"Da, ali ne bi bila loša ideja staviti ovamo jedno kandilo. Nekad je tu bio
oltar."
"Ne oltar, nego kupola pod oltarom. Izmeðu su umetnuli još jedan kat."
"Dmitrije Aleksandrovièu, što to radite? Otvarate prozor u prosincu! Dosta je
toga!"
"Gospodo, baš kisik èini zeka besmrtnim. Ovdje ima dvadeset èetiri èovjeka u
sobi, a vani nema ni mraza ni vjetra. Otvaram prozor samo toliko da stane
jedan svezak Erenburga."
"Neka bude još malo više! Ovdje gore je strašno zagušljivo!" "Erenburg po
širini ili Erenburg po visini?" "Erenburg po visini, naravno. Odlièno pristaje
u okvir." "Pa ovdje je da poludiš! Gdje je moj logorski kaput?" "Poslao bih ja
sve te ljubitelje kisika u Oimvakon. Na javne
radove. Pri šezdeset stupnjeva ispod nule dvanaest sati dnevno;
zavukli bi se oni i u kozju štalu da se zaštite od zime."
"U principu nemam ništa protiv kisika, ali zašto je to uvijek
ledeni kisik umjesto toplog kisika?"
"Šta se ovdje do vraga zbiva? Zašto je u sobi mraèno? Zašto su veæ ugasili
bijelo svjetlo?"
"Valentulja, ponašate se kao nevinašce. Vi bi šetali okolo i do jedan. Kakvo
vam svjetlo treba o ponoæi?"
"A i kicoš ste."
"U modrom sam kombinezonu
kao iz žurnala.
U zatvoru
- prekrasno!"
"Opet ste zapušili cijelu sobu! Zašto svi morate pušiti? Fuj, što smrdi! A i
èajnik je posve hladan."
"Gdje je Lev?"
"Kako? Zar nije u krevetu?"
"Ima jedno dvadesetak knjiga, ali Leva nema."
"Vjerojatno je tamo kod klozeta."
"Zašto?"
"Tamo su namjestili bijelu žarulju, a zid je topao od kuhinje. Vjerojatno
èita. Ja se idem oprati, što da mu kažem?"
"... Da, eto, bilo je ovako: ona mi je namjestila ležaj na podu, a ona je
legla gore na krevet, što je to bio soèan zalogajèiæ, soèan! ;<
"Drugovi, molim vas. Govorite o neèemu drugome, ne o ženama. Buduæi da se
hranimo mesom, to može postati društveno opasna tema."
"Hajde brbljavci, prestanite! Zvono za gašenje svjetla veæ je davno
zazvonilo."
"Da, ali ovdje još ima mnogo glazbe." "Ako hoæeš spavati, spavat æeš."
"... U Africi sam služio pod Rommelom. Nije bilo dobro što je bilo tako jako
vruæe i što nije bilo vode."
"... U Arktièkom oceanu postoji otok koji se zove Mahotkin. Mahotkin je bio
pilot na Arktiku. Sad je u zatvoru zbog antisovjet-ske propagande."
"Mihailo Kuzmièu, zašto se prevræete?"
"Pa valjda se imam pravo okrenuti, ili možda nemam?"
"Imate, ali zapamtite da se svaki mali pokret dolje ovdje gore osjeæa
neizmjerno pojaèan."
"Ivane Ivanovièu, niste vi bili u logorima. Ako se netko tamo popne na ležaj
za èetvero ostala trojica se ljuljaju. A onda se netko
67
na donjem ležaju sjeti, objesi zastor, dovede žensku i dade se na posao. To
vam je kao zemljotres. Ali ljudi svejedno spavaju." "Grigorije Borisovièu, kad
ste vi prvi put došli u šarašku?" "Mislio sam da stavim jednu pentodu i mali
reostat." "Bio je nezavisan, oprezan èovjek. Kad bi uveèe izuvao cipele ne bi
ih ostavljao na podu veæ bi ih stavljao pod glavu."
"U tim godinama nikad se ništa nije ostavljalo na podu." "Ja sam bio u
Auschwitzu. U Auschvvitzu je bilo užasno: èovjeka su vodili u krematorij
ravno sa stanice, dok je glazba svirala."
"Tamo je bilo odlièno za ribolov, to je jedno, a drugo je bio lov. U jesen si
mogao iziæi na jedan sat i objesiti preko ramena èitav niz fazana. Ako si
zašao u trsku, tamo je bilo veprova a vani na poljima zeèeva."
"Sve su te šaraške osnovane 1930, kad su osudili inženjere iz "Prompartije"
zbog suradnje s Britancima i odluèili da utvrde koliko æe posla moæi obaviti u
zatvoru. Inženjer na èelu prve šaraške bio je Leonid Konstantinoviè Ramzin.
Eksperiment je uspio. Van zatvora bilo je nemoguæe imati dva velika inženjera
ili dva istaknuta nauèna radnika u jednoj konstitucionoj grupi. Oni bi se
borili oko toga tko æe steæi reputaciju, ime, Staljinsku nagradu, i prije ili
kasnije jedan bi izgurao drugoga. Stoga se izvan zatvora svi konstrukcioni
biroi sastoje od jedne bezbojne skupine oko jednog briljantnog mozga. Ali u
šaraški? Nikome ne prijeti ni novac ni slava. Nikolaj Nikolaiè dobiva pola
èaše kisela vrhnja, a Pjotr Petroviè dobiva jednaku kolièinu. Desetak
akademskih lavova prebiva mirno zajedno u istoj jazbini zato što nemaju kamo
otiæi. Dosadno je igrati šah ili pušiti. Pa zašto da nešto ne izumimo?
Hajdemo. Mnogo toga stvoreno je na taj naèin. I to je osnovna ideja šaraške."
"Prijatelji, jedna novost! Bobinina su nekamo odveli." "Valentulja, prestani
cviliti ili æu te zadaviti jastukom!" "Kamo, Valentulja?" "Kako su ga odveli?"
"Došao je potporuènik; rekao mu je da obuèe kaput i uzme kapu."
"Sa stvarima?"
"Bez stvari."
"Vjerojatno su ga pozvali glavešinama."
"Oskolupovu?"
"Oskolupov bi došao ovamo sam. Pokušaj još malo više."
"Èaj je hladan, svinjarija!"
"Valentulja, uvijek zveckate žlicom o èašu dok miješate, a to mi veæ ide na
živce."
"Kako æu inaèe rastopiti šeæer?" "Tiho."
"Samo se nebeske katastrofe odvijaju tiho, jer se zvuk ne prenosi u
stratosferu. Kad bi nova zvijezda eksplodirala iza naših
68
leða mi to èak ne bismo ni èuli. Ruska, pokrivaè ti pada, zašto visiš preko
ruba kreveta? Spavaš li? Znate li da je naše sunce nova zvijezda i da je
zemlja osuðena na propast u najbližoj buduænosti?"
"Ja to ne želim vjerovati. Ja sam mlad i hoæu živjeti."
"Ha, ha, kakav primitivizam! C"est le motl On hoæe živjeti. Što je èaj
hladan!"
"Valentulja, kamo su odveli Bobinina?"
"Odakle da ja znam. Možda k Staljinu."
"A što bi ti uèinio, Valentulja, da tebe odvedu Staljinu?"
"Mene? Ho, ho! Iznio bih mu ja sve svoje pritužbe, od A do Z."
"Na primjer, koje?"
"Pa, eto, sve, sve. Par exemple zašto moramo živjeti bez žena? To ogranièuje
naše kreativne moguænosti."
"Prjanèikov, zaveži veæ jednom! Svi veæ davno spavaju. O èemu to klepeæeš?"
"Ali ako se meni ne spava?"
"Prijatelji, tko puši? Sakrijte cigaretu. Dolazi potporuènik."
"Šta taj gad radi ovdje? Nemojte se spotaknuti, graðanine potporuènièe, mogli
biste razbiti svoj veliki nos."
"Prjanèikov!"
"Što je?"
"Gdje ste? Spavate li veæ?"
"Da, spavam."
"Obucite se, hajde, obucite se, stavite kaput i kapu!"
"Sa stvarima?"
"Bez. Brzo. Kola èekaju."
"Idem s Bobininom?"
"On je veæ otišao. Za vas imamo druga kola."
"Kakva kola, potporuènièe, crna marica?"
"Brže, brže. Ne, pobeda."
"Tko je poslao po mene?"
"Hajde, Prjanèikov, zašto bih ja to sve vama morao tumaèiti? Ne znam ni ja.
Brže."
"Valentulja, reci im sve tamo gore."
"Kaži im da im#tao pravo na posjete. Zašto do vraga zatvorenici iz odjela 58
mogu primati posjete samo jedanput godišnje?" "Kaži im i za šetnje." "Za
pisma." "I za odjeæu."
"Rot front, momci! Ha, ha! Adieu!" "Druže potporuènièe! Gdje je Prjanèikov?"
"Veæ stiže, druže majore! Evo ga!" "Samo im sve istresi, Valentulja, ništa se
ne stidi." "šta znaèi ova vražja strka usred noæi?"
69
"Što se dogodilo?" *5
"Ovoga nikad prije nije bilo."
"Možda je poèeo rat. Izvlaèe ih na strijeljanje."
"Ne budi lud! Tko bi se bavio s nama pojedinaèno i po dvoje? Kad bi bio rat,
sve bi nas odjednom pokosili ili bi nam zarazili kašu kugom."
"Dobro, prijatelji, vrijeme je spavanju! Sve æemo sutra saznati."
"... To se dogaðalo 1939, a 1940. Berija je pozvao Borisa Sergejevièa Steèkina
iz šaraške. On nije bio od onih koji se vraæaju praznih ruku. Ili bi se
promijenio upravitelj zatvora ili bi se produžilo vrijeme za šetnju. Steèkin
nikad nije mogao podnijeti taj sistem podmiæivanja, te razlièite kategorije
opskrbe, po kojima akademik dobiva jaja i kiselo vrhnje, profesor èetrdeset
deka maslaca, a obièni tegleæi konji samo polovicu. Bio je on dobar èovjek,
Boris Sergejeviè - Bog mu daj duši lako..."
"Umro je?"
"Ne! Pustili su ga na slobodu. Dali su mu Staljinsku nagradu."
70
14
SVAKOM JE MUŠKARCU POTREBNA DJEVOJKA!
Tada je umoran, odmjeren glas starog zatvorenika Adamsona umuknuo. On je bio u
šaraški veæ po drugi put. Tu i tamo još je netko šaputao neku nedovršenu
prièu. Netko je hrkao glasno i s vremena na vrijeme eksplozivno.
Modra žarulja smještena u okrugli svod iznad dvostrukih vrata bacala je
nejasno svjetlo na dvanaest ležaja na kat rasporeðenih lepezasto po velikoj,
polukružnoj sobi. Ta soba, nesumnjivo jedina te vrsti u Moskvi, imala je
dobrih deset metara u promjeru. Bila je pokrivena prostranom kupolom nad kojom
se uzdizala šesterokutna kula, a u kupoli bilo je pet elegantnih okruglih
prozora. Prozori na vanjskom zidu imali su rešetke ali nisu bili zabijeni
daskama, te se danju moglo vidjeti preko ceste neureðeni šumoviti park. Odatle
se u ljetne veèeri èulo uzbudljive, dirljive pjesme usamljenih djevojaka iz
moskovskih predgraða.
Ležeæi na svom gornjem ležaju kraj središnjeg prozora, Ner-žin nije spavao,
nije èak ni pokušavao spavati. Ispod njega inženjer Potapov veæ je davno
spavao mirnim snom radnog èovjeka. Na gornjim ležajima do njega bili su njemu
slijeva, s druge strane prolaza, struènjak za vakuume Zemelja, okrugla lica,
bezbrižno ispružen i teško dišuæi; njemu nadesno, na ležaju tik do njegova,
Ruska Doronin, jedan od najmlaðih zekova u šaraški prevræuæi se u besanici.
Ispod Zemelje ležaj Prjanèikova bio je prazan. Sad kad je mogao mirno
razmisliti o razgovoru u uredu Jakonova, Neržinu je sve postalo mnogo jasnije.
Èinjenica da je odbio da radi u kriptografskoj grupi nije bila obièan incident
veæ sudbonosna prekretnica u njegovu životu. Ona æe posve sigurno uroditi, i
to možda vrlo brzo, dugim i muènim putovanjem u Sibir ili na Arktik, u smrt
ili u tešku pobjedu nad smræu.
želio je razmišljati o tom iznenadnom prijelomu u njegovom životu, što mu je
uspjelo uèiniti za vrijeme ovog trogodišnjeg odmora u šaraški? Je li dovoljno
ukrotio svoj karakter prije tog novog skoka u ponor logora?
71
Sluèajno je naredni dan bio Glebov trideset prvi roðendan. (Naravno, nije imao
srca da podsjeti prijatelje na taj datum.) Je li to bila sredina njegova
života, ili završetak, ili samo poèetak? Misli su mu se poèele komešati. Nije
se mogao usredotoèiti na najbitnije. S jedne strane obuzeo ga je osjeæaj
slabosti; napokon još uvijek nije bilo prekasno da sve ispravi, da pristane da
radi na kriptografiji. Opet je osjetio bol onih dugih mjeseci za vrijeme kojih
nije vidio svoje žene. Prošla je gotovo godina dana otkako mu je odobren
posjet. Hoæe li mu odobriti još jedan prije nego ode?
I napokon se u njemu probudio oštar, hitar, èvrst momak koji se odavno rodio u
malom djeèaku dok je èekao u redu pred pekarnicama za vrijeme Prve petoljetke.
Taj žilavi unutarnji ja veæ se pripremio za bezbrojne pretrage koje su ga
išèekivale - na odlasku iz Mavrina, u prihvatnom centru u Butirki; u Krasnoj
Presni - i kombinirao kako æe sakriti komadiæe slomljenog grafita iz olovke u
podstavljenom kaputu, kako æe prokrijumèariti svoje staro radno odijelo iz
šaraške - buduæi da je za radnog zeka svaki sloj odjeæe bio dragocjen - kako
æe dokazati da je aluminijska žlièica koju je èuvao èitavo to vrijeme lièno
njegova i da nije ukradena iz šaraške, koja je imala gotovo istu vrst.
Osjeæao je neodoljivu želju da ustane i da se u svjetlu modre žarulje poène
pripremati, pakovati, izmišljati mjesta gdje æe sakriti stvari.
U meðuvremenu je Ruska Doronin svako malo naglo mijenjao položaj. Prvo je
ležao na trbuhu s glavom pod jastukom i navukao pokrivaè preko sebe,
otkrivajuæi noge. Zatim se prevrnuo na leða zbacivši pokrivaè tako da se
vidjela gornja bijela plahta i tamna donja. (Poslije svakog kupanja mijenjali
su jednu od dvije plahte, ali u prosincu šaraška je prekoraèila svoju kvotu za
sapun te su sve kupke ukinute.) Iznenada je sjeo i odgurnuo se zajedno s
jastukom do uzglavlja željeznog kreveta. Na rubu madraca otvorio je jedan
svezak Mommsenove Povijesti Rima. Opazivši da Neržin ne spava veæ da zuri
ravno u svjetiljku, Ruska ga upita promuklim šapatom: "Glebe! Imaš li
cigaretu? Daj mi."
Ruska obièno nije pušio. Neržin posegne rukom u džep svog kombinezona koji je
visio sa strane ležaja, izvuèe dvije cigarete i oni zapale.
Ruska je pušio s koncentracijom, ne okreæuæi se prema Ner-žinu. Pod lepršavim
oblakom smeðaste kose lice mu je bilo privlaèno èak i u sablasnom svjetlu
modre žarulje. Uvijek se mijenjalo: katkada je djelovalo jednostavno i
djeèaèki, a katkada je to bilo lice duhovitog varalice.
"Tresi ovamo", reèe Neržin, pružajuæi mu praznu kutiju Belo-mora kao
pepeljaru.
Poèeli su u nju istresati pepeo.
Ruska je u šaraški bio od ljeta i Neržinu se dopao na prvi pogled. Ruska je
pobuðivao njegove zaštitnièke osjeæaje.
Ali kasnije se utvrdilo da Ruski, premda su mu tek dvadeset tri godine (a
osudili su ga na punu kaznu od dvadeset pet godina), uopæe nije potrebna
zaštita. I njegov karakter i njegov pogled na svijet oblikovali su se u
kratkom, ali burnom životu - ne
72
toliko za vrijeme ona dva tjedna koja je proveo na Moskovskom univerzitetu ili
dva tjedna na Lenjingradskom univerzitetu, koliko tokom dvije godine dok je
živio s krivotvorenim pasošima i nalazio se na svesaveznom popisu kriminalaca
(Glebu je povjerio tu brižno èuvanu tajnu), poslije èega je proveo dvije
godine u zatvoru. Brzo shvaæajuæi, odmah je savladao prašumske zakone GULAG-a,
uvijek je bio na oprezu, iskreno razgovarao s vrlo malim brojem ljudi, a kod
svih ostalih ostavljao dojam djetinje otvorenosti. Uz to bio je energièan i
nastojao je mnogo toga uèiniti u kratko vrijeme; a èitanje mu je bilo jedno od
glavnih zanimanja.
Gleb, nezadovoljan svojim uskomešanim, sitnièavim mislima i ne osjeæajuæi
nikakve želje da spava prošaputa u tišini sobe: "Slušaj. Kako napreduje tvoja
teorija o ciklusima?"
O toj su teoriji nedavno raspravljali, i Ruska je potražio potvrdu svom
mišljenju u Mommsenu.
Ruska se okrenu na šapat, ali ga je gledao bez razumijevanja. Èelo mu se
nabralo od napora da shvati pitanje.
"Rekao sam, kako napreduje tvoja teorija o ciklièkim promjenama?"
Ruska duboko uzdahne i napor mu išèezne s lica zajedno s nemirnim mislima koje
su ga zaokupljale dok je pušio. On se spusti na lakat, odbaci ugašen èik u
praznu kutiju koju mu je Neržin dodao, i reèe bezvoljno: "Sve mi je dosadno. I
knjige i teorije."
Opet su ušutjeli. Neržin se htio okrenuti na svoju stranu kad se Ruska
iznenada nasmijao i poèeo šaputati, zanoseæi se postepeno svojim rijeèima i
govoreæi sve brže.
"Povijest je tako monotona da se èovjeku upravo gadi èitati. Što je èovjek
plemenitiji i èasniji, to gore njegovi sugraðani s njim postupaju. Rimski
konzul Spurius Cassius Vecellinus želio je obiènom puku dati zemlju, i puk ga
je osudio na smrt. Spurius Maelius htio je nahraniti gladne i pogubili su ga
zato što je navodno želio prijestolje. Konzul Marcus Manlius, koji se probudio
od gakanja legendarnih gusaka i spasio Kapitol pogubljen je kao izdajnik.
Dakle?" On se nasmije. "I velikog Hanibala bez koga nikad ne bismo ni èuli za
Kartagu, prognala je ta ista beznaèajna Kartaga, zaplijenili su mu vlasništvo
i kuæu sravnili sa zemljom. Sve se veæ dogaðalo i prije. Strpali su Gnaeusa
Naeviusa u zatvor da ne bi više pisao slobodne i hrabre drame. A Etolijanci su
proglasili lažnu amnestiju da bi domamili izbjeglice natrag u zemlju i ubili
ih. èak i u rimsko doba otkrili su istinu, kasnije zaboravljenu, da nije
ekonomièno izgladnjivati roba, da ga èovjek mora hraniti. Èitava je povijest
jedna neprestana nevolja. Nema istine i nema iluzije. Nemaš se kamo okrenuti,
nemaš kamo poæi."
U sablasnom modrom svjetlu drhtaj skepticizma na tako mladim usnama bio je
naroèito ganutljiv.
Neržin je sam usadio te misli u Rusku, ali sada, dok ih je Ruska izgovarao,
osjeæao je potrebu da se buni. Meðu svojim starijim drugovima Gleb je bio
navikao da bude ikonoklast, ali osjeæao je odgovornost prema tom mladom
zatvoreniku.
73
"Moram te opomenuti, Rii-ška", odgovori Neržin vrlo tiho, nagnuvši se još više
prema uhu svog susjeda. "Ma koliko bili domišljati i apsolutni sistemi
skepticizma ili agnosticizma ili pesimizma, moraš shvatiti da nas oni po samoj
svojoj prirodi osuðuju na gubitak volje. Oni ne mogu istinski utjecati na
ljudsko vladanje, jer ljudi ne mogu mirovati. A to znaèi da ne mogu odbaciti
sisteme koji nešto potvrðuju, koji ih pozivaju da napreduju u nekom pravcu."
"Æak i ako vodi u moèvaru? Samo zato da se životari?" upita Ruska bijesno.
"Èak i onda. Tko do vraga može znati?" Gleb se pokoleba. "Vidiš, ja vjerujem
da ljudi uistinu trebaju skepticizam. On je potreban da bi se razbile zatucane
glave. Da bi se ugušili fanatièni glasovi. Ali skepticizam nikad ne može
èovjeku dati èvrsto tlo pod nogama. A nama je možda, napokon, i potrebno
èvrsto tlo."
"Daj mi još jednu cigaretu", reèe Ruska. On je nervozno pušio. "Zapravo je
dobro što mi MGB nije pružio priliku da studiram", reèe on jasnim, prilièno
glasnim šapatom. "Diplomirao bih na univerzitetu i možda bih èak nastavio i
postdiplomski studij, prošao èitav taj idiotski proces. Možda bih postao
nauèni radnik. Možda bih napisao neku veliku, debelu knjižurinu. Možda bih
prouèavao rana administrativna podruèja Novgoroda s neke osamdeset tri taèke
gledišta, ili Cezarov rat s Helveæanima. Koliko kultura ima na svijetu! I
koliko jezika i zemalja! Kako mnogo inteligentnih ljudi ima u svakoj zemlji, a
još više inteligentnih knjiga - i koja æe budala sve to proèitati? Kako si ti
ono rekao: "Ma što veliki duhovi izmislili uz cijenu velikog napora, još veæim
duhovima to kasnije izgleda iluzorno." Je li tako?"
"Slušaj!" odgovori Neržin s predbacivanjem. "Ti gubiš iz vida sve što je
èvrsto, svaki cilj. Èovjek zacijelo može sumnjati, èovjek je dužan da sumnja.
Ali nije li potrebno nešto i voljeti?"
"Da, da, nešto voljeti!" prihvati Ruska trijumfalnim, promuklim šapatom.
"Nešto voljeti - ne povijest i ne teoriju, nego ženu!" On se nasloni na
Neržinov ležaj i uhvati ga za lakat, "èega su nas oni zapravo lišili, reci mi?
Prava da idemo na sastanke ili da potpisujemo obveznice državnog zajma? Jedini
naèin na koji nam je Oraè zaista mogao nauditi jest da nas liši žena. I to je
i uèinio. Na dvadeset pet godina! Svinja! Tko može zamisliti...", i on se lupi
šakom o grudi, "što žena znaèi zatvoreniku?"
"Pripazi da na kraju ne poludiš!" reèe Neržin, pokušavajuæi da se obrani, ali
iznenada osjeti kako ga obuzima val uzbuðenja pri pomisli na Simoèku i njeno
obeæanje za ponedjeljak uveèe. "Oslobodi se tih misli", reèe on. "Pomutit æe
ti mozak. Freudovski simpleks ili kompleks - kako to do vraga zovu? Rješenje
je sublimacija. Prebaci svoju energiju na druga podruèja. Koncentriraj se na
filozofiju - zato ti neæe trebati kruh i voda i zagrljaj žene."
(Ali ponedjeljak! Ono što sretno oženjeni parovi smatraju normalnim, izaziva u
zatvoreniku provalu strasti.)
"Moj je mozak veæ pomuæen. Neæu spavati do jutra. Djevojka! Svakome je
potrebna djevojka! Da ti drhti u naruèju. Da - oh,
74
do vraga!" Ruska nesvjesno odbaci svoju još uvijek upaljenu cigaretu na
pokrivaè i naglo se okrene, baci se na trbuh i navuèe pokrivaè preko glave.
Neržin je uspio zgrabiti cigaretu èas prije nego se otkotrljala s ležaja na
Potapova koji je dolje spavao, i ugasiti je. Da! Još samo da proživi ova dva
dana, a onda dolazi Simoèka. U jednom trenutku zamislio je do u tanèine kako
æe se prekosutra sve odvijati; a tada je drhteæi otjerao od sebe te prodorno
slatke misli koje su mu otupljivale razum. Sagnuo se do Ruskina uha. , "Ruska,
a što je s tobom? Imaš li ti koga?"
"Da! Imam!" prošapæe Ruska oèajnièki, okrenuvši se na leða i zagrlivši jastuk.
Disao je u njega, i toplina jastuka, i èitav žar njegove mladosti, prisiljenje
da besplodno vene u zatvoru - sve je to zagrijavalo mlado, sputano tijelo koje
je vapilo za olakšanjem i nije ga nalazilo. Èas ranije rekao je "imam", i
želio je vjerovati da postoji djevojka, ali ono što se dogodilo bilo je posve
neodreðeno. Nije bilo poljupca, nije bilo èak ni obeæanja. Samo što ga je
djevojka te veèeri dok joj je prièao o sebi slušala s izrazom razumijevanja i
radosti, i u pogledu te djevojke Ruska je po prvi put vidio samoga sebe kao
junaka èija je prièa posebna i izvanredna. Ništa se meðu njima još nije
dogodilo, a ipak se dogodilo nešto što mu je dalo pravo da kaže da ima
djevojku.
"Tko je ona?" upita Gleb.
Jedva podigavši pokrivaè, Ruska odgovori iz mraka: "Pssst... Klara..."
"Klara? Kæi državnog tužioca?"
75
15
TROJKA LAŽLJIVACA
Direktor Odjela Nula-jedan dovršavao je svoj izvještaj ministru Abakumovu.
Visok, crne kose zaèešljane ravno prema natrag, s tri zvjezdice glavnog
komesara drugog stupnja na epoletama, Abakumov se zapovjednièki odupirao
laktovima o svoj veliki pisaæi stol. Bio je krupan, ali ne i debeo - znao je
vrijednost lijepe pojave, te je èak igrao tenis. Oèi su mu bile oèi èovjeka
koga nitko ne može prevariti; u njima se odražavala agilnost, sumnjièavost,
lukavost. Kad je bilo potrebno ispravljao je direktora odjela, što bi on odmah
žurno pribilježio.
Ured Abakumova, premda nije bio golem, nije bio obièna soba. Iz ranijih
vremena preostao je mramorni kamin koji se nije upotrebljavao i visoko zidno
ogledalo. Strop je bio visok s gipsanim ukrasima, a oko lustera lovili su se
na slici po stropu kupidoni i nimfe.
(Ministar je ostavio sliku onakvu kakva je bila, osim zelene boje koju su
premazali jer je on nije podnosio.) Vrata prema balkonu bila su zakucana i
zimi i ljeti, a veliki prozori koji se nikad nisu otvarali gledali su na trg.
U sobi je bilo nekoliko satova: starinski sat u prekrasnom ormariæu, sat za
kamin s malom figurinom koja je odbijala ure, elektrièni kolodvorski sat na
zidu. Ti su satovi pokazivali razlièito vrijeme, ali Abakumov je uvijek znao
koliko je sati, jer je uz to imao kod sebe još dva zlatna sata, ruèni sat na
kosmatom zglobu i džepni sat u džepu.
Uredi u ovoj zgradi rasli su u skladu s položajem onoga kome su pripadali.
Rasli su pisaæi stolovi. Rasli su stolovi za konferencije, zastrti baršunastim
stolnjacima. Ali portreti Velikog genera-lissima rasli su više i brže od
svega. Cak i u uredima obiènih isljednika njegovi su ga portreti predstavljali
daleko veæim nego što je bio u prirodnoj velièini. A u Abakumovljevom uredu,
Naj-genijalniji strateg svih vremena i naroda bio je prikazan na platnu
visokom gotovo pet metara, u punoj velièini od èizama do mar-šalske kape sa
štitnikom, i u sjaju svih ordena i odlikovanja.
76
(U stvarnom životu on nikad nije nosio ta odlièja od kojih je mnoga sam sebi
dodijelio ili primio od stranih predsjednika i vladara.) Samo jugoslavenska
odlikovanja bila su pažljivo premazana.
Meðutim, kao da priznaje da je taj petmetarski portret nedovoljan, uviðajuæi
potrebu da u svakom trenutku bude ohrabren pogledom na Najboljeg prijatelja
agenata kontrašpijunaže, Aba-kumov je držao portret Staljina i na svom pisaæem
stolu.
Na drugom zidu visio je povelik èetvrtasti portret sladunjavog lica s
cvikerom, koji je predstavljao Abakumovljevog direktnog pretpostavljenog -
Beriju.
Kad je poglavar Odjela Nula-jedan otišao, na vratima su se pojavili zamjenik
ministra Sevastjanov, major general Oskolupov, šef Specijalnog tehnièkog
odjela, i glavni inženjer tog odjela, pukovnik inženjer Jakonov. Pokazujuæi
poštovanje prema èovjeku za pisaæim stolom koracali su jedan za drugim prema
èinu, pažljivo slijedeæi uzorak na sagu, doslovce jedan drugome za petama -
tako da su se èuli samo koraci Sevastjanova.
Mršav starac u sivom odijelu kojega je kratko podšišana kosa bila progrušana
sjedinama, Sevastjanov je jedini od deset mini-strovih zamjenika bio civil. On
nije bio odgovoran ni za operativan dio poslova ni za preslušavanja; on se
brinuo za komunikacije i ostalu preciznu tehniku. Stoga ga je ministrov gnjev
na sastancima i u nareðenjima koja je primao manje pogaðao, i osjeæao se manje
ukoèen u tom uredu. Smjesta je sjeo u dubok naslonjaè ispred stola.
Oskolupov se sad našao na poèetku reda. Jakonov je stajao odmah iza njega, kao
da želi sakriti svoju krupnoæu.
Abakumov je pogledao Oskolupova - koga je do sada vidio možda tri puta u
životu - i odmah pronašao u njemu nešto simpatièno. I Oskolupov je bio sklon
debljanju. Vrat mu se širio iznad tijesnog ovratnika bluze, a brada, koju je
sada pokorno uvukao, imala je dvostruki podbradak. Njegovo drveno lice bilo je
jednostavno, iskreno lice èovjeka od djela a ne nejasno, varljivo lice
samopouzdanog intelektualca.
Virnuvši preko ramena Oskolupova na Jakonova, Abakumov upita: "Tko si ti?"
"Ja?" Oskolupov se nagnuo naprijed, sav nesretan što ga ministar nije
prepoznao.
"Ja?" Jakonov je takoðer zakoraèio malo naprijed. Uvukao je svoj izazovni
trbuh, koji je rastao usprkos svim njegovim naporima, što je bolje mogao i u
velikim modrim oèima nije mu se mogla proèitati ni jedna jedina misao.
"Ti i ti!" otpuhnuo je ministar potvrdno. "Vi ste iz projekta Mavrino, je li
tako? Dobro, sjednite."
Svi posjedaše.
Ministar posegne za nožem za rezanje papira od jarko crvene plastike, poèeše s
njim iza uha i reèe: "E pa, onda, koliko me veæ dugo vuèete za nos? Dvije
godine? Po planu imali ste petnaest
77
mjeseci. Kad æe ti telefoni biti gotovi?" I on doda prijeteæi: "Ne lažite. Ja
ne volim laži."
Upravo na to pitanje tri su se lažljivca na visokom položaju pripremala od
trenutka kad su saznali da su pozvani svi zajedno. Oskolupov je prvi
progovorio, kako su utanaèili. Govorio je kao da svojim èetvrtastim ramenima
gura rijeèi naprijed, i trijumfi-rajuæi je gledao u oèi svemoænog ministra:
"Druže ministre! Druže general-pukovnièe! Dopustite mi da vas uvjerim da
osoblje odjela neæe štedjeti snaga ..."
Na licu Abakumova pojavi se izraz èuðenja, "što ti misliš, gdje smo? Na
sastanku? Šta da radim s vašim naporima - da obrišem njima guzicu? Pitam te:
koji datum?"
I on uzme naliv-pero sa zlatnim perom i upravi ga prema rokovniku.
U tom se èasu, kao što je bilo dogovoreno, javio Jakonov, pod-vlaèeæi samim
tonom svojih rijeèi i tihim glasom èinjenicu da govori kao tehnièki
specijalist a ne kao administrativni èinovnik.
"Druže ministre, na frekvenciji do 2400 herca i uz prosjeèni nivo transmisije
od nula koma devet..."
"Herci, herci! Nula koma herc nula - da, baš to vi proizvodite! Nula koma
klinac! Ja hoæu telefon - dva kompletna aparata. Kad æu ga dobiti? Dakle?"
Sad je bio red na Sevastjanova da progovori - sporo provla-èeæi ruku kroz
kratku sijedu kosu: "Molim vas, recite nam što biste taèno željeli, Viktore
Semjonovièu. Telefonski razgovori, dok još uvijek nemamo apsolutnog šifriranja
..."
"Zašto pokušavaš praviti budalu iz mene? Što ti to znaèi apsolutno
šifriranje?" ministar ga oštro pogleda.
Prije petnaest godina, kad ni Abakumov ni bilo tko drugi nisu mogli ni sanjati
da æe on postati ministar, kad je još bio kurir u NKVD-u, visok, snažan
mladiæ, dugih nogu i ruku, èetiri godine osnovne škole bile su mu dovoljne. On
se "uzdizao" samo u džiu-džicu, i jedino formalno obrazovanje koje je sticao,
sticao je u sportskom klubu "Dinamo".
Tada se u onim godinama tokom kojih se isljednièko osoblje smjenjivalo i
širilo, utvrdilo da je Abakumov vrlo efikasan kod preslušavanja; njegove duge
ruke pokazale su se vrlo korisnima kad je nekome trebalo razbiti nos. Pred
njim se otvorio put prema velikoj karijeri. Poslije sedam godina postao je šef
agencije za kontrašpijunažu, SMERŠ-a, a sad je veæ imao položaj ministra. I
nikad nijednom tokom tog dugog uspona nije osjetio nedostatak obrazovanja.
Polazilo mu je za rukom da se vlada tako da èak ni na ovom vrhunskom položaju
njegovi podreðeni nisu mogli praviti budalu od njega.
U tom se trenutku Abakumov razbjesnio i podigao stisnutu šaku nad stolom kao
kamenu kocku. U istom èasu otvorila su se visoka vrata i sitan èovjek
kerubinskih obraza, ružièastih i okruglastih ušao je u sobu bez kucanja -
Mihail Dmitrijeviè Rjumin. Èitavo ministarstvo zvalo ga je "Minka" - ali vrlo
rijetko u njegovoj nazoènosti.
78
Kretao se tiho poput maèke. Kad se približio obuhvatio je jednim pogledom
ljude koji su sjedili kraj stola. Rukovao se sa Sevastjanovom, koji je ustao;
prišao je drugom kraju Abakumov-ljeva stola i približivši se ministru,
milujuæi debelim ruèicama rub stola, poèeo tiho presti: "Slušaj, Viktore
Semjonovièu. Ako veæ preuzimamo takve probleme, valja ih predati Sevastjanovu.
Zašto ih badava hranimo? Zar zaista ne mogu identificirati glas s
magnetofonske vrpce? Izbaci ih nogom, ako ne znaju raditi."
I on se nasmiješi slatko kao da neku djevojèicu nudi èokoladnim bombonima.
Nježno je pogledao sva tri predstavnika odjela.
Mnogo godina Rjumin je živio potpuno nepoznat - kao knjigovoða u potrošaèkoj
zadruzi u Arhangelskoj provinciji. Ružièastih obraza i punaèak, tankih
prezirnih usnica, muèio je svoje raèunovoðe neugodnim primjedbama što je èešæe
mogao, sisao kandirani šeæer koji je rado dijelio s otpremnicima, diplomatski
razgovarao sa šoferima, naduveno s prevoznicima i na vrijeme odlagao
odgovarajuæe dokumente na predsjednikov stol.
Za vrijeme rata uzeli su ga u mornaricu i imenovali ga isljednikom Specijalnog
odjela. Taj rad mu se svidio i uskoro je isfa-bricirao optužbu protiv potpuno
nevinog novinara koji je bio u Sjevernoj floti. Ali tu je optužbu sastavio
tako primitivno i tako drsko da je javno tužilaštvo, koje se obièno nije
miješalo u posao organa službe sigurnosti, prijavilo taj sluèaj Abakumovu.
Mali isljednik SMERŠ-a iz Sjeverne flote bio je pozvan Abakumovu da bude
ukoren. Bojažljivo je zakoraèio u ured oèekujuæi najgore. Vrata su se
zatvorila. Kad su se sat kasnije otvorila, Rjumin se pojavio na njima s važnim
izrazom lica - upravo imenovan višim isljednikom za specijalne sluèajeve u
centralnom aparatu SMERŠ-a. Otada se njegova zvijezda neprestano uspinjala.
"Pobrinut æu se ja za njih, Mihaile Dmitrijevièu, vjeruj mi. Pobrinut æu se ja
za njih tako, da æe im kosti sakupljati na sve strane!" odgovori Abakumov,
prijeteæi promatrajuæi svu trojicu.
Trojica pokajnièki spuste pogled.
"Dat æu im vrpcu s razgovorom. Mogu je nekoliko puta preslušati i usporediti."
"O! Zar si nekoga uhapsio?"
"Naravno." Rjumin se slatko nasmiješi. "Šèepali smo èetiri sumnjivca odmah
kraj Arbatovske stanice podzemne željeznice."
Ali licem mu je preletjela sjena. Znao je da su sumnjivci uhvaæeni prekasno i
da to nisu oni pravi. Ipak, kad su ih jednom uhapsili neæe ih više otpustiti.
Zapravo, možda bi bilo potrebno natovariti optužbu jednome od njih - tako da
sluèaj ne ostane neriješen.
Nezadovoljstvo je zaškripalo u Rjuminovom uljevitom glasu: "Mogu ja dobiti
polovicu Ministarstva vanjskih poslova na vrpcu ako želiš. Ali to nije
potrebno. Treba odabrati samo šest ili sedam ljudi - jedinih u ministarstvu
koji su o tome nešto mogli znati."
"Pa dobro, pohapsi ih sve, te kuèke. Zašto da okolišamo?" upita Abakumov
indignirano. "Sedam ljudi! Imamo veliku zemlju - to se neæe primijetiti!"
79
"To ne ide, Viktore Semjonovièu", prigovori Rjumin. "Ovo je ministarstvo a ne
prehrambena industrija; na taj naèin izgubili bismo svaki trag. U ovom sluèaju
moramo taèno ustanoviti tko je to bio. I to što je brže moguæe."
"Hmm", mislio je Abakumov naglas. "Usporeðivati jednu vrpcu s drugom. Da,
jednog dana morat æemo savladati i tu tehniku. Sevastjanov, jesi li ti to u
stanju uèiniti?"
"Još uvijek ne razumijem o èemu je rijeè, Viktore Semjonovièu."
"A šta se tu ima razumjeti? Baš ništa. Neki gad, neka svinja - vjerojatno
diplomat, jer kako bi inaèe za to znao? - telefonirao je danas nekakvom
profesoru. Ne mogu se sjetiti kako se zove..."
"Dobroumov", pomogne mu Rjumin.
"Da, Dobroumov. Lijeènik. Ukratko, taj se tek vratio s puta u Francusku i dok
je bio tamo obeæao je da æe im poslati neke svoje lijekove - tako se
izmjenjuju iskustva, kaže ta svinja. Baš je njemu do prvenstva ruskih otkriæa!
A mi smo htjeli da im on zaista dade te lijekove i da ga uhvatimo na djelu i
onda iz toga napravimo veliki politièki proces - služenje stranim silama. I
onda neki odvratni gad telefonira profesoru i kaže mu da im ne da lijek. Mi
æemo svejedno uhapsiti profesora i podiæi optužbu protiv njega, ali stvar je
djelomièno pokvarena. Dakle, šta kažeš? Otkrij tko je to bio i postat æeš
slavan."
Sevastjanov pogleda pokraj Oskolupova u Jakonova, koji mu uzvrati pogled jedva
primjetno izdigavši obrve. Pokušavao je reæi da je ovo nova vještina, da
ispitivanje još ni izdaleka nije završeno, i da i bez novih zadataka imaju
dovoljno problema. Sevastjanov je bio dovoljno bistar da shvati i pokret
Jakonovljevih obrva i èitavu situaciju. Bio je spreman neprimjetno preæi preko
tog pitanja.
Ali Foma Gurjanoviè Oskolupov imao je vlastite ideje o svom poslu. Nikako nije
želio da bude šuplja figura na èelu odjela. Otkako je imenovan na to mjesto
bio je ispunjen osjeæajem vlastite vrijednosti, te je istinski vjerovao da je
dorastao svim problemima i da ih može riješiti bolje od bilo koga - jer inaèe
mu nikad ne bi dali takav položaj. I premda u svoje doba nije završio èak ni
sedam godina školovanja, sad nije htio priznati da se neki od njegovih
podreðenih možda bolje razumiju u svoj posao od njega - osim, naravno, u
pojedinostima, u dijagramima, gdje se stvar naprosto morala uzeti u ruke.
Nedavno je boravio neko vrijeme u nekom prvorazrednom odmaralištu u civilu i
predstavljao se kao profesor elektronike. Tu je upoznao jednog slavnog pisca i
pisac nije mogao skinuti oèiju s Fome Gurjanovièa, neprestano je nešto
bilježio u svoj notes i izjavio da æe mu on poslužiti kao baza za portret
suvremenog nauènog radnika. Poslije toga Foma je osjeæao da je postao pravi
nauèni radnik.
Iznenada je shvatio problem i trgnuo se: "Druže ministre! Mi to možemo
uèiniti!"
Sevastjanov ga zaprepašteno pogleda. "Gdje? U kojem laboratoriju?"
80
"U telefonskom laboratoriju u Mavrinu, naravno. Oni su razgovarali telefonom,
zar ne?"
"Ali Mavrino je zaokupljen drugim, važnijim problemom."
"Nije važno. Naæi æemo mi ljude! Tamo ima tri stotine ljudi, pa zašto da ih ne
naðemo?"
I on pogleda u ministra s izrazom spremnosti na licu.
Abakumov se nije dokraja nasmiješio, ali na licu mu se opet mogla proèitati
neka vrst sklonosti prema tom generalu. Takav je bio i on sam na poèetku svog
uspona - spreman od sveg srca da isjecka na komadiæe bilo koga, ako mu se to
naredi. Mlaða osoba koja vam nalikuje uvijek je simpatièna.
"Vrlo dobro", reèe on. "Tako se govori: na prvom mjestu interes države, a sve
ostalo kasnije. Taèno?"
"Posve taèno, druže ministre! Baš kako kažete, druže general--pukovnièe!"
Rjumin kao da uopæe nije bio iznenaðen i kao da nije bio posebno impresioniran
nesebiènom odanošæu Oskolupova. Pogledavši Sevastjanova on reèe: "Stupit æemo
u vezu s vama sutra ujutro."
Izmijenio je pogled s Abakumovom i tiho izišao.
Ministar je kopkao po zubu noktom, pokušavajuæi da izvuèe komadiæ mesa koji mu
je tamo zapeo još za veèerom.
"Onda - kad? Neprestano ste me vukli za nos - prvi kolovoz, pa onda oktobarski
praznici, pa Nova godina. Dakle?"
On zadrži pogled na Jakonovu, prisiljavajuæi ga da odgovori.
Jakonovu kao da je smetao položaj vlastitog vrata. Pokrenuo ga je malo udesno,
pa malo ulijevo, zagledao se u ministra hladnim modrim oèima i opet spustio
pogled.
Jakonov je znao da je vrlo darovit. Jakonov je znao da se ljudi èak još
darovitiji od njega koncentriraju na svoj posao èetrnaest sati na dan, bez
ijednog slobodnog dana u èitavoj godini, da se muèe s tim prokletim aparatom.
A strani nauèni radnici, koji su objavljivali pojedinosti o svojim izumima u
èasopisima koji se lako mogu nabaviti, isto tako su bili zaokupljeni radom na
tom patentu. Jakonov je takoðer znao tisuæe poteškoæa koje su savladane, a
koje su ipak bile tek poèetak, kroz koji su njegovi inženjeri, poput plivaèa u
moru, muèno krèili svoj put. Za šest dana isteæi æe posljednji rok, posljednji
od svih posljednjih rokova koji su isprosili od ovog komada mesine u uniformi.
Ali bili su sputani tim nizom idiotskih rokova zato što je Korifej svih nauka
veæ od poèetka postavio jednogodišnju granicu deseto-godišnjem zadatku.
U uredu Sevastjanova složili su se da zatraže odgodu od deset dana. Zamjenik
ministra uporno je zahtijevao da obeæaju isporuku dva telefona do desetog
sijeènja. Oskolupov je to želio. Ocijenili su da bi mogli proizvesti nešto što
bi, premda ne savršeno, u najmanju ruku bilo svježe obojeno. I dok se budu
iskušavale moguænosti apsolutnog šifriranja na tom ureðaju, laboratorijski rad
æe se nastaviti, i tada æe moæi zahtijevati više vremena da ga dokrajèe i
usavrše.
6 U prvom krugu
81
Ali Jakonov je znao da se stvari ne pokoravaju ljudskim rokovima, i da èak ni
10. sijeènja aparat neæe emitirati ljudski govor veæ samo zbrku. I ono što se
dogodilo Mamurinu neminovno æe se dogoditi i Jakonovu. Šef æe pozvati Beriju i
upitati ga: "Koja je budala dostavila ovaj stroj? Makni ga!" I Jakonov æe u
najboljem sluèaju postati još jedna željezna maska, a možda opet naprosto
obièni zek.
Osjetivši pod ministrovim pogledom kako mu se omèa steže oko vrata, Jakonov
savlada svoj nesretni strah i, nesvjesno, kao što èovjek uvlaèi zrak u pluæa,
reèe promuklim glasom: "Dajte nam još mjesec dana! Još mjesec dana! Do 1.
veljaèe!"
Gledao je u Abakumova pokornim oèima psa.
Daroviti su ljudi katkada nepravedni prema drugima. Aba-kumov je bio bistriji
nego što je Jakonov vjerovao, ali ministrova je pamet, buduæi da je nije dugo
upotrebljavao, postala manje vrijedna. Tokom èitave svoje karijere uvijek je
gubio kad je pokušavao misliti, a dobivao kad je radio iz revnosti. I zato je
Abakumov optereæivao svoj mozak što je manje moguæe.
Mogao je shvatiti da ni šest dana, ni mjesec, neæe pomoæi kad su veæ prošle
dvije godine. Ali u njegovim oèima krivnja je bila na ovoj trojici -
Sevastjanov, Oskolupov i Jakonov bili su lièno krivi. Ako je to bilo tako
teško, zašto su onda prije dvadeset tri mjeseca, kad su preuzeli taj zadatak,
pristali na jednu godinu? Zašto nisu tražili tri? (On je sad veæ zaboravio da
ih je i onda isto tako nemilosrdno požurivao.) Da su se oduprli Abakumovu na
poèetku, on bi se odupro Staljinu i izvukao dvogodišnji rok, a zatim ga
protegao na tri godine.
Ali tako je velik bio strah koji su im ulile duge godine podreðenosti da ni
jedan od njih, ni sada ni onda, ne bi imao hrabrosti da se odupre svojim
pretpostavljenima.
Abakumov se sam koristio dobro poznatom praksom da sebi ostavi malo zraka, te
je u svojim poslovanjima sa Staljinom uvijek dodavao bar dva mjeseca kao
rezervu. Tako su stvari stajale i sada. Staljinu je obeæan telefon za 1.
ožujak. Tako, ako baš doðe do najgorega, može im dati još jedan mjesec dana,
ako je zaista u pitanju samo toliko.
Uzevši opet u ruku naliv-pero, Abakumov reèe: "Kakav ste mjesec dana imali na
umu? Baš pravih mjesec dana ili opet lažete?"
"Taèno mjesec dana! Taèno!" zablista Oskolupov, razdragan sretnim obratom,
oèigledno pun želje da krene ravno iz ovog ureda u Mavrino i da se lièno
prihvati lemljenja.
Zavitlavši perom Abakumov zapiše na svoj rokovnik.
"Evo. Neka bude dvadeset prvi sijeèanj, godišnjica Lenjinove smrti, i svi æete
primiti Staljinsku nagradu. Sevastjanov, hoæe li biti gotovo?"
"Da! Hoæe!"
"Oskolupov! Skinut æu ti glavu! Hoæe li biti gotovo?"
"Da, druže generalni komesaru. Treba napraviti samo-"
"A ti? Znaš li ti što riskiraš? Hoæe li biti gotovo?"
82
\
Prikupivši svu hrabrost, Jakonov je ostao uporan: "Mjesec dana! Do prvog
veljaèe!"
"A ako ne bude gotovo do prvoga? Pukovnièe, odvagni svoje rijeèi - znaš da
lažeš."
Naravno da je Jakonov lagao. I naravno da je trebalo da traži dva mjeseca. Ali
stvar je veæ krenula svojim neminovnim tokom.
"Bit æe gotovo, druže generalni komesaru", obeæa on tužno.
"U redu, ali samo zapamtite da vas nisam ja natjerao da to kažete. Mogu
oprostiti sve osim prevare! Možete iæi."
Izišli su s olakšanjem, još uvijek u redu jedan za drugim, spustivši pogled
pred petmetarskim Staljinovim portretom.
Ali njihova je radost bila preuranjena. Nisu znali da im je ministar postavio
stupicu.
Netom su oni izišli, najavljena je druga osoba.
"Inženjer Prjanèikov."
83
16
NEMA KIPUÈE VODE ZA ÈAJ
Te je noæi po nareðenju Abakumova preko Sevastjanova pozvan Jakonov. Kasnije
su preko telefona upuæene dvije tajne poruke u Mavrinski institut u razmaku od
petnaest minuta, s nareðenjem da se u ministarstvo dovedu prvo zatvorenik
Bobinin, a zatim zatvorenik Prjanèikov. Bobinin i Prjanèikov dovedeni su u
odvojenim kolima i uvedeni u razlièite èekaonice da bi se sprijeèio bilo kakav
tajni sporazum meðu njima.
Bilo je posve nevjerojatno, meðutim, da bi Prjanèikov bio sposoban za bilo
kakav tajni sporazum zbog svoje neprirodne iskrenosti, koju su mnogi trijezni
sinovi ovoga doba smatrali pravom psihièkom abnormalnošæu. U šaraški bi
govorili: "Valentulja je pogriješio fazu."
Posebno u ovom trenutku nije bio sposoban ni za kakve planove ili zamisli,
èitava je njegova duša bila uznemirena blistavim svjetlima Moskve, koja su
sjala i treperila iza prozora pobedc. Izišavši iz mraènog predgraða oko
Mavrina bilo je to veæe izne naðenje naæi se na velikim sjajnim avenijama, uæi
u vedru strku trga pred željeznièkom stanicom, proæi pored neonom osvijetlje
nih izloga. Prjanèikov je posve zaboravio na šofera i na svoja dva pratioca u
civilu, i èinilo mu se da mu u pluæa ne ulazi zrak veæ vatra. Nije skidao
pogleda s prozora. Nikad ga nisu proveli Moskvom èak ni danju, a ni jedan
jedini zek u èitavoj povijest: šaraške nije vidio noænu Moskvu.
Neposredno pred Sretenkom kola su se morala zaustaviti j. je gomila izlazila
iz kina, a zatim prièekati da se promijeni svjer na semaforu.
Milijuni zatvorenika skloni su vjerovati da je život u slobc bez njih prestao;
da nije preostao ni jedan muškarac; da usa: ljene žene nose vreæe i posipaju
se pepelom, prepune ljubav: vjernosti. A tu je pred Prjanèikovom vrvjela
uhranjena, živah: gradska gomila - šeširi, velovi, krzna srebrne lisice - i
parfc žena u prolazu nametao se njegovim ustreptalim osjetilima, kr mraz, kroz
neprobojnu karoseriju, poput niza udaraca. Nejasno
84
mogao èuti razgovor, ali rijeèi se nisu razumjele; htio je glavom probiti
tvrdo staklo i doviknuti ženama da je mlad, da je obuzet èežnjom, da je
zatvoren bez ikakvog razloga. Poslije samostanske usamljenosti šaraške ovo je
bila neka vilinska prièa, neka vrst Sna ljetne noæi, isjeèak onog elegantnog
života kojim nikad nije imao prilike živjeti, prvo zato što je bio siromašan
student, zatim jer je bio ratni zarobljenik, a zatim jer se našao u zatvoru.
Kasnije, u èekaonici, Prjanèikov je jedva mogao razabrati stolove i stolice
oko sebe; èuvstva i dojmovi koji su njime ovladali nisu tako lako popuštali.
Uglaðeni mladi kapetan zamolio ga je da poðe za njim. Prjanèikov, onako krhka
vrata i tankih zglobova, uskih ramena, mršavih nogu, nikad nije izgledao tako
neupadljivo kao kad je ušao u ured na èijem ga je pragu ostavio oficir.
Ured je bio toliko prostran da Prjanèikov nije smjesta ni shvatio da je to
ured, ni da je osoba sa zlatnim epoletama na drugome kraju onaj kome taj ured
pripada. Isto tako nije zapazio Staljina visokog pet metara iza svojih leða.
Moskva i žene noæi još uvijek su mu lebdjeli pred oèima. Osjeæao se kao pijan.
Bilo mu je teško zamisliti zašto je u ovoj dvorani i kakva je to dvorana. Ali
još je bilo èudnovatije zamisliti da negdje u polukružnoj prostoriji
pretrpanoj ležajevima i osvijetljenoj modrom žaruljom - premda je rat završio
veæ prije pet godina - jedna nedovršena èaša hladnog èaja oèekuje njegov
povratak.
Noge su mu se pokretale po golemom sagu. Bio je mekan, dubok, i osjeæao je
želju da se po njemu valja. Na desnoj strani dvorane bili su veliki prozori, a
na lijevoj strani visilo je veliko ogledalo do poda.
Ljudi na slobodi ne shvaæaju vrijednost stvari. Za zeka koji se snalazi s
malim jeftinim ogledalcem, manjim od dlana, i koji ni to uvijek nema, prava je
pustolovina pogledati se u velikom ogledalu.
Prjanèikov se zaustavio pred ogledalom kao da je privuèen magnetom. Prišao mu
je vrlo blizu i zadovoljno razgledao svoje èisto, svježe lice. Namjestio je
kravatu i ovratnik modre košulje. Zatim je polako krenuo natraške, oèiju
èvrsto prikovanih o svoj lik an fas, zatim iz poluprofila i konaèno iz
profila. Pošto je taka proveo jedan trenutak izveo je nekakav napola plesni
pokret, opet prišao ogledalu i stao se izbliza prouèavati. Zakljuèivši da je
usprkos svom modrom kombinezonu posve dobrih razmjera i elegantan, i osjetivši
zatim da je odlièno raspoložen, on krene naprijed, ne zato što ga je oèekivao
poslovni razgovor - jer Prjanèikov je na to posve zaboravio - veæ zato što je
namjeravao nastaviti s razgledanjem prostorije.
Èovjek koji je mogao bilo koga u jednoj polovici svijeta strpati u zatvor,
svemoæni ministar pred kojim su generali i maršali blijedjeti, gledao je sad
vrlo znatiželjno u ovog smiješnog modrog zeka. Veæ je prošlo mnogo vremena
otkako je izbliza vidio ijednog od onih milijuna ljudi koje je uhapsio i
osudio.
Kreæuæi se kao dendi na šetalištu Prjanèikov se približi ministru i
ispitivaèki ga pogleda, kao da nije oèekivao da æe ga ovdje zateæi.
"Vi ste inženjer Prjancikov?" reèe Abakumov, premeæuæi svoje papire.
"Da", odgovori Valentin rastreseno. "Da."
"Vi ste glavni inženjer grupe...", i on opet pogleda u svoje bilješke, "koja
radi na aparatu za umjetni govor."
"Kakav aparat za umjetni govor?" reèe Prjancikov, odmah-nuvši rukom. "Glupost!
Nitko to u našoj radionici tako ne zove. Dali su mu to ime u borbi protiv
služenja stranim kulturama. Mi ga zovemo vo-co-der. Voice coder. šifrirani
glas."
"Ali vi ste glavni inženjer."
"Uglavnom da. Zašto?" Prjancikov je iznenada bio na oprezu.
"Sjednite."
Prjancikov sjedne bez oklijevanja, podižuæi uglaèane hlaèe svog kombinezona.
"Želio bih da govorite potpuno iskreno, bez straha da æete imati neprilika sa
svojim pretpostavljenima. Kad æe vocoder biti gotov? Govorite iskreno. Hoæe li
biti gotov za mjesec dana? Možda za dva? Recite mi, ništa se ne bojte."
"Vocoder? Gotov? Ha, ha, ha, ha!" slatko se nasmije Prjancikov zvonkim,
mladenaèkim smijehom koji nikad prije nije odjekivao ovim mjestom. Zavalio se
u mekanu kožu i podigao ruke uvis. "Ma što to govorite? što vi zapravo
mislite? Oèigledno uopæe ne razumijete što je vocoder. Ja æu vam protumaèiti!"
Gipko je skoèio s mekanog naslonjaèa i poletio k stolu Abakumova.
"Imate li komad papira? Da, evo tu je!" Otrgnuo je list papira s èistog bloka
na pisaæem stolu, zgrabio ministrovo pero boje sirovog mesa i poèeo žurno i
nespretno crtati sinusoidni val.
Abakumov se nije preplašio - bilo je toliko iskrenosti i dje-tinjske
spontanosti u glasu tog èudnog inženjera i u svim njegovim pokretima, da je
izdržao taj napad i zurio u Prjanèikova uopæe ne slušajuæi što mu govori.
"Moram vam reæi da se ljudski glas sastoji od niza harmonija." Prjancikov se
gotovo gušio od neodoljive želje da kaže sve odjednom, i što je brže moguæe.
"A svrha je vocodera da na umjetni naèin reproducira ljudski glas - do vraga!
kako možete pisati s ovako šugavim perom? - da ga reproducira simulirajuæi,
ako ne sve, a ono barem osnovne harmonije, koje se emitiraju preko
individualnog predajnika. Vi naravno poznajete kartezijan-ske koordinate - za
njih zna svako ðaèe - i Fourierov niz?"
"Èekajte malo", reèe Abakumov, kad se malo sabrao. "Recite mi samo jednu
stvar: kad æe biti gotov? Kad?"
"Gotov? Hm - o tome baš nisam mnogo razmišljao." Sad Prjancikov više nije bio
ponesen dojmovima prijestolnice u noæi, veæ entuzijazmom za svoj ljubljeni
posao, i opet mu je bilo teško da prestane govoriti. "Stvar stoji ovako:
problem je mnogo lakši ako smo voljni da ponešto ohrapavimo timbar glasa. U
tom sluèaju broj jedinica ..."
"Da, ali do kojeg datuma? Kojeg datuma? Do prvog ožujka? Prvog travnja?"
"Zaboga, o èemu vi to govorite! Travanj? Ne raèunajuæi krir-tografski rad bit
æemo gotovi za recimo, èetiri, pet mjeseci, nikak
86
ranije. A kakve æe posljedice imati šifriranje i dešifriranje impulsa?
Napokon, to nužno dovodi do veæih iskrivljenja. Ah, nemojmo sad nagaðati",
obrati se on Abakumovu, povlaèeæi ga za rukav. "Protumaèit æu vam èitavu
stvar. Onda æete razumjeti i složiti se da u interesu samog posla ne valja
požurivati!"
Ali Abakumov, ukoèeno zureæi u besmislene valovite linije crteža, veæ je
napipao dugme za zvonce na svom stolu.
Isti uglaðeni kapetan pojavio se i pozvao Prjanèikova da iziðe.
Prjanèikov se pokorio, potpuno zbunjena izraza lica, napola otvorenih usta.
Bio je posebno razoèaran zato što nije sve dokraja protumaèio. A tada se, kad
je veæ napola izišao, iznenada prisjetio da bi bilo dobro saznati s kim je
razgovarao. Sjetio se da su ga momci molili da se žali, da pokuša nešto
postiæi... Na vratima on se naglo okrene i zakoraèi natrag.
"Da! Slušajte! Posve sam vam zaboravio spomenuti..."
Ali kapetan mu se isprijeèio na putu i prisilio ga da se vrati; èovjek za
stolom nije ga uopæe slušao. U tom kratkom nelagodnom trenutku, sva bezakonja
i sve zatvorske patnje na neki èudan naèin išèezle su iz Prjanèikovljeve
glave, zaokupljene u ovom èasu iskljuèivo radio-dijagrarnima, i uspio se
prisjetiti samo jedne jedine stvari i povikati: "Slušajte! Radi se o kipuæoj
vodi za èaj. Dolazimo s posla kasno uveèe i nema kipuæe vode! Ne možemo piti
èaj."
"Nema kipuæe vode?" upitao je taj èovjek, valjda nekakav general. "U redu.
Gledat æemo da nešto uèinimo."
17
"EJ, KONJICU MRKONJIÆU"
Bobinin je došao odjeven u jednaki modri kombinezon. On je bio krupan èovjek,
crvene kose, ošišane kratko kao u robijaša.
Pokazivao je po prilici jednako toliko zanimanja za namještaj u uredu kao da
ovamo dolazi stotinu puta dnevno. Ušao je ravno unutra i sjeo ne pozdravivši
ministra. Sjeo je u jedan od udobnih naslonjaèa nedaleko ministrova stola, i
obrisao nos polako, bez ustezanja, u ne baš bijelu maramicu koju je sam oprao
za vrijeme posljednjeg kupanja.
Abakumov, koga je lakomislenost Prjanèikova prilièno iznenadila bio je
zadovoljan što Bobinin djeluje dostojanstvenije. Nije mu doviknuo: "Ustani!"
Umjesto toga, pretpostavivši da èovjek ne shvaæa razlike u èinu i da kraj tog
niza vrata nije mogao pogoditi gdje se nalazi, upita ga gotovo miroljubivo:
"Zašto ste sjeli bez dopuštenja?"
Bobinin, pogledavši ministra malo iskosa i dalje je brisao nos maramicom i
nemarno odgovorio: "Pa eto, znate, ima jedna kineska poslovica koja kaže:
"Bolje je stajati nego hodati, bolje je sjediti nego stajati, a najbolje od
svega je ležati.""
"Ali je li vama jasno tko sam ja?"
Udobno se naslonivši laktovima na ruèke svog odabranog naslonjaèa, Bobinin
pogleda izravno u Abakumova i prepusti se dokonom nagaðanju: "Zbilja, tko ste?
Netko poput maršala Goeringa?"
"Poput koga?"
"Maršala Goeringa. Jedanput je posjetio tvornicu aviona kra; Hallea, gdje sam
bio na prisilnom radu. Svi su mjesni general: hodali na prstima ali ja ga
nisam ni pogledao. On je zurio i zuri u mene i onda je krenuo dalje."
Nešto poput smiješka zatitralo je na licu Abakumova, :: onda je
namršteno pogledao tog nevjerojatno drskog zatvoreni"-Zatreptao je oèima od
napetosti i upitao: "što je sad to? Zar vidite nikakve razlike izmeðu nas?"
88
"Izmeðu vas i njega? Ili izmeðu nas?" Bobininov je glas zazveèao kao èelik.
"Izmeðu nas vidim je vrlo jasno: vi trebate mene, a ja ne trebam vas."
I Abakumov je imao glas koji je mogao zatutnjati kao grmljavina, i znao se
njime služiti da zastraši ljude. Ali osjeæao je da u ovom trenutku ne bi bilo
ni korisno ni dostojanstveno urlati. Shvatio je da je ovaj zatvorenik težak
èovjek.
Samo ga je upozorio: "Èujte, vi ste zatvorenik. Samo zato što sam blag prema
vama ne bi se smjeli odmah zaboraviti..."
"A da ste bili grubi prema meni, ne bih ja s vama ni govorio, graðanine
ministre. Vièite vi na svoje pukovnike i generale. Oni imaju toliko toga u
životu što se boje izgubiti."
"Natjerali bismo mi vas da govorite."
"Varate se, graðanine ministre!" Bobininove odluène oèi sjale su mržnjom. "Ja
nemam nièega, razumijete li - baš nièega! Ne možete se doèepati moje žene i
djeteta - bomba ih je stigla prva. Roditelji su mi veæ davno mrtvi. Èitavo
moje vlasništvo na zemlji moja je maramica: moj kombinezon i rublje koje nema
dugmadi ...", on razdrlji grudi da bi potvrdio svoje rijeèi, "... državna su
svojina. Veæ ste mi davno oduzeli slobodu i nemate moæi da mi je vratite, jer
ni sami niste slobodni. Imam èetrdeset i dvije godine, a vi ste mi natovarili
kaznu od dvadeset i pet godina. Veæ sam bio na robiji, hodao okolo s brojem, u
lisicama, s policijskim psima i u kaznenoj brigadi, èime mi još možete
zaprijetiti? Èega me još možete lišiti? Mog posla kao inženjera? Vi biste
izgubili više nego ja. Pušio bih."
Abakumov otvori kutiju Trojka specijalne izrade i gurne je prema Bobininu.
"Evo, uzmite ove."
"Hvala, nikad ne mijenjam marku. Od tih kašljem." I on izvuèe Belomor iz
vlastoruèno izraðene kutije za cigarete. "Shvatite barem tu jednu stvar i
prenesite je svima onima na vrhu koji još uvijek ne znaju da ste jaki samo
dotle dok ljude ne lišite svega. Jer èovjek komu ste oduzeli sve nije više u
vašoj moæi. On je opet potpuno slobodan."
Bobinin ušuti, usredotoèivši se na pušenje. Uživao je što podbada ministra i
što sjedi zavaljen u tako udobnom naslonjaèu, žalio je jedino što je zbog
efekta odbio luksuzne cigarete.
Ministar baci pogled na svoje papire. "Vi ste, inženjeru Bobinin, glavni
inženjer kod izrade "klipera"?"
"Da."
"Zahtijevam da mi posve odreðeno odgovorite: kad æe biti gotov za upotrebu?"
Bobinin podigne guste tamne obrve.
"Ovo je nešto novo! Zar se to pitanje ne može postaviti nekome od mojih
pretpostavljenih?"
"Želim da saznam od vas lièno. Hoæe li biti gotov do veljaèe?"
"Do veljaèe? šalite se? Ako je rijeè o tome da se nešto na brzinu sklepa i
kasnije požali, onda recimo - za pola godine. što se potpunog šifriranja tièe
- zaista nemam pojma. Možda za godinu dana."
Abakumov je bio kao grorjjom ošinut. Sjetio se gnjevnog, nestrpljivog drhtaja
Šefovog brka i obuzela ga je muènina pri pomisli na obeæanja koja je dao na
osnovu onoga što je rekao Sevastjanov. Osjeæao je isti užas kao èovjek koji je
došao da se izlijeèi od prehlade, a otkrije da ima rak nosa i grla.
Ministar reèe grèevito, svladavajuæi se: "Bobinine, molim vas da pažljivo
važete svoje rijeèi. Ako se to može uèiniti brže, recite mi: što valja
poduzeti?"
"Brže? To neæe iæi."
"Ali zašto? S kojeg razloga? Tko je tome kriv? Recite mi, ništa se ne bojte!
Recite mi tko je kriv i, ma kakav bio njihov èin, sirgnut æu im epolete."
Bobinin zabaci glavu unatrag i zagleda se u strop na kojem su se nestašno
poigravale nimfe Osiguravajuæeg društva Rusija,
"Napokon æe to na kraju ispasti dvije i po do tri godine!" bjesnio je
ministar. "A dobili ste rok od godinu dana!"
Bobinin plane. "Kako to mislite, dobili smo rok? Kako vi to zamišljate nauku?
"Ej, konjiæu mrkonjiæu, sagradi mi palaèu do jutra" i ujutro imate palaèu? A
što ako je problem krivo postavljen veæ u poèetku? I što ako doðe do nekih
novih pojava? Rok! Zar vam se ne èini da uz to što dajete nareðenja, morate
imati i mirne, site, slobodne ljude koji æe obavljati posao? I bez te
strahovite atmosfere sumnje. Eto, selili smo mali strug s jednog mjesta na
drugo i, dok smo ga prenosili podložna se ploèica razbila. Sam Bog zna zašto
se razbila. Ali taj æe popravak stajati trideset rublji. Uostalom, taj je
strug obièan drek, star sto i pedeset godina, bez motora, obièan koloturnik s
remenom, i zbog te napukline major Šikin, oficir službe sigurnosti, dovlaèio
je svakog pojedinog k sebi i ispitivao ga èitava dva tjedna, tražeæi nekoga
kome bi mogao natovariti dodatnu kaznu. Takav je oficir službe sigurnosti u
institutu obièan parazit, a imamo još jednoga u zatvoru i taj ne zna ništa
drugo nego ljudima iæi na živce s izvještajima i problemima. Kog æe vam vraga
svi ti agenti? Napokon, svi kažu da radimo na tajnom telefonu za Staljina i da
to Staljin lièno požuruje. Pa ipak ni na zadatku kao što je taj niste nam u
stanju osigurati stalnu opskrbu materijalom. Ili nam trebaju kondenzatori
kojih nema, ili lampe nisu prave vrsti, ili nemamo dovoljno oksilografa.
Bijeda! To je sramota! "Tko je kriv?" A jeste li mislili na ljude? Svi oni
rade po dvanaest, èak i šesnaest sati dnevno, a vi hranite samo glavne
inženjere mesom a ostali dobivaju kosti. Zašto ne dopuštate zatvorenicima u
Pedesetosmici posjete? Morali bismo ih dobivati svaki mjesec, a vi ih
dopuštate jedanput godišnje. Zar to podiže moral? Možda nemate dovoljno crnih
marica da razvozite okolo zatvorenike? Ili novaca da platite stražare što rade
u slobodne dane? Režim! Režim vam zadaje glavobolju, režim æe vas natjerati u
ludilo. Nekad nam se nedjeljom dopuštalo da idemo u šetnju po cio dan; sad je
to zabranjeno. Zašto? Da bismo više radili? Èemu se uopæe nadate - da æete
obrati vrhnje s dreka? Stvari neæe iæi ništa brže ako ljude tjerate da se guše
bez svježega zraka. Ah, ali kakva korist od rijeèi? I
90
t
uopæe - zašto ste me pozvali noæu? Zar danju nema dovoljno vremena? Napokon,
ja sutra moram raditi. San mi je potreban."
Bobinin je ustao uspravan, gnjevan, golem.
Abakumov se teško dišuæi naslonio na rub stola.
Bilo je jedan i dvadeset. Za jedan sat, u pola tri, Abakumov je morao
podnijeti izvještaj Staljinu u njegovoj kuæi u Kuncevu.
Ako ovaj inženjer ima pravo, kako da se iskoprca iz te kaše?
Staljin nikad ne prašta.
I taèno u trenutku kad je otpustio Bobinina sjetio se one trojke lažljivaca iz
Specijalnog tehnièkog odjela. Crni gnjev pomutio mu je oèi.
Poslao je po njih.
t
18
SVEÈAR
II
Soba je bila malena i niska. Imala je dvoja vrata, ali ni jednog prozora; zrak
je ipak bio svjež i ugodan. Posebni inženjer bio je odgovoran za izmjenu i
èistoæu zraka. Veæi dio sobe zapremao je nizak, taman otoman s cvjetnastim
jastucima. Dvostruke žarulje sa svijetloružièastim staklenim zaslonima gorjele
su na zidu iznad njega.
Na otomanu je ležao èovjek kojega je lik bio isklesan u kamenu; naslikan
uljenim bojama, u akvarelu, gvašu, sepiji; nacrtan ugljenom i kredom;
oblikovan iz šljunka, morskih školjki, keramièkih ploèica, zrna žita i zrna
soje; izrezbaren iz slonove kosti, ispleten od trave, utkan u sagove, naslikan
na nebu pomoæu eskadrila aviona u formaciji i snimljen na filmu... kao ni
jedan drugi lik tokom tri bilijuna godina, koliko je stara zemaljska kora.
Ležao je podignutih nogu obuvenih u mekane kavkaske papuèe nalik na pletene
èarape. Na sebi je imao vojnièku bluzu s èetiri velika džepa, dva na grudima,
dva sa strane - staru, iznošenu, jednu od nekoliko vojnièkih bluza koje je
navikao nositi još za graðanskog rata i koje je zamijenio za maršalsku
uniformu tek poslije Staljingrada.
Ime tog èovjeka ispunjalo je svjetske novine, izgovaralo ga je na tisuæe
spikera na stotinama jezika, izvikivali su ga govornici na poèetku i na kraju
govora, pjevali su ga nježni mladi glasiæi pionira i objavljivali biskupi. Ime
tog èovjeka sušilo se na usnicama umiruæih ratnih zarobljenika, na nateklim
desnima logoraša. Njime je bilo prozvano mnoštvo gradova i trgova, ulica i
aleja, palaèa, sveuèilišta, škola, sanatorija, gorskih lanaca, kanala,
tvornica, rudnika, državnih i zadružnih farmi, ratnih brodova, ledo-lomaca,
ribarskih brodova, postolarnica, djeèjih vrtiæa - a skupina moskovskih
novinara predložila je da ga se dade i Volgi i Mjesecu.
A on je bio samo mali starac, opuštenog dvostrukog podbrat ka koji se nikad
nije vidio na portretima, usta prožetih vonjem turskog duhana u listovima i
masnih prstiju koji su ostavljali
92
tragove na knjigama. Nije se najbolje osjeæao ni juèer ni danas. Èak i u
toplom zraku osjeæao je hladnoæu po leðima i ramenima, i pokrio se smeðim
šalom od devine dlake.
Nije mu se nikamo žurilo, i sa zadovoljstvom je prelistavao malu knjižicu u
smeðim koricama. Gledao je sa zanimanjem fotografije i tu i tamo bi proèitao
nešto teksta, koji je znao gotovo napamet, a zatim je dalje okretao stranice.
Knjižica je bila vrlo praktièna jer se mogla spremiti u džep od kaputa. Mogla
je pratiti ljude posvuda u njihovom životu. Imala je dvije stotine pedeset
stranica ali bila je štampana vrlo krupnim slovima tako da su je èak i stariji
ljudi ili polupismeni mogli èitati bez napora. Naslov je bio utisnut zlatom na
koricama: Josif Visarionoviè Staljin: Kratka biografija.
Elementarne iskrene rijeèi te knjige morale su ostaviti na ljudsko srce
ozbiljan dojam. Njegov strateški genij. Njegova mudra dalekovidnost. Njegova
snažna volja. Njegova željezna volja. Od 1918. on je praktièki postao Lenjinov
zamjenik. (Da, da, baš je tako bilo.) Komandant revolucije zatekao je na
frontu paniku, zbrku; Staljinove upute predstavljale su osnovu za Frunzeov
plan operacija. (Taèno, taèno.) Imali smo veliku sreæu da nas je u teškim
danima velikog domovinskog rata vodio mudar i iskusan voða - Veliki Staljin.
(Zaista, narod je imao sreæu.) Svima je poznata neodoljiva moæ Staljinove
logike, kristalna jasnoæa njegova duha. (Bez lažne èednosti, sve je to
istina.) Njegova ljubav za narod. Njegovo razumijevanje za druge. Njegova
nevjerojatna skromnost. (Skromnost - da, to je vrlo taèno.)
Vrlo dobro. A kažu da se odlièno prodaje. Ovo drugo izdanje štampano je u pet
milijuna primjeraka. Za ovoliku zemlju to je premalo. Treæe izdanje moralo bi
imati deset milijuna, možda i dvadeset. Valja ga prodavati izravno tvornicama,
školama, kol-hozima.
Osjetio je malu muèninu. Odložio je knjigu, uzeo oguljenu smokvu s okruglog
stoliæa i zagrizao. Ako je posiše, muènina æe nestati, i u ustima æe ostati
ugodan okus koji malo podsjeæa na jod.
Zapazio je, premda se to bojao priznati, da mu zdravlje postaje svakog mjeseca
sve gore. Dogaðalo mu se da zaboravlja stvari. Osjeæao je nepodnošljivu
muèninu. Nije ga muèio nikakav odreðeni bol, ali satovi neugodne slabosti
èesto bi ga prikovali za ležaj. Cak ni san nije pomagao; budio se jednako
umoran, jednako iscrpljen, s istim pritiskom u glavi kao i kad je legao; i
uopæe nije osjeæao želje da se kreæe.
Na Kavkazu je èovjek od sedamdeset godina još mladiæ! Penje se na planine, na
konja, na ženu. A on je uvijek bio tako zdrav! Bio je siguran da æe poživjeti
do devedesete! Ali što se dogodilo? Posljednjih godinu dana Staljin više nije
mogao uživati u svojoj najveæoj radosti u životu - u dobroj hrani. Od
naranèinog soka pekao ga je jezik, kavijar mu se lijepio za zube i potpuno
ravnodušno jeo je èak i pikantnu gruzijsku janjeæu èorbu, koju zapravo uopæe
nije smio jesti. Nije više nalazio ni stari, èisti užitak u vinu - mamurluci
su završavali tupim glavoboljama. Cak i pomisao na ženu bila mu je odvratna.
93
Buduæi da je sebi postavio kao cilj da živi do devedeset godina, Staljin je s
tugom pomišljao na èinjenicu da mu te godine neæe donijeti nikakve liène
radosti, da æe naprosto morati pretrpjeti još dvadeset godina za dobrobit
èovjeèanstva.
Jedan ga je lijeènik upozorio (ali èini se da su ga kasnije strijeljali).
Stetoskopi su drhtali u rukama najslavnijih imena moskovske medicine. Nikad mu
nisu propisivali injekcije (on je sam naredio da se prekine sa svim
injekcijama), samo elektroterapiju s visokim naponom i "više voæa". Uèiti
èovjeka s Kavkaza nešto o voæu!
On opet zagrize, zažmirivši.
Prije tri dana velièanstveno je proslavio sedamdeseti roðendan. Slavili su ga
nekoliko dana: dvadesetoga uveèe Trajèu Ko-stova su pretukli na smrt. Tek
pošto su se oèi te hulje ukoèile, mogla je zapoèeti prava sveèanost. Dvadeset
prvoga bila je ceremonijalna proslava u Bolšom Teatru, i Mao Ce Tung i Dolores
lbaruri i ostali drugovi držali su govore. Poslije toga bio je veliki banket.
A poslije toga mali banket. Pili su stara vina iz španjolskih podruma. On je
morao piti oprezno i èitavo vrijeme pokušavao je otkriti podmuklost u rumenim
licima oko sebe. A poslije su on i Lavrentij pili kahetinsko vino i pjevali
gruzijske pjesme. Dvadeset drugoga održano je veliko primanje za diplomate.
Dvadeset treæeg gledao je sam sebe na filmskom platnu u drugom dijelu Bitke za
Staljingrad od Virte i u Nezaboravnoj 1919. od Višnjevskoga.
Premda su ga malo umarala, on je vrlo volio ta dva djela. (Staljinska nagrada
za oba.) Dan-danas je njegova uloga u graðanskom ratu kao i u velikom
domovinskom ratu sve taènije opisana. Postaje jasno kako je veliki èovjek on
tada bio. I vlastito sjeæanje govorilo mu je kako je èesto opominjao i
ispravljao naglog i previše lakovjernog Lenjina. A Višnjevski je dobro uèinio
kad mu je stavio u usta rijeèi: "Svaki radnik ima pravo da kaže svoje
mišljenje. Jednog dana unijet æemo takav paragraf u ustav." Što je to znaèilo?
To je znaèilo da je braneæi Petrograd od Jude-nièa, Staljin veæ mislio na
buduæi demokratski ustav. Naravno, to se onda zvalo "diktatura proletarijata"
u to doba - ali nije važno, bilo je istinito, bilo je snažno!
A u Virtinom scenariju bila je odlièno opisana noæna scena s Prijateljem.
Premda ni jednog takvog lojalnog, velikog Prijatelja Staljin nije mogao
zadržati zbog ljudske perfidije i vjeène neiskrenosti. (Zapravo, nikad u
èitavom svom životu nije imao takvog Prijatelja! Tako se naprosto dogodilo,
nikad ga nije imao.) Ali promatrajuæi Virtinu scenu na platnu Staljin je
osjetio kako ga u grlu nešto steže i kako mu suze naviru na oèi (eto što znaèi
umjetnik!) i èeznuo je za takvim snažnim, nesebiènim prijate Ijem, kojemu bi
mogao povjeriti stvari o kojima razmišlja èitavu noæ.
Nije važno. Obièan, jednostavan puk ljubi svog Voðu, ražu mije ga i ljubi ga -
to je istina. Toliko je mogao vidjeti iz novina iz filmova i iz gomile darova.
Njegov je roðendan postao narodn; praznik, i to je bilo ugodno. Koliko je
èestitaka primio! Od ustanova, organizacija, tvornica, pojedinih graðana.
Pravda je zatra
94
žila dopuštenje da u svakom broju štampa dva stupca tih èesti-taka. Istina, to
æe morati izlaziti nekoliko godina, ali može, ideja nije uopæe loša.
A darovi su preplavili deset dvorana Muzeja revolucije. Da ne bi ometao
Moskovljane dok ih gledaju tokom dana, Staljin je odlazio da ih gleda noæu.
Rad tisuæa i tisuæa majstora zanata, najljepši darovi zemlje, stajali su,
ležali i visili pred njim. Ali i tu je osjetio istu onu ravnodušnost, isti
onaj nedostatak pravog interesa. Kakve koristi od svih tih darova? Vrlo su mu
brzo postali dosadni. A zatim, i samo je to mjesto izazivalo u njemu nekakvu
neugodnu uspomenu, samo što se, a to mu se èesto dogaðalo u posljednje
vrijeme, nikako nije mogao taèno sjetiti što je posrijedi, i bio je svjestan
samo osjeæaja nelagode. Prošao je kroz tri dvorane i nije izabrao ništa. Stao
je pred veliki televizor s urezanim rijeèima "Velikom Staljinu od èekista".
(Izraðen u Mavri-nu, taj je televizor bio jedinstven - najveæi koji je ikad
izgraðen u Sovjetskom Savezu.) A onda se okrenuo i otišao.
I tako je prošao taj znaèajan praznik, ali proslava ga nije ispunila pravim
zadovoljstvom.
Nekakav èudan osjeæaj u grudima muèio je Staljina, oèigledno u vezi s Muzejom,
ali nije ga mogao dokraja shvatiti.
Narod ga ljubi, istina, ali sam narod prepun je mana. Kako bi se mogle
ispraviti? I koliko bi se brže komunizam mogao izgraditi da nema bezdušnih
birokrata. Da nema umišljenih glavešina. Da nema organizacionih slabosti u
preodgajanju masa. Da nema "skretanja" u partijskom odgoju. Da nema
usporavanja u izgradnji, zakašnjenja u proizvodnji, izrade robe loše
kvalitete, slabog planiranja, ravnodušnosti prema uvoðenju novih tehnoloških
mjera i opreme, odbijanja mladih ljudi da pionirski odlaze u udaljena
podruèja, gubitka žita na poljima, rasipanja knjigovoða, kraða u skladištima,
prevara direktora, sabotaža zatvorenika, liberalizma u policiji, uništavanja
javnih zgrada, drskih špekulanata, pohlepnih domaæica, razmažene djece,
brbljavica u tramvajima, sitnièavog "kritiziranja" u literaturi, liberalnih
sklonosti u kinematografiji.
Ne, narod još uvijek ima previše mana.
A što ih je 1941. natjeralo na povlaèenje? Napokon, ljudima je bilo nareðeno
da ostanu na položajima do smrti. Zašto nisu ostali? Tko se tada povukao, ako
nije narod?
Ali spominjuæi se 1941. Staljin nije mogao izbjeæi sjeæanju na vlastitu
slabost. Na svoj žurni i nepotrebni odlazak iz Moskve u listopadu. Naravno, to
nije bio bijeg. Jer kad je odlazio, Staljin je ostavio za sobom odgovorne
ljude i dao im strogo nareðenje da brane glavni grad do posljednje kapi krvi.
Ali, na žalost, upravo su se ti drugovi pokolebali i on se morao opet vratiti,
doæi u glavni grad i braniti ga.
Kasnije je poslao u zatvor svakog pojedinca koji se sjeæao te panike 16.
listopada. Ali kaznio je i sebe - održao je vojnièku smotru u studenom. Taj
trenutak u njegovom životu bio je nalik na onaj kad je pao u procjep u ledu u
izgnanstvu u Turuhansku: led i oèaj, ali iz leda i oèaja potekla je snaga.
Nije to bila mala stvar - vojnièka smotra dok je neprijatelj pred vratima.
95
Ali može li uopæe biti lako, biti Najveæi od najveæih? Iscrpljen neradom,
Staljin se nehotice prepustio deprimant-nim mislima. U tom trenutku nije
ninašto usredotoèio svoju umornu pažnju. Èvrsto je zatvorio oèi i ležao, dok
su mu se nevezane uspomene iz njegovog dugog života uvlaèile u mozak. A ipak,
iz nekog èudnog razloga, nije se prisjeæao nièega dobroga, veæ samo loših i
neugodnih stvari. Ako se sjetio svog rodnog mjesta Gori, nisu mu padali na
pamet ljupki zeleni brežuljci, ni vijuganje rijeka Medžuda i Ljahva, veæ ono
što mu je tamo bilo mrsko i što mu nije dalo da se ni na jedan sat vrati u dom
svoga djetinjstva. Ako bi mu se misli navraæale na 1917, prisjeæao bi se samo
kako se pojavio Lenjin sa svojim umišljenim doktrinama i poremetio sve što je
veæ uèinjeno, i kako su se svi smijali kad je Staljin predložio da se osnuje
zakonita stranka i da se živi u slozi s Privremenom vladom. Smijali su mu se
više nego jednom - ali zašto je bila uobièajena praksa da se svaki težak i
nezahvalni zadatak prebaci na njega? Smijali su mu se, ali 6. srpnja poslali
su njega a ne nekog drugog iz Kšesinske palaèe u Petropavlovsku tvrðavu, da
uvjeri mornare kako moraju predati tvrðavu Kerenskome i povuæi se u Kronštat.
Grišu Zinovjeva mornari bi kamenovali. Èovjek mora znati razgovarati s ruskim
narodom. Sjetio se 1920, i onda opet kako je Tuhaèevski iskrivljenih usana
vikao da je Staljinova krivnja što nije zauzeo Varšavu. Dobro se izvikao taj
luðak!
i
Èitav njegov život stvari mu nikad nisu polazile za rukom J kako valja. Nikad
mu nisu polazile za rukom, jer je uvijek bilo J ljudi koji su ga ometali. A
kad bi jednoga uklonili, na njegovom bi se mjestu pojavio netko drugi.
Netko je èetiri puta lagano pokucao na vrata, tako tiho ær je izgledalo kao da
se pas nekoliko puta oèešao o njih.
Staljin okrene prekidaè kraj svog ležaja i zasun se automatski povuèe, a
nezastrta vrata se malo otvore. Nisu bila pokrivena zastorom, jer Staljin nije
volio nikakve zastore oko kreveta, draperije ili niše gdje bi se netko mogao
sakriti. Vrata su se otvorila upravo toliko da propuste psa; ali umjesto toga
pojavila se mlada proæelava glava Poskrebiševa sa stalnim izrazom iskrene
odanost, i potpune pokornosti na licu.
Zabrinut za šefovo zdravlje primijetio je da Staljin leži nap< pokriven šalom
od devine dlake, ali nije ga izravno upitao zdravlje. (Pretpostavljalo
se da je zdravlje izvanredno.) On re tiho: "Jo Sarjoniè, Abakumov æe doæi u
dva i trideset. Hoæete ga primiti? Ili možda neæete?"
Josif Visarionoviè otkopèa džep na prsima i izvuèe sat r lancu. (Poput svih
staromodnih ljudi nije trpio ruènih satova
Još nije bilo dva sata ujutro.
Nije imao nikakve volje da se presvuèe i da poðe u urL-Ali nikako nije smio
dopustiti da disciplina popusti. Ako sa;:.. malo popusti uzde, svi æe to
smjesta osjetiti.
"Vidjet æemo", odgovori Staljin umorno i zatrepæe oèirr.i "Ne znam."
96
"Pa neka doðe. Može èekati!" reèe Poskrebišev i tri puta nepotrebno kimne
glavom. (Istièuæi svoje djeèaèko vladanje, èinio je svoj položaj mnogo
èvršæim.) A sad se opet ukoèio, pozorno promatrajuæi Šefa. "Kakva su vaša
nareðenja, Jo Sarjonièu?"
Staljin tužno pogleda to stvorenje koje mu, na žalost, takoðer nije moglo biti
prijatelj, jer je bio tako potpuno podložan.
"Hajdete sad, Šaša", reèe on ispod brkova.
Poskrebišev još jednom kimne, povuèe glavu i èvrsto zatvori vrata.
Josif Visarionoviè namjesti automatski zasun i zaogrnut šalom, okrene se na
drugu stranu.
Tada opazi na niskom stoliæu kraj otomana knjigu u jeftinom džepnom izdanju s
crvenim i crnim koricama.
Istog trenutka sjetio se što ga je ono zaboljelo u grudima, što ga je peklo,
što mu je pokvarilo roðendan: osoba koja mu je još i danas smetala i koja nije
bila uklonjena - Tito! Tito!
Kako se to moglo dogoditi? Kako se mogao tako prevariti u toj škorpionskoj
duši? Godine 1936. i 1937. bile su tako velièanstvene! Toliko glava koje su do
tada bile netaknute palo je te godine, ali on je dopustio da mu Tito izmakne
iz ruku.
Stenjuæi, Staljin spusti noge sa ležaja. Uspravi se i podigne ruke prema
crvenkastoj prosijedoj glavi na kojoj se vidjela æela. Obuzela ga je neopisiva
gorèina i nezadovoljstvo. Poput legendarnog junaka, Staljin je èitavog života
odsijecao bezbrojne hidrine glave. Oslobodio se èitavog brda neprijatelja u
svom životu. A spotaknuo se o jedan korijen.
Josip se spotaknuo o Josipa.
Kerenski, koji je još uvijek negdje bio živ, nije ni najmanje smetao Staljinu.
Uostalom, što se Staljina tièe, mogli su se iz groba vratiti i Nikolaj II ili
Kolèak - prema njima nije osjeæao nikakve liène mržnje: oni su bili otvoreni
neprijatelji i nisu se izmotavali nudeæi neki novi, bolji, vlastiti
socijalizam.
Bolji socijalizam? Na neki drugi naèin nego što radi Staljin? Gluposti! Tko
može graditi socijalizam bez Staljina?
Nije bila rijeè o tome da bi Tito mogao uspjeti. I tako ništa ne može nastati
iz onoga što on radi! Staljin je gledao na Tita kao što neki stari seoski
lijeènik, koji je razrezao bezbrojne želuce i odsjekao beskonaèan niz udova u
kolibicama bez dimnjaka ili na daskama kraj puta, gleda na nekog malog
stažista u bijelom ogrtaèu.
Sabrana djela Lenjinova veæ su mijenjana tri puta, a djela Utemeljitelja dva
puta. Svi oni koji se nisu slagali veæ su davno spavali vjeènim snom, oni koji
su se spominjali u starim fusnotama, koji su pomišljali da se socijalizam može
graditi na neki drugi naèin. A tada, kad se èak ni u prašumama na sjeveru nije
više moglo èuti ni kritike ni sumnji, Tito je odnekud ispuzao sa svojim
dogmatièarem Kardeljem i izjavio da sve to treba raditi drugaèije.
U tom je trenutku Staljin opazio da mu srce kuca jaèe, da mu se vid zamaglio,
da osjeæa neugodne grèeve po èitavom tijelu.
U prvom krugu
97
Izmijenio je ritam disanja. Pogladio se po licu i brkovima. Nije smio
popustiti. Ako popusti, Tito æe mu oteti posljednji mir, posljednji apetit,
posljednji san.
Kad su mu se oèi razbistrile pogled mu je opet pao na crvenu i crnu knjižicu.
Tu knjigu nije mogao nizašto kriviti. Staljin zadovoljno posegne za njom,
podmetne jastuk pod leða i opet se napola opruzi na nekoliko minuta.
Bio je to primjerak iz multimilijunskog izdanja objavljenog na deset evropskih
jezika; knjiga se zvala "Tito, izdajnièki maršal" od Renaud de Jouvenela.
(Dobro je djelovalo da autor oèigledno stoji posve po strani, da, neki
objektivni Francuz i to još s aristokratskim imenom.) Staljin je veæ prije
nekoliko dana pažljivo proèitao tu knjigu, ali nije se htio od nje rastati,
kao što se nije rado rastajao ni s jednom ugodnom knjigom. Kolike æe se sad
oèi otvoriti i zaista upoznati tog sebeljubivog, okrutnog, kukavièkog,
perfidnog, opakog tirana! Tog odvratnog izdajnika! Tog beznadnog tvrdoglavca!
Èak su i komunisti na Zapadu bili potpuno zbunjeni. Ona stara budala Francuz
Andre Marty - èak i njega se moralo izbaciti iz Komunistièke partije zato što
je branio Tita.
Listao je knjigu. Da, evo, tu je! Sada ljudi više ne mogu i dalje velièati
Tita kao heroja: on se dva puta kukavièki htio predati Nijemcima, ali njegov
šef Generalštaba, Arso Jovanoviæ, prisilio ga je da ostane Vrhovni komandant.
Plemeniti Arso je ubijen, a i Petrièeviæ: "Ubijen samo zato što je volio
Staljina." Netko i"j uvijek ubijao najbolje ljude, a najgori su ostajali da
Staljin s njima obraèuna.
Tu je bilo sve, sve - da je Tito vjerojatno britanski špij da se silno ponosi
svojim donjim rubljem s izvezenom kralj skom krunom; kako je fizièki odvratan,
kao Goring, kako je iskiæen medaljama i ordenjem dok su mu prsti prekriveni
ogromnin: dijamantnim prstenjem. (Kakva je to jadna taština u èovjekj koji
nema nikakva dara za ratne vještine?)
Objektivna, principijelna knjiga. Zar kod Tita nema nekh seksualnih
nastranosti? I o tome valja pisati.
"Jugoslavenska Komunistièka partija nalazi se u kandža::.:-ubojica i špijuna."
"Tito je mogao preuzeti vodstvo samo zato -su ga podupirali Bela Kun i Trajèo
Kostov."
Kostov! Kako je to ime vrijeðalo Staljina! Gnjev mu je na u glavu i snažno je
zamahnuo nogom - u krvavu Trajèovu nj ku! I Staljinovi sivi oèni kapci
zatreperiše od zadovoljenog o? æaja za pravdu.
j
Taj prokleti Kostov, svinja prljava! |
Nevjerojatno kako su sada, gledajuæi unazad, postale j?.>J( spletke tih
varalica! Kako su se lukavo prikrivali! U najma-j( ruku uspjelo mu je da
dohvati Belu Kuna 1937; ali prije i<--^ deset dana Kostov je osramotio
socijalistièki sud. Koliko je ;:--šnih procesa Staljin vodio, koliko je
neprijatelja natjerao . ponize i da priznaju svaki sramotni zloèin - a ipak
nije . =-u sluèaju Kostova! Sramota se proširila èitavim svijetom! K
¦:= je to bila mraèna podmuklost, zavarati iskusne isljednike, im pred nogama
- a onda na javnom suðenju, pred s:
dopisnicima, opet sve poreæi! Kakva^ je to pristojnost? I partijska svijest? I
proleterska solidarnost? Dobro, umri, ali umri tako da nam budeš od neke
koristi!
Staljin odbaci knjigu. Ne, nije se mogao naprosto odmarati i ležati. Borba
nije prestajala.
Bezbrižna zemlja može spavati, ali ne i njen Otac. On ustane, ali se ne
ispravi potpuno. Otkljuèa druga vrata u sobi (ne ona kroz koja je ušao
Poskrebišev) zatim ih zakljuèa za sobom. Jedva èujno u mekim papuèama pošao je
niskim, uskim, zavojitim hodnikom bez prozora, u koji je svjetlo dopiralo
odozgo, pokraj ogledala koja su s jedne strane bila prozori i kroz koja je
mogao vidjeti predvorje. Pošao je dalje do svoje spavaonice, takoðer niske,
malene, bez prozora, s ureðajem za ventilaciju zraka. Iza hrastovih oplata na
zidovima spavaonice bio je blindirani sloj, a izvana kamen.
Malim kljuèiæem koji mu je visio o pojasu Staljin otkljuèa metalni poklopac
boce, natoèi èašu svog omiljenog, okrepljujuæeg likera, ispije je i opet
zakljuèa èep.
Prišao je ogledalu. Oèi su mu gledale jasno i nepodmitljivo strogo. Cak ni
premijeri nisu mogli odoljeti tim oèima. Izgled mu je bio ozbiljan,
jednostavan, vojnièki.
Pozvao je svog gruzinskog posilnog da ga obuèe.
Èak i pred onima koji su mu bili bliski držao se kao prava povijesna liènost.
Njegova željezna volja. Njegova nepokolebiva volja.
99
19
JEZIK JE SREDSTVO PROIZVODNJE
Noæ je bila Staljinovo najplodnije doba.
Njegov se kritièki duh polako razvijao ujutro. Svojim sumornim jutarnjim duhom
uklanjao je ljude s položaja, smanjivat : troškove, nareðivao da se dva-tri
ministarstva spoje u jedno. Svojim oštrim i gipkim noænim duhom odluèivao je
kako da povec_ broj ministarstava dijeleæi ih, i kako da nazove nova;
potpisivan je nove budžete i potvrðivao nova imenovanja.
Sve njegove najbolje ideje raðale su se izmeðu ponoæi i èetir. sata ujutro:
kako æe zamijeniti stare obveznice novima, a da p- * tom izbjegne plaæanje
vlasnicima obveznica; kakve kazne æe uveb": f za izostanak s posla; kako æe
produžiti radni dan i radni tjedan f kako æe trajno privezati radnike i ostale
namještenike za posa^ I zatim ukaz o robiji i vješalima; raspadanje Treæe
internacionak § izgon izdajnièkog stanovništva u Sibir.
I
Izgon èitavih naroda bio je ujedno njegov najveæi teoret-".;J prilog i
najhrabriji eksperiment, ali drugo se tada nije ni mo::a| uèiniti, æitav svoj
život on je nesumnjivo bio najistaknutiji spJv-f jalist Partije u pitanju
sovjetskih nacionalnosti.
Donio je još èitav niz drugih, znaèajnih ukaza. Meðutim, je pronašao jedno
slabo mjesto u èitavom arhitektonskom mu, i u njegovom je mozgu polako
sazrijevao jedan važan ukaz. Sv*e je zauvijek fiksirao, zaustavio svako
kretanje, za sve otvore, svih 200 milijuna znalo je gdje im je mjesto - su
mladiæi iz kolhoza izmicali.
Naravno, stvari su se odlièno razvijale u kolhozima. S: se u to uvjerio pošto
je gledao Kubanske kozake i proèitao 1 zlatne zvijezde. Oba su autora
posjetila kolhoze. Sve su \ i izvijestili o onome što su vidjeli, a to je
oèigledno bilo t: I sam je Staljin razgovarao s kolhoznicima u prezidijumim.
Ali kao dubok i samokritièan državnik, Staljin je pokus: temeljitije uæi u
stvar od tih pisaca. Jedan od provincijskih : skih sekretara (oèigledno je
kasnije strijeljan) izbrbljao mu nije sve tako dobro kako izgleda: stariji
ljudi i žene registri:
100
kolhozima od 1930. rade s entuzijazmom, ali mladi ljudi (ne svi, naravno, samo
stanoviti nesavjesni pojedinci) pokušavaju, èim završe školu, na prevaru
dobiti pasoš i odjuriti u grad. Staljin je to èuo, i veæ je u sebi stao
razmišljati o moguænostima da se to ispravi.
Obrazovanje! Èitava ta prièa o opæem sedmogodišnjem obrazovanju, o opæem
desetogodišnjem obrazovanju, kad djeca kuharica idu na sveuèilišta, dovela je
do opæe zbrke. Lenjin je sam imao krive pojmove u tom pogledu, ali još je bilo
prerano da se to ljudima kaže. Svaka kuharica, svaka domaæica morala bi biti u
stanju da vodi državu! Kako je on to zapravo sebi konkretno zamišljao? Da
kuharice ne kuhaju petkom, veæ da odlaze na sastanke pokrajinskog izvršnog
odbora? Kuharica je kuharica, i njen je posao da priprema veèeru, što se
vladanja ljudima tièe, to je uzvišeni poziv; on se može povjeriti samo posebno
odabranom osoblju, prokušanom i vjernom, koje se provjeravalo tokom niza
godina. A upravljanje tim osobljem može biti samo u jednim rukama, iskusnim
rukama Voðe.
U statutima kolhoza moralo bi stajati da, jednako kao što im zemlja pripada
zauvijek, isto tako svaka osoba roðena u odreðenom selu automatski postaje
danom roðenja èlan kolhoza. To treba prikazati kao èasno pravo. I samo
prezidij okružnog izvršnog odbora može nekome odobriti odlazak iz kolhoza.
Zatim treba smjesta povesti propagandnu kampanju, objaviti niz novinskih
èlanaka: "Mladi nasljednici kolhozne žitnice", "Znaèajan korak u izgradnji
novog sela". Zacijelo æe pisci naæi naèina da to izraze.
Istina, èinilo se da je netko od desnièara upozoravao da æe taj problem
iskrsnuti. (Takvi "desnièari" zapravo nikad nisu postojali - sam je Staljin
grupirao stanovite ljude pod taj naslov da bi što lakše mogao s njima
obraèunati.)
Iz nekih neobjašnjivih razloga, uvijek se kasnije utvrdilo da su uništeni
protivnici u neèemu imali pravo. Fasciniran njihovim neprijateljskim mislima,
Staljin je oprezno osluškivao njihove glasove preko groba.
Ali premda je taj ukaz bio vrlo hitan, i premda su i drugi ukazi, takoðer
hitni, sazrijevali u njegovom mozgu, Staljin je danas, ulazeæi u svoj ured,
osjeæao da ga privlaèi nešto uzvišenije.
Na pragu svog osmog desetljeæa nije imao nikakva prava da to dalje odlaže.
Izgledalo je da je veæ uèinjeno sve moguæe da se osigura njegova besmrtnost.
Ali Staljinu se èinilo da mu se njegovi suvremenici, premda ga nazivaju
Najmudrijim od najmudrijih, ipak ne dive onoliko koliko zaslužuje, da je
njihov zanos površan, da još uvijek pravo ne poimaju dubinu njegova genija.
Jedna ga je misao izjedala u posljednje vrijeme: da postigne još jedan nauèni
uspjeh, da dade neizbrisivi prilog još nekoj nauci osim filozofiji i
povijesti. Naravno, mogao je takav prilog dati biologiji, ali povjerio je taj
posao Lisenku, tom poštenom, energiènom èovjeku iz naroda. Osim toga,
matematika, ili barem
101
fizika, više je privlaèila Staljina. Nikad nije bez zavisti mogao èitati
raspravu o nuli i minus jedan na kvadrat u Dijalektici prirode.
Ali ma koliko da je listao Kiselevljev udžbenik Algebre i So-kolovljevu Fiziku
za više razrede, nigdje nije mogao naæi odgovarajuæu inspiraciju.
I onda ga je sretan sluèaj naveo na potpuno razlièito polje, na polje
lingvistike, u vezi s nedavnim sluèajem profesora èiko-bave iz Tiflisa.
Cikobava je objavio neku antimarksistièku, heretièku tezu da jezik nije
nadgradnja, veæ naprosto jezik, da nije ni buržujski ni proleterski, veæ
naprosto narodni jezik - i usudio se otvoreno aludirati na ime samoga Marra.
Buduæi da su i Marr i Cikobava bili Gruzijci, èitava je stvar odmah naišla na
reakciju u èasopisu gruzijskog sveuèilišta, i jedan sivi, neuvezani primjerak
tog lista, štampanog karakteristiènim gruzijskim pismom ležao je ovog trenutka
pred Staljinom. Nekoliko Marrovih uèenika napalo je drskog nauèenjaka. Poslije
tih optužbi mogao je samo sjediti i èekati da mu o ponoæi na vrata zakuca MGB.
Veæ se nagoviještalo da je Cikobava agent amerièkog imperijalizma.
Ništa ne bi spasilo Cikobavu da sam Staljin nije podigao telefon i dopustio mu
da živi. Pustit æe ga da živi - i on æe sam jednostavne provincijske misli tog
èovjeka iznijeti i razviti na briljantan, besmrtan naèin.
Istina, bilo bi impresivnije da pobije kontrarevolucionarnu teoriju
relativnosti, na primjer, ili teoriju o valnom mehanizmu j ali zbog državnih
poslova za to naprosto nije imao vremena. Filo i logija je, meðutim, stajala
uz bok gramatici, a što se tièe teškoæe " Staljin je gramatiku oduvijek
smatrao ravnom matematici.
Mogao je ovako napisati živo, izražajno (veæ je sjedao i pisao "Ma koji jezik
sovjetskih naroda uzeli: ruski, ukrajinski, bel ruski, uzbeèki, kazaèki,
gruzijski, armenski, estonski, letonsV litvanski, moldavski, tatarski,
azerbejdžanski, bakširski, turknu: ski..." (Do vraga! S godinama postajalo mu
je sve teže i te izbjeæi nabrajanje. Ali zašto bi ga, uostalom, i izbjegavao?
Na 1 naèin napisano se dublje urezivalo u glavu èitaoca i slabilo nag -da
proturjeèi.) "... svakome je jasno, da ..." Pa dobro, tu æer staviti nešto što
je svakome jasno.
Ali što je jasno? Ništa nije jasno. Kažu: "Sedam je milja ; -neba, i cijelim
je putem šuma."
Ekonomika - to je baza. Socijalne pojave - to je nadgr >=f uja. A treæeg
elementa nema. Pa ipak je zahvaljujuæi svom ži\ "f nom iskustvu Staljin
spoznao da se ništa ne može postiæi ~<^ treæeg elementa. Na primjer, mogu
postojati neutralne zerr.:>g§ zar ne? (Ali ne i neutralni narodi, naravno.) A
recimo da je ne:*# dvadesetih godina rekao s govornice: "Tko god nije s nama,
r.-.jg nužno protiv nas"? Otjerali bi ga s podija i istjerali iz Pari "| Ali
takva su vremena prošla. To je dijalektika. m
Tako je i s ovim. Staljin je razmišljao o Cikobavinom es-t^ zaokupljen idejom
koja mu prije nikad nije pala na um: ako j( jezik nadgradnja, zašto se ne
mijenja sa svakom epohom? Aj" nije nadgradnja, što je onda? Baza? Naèin
proizvodnje?
102
Taèno govoreæi, stvari stoje ovako: Naèin proizvodnje sastoji se od
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Nazvati jezik odnosom nemoguæe je.
Znaèi li onda da je jezik proizvodna snaga? Ali proizvodne snage ukljuèuju
instrumente proizvodnje, sredstva proizvodnje i ljude. Ali premda ljudi govore
jezikom, jezik nisu ljudi. Sam bi vrag to znao - bio je u æorsokaku.
Pravo govoreæi, èovjek bi morao priznati da je jezik sredstvo proizvodnje kao
- pa, recimo, kao strugovi, željeznièke pruge, pošta. Istovremeno, on spada i
u komunikacije.
Ali ako na taj naèin izložiš tezu, i izjaviš da je jezik sredstvo proizvodnje,
svi æe se poèeti smijuckati. Ne u našoj zemlji, naravno.
A nema nikoga koga se može upitati za savjet: samo on na zemlji istinski je
filozof. Da je bar živ netko poput Kanta, ili Spinoze, premda je bio
buržuj ... A da telefonira Beriji? Ali Berija uopæe nema pojma o takvim
stvarima.
Recimo, mogao bi to postaviti opreznije: "U tom pogledu jezik, koji se u
principu razlikuje od nadgradnje, ne može se razlikovati od sredstava
proizvodnje, od strojeva, na primjer, koji su jednako indiferentni prema klasi
kao i jezik."
"Indiferentni prema klasi" - i to se nikad ranije ne bi bilo moglo reæi.
On stavi taèku iza reèenice. Stavi ruke iza glave, zijevne i protegne se. Nije
stigao daleko, ali veæ je bio umoran.
Staljin ustane i prošeta se malom sobom, svojim omiljenim noænim uredom.
Približi se siæušnom prozoru u kojem su umjesto obiènog stakla bila dva okna
od žuækastog, neprobojnog stakla sa zrakopraznim prostorom izmeðu. Vani je bio
mali ograðeni vrt gdje je samo ujutro radio vrtlar pod nadzorom straže. Danima
nitko osim njega nije tu stupio nogom.
Iza neprobojna stakla nazirala se magla u vrtu. Nije se vidjela ni zemlja ni
svemir.
Meðutim, polovica svemira bila je zatvorena u njegovim grudima, i ta je
polovica bila harmonièna i jasna. Samo ona druga polovica - objektivna
stvarnost - krila se u opæoj magli.
Ali ovdje, u svom dobro èuvanom i utvrðenom noænom uredu Staljin se ni
najmanje nije bojao te druge polovice; osjeæao je u sebi dovoljno moæi da je
pokori, da je oblikuje po svojoj volji. I tek kad bi bio prisiljen da zakoraèi
u tu objektivnu stvarnost - kad je, na primjer, morao iæi na veliki banket u
Dvorani stupova, preæi zastrašujuæi prostor izmeðu automobila i vrata, sam se
popeti stepenicama i preæi preveliko predvorje izmeðu dva reda zanesenih i
punih poštovanja, ali ipak previše brojnih gostiju - u tim bi se èasovima
Staljin osjeæao bolestan, potpuno nezaštiæen, ne bi èak znao ni kako da se
koristi rukama, veæ odavno beskorisnim za pravu obranu. Položio bi ih na trbuh
i smiješio se. Oni su mislili da se Svemoæni smiješi da im ugodi, ali on se
smiješio zato što se boji.
On je sam opisao prostor kao osnovni uvjet za materijalno postojanje. Ali
pošto se uèinio vladarem šestine zemlje, poèeo
103
se bojati prostora. To je bilo najbolje u njegovom noænom uredu: nije bilo
prostora.
Staljin zatvori èelièni kapak i polako se vrati k svom stolu. Bilo je èak i za
Velikog korifeja kasno za rad, ali on proguta pilulu i opet sjedne za stol.
Stvari mu nikad nisu posve polazile za rukom, a ipak se morao i dalje muèiti.
Buduæe generacije æe to znati cijeniti.
Kako je došlo do toga da u filologiji vlada teroristièki, Arak-èejevljev
režim? Svatko se boji da kaže ijednu rijeè protiv Marra. Kako su èudnovati i
plašljivi ljudi! Èovjek ih može uèiti demokraciji, može za njih sažvakati
stvari tako da im preostane samo da ih progutaju - ali oni æe ipak okrenuti
glavu.
Sve ovisi o njemu, o Staljinu; i ovdje takoðer sve ovisi o njemu. Ponesen
inspiracijom on zapiše nekoliko reèenica:
"Nadgradnju je stvorila baza u svrhu ..."
"Jezik je stvoren u svrhu..."
Njegovo smeðe-sivo, kozièavo lice, s velikim isturenim nosom, duboko se
sagnulo nad listom papira, te nije vidio anðela srednjovjekovne teleologije
kako mu se smiješi preko ramena.
Taj Lafargue - svi su ti teoretièari jednaki. On govori o "iznenadnoj
revoluciji u jeziku izmeðu 1789. i 1794". Kakva je to revolucija! To je bio
francuski jezik prije toga, i francuski jezik je i ostao.
"Opæenito se mora reæi za dobrobit onih drugova koji su oèarani eksplozijom,
da se zakon o prijelazu eksplozijom iz starog kvaliteta u novi kvalitet ne
samo ne može primijeniti na povijest lingvistièkog razvoja, veæ se takoðer
rijetko može primijeniti na ostale društvene pojave."
Staljin se zavali u naslonjaè i ponovo proèita što je napisao. Dobro je
zvuèalo. Propagandisti æe morati dobro osvijetliti postavku: da sve revolucije
u jednom trenutku dosižu jednu taèku poslije koje više nema kretanja, te da
kasniji razvoj nastupa evt-lucijom. A moguæe je èak da se kvantitet ne
pretvara u kvalite:. Ali to æe spremiti za drugi put.
"Rijetko?" Ne; to bi još uvijek moglo biti nezgodno.
Staljin prekriži "rijetko" i napiše "ne uvijek".
Što bi bio zgodan primjer?
"Prešli smo s burzujske, individualno-seljaèke strukture" ( javio se novi
termin, i to dobar!) "na socijalistièku kolhozn
I kad je napokon stavio taèku iza reèenice, još je malo izmislio i dodao rijeè
"strukturu". To je bio njegov omiljeni &-... još jedan udarac na èavao koji je
veæ zakucan. Ponavljanje s\ rijeèi èinilo je svaku reèenicu razumljivijom.
Inspirirano, njego je pero pisalo dalje:
"A to je bilo moguæe uspješno izvesti zato što je to bila re luci ja odozgo,
zato što je revolucija provedena na inicijativu stojeæe vlasti."
104
Staljin se namršti. Dosta. Ovo nije dobro ispalo. Zar se po ovome ne bi moglo
zakljuèiti da inicijativa za kolektivizaciju nije potekla od samih kolhoznika?
Na vratima se zaèulo tiho šuštanje. Staljin pritisne dugme koje je otvaralo
zasun. Na vratima se pojavi Šaša sa svojim klaun-skim licem - bezobliènim i
sretnim što je bezoblièno.
"Jo Sarioniè!" upita on gotovo šapatom. "Želite li da poša-ljem Abakumova
kuæi, ili želite da još prièeka?"
"A, da, Abakumov." Ponesen svojim kreativnim radom Staljin je na njega potpuno
zaboravio.
On zijevne. Sad je veæ bio umoran. Istraživaèka strast planula je u njemu ali
se brzo ugasila; osim toga posljednje mu reèenice nisu najbolje uspjele.
"Dobro. Pozovi ga."
I on izvuèe iz stola drugu bocu s metalnim poklopcem, otkljuèa je kljuèem s
pojasa i ispije èašicu.
On uvijek mora biti planinski orao.

105
20
VRATITE NAM SMRTNU KAZNU, JOSIFE VISARIONOVICU
Nije tako reæi bilo èovjeka, koji bi se i u snu usudio pomisliti da ga nazove
Šaša umjesto Aleksandr Nikolajeviè, a još manje da to pred njim kaže.
"Poskrebišev zove" znaèilo je "On zove". >"Poskrebišev je naredio" znaèilo je
"On je naredio". Aleksandr Nikolajeviè Poskrebišev bio je šef Staljinovog
osobnog tajništva više od petnaest godina. To je bilo vrlo dugo vrijeme, i
svatko tko ga nije potanje prouèavao mogao bi se zaèuditi što mu je glava još
uvijek na ramenima. Ali tajna je bila vrlo jednostavna. Taj je veterinar iz
Penze imao dušu posilnog, i ta obièna èinjenica garantirala mu je sigurnost.
Cak i kad je imenovan za general -lujtnanta, èlana Centralnog komiteta, i za
šefa Specijalnog odjela za tajnu prismotru èlanova Centralnog komiteta, još
uvijek je sebe smatrao potpuno ništavnim pred šefom, i poèašæen se bla ženo
smijuckao kad god bi se kucnuli nazdravljajuæi njegovom rodnom selu Soplaki.
Staljinova intuicija nikad nije otkrila n traèak sumnje ili opozicije u
Poskrebiševu. Njegovo prezime, kou je znaèilo kruh peèen iz ostataka tijesta,
bilo je opravdano: cinik se da nisu mogli sakupiti dovoljno kvaliteta duha i
karaktera ka; su ga pekli.
Ali u odnosu prema podreðenima, taj proæelavi dvorjanin s izrazom priglupog
èovjeka poprimao je golemu samouvjerenost S ljudima na nižem položaju govorio
je na telefon jedva èujnins , glasom; èovjek je morao prilijepiti glavu za
slušalicu da ga razi> I mije. Tu i tamo èovjek bi se s njim mogao našaliti,
ali nikad ga j nije mogao kao sluèajno upitati: "Pa kako je danas tamo kod
vas?-" I (Cak ni šefova vlastita kæi nije mogla otkriti kako je tamo koðl vas.
Kad bi telefonirala, rekli bi joj samo: "Kreæe se", ili "Ne* kreæe se", veæ
prema tome jesu li se ili nisu èuli Šefovi koraci
Veèeras je Poskrebišev rekao Abakumovu: "Josif Visariono\it radi. Možda æe vas
primiti. Rekao je neka èekate."
Uzeo je aktovku od Abakumova, uveo ga u sobu za priman* i otišao.
106
I
I tako Abakumov nije upitao ono što je iznad svega želio saznati: kako je šef
danas raspoložen? Ostao je sam u sobi za primanje, dok mu je srce snažno
udaralo.
Taj snažni, krupni, odluèni èovjek ukoèio bi se od straha kad bi išao na
izvještaj Staljinu, jednako kao što su graðani za vrijeme valova hapšenja
drhtali kad bi èuli topot koraka na stepenicama. Uši bi mu se prvo sledile od
straha, a zatim bi poèele gorjeti - i svaki put bi se Abakumov još više
prestrašio da æe ta njegova uporno crvena uha izazvati šefovu sumnju. Staljin
je sumnjao i u najsitnije stvari. Na primjer, nije volio da bilo tko zavlaèi
ruku u unutarnji džep u njegovom prisustvu. Stoga je Abakumov premjestio iz
unutarnjeg džepa u vanjski sva tri naliv--pera koja je pripremio da pribilježi
upute.
Dnevne direktive državne službe sigurnosti dolazile su preko Berije, i od
njega je Abakumov primao veæinu nareðenja. Ali jednom mjeseèno Apsolutni
vladar htio je sam osjetiti liènost èovjeka kome je povjerio sigurnost svoga
sistema.
Ti jednosatni sastanci bili su velika cijena za svu onu moæ, svu snagu kojom
je Abakumov raspolagao. On je mogao živjeti i uživati samo u razmacima od
sastanka do sastanka. Kako se vrijeme približavalo, sve bi u njemu poèelo
gasnuti, uši bi mu se sledile; predao bi aktovku prije nego bi ušao ne znajuæi
hoæe li je dobiti natrag; pognuo bi svoju bikovsku šiju na vratima ureda ne
znajuæi hoæe li je opet ispraviti poslije jednog sata.
Staljin je zastrašivao zato što je jedna greška u njegovoj prisutnosti mogla
biti ona jedna greška u životu koja izaziva eksploziju neopoziva djelovanja.
Staljin je zastrašivao zato što nije želio èuti izgovore, i što nije
optuživao; njegove žute tigarske oèi naprosto bi opako zasjale, donji bi se
kapci malo stisnuli - i tu, u njemu, osuda je bila donesena a da osuðeni
èovjek to nije znao: on bi mirno odlazio, ali u noæi bi bio uhapšen, a ujutro
strijeljan.
Šutnja i ono nabiranje donjih kapaka bili su najgore od svega. Ako je Staljin
bacio na èovjeka nešto teško ili oštro, ako mu je zagazio na nogu, pljunuo na
njega ili mu otpuhnuo goruæi žar iz lule u lice, taj gnjev nije bio konaèan
gnjev, taj je gnjev bio prolazan. Ako jæ Staljin bio grub i kleo, èak i ako je
upotrebljavao najgore izraze, Abakumov se radovao: to je znaèilo da se šef još
uvijek nada da æe ga popraviti i dalje s njim suraðivati.
Naravno, Abakumovu je sad veæ bilo jasno da se u svom revnom zanosu previsoko
popeo. Bio bi u mnogo manjoj opasnosti da je ostao niže. Staljin je govorio
prijazno, dobroæudno s onima koji su bili dovoljno daleko od njega. Ali nije
bilo više povlaèenja kad bi èovjek jednom postao blizak.
Preostalo je jedino èekati smrt. Vlastitu. Ili...
A stvari su tako neumitno išle svojim tokom da je u Staljinovom prisustvu
Abakumov uvijek strahovao da je nešto otkriveno.
Veæ i ranije èesto je drhtao od straha pri pomisli da je Staljinu mogla
doprijeti do ušiju neka vijest o tome kako se on obogatio u Njemaèkoj.
107
Pri kraju rata Abakumov je bio na èelu svesaveznog SMERŠ-a, i rukovodio je
kontrašpijunažom na svim frontovima i u èitavoj vojsci. Bio je to period
neogranièene pljaèke, koji je vrlo kratko trajao. Da bi osigurao efektni
konaèni udarac protiv Njemaèke, Staljin je preuzeo od Hitlera praksu da se
plijen smije slati s fronta kuæi. Ta je odluka potekla iz njegova
razumijevanja vojnièke æudi, onoga što bi on sam osjeæao da je vojnik: krasno
je boriti se za èast domovine - još je ljepše boriti se za Staljina - ali da
bi se riskirao život u najopasnije vrijeme, kad je kraj rata nadomak, potreban
je najsnažniji poticaj - ukratko, on je dopustio svakom vojniku da šalje kuæi
oko deset kilograma plijena mjeseèno, svakom oficiru dvadeset, a generalu
trideset. Taj je raspored bio pravedan, jer vojnièki ranac ne smije biti
pretežak kad vojnik napada, a general uvijek ima automobil. SMERŠ je bio u još
boljem položaju, jer je bio van domašaja neprijateljskih granata i nikad nije
bio cilj neprijateljskim avionima. Uvijek se nalazio u podruèju iza borbenih
redova, daleko od inspektora ministarstva financija. Službenici SMERŠ-a bili
su obavijeni oblakom tajnovitosti. Nitko se nije usuðivao provjeravati što oni
spremaju pod peèat u teretne vagone, što uzimaju iz konfiscirane imovine koju
su èuvali njihovi stražari. Kamioni, vlakovi i avioni odnosili su kuæi
bogatstvo SMERovih službenika. Poruènici, ako nisu bili budale, mogli su tako
nagomilati tisuæe, pukovnici stotine tisuæa, Abakumov milijune.
Istina, on nije mogao zamisliti kako bi ga moglo spasiti zlato, èak i zlato
pohranjeno u švicarskoj banci ako padne s ministarskog položaja. Bilo je
oèigledno da ni bogatstvo ne može pomoæi ministru kome je skinuta glava. A
ipak, nije mogao podnijeti da se njegovi podreðeni bogate, a da on sam ništa
ne uzme. Stoga je slao jedan specijalni odred za drugim u potjeru za blagom.
Nije mogao odbiti èak ni dva kovèega puna naramenica. Pljaèkao je u nekom
mjeseèarskom transu.
Ali to blago Nibelunga bilo je Abakumovu zapravo nekorisno, a neprestano ga je
ispunjalo strahom da æe biti otkriven. Nitko tko je za to znao ne bi se usudio
prijaviti svemoænog ministr ali je istovremeno bilo kakav sluèaj mogao
iznijeti djelo na vi jelo i upropastiti ga. Bio je lud što se okoristio tom
prilikom, sad je bilo prekasno.
Došao je u 2.30, a u 3.10 još uvijek je hodao amo-tamo j sobi za primanje,
držeæi svoju veliku novu bilježnicu, osjeæaju^ iznutra pravu slabost od
straha; uši su mu veæ poèele gorjet Bilo bi najbolje kad bi Staljin nastavio
raditi i kad ga uopæe ne h primio. Abakumov je strepio pred izvještajem koji
mora podnij o tajnoj telefoniji. Naprosto nije znao kakvu bi laž mogao u ov
trenutku izmisliti.
Ali teška vrata su se napola otvorila. Poskrebišev je tiho izišao, gotovo na
vršcima prstiju, i šutke mu dao znak da poðe ii njim. Abakumov je krenuo,
trudeæi se pri tom da nikad ne star: svom težinom na noge. Provukao se kroz
slijedeæa vrata, koja >. takoðer bila napola otvorena, i pridržao uglaèane
bronèane kvak: da se ne bi jaèe otvorila. Na pragu reèe: "Dobro veèe, Josife
Viši rionovièu! Mogu li uæi?"
108
Zabrljavio je, nije na vrijeme proèistio grlo, i glas mu je zazvuèao promuklo,
nedovoljno lojalno.
Staljin, odjeven u vojnièku bluzu sa zlatnim dugmetima i nekoliko redova
odlikovanja, ali bez epoleta, pisao je za stolom. Završio je reèenicu i tek
tada podigao pogled, zlokobno poput sovuljage.
I ništa nije rekao.
Vrlo loš znak! Nije rekao ni jednu rijeè.
Poèeo je opet pisati.
Abakumov zatvori za sobom vrata, ali se ne usudi krenuti naprijed dok ga ne
pozovu kimanjem glave ili nekom drugom kretnjom. Stajao je posve malo pognut,
spustivši duge ruke uz tijelo, sa smiješkom punini poštovanja na mesnatim
usnama. Uši su mu plamtjele.
Abakumov je veæ bio u oba ureda Voðe - u njegovom službenom dnevnom uredu i
ovom malenom noænom.
U velikom dnevnom uredu na jednom od gornjih katova bilo je sunèano i
prostorija je imala obiène prozore. U ormarima za knjige redala se smotra
cjelokupne ljudske misli i kulture, spremljena u šarene uveze. Na visokim
prostranim zidovima visili su omiljeni portreti Voðe, u zimskoj uniformi
generalissima, 11 ljetnoj uniformi maršala. Bilo je tu divana, naslonjaèa i
mnogo stolaca za primanje stranih delegacija, za sastanke. Tu se Staljin
fotografirao.
Ovdje, u noænom uredu, tik do zemlje, nije bilo ni slika ni ukrasa, a prozori
su bili maleni. Èetiri niska ormara za knjige stajala su uz zidove obložene
hrastovim oplatama, a malo odmaknut od zida pisaæi stol. U kutu je bio radio-
gramofon; odmah do njega polica na kojoj su stajale ploèe. Staljin je noæu
vrlo rado slušao svoje stare govore.
Abakumov se pokorno pognuo i èekao.
Staljin je i dalje pisao. Pisao je svjestan da svaka njegova rijeè istog èasa
pripada povijesti. Lampa na pisaæem stolu osvjetljavala je samo papir;
indirektno gornje svjetlo bilo je slabo. Nije pisao èitavo vrijeme. Okretao bi
glavu, škiljeæi na jednu stranu, prema podu, ili neprijazno gledajuæi
Abakumova kao da nešto sluša, premda se u sobi nije èulo ni glasa.
Kako se razvio taj zapovjednièki naèin, ta znaèajna težina svakog malog
pokreta? Nije li mladi Koba - kako su Staljina zvali na Kavkazu - micao
prstima, rukama, podizao obrve i zurio na posve isti naèin? Ali u to doba
nitko se nije bojao, nitko u tim kretnjama nije nalazio strahovito znaèenje.
Tek pošto je kolièina metkom raznesenih glava dosegla stanoviti broj, ljudi su
u tim istim sitnim kretnjama poèeli otkrivati nagovještaj, opomenu, nareðenje.
A primijetivši ono što su drugi primjeæivali, Staljin je poèeo promatrati sam
sebe; i on je takoðer vidio u svojim kretnjama i pogledima prijeteæe skriveno
znaèenje, i poèeo ih svjesno dotjerivati; i ubrzo su postali još bolji, i još
pozitivnije djelovali na ljude oko njega.
Napokon Staljin strogo pogleda Abakumova i lulom mu pokaže kamo da sjedne.
109
Abakumov zadrhti od olakšanja, preðe sobu i sjedne - ali na sam rub sjedala,
da bi što lakše mogao ustati.
"Dakle?" upita Staljin, tražeæi nešto meðu papirima.
Trenutak je nastupio! Sad mora hitno preuzeti inicijativu. Abakumov proèisti
grlo i poène žurno govoriti vrlo sveèanim glasom. (Kasnije je sam sebe
proklinjao zbog svoje brbljive udvornosti u Staljinovom uredu i zbog svojih
neumjerenih obeæanja, ali uvijek je bilo tako: što je neprijatelj skiji bio
stav Svemoænoga, to neobuzdaniji bio je Abakumov u svojim uvjeravanjima,
poslije èega je tonuo sve dublje i dublje.)
Stalni ukras Abakumovljevih noænih izvještaja, i ono što je Staljina zapravo
najviše privlaèilo, bilo je otkrivanje neke vrlo znaèajne i raširene
neprijateljske grupe. Bez takve grupe koju valja razotkriti i sprijeèiti -
svaki put nove - Abakumov uopæe nije podnosio izvještaj. Za danas je pripremio
optužbu protiv grupe u Frunzeovoj vojnoj akademiji, i mogao je dugo govoriti o
pojedinostima.
Ali zapoèeo je izvještavati o uspješnom razvoju - a da sam nije znao je li
stvaran ili iluzoran - priprema za atentat na Tita. Izvijestio je da æe
tempirana bomba biti postavljena na Titovu jahtu prije nego krene na Brione.
Staljin podigne glavu, stavi ugašenu lulu u usta i otpuhne jednom ili dva
puta. Nije uèinio nikakav drugi pokret, nije pokazao nikakva zanimanja; ali
Abakumov, koji je veæ pomalo uspio upoznati svog Šefa, osjetio je usprkos tome
da je pogodio u žicu.
"A Rankoviæ?" upita Staljin.
"A, da! Trenutak æemo izabrati tako da æe svi zajedno, i Rankoviæ i Kardelj i
Moša Pijade - èitava klika - odletjeti u zrak! Raèunamo da æe do toga doæi još
ovog proljeæa." (U eksploziji jahte morala bi poginuti i èitava posada, ali
ministar nije spo-i menuo tu pojedinost, a Najbolji prijatelj mornara nije ga
o tonu ispitivao.)
Ali o èemu je mislio, otpuhujuæi iz ugašene lule, zureæi be; izražajno u
ministra preko svog dugaèkog nosa?
Nije, naravno, razmišljao o èinjenici da se Partija, kojoj je stajao na èelu,
u poèetku gnušala individualnih teroristièkih djela A ni o tome da je sam
utekao teroru. Dok je sisao lulu i gleda;" tog rumenog, dobro uhranjenog
hrabrog mladog èovjeka uspla-tjelih ušiju, Staljin je mislio ono što je uvijek
mislio kad bi vk. svoje revne, pokorne podreðene.
Njegova je prva pomisao uvijek bila: koliko se toj osobi me -vjerovati? A
druga: nije li došao èas da se ova osoba likvidi:\
Staljin je vrlo dobro znao za tajno bogatstvo Abakumova. nije žurio da ga
kazni: Staljinu se sviðalo što je Abakumov t; èovjek. Pohlepni ljudi se lakše
mogu razumjeti i lakše je nji upravljati. Staljin se iznad svega èuvao ljudi
koji su odluèili vjeèno ostanu siromašni, poput Buharina. On nije shvaæao nji
motive.
Ali nije mogao vjerovati ni ovom shvatljivom Abakumov Nepovjerenje je bilo naj
karakteristièni ja osobina Josifa Džug vilija. Nepovjerenje je bilo njegov
pogled na svijet.
110
On nije imao povjerenja u svoju majku. A nije imao povjerenja ni u onog Boga,
kome se do kamenog poda klanjao jedanaest godina svoje mladosti. Kasnije nije
imao povjerenja u svoje vlastite partijske drugove, posebno u one koji su
dobro govorili. Nije imao povjerenja u svoje drugove u izgnanstvu. Nije imao
povjerenja u seljake siguran da neæe posijati žito i žnjeti ako ih se ne tjera
i ako se njihov rad neprestano ne kontrolira. Nije imao povjerenja u radnike,
siguran da neæe raditi ako im se ne nametnu norme. Nije vjerovao da pripadnici
inteligencije neæe poèiniti sabotažu. Nije vjerovao da æe se vojnici i
generali boriti ako im se ne prijeti kaznenim bataljonima i mitraljezima s
leða. Nije vjerovao svojim ženama i ljubavnicama. Nije vjerovao svojoj djeci.
I uvijek se na kraju utvrdilo da je imao pravo.
Vjerovao je samo jednoj osobi, jednoj jedinoj u tom životu ispunjenom
nepovjerenjem, osobi jednako odreðenoj u prijateljstvu kao i u
neprijateljstvu. On se sam meðu Staljinovim neprijateljima, pred oèima èitavog
svijeta, okrenuo i ponudio Staljinu prijateljstvo.
I Staljin mu je vjerovao.
Taj èovjek je bio Adolf Hitler.
Staljin je sa zlobnim užitkom promatrao kako Hitler pokorava Poljsku,
Francusku i Belgiju, kako njegovi avioni pomraèuju nebo nad Engleskom. Molotov
se vratio iz Berlina prestrašen. Njegovi su špijuni izvijestili da Hitler
prikuplja snage za rat na Istoku. Hess je odletio u Englesku. Churchill je
upozorio Staljina na napad. Sve su vrane na bjeloruskim topolama i galicijskim
jablanovima graktale o ratu. Sve su žene na svim tržnicama iz dana u dan
prorokovale rat. Samo je Staljin ostao miran i bezbrižan.
On je vjerovao Hitleru.
To ga je zamalo stajalo glave.
I tako je odsada pa nadalje bio dokraja nepovjerljiv prema svakome.
Abakumov je mogao ogorèeno reagirati na to nepovjerenje, ali nije imao
hrabrosti. Staljin je krivo uèinio što je zastranio, što je, na primjer,
pozvao onog idiota Petra Popivoda i razgovarao s njim o novinskim èlancima
protiv Tita. Nije nikako smio, iskljuèivo na osnovu upitnika službe sigurnosti
odbaciti one odliène momke koje je Abakumov lièno izabrao za tu hajku. Morao
je s njima razgovarati i steæi povjerenje u njih. Naravno, sada sam vrag zna
što æe se dogoditi s planom za atentat. Ta neefikasnost silno je ljutila
Abakumova.
Ali on je znao svog šefa. Èovjek nikad ne smije svom snagom raditi za
Staljina, nikad se ne smije dokraja angažirati. On nije trpio potpuni neuspjeh
u izvršavanju njegovih nareðenja, ali nije podnosio potpuni uspjeh, jer je
imao osjeæaj da se time ugrožava njegova jedinstvenost. Samo on bio je u
stanju nešto besprijekorno obaviti.
Tako da je èak i u trenutku kad je izgledalo da se iz sve sile napreže u
jarmu, Abakumov vukao samo upola snage - kao i svi drugi.
Kao što je kralj Mida pretvarao sve u zlato, Staljin je sve oko sebe pretvarao
u osrednjost.
111
III
Ali danas se Abakumovu uèinilo, dok je nastavljao s izvještajem, da se
Staljinovo lice razvedrava. I kad je iznio pojedinosti o predviðenoj
eksploziji, ministar je žurno prešao na Frun-zeovu akademiju, zatim se
prebacio na Teološku akademiju i govorio bez stanke, izbjegavajuæi pitanje o
telefonu i nastojeæi da ne gleda u telefon na stolu da ne bi svratio Voðinu
pažnju na njega.
Ali Staljin se prisjeæao! Upravo u ovom trenutku on se neèega prisjeæao, i
možda je to baš bio telefon. Èelo mu se naboralo dubokim borama, a hrskavica
velikog nosa se napela. Uporno je zurio u Abakumova (ministar je pokušao svom
licu dati otvoren, iskren izraz) ali nije se mogao sjetiti! Neuhvatljiva misao
je umakla. Bore na njegovom sivom èelu bespomoæno su izblijedjele.
Staljin uzdahnu, napuni lulu i zapali.
"A, da", reèe on kroz prvi dim, prisjetivši se neèega drugoga, ne one glavne
misli koja mu je izmicala. "Je li Gomulka uhapšen?"
Gomulka je nedavno uklonjen sa svih službenih položaja i smjesta je utonuo u
mrak.
"Da, jest!" reèe Abakumov s olakšanjem, napola se podigavši sa stolca.
(Uostalom, o tome je Staljin veæ bio obaviješten.) Hapšenja su bila
najjednostavniji posao njegovog ministarstva.
Pritisnuvši dugme na stolu, Staljin upali svjetla. Svjetiljke na zidu planuše.
On ustane od stola i poène šetati, ostavljajuæi za sobom trag dima od lule.
Abakumov shvati da je njegov izvještai završen i da æe mu sad diktirati upute.
Otvori veliku bilježnicu na koljenima, izvuèe naliv-pero i pripremi se za
pisanje. Voða Jl volio da se njegove rijeèi pribilježe.
Ali Staljin je koraèao do radio-gramofona i natrag, pušeæi : ne govoreæi ni
rijeèi, kao da je potpuno zaboravio na Abakumova Njegovo sivo kozièavo lice
bilo je namršteno, izmuèeno naporoir da se neèega sjeti. Dok je prolazio kraj
Abakumova, ministar opaz. da su Voðina ramena pogrbljena, tako da se èinio još
manjim, gotovo malenim. I - premda je obièno sam sebi zabranjivan takve misli
na ovom mjestu, da ih ne bi sluèajno proèitao kaka instrument sakriven u zidu
- Abakumov pomisli da Mali ot neæe poživjeti još deset godina, da æe umrijeti.
Abakumov je želi da se to što prije dogodi. Svima bliskima èinilo se da æe kad
umre zapoèeti lagodan, slobodan život.
Staljin je bio potišten zbog te nove zaboravnosti. Mozak više nije htio
služiti. Izlazeæi iz spavaæe sobe mislio je na ono ši je želio upitati
Abakumova, a sad je zaboravio. U svojoj nemc nije znao kome bi dijelu svog
mozga zapovjedio da se sjeti.
Iznenada podigne glavu i zagleda se u zid. Nešto drugo doš mu je na um, ne ono
èega se sad htio sjetiti, veæ nešto što ga muèilo dva dana ranije u Muzeju
revolucije, nešto vrlo neugodi
Bilo je to 1937, na dvadesetu godišnjicu revolucije, kad toliko toga u
povijesti trebalo iznova interpretirati. Odluèio da pogleda izloške u Muzeju i
uvjeri se da nešto nije krivo pravljeno. U jednoj od dvorana - istoj onoj, u
kojoj je sad stai golemi televizor - èim je ušao vidio je visoko na suprotnom
dva velika portreta. Lica Željabova i Perovske bila su otvor bez straha, i
dovikivala su svima koji su ulazili: "Ubijte tiranii
112
Staljin, pogoðen njihovim udruženim pogledom kao mecima ustuknuo je, zahripao,
zakašljao. Prst mu se tresao dok ga je upirao u portrete.
Smjesta su ih uklonili.
Istovremepo su prvi ostaci revolucije - dijelovi koèije Aleksandra II -
uklonjeni iz Kšesinske palaèe.
Od toga dana, Staljin je dao na razlièitim mjestima sagraditi skloništa i
stanove za sebe. Nikako mu se više nije milila prometna gradska sredina, te se
smjestio u ovoj kuæi u predgraðu, u ovom noænom uredu niska stropa, kraj
dežurne prostorije svog liènog stražara.
I što je veæem broju ljudi oduzimao život, to ga je više tištao neprestani
strah za vlastiti život. Usavršio je sistem straže na razne naèine,
objavljujuæi, na primjer, tko æe biti dežuran samo sat prije nego ljudi moraju
nastupiti na svoja mjesta, i miješajuæi vojnike iz razlièitih kasarni u svakom
odredu. Na taj naèin oni bi se po prvi put u životu vidjeli kad bi došli na
službu, i to na jedan dan, tako da nisu imali prilike da kuju zavjeru.
Sagradio je svoju kuæu poput mišolovke-labirinta, s tri reda ograda, i s
vratima koja su u svakoj ogradi bila na drugom mjestu. I imao je nekoliko
spavaæih soba, te je neposredno prije spavanja nareðivao gdje æe mu namjestiti
krevet.
Takav režim po njegovom mišljenju nije bio znak kukavièluka, veæ naprosto
razuman postupak. Njegova je osoba bila od neprocjenjive vrijednosti. Drugi,
meðutim, to nisu shvaæali. Zato je, da ne bi upadao u oèi, propisivao sliène
mjere za sve male voðe u glavnom gradu i pokrajini: zabranjivao im je da idu u
nužnik bez tjelesne straže, nareðivao im da putuju u jednom od tri identièna
automobila u nizu.
U noænom uredu, sjetivši se portreta, on se zaustavi nasred sobe, okrene se
Abakumovu i reèe mašuæi lulom po zraku: "A što poduzimate za osiguranje
partijskih rukovodilaca?"
Nagnuvši glavu jako ustranu, zlobno je buljio u svog ministra.
S otvorenom bilježnicom Abakumov je uspravno sjedio na stolici licem prema
Voði - nije ustao, znajuæi da Staljin voli da se oni s kojima on razgovara ne
mièu - i potpuno spremno stao govoriti o stvarima koje nikad nije namjeravao
spomenuti. Neposredna reakcija bila je od bitne važnosti u sastancima sa
Staljinom; svako, i najmanje, oklijevanje, on je tumaèio kao potvrdu svojih
najgorih misli.
"Josife Visarionovièu", progovori Abakumov glasom koji je povrijeðeno drhtao.
"Pa zato mi i postojimo, èitavo naše ministarstvo, da bi vi, Josife
Visarionovièu, mogli mirno raditi, da bi mogli misliti i upravljati zemljom."
Staljin je rekao "osiguranje partijskih rukovodilaca", ali Abakumov je znao da
on pri tome misli samo na sebe.
"Svakog dana vršim kontrolu, hapsim, preslušavam."
Glave još uvijek nagnute, poput vrane zakrenuta vrata, Staljin ga je pažljivo
promatrao.
"Slušajte", upita on, "što je s tim? Zar još uvijek ima sluèajeva terorizma?
Još uvijek nisu prestali?"
8 U prvom krugu
113
Abakumov gorko uzdahne. "Rado bih rekao da nema sluèajeva terorizma, ali ima
ih. Nalazimo ih èak u smrdljivim kuhinjama, èak i na tržnicama."
Staljin zatvori jedno oko; u drugom se ogledalo zadovoljstvo.
"To je dobro", kimne on glavom. "Znaèi, radite."
"Ali, Josife Visarionovièu", reèe Abakumov, osjetivši da više ne može sjediti
pred svojim Voðom. On ustade, ne ispravivši potpuno noge. "Ali, Josife
Visarionovièu, mi ne dopuštamo da ti sluèajevi doðu do stupnja pravih
priprema. Mi ih hapsimo u trenutku zamisli, namjere, koristeæi se èlanom 19."
"Dobro, dobro", reèe Staljin i umirujuoom kretnjom pokaže Abakumovu da sjedne.
(Nikako mu nije bilo po volji da se nad njim uzdiže ovolika tjelesina.) "Vi,
dakle, vjerujete da meðu narodom još uvijek ima nezadovoljstva?"
Abakumov opet uzdahne i sa žaljenjem odgovori: "Da, Josi? Visarionovièu. Još
uvijek postoji stanoviti postotak..."
(Samo bi trebalo da kaže da nema! Zašto bi onda njegov ministarstvo uopæe
postojalo?)
"Imate pravo", složi se Staljin. "A to znaèi da vi u Državn sigurnosti imate
dosta posla. Neki mi kažu da nitko više ni;. nezadovoljan, da su svi koji
glasaju na izborima zadovoljni." S: ljin se ironièno nasmiješi. "To je
politièko sljepilo! NeprijaU možda daje svoj glas, ali prikrio se i još uvijek
je nezadovoljar Pet posto, šta mislite? Ili možda osam?"
v
Staljin je bio posebno ponosan na tu svoju vidovitost, :s| sposobnost za
samokritiku, tu imunost prema pohvalama. f
"Da, Josife Visarionovièu", potvrdi Abakumov, "upravo tolika.f Pet posto,
možda sedam." §
Staljin nastavi šetati po uredu i zaobiðe pisaæi stol. f
"To je moja mana, Josife Visarionovièu", doda Abakum-mjf ohrabrivši se ponešto
sad kad su mu uši ohladnjele. "Napr "" ne mogu biti zadovoljan."
Staljin lagano lupi lulom po pepeljari. "A kakvo je rasp ženje mladih ljudi?"
Pitanje je slijedilo za pitanjem, oštro poput noževa, i bi! dovoljna samo
jedna greška. Kad bi èovjek odgovorio "Dob to bi bilo politièko sljepilo. Kad
bi odgovorio "Loše", znaèila da ne vjeruje u buduænost. Abakumov napravi neku
izražaj gestu i ne reèe ništa.
Staljin nije èekao odgovor. Rekao je s uvjerenjem, istresli lulu: "Moramo
obratiti više pažnje na omladinu. Moramo posebno netrpeljivi prema greškama
mladih."
Abakumov se trgne i stane pisati.
Staljin je bio oèaran svojom vlastitom misli; oèi su mu kao u tigra. On iznova
napuni lulu, zapali je i poène opet još i: zivnije šetati po sobi.
"Moramo pooštriti nadzor nad raspoloženjem studenata" ramo iskorijeniti ne
samo pojedince, veæ èitave grupe! I mol iskoristiti punu mjeru presude koju
nam zakon dopušta - ¦ deset i pet godina, ne deset! Deset godina - to je kao
šk
114
nije zatvor. Uèenicima se može dati deset godina. Ali svakome kome su veæ
izbile dlake na licu - dvadeset i pet! Mladi su, pre-živjet æe."
Abakumov je revfc© pisao. Prvi kotaèiæ u dugaèkom nizu stao se okretati.
"A vrijeme je i da se prestane s tim hotelskim uvjetima u politièkim
zatvorima! Berija mi kaže da se još uvijek smije primati pakete s hranom u
politièkim zatvorima. Je li to taèno?"
"Prestat æemo s tim! Zabranit æemo ih!" reèe Abakumov s bolom u glasu, i dalje
pišuæi. "To je naša greška, Josife Visarionovi-èu. Oprostite nam." (To je
zaista bio propust! Mogao je to i sam zakljuèiti.)
"Koliko vam puta moram objašnjavati stvari? Veæ bi bilo vrijeme da shvatite
jednom zauvijek."
Govorio je bez ljutine. Iz razblaženih oèiju zraèilo je povjerenje u Abakumova
- on æe shvatiti, nauèit æe. Abakumov se nije mogao prisjetiti kad je Staljin
s njim razgovarao tako jednostavno i tako dobronamjerno. Osjeæaj straha posve
ga je napustio, i mozak mu je radio kao u normalnog èovjeka pod normalnim
uvjetima. I problem koji ga je veæ dugo muèio, poput kosti koja je zapela u
grlu, izbio je na površinu.
Živnuvši, Abakumov reèe: "Razumijemo, Josife Visarionovièu!" A tada, govoreæi
u ime èitavog ministarstva nastavi: "Razumijemo: klasna æe se borba pojaèati!
I to je još razlog više zašto bi vi, Josife Visarionovièu, morali shvatiti naš
položaj - kako su nam ruke vezane ukidanjem smrtne kazne! Veæ dvije i po
godine udaramo glavom o zid. Sad nemamo nikakvog zakonskog naèina da pravdamo
postupak kod ljudi koje strijeljamo. Presudu moramo ispisivati u dvije
razlièite verzije. A onda, kad plaæamo izvr-šioce smrtne kazne - kako nemamo
naèina da njihove honorare isplatimo preko našeg raèunovodstva, dolazi do
zbrke u raèunima. Zatim, nemamo ljude èime plašiti u logorima. Kako nam je
potrebna smrtna kazna! Vratite nam smrtnu kaznu, Josife Visarionovièu!"
Abakumov je molio iz sveg srca, položivši ruku na grudi i gledajuæi pun nade u
tamnoputog Voðu.
I uèinilo se da se Staljin nasmiješio, jedva vidljivo. Njegov grubi brk malo
je zadrhtao.
"Znam", rekao je tiho, s razumijevanjem. "Mislio sam o tome."
Nevjerojatno! On je sve znao! On je na sve mislio! Cak i prije nego ga se
upita! Poput nekog vrhovnog božanstva, pogaðao je misli naroda unaprijed.
"Uskoro jednog dana vratit æu vam smrtnu kaznu", reèe on zamišljeno, gledajuæi
u daljinu kao da gleda daleko u buduænost. "To æe biti dobra odgojna mjera."
Kako je mogao a da ne misli o toj mjeri! On je patio više od ikoga tokom
posljednje dvije godine, pošto je popustio neodoljivoj želji da se pohvali
pred Zapadom, zavaravajuæi sam sebe da narod nije potpuno pokvaren.
To je uvijek bila njegova karakteristièna crta kao državnika i vojnika: ni
otpuštanje, ni ostracizam, ni ludnica, ni doživotna robija, ni progonstvo nisu
mu se èinili dovoljnom kaznom za èovjeka za koga je uvidio da je opasan. Samo
smrt bila je pouz-
115
dano sredstvo da se raèuni srede dokraja. I kad bi mu se trgnuli donji kapci,
presuda koja bi zablistala u njegovim oèima uvijek je bila smrt.
Na njegovom nivou nije bilo blaže kazne.
Iz svijetlih daljina u koje se zagledao, Staljin prebaci pogled na Abakumova i
oèi mu se iznenada lukavo stisnu.
"Zar se ne bojiš da bi ti mogao biti prvi koga æemo strijeljati?"
Gotovo da i nije rekao "strijeljati" glasno, veæ je spustio glas na kraju
reèenice, kao da je prepušta nagaðanju.
Ali ta rijeè se usjekla u Abakumova kao oštar mraz. Najbliži i Najdraži stajao
je nad njim, gotovo nadohvat ruke, i promatrao svaku crtu na ministrovu licu
da vidi kako æe primiti tu šalu.
Ne usuðujuæi se ni da ustane ni da ostane sjediti, Abakumov se napola podigne
na ukoèenim nogama, koje su mu drhtale od napetosti.
"Josife Visarionovièu! Ako to zaslužujem... Ako je po trebno..."
Staljin je netremice gledao u njega, mudro, prodorno. U tor: trenutku šutke je
u sebi razmatrao onu obaveznu primisao kc: svakog bliskog suradnika: nije li
došlo vrijeme da ga se rije; Veæ se odavno poigravao s onim prastarim kljuèem
popularnos prvo ohrabriti krvnike, a onda, u pravi èas, obuzdati njihovu
umjerenu revnost. Uèinio je to veæ mnogo puta i uvijek s u bom. Neminovno æe
nastupiti trenutak kad æe i Abakumova rati baciti u istu jamu.
"Pravilno!" reèe Staljin, dobronamjerno se smiješeæi kao povlaðuje njegovoj
oštroumnosti. "Kad budeš zaslužio, strije æemo te."
On pokaže Abakumovu da sjedne, zamisli se naèas, a t progovori toplije nego
što ga je ministar Državne sigurnosti ik èuo govoriti: "Imat æeš uskoro vrlo
mnogo posla, Abakumov Provest æemo iste mjere kao 1937. Prije velikog rata
potrebna velika èistka."
"Ali, Josife Visarionovièu", usudi se Abakumov da protusic "zar vi mislite da
mi sad ne hapsimo ljude?"
"Ti to zoveš hapšenjem - vidjet æeš! A kad doðe rat, ha æemo još više ljudi,
hapsit æemo na raznim mjestima. Poia organizaciju! Namjesti nove ljude, plaæaj
- ništa ti neæu oc
I tada ga otpusti u miru: "Dobro, sad možeš iæi."
Abakumov nije znao hoda li ili leti kroz sobu za pri: kamo je došao da uzme
aktovku od Poskrebiševa. Ne samo mogao živjeti još mjesec dana, veæ nije li to
bio poèetak è: novog razdoblja u njegovim odnosima sa Šefom?
Istina, zaprijetio mu je da æe ga strijeljati - ali, napok je bila samo šala.
116
21
STAROST
Zaokupljen velikim mislima, Besmrtni je šetao po svom noænom uredu. Neka
unutarnja muzika odjekivala je u njemu, neki golemi orkestar svirao mu je
koraènicu.
Nezadovoljan narod? U redu. Uvijek je bilo nezadovoljnika i uvijek æe ih biti.
Ali prelazeæi u mislima nezamršenu povijest svijeta, Staljin je znao da æe
narod vremenom oprostiti sve što je loše, èak i zaboraviti, èak pamtiti kao
dobro. Èitavi su narodi poput ledi Anne, udovice u Shakespeareovom Richardu
III. Njihov gnjev je kratka vijeka, njihova volja nestalna, pamæenje slabo - i
uvijek su sretni ako se mogu potpuno predati pobjedniku.
Zato je i morao poživjeti do devedesete godine - zato što bitka još nije
okonèana, gradnja nije završena, i što nema nikoga da ga nadomjesti.
Pokrenuti i dobiti posljednji svjetski rat. Istrijebiti poput gamadi zapadne
socijalne demokrate, a onda sve ostale na svijetu koji još nisu pokoreni.
Zatim, naravno, poveæati produktivnost rada, riješiti razlièite ekonomske
probleme. Samo on, Staljin, znao je put kojim æe èovjeèanstvo dovesti k sreæi,
gurnuti mu lice u sreæu kao njušku slijepog šteneta u zdjelicu mlijeka - "Na,
pij!"
A kasnije?
Postojao je jedan pravi èovjek - Bonaparte. Taj nije obraæao pažnju na
blebetanje Jakobinaca, proglasio se imperatorom - i gotovo.
Ništa nema loše u rijeèi "imperator". To naprosto znaèi "komandant", "glavar".
Kako bi to zvuèalo, Imperator Planeta? Imperator Zemlje!
To se ni najmanje ne kosi s pojmom svjetskog komunizma.
On je i dalje šetao, dok je orkestar svirao.
A tada æe možda pronaæi neki lijek, neki naèin da barem njega uèine besmrtnim?
Ne, neæe im to uspjeti na vrijeme.
Ali kako da napusti èovjeèanstvo? Èijoj da ga brizi ostavi? Nastat æe pravi
kaos.
117
Pa, ništa. Morat æe dati podiæi još mnogo svojih spomenika, još veæih. Do toga
vremena možda æe i tehnologija priskoèiti u pomoæ - možda æe se uvesti
politièko uzdizanje putem spomenika. Podiæi spomenik na vrhuncu brda Kazbek, a
drugi na brdu Elbrus - tako da mu glava bude uvijek iznad oblaka. A tada neka,
neka i umre - Najveæi od svih Velikih, bez premca u povijesti Zemlje.
Iznenada se zaustavi.
A tamo gore? Više? Nigdje nije bilo njemu ravnih, naravno, ali ako tamo, tamo
gore ...
I opet je poèeo šetati gore-dolje, ali polagano.
Povremeno bi se to jedno neriješeno pitanje uvlaèilo u Sta-ljinov mozak.
Zapravo, tu ništa nije bilo nejasno. Sve što je bilo potrebno veæ je davno
dokazano, a što je smetalo zanijekano je. Dokazano! je da se materija ne može
uništiti i da se ne stvara. Dokazano je! da je svemir beskonaèan. Dokazano je
da je život nastao spontano] u toplom oceanu. Dokazano je da je nemoguæe
dokazati da je Krist postojao. Dokazano je da su svi èudotvorni lijekovi,
duhovi proroèanstva i prijenos misli samo bablje prièe.
Ali tkanje naše duše, ono što volimo i na što smo navikli. oblikuje se u
mladosti, ne kasnije. Uspomene iz djetinjstva u posljednje su vrijeme sve jaèe
oživljavale u Josifu.
Do devetnaeste godine on se odgajao na Starom i Novoe zavjetu, na životima
svetaca i povijesti crkve. Sudjelovao je crkvenim obredima, pjevao u zboru, a
posebno je volio pje\ Strokinovu "Sad ti je oprošteno". Èak i sad ju je mogao
otpje\ a da ne propusti ni jednu notu. A koliko je puta tokom jedanae godina
provedenih u školi i u sjemeništu prilazio ikonama i zur u njihove
tajanstvene oèi! Zahtijevao je da ta fotografija bud ukljuèena èak i u
njegovu biografiju povodom godišnjice: ma rant sjemeništarac Džugašvili u
sivoj reverendi sa zatvoren ovratnikom; blijedo, mladenaèko ovalno
lice iscrpljeno od litve; kosa dugaèka, strogo razdijeljena u pripremi za
sveæer stalež, ponizno natopljena petrolejem i zaèešljana do ušiju; i se po
oèima i napetim obrvama moglo naslutiti da bi taj posli uèenik mogao postati
mitropolita.
Isti onaj crkveni inspektor, Abakadze, koji je izbacio Džu vilija iz
sjemeništa, ostao je pošteðen na Staljinovo narede Neka starac proživi svoj
život.
A kad je treæega srpnja 1941. stajao pred mikrofonom, mu se isušeno grlo
stezalo od straha i bolnog samosažaljenja nema srca koje bar nekad ne osjeti
sažaljenje) nije sluèajno "braæo" provalila s njegovih usana. Ni Lenjinu,
ni bilo k" drugom voði ne bi palo na pamet da je izgovori.
Njegove su usne izgovorile ono što su nauèile gov r mladosti.
Da, i u tim srpanjskim danima možda je èak i molio u jednako kao što su se
neki drugi ateisti nehotice križali " bombe padale.
U posljednje vrijeme bilo mu je vrlo ugodno što ga " u svojim molitvama
spominjala kao voðu od Boga izabran
118
je i potpomagao središte Ruske pravoslavne crkve u Zagorsku iz blagajne
Kremlja. Staljin nije pozdravljao ni jednog premijera neke velike države onako
kako je pozdravljao svog pokornog, oronulog patrijarha. Izlazio je da ga
doèeka na vanjskim vratima i vodio ga do stola pod ruku. Mislio je kako bi
morao negdje pronaæi neko malo ladanjsko dobro i pokloniti mu ga. Kao što su
nekad poklanjali, za dobrobit svoje duše.
Opæenito je Staljin u sebi zapazio neku sklonost ne samo prema pravoslavlju,
veæ i prema ostalim elementima i rijeèima u vezi sa starim svijetom - onim
svijetom iz koga je potekao, i koji je po dužnosti uništavao veæ èetrdeset
godina.
U tridesetim godinama, iskljuèivo u politièke svrhe, uskrsnuo je zaboravljenu
rijeè "domovina", koja se nije upotrebljavala petnaest godina, te je postala
gotovo sramotan izraz. A ipak, tokom godina postalo mu je èak ugodno da
izgovara rijeèi "Rusija" i "domovina". Zavolio je veoma taj ruski narod, taj
narod koji ga nikad nije izdao, koji je gladovao tolike godine dok god je to
bilo potrebno, koji je mirno odlazio u rat, u logore, u sve moguæe teškoæe i
nikad se nije bunio. Poslije pobjede Staljin je potpuno iskreno izjavio da se
ruski narod odlikuje jasnim duhom, èvrstim karakterom i strpljenjem.
S godinama je Staljin sve više želio da i njega smatraju Rusom.
Godile su mu èak i rijeèi koje su podsjeæale na stari svijet; smatrao je da
"ravnatelj" bolje zvuèi nego "direktor škole"; "èasnièki zbor" bolje nego
"komandni kadar"; umjesto Sveruskog centralnog izvršnog odbora, bolje Vrhovni
sovjet ("Vrhovni" je sjajna rijeè). Oficiri treba da imaju "posilne".
Gimnazijalke moraju polaziti obuku odvojeno od djeèaka, nositi kute i plaæati
školarinu. Sovjetski narod mora imati dan odmora u nedjelju, poput svih
kršæana, a ne u neke bezliène, numerirane dane. Valja priznati samo legalan
brak, kao za vrijeme carstva, premda je on svojevremeno zbog toga mnogo patio.
Nije važno što o tome misli Engels u morskim dubinama.
Upravo u svom noænom uredu po prvi put je pred ogledalom isprobao stare ruske
epolete - i osjetio pravo zadovoljstvo.
Kad se stvari dokraja analizira, nema ništa sramotnog ni u kruni, u najvišem
simbolu uzvišenosti. Pošto je sve reèeno, ipak je svijet koji se èvrsto držao
tri stotine godina bio solidan svijet. Pa zašto ne preuzeti najbolje iz njega?
Premda ga je predaja Port Artura mogla samo razveseliti dok je bio izgnanik na
bijegu iz Irkutske provincije, ipak nije imao krivo kad je rekao poslije
predaje Japana 1945. da je Port Artur oduvijek bio ljaga na njegovom ponosu i
ponosu ostalih starih Rusa.
Da, da, stari Rusi! Staljin je katkada pomišljao da zacijelo ipak nije samo
sluèaj što se on uèvrstio kao glava ove države, što je osvojio njeno srce -
on, a ne svi oni slavni, buntovni, bradati talmudisti, bez obitelji, bez
korijenja, bez ièeg pozitivnog u sebi.
I eto ih ovdje na ovim policama - ugušeni, strijeljani, samljeveni u gnoj u
logorima, otrovani, spaljeni, ubijeni u prometnim nesreæama ili vlastitom
rukom. Iskorijenjeni, anatemizirani,
119
sad veæ apokrifne osobe - svi su bili poredani tu, pred njim! Svake noæi
nudili su mu svoje stranice, tresli bradicama, kršili ruke, pljuvali na njega,
šištali, dovikivali mu s polica: "Upozoravali smo te! Morao si to drugaèije
uèiniti!" I zato ih je Staljin sve ovdje sakupio, da bi bio još prkosniji noæu
kad donosi odluke. Nevidljivi unutrašnji orkestar, koji mu je odreðivao korak,
nije više držao ritam; umuknuo je.
Noge su ga poèele boljeti; osjeæao je kao da æe mu uskoro
otkazati poslušnost. Noge od struka naniže povremeno su ga
izdavale.
Gospodar polovice svijeta, odjeven u bluzu generalissima, polako je prešao
prstom po policama ogledavajuæi svoje neprijatelje na smotri.
A kad se okrenuo od posljednje police, ugledao je telefon na svom pisaæem
stolu.
Nešto èega se uzalud pokušavao prisjetiti èitavu noæ, i opet mu se izmigoljilo
iz sjeæanja, kao zmijski rep.
Htio je nešto upitati Abakumova. Je li Gomulka uhapšen? Sjetio se! Povlaèeæi
noge u papuèama došao je do pisaæeg stola, uzeo pero i zapisao u kalendar:
"Tajna telefoni ja".
Kazali su mu da su okupili najbolje ljude, da imaju svu potrebnu opremu, da su
svi oduševljeni radom, da postoje rokovi - pa zašto to onda nije gotovo?
Abakumov, drznik, sjedio je tu èitav sat a da ni rijeèi o tome nije rekao, pas
jedan! Takvi su bili svi, u svim organizacijama - svaki od njih je pokušavao
da zavara Voðu! Pa kako im onda možeš vjerovati? Kako da ne radiš noæu?
On zatetura i sjedne ne u svoj naslonjaè, veæ na malu stolicu kraj pisaæeg
stola.
Lijeva strana glave kao da mu se stezala kod sljepooènice i vukla ga u stranu.
Slijed misli mu se poremetio. Praznim pogledom obuhvatio je sobu, jedva videæi
zidove.
Starjeti kao pas. Starost bez prijatelja. Starost bez ljubavi, starost bez
vjere, starost bez želje.
Nije mu više bila potrebna èak ni njegova ljubljena kæi, i bilo joj je
dopušteno da ga viða samo praznikom.
Osjeæaj da ga pamæenje izdaje, da mu je mozak nepouzdan, da ga usamljenost
obuzima kao paraliza., ispunio ga je bespomoænim strahom.
Smrt se veæ ugnijezdila u njemu, ali on to nije htio vjerovati.
120
1
22
PONOR OPET ZOVE
Kad je pukovnik inženjer Jakonov izišao iz ministarstva na sporedan ulaz u
Džeržinskoj ulici i zaobišao crnu mramornu provu zgrade ispod stupova na
Furkasovskoj, nije odmah prepoznao svoju pobedu, i htio je otvoriti i uæi u
neku drugu.
èitava protekla noæ bila je mutna i maglovita. Snijeg koji je poèeo padati
rano uveèe, smjesta se otopio i nije više padao. U ovom trenutku, malo prije
zore, magla se vukla po zemlji, a voda od otopljenog snijega bila je pokrivena
krhkim slojem leda.
Postajalo je hladno.
Premda je bilo gotovo 5 sati ujutro, nebo je još uvijek bilo posve crno.
Jedan student prve godine, koji je sa svojom djevojkom stajao u veži èitavu
noæ, zavidno pogleda Jakonova dok je ulazio u kola. Student uzdahne pitajuæi
se hoæe li ikad u životu doæi do kola. Ne samo da nikad nije izveo djevojku
autom, veæ se i sam samo jednom vozio, i to kamionom na žetvu u kolhoz.
Ali on nije poznavao èovjeka kojemu zavidi.
Jakonovljev šofer upita: "Kuæi?"
Jakonov ga izgubljeno pogleda. Držao je u ruci džepni sat, ali nije vidio koje
je doba.
"Što? Ne."
"U Mavrino?" upita šofer zaèuðeno. Premda je bio obuèen u janjeæu kabanicu s
kapuljaèom, postalo mu je hladno dok je èekao, drhtao je i spavalo mu se.
"Ne", odgovori pukovnik, položivši ruku na srce.
Šofer se okrene i pogleda lice svog šefa u slabašnom svjetlu uliènih lampi
koje je prodiralo kroz zamagljeni prozor.
To nije bio isti èovjek. Jakonovljeve usnice - uvijek tako ohole i èvrsto
stisnute - bespomoæno su drhtale.
Još uvijek je držao sat na dlanu, ništa ne shvaæajuæi.
I premda je šofer èekao od ponoæi i bjesnio na pukovnika, psujuæi u krzneni
ovratnik i sjeæajuæi se svih odvratnih postupaka
121
Jakonova u posljednje dvije godine, krenuo je nasumce ništa više ne pitajuæi.
Njegov je bijes postepeno jenjao.
Bilo je veæ tako kasno da je zapravo bilo rano ujutro. Tu i tamo susretali su
pokoji usamljeni automobil na napuštenim ulicama glavnoga grada. Nije bilo
policajaca, ni prolaznika, ni lopova koji æe ti ukrasti kaput s leða. Uskoro
æe poèeti voziti trolejbusi.
Šofer je neprestano pogledavao u pukovnika; morao je napokon odluèiti kamo æe.
Veæ se odvezao do Mjasnicke kapije, pa Sretenskim i Roždestvenskim bulevarom
do Trubnog trga, zatim skrenuo na Neglinu. Ali nije mogao ovako voziti naokolo
sve do jutra.
Jakonov je zurio ravno preda se, potpuno neosjetljiva, nepokretna lica, ne
videæi ništa.
Stanovao je na Bolšoj Serpuhovki. Šofer, pretpostavljajuæi da æe pogled na
obližnje ulice podsjetiti pukovnika kako bi se morao vratiti kuæi, odluèi da
prijeðe rijeku kod Zamoskvarjeèja. Spustio se Ohotnim Rjadom, skrenuo kod
Maneža i pošao natrag preko sumornog, praznog Crvenog trga.
Bastioni kremaljskih zidova i vrhovi omorika kraj njih blistali su mrazom.
Asfalt je bio siv i sklizak. Magla kao da je pokušavala išèeznuti ispod
njihovih kotaèa.
Bili su oko dvjesta metara daleko od zida, od zuba zida, od straže iza koje je
- kako su mogli pretpostaviti - Najveæi èovjek na Zemlji završavao svoju noæ.
Ali prošli su èak i ne po-mislivši na njega.
Kad su prošli katedralu svetog Vasilija i skrenuli lijevo na obalu rijeke
Moskve, šofer uspori i upita: "Želite li kuæi, druže pukovnièe?"
Naravno, morao bi iæi kuæi. Vjerojatno mu je preostalo manje noæi kod kuæe
nego prstiju na ruci. Ali, kao što pas odlazi da ugine sam, Jakonov je morao
otiæi bilo kamo, samo ne kuæi, svojoj obitelji.
Pobeda se zaustavi. Prikupivši skute svog debelog kožnatog kaputa dok je
izlazio, on reèe šoferu: "Ti, brate, samo idi kuæi i spavaj. Ja æu se sam
vratiti."
On je katkada zvao šofera "brate", ali bilo je toliko tuge u njegovom glasu da
se èinilo kao da se zauvijek oprašta.
Gusta magla pokrivala je rijeku Moskvu sve do ruba obale.
Ne zakopèavši kaput i naherivši malo pukovnièku krznenu šubaru, Jakonov se,
skližuæi se pomalo, uputi obalom.
Šofer ga je htio zazvati, voziti kraj njega, ali tada pomisli: "S ovakvim
položajem, èovjek se sigurno ne ide utopiti." On se okrene i poðe kuæi.
Jakonov je hodao dugom obalom na koju nije izlazila ni jedna ulica; s jedne
strane pružala se nekakva beskonaèna drvena ograda, dok mu je zdesna bila
rijeka. Hodao je sredinom ploènika, zureæi ravno preda se u udaljena ulièna
svjetla.
Kao je prešao stanovitu udaljenost, osjetio je da mu ta pogrebna, samotna
šetnja prièinja jednostavno zadovoljstvo, kakvo veæ davno nije iskusio.
122

t
Kad su po drugi put bili pozvani ministru, situacija je veæ bila
nepopravljiva. Èinilo se da se oko njih ruši èitav svijet. Aba-kumov je
bjesnio kao divlja zvijer. Gazio im je po nogama, gonio ih po uredu, psovao
ih, pljuvao po njima, promašivši za dlaku i s ozbiljnom namjerom da mu zada
bol, udario Jakonova po mekanom bijelom nosu, koji je odmah stao krvariti.
Izjavio je da æe Sevastjanov biti degradiran na èin poruènika i otpremljen u
arktièke šume. Oskolupova je srozao opet na obiènog stražara u Butirki, gdje
je i zapoèeo karijeru 1925. A Jakonov je, zbog zavaravanja i "dvostruke
sabotaže", trebalo da bude uhapšen i otpremljen u tamnomodrom kombinezonu u
Sedmicu, da pod Bobininovim vodstvom radi na kliperu vlastitim rukama.
Tada je došao do daha i dao im još jednu priliku, posljednji rok: 22.
sijeènja, godišnjicu Lenjinove smrti.
Veliki, neukusni ured zaljuljao se pred Jakonovljevim oèima. Pokušao je
obrisati nos maramicom. Stajao je bespomoæno pred Abakumovom i mislio na tri
ljudska biæa s kojima je provodio jedva sat dnevno, ali zbog kojih se muèio, i
borio, i izigravao diktatora èitav preostali dio dana: na svoje dvoje djeèice,
od osam i devet godina i svoju ženu Varjušu, koja mu je bila to draža jer se
njome oženio tako kasno. Oženio se u trideset šestoj godini, neposredno pošto
je izišao iz istog onog mjesta kamo ga je sad opet tjerala ministrova željezna
ruka.
Tada je Sevastjanov odveo Oskolupova i Jakonova u svoj ured i zaprijetio im da
æe obojicu strpati iza rešetaka; nije mogao podnijeti pomisao da bude
degradiran i otpremljen na Arktik.
Poslije toga je Oskolupov odveo Jakonova u svoj ured i posve otvoreno izjavio
da mu je napokon jasna veza izmeðu Jakonov-ljeve prošlosti u zatvoru i
sadašnje sabotaže.
Jakonov se približio visokom betonskom mostu koji je vodio desno, preko rijeke
Moskve. Nije mu se uspinjalo, veæ je pošao ispod mosta, kroz vijadukt kojim je
patrolirao policajac.
Policajac je sumnjièavo promatrao èudnovatog pijanca s cvikerom i visokom
krznenom šubarom pukovnika.
Na tom je mjestu rijeka Jauza utjecala u rijeku Moskvu, Jakonov preðe kratki
most, još uvijek ne pokušavajuæi pogoditi gdje se nalazi.
Da, smrtonosna igra bila je u toku i sad se bližila kraju. Jakonov je dobro
znao, veæ je osjeæao onaj surovi, nepodnošljivi pritisak žurbe, kad su ljudi
vezani proizvoljnim, nemoguæim, teškim rokovima. To je znaèilo neprestani
škripac, angažiranje krajnjih snaga ... sve brže . . . više, još više ...
dobrovoljna dodatna smjena ... takmièarski duh ... izvršenje norme prije
roka ... èak mnogo prije roka... Kad se radilo na takav naèin, kuæe nisu mogle
stajati, mostovi su se rušili, gradnje propadale, žetve trunule ili sjeme
uopæe nije nicalo. Ali dok nekome nije sinula velika istina da se od ljudskog
biæa ne može zahtijevati nadljudske napore, oni uhvaæeni u taj vrtlog nisu
imali drugog naèina da pobjegnu osim da se razbole, da se povrijede kod
stroja, da dozive nesreæu - i da onda oèekuju daljnji razvoj dogaðaja u
bolnici ili sanatoriju.
Sve do sada Jakonovu je uvijek polazilo za rukom da se spretno izvuèe iz
situacija koje je žurba dokraja upropastila, i da se
123
!l
ubaci u neke druge koje su bile ili mirnije i sreðenije, ili još uvijek u
zaèetku.
Ali ovaj put, ovaj jedan jedini put, osjetio je da se neæe moæi izvuæi. Nije
mogao tako brzo spasiti projekt klipera. Nije imao kamo otiæi.
A nije se mogao ni izvuæi tako da se razboli.
Stajao je kraj ograde na obali i gledao dolje. Magla je ležala na ledu ne
pokrivajuæi ga i taèno pod sobom, na mjestu gdje se led otopio, Jakonov je u
crnoj rupi gledao vodu koja protjeèe.
Crni ponor iz prošlosti - zatvor - opet se otvorio pred njim, opet ga je
dozivao da se vrati.
Jakonov je smatrao šest godina koje je tamo proveo odvratnom sramotom,
nesreæom, najveæom greškom svoga života.
Bio je uhapšen 1932, dok je bio mladi radio-inženjer, koji je dva puta bio
poslan u inozemstvo (upravo zbog toga su ga i uhapsili). Bio je meðu prvim
zekovima koji su, u skladu s Danteovom koncepcijom, saèinjavali jednu od prvih
šaraški.
Kako je silno želio zaboraviti tu zatvorsku prošlost! I kako je silno želio da
je i drugi zaborave. Da je i sudbina zaboravi. Kako se klonio onih koji su ga
podsjeæali na to nesretno doba, koji su ga poznavali kao zatvorenika.
On se naglo odmakne od ograde, preðe široki bulevar i poène se penjati strmo
uzbrdo. Ugaženi puteljak zaobilazio je ogradu još jednog gradilišta; bio je
pokriven ledom, ali ne previše sklizak.
Samo je centralna kartoteka MGB-a znala da se tu i tamo bivši zekovi kriju pod
uniformama MGB-a.
U Mavrinu su, osim Jakonova, bila još dvojica.
Jakonov ih je brižno izbjegavao, nastojao da s njima nikad ne razgovara osim u
vezi s poslom i nikad nije ostajao s njima sam u uredu, da netko ne bi što
posumnjao.
Jedan od njih - Knjažecki, sedamdesetogodišnji profesor kemije, najdraži
student Mendeljejeva, odslužio je kaznu od deset godina. Tada su ga na osnovu
dugaèkog popisa uspjeha u znanstvenom radu poslali u Mavrino kao slobodnog
namještenika, i tu je radio tri godine poslije rata, dok ga nije dohvatio
Dekret o pojaèanju pozadine. Jednog podneva pozvali su ga u ministarstvo
telefonom i više se nije vratio. Jakonov se sjeæao kako je silazio crvenim
sagom pokrivenim stepenicama Instituta, kimajuæi srebr-nastom glavom, još
uvijek ne shvaæajuæi zašto ga pozivaju na "pola sata". A iza njega, na gornjem
odmorištu stepenica, oficir službe sigurnosti šikin veæ je džepnim nožiæem
skidao profesorovu fotografiju s poèasnog mjesta na zidnim novinama.
Drugi je bio Altinov. On nije bio slavan nauèenjak, veæ naprosto vrijedan
radnik. Pošto je odslužio prvi rok postao je povuèen sumnjièav, nepovjerljiv,
kao pravi èlan zatvorske rase. A èim <e Dekret o pojaèanju pozadine poèeo
djelovati po bulevarima ok glavnog grada, Altinov se poèeo pretvarati da pati
od srca i pri: ljen je na srèani odjel klinike. Simulirao je tako efektno i ta
dugo, da su lijeènici veæ izgubili svaku nadu. Njegovi su prijat, prestali
šaputati, shvativši da njegovo srce, iznureno tolikim gr nama pretvaranja i
skrivanja, naprosto nije izdržalo.
124
¦
I tako je Jakonov, osuðen prošle godine zato što je bivši zek, bio sad
dvostruko osuðen kao saboter. Ponor je opet dozivao svoju djecu.
Jakonov se uspinjao praznim gradilištem, ne primjeæujuæi kamo ide, ne
primjeæujuæi uspon. Napokon se toliko zadihao da je morao stati. Noge su mu
bile umorne, èlanci su ga boljeli od hodanja po neravnom tlu.
I tada se s uzvisine na koju se popeo, ogledao oko sebe, tek sada svjestan
svoje okoline, i pokušao pogoditi gdje se nalazi.
U roku od jednog sata otkako je izišao iz kola postalo je još hladnije; noæ je
bila pri kraju. Magla se podigla i išèezla. Tlo pod njegovim nogama bilo je
pokriveno krhotinama cigle, šljunkom, razbijenim staklom, a do njega je
stajala nakrivljena drvena baraka. Dolje je ograda kraj koje je prošao
opasivala veliki prostor, na kojem još nije zapoèela gradnja. I premda nije
bilo snijega, sve se bijelilo od inja.
Na tom brežuljku tako blizu centra glavnog grada, tako èudnovato opustošenom,
vodilo je uzbrdo oko sedam bijelih stepenica, prestajalo, a zatim, èini se,
opet poèinjalo.
Neka nejasna uspomena probudila se u Jakonovu pri pogledu na te bijele
stepenice na brežuljku. Uspinjao se nesvjesno, prešao èvrsto nabijenu gomilu
šljake iznad njih, a zatim opet pošao stepenicama. Vodile su do neke zgrade
koja se nejasno nazirala u tami, neke zgrade èudnovatog oblika koja kao da je
bila razrušena, a ipak istovremeno èitava.
Jesu li to bile ruševine od bombardiranja? Ali takvih ostataka više nije bilo
u Moskvi. Druge su sile razorile ovo mjesto.
Kameno odmorište razdvajalo je jedan red stepenica od drugoga. A sad su mu se
na putu isprijeèili veliki komadi kamena. Stepenice su vodile do zgrade
postepeno se uspinjuæi, kao ulaz u crkvu.
Završavale su pred širokim željeznim dverima, èvrsto zatvorenim, pred kojima
je bio nagomilan skamenjeni šljunak u visini koljena.
Da, da! Uspomena je oživjela u Jakonovu. Ogledao se oko sebe. Rijeka, vijugavi
niz svjetala, krivudala je duboko dolje, i neobièno poznati zavoj išèezavao je
pod mostom i nastavljao dalje prema Kremlju.
Ali zvonik?- Više ga nije bilo. I ta gomila kamenja - zar je to sve što je od
njega preostalo?
Jakonov osjeti kako su ga zapekle oèi. Zažmirio je. Sjeo je polako na krhotine
kamenja koje su zakrèile crkveni trijem.
Prije dvadeset i dvije godine stajao je taèno na ovom istom mjestu s djevojkom
po imenu Agnija.
125
23
CRKVA SVETOG IVANA KRSTITELJA
Izgovorio je glasno njeno ime - Agnija - i poput povjetarca, potpuno svježi,
davno zaboravljeni osjeæaji obuzeli su njegovo sredovjeèno, uhranjeno tijelo.
Njemu je tada bilo dvadeset i šest godina a njoj dvadeset i jedna.
Ta djevojka nije bila od ovoga svijeta. Na svoju nesreæu bila je silno ponosna
i pravièna. Katkad bi joj dok bi govorila obrve i nosnice drhtale poput krila.
Nitko nikad nije tako strogo razgovarao s Jakonovim, tako ga oštro korio zbog
djela koja su se njemu èinila posve obiènim. Ona ih je zaèudo smatrala podlima
i odvratnima. I što je više mana nalazila u Jakonovu to joj je on postajao
privrženiji. Bilo je to vrlo neobièno.
S njom se moglo raspravljati samo vrlo oprezno. Bila je tako krhka da bi se
iscrpila od penjanja na brežuljak, od trèanja, pa èak i od živahnog razgovora.
Bilo ju je vrlo lako uvrijediti.
A ipak je nalazila snage da dan za danom seta po šumama, premda, zaèudo, ta
gradska djevojka nikad nije sa sobom uzimala knjige. Knjige bi joj samo
smetale, odvraæale bi njenu pažnju od šume. Ona bi naprosto lutala ili sjedila
prouèavajuæi tajne šum; Kad bi Jakonov išao s njom bio je zaprepašten njenim
zapaž.. njima: zašto je deblo breze savijeno prema zemlji; kako se nijanse
boje šumske trave predveèe mijenjaju. On takve stvari uopæe nije primjeæivao;
Šuma je šuma, zrak je divan i sve je zeleno. Ali ona je èak preskakala opise
prirode kod Turgenjeva; njihova površnost ju je vrijeðala.
"Šumski potoèiæ" - tako ju je Jakonov nazvao onog ljeta 1927. koje su proveli
u susjednim kuæama. Izlazili su zajedno i vraæali se zajedno i svi su ih
smatrali zaruènicima.
Ali stvari su stajale zapravo posve drugaèije.
Agnija nije bila ni lijepa ni ružna. Lice joj je bilo vrlo prc* mjenljivo:
katkad bi se smiješila prijazno i dražesno, a koji put bi joj se lice opet
opustilo, umorno i neprivlaèno. Bila je viša od prosjeka, ali vitka i nježna.
Hodala je tako lagano da se èinilo da;
126
uopæe ne dodiruje zemlju. I premda je Jakonov veæ imao prilièno mnogo iskustva
i cijenio je èvrsto meso na ženskom tijelu, nešto drugo, a ne tijelo,
privlaèilo ga je Agniji. I zato što ga je privlaèila, govorio je sam sebi da
mu se sviða i kao žena, da æe procvasti.
Ali dok je ona rado provodila duge ljetne dane s Jakonovom, hodajuæi
kilometrima s njim u dubinu šume, ležeæi kraj njega u travnatim gajevima, tek
mu je protiv volje dopuštala da je uhvati za ruku. Kad bi to uèinio, pitala
bi: "Èemu to?" i pokušavala se osloboditi. I to zacijelo nije bilo zato što bi
joj bilo neugodno pred ljudima, jer èim bi se približili naselju ona bi ga,
kao ustupak njegovoj taštini, popustljivo uhvatila pod ruku.
Govoreæi sam sebi da je ljubi, Jakonov joj izjavi ljubav klek-nuvši pred nju
na šumsku travu. "Kako je to žalosno", odgovorila je. "Osjeæam da te dovodim u
zabludu. Ne mogu ti odgovoriti. Ja ništa ne osjeæam. Zato èak ne želim više ni
živjeti. Ti si inteligentan i krasan i morala bih biti sretna, ali ja ne želim
živjeti."
Tako je govorila a ipak je svakog jutra radoznalo išèekivala da vidi ima li
kakvih promjena na njegovom licu, u njegovom držanju.
Tako je govorila, ali znala je i reæi: "Ima mnogo djevojaka u Moskvi. U jesen
æeš upoznati jednu ljepoticu i više neæeš biti zaljubljen u mene."
Dopuštala mu je da je zagrli i èak da je poljubi, ali u tim trenucima u njenim
usnama i rukama nije uopæe bilo života. "Kako je to teško!" žalila se. "Ja sam
mislila da ljubav dolazi kao vatreni anðeo. A sad evo, ti me voliš, a ja nikad
neæu upoznati boljeg èovjeka od tebe, a ipak me to ne èini sretnom, i ja uopæe
više ne želim živjeti."
Nešto je u njoj bilo zaostalo, nešto djetinjasto. Strepila je pred tajnama
koje vezuju muškarca i ženu u braku, i preplašenim glasom je pitala: "Zar ne
možemo bez toga?" A Jakonov je uzbuðeno odgovarao: "Ali to uopæe nije
najvažnije! To je samo nešto što dolazi s duhovnom vezom." Tada su se po prvi
put njene usne malèice pokrenule u poljupcu i rekla je: "Hvala ti. Inaèe, bez
ljubavi, zašto bi ljudi željeli živjeti? Mislim da te poèinjem ljubiti.
Svakako æu nastojati."
Iste te jeseni šetali su jednog ranog predveèerja po pokraj-nim ulicama blizu
Taganke, kad Agnija reèe glasom koji je podsjeæao na šumu i teško se mogao
èuti u buci gradskog prometa: "Hoæeš li da ti pokažem jedno od najljepših
mjesta u Moskvi?"
Odvela ga je do ograde koja je okružavala malu crkvicu od opeke, obojenu
bijelo i crveno; sakristija s glavnim oltarom gledala je na neku krivudavu,
bezimenu sporednu ulièicu. Unutar ograde oko siæušne crkvice vodio je samo
uski puteljak za procesije, taèno toliko širok da sveæenik i ðakon mogu hodati
jedan kraj drugoga. Kroz rešetkaste prozore crkve moglo se duboko unutra
vidjeti mirne plamenove svijeæa na oltaru i šarene svjetiljke pred ikonama. A
u jednom uglu, unutar ograde, izrastao je ogroman stari hrast, viši od crkve.
Njegove grane, sad veæ po-žutjele, zasjenjivale su èak i kupolu i sporednu
ulicu, tako da se crkva prièinjala posve siæušnom.
"To je crkva svetog Ivana Krstitelja", reèe Agnija.
"Ali to nije najljepše mjesto u Moskvi."
"Èekaj malo."
Uvela ga je kroz drvena vrata u dvorište. Kamene ploèe bile su prekrivene
žutim i naranèastim hrastovim lišæem. U sjeni hrasta uzdizao se prastari
zvonik u obliku šatora. Zvonik i mala kuæica uz crkvu zakrivali su sunce na
zapadu, željezna dvostruka vrata sjevernog trijema bila su otvorena, i neka
stara prosjakinja, koja je tu stajala, naklonila se i prekrižila kad je
iznutra odjeknuo radostan pjev veèernje.
"Ova je crkva bila poznata po svojoj ljepoti i sjaju", prošaputa Agnija gotovo
ga dodirujuæi ramenom.
"Koje je to stoljeæe?"
"Zašto moraš znati i stoljeæe? Zar nije divna?"
"Vrlo zgodna, naravno, ali ne ..."
"Gledaj!" reèe Agnija, oslobodivši se njegove ruke i privu-kavši ga bliže
glavnom trijemu. Izišli su iz sjene u blistavo svjetlo zalazeæeg sunca, i ona
je sjela na nisku kamenu ogradu.
Jakonovu je stao dah. Èinilo se kao da su iznenada izišli iz buènoga grada na
visinu sa širokim, otvorenim pogledom u daljine. Dugaèak bijeli niz kamenih
stepenica isprekidan brojnim terasama, strmo se spuštao od trijema nizbrdo sve
do rijeke Moskve. Rijeka je gorjela u zalazeæem suncu. Nalijevo se pružalo
Zamoskvorjeèje, sa zasljepljujuæim žutim odrazima brojnih prozora, a dolje,
gotovo kraj njihovih nogu, crni dimnjaci moskovske elektriène centrale rigali
su dim u veèernje nebo. U rijeku Moskvu ulijevala se blistava Jauza; nadesno
se pružala bolnica za nahoèad; a dalje su se uzdizali oštri obrisi Kremlja.
Još dalje blistalo je u suncu pet pozlaæenih kupola katedrale Krista
Spasitelja.
I u tom zlatnom blistavilu sjedila je Agnija, sa žutim šalom oko ramena,
takoðer zlaæana, gledajuæi u sunce.
"Kako su dobro stari Rusi znali izabrati mjesto za crkve i manastire!" reèe
ona ganutim glasom. "Putovala sam rijekom Volgom, a i Okom, i svuda su gradili
na najvelièanstvenijim mjestima."
"Da, to je Moskva!" javi se Jakonov kao jeka.
"Ali ona nestaje, Antone", reèe Agnija. "Moskva nestaje!"
"Kako to misliš, nestaje? Glupost."
"Ovu æe crkvu srušiti", Agnija je bila uporna.
"Kako znaš da æe je srušiti?" reèe on osjetivši da ga hvata ljutina. "To je
arhitektonski spomenik; ostavit æe je." On pogleda sitni zvonik kome su grane
hrasta gotovo dodirivale zvona.
"Srušit æe je!" prorokovala je Agnija s uvjerenjem, sjede:. nepomièna kao i
prije, u žutom šalu, u žutom svjetlu.
Ne samo da njena obitelj nije odgojila Agniju da vjeruje u Boga, nego
naprotiv, u prošlosti kad su svi bili dužni iæi u crkvu j njena majka i baka
nisu išle, nisu se držale posta, nisu se prièe*-] æivale, vrijeðale su
sveæenike i uvijek se izrugivale s religijom zat"| što je tako lako prihvatila
kmetstvo. Njena baka, majka i teti imale su svoju vlastitu vjeru: uvijek biti
na strani onih koji potlaèeni, hapšeni, hvatani, proganjani od vlasti. Njenu
su maji oèigledno poznavali svi revolucionari "Narodne volje", jer im
128
davala utoèište u svom domu i pomagala im na sve moguæe naèine. Njene su se
kæeri uvrgle u nju i skrivale socijalne revolucionare i socijalne demokrate u
bijegu. A mala Agnija uvijek je bila na strani zeca koga love, konja koga
bièuju. Kad je odrasla, na zaprepaštenje svojih roditelja našla se na strani
crkve, zato što je navodno bila progonjena.
Bez obzira je li je to dovelo do toga da vjeruje u Boga ili se prisilila da
vjeruje, poèela je uporno tvrditi da bi bilo sramotno sad izbjegavati crkvu, i
na užas svoje majke i bake poèela je prisustvovati crkvenim obredima, te ih je
malo-pomalo i zavoljela.
"Kako po tvom mišljenju progone crkvu?" upita Jakonov zaprepašten. "Pa nitko
im ne brani da zvone; mogu peæi prièesni kruh kako god žele; imaju procesije s
križem - ali ne smiju imati nikakve veze s državnim poslovima ni
obrazovanjem."
"Naravno da je progonjena", prigovori Agnija tiho i blago kao uvijek. "Ako
govore protiv crkve, objavljuju što god žele protiv nje, a ne dopuštaju joj da
se brani, popisuju vjerske posjede i imovinu i šalju sveæenike u izgnanstvo -
zar to nije proganjanje?"
"A gdje si vidjela da ih šalju u izgnanstvo?"
"Ne na ulicama, naravno."
"A èak i ako su proganjani", inzistirao je Jakonov, "znaèi da su proganjani
deset godina! A kako dugo je crkva proganjala narod - deset stoljeæa?"
"Tada još nisam bila živa", reèe Agnija slegnuvši uskim rame nima. "Napokon,
ja živim sada. Ja vidim ono što se dogaða za mog života."
"Ali moraš poznavati svoju povijest! Neznanje nije izgovor! Zar se nikad nisi
pitala kako to da je crkva uspjela preživjeti dvjesta pedeset godina pod
tatarskim jarmom?"
"To bi moglo znaèiti da je vjera bila èvrsta", usudi se primijetiti ona. "Ili
da je pravoslavlje duhovno jaèe od islama?" upita, i ne pokušavajuæi da to
ustvrdi.
Jakonov se svisoka nasmiješi.
"Ti imaš bujnu maštu! Zar je naša zemlja ikad bila kršæanska u duši? Zar
zaista misliš da su tokom tisuæa godina postojanja crkve ljudi zaista
opraštali ugnjetavaèima? Ili da su ljubili one koji su nas mrzili? Naša se
crkva održala zato što je poslije invazije metropolit Kiril, prije svih
ostalih Rusa, pošao u poklonstvo kanu i zatražio zaštitu sveæenstva. S
tatarskom je sabljom rusko sveæenstvo štitilo svoje posjede, svoje kmetove i
svoje vjerske obrede! A zapravo je metropolit Kiril imao pravo, bio je realist
u politici. Upravo je to valjalo uèiniti. To je jedini naèin da se pobijedi."
Kad se Agniju tako napadalo ona nije dalje raspravljala. Pogledala je svog
zaruènika s nekom novom zbunjenošæu.
"I na tom su sagraðene sve te prekrasne crkve s lijepim položajem!" grmio je
Jakonov. "I na hereticima, koje su spalili na lomaèi. I na pripadnicima sekta
koje su bièevali na smrt. Baš si našla koga æeš žaliti - progonjenu crkvu!"
Sjeo je kraj nje na suncem ugrijani kamen ograde.
( U prvom krugu
129
"A u svakom si pogledu nepravedna prema boljševicima. Nisi se èak potrudila da
proèitaš njihova najznaèajnija djela. Oni veoma poštuju svjetsku kulturu. Oni
vjeruju da ni jedan èovjek ne može imati neogranièenu moæ nad drugim èovjekom,
oni vjeruju u vladavinu razuma. A najvažnije od svega jest da su za jednakost!
Zamisli: sveopæa, potpuna, apsolutna jednakost. Nitko neæe imati privilegije
koje drugi nemaju. Nitko neæe imati nikakvih prednosti ni u dohotku ni u
položaju. Može li uopæe postojati išta bolje od takvog društva? Zar ono nije
zaista vrijedno svih ovih žrtava?"
(Osim što je takvo društvo bilo veoma poželjno, Anton mu se zbog svog
društvenog porijekla morao prikljuèiti što ranije i što efikasnije, prije nego
bude prekasno.)
"A ovakvim ponašanjem samo æeš sebi otežati put na fakultet. I u èemu se uopæe
oèituje taj tvoj protest? što ti možeš uèiniti?"
"Što žena ikad može uèiniti?" Ona zabaci svoje lijepe pletenice - nosila je
pletenice u vrijeme kad ih više nitko nije nosio, kad su ih sve žene odsjekle,
i nosila ih je samo iz prkosa premda joj nisu pristajale. Jedna joj je padala
niz leða, druga niz grudi. "Žena ne može ništa drugo osim sprijeèiti muškarca
da vrši velika djela. Èak i žena poput Nataše Rostove, zato je ne podnosim."
"Zašto?" upita Jakonov iznenaðeno.
"Zato što nije dopustila Pierreu da se pridruži dekabristima!" I njen se glas
opet prekine.
Zaista, sva je bila sastavljena od takvih iznenaðenja.
Proziran žuti šal spuznuo joj je niz ramena i visio preko ruku kao par tankih,
zlaæanih krila.
Jakonov obuhvati obim rukama njen lakat, kao da se boji da æe ga slomiti.
"A ti bi mu dopustila da ide?"
"Da", reèe Agnija jednostavno.
On sam nije se mogao sjetiti nikakva velika djela za koje bi mu bilo potrebno
Agnijino dopuštenje. Život mu je bio vrlo aktivan. Njegov je posao bio
zanimljiv i vodio ga je sve više i više.
Kraj njih su poèeli prolaziti zakašnjeli vjernici koji su se s obale ovamo
popeli. Križali su se na otvorenim vratima crkve. Ulazeæi u dvorište muškarci
su skidali kape. èinilo se da ima mnogo manje muškaraca nego žena, a mladih
ljudi uopæe nije bilo.
"Zar se ne bojiš da æe te netko vidjeti kraj crkve?" upita Agnija bez namjere
da ga uvrijedi, ali u toj se primjedbi ipak osjeæao prezir.
To su bile godine u kojima je po èovjeka uistinu bilo opasno da ga neki
suradnik vidi kraj crkve. I Jakonov je zaista osjeæao da je ovdje previše
upadljiv.
"Pazi, Agnija", upozori je on, jer to ga je poèelo nervirati. "Èovjek mora
shvatiti što je u njegovo doba novo prije nego bude prekasno, jer tko god to
ne uèini beznadno æe zaostati. Tebe privlaèi crkva zato što podupire tvoju
indiferentnost prema životu. Jednom zauvijek moraš se probuditi i prisiliti se
da se za nešto zainteresiraš - pa makar to bio i sam životni proces."
Agnija objesi glavu i njena ruka, na kojoj je blistao Jako-novljev zlatni
prsten, bezvoljno se spusti. Njeno djetinjasto tijelo izgledalo je košèato i
strahovito mršavo.
130
"Da, da", reèe ona spustivši glas. "Priznajem da mi je katkada veoma teško
živjeti, da mi uopæe nije do toga. Svijetu nisu potrebni ljudi poput mene."
Osjeæa kako se u njemu sve lomi. Pa ona je èinila sve što je mogla da uništi
svoju privlaènost! Odluka da izvrši svoje obeæanje i oženi Agniju osjetno je
slabila.
Ona ga pogleda znatiželjno, ne smiješeæi se.
"Ona je zaista ružna", pomisli Jakonov.
"Tebe zacijelo oèekuje slava i uspjeh i vjeèno blagostanje", reèe ona tužno.
"Ali hoæeš li biti sretan, Antone? Ti moraš pripaziti. Ljudi koje zanima
proces života gube... oni gube... ali kako bih ti to mogla rastumaèiti?" kao
da je vršcima prstiju tražila rijeèi i napor se odražavao u bolnom, sitnom
smiješku na njenom licu. "Eto, zvono je odzvonilo, zvuk pjevanja je utihnuo i
neæe se više vratiti; a ipak sva je glazba još u njemu. Razumiješ li?"
Tada ga je nagovorila da uðu unutra. Pod masivnim lukovima galerija s malim
prozorèiæima s rešetkama u starom ruskom stilu okružavala je crkvu. Nizak
otvoren luk pod galerijom vodio je u crkvenu laðu. Kroz uske prozore kupole
sunce na zalazu ispunjalo je crkvu svjetlom, pozlaæujuæi ikonostas i mozaik
Gospodara nad vojskama.
Vjernika je bilo malo. Agnija postavi tanku svijeæu na veliki mjedeni podložak
i jedva se prekrstivši stane ozbiljno, ruku stisnutih pred grudima, gledajuæi
ravno pred sebe kao zanesena. A raspršeno svjetlo zapada i naranèasti odsjaj
svijeæa povratili su život i toplinu njenim obrazima.
Bilo je to dva dana prije roðendana Majke božje, i duga litanija pjevala se u
njenu slavu. Litanija je bila beskonaèno rjeèita, epiteti i hvale Djevici
Mariji tekli su kao bujica, i po prvi put Jakonov shvati ekstazu i poeziju
molitve. Nikakav bezdušni crkveni pedant nije napisao tu litaniju, veæ neki
veliki nepoznati pjesnik, neki zatvorenik u samostanu; i oèigledno ga nije
inspirirala prolazna požuda prema ženinom tijelu, veæ onaj viši zanos koji
žena u nama može pobuditi.
... Jakonov se probudio iz svog sanjarenja. Sjedio je u trijemu crkve sv.
Ivana Krstitelja na gomili oštrih krhotina, uprljavši svoj kožnati kaput.
Zaista, bez ikakvog pravog razloga razrušili su šatorasti zvonik i stepenice
koje su se spuštale do rijeke. Bilo je nevjerojatno da je ova prosinaèka zora
svitala nad istim kvadratnim metrima moskovske zemlje na kojima su bili one
sunèane veèeri. Ali vidik s brežuljka još je bio jednako dalek, a vijuge
rijeke ocrtane svjetiljkama potpuno iste.
Ubrzo poslije one veèeri bio je poslan u inozemstvo. A kad se vratio dali su
mu da napiše - odnosno, bolje reæi, da potpiše - jedan novinski èlanak o
raspadanju Zapada, njegova društva, njegova morala, njegove kulture, o
bijednim životnim uvjetima tamošnje inteligencije i o nemoguænosti da znanost
napreduje. To nije bila prava istina, ali nije bila ni èista laž. Neke su
èinje-
131
nièe bile istinite, premda je bilo i drugih èinjenica. Da je Jakonov
oklijevao, to bi izazvalo sumnju, okaljalo njegov dobar glas. A napokon, kome
je mogao nauditi takav èlanak?
Èlanak je bio objavljen.
Agnija mu je vratila prsten poštom, privezavši na njega ko madiæ papir na
kojem je napisala: "Za metropolita Kirila".
A on je osjetio olakšanje.
... Ustao je i istegnuvši se što je više mogao virnuo je kroz jedan mali
rešetkasti prozorèiæ na galeriji. Vonjalo je po sirovoj cigli, hladnoæi i
plijesni. Unutra se ništa nije moglo jasno vidjeti: ¦ samo gomile razbijenog
kamena i krhotine.
Jakonov se okrene od prozora; srce mu je sad polaganijej udaralo, i on se
nasloni na kameni okvir zarðalih vrata koja mnogo godina nisu otvarala.
I opet se na njega svali ledena težina Abakumovljeve prijetnj"
Jakonov je bio na vrhuncu svoje vidljive snage. Imao je vis položaj u moænom
ministarstvu. Bio je inteligentan, darovit a uživao je i glas inteligentnog i
darovitog èovjeka. Odana žen èekala ga je kod kuæe. Njegova rumena djeèica
spavala su svojim krevetiæima. Imao je prekrasan stan u jednoj staroj skovskoj
kuæi. Imao je sobe s visokim stropom i balkon. Njege se mjeseèna plaæa brojila
u tisuæama. Pobeða. koja mu je dodijeljena na liènu upotrebu, èekala je njegov
telefonski pc A ipak, sad se naslonio na mrtvo kamenje i više nije želio živ}
Bio je ispunjen takvim beznaðem da uopæe nije imao snage se pokrene.
Poèelo se daniti.
U sveèanom smrznutom zraku osjeæala se blistava èisui Obilje inja kao krznom
je prekrilo široki panj oborenog uglove gotovo porušene crkve, rešetke od
kovanog željeza na zorima, elektriène žice koje su vodile do susjedne kuæe, a
èitav dugaèki, kružni plot oko gradilišta nebodera.
132
24
PILJENJE DRVA
Poèelo se daniti.
Bogato, raskošno inje pokrivalo je ne samo stupove na ogradi zone i predzone,
veæ i bodljikavu žicu, dvadeset pramenova ispletenih od tisuæu sitnih
zvjezdica, kosi krov stražarske kule i visoki korov na praznom prostoru iza
žice.
Dmitrij Sologdin zurio je širom otvorenih oèiju u to èudo i uživao u njemu.
Stajao je kraj jarca za piljenje drva. Na sebi je imao logorski podstavljeni
kaput preko modrog kombinezona; bio je gologlav i kosa mu je bila prošarana
prvim sjedinama. Bio je beznaèajni rob bez ikakvih prava. Proveo je u zatvoru
veæ dvanaest godina, ali buduæi da je bio osuðen po drugi put, nije bilo
izgleda da æe iziæi iz zatvora. Mladost njegove žene uvela je u besplodnom
èekanju. Da joj ne bi otkazali sadašnji posao, kao što su joj toliko puta
otkazali na drugim mjestima, ona je lagala i izjavila da njen muž uopæe ne
postoji, te se prestala s njim dopisivati. Sologdin nikad nije vidio svog sina
jedinca. Žena mu je bila u drugom stanju kad su ga uhapsili. Sologdin je
preživio prašume èerdinska sjeverno od Urala, i Vorkutske rudnike iznad
Arktièkog kruga, i dvije istrage, od kojih je prva trajala pola godine, a
druga godinu dana. Upoznao je besanicu, iscrpljenost i dehidraciju. Veæ davno
su njegovo ime i buduænost pogaženi u blato. Njegova lièna imovina sastojala
se od para podstavljenih pamuènih hlaèa, koje je sad držao u zatvorenièkoj
garderobi u oèekivanju još gorih vremena. Od novca je primao trideset rubalja
mjeseèno, ali ne u gotovini. Mogao je udisati svježi zrak samo u stanovite
odreðene sate koje je odobrila zatvorska uprava.
A ipak je u njegovoj duši vladao nepokolebivi mir. Oèi su mu blistale kao u
mladiæa. Grudi, ogoljene i izložene mrazu, nadimale su se od životne snage.
Mišiæi, koji su za vrijeme istrage postali nalik na suhe uzice, opet su
oèvrsli i vapili za radom. I stoga je, dobrovoljno i bez ikakve nagrade,
svakog jutra izlazio da ispili i iscijepa drva za zatvorsku kuhinju.
133
m
Meðutim, sjekiru i pilu - strahovito oružje u rukama zeka - nisu mu povjerili
bez komplikacija. Zatvorska uprava, koja je bila plaæena da pronalazi
perfidiju i u najnevinijim èinovima ze-kova, sudeæi druge po sebi, naprosto
nije mogla vjerovati da bi netko od svoje volje pristao da radi besplatno.
Zato su ozbiljno sumnjali da Sologdin priprema bijeg ili oružani ustanak.
Nareðeno je da se stražar postavi èetiri metra daleko od Sologdina dok on
radi, tako da može promatrati svaki njegov pokret, a da ipak bude van domašaja
sjekire. Za taj opasan posao moglo se naæi ljudi, a sam odnos - jedan stražar
na jednog radnika - nije se upravi odgojenoj na dobrim moralnim vrijednostima
GULAG-a uop æe èinio rasipnièkim. Ali Sologdin je postao tvrdoglav i na taj
naèin još pojaèao njihove sumnje. On je odluèno izjavio da neæe raditi u
nazoènosti liènog stražara. Neko vrijeme cijepanje drva bilo je potpuno
obustavljeno. (Šef zatvora nije mogao prisiliti zekove da rade - to nije bio
logor, a zeko vi su bili zauzeti intelektualnim radom i nisu potpadali pod
njegovu jurisdikciju.) Bit je problema bila u tome, što planeri i
raèunovodstvo nisu predvidjeli da taj posao obavlja kuhinjsko osoblje. Stoga
slobodne namještenice koje su pripremale hranu zatvorenicima nisu htjele
cijepati drva, jer za to nisu bile plaæene. Uprava je pokušala uposliti
stražare dok nisu u službi, prekidajuæi njihovu partiju domina u stražar nici.
Sve su to bili mladi ljudi, odabrani zbog odliènog zdravlja; meðutim, tokom
godina službe u stražarskim jedinicama oèigled no su izgubili sposobnost za
rad - leða su ih stala boljeti, a domino ih je privlaèio više od svega. Oni
naprosto nisu mogli nacijepati onoliko drva koliko je bilo potrebno. I tako je
še zatvora morao popustiti. Sologdin i ostali zatvorenici koji s_. dolazili da
s njim rade - najèešæe Neržin i Rubin - smjeli su ci j^ pati i piliti drva bez
specijalnog stražara. U svakom sluèaju, si stražarske kule moglo ih se sve
vidjeti kao na dlanu, a bilo i--nareðeno ostalim stražarima da ih drže na oku
iza ugla.
Kad se mrak raspršio i blijedo svjetlo svjetiljaka stalo miješati s danjim
svjetlom, podvornik Spiridon pojavio se iza zgrade na sebi je imao zeleni
kaput i šubaru s velikim poklopcima za uši, koju je samo on dobio iz magazina.
I podvornik je bio zek. ali spadao je pod upravu instituta, a ne zatvora. Zato
je samo da se izbjegnu svaðe oštrio pilu i sjekire za zatvorsku upravu-Kad se
podvornik približio, Sologdin opazi da nosi pilu koi"j prije nisu mogli naæi.
U svako doba izmeðu buðenja i gašenja svjetala Spiridon Jegorov hodao je po
dvorištu na koje su bile uvijek uperene m> šinske puške bez pratnje èuvara.
Uprava se odluèila na taj hrab"" korak zato što je Spiridon bio potpuno slijep
na jedno oko, a drugo je vidio samo trideset posto. Premda su u šaraški pre
propisima morala biti tri podvornika, zato što se dvorište zapra*.- sastojalo
od nekoliko povezanih dvorišta obuhvaæajuæi podru od oko pet rali, Spiridon
je, premda to nije znao, sav taj po obavljao sam i to mu ništa nije smetalo.
Njemu je bilo najvažni da se ovdje mogao dobro najesti, i nikad ne bi pojeo
manje kilograma i po crnog kruha na dan, jer kruha se moglo j koliko se
htjelo, a momci su mu davali i svoju kašu. Spiri
134
se oèito udebljao i omekšao otkako se vratio iz SevUrallaga, gdje je proveo
tri zime obarajuæi stabla i tri proljeæa otpremajuæi ih niz rijeku, tako da mu
je kroz ruke prošlo na tisuæe balvana. "Ej, Spiridone!" povikne Sologdin
nestrpljivo, "što je?"
Spiridonovo pokretno lice sa sijedocrvenkastim brkom, sijedo-crvenim obrvama i
crvenkastom kožom èesto bi poprimalo spreman i revan izraz, kad bi mu se netko
obratio kao sada. Sologdin nije znao da je izraz prevelike spremnosti i
revnosti sa Spirido-nove strane zapravo znak prezira. "Kako "što"? Ova pila ne
reže."
"Zašto ne bi rezala?" upita Spiridon zaèuðeno. "Uvijek se vi žalite, cijele
zime! Hajde da pokušamo." I on mu doda jedan kraj pile.
Poèeli su piliti. Jedanput ili dvaput oštrica je iskoèila kao da ne želi
zahvatiti drvo, a onda je zagrizla i krenula.
"Preèvrsto držite", Spiridon ga oprezno upozori. "Držite dršku s tri prsta,
kao pero, i vucite tamo kamo ona hoæe, polako... Tako. Kad je vuèete prema
sebi, ne trzajte."
Svaki je od njih uživao u svojoj oèiglednoj superiornosti nad drugim -
Sologdin zato što je poznavao teoretsku mehaniku, otpor materijala i ostale
struène pojmove; Spiridon zato što su ga sve stvari slušale. Ali Sologdin nije
prikrivao svoj pokroviteljski stav prema podvorniku. Spiridon nije pokazivao
svoj stav prema inženjeru.
Cak i dok je pilila kroz središte debelog balvana, pila se nije zaglavljivala
i ritmièno se kretala, zveckajuæi, pljujuæi žuækastu borovu piljevinu po
kombinezonima obojice muškaraca.
Sologdin se nasmije. "Ti si pravi èudotvorac, Spiridone! Prevario si me. Juèer
si nabrusio pilu i namjestio je!"
Spiridon je zadovoljan deklamirao u ritmu piljenja: "Ona grize, žvaèe sitne
komadiæe, ne guta sama, daje ..."
I naglim pokretom otkinuo je cjepanicu prije nego je bila potpuno prepiljena.
"Nisam je uopæe brusio", reèe on, pokazujuæi inženjeru oštricu pile.
"Pogledajmo zupce. Isti su kao juèer."
Sologdin pogleda zupce i zaista nije našao svježih tragova. Ali taj lukavac je
nešto napravio s pilom. "Hajde, Spiridone, prepilimo još jednu."
"Ne", reèe Spiridon uhvativši se rukom za leða. "Umoran sam kao pas. što god
moji djedovi i pradjedovi nisu završili, natovarili su meni. A i vaši æe
prijatelji doæi." Meðutim, prijatelji nisu dolazili.
Posve se razdanilo. Radosno, mrazno jutro je planulo. Èitava zemlja, pa èak i
žljebovi na strehama bili su prekriveni sivim mrazom, koji je okrunio èak i
lipe daleko u dvorištu.
"Kako si ti došao u šarašku, Spiridone?" upita Sologdin, gledajuæi iskosa u
podvornika.
S nekim je morao razgovarati. U svojim dugim logorskim godinama Sologdin se
družio samo s obrazovanim ljudima, i ne pomišljajuæi da bi se bilo što
vrijedno moglo nauèiti od nekulturnih.
135
>Da", reèe Spiriðon pucnuvši usnama. "Ovdje su okupili ovakve nauène ljude
poput vas, a mene su strpali u isti koš. U kartoteci na mojem listu piše da
sam "stakloduvaè". Pa ja sam zaista nekad i bio stakloduvaè, majstor
stakloduvaè u našoj tvornici u Briansku. Bilo je to davno, a sad sam izgubio
vid, a osim toga, ono što smo mi tamo radili nema nikakve veze s ovim poslom
ovdje. Ovdje trebaju vještog stakloduvaèa kao što je Ivan. Mi nikad nismo
imali takvog u našoj tvornici, nikad. Ali ipak su tako napisali na list u
kartoteci. I kad sam ovamo došao vidjeli su što sam i htjeli su me odmah
vratiti. Ali zahvaljujuæi komandantu uzeli su me za podvornika."
Neržin se pojavio iza ugla, iz smjera dvorišta za šetnju i usamljene
jednokatnice u kojoj je stanovalo osoblje zatvora. Preko raskopèanog
kombinezona obukao je podstavljeni kaput, a zatvorski ruènik, toliko kratak da
je bio gotovo èetvrtast visio mu je oko vrata.
"Dobro jutro, prijatelji", pozdravi ih on energièno, svlaèeæi se u hodu,
odbacujuæi kombinezon i skidajuæi majicu.
"Glebe, jesi li poludio? Pa gdje ti vidiš snijeg?" upita ga Soiog-din,
ispitivaèki ga promatrajuæi.
"Ovdje", odgovori mraèno Neržin, penjuæi se na krov podruma. Tu se prostirao
tanak pahuljasti sloj neèega što je moglo biti i snijeg i mraz, i zagrabivši
èitave pregršti Neržin se stade snažno trljati po grudima, leðima i bokovima.
Èitavu zimu on se trljao snijegom sve do pasa, premda su ga stražari, ako bi
se našli u blizini, u tome spreèavali.
"Ah! Pa ti se isparuješ!" reèe Spiriðon, kimajuæi glavom.
"Još uvijek nema pisma, Spiridone Danilièu?" upita Neržin.
"Kako da ne!"
"Pa zašto mi ga nisi donio da ti ga proèitam? Je li sve u redu?"
"Pismo je došlo, ali ja ga ne mogu dobiti. Zmija ga drži."
"Mišin? On ti ga ne da?" Neržin se prestao trljati.
"Stavio mi je ime na popis za poštu, ali komandant me poslao da pospremim
tavan dok se dijelila pošta. I kad sam vratio. Zmija je prestao dijeliti.
Sad moram èekati do por djeljka."
"Svinje!" protisne Neržin.
"Zato postoji ðavo - da sudi sveæenicima", reèe Spiridc slegnuvši ramenima i
gledajuæi postrance u Sologdina koga ruj dobro poznavao. "E, a sad - odoh ja."
I dok su mu zaklopci na šubari smiješno kloparali sa sva strane poput ušiju
nekog psa mješanca, Spiriðon se uputi u smje stražarnice, kojoj se nije smio
približiti ni jedan drugi zek.
"Sjekira! Spiridone! Gdje je sjekira?" vikne Sologdin za nji
"Donijet æe je dežurni", odgovori Spiriðon i nestane.
"Dakle", reèe Neržin energièno brišuæi prsa i leða karirar ruènikom, "nisam
baš zadovoljio Jakonova. Ja se prema Sedn navodno odnosim kao prema "lešini
pijanca pred ogradom Ma na". Osim toga, juèer mi je predložio da se prebacim u
krif grafsku grupu, a ja sam odbio."
136
Ifr
I
Sologdin nakrivi glavu i ironièno se nasmiješi - èvrsti za-obijeni zubi,
nepokvareni ali prorijeðeni u naporima logoraša zasvjetlucali su izmeðu
urednog crvenkastosijedog brka i brade.
"Ti se ne vladaš kao raèundiija nego kao stihotvorac."
Neržin se nije iznenadio. To je bila jedna od poznatih Solog-dinovih
ekscentriènih crta - da govori takozvanim Jezikom krajnje jasnoæe, ne
koristeæi se, kako ih je on nazivao "ptièjim rijeèima", ni rijeèima stranog
podrijetla. Bilo je nemoguæe pogoditi igra li on neku igru ili vjeruje u tu
izmišljotinu. Vrlo energièno, katkada domišljato, a katkada nespretno, on je
izokretao i izvrtao reèenice trudeæi se da u svom govoru izbjegne èak i tako
bitne rijeèi kao što su "inženjer" i "metal". U svojim razgovorima kod posla,
pa èak s rukovodiocima, pokušavao je provoditi istu liniju i katkad ih je
prisiljavao da èekaju dok on smisli neku rijeè.
To bi bilo nemoguæe da se Sologdin pokušavao dodvoriti upravi, dobiti važniji
posao, primiti bolju porciju hrane. Ali bilo je upravo obratno. Na sve moguæe
naèine Sologdin je izbjegavao pažnju vlasti i s prezirom odbijao njihove
usluge.
I tako je u šaraški meðu zekovima stekao glas èudaka i svi su ga kao takvoga
prihvaæali.
Odlikovao se i raznim drugim ekscentriènostima. Spavao je èitavu zimu pod
prozorom i uporno zahtijevao da bude otvoren bez obzira na hladnoæu. Zatim,
prihvatio se ovog potpunog nepotrebnog posla da nacijepa drva svakog jutra, i
u to je ukljuèio i Neržina i Rubina. Ali njegova glavna omiljena zabava bila
je da iznosi potpuno besmislena, potpuno mahnita mišljenja o svakom pitanju,
kao na primjer, da je prostitucija moralno dobro ili da je D"Anthes bio u
pravu u dvoboju s Puškinom; i branio bi to mišljenje sa zanosnim
oduševljenjem, pa katkad i sa stanovitim uspjehom, dok su mu mladenaèke modre
oèi blistale a prorijeðeni zubi sjali. A katkad je bilo nemoguæe taèno
utvrditi je li je ozbiljan ili se samo šali. Kad bi mu predbacili nelogiènost,
od srca bi se nasmijao. "Vi provodite vrlo dosadan život, gospodo! Ne možemo
svi imati iste poglede i iste norme, što bi se desilo? Ne bi više bilo
prepirke, ne bi bilo izmjene mišljenja. To bi i psu dosadilo!"
Vjerojatno je upotrebljavao rijeè "gospodo" umjesto "drugovi" zato što je,
zatvoren veæ dvanaest godina, zaboravio kako je tamo vani.
Neržin se, još uvijek napola gol, brisao komadiæem ruènika.
"Da", reèe on neveselo. "Na žalost, Lev ima pravo - nikad od mene skeptika. Ja
volim sudjelovati u dogaðajima."
On navuèe majicu, koja mu je bila premalena, i turi ruke u rukave kombinezona.
Sologdin je stajao teatralno naslonjen na jarca, ruku prekriženih na grudima.
"To je dobro, prijatelju. Tvoje "pojaèane sumnje"...", u Jeziku maksimalne
jasnoæe to je bio uobièajeni naziv za "skepticizam", "trebalo je jednog dana
odbaciti. Nisi ti više djeèak." (Neržin je bio pet godina mlaði od Sologdina.)
"I moraš napokon utvrditi gdje stojiš, duhom pojmiti ulogu dobra i zla u
ljudskom životu. Za to nema boljeg mjesta od zatvora."
137
Sologdinove su rijeèi zvuèale uzvišeno, ali Neržin nije poka zivao nikakve
želje da se u ovom trenutku upusti u velika osnovna pitanja dobra i zla.
Objesio je vlažan, bijedan, grubo tkan ruènik oko vrata poput šala. Navukao je
svoju staru oficirsku kapu, osta tak s fronta, koji se veæ raspadao na
šavovima, obukao podstavljeni kaput i uzdahnuvši rekao: "Jedino što znamo jest
da ništa ne znamo."
Prihvatio se taj Sokratov uèenik pile i pružio drugi držak -Sologdinu.
Sad im je postalo hladno i revno su se latili piljenja. Oko pile se uzvitlao
smeði prah od kore. Nije zagrizla tako spretno kao kad ju je Spiridon držao,
ali je ipak radila glatko. Prijatelji su mnoga jutra proveli pileæi zajedno i
posao im je išao od ruke bez uza jamnih optužbi. Pilili su uloživši onu
posebnu energiju i revnost koja se pojavljuje kad rad nije nužno potreban.
Kad su zapoèeli èetvrtu kladu, Sologdin, kome se lice zacrve-njelo kao u raka,
proštenja; "Pazi da ne naiðeš na èvor."
Poslije èetvrte klade Neržin je promrmljao: "A baš je sve puno èvorova!"
Sa svakim potezom pile mirisava bijela i žuta piljevina padala je na hlaèe i
cipele drvosjeèa. Odmjereni rad donio im je mir i sredio im misli.
Neržin, koji se maloèas probudio vrlo loše raspoložen, mislio je sada kako ga
je samo prva godina logora mogla uništiti, kako je sad postigao potpuno
drugaèiji tempo, kako se neæe truditi da se uvuèe u redove povlaštenih, kako
se neæe bojati robije veæ æe polako, s razumijevanjem dubine života, izlaziti
na jutarnju prozivku u svom podstavljenom kaputu uprljanom gipsom ili loživim
uljem, i žilavo se provlaèiti kroz dvanaestosatni dan - i tako dalje, èitavih
pet godina, koliko mu je preostalo do kraja roka. Pet godina nije deset.
Èovjek može proživjeti pet godina.
Mislio je i na Sologdina, i kako je i on poprimio nešto od Sologdinova
hladnokrvnog shvaæanja života; kako je baš Sologdin bio onaj koji ga je prvi
naveo da pomisli kako èovjek ne smije zatvor smatrati iskljuèivo prokletstvom,
veæ i sreæom.
Dok je povlaèio pilu njegove su se misli kretale u tom pravcu. Nije mogao ni
pomisliti da njegov drug, vukuæi u tom trenutku pilu prema sebi, misli o
zatvoru iskljuèivo kao o prokletstvu od koga jednog dana svakako mora pobjeæi.
Sologdin je mislio o velikom tehnièkom uspjehu koji je postigao u potpunoj
tajnosti u toku posljednjih nekoliko mjeseci, a posebno posljednjih tjedana.
On mu je obeæavao slobodu. Raz mišljao je o ocjeni svog rada koju æe saznati
poslije doruèka - nije nimalo sumnjao kakva æe biti. S nekim bjesomuènim pon>
som Sologdin je mislio o svom mozgu, koji je bio iscrpljen tolikim godinama
preslušavanja i tolikim godinama glada u logorima. dakle i nedostatkom
fosfora, a ipak je bio u stanju da se uhva:i ukoštac i s najznaèajnijim
problemima. U èetrdesetoj godini mnogi ljudi doživljavaju novu navalu
vitalnosti, posebno kad njihov suvišak fizièke energije nije utrošen na
pravljenje djece, veæ >e pretvara, na neki tajanstveni naèin, u intelektualnu
snagu.
138
Razmišljao je takoðer i o Neržinovom predstojeæem odlasku iz šaraške, odlasku
koji se sad nije mogao izbjeæi pošto je iako nepromišljeno govorio s
Jakonovom.
Pilili su i dalje. Tijela su im se ugrijala. Iz lica se isparavala vruæina.
Odbacili su podstavljene kapute na cjepanice, i kraj jarca nagomilala se
lijepa hrpa drva - ali još uvijek nije bilo sjekire.
"Zar to nije dovoljno?" upita Neržin. "Ispilili smo više nego što možemo
iscijepati."
"Hajde, odmorimo se", pristane Sologdin, odbacivši pilu tako da je gipka
oštrica zazvonila.
Obojica su skinuli kape. Para se dizala iz Neržinove guste i Sologdinove
rijetke kose. Duboko su disali. Zrak kao da je prodro u najdublje ustajale
zakutke njihova tijela.
"Ali ako te otpreme u logor", upita Sologdin, "što æe biti s tvojim radom na
"prošlim vremenima?" (što je znaèilo: na povijesti.)
"U èemu je razlika? Napokon, ni ovdje me baš ne maze. Jedan jedini redak onoga
što pišem može mi pribaviti samicu ovdje jednako kao i ondje. Nemam pristupa u
javnu knjižnicu, a vjerojatno me dok sam živ neæe pustiti u neki arhiv. Ako
misliš na èisti papir, i u sjevernim šumama mogu naæi brezovu ili borovu koru.
A ni jedan špijun ne može mi oteti moje sirovine: bol, koju osjeæam u sebi i
koju vidim u drugima više je nego dovoljna da osvijetli moja nagaðanja o
povijesti, što ti misliš?"
"Ve-li-èan-stve-no!" usklikne Sologdin duboko naglašavajuæi tu rijeè. "U onoj
prvotnoj sferi u kojoj se razvija misao ..."
"Sfera je ptièja rijeè", podsjeti ga Neržin.
"Izvinjavam se", reèe Sologdin. "Vidiš kako nisam domišljat. U onom prvotnom
podruèju, misao...", on prinese ruku glavi, "poèetna snaga misli, odreðuje
uspjeh svakog pothvata! I poput živog stabla ona raða plodom samo ako joj se
dopusti da se prirodno razvija. Knjige i mišljenja drugih ljudi škare su koje
podsijecaju život misli. Èovjek mora prvo sam nadoæi na neku misao. Kasnije je
može provjeriti u knjizi. Ti si zaista sazrio. Ti si... ja to naprosto nisam
oèekivao."
Postalo je hladno. Sologdin je skinuo kapu s jarca i stavio je na glavu. I
Neržin je stavio kapu. Bio je polaskan, ali nastojao je da mu ta laska ne
udari u glavu.
Sologdin je i dalje govorio.
"A sad, Glebe, buduæi da bi ti mogao naglo otiæi, moram te hitno upoznati s
nekim svojim pravilima. Možda æe ti se pokazati korisnima. Naravno, sputan sam
time što nisam baš rjeèit, što sam priprosta duha ..."
Sve je ovo bilo tipièno za Sologdina. Prije nego bi iznio neku briljantnu
ideju svim silama se trudio da sebe omalovaži.
"I što imaš slabo pamæenje", pomogne mu Neržin, "i što si, opæenito, krhka
posuda puna mana."
"Da, da, baš sam to htio reæi", reèe Sologdin, pokazujuæi u smiješku svoje
okrugle bijele zube. "I tako sam dakle, svjestan svojih nesavršenosti, tokom
godina izradio èitav niz stanovitih pravila koja obuzdavaju volju poput
željeznog obruèa. Ta su pra-
139
vila nešto poput opæenitog pogleda na pristup poslu." "Metodologija" - preveo
je Neržin taj izraz s Jezika maksimalne jasnoæe na Jezik prividne jasnoæe.
"Ovo su putevi prema stvaranju radnog jedinstva: jednodušnost svrhe, onoga
koji radi i naèina rada."
Navukli su svoje podstavljene kapute.
Vidjeli su da æe uskoro biti vrijeme da prekinu posao i poðu na jutarnju
prozivku. Daleko ispred zgrade zatvorske uprave, pod granama èarobno
izbijeljenih mavrinskih lipa, vidjeli su zatvorenike na jutarnjoj šetnji. Meðu
napola uspravljenim i pogrbljenim pojavama isticalo se visoko uspravno tijelo
pedesetogodišnjeg umjetnika Kondrašev-Ivanova. Vidjeli su i kako Lev Rubin,
koji je predugo spavao, pokušava sada doæi do pile i do drva. Ali stražar mu
nije dao da proðe; veæ je bilo prekasno.
"Gledaj - eno ga Lev s rašèupanom bradom."
Nasmijali su se.
"Dakle, ako želiš, svakog æu te jutra nauèiti nekoliko svojih pravila."
"Naravno, Dmitrij; možeš odmah poèeti."
Neržin se spusti na gomilu ispiljenih drva. Sologdin se neudobno smjesti na
jarcu.
"Pa, eto, na primjer: kako se odnositi prema poteškoæama?"
"Ne klonuti duhom?"
"To nije dovoljno."
Sologdin pogleda kraj Neržina u prostor uz ogradu, u gusto grmlje koje je bilo
pokriveno injem kao krznom i jedva obasjaro blagim ružièastim svjetlom s
istoka. Sunce kao da se nije moglo odluèiti hoæe li iziæi ili ne. U
Sologdinovom je licu, iscrpljenom i mršavom, s crvenkastosijedom kovrèavom
bradicom i kratkim brkovima, bilo nešto od starih ruskih lica; podsjeæalo je
na lik Aleksandra Nevskoga.
"Kako se odnositi prema poteškoæama?" izjavi on ponovo "U carstvu nepoznatoga,
teškoæe valja smatrati zakopanim blagom! Obièno je ovako: što teže, to bolje.
Nije tako vrijedno ako tvoje poteškoæe potjeèu iz vlastite unutarnje borbe.
Ali ako poteškoæe nicu~Tž sve veæeg objektivnog otpora, to je prekrasno!"
Rjuzièasta zora sada je obasjala zarumenjelo lice Aleksandr. Nevskoga, kao
blistavi odraz teškoæa èudesnih kao sunce.
"Najviše se može postiæi ako se u istraživanju krene ovim putem: "najveæi
vanjski otpor spojen s najmanjim unutarnjim otporom". Neuspjehe valja smatrati
poticajem za daljnje napor; i koncentraciju snage volje. A ako je krajnji
napor veæ uložen neuspjeh je to radosniji. To znaèi da je naša motika udarila
u èeliènu kutiju koja sadrži blago. Svladavati sve veæe teškoæe \e to
vrednije, što kod neuspjeha èovjek koji obavlja posao raste u razmjeru s
teškoæom na koju je naišao!"
"Dobro! Snažno!" odgovori Neržin s gomile drva.
Sjene, koje je zora bacila, povukle su se meðu grmlje i su ih ugasili teški
sivi oblaci.
Kao da podiže oèi sa stranice koju je naglas èitao, Solog odsutno pogleda u
Neržina.
"A sad poslušaj: pravilo Konaènog pedlja! Carstvo Konac pedlja! U Jeziku
krajnje jasnoæe odmah je jasno o èemu je rij
140
I
Rad je gotovo završen, cilj malone postignut, sve izgleda potpuno u redu, sve
su teškoæe prebroðene. Ali kakvoæa djela nije posve u redu. Potrebno je još
nekoliko pojedinosti, možda još malo prouèavanja. U tom trenutku umora i
samozadovoljstva velika je napast ostaviti posao a da se nije postigao vrhunac
kakvoæe. Rad u podruèju Konaènog pedlja vrlo je, vrlo složen, a takoðer i
posebno vrijedan, jer se izvodi najsavršenijim sredstvima. Zapravo, pravilo
Konaènog pedlja sastoji se u ovome: ne uklanjati se tom presudnom poslu. Ne
odgaðati ga, jer æe inaèe misli èovjeka koji obavlja posao zastraniti s
podruèja Konaènog pedlja. I ne žaliti vrijeme koje se u to ulaže, znajuæi da
èovjeku nije svrha da što brže nešto završi, veæ da postigne savršenstvo."
"Vrlo dobro!" prošaputa Neržin.
Potpuno razlièitim glasom, punim neke grube poruge, Solog-din reèe: "Pa gdje
ste do sada, potporuènièe? To nije vama slièno. Zašto nam tako kasno donosite
sjekiru? Sad više nemamo vremena iscijepati drva."
Potporuènik Nadelašin, lica okrugla kao mjesec, bio je još nedavno nadstražar.
Kad je unaprijeðen u oficira, zekovi iz ša-raške, meðu kojima je bio omiljen,
prozvali su ga "Mali".
Prebiruæi hitro nogama, smiješno zapuhan, on im preda sjekiru postiðeno se
smiješeæi i ozbiljno odgovori: "Ja vas prekli-njem, Sologdine, iscijepajte
malo drva! U kuhinji ih uopæe nema. Nemaju na èemu skuhati ruèak. Vi naprosto
ne shvaæate koliko ja posla moram obaviti i bez vas."
"štooo?" nasmije se Neržin. "Posla? Potporuènièe, zar vi zaista mislite da
radite?"
Dežurni oficir okrene svoje okruglo lice prema Neržinu. U èelo mu se urezala
bora dok je napamet recitirao: ""Rad znaèi savladavanje otpora." Kako brzo
hodam, savladavam otpor zraka, pa prema tome i onda radim." Htio je ostati
nepokolebljiv, ali smiješak mu je osvijetlio lice kad su Sologdin i Neržin
prasnuli u prijazan smijeh u mraznom zraku. "Zato, molim vas, nacijepajte malo
drva."
Okrenuvši se, otcupkao je sitnim koraèiæima do uprave specijalnog zatvora gdje
se u tom trenutku pojavila dotjerana pojava njegova ravnatelja, potpukovnika
Klimentjeva, zaogrnuta oficirskim šinjelom.
"Glebe", reèe Sologdin iznenaðeno. "Zar me oèi varaju? Kli-mentiadis? Èemu
Klimentiadis u nedjelju?"
Te godine sve su novine naveliko pisale o politièkim zatvorenicima u Grèkoj,
koji iz svojih æelija šalju svim svjetskim parlamentima i Ujedinjenim nacijama
telegrame o svojim patnjama. U šaraški, iz koje zatvorenici nisu mogli poslati
èak ni dopisnicu svojoj ženi a kamoli stranom parlamentu, postalo je navikom
da se prezimena èlanova zatvorske uprave pretvaraju u grèke oblike:
Mišinopulo, Klimentiadis, Šikinidi itd.
"Zar zaista ne znaš? šestorici ljudi dopuštena je posjeta."
Kad se podsjetio na tu èinjenicu, Neržinovo raspoloženje, koje se tako
razvedrilo tokom piljenja drva, opet je preplavila gorèina. Prošlo je gotovo
godinu dana otkako je posljednji put izišao iz zatvora da posjeti ženu, a veæ
je prije osam mjeseci
141
predao molbu za novu dozvolu i još èekao rješenje. Bilo je za to više razloga,
ali vjerojatno je bilo najvažnije što se, da bi zaštitio položaj svoje žene na
sveuèilištu, nije poslužio adresom njenog studentskog doma, veæ je slao pisma
na "poste restante". A uprava nije bila sklona tome da se pisma šalju na
"poste restante". Neržin, zahvaljujuæi svom bogatom unutarnjem životu, nije
poznavao zavisti; ni plaæa, ni posebni obroci ostalih, zaslužnih zekova, nisu
mogli poremetiti njegov mir. Ali osjeæaj da se s njim nepravedno postupa u
pitanju posjeta, èinjenica da se jednoj osobi dopušta posjeta svaka dva
mjeseca, dok njegova vitka, osjetljiva žena uzdiše i uzalud luta pod utvrðenim
bedemima - ta ga je spoznaja muèila.
Osim toga, danas mu je bio roðendan.
"Odlaze u posjete?" upita Sologdin s jednakom gorkom zavisnu u glasu.
"Doušnicima se dopuštaju posjete svakog mjeseca. Ali ja nikad neæu vidjeti
svoju Ninoèku ..."
Sologdin nikad nije upotrebljavao izraz "do kraja roka", jer je predviðao da
bi taj rok mogao biti beskrajan.
Promatrao je kako Klimentjev, koji je stajao neko vrijeme s Nadelašinom, ulazi
u upravnu zgradu.
Iznenada naglo reèe: "Glebe! Slušaj, tvoja žena pozna moju. Ako ti odobre
posjetu, zamoli Nadju da pokuša pronaæi Ninoèku i da joj poruèi samo tri
stvari od mene." On pogleda u nebo. "On je ljubi! On joj vjeruje! On se nada!"
"O èemu ti to prièaš? Pa odbili su mi dozvolu", reèe Neržin ljutito,
pokušavajuæi da pronaðe s koje bi strane iscijepao jednu kladu.
"Ali gledaj!"
Neržin se osvrne. Potporuènik je išao prema njemu i stao ga još izdaleka
dozivati rukom. Ispustivši sjekiru i odbacivši pilu tako da je zazveketala na
zemlji, Gleb potrèi kao djeèarac.
Sologdin je gledao kako potporuènik odvodi Neržina u upravnu zgradu; zatim
postavi kladu uspravno i raspali po njoj tako bijesno da ju je ne samo
rascijepio napola, veæ je zatjerao sjekiru u zemlju.
Sjekira je i tako bila državno vlasništvo.
142
25
POTPORUCNIKOV POSAO
ft
Definicija rada prema knjizi, onako kako ju je citirao potpo-ruènik Nadelašin,
zaista se mogla primijeniti na njegov posao. Premda je radio samo dvanaest
sati u svakih èetrdeset osam, bio je to naporan posao, ukljuèivao je mnogo
trèanja po stepenicama i bio je veoma odgovoran.
Prošle noæi imao je posebno tegobno dežurstvo. Tek što je preuzeo dužnost u
devet sati uveèe i provjerio da su svi zatvorenici, njih dvjesta osamdeset i
jedan, nazoèni i na broju, otpustio ih na noæni rad, postavio stražu (na
odmorištu stepenica, u hodniku upravne zgrade i u patroli pod prozorima
specijalnog zatvora) i poèeo hraniti i smještati novodošle zatvorenike,
pozvali su ga majoru Mišinu, zatvorskom oficiru službe sigurnosti koji još
nije bio otišao kuæi.
Nadelašin je bio neobièna osoba, ne samo meðu stražarima - ili, kako su ih sad
zvali, "zatvorskim radnicima" - veæ opæenito meðu svojim zemljacima. U zemlji
gdje je svaka druga osoba završila školu psovanja, bilo u logoru, bilo na
frontu, gdje su se prljavim kletvama razbacivali ne samo pijanci u nazoènosti
djece (a i djeca u djeèjim igrama), ne samo kod ulaska u autobus za predgraðe,
veæ katkad èak i u intimnim razgovorima - a posebno kod preslušavanja -
Nadelašin ne samo da nije znao opsovati majku, veæ se èak nije služio ni
rijeèima kao što su "vrag" i "guzica". Kad je bio bijesan dopuštao je sebi
samo jednu kletvu: "strela jasna!" - pa i to bi obièno rekao samo u sebi.
I tako je, rekavši u sebi "strela jasna!", požurio majoru.
Major Mišin, zatvorski oficir službe sigurnosti - koga je Bobinin vrlo
nepravedno nazvao parazitom - neumjereno debeo èovjek ljubièasta lica, koji je
te subotnje veèeri ostao na poslu zbog izvanrednih prilika, dao je Nadelašinu
upute:
"Provjeriti je li poèela njemaèka i latvijska proslava Božiæa.
Popisati po skupinama sve koji su sudjelovali u proslavi Božiæa.
143
li
II
Provjeriti osobno, a narediti i redovnoj straži da svakih deset minuta obilazi
i provjerava piju li tom prilikom vino, kopaju li tunele za bijeg, o èemu
govore i - najvažnije od svega - ne provode li antisovjetsku propagandu.
Ako je moguæe, otkriti odstupanja od zatvorskog režima i prekinuti s tom
odvratnom vjerskom pokvarenošæu."
Nadelašinu nisu kazali: "prekinuti", veæ "gdje god je moguæe prekinuti". Mirna
proslava Božiæa nije bila izrièito zabranjena, ali srce druga Mišina naprosto
nije moglo podnijeti tu pomisao.
Potporuènik Nadelašin, lica kao miran zimski mjesec, pod-sjett majora da ni
on, a još manje njegovi stražari, ne znaju ni njemaèki ni latvijski. (Svi
stražari nisu znali èak ni ruski.)
Mišin se sjetio da je tokom èetiri godine, koje je proveo kao komesar odreda
straže u logoru njemaèkih ratnih zarobljenika i sam nauèio svega tri rijeèi:
"Halt", "Zuriick" i "Weg"! Stoga nije davao daljnje upute.
Pošto je saslušao nareðenja i nespretno pozdravio (s vremena na vrijeme
polazio je strojevu obuku), Nadelašin krene da odredi mjesta novonadošlim
zatvorenicima - pošto je od oficira dobit popis na kojem je stajalo koga æe
smjestiti u koju sobu i na koj. ležaj. (Mišin je vrlo mnogo držao do
centraliziranog rasporeda u zatvorskim spavaonicama, po kojima je smjestio
svoje doušnike Zriao je da se najotvoreniji razgovori ne odvijaju u gužvi
dnevnog posla veæ neposredno prije spavanja, a da se još sumornije i gor-Èe
primjedbe stavljaju ujutro, te da je stoga posebno korisno prisluškivati ljude
kad su u krevetu.)
Nadelašin je revno ušao u svaku sobu u kojoj se slavio Božkrj - pod izlikom da
utvrdi jaèinu žarulja u prostoriji. Zatim je jednom poslao unutra stražare. I
zapisao je imena svih nazoèni
Tada ga je major Mišin opet pozvao i Nadelašin mu je prec maK popis. Mišina je
posebno zainteresirala èinjenica da je Rut bk) s Nijemcima. Unio je tu
èinjenicu u njegov fascikl.
Tada je veæ došlo vrijeme za smjenu straže i za izglaðiva spora izmeðu dvojice
stražara: tko je prošli put dulje bio dužnosti i tko, prema tome, to sad mora
nadoknaditi.
Poslije toga bi došlo "gašenje svjetala", veèernja prepi s Prjanèikovom zbog
kipuæe vode za èaj, obilazak svih prostor gašenje bijelog svjetla i paljenje
modrog. Tada ga je major Mr još jednom pozvao. Još uvijek nije bio otišao
kuæi; zapravo, txr.~ mu je kod kuæe ležala bolesna i nikako nije bio voljan
slus-èitavu noæ njeno jadikovanje. Major Mišin sjedio je u naslonja. a
Nadelašin je morao stajati dok ga je ispitivao s kim, po nter "vim
zapažanjima, Rubin uglavnom druguje i nije li veæ proi* tjedna bilo sluèajeva
kad je Rubin izazivaèki govorio o p zatvora ili nešto zahtijevao u ime
naroda.
Nadelašin je zauzimao posebno mjesto meðu svojim ko koji su rukovodili
stražom. Korili su ga strogo i èesto. N prirodna dobroæudnost veæ mu je odavno
smetala u organ službe sigurnosti. Da se nije uspio prilagoditi bili bi ga veæ
i izbacili, a možda èak i zatvorili. Nadelašin nikad nije bio sa zatvornicima.
Smiješio im se iskreno dobronamjerno, i
144
trpeljiv u sitnicama kad god je mogao. Zbog toga su ga zatvorenici veoma
voljeli. Nikad se nisu na njega žalili. Nikad ga nisu ljutili. Nisu èak ni
oklijevali da slobodno pred njim govore. On je imao dobru moæ zapažanja i bio
je dobar slušalac, prilièno pismen, te bi, da stvari što bolje upamti, sve
bilježio u posebnu bilježnicu. O sadržaju bilježnice izvještavao je svoje
pretpostavljene, nadok naðujuæi na taj naèin svoje nedostatke.
Tako je bilo i sada: izvukao je svoju knjižicu i izvijestio majora da su se
17. prosinca zatvorenici gurali u donjem hodniku poslije podnevnog izlaska, a
on je, Nadelašin, stajao odmah iza njih. Zatvorenici su mrmljali da je sutra
nedjelja, ali da se od glavešina i od službe sigurnosti ne može izvuæi
slobodan dan, našto im je Rubin rekao: "Kad æete veæ jednom razumjeti, momci,
da nikad neæete uspjeti ganuti te gadove?"
"To je rekao - "te gadove"?" upita Mišin, posve ljubièast u licu.
"Tako je rekao", potvrdi okrugli Nadelašin, bezazleno se smiješeæi.
Mišin opet otvori fascikl i unese bilješku. Naredio je takoðer Nadelašinu da
napiše taj podatak u obliku individualne denuncijacije.
Major Mišin mrzio je Rubina i skupljao je dokazni materijal protiv njega. Kad
je prvi put došao u Mavrino i saznao da se Rubin, bivši komunist, hvališe da
je usprkos zatvoru još uvijek komunist u srcu, Mišin ga je pozvao k sebi da
poprièaju o životu opæenito i o suradnji posebno. Ali nisu se uspjeli
sporazumjeti. Mišin je iznio to pitanje pred Rubina taèno onako kako ga se
iznosi na sastancima na kojima se primaju direktive:
"Ako si Sovjet, pomoæi æeš nam.
Ako nam ne pomogneš, onda nisi Sovjet.
Ako nisi Sovjet, onda si antisovjet i zaslužuješ dodatnu kaznu."
Ali Rubin ga je upitao: "A kako bih morao pisati te denuncijacije: tintom ili
olovkom?"
"Pa, bolje bi bilo tintom", savjetovao ga je Mišin.
"Da, ali, znate, ja sam veæ dokazao svoju odanost sovjetskoj vlasti krvlju, pa
je ne moram iznova dokazivati tintom."
Na taj je naèin Rubin smjesta razotkrio pred majorom svoju neiskrenost i
licemjerje.
Major ga je pozvao još jednom k sebi. Tom prilikom Rubin se isprièao rekavši -
što je oèigledno bila samo izlika - da mu je uskraæeno politièko povjerenje
otkako je zatvoren i da, dok to traje, ne može suraðivati s oficirom službe
sigurnosti.
Od toga je doba nadalje Mišin skupljao što god je mogao protiv Rubina.
Mišin je još uvijek razgovarao s potporuènikom kad su iznenada stigla osobna
kola od ministra Državne sigurnosti za Bobi-nina. Koristeæi priliku tako
pogodnu za svoju karijeru, Mišin j" brz© navukao bluzu i stao se muvati oko
automobila. Pozvao je oficira koji je s njima došao da uðe da se ugrije, i
svratio njegovu
II U prvom krugu
145
II1
pažnju na èinjenicu da radi i noæu. Dosaðivao je Nadelašinu, dajuæi mu
besmislene naredbe, i da bi efekt bio što veæi, upitao Bobinina je li dovoljno
toplo obuèen. (Bobinin je namjerno obukao, umjesto lijepog kaputa koji su mu
dodijelili za tu priliku, svoj otrcani podstavljeni logorski kaputiæ.)
Odmah nakon odlaska Bobinina pozvan je Prjanèikov. Sad major nikako nije mogao
otiæi kuæi. Dok je èekao da vidi koga æe još pozvati, i kad æe se oni koji su
veæ pozvani vratiti, major je odluèio da pogleda kako stražari koji nisu u
smjeni provode vrijeme. (Igrali su domino.) Stao ih je ispitivati historiju
Partije, jer on je bio odgovoran za njihovo politièko uzdizanje. Premda se
smatralo da su stražari i u to vrijeme na poslu, oni su obièno u ovo doba
spavali. Ali baš u ovom trenutku htjeli su igrati domino, te su odgovarali na
majorova pitanja s razumljivim nedostatkom interesa. Osim toga odgovori su im
bili strašni; ne samo da tim ratnicima uopæe nije bilo jasno zašto je bilo
pravilno razdijeliti se poslije Drugog kongresa, a fuzionirati se poslije
Èetvrtog kongresa, veæ su èak rekli da je Plehanov bio caristièki ministar
odgovoran za strijeljanje petrogradskih radnika 9. sijeènja J905. Mišin je
zbog svega toga izgrdio Nadelašina - dopustio je da mu se straža demoralizira.
U tom trenutku Bobinin i Prjanèikov vratili su se u istim kolima i, uskrativši
svaku obavijest majoru, otišli u krevet. Razoèaran, štoviše, prestrašen, major
je otišao kuæi autom da ne b. morao pješaèiti. Autobusi u to doba nisu vozili.
Stražari smijenjeni sa stražarskih mjesta psovali su majo: i spremali se na
spavanje. I sam je Nadelašin htio zadnjem;? ali nije mu bilo suðeno; telefon
je zazvonio. Zvala je stražarrii koja je bila odgovorna za stražarske kule oko
Mavrinskog in; tuta. Nadstražar je preplašeno javljao da je stražar s
kule jugozapadnom uglu telefonirao kako je jasno vidio da se net skrivao kraj
šupe za drva u gustoj magli, kako se zatim prišul do bodljikave žice ograde i,
preplašen stražarevim povikom, oti\ daleko u dvorište.
Nadstražar je javio da æe smjesta telefonirati štabu s\x • regimente i
napisati izvještaj o tom izvanrednom dogaðaju, meðuvremenu je zamolio dežurnog
oficira specijalnog zatvora pretraži dvorište.
Premda je Nadelašin bio èvrsto uvjeren da stražar ima h cinacije, da su
zatvorenici sigurno zakljuèani iza novih èeliè vrata i starih èvrstih zidova
debelih èetiri cigle, ipak je sa èinjenica da šef straže piše izvještaj
zahtijevala energiènu ak_ s njegove strane i odgovarajuæi izvještaj. Stoga je
probudio drijemale stražare zvoneæi na uzbunu i vodio ih s jakim ba: jama kroz
veliko, maglom zavijeno dvorište. Pošto je to cv opet je obišao sve æelije.
Nije palio bijelo svjetlo - da ne pritužbi - i zato što u modrom svjetlu nije
dobro vidio, i:.-udario koljenom o ugao neèijeg ležaja. Napokon je, pogL.
svakog zatvorenika u svjetlu baterije, nabrojao taèno 281.
Zatim je otišao u ured i napisao okruglim, jasnim ruke koji je izražavao
prozirnu èistoæu njegova unutarnjeg bic.
146
štaj o tome što se dogodilo, naslovljen na potpukovnika Kliment-jeva,
ravnatelja specijalnog zatvora.
Do tada je veæ bilo jutro. Valjalo je pregledati kuhinju, otkljuèati ormare i
zazvoniti na buðenje.
Tako je potporuènik Nadelašin proveo noæ, te je zaista imao opravdanog razloga
da kaže Neržinu kako je zaslužio stan i hranu.
Nadelašin je veæ davno prešao tridesetu, premda je izgledao mlaði, jer mu je
glatko obrijano lice bilo vrlo svježe.
Nadelašinov otac i djed bili su krojaèi, ne za bogat i pomodan svijet, veæ za
ljude skromnih sredstava. Bili su voljni preokretati stvari, prepravljati
staro, pa su, ako je bilo potrebno, obavili nešto i dok je mušterija èekala,
željeli su da i djeèak poðe njihovim stopama. Od djetinjstva njemu se sviðao
taj tih i fin posao, i pripremao se za zanat, promatrao kako se radi i
pomagao. Ali tada je završio period NEP-a. Njegovom su ocu razrezali porez;
platio je. Dva dana kasnije dodali su još jedan porez. Njegov otac je i to
platio. Dva dana kasnije, potpuno bestidno, razrezali su mu, još jednom,
trostruki porez. Njegov je otac razderao diplomu, skinuo natpis s radnje i
otišao raditi u zadrugu. Sina su ubrzo uzeli u vojsku. A odatle je prešao u
redove vojske MVD-a. Kasnije je postao èuvar u zatvoru.
U službi nije napredovao. Tokom èetrnaest godina službe ostali stražari, tri-
èetiri generacije, pretekli su ga jedan za drugim. Neki su sad veæ bili
kapetani, dok je on dobio svoj oficirski èin i jednu zvjezdicu tek prije
mjesec dana, a i to samo što mu nije za dlaku izmaklo.
Nadelašin je shvaæao mnogo više nego što se moglo pomisliti. Shvaæao je, na
primjer, da su mnogi od tih zatvorenika, koji nemaju nikakva prava kao ljudska
biæa, zapravo na mnogo višem nivou od njega. Osim toga, sudeæi druge prema
sebi, Nadelašin nije u tim zatvorenicima mogao otkriti krvoloène zloèince,
kakvima su ih prikazivali na sastancima politièkog odgoja.
Još taènije nego što je pamtio definiciju rada iz svog udžbenika fizike u
veèernjoj školi, pamtio je svaki zavoj u pet zatvorskih hodnika Velike
Lubjanke i unutrašnjost svake od njenih 110 æelija. Prema pravilima Lubjanke,
straža se mijenjala svaka dva sata, premještajuæi se iz jednog dijela hodnika
u drugi, da bi se sprijeèilo upoznavanje sa zatvorenicima i moguænost nekog
utjecaja ili mita. (Stražari su bili posve dobro plaæeni.) Svaki stražar morao
je pogledati kroz okance u æeliju barem jednom svake tri minute. Nadelašin je,
zahvaljujuæi svom izvanrednom pamæenju fizionomija, imao osjeæaj da se može
sjetiti svakog pojedinog zatvorenika u razdoblju od 1935. do 1947, kad su ga
premjestili u Mavrino. Meðu njima bilo je slavnih voða, kao i obiènih oficira
s fronta, poput Neržina. Vjerovao je da bi svakoga od njih mogao prepoznati na
ulici u bilo kojoj odjeæi, osim što te ljude nitko nikad nije sretao na ulici.
Iz onog svijeta nije bilo povratka u ovaj svijet. Tek ovdje u Mavrinu sreo je
nekoliko svojih starih znanaca - naravno, nije nièim pokazao da ih je
prepoznao. Pamtio ih je kako posræu izmuèeni nespavanjem u zasljepljujuæe
svjetlo samica, velièine dva kvadratna metra; kako
147
režu porciju od èetrdeset deka mokrog kruha uzicom; kako zure u prekrasne
stare knjige kojima je obilovala zatvorska knjiž nica; kako izlaze u jednoredu
na pranje; pamtio ih je s rukama na leðima dok izlaze na preslušavanje;
zaokupljene razgovorom, koji bi postajao življi posljednjih pola sata prije
spavanja; pamtio ih je kako leže pod jarkim svjetlom u zimskim noæima, ruku
omotanih ruènicima zbog hladnoæe na pokrivaèu - jer su pravila zahtijevala da
se svakoga tko krije ruke pod pokrivaèem probudi i natjera da ih izvuèe.
Najviše od svega Nadelašin je volio slušati rasprave i razgo vore svih tih
sjedobradih akademika, sveæenika, starih boljševika, generala i zabavnih
stranaca. Bila mu je dužnost da prisluškuje, ali prisluškivao je i iz
vlastitog zadovoljstva. Bilo bi mu milije da je mogao èuti neku prièu od
poèetka do kraja: kako je netku živio ranije i zašto je zatvoren. Ali zbog
posla nikad mu to nije polazilo za rukom. Zaprepastilo ga je što su u tim
užasnim mjese cima, koji su im razorili život, dok se odluèivala njihova
sudbina ti ljudi nalazili hrabrosti da govore ne o svojim patnjama, vec
0 bilo kojem predmetu koji bi im pao na um: o talijanskim slika rima,
navikama pèela, lovu na vukove, kako netko po imerr-Carbusier (ili
tako nekako) tamo negdje gradi kuæe za drug; | ljude.
Jednom je Nadelašin sluèajno èuo jedan razgovor koji ga ; s posebno
zainteresirao. Sjedio je na zadnjem stražarskom sjedam crne marice, prateæi
dvojicu zatvorenika koji su bili zakljuæarui iza pregrade. Premještali su ih
iz Velike Lubjanke u Suhano.-jj "daèu", kako su je zvali - beskonaèno
stravièan zatvor iza \" skve, iz kojega su mnogi odlazili ravno u grob ili u
ludnk vrlo mali broj vraæao se u Lubjanku. Sam Nadelašin nikad tamo radio, ali
èuo je da prehrana zapravo predstavlja rafini torturu. Zatvorenicima nisu
davali prostu, tešku hranu ka< svim drugim mjestima, veæ su im donosili finu,
ukusnu, sar rijsku hranu. Tortura se sastojala u porcijama. Zatvorenik
donijeli pola malog tanjuriæa bujona, osminku kotleta, male kriške
prženog krumpira. To ih nije hranilo - samo ; podsjeæalo na ono što su
izgubili. Bilo je to mnogo strasnije zdjele vodene juhe i uvelike je
pridonosilo tome da siðu s ut
Iz nekog razloga dva zatvorenika nisu bila izolirana, veæ ih sluèajno vozili
zajedno. Isprva Nadelašin nije èuo o æe govore zbog buke motora. Ali tada se
na motoru nešto pokva
1 šofer je nekud otišao, ostavivši stražara da sjedi u ka Nadelašin
je èuo tihi razgovor zatvorenika kroz rešetku na njim vratima. Napadali su
vladu i cara - ali ne sadašnju vi ne Staljina. Napadali su Petra Velikog, što
im je on uèin* ipak, s njim su izravnavali raèune. Jedan ga je od njih kriti
meðu ostalim, zato što je upropastio i izbacio iz upotrebe narodnu odjeæu i
lišio vlastiti narod njegove individualnosti je zatvorenik do u tanèine
nabrajao, pokazujuæi izvanredno vanje predmeta, kakva je to odjeæa bila, kako
je izgledala kojim se prilikama nosila. Rekao je da ni sad nije prekasno ožive
stanoviti elementi toga ruha, koji bi se prikladno i
148
mogli kombinirati sa suvremenom odjeæom, a da se slijepo ne oponaša Pariz.
Drugi zatvorenik se našalio i rekao da bi, da se to postigne, bila potrebna
dva èovjeka: odlièan krojaè koji bi to bio u stanju sašiti i sastaviti, i
slavni tenor koji bi se u toj odjeæi fotografirao. Tada bi to èitava Rusija
brzo prihvatila.
Taj je razgovor bio Nadelašinu posebno zanimljiv zato što je krojenje i
šivanje ostalo njegova tajna strast. Poslije dežurstva po hodnicima nabijenim
ludilom, umirivalo ga je šuštanje tkanine, meka podatnost nabora, dobar
kvalitet posla.
Pravio je odjeæu za svoju djecu, šivao haljine ženi, odijela za sebe. Ali to
je držao u tajnosti.
Šivanje bi se smatralo sramotnim zanimanjem za vojnika.
149
26
POTPUKOVNIKOV POSAO
Potpukovnik Klimentjev imao je kosu crnu kao smola, blistavo crnu kao obojeno
kovano željezo; bila mu je zalizana uz glavu, poèešljana na razdjeljak;
zavinuti brk izgledao je kao namazan. Nije još imao trbušèiæa, i u èetrdeset
petoj godini imao je držanje mladog, dobro graðenog vojnika. Nikad se nije
smiješio na poshi i to je još pojaèavalo mraènu mrzovolju njegova lica.
Usprkos tome što je bila nedjelja, stigao je još ranije nego obièno. Prešao je
dvorište dok su zatvorenici još šetali, krajièkom oka zamjeæujuæi prekršaje.
Ali buduæi da njegovu èinu ne bi odgovaralo da intervenira, ušao je u upravnu
zgradu i još putena naredio Nadelašinu da pozove zatvorenika Neržina, te da i
sara doðe. Dok je prelazio dvorište potpukovnik je primijetio da su se neki
zatvorenici, koji su mu bili na putu, nastojali požuriti, dok su drugi
usporili korak i okrenuli se da ga ne bi morali pozdrav::. Klimentjev je to
primijetio ravnodušno i nije bio uvrijeðen. Zm: je da je to samo djelomièno
posljedica prezira prema njegov -položaju, a da je veæim dijelom neprilika
pred drugovima, r-da se ne ispadne servilan. Gotovo svaki zatvorenik vladao se
i ljubivo kad bi sam bio pozvan u njegov ured, a neki su se C.= pokušavali i
dodvoriti. Bilo je ljudi razlièita soja iza rešetaka razlikovali su se i po
vrijednosti. Klimentjev je to veæ davno s tio. Poštujuæi njihovo pravo da budu
ponosni, on je nepoko ljivo ustrajao na svom vlastitom pravu da bude strog.
Vojnik srcu, on po vlastitom mišljenju nije u zatvor donio ponižavaj
disciplinu, veæ razuman vojnièki red.
Otvorio je vrata ureda. Bilo je vruæe i s radijatora se š neugodan, zagušljiv
vonj pregrijane boje. Potpukovnik je otv okance na prozoru, skinuo kaput, i u
bluzi sjeo i pregledao C površinu svog stola. Subotnja stranica na stolnom
kalendaru nije bila okrenuta; na njoj je bila bilješka: "Novogodišnja jelka?"
Iz tog napola golog ureda, u kojem su jedina sredstva pi vodnje bili èelièni
ormariæ s dosjeima zatvorenika, šest st
150
telefon i zvonce, potpukovnik Klimentjev - bez ikakvih vidljivih instrumenata,
spojki i zupèanika -- nadgledao je vanjski tok dvjesta osamdeset i jednog
života i službu pedesetorice stražara.
Usprkos èinjenici što je došao u ured u nedjelju - za što æe mu pripasti jedan
slobodan dan tokom tjedna - i što je stigao pola sata ranije, Klimentjev nije
izgubio svoj uobièajeni mir i samokontrolu.
Potporuènik Nadelašin stajao je pred njim sav uzbuðen. Dvije mrlje rumenila
pojavile su mu se na obrazima. Bojao se potpukovnika, premda Klimentjev nikad
nije unio njegove brojne pogreške u lièni dosje. Nadelašin, okrugla lica,
smiješan, nimalo vojnièkog držanja, uzalud se trudio da stoji "voljno".
On je izvijestio da je njegovo noæno dežurstvo proteklo u savršenom redu, da
nije bilo nikakvih prekršaja, ali da su se dogodila dva izvanredna dogaðaja.
Jedan od njih iznio je u izvještaju. Stavio je izvještaj na ugao stola; papir
je smjesta skliznuo odatle i u zakuèastom luku odletio pod jednu udaljenu
stolicu. Nadelašin je skoèio za njim i donio ga natrag na stol. Drugi
izvanredni dogaðaj bio je pozivanje zatvorenika Bobinina i Prjanèikova
ministru Državne sigurnosti.
Potpukovnik je podigao obrve i u tanèine ga ispitivao o okolnostima tog poziva
i o povratku zatvorenika. Vijest je, naravno, bila neugodna, pa èak i
zastrašujuæa. Biti ravnatelj ovog specijalnog zatvora znaèilo je vjeèno
sjediti na vulkanu - uvijek pod ministrovim nosom. Nije to bio neki udaljeni
šumski logor, gdje je komandant mogao imati svoj harem i dvorske lude i
izvršavati vlastite presude kao feudalni gospodar. Ovdje se èovjek morao
pridržavati slova zakona, hodati po zategnutoj žici propisa, i ni trunka ne
popuštati liènom gnjevu ili milosti. Ali Klimentjev je i inaèe bio takav
èovjek. On nije ni pomišljao da su Bobinin i Prjanèikov mogli otkriti nešto
protuzakonito u njegovom postupku, na što bi se prošle noæi mogli požaliti.
Zahvaljujuæi svom dugom iskustvu u državnoj službi nije se bojao klevete
zatvorenika. Klevetu je èovjek uvijek mogao prije oèekivati od vlastitih
kolega.
Zatim je bacio pogled na Nadelašinov izvještaj i odmah shvatio da je èitava
uzbuna potpuno besmislena. Zato je i držao Nade-lašina - jer je bio pismen i
razuman.
Ali koliko je imao nedostataka! Potpukovnik ga je poèeo koriti. U tanèine je
upamtio sve propuste u toku njegovog prošlog dežurstva. Jutarnje otpremanje
zekova na posao zakasnilo je dvije minute; mnogi ležajevi bili su nemarno
namješteni; a Nadelašin je propustio da pokaže potrebnu èvrstinu i da pozove
prekršitelje natrag i naredi im da iznova namjeste krevet. Veæ su ga i prije
opominjali zbog toga. Ali ma koliko èovjek govorio Nadelašinu, bilo je kao da
glavom lupa o kameni zid. A što se dogodilo za vrijeme jutarnje šetnje? Mladi
Doronin stajao je na samoj granici prostora za šetnju, zureæi u zonu i u
podruèje iza nje prema staklenicima, a ne treba zaboraviti da je to podruèje
vrlo neravno, s malim klancem, vrlo pogodno za bijeg. A Doronin je bio osuðen
na dvadeset pet godina; popis njegovih zloèina ukljuèivao je i
151
krivotvorenje isprava, i dvije godine je bio na svesaveznom popisu
kriminalaca. Nitko iz odreda nije rekao Doroninu da krene, da nastavi šetati u
krugu. A kamo je išao Gerasimoviè? On se odvojio od svih ostalih i pošao u
smjeru strojarnica iza lipa. A za koji je zloèin optužen Gerasimoviè?
Gerasimoviè je veæ po drugi puta služio kaznu - a zatvoren je zbog èlana 58,
1A, preko èlana 19. Drugim rijeèima, namjera da poèini veleizdaju. On nije
uistinu poèinio veleizdaju, ali isto tako nije bio u stanju dokazati da, kad
je pošao u Lenjingrad u prvim danima rata, nije pošao s namjerom da doèeka
Nijemce. Zar je Nadelašin zaboravio da je obavezno prouèavati i upoznavati
zatvorenike i putem izravnog promatranja i putem liènog dosjea? I naposljetku,
kako to uopæe izgleda sam Nadelašin? Bluza mu nije nategnuta - Nadelašin ju je
povukao prema dolje. Zvijezda na kapi mu je nakrivljena - Nadelašin ju je
popravio. Pozdravlja kao stara baba. Nije èudo da zatvorenici ne namještaju
dobro krevete kad je Nadelašin u službi. Nenamješteni kreveti opasan su
prekršaj zatvorske discipline. Danas nenamješteni kreveti; sutra æe odbiti da
idu na posao.
Tada je potpukovnik nastavio davati nareðenja. Zapovjedio je da se stražari
koji su bili odreðeni da prate zatvorenike na današnjoj posjeti okupe u treæoj
sobi da prime direktive. Neržin neka još neko vrijeme ostane u hodniku.
Nadelašin je bio otpušten.
Izišao je duboko potresen. On se zaista iskreno kajao svaki put kad bi slušao
svoje pretpostavljene, priznavao opravdanost svih njihovih optužbi i ispravaka
i obeæavao da više neæe pogriješiti. Ali posao je išao svojim tokom i on bi se
opet našao suoèen s voljom desetaka zatvorenika, od kojih ga je svaki
razvlaèio na suprotnu stranu, od kojih je svaki htio neki mrvièak slobode, a
Nadelašin im to nije mogao odbiti, te se samo mogao nadati da æe sve proæi
nezapaženo.
Klimentjev uzme pero i prekriži bilješku "Novogodišnja jelka?" na svom
rokovniku. Juèer je donio odluku.
U specijalnim zatvorima nikad nije bilo novogodišnjih jelki. Klimentjev se
nije sjeæao takva èuda. Ali zatvorenici, oni koji su nešto znaèili, uporno su
zahtijevali da se ove godine okiti novo godišnja jelka. I Klimentjev je poèeo
misliti: zašto to zapra" ne bi bilo dopušteno? Oèigledno se ništa loše nije
moglo iz iz novogodišnje jelke; do požara neæe doæi - napokon, ovdje svi sami
profesori elektrotehnike. A bilo je veoma važno da veæ u Nove godine, kad svi
slobodni namještenici otiðu da se pozaba u Moskvi, i ovdje bude malo promjene.
Znao je da su veèeri u< praznika za zatvorenike najteže, da bi netko mogao
uèiniti n oèajno ili besmisleno. I tako je veèer prije toga telefonirao upra
zatvora - kojoj je bio direktno podreðen - i raspravio pitar novogodišnje
jelke. Po zatvorskim su propisima bili zabranjcr muzièki instrumenti, ali
nigdje nije stajalo ništa o novogodišn; - jelkama. Stoga, premda to nije bilo
službeno odobreno, nije "-ni formalno zabranjeno. Zahvaljujuæi dugoj i
besprijekornoj s postupci potpukovnika Klimentjeva odlikovali su se postoja i
samopouzdanjem. I Klimentjev je donio odluku još veèer toga, na pomiènim
stepenicama podzemne željeznice na po^ kuæi: dobro, neka im bude njihova
novogodišnja jelka.
152
adovoljstvom Je
5
"i#sss5
I
govo

u podzemnoj željeznici, premda je govorila vrlo suzdržljivo, pred oèima

okoline ta je vapijuæa žena, koja je stajala pred njim, djelovala nedolièno.
"Vi... zašto ste ustali? Sjednite, sjednite", reèe on sav u neprilici,
pokušavajuæi da je uhvati za rukav da bi je odveo natrag do njenog sjedala.
"Ne, ne, to uopæe nije važno", rekla je žena, otimljuæi se i gledajuæi u
potpukovnika s upornom, gotovo fanatiènom molbom u oèima. "Recite mi. Zašto
nije bilo posjete èitave godine? Zašto ga ne smijem vidjeti? Kad æu smjeti?
Recite mi!"
Njihov je susret bio takva sluèajnost, kao kad jedno zrnce pijeska naleti na
drugo s udaljenosti od èetrdeset koraka. Tjedan dana ranije uprava zatvora
MGB-a poslala je dozvolu da i zek Neržin, meðu ostalima, posjeti svoju ženu u
nedjelju 25. prosinca u zatvoru Lefortovo. Ali zajedno s dozvolom stigla je i
uputa da je zabranjeno adresirati najavu te posjete na "poste restante", kao
što je zatvorenik zahtijevao.
Neržina su tada pozvali i zatražili od njega pravu adresu njegove žene. On je
promrmljao da je ne zna. Klimentjev, koga su zatvorska pravila nauèila da
zatvorenicima nikad ne otkriva istinu, nije oèekivao veæu iskrenost ni s
njihove strane. Neržin je, naravno, znao adresu, ali je nije htio reæi, i bilo
je posve jasno zašto nije htio - iz istog razloga iz kojeg uprava zatvora nije
dopuštala adresiranje na "poste restante". Posjete su se najavljivale
dopisnicom: "Dopušta vam se da posjetite svog supruga u tom i tom zatvoru."
Nije bilo dovoljno da je ženina adresa uvedena kod MGB-a. Ministarstvo je
èinilo sve što je moglo da bi što manje žena èeznulo za takvom dopisnicom; da
bi susjede upozorilo na žene neprijatelja naroda; da bi takve žene bile
istaknute, izolirane i okružene zdravim javnim mnjenjem. Taèno ono èega su se
te j žene bojale. Neržinova je žena èak uzela drugo prezime. Oèiglec se krila
od MGB-a. Klimentjev je tada rekao Neržinu da u te sluèaju posjete neæe biti.
Nije poslao dopisnicu.
A sad je ta žena tako nezgodno stajala pred njim, dok su ljudi uokolo šutke
promatrali.
"Nije dopušteno koristiti "poste restante"", reèe on jedva toL glasno da ga je
ona mogla èuti u tutnjavi vlaka. "Morate adresu."
"Ali ja odlazim!" Ženino lice se preobrazilo od nade. uskoro odlazim i
nemam stalne adrese." Oèigledno je lagala.
Klimentjevljeva je prva misao bila da siðe na prvoj stanje - i, ako ga bude
slijedila, da joj protumaèi u hodniku podzemnt željeznice, gdje æe biti manje
ljudi, da su takvi neslužbeni ra~~ vori nedopustivi.
Žena neprijatelja naroda kao da je zaboravila vlastitu, pravljivu krivnju.
Zurila je u potpukovnikove oèi ppgledom je bio suh, strastven, neumjeren,
bijesan. Klimentjev je bio z. pašten tim pogledom. Kakva je to snaga, upitao
je sam vezuje tako tvrdokorno i tako beznadno za èovjeka koga vidjeti
godinama, i koji joj samo može razoriti èitav život?
"To mi je silno, silno potrebno!" uvjeravala ga je raš: oèiju, kad je opazila
oklijevanje na njegovu licu.
154
Klimentjev se sjetio akta koji je ležao u sefu u specijalnom zatvoru. Taj akt,
proširujuæi "Dekret o pojaèanju pozadine", pripremao je novi udarac roðacima i
èlanovima obitelji koji su odbijali da dadu adresu. Major Mišin je predložio
da se sadržaj papira objavi zatvorenicima u ponedjeljak. Ako ta žena ne vidi
svog muža sutra, i ako nadalje ne bude htjela dati svoju adresu, ubuduæe ga
neæe viðati. Ako joj sad kaže za sutrašnju posjetu, premda službena obavijest
nije poslana i nije uvedena u knjigu, ona bi mogla, kao sluèajno, doæi do
Lefortova.
Vlak je usporavao.
Sve su se te misli komešale u mozgu potpukovnika Kliment-jeva. Znao je da su
glavni neprijatelji zatvorenika sami zatvorenici. A znao je da je glavni
neprijatelj svake žene sama žena. Ljudi ne mogu šutjeti èak ni ako im se radi
o spasenju. Veæ je u toku svoje karijere nekoliko puta pokazao svoju
popustljivost, odobrio nešto što je bilo zabranjeno - i nitko nikad ne bi za
to saznao da nisu isti oni ljudi koji su se tom popustljivoš<|u okoristili,
negdje nešto ipak izbrbljali.
Sad nije smio pokazati nikakve popustljivosti.
Meðutim, dok se buka vlaka stišavala nadomak stanice, i kad se veæ vidjela
sama stanica sa svojim blijedim mramorom, Kii-mentjev reèe ženi: "Odobrena vam
je posjeta. Doðite sutra u 10 prije podne", ali nije rekao "u zatvor
Lefortovo", jer su se putnici veæ gurali prema vratima i stajali posvuda oko
njega, "Znate li gdje su zidine Lefortova?"
"Znam, znam", žena radosno kimne glavom.
I odjednom se njene oèi, koje su maloèas bile suhe, ispuniše suzama.
Izbjegavajuæi te suze, tu zahvalnost i sve takve gluposti, Klimentjev iziðe na
peron da bi prešao u drugi vlak.
Bio je iznenaðen onim što je rekao, i ljut sam na sebe.
Potpukovnik je ostavio Neržina da èeka u hodniku upravne zgrade, zato što je
Neržin bio opæenito drzak zatvorenik i uvijek pokušavao saznati zakonske
propise.
Potpukovnikova su predviðanja bila taèna: Neržin je, pošto je dugo vremena
stajao u hodniku, ne samo izgubio svaku nadu da æe mu biti odobrena posjeta,
veæ je, navikao na sve moguæe nesreæe, oèekivao da æe se dogoditi nešto loše.
Stoga se to više iznenadio kad je saznao da æe u roku od jednog sata otiæi u
posjetu. U skladu s duboko etièkim moralnim zakonikom zatvorenika, koji su
jedan drugome ucijepili, èovjek nije smio pokazati radost, pa èak ni
zadovoljstvo, veæ ravnodušno upitati taèno u koje vrijeme mora biti spreman i
odstupiti. Ali promjena je bila tako nagla i sreæa tako velika da se Neržin
nije mogao suzdržati, te je blistajuæi od zadovoljstva toplo zahvalio
potpukovniku.
Potpukovnik nije pomakao ni jedan mišiæ na licu.
I smjesta je krenuo da dade direktive stražarima koji su bili odreðeni za
pratnju zatvorenicima.
Direktive su naglašavale niz taèaka: podsjeæale su na važnost njihove ustanove
i najveæu tajnost koja je okružuje; podvlaèile
155
su nepopravljivost državnih zloèinaca koji danas izlaze u posjetu; njihovu
neobuzdanu želju da se okoriste upravo ovom posjetom da bi preko svojih žena
prenijeli državne tajne u koje su upuæene ravno Sjedinjene Države (stražari
nisu imali ni približno pojam o tome što se izraðuje unutar laboratorijskih
zidova, i vrlo je lako bilo ispuniti ih svetim strahom da bi èak i komadiæ
papira iznesen iz Mavrina mogao uništiti èitavu zemlju). Zatim je slijedio
osnovni popis svih moguæih tajnih skrovišta u odjeæi i obuæi i metoda za
njihovo otkrivanje. (Odjeæa se, uzgred reèeno, zatvorenicima dijelila jedan
sat prije posjete; to je bila specijalna odjeæa, iskljuèivo za paradu.) Zatim
je uslijedilo ispitivanje da bi se provjerilo jesu li stražari dobro savladali
direktive. Napokon su, kao posljednja taèka, izneseni razlièiti primjeri
moguæih smjerova, kojima bi se razgovor mogao kretati, upute kako da ga se
sluša i prekine sve osim liènih i obiteljskih tema.
Potpukovnik Klimentjev poznavao je propise i volio red.
156
27
ZBUNJENI ROBOT
Jureæi u zatvorsku spavaonicu, Neržin je zamalo u mraènom hodniku oborio s
nogu potporuènika Nadelašina. Mali, grubo tkani ruènik još uvijek mu je visio
oko vrata pod podstavljenim
kaputom.
U skladu s jednom nevjerojatnom ljudskom osobinom, sve se u Neržinu odjednom
promijenilo. Pet minuta ranije, dok je stajao u hodniku i èekao da ga pozovu,
èitav njegov tridesetogodišnji život èinio mu se besmislenim i bolnim lancem
neuspjeha iz koga se nije imao snage iskoprcati, èinilo mu se da je najgori od
tih promašaja njegov odlazak u rat ubrzo poslije vjenèanja, zatim njegovo
hapšenje i duga razdvojenost od žene. Jasno je vidio njihovu ljubav kao kobnu,
osuðenu da bude pregažena.
Tada je došla obavijest o posjeti danas u podne - i njegov tridesetogodišnji
život ukazao mu se u svjetlu novoga sunca: život napet kao luk; život
pun znaèenja i u velikim i u malim stvarima; život, koji se velikim koracima
kreæe iz jednog smjelog uspjeha u drugi, u kojem su najneoèekivaniji koraci
prema njegovom cilju bili odlazak u rat i hapšenje, i duga razdvojenost od
žene. Izvana, taj se život èinio nesretnim, ali Neržin je bio potajno sretan u
toj nesreæi. On ju je ispijao kao izvorsku vodu. Ovdje je uspio upoznati ljude
i dogaðaje za koje ne bi mogao saznati nigdje drugdje na zemlji, zacijelo ne u
mirnoj, uhranjenoj skro-vitosti domaæeg ognjišta. Još od svoje mladosti, Gleb
Neržin nije se nièega bojao toliko koliko valjuškanja u mulju svakodnevice.
Kao što kaže poslovica: "Ne utapaš se u moru, nego u bari."
Naæi æe se opet sa svojom ženom! Veza meðu njima je ipak
neprekinuta. Posjeta! I to na njegov roðendan! A posebno poslije
njegovog juèerašnjeg razgovora sa Jakonovom. Nikad mu više
neæe odobriti posjetu, zato je ova danas bila važnija nego ikada.
Misli su mu letjele poput ognjenih strijela: ne smije zaboraviti
da spomene ovo; mora se sjetiti da govori o onome i o ovome,
i o onome!
157
Utrèao je u polukružnu sobu, gdje je vladala galama i strka, jer su se neki
zatvorenici tek vratili s doruèka, dok su drugi išli na pranje; a Valentulja
Prjanèikov sjedio je u donjem rublju, odbacivši pokrivaè; raširenih ruku,
smijuæi se preprièavao je svoj noæni razgovor s nekim èinovnikom, opisujuæi
kako se kasnije utvrdilo da je to ministar. Neržin je želio slušati
Valentulju. Ali bio je to onaj prekrasan èas u životu kad je èovjek prepun
pjesme, kad se i stotinu godina èini premalo da se sve stvari isprave. A nije
mogao propustiti doruèak; zatvorenik ne dobiva uvijek doruèak. A osim toga,
Valentuljina se prièa približavala svom neslavnom završetku. Soba ga je
jednoglasno osudila: bio je bijedan i nedostojan, jer nije iznio Abakumovu
osnovne potrebe zatvorenika. Tada je vièuæi pokušao pobjeæi, ali pet
samozvanih krvnika svuklo mu je donje gaæe i u opæoj galami, vici i smijehu
gonilo ga po sobi, udarajuæi ga pojasevima i polijevajuæi po njemu vruæi èaj.
Na donjem ležaju, kraj prolaza do središnjeg prozora, pod Neržinovim ležajem i
nasuprot Valentuljinom praznom, Andrej Andrejeviè Potapov pio je svoj jutarnji
èaj. Promatrajuæi opæu galamu i natezanje oko sebe, smijao se dok mu suze nisu
navrle na oèi, te ih je morao brisati pod naoèalima. Još prije buðenja
Potapovljev krevet je bio namješten; izgledao je kao èvrsti pravokutni kvadar.
Mazao je kruh vrlo tankim slojem maslaca; on nije ništa kupovao u zatvorskoj
trgovini, i sav novac koji je zaraðivao slao je svojoj staroj. (Prema
standardima šaraške bio je vrlo dobro plaæen - 150 rubalja mjeseèno, treæinu
od onoga što su na slobodi zaraðivale dvorkinje, zato što je bio
nenadomjestivi specijalist i dobro upisan kod glavešina.)
Neržin je u trku zbacio svoj podstavljeni kaput, bacio ga na svoj još uvijek
nenamješteni ležaj i, pozdravivši Potapova ali ne èekajuæi da mu on odzdravi,
odjurio na doruèak.
Potapov je bio inženjer koji je tokom istrage priznao, potpisao priznanje i na
procesu potvrdio da je on lièno prodao Nijemcima - i to vrlo jeftino - ukras
staljinskih petoljetki, Dnjeproges dnjeparsku hidroelektranu - premda je bila
razorena kad ju ie prodao. Zahvaljujuæi samo milosrðu èovjeènog suda,
Potapovljev:! kazna za taj nevjerojatan i besprimjeran zloèin iznosila je
sam--deset godina zatvora, iza èega bi slijedilo pet godina gubitka g: danskih
prava, što se na jeziku zatvorenika zvalo "deset, i r dodatka".
Nitko, tko je Potapova poznavao u mladosti, a najmanje s: Potapov, ne bi mogao
ni sanjati da bi u èetrdesetoj godini mogao biti baèen u zatvor zbog
politike. Njegovi prijatelji su s pravom nazivali robot. Èitav život
Potapovljev sastojao se rada, i èak i trodnevni praznici bili su mu dosadni.
Uzeo je dopi samo jednom u životu, kad se ženio. U godinama poslije te nikad
se nije moglo naæi nikoga tko bi ga mogao nadomjesti! on se dragovoljno
odrekao svojih praznika. Kad je vladala ne-šica kruha ili povræa, ili šeæera,
on gotovo uopæe nije primjeæivj te vanjske teškoæe. Probušio je još jednu
rupicu u svom poja èvršæe ga stegnuo i nastavio se baviti jedinom stvari na
svij" koja ga je zanimala: prijenosom struje visokog napona. Zaist
158
imao je vrlo nejasan pojam o ostalom dijelu svijeta, o ljudima koji se ne bave
prijenosom struje visokog napona. One koji nisu ništa stvarali rukama, veæ su
radili samo jezikom, Potapov èak nije smatrao ljudima. Rukovodio je svim
elektrièkim proraèunima u Dnjeprostroju, oženio se u Dnjeprostroju, i život je
njegove žene, poput njegovoga, hranio nezasitnu vatru tih godina.
1941. gradili su novu elektranu. Potapov je bio osloboðen vojske. Ali kad je
èuo da je Dnjeproges, djelo njihove mladosti, odletio u zrak, rekao je svojoj
ženi: "Katja, ja ipak moram iæi."
A ona je odgovorila: "Da, Andrjuša, moraš."
I Potapov je pošao - sa svojim naoèalima s dioptrijom minus tri, s previše
stegnutim pojasom, u zgužvanoj i zgnjeèenoj vojnièkoj bluzi, s oficirskim
èinom i praznom futrolom. U drugoj godini tog tako dobro pripremljenog rata
još uvijek nije bilo dovoljno oružja za oficire. Pod Kastornim, u dimu
spaljene raži, bio je zarobljen za srpanjske vruæine. Uspio je umaæi, ali nije
stigao do vlastitih redova i zarobljen je po drugi put. Pobjegao je po drugi
put, ali na otvorenom polju uhvatili su ga s padobranom po treæi put. (Sva tri
puta nije uopæe imao oružja.)
Prošao je ljudožderske logore u Novograd-Volvnsku i Censto-hovu, gdje su
zatvorenici jeli koru s drveæa, travu i mrtve drugove. Iz takvog su ga logora
Nijemci iznenada doveli u Berlin i tu ga je neki èovjek (uljudan, ali hulja)
koji je prekrasno govorio ruslci, upitao je li moguæe da je on isti onaj
Potapov koji je nekad bio u Dnjeprostroju. Da li bi on mogao, na primjer, da
to dokaže, nacrtati dijagram koji pokazuje kako se ukopèava generator?
Taj je dijagram nekoæ bio objavljen, i Potapov ga je bez oklijevanja nacrtao.
To je sam izjavio na preslušavanju, premda na to nije bio prisiljen.
U presudi je ono što je uèinio opisano kao "izdavanje tajni Dnjeprogesa".
Meðutim, u optužbi se nije spominjao daljnji tok dogaðaja: nepoznati Rus, koji
je na taj naèin provjerio identitet Potapova, predložio mu je da potpiše
izjavu da je spreman rekonstruirati Dnjeproges - a zauzvrat æe smjesta dobiti
slobodu, kupone za opskrbu, novac i svoj voljeni posao.
Kad je taj primamljivi papir postavljen pred njega, neka duboka misao
pomraèila je naborano lice robota. Bez busanja u grudi i izvikivanja velikih
rijeèi, ne pretvarajuæi se da koristi svoje pravo da postane posmrtni heroj
Sovjetskog Saveza, Potapov je èedno odgovorio: "Ali, razumijete li, ja sam
potpisao zakletvu. I ako sad potpišem ovo, to je u neku ruku kontradikcija,
zar ne?:<
I tako je na blag, nedramatièan naèin, Potapov odabrao smrt umjesto
blagostanja.
"U redu, poštujem vaša uvjerenja", odgovorio je nepoznati Rus, i poslao
Potapova natrag u ljudožderske logore.
Sovjetski mu sud usprkos tome nije poveæao desetogodišnju kaznu.
Inženjer Markušev, s druge strane, potpisao je sliènu izjavu i otišao raditi
za Nijemce. I njemu je sud takoðer dao deset godina. To je bilo
karakteristièno za Staljina - to velièanstveno
159
izjednaèavanje neprijatelja i prijatelja, što ga je uèinilo jedin stvenim u
èitavoj ljudskoj povijesti.
Isto tako, sud nije poveæao kaznu Potapovu ni zato što je ušao u Berlin 1945.
sjedeæi na sovjetskom tenku kao padobranac, s ma-šinskom puškom u ruci i s
istim onim razbijenim i svezanim naoèalama na nosu.
I tako je Potapov prošao dobro, samo s "deset, i pet dodatka".
Neržin se vratio s doruèka, skinuo cipele i popeo se na svoj ležaj ljuljajuæi
i sebe i Potapova. Predstojao mu je svakodnevni akrobatski pothvat - da
namjesti krevet bez neravnina stojeæi na njemu. Ali kad je bacio jastuk
ustranu, pod njim je našao kutiju za cigarete napravljenu od tamnocrvene
prozirne plastike, nabijenu s dvanaest cigareta Belomorkanal, isprepletenih
vrpcom obiènog papira na kojoj je tehnièkim slovima bilo ispisano: I tako
ubije deset Ijet, potrati života cvijet.
Nije se mogao varati. U èitavoj šaraški samo je Potapov u sebi spajao talent
za takav rad s izvanrednom memorijom, koja mu je pomagala da pamti èitave
odlomke iz Evgenija Onjegina još iz školskih dana.
"Andreièu!" reèe Neržin, objesivši glavu s ležaja.
Potapov je završio s èajem, rastvorio novine i èitao ih, sjedeæi tako da ne
zgnjeèi krevet.
"Da, što je?" promrmlja on.
"Je li ovo vaše djelo?"
"Nemam pojma. Našli ste ga?" reèe on trudeæi se da se r.e nasmiješi.
"Andreièu!" reèe Neržin dirnuto. "Pa ovo je kao san!"
Lukave, dobroæudne bore produbiše se i umnožiše na licu Potapova. Namještajuæi
naoèale on odgovori: "Kad sam bio u Lubjanki s grofom Esterhazvjem, nas
dvojica u jednoj æeliji, a ja sam, znate, iznosio kiblu u parne dane, a on u
neparne, i uèio sam ga ruski po "Zatvorskim pravilima" na zidu, dao sam mu zi
roðendan tri dugmeta koja sam našao u kruhu - njemu su li sve strgnuli; i on
se kleo da nikad nije primio umjesnijeg dan ni od kojeg Habsburga."
Prema "klasifikaciji glasova", Potapovljev je glas bio defin kao "bezvuèan i
napukao".
Još uvijek viseæi preko ležaja, Neržin toplo pogleda u gn. naborano lice
Potapova. Kad je imao naoèale nije izgledao st.; od svojih èetrdeset pet
godina, te je èak djelovao energièno. kad bih ih skinuo, njegove duboke tamne
oène šupljine bile gotovo kao u lešine.
"Ali meni je to neprilièno, Andreièu. Napokon, ja van: mogu dati ništa slièno.
Nemam ja spretne ruke poput vas. K ste uspjeli upamtiti moj roðendan?"
"Nije važno", odgovori Potapov. "Koji su vam drugi znac datumi preostali u
životu?"
Obojica su uzdahnuli.
"Hoæete li malo èaja?" predloži Potapov. "Imam speci jal 1/rst."
"Ne, Andreièu, nije mi potreban èaj. Idem u posjetu."
160
t*
"Divno!" reèe Potapov razdragan. "Svojoj staroj?"
"Da."
"Odlièno. Prestani, Valentulja, ne deri mi se u uho."
"Kakva prava ima jedan èovjek da se ruga drugome?"
"šta ima u novinama, Andreièu?" upita Neržin.
Potapov, škiljeæi ukrajinski lukavo, pogleda u Neržina, koji je još uvijek
visio preko ležaja:
"Izmišljotine britanske muze uznemiruju san djevojaka."
Prošle su više od tri godine otkako su se upoznali u Butirki, u buènoj
pretrpanoj æeliji koja je èak u srpnju bila polumraèna. Tu su se u drugom
ljetu poslije rata ukrstili životi razlièitih ljudi. Pridošlice iz Evrope
prolazili su kroz tu æeliju. I hrabri ruski zatvorenici, koji su tek uspjeli
zamijeniti njemaèki zarobljenièki logor ruskim zatvorom. I izmuèeni i
osakaæeni logoraši na prijelazu iz špilja GULAG-a u oaze šaraške. Kad je ušao
u æeliju, Neržin se nasumce zavukao pod drvene ležajeve. (Ležajevi su bili
tako niski da se pod njih nije moglo podvuæi èetveronoške, veæ se moralo
puzati na trbuhu i laktovima.) Tu je, na prljavom betonskom podu, oèiju još
uvijek nenaviknutih na tamu, veselo pitao: "Tko je posljednji, prijatelji?"
A bezvuèni napukli glas odgovorio mu je: "Ja sam taj. Vi spavate iza mene."
Dan za danom, kako su zatvorenike odvodili iz æelije na transport, premještali
su se pod ležajevima "od kible do prozora", a veæ treæeg tjedna kretali su se
natrag "od prozora do kible", ali ovog puta na samim ležajevima. Kasnije su
još jednom doputovali po drvenim ležajevima do prozora. I tako je iskovano
njihovo prijateljstvo, usprkos razlici u godinama, liènoj povijesti i ukusima.
I tada, u tim beskonaènim mjesecima èekanja poslije procesa, Potapov je
priznao Neržinu da se nikad ne bi poèeo baviti politikom, da ga sama politika
nije zahvatila svojim kracima.
I tada se, pod drvenim ležajima Butirke, taj robot zbunio po prvi put u
životu, a to se, kao što je poznato, robotima ne preporuèa. Ne, on još uvijek
nije žalio što je odbio njemaèki kruh, nije žalio tri godine izgubljene u
gladovanju, u logorima smrti ratnih zarobljenika. Još uvijek je držao da je
nedopustivo da stranci sude o našim unutarnjim teškoæama.
Ali iskra sumnje planula je u njemu i poèela tinjati. Naprosto nije mogao
razumjeti zašto hapse i zatvaraju ljude, kojima je jedina krivnja što su
podigli Dnjeproges.
11 U prvom krugu
161
28
KAKO SE KRPAJU ÈARAPE
U 8.55 bila je inspekcija po sobama specijalnog zatvora. Ta operacija, koja je
u logorima trajala satima, dok bi zekovi stajali vani na hladnoæi, premještani
s mjesta na mjesto, prebrojavani pojedinaèno, po pet, po stotinu, katkada i po
brigadama, ovdje u šaraški odvijala se mirno i bezbolno. Zekovi su pili èaj za
svojim noænim stoliæima. Dva dežurna stražara, od kojih je jedan odlazio s
dežurstva a drugi nastupao, ušla bi u sobu; zekovi b: ustali (neki nisu); novi
dežurni bi pažljivo prebrojio glave; a tada bi bile objavljene vijesti i
nevoljko saslušane pritužbe.
Današnji dežurni bio je natporuènik šusterman. Bio je visok crnokos i, premda
nije bio baš mrzovoljan, lice mu nikad ni:. izražavalo nikakvih ljudskih
osjeæaja - a tako su se i mor. vladati stražari koji su imali napredno
obrazovanje. On i Na... lašin bili su poslani iz Lubjanke da ovdje pojaèaju
zatvorsku di plinu. Nekoliko zekova sjeæalo ih se obojice iz Lubjanke: ru
vrijeme obojica su bili stražari-pratioci s èinom nadstražara; su bili
stražari koji su preuzimali zatvorenika dok je stajao lic okrenut zidu, i
sprovodili ga slavnim izlizanim stepenicama odmorišta izmeðu èetvrtog i petog
kata, gdje je bio napravi hodnik iz zatvora u istražnu zgradu. Kroz taj su
hodnik tok treæine stoljeæa provedeni svi zatvorenici centralnog zatvora:
deti, socijalni revolucionari, anarhisti, oktobristi, menjševici, b ševici,
Savinkov, Jakuboviè, Kutepov, Ramzin, Šulgin, Buha: Rikov, Tuhaèevski,
profesor Pletnev, akademik Vavilov, feldma: Paulus, general Krasnov,
nauèenjaci i pjesnici svjetskoga gl. koji dotad nikad nisu izišli iz svojih
kula bjelokosnih; prvo zle ci sami, zatim njihove supruge, zatim kæeri.
Zatvorenike su v_ do jednako slavnog stola, gdje bi se u debelu knjigu
Registrira sudbina svaki zatvorenik koji je prolazio upisivao kroz pror.
metalnom poklopcu, tako da nije vidio ni imena iznad ni i-" svojega. Tada bi
ga odveli stepenicama, gdje su sa svake sir. bile napete mreže poput onih za
artiste na trapezu u cirkusu koji zatvorenik ne bi skoèio i ubio se. Vodili bi
ga beskona.
162
hodnicima ministarstva, u kojima je bilo vruæe od elektriènog svjetla, i
prohladno od zlatnog sjaja pukovnièkih epoleta.
Ali bez obzira do koje su mjere ljudi, podvrgnuti ispitivanju, zapadali u onaj
prvi, beznadni oèaj, ipak su vrlo brzo zapažali razliku izmeðu ta dva èovjeka:
šusterman je - naravno da mu tada nisu znali ime - izgledao pod gustim obrvama
poput mraènog olujnog dana; zgrabio bi zatvorenika za lakat kao da ima kandže,
i grubom ga silom zadihan vukao uza stepenice; Nadelašin, mjeseèasta lica,
nalik na eunuha, uvijek je hodao malo podalje od zatvorenika, ne dodirujuæi
ga, i obraæao mu se uljudno, govoreæi mu gdje treba da skrene.
Šusterman, koji je bio mlaði, veæ je nosio tri zvjezdice na epoletama.
Nadelašin najavi da se oni koji idu u posjete moraju naæi u upravi u 9 sati.
Kad su ga upitali hoæe li uveèe biti film, odgovorio je da neæe. Zaèulo se
tiho nezadovoljno mrmljanje, ali se iz ugla oglasi Horobrov: "Ne morate se
uopæe truditi da nam donosite drek kao što su Kubanski kozaci."
Šusterman se naglo okrenuo, prekinuvši govornika, i spleo se u raèunu, pa je
morao poèeti brojiti iznova.
U tišini netko je rekao glasno, ali ipak ne tako da bi se ga moglo prepoznati:
"Eto ti! To ti ide u karakteristiku."
Horobrov odgovori dok mu se gornja usnica bijesno trzala: "Nek idu k vragu.
Veæ su toliko napisali protiv mene, da više nema ni mjesta na karakteristici."
Inženjer Adamson, s velikim èetvrtastim naoèalima na nosu, sjedio je na
susjednom ležaju. On upita: "Potporuènièe! Tražili smo novogodišnju jelku.
Hoæemo li je dobiti ili ne?"
"Da, dobit æete novogodišnju jelku!" odgovori potporuènik, oèigledno sretan
što može objaviti tu ugodnu vijest. "Postavit æemo je baš ovdje u sobi."
"A možemo li napraviti ukrase?" upita Ruska veselo s gornjeg ležaja. Sjedio je
gore na istoènjaèki naèin, podvijenih nogu, vežuæi kravatu pred ogledalom na
jastuku. Za pet minuta trebalo je da se sastane s Clarom - vidio je s prozora
da je veæ prošla stražarsku kulu i došla u dvorište.
"Raspitat æemo se. Nemamo nikakvih direktiva."
"A kakve su vam direktive potrebne?"
"Kakva je to novogodišnja jelka bez ukrasa?"
"Prijatelji, mi æemo svejedno napraviti ukrase."
"Smiri se, momèe, što je s našom kipuæom vodom?"
"Hoæe li ministar nešto poduzeti?"
Soba je veselo brujala, raspravljajuæi o moguænosti jelke. Dežurni stražari
upravo su krenuli da odu, ali Horobrov nadjaèa žamor razgovora glasnim,
iznenadnim povikom: "Recite im vi da saèuvaju jelku do pravoslavnog Božiæa, do
7. sijeènja! Jelka je za Božiæ, a ne za Novu godinu."
Stražari su se pravili kao da ništa nisu èuli i izišli su.
Svi su stali govoriti u jedan glas. Horobrov je još uvijek imao nešto na umu
što stražarima nije stigao reæi, i sad se šutke obraæao nekoj nevidljivoj
osobi, energièno, pokreæuæi sve mišiæe na licu. Nikad nije slavio ni Božiæ i
Uskrs, ali se iz prkosa poèeo
163
pridržavati tih blagdana u zatvoru. U najmanju ruku oni nisu bili popraæeni
pojaèanim pretragama i pooštrenom disciplinom.
Adamson je ispio svoj èaj. Obrisao je zamagljene naoèale s velikim plastiènim
okvirima i rekao Horobrovu: "Uja Terentièu! Zaboravljate drugu zatvorsku
zapovijed: ne istrèavaj se!"
Horobrov grubo pogleda Adamsona. "To je zastarjela zapovijed, iz vašeg
propalog vala zatvorenika. Lijepo ste se vladali, pa su vas sve poubijali."
Primjedba je sluèajno bila nepravedna. Upravo su ljudi koji su bili uhapšeni s
Adamsonom organizirali štrajkove u Vorkuti. Ali ipak su završili na isti
naèin. Èovjek to nije sve mogao Horobrovu objasniti u ovom trenutku. A što se
zapovijedi tièe - nju su izmislile kasnije generacije zatvorenika.
Adamson samo slegne ramenima i reèe: "Ako napravite skandal, poslat æe vas u
neki logor na robiju."
"A baš to i hoæu, Grigorije Borisièu! Ako je robija, neka bude robija, i nek
idu k vragu; barem æu imati dobro društvo. Možda tamo èak neæe biti ni
doušnika."
Rubin, koji je uvijek na sve kasnio, nije èak još ni popio èaj. Stajao je
rašèupane brade do ležajeva Potapova i Neržina i srdaèno govorio stanovniku
gornjeg doma: "Srelan roðendan, mladi moj nerazumni Montaigne!"
"Silno sam dirnut, Leve, dragi moj prijatelju, ali nisi morao ..."
Neržin je kleèao na svom ležaj u na katu, držeæi u ruci stolnu mapu. Bila je
oèigledno ruèni rad zatvorenika; to jest, najpedaiv niji posao na svijetu, jer
se zatvornicima nikamo ne žuri. Bilo tu krasno ušivenih džepiæa od crvene
pamuène tkanine, kop^ dugmadi i paketa finog papira, "osloboðenog" u
inozemstvu. S. rad na toj mapi izveden je, naravno, za vrijeme državnih r;
nih sati.
".. .osim toga, u šaraški èovjek i tako ne smije mnogo pis: - osim
denuncijacija."
"A ja ti sa svoje strane želim..." Rubinove debele usne sr jesno su se
napuæile, "da tvoj skeptièki, eklektièki mozak bi. preplavljen svjetlom
istine."
"A što je istina, seljaèino? Zar itko može zaista znati što .-istina?" Gleb
uzdahnu. Lice mu se podmladilo u uzbuðenju pr:>r| posjete, ali se opet
namreškalo u pepeljaste bore. Crvenkasta J visila mu je s obje strane
lica.
Na susjednom gornjem ležaju, iznad Prjanèikova, proæeL krupni inženjer zrelih
godina koristio je posljednje sekunde bodnog vremena da proèita novine koje je
dobio od Potapo" Široko ih rastvorivši i držeæi ih podaleko, katkad bi se mri
a katkad bi lagano micao usnama èitajuæi. Kad je u hodr zazvonilo zvono,
nasumce je složio novine.
"A šta to sve skupa znaèi, do vraga? Neprestano prièaju o svjetskoj
prevlasti."
I on se ogleda oko sebe, tražeæi pogodno mjesto da novine.
Golemi Dvojetjosov na drugoj strani sobe, krupnih, nesp nih nogu obješenih s
gornjeg ležaja, upita dubokim basom:
164
"A što je s tobom, Zemelja? Zar tebi nije do svjetske prevlasti? Zar ne èezneš
za njom?"
"Ja?" upita Zemelja, iznenaðen, kao da ozbiljno shvaæa to pitanje. "Ne, ne",
reèe, široko se smiješeæi. "Koga bih vraga s njom poèeo? Meni ne treba." I
stenjuæi, poène se spuštati s ležaja.
"E, onda dobro, možemo krenuti na posao", reèe Dvojetjosov, i skoèi èitavom
težinom na pod uz glasni tresak.
Zvonce je i dalje zvonilo. Pozivalo je zatvorenike na nedjeljni rad. Zvonjava
je znaèila da je inspekcija završena i da su "svete dveri" na institutskim
stepenicama otvorene; zekovi su se stali žurno gurati prema izlazu.
Veæina je zekova sad bila vani. Doronin je istrèao prvi. Solog-din, koji je
zatvorio prozor dok su ustajali i pili èaj, opet ga je otvorio, uglavivši
jedan svezak Erenburga, i onda požurio u hodnik da uhvati profesora Èelnova
kad izlazi iz "profesorske æelije". Kao uvijek, Rubin nije uspio ništa obaviti
toga jutra, i žurno je spremio ono što nije stigao pojesti i popiti u svoj
noæni ormariæ. Nešto se unutra prolilo. A on se borio sa svojim nemoguæe
kvrgavim i nakaznim krevetom, uzalud pokušavajuæi da ga namjesti tako da ga
kasnije ne pozovu da ga iznova ureðuje.
Neržin je dotjerivao svoj "kostim". Nekad su zekovi iz šaraške svakodnevno
nosili dobra odijela i kapute, u kojima su onda išli i u posjete. Sad su ih
odjenuli u tamnomodre kombinezone, tako da stražari na stražarskoj kuli mogu
jasno razlikovati zekove od slobodnih namještenika i znati na koga da pucaju.
Zatvorska uprava prisiljavala ih je da se presvuku u civilno odijelo za
posjete, te im je u tim prilikama dijelila nošena odijela i košulje,
vjerojatno konfisciranu privatnu garderobu ljudi kojima je vlasništvo
zaplijenjeno poslije osude. Neki su zekovi uživali što su dobro odjeveni bar
na kratko vrijeme: drugima se to silno gadilo, i voljeli bi da nisu morali
oblaèiti odjeæu leševa, ali vlasti su strogo zabranjivale odlazak u posjete u
kombinezonu. Nisu željeli da rodbina zatvorenika stekne loš dojam o zatvoru. A
nije bilo tako nepokolebljiva duha, koji bi mogao odbiti moguænost da vidi
ljubljenu osobu. I zato su se presvlaèili.
Polukružna soba bila je sad gotovo prazna. Ostalo je dvanaest pari ležajeva na
kat, zavarenih dva po dva, namještenih u bolnièkom stilu, tako da je gornja
plahta bila odvrnuta - da bi skupljala prašinu i što brže se uprljala. Tu
metodu mogao je smisliti samo birokratski, a uz to i muški mozak, pa èak ni
žena tog pronalazaèa ne bi je koristila kod kuæe. Meðutim, propisi zatvorske
sanitarne komisije tako su zahtijevali.
U sobi je vladala neuobièajena tišina, koju nitko nije želio poremetiti.
Èetvero ljudi još je bilo u sobi: Neržin, koji se oblaèio, Ho-lobrov, Adamson
i æelavi crtaè.
Crtaè je bio jedan od onih plašljivih zekova koji èak ni nakon niza godina
provedenih u zatvoru nije mogao steæi tipiènu drskost zatvorenika. Nikad se on
ne bi usudio da izostane s nedjeljnog rada, ali danas se loše osjeæao i buduæi
da mu je zatvorski lijeènik odobrio poštedu, razastro je po svom ležaju golemi
broj èarapa
165
s rupama, konac i gljivu za krpanje èarapa domaæe izrade; i nabrana èela
pokušavao je odluèiti gdje da poène s krpanjem.
Grigorij Borisoviè Adamson, koji je "zakonski odslužio" jednu desetogodišnju
kaznu, a da se ne govori o šest godina izgnanstva prije toga, i koji je osuðen
na daljnjih deset godina u valu "ponavljaèa", nije baš odbio da radi
nedjeljom, ali nastojao je koliko je god mogao da ne radi. Nekad, u njegovim
komsomolskim danima, ni volovi ga ne bi mogli odvuæi iz društva drugova koji
su radili na svoj slobodan dan; ali tada se samo po sebi razumjelo da se ti
entuzijasti vladaju u duhu vremena - da žele podiæi privredu: godinu-dvije i
sve æe biti krasno, posvuda æe cvjetati vrtovi. A sad je Adamson bio jedan od
onih malobrojnih koji su veæ "odsjedili" - i "presjedili" - tih punih deset
godina, i on je znao da to nije nikakav mit, nikakav san o sudnici, nikakva
zabavna pustolovina do prve opæe amnestije - kao što su svi novi vjerovali -
veæ da je to punih deset, dvanaest ili petnaest uludo utrošenih godina
ljudskog života. Veæ je davno nauèio da ekonomizira kod svakog pokreta mišiæa,
da nagomilava svaku minutu odmora. I znao je da je nedjeljom najbolje ležati
nepokretno u krevetu u donjem rublju.
Stoga je izvukao knjigu koju je Sologdin uglavio u prozor i zatvorio ga,
polako skinuo kombinezon, zavukao se pod pokrivaè, umotao se, otro naoèale
specijalnim komadiæem semiša, stavio komadiæ kandiranog šeæera u usta,
poravnao jastuk i izvukao ispod madraca debelu knjigu brižljivo umotanu u
papirnati omot Veæ i sam pogled na njega djelovao je umirujuæe.
Horobrov je, naprotiv, bio silno nesretan. Zaokupljen sumornim mislima ležao
je potpuno obuèen na pokrivaèu svog namještenog kreveta, odupiruæi se cipelama
o ogradu. Veæ po svojo* æudi on je bolno i uporno patio zbog stvari na koje su
drug: naprosto slijegali ramenima. Svake subote, u skladu s dobro poznatim
principom da se sve radi na dobrovoljnoj bazi, sve su zatvorenike, bez
pitanja, popisali kao dobrovoljce za rad u nedjel;u i predali popis zatvorskoj
upravi. Da je taj rad bio zaista dobr> voljan, Horobrov bi se uvijek
prijavljivao i rado provodio svois; slobodne dane za radnim stolom. Ali upravo
zato što je to pop šivanje bila otvorena poruga, Horobrov je bio prisiljen da
se glup izležava meðu èetiri zida zatvora.
Zek u logoru može samo sanjati da leži u toplom, zatvorenoj skloništu u
nedjelju, ali zeka u šaraški, napokon, ne bole Ici od napora.
Naprosto se nije imalo što raditi. Veæ je juèer proèitao si novine do kojih se
moglo doæi. Na noænom ormariæu do njege ležaja bila je gomila knjiga iz
knjižnice specijalnog zatvora. Jec od njih bila je zbirka novinarskih eseja
istaknutih pisaca. Hc brov otvori na stranici gdje je bio esej Alekseja Non-
Tolstoj kako su u šaraški pogrdno zvali Alekseja N. Tolstoja. I pod da mom
lipanj 1941. on proèita: "Njemaèki vojnici, natjerani strah i mahnitošæu,
naletjeli su na zid èelika i vatre na granici." smjesta odloži knjigu. U
lijepo namještenim kuæama kraj Mosk gdje su èak i prije rata imali elektriène
hladnjake, ti su se int tualni divovi napuhavali kao svemoæna proroèišta,
premda
166
nisu èuli osim radija, i ništa vidjeli osim svojih cvjetnih gredica.
Polupismeni kolhoznik znao je o životu više od njih.
Ostale su knjige u gomili bile beletristika, ali Horobrovu bi se smuèilo kad
bi ih èitao. Jedna je bila novi književni uspjeh, roman Daleko od nas, koji se
vani na slobodi trenutno mnogo èitao. Ali tek što je poèeo èitati, Horobrovu
se okrenuo želudac. Ta je knjiga bila mesna pita bez mesa, jaje kojemu je
isisana sadržina, ispunjena ptica. Govorila je o jednom objektu koji su
zapravo gradili zekovi i o logorima, ali nigdje se nisu imenovali logori, niti
se govorilo da su radnici zekovi, da dobivaju zatvorske porcije i da su
zatvoreni u kaznenim æelijama; umjesto toga, bili su pretvoreni u komsomolce,
dobro odjevene, dobro obuvene i pune entuzijazma. I tu bi iskusni èitalac
osjetio da je sam pisac znao, vidio i dodirnuo istinu, da je èak možda bio
oficir službe sigurnosti u logoru, ali da laže, hladna, staklena pogleda.
Druga knjiga bila su Izabrana djela slavnog pisca Galahova, kojega se
literarna zvijezda trenutno nalazila u zenitu. Prepoznavši ime Galahov i
oèekujuæi nešto od njega Horobrov je veæ proèitao knjigu, ali odložio ju je s
osjeæajem da su mu se narugali, jednako kao što mu se rugaju s "dobrovoljnim"
popisom radnika za nedjelju. Èak i Galahov, koji je posve dobro znao pisati o
ljubavi, zahvaljujuæi nekoj duhovnoj paralizi upao je u onu maniru koja je u
posljednje vrijeme sve više prevladavala u literaturi, kao da se ne piše za
ljude, veæ za slaboumne bez ikakvih iskustava, koji su, u svojoj
ogranièenosti, zahvalni za bilo kakvu zabavu.
Nièega što zaista razdire i potresa ljudsko srce nije bilo u tim knjigama. Da
nije došao rat, tim piscima bi preostalo samo da budu profesionalni hvalioci.
Rat im je otvorio put prema jednostavnim, svima razumljivim ljudskim
osjeæajima. Ali i tu su izmišljali i do hamletovskih visina uzdizali sve
moguæe fantastiène i nezamislive sukobe - kao, na primjer, sluèaj onog
komsomolca koji je digao u zrak desetke vlakova s municijom iza
neprijateljskih redova, ali, zato što nije bio uèlanjen ni u kakvu prvoklasnu
partijsku organizaciju bio je dan i noæ razdiran sumnjom, može li biti dobar
èlan Komsomola ako ne plaæa èlanarinu.
Na noænom ormariæu bila je još jedna knjiga - Amerièke prièe od naprednih
pisaca. Horobrov nije mogao provjeriti te prièe usporeðujuæi ih sa stvarnim
životom, ali izbor je bio nevjerojatan. U svakoj prièi obavezno se prikazivala
neka strahota u Americi. Proraèunato i podlo sakupljene, stvarale su tako
mraènu sliku, da se èovjek mogao samo èuditi što Amerikanci još nisu pobjegli
iz svoje zemlje ili se objesili.
Nije se imalo što èitati!
Horobrov se sjeti pušenja. Izvuèe cigaretu i stade je motati meðu prstima. U
savršeno tihoj sobi èvrsto nabijena cigareta šuškala je meðu prstima. Htio je
pušiti tu, na licu mjesta, ne izlazeæi, ne skidajuæi nogu s ograde kreveta.
Zatvorenici koji puše znaju da jedini pravi užitak prièinja cigareta koju se
puši dok se leži na svom vlastitom dijelu daske, na svom ležaju, mirna
cigareta uz pogled uprt u strop, po kome prolaze slike nenadoknadive pro-;
šlosti i nedostižne buduænosti.
167
Ali æelavi crtaè nije bio pušaè i nije volio dim. A Adamson, premda je sam
pušio, bio je pristalica pogrešne teorije da u sobi mora biti svježeg zraka.
Buduæi da je dobro usvojio princip da sloboda poèinje od poštovanja tuðih
prava, Horobrov s uzdahom spusti noge na pod i krene prema izlazu. Pri tom je
primijetio debelu knjigu u Adamsonovim rukama i smjesta shvatio da takve
knjige nema u zatvorskoj knjižnici i da je morala doæi izvana, a nitko izvana
ne bi tražio lošu knjigu.
Meðutim, Horobrov se nije zaboravio i glasno upitao, kao što bi uèinio netko
na slobodi: "Što èitate?" ili "Gdje ste to dobili?" - zato što bi i crtaè i
Neržin èuli Adamsonov odgovor. Prišao je Adamsonu i tiho rekao: "Grigorijc
Borisièu, dajte da vidim naslovnu stranu."
"Hajde, pogledajte", reèe Adamson nevoljko. Horobrov otvori naslovnu
stranu i zapanjen proèita: Grof Monte Krista. On zazviždi.
"Borisièu", upita on umiljato, "ima li netko poslije vas? Imam li ja šansu?"
Adamson zamišljeno skide naoèale i reèe: "Vidjet æemo. Hu-æete li mi danas
ošišati kosu?"
Zekovi nisu voljeli brijaèa Stahanovca koji je navraæao : zatvor.
Njihovi lièni, odabrani brijaèi, rezali su im kosu pren: vlastitim željama i
mušicama, i radili su polako, jer su piev. sobom imali duge kaznene
rokove. j
"Tko æe nam dati škare?" "Dobavit æu ih od Zjablina." "U redu, ošišat æu vas."
"Dobro. Tu ima jedan dio do strane 128. koji se može izvadit: pa æu vam ga
brzo dati."
Primijetivši da je Adamson veæ proèitao do strane 110, Horobrov iziðe na
hodnik da puši mnogo bolje raspoložen.
Gleb je sve više bio ispunjen prekrasnim praznièkim osjeæa jem u oèekivanju da
vidi svoju ženu. Negdje u studentskom domu na Strominki, i Nadja vjerojatno u
ovom posljednjem satu osjeæa) uzbuðenje. Na takvim se sastancima misli
rasprše, i èovjek zaboravlja što je htio reæi; to se mora pribilježiti na
papir, nauèiti napamet a zatim uništiti, jer se papir nije smjelo nositi sa
sobo~ I èovjek mora imati na umu osam taèaka, osam: da æe možda otiæi. da
kazna ne završava s krajem kaznenog roka, da još preostac, izgnanstvo, da ...
On otrèi u garderobu i izglaèa "žabo". Žabo je izumio Ru Doronin, a mnogi su
ga prihvatili. Bio je to komad bijele k plahte razderane u trideset dva
dijela - premda skladišu nije znalo - na koju je bio prišiven bijeli
ovratnik. Taj ko krpe taèno je prekrivao otvor na vratu kombinezona, u koje:
na majici vidio crni peèat "MGB - Specijalni zatvor br. S dvije vrpce vezivao
se na zatiljku. Taj žabo znatno je pridoir urednom i dotjeranom izgledu, koji
su svi priželjkivali. Kakw nije bilo teško prati, vjerno je služio i radnim
danom i praznik i èovjek se, dok ga je imao na sebi, nije stidio pred slobodo
namještenicima instituta.
168
Na stepenicama Neržin je uzalud pokušavao oèistiti svoje iznošene cipele
neèijom sasušenom i izmrvljenom kremom za cipele. Zatvor nije davao cipele za
posjete, jer su se noge držale pod stolom i cipele se nisu vidjele.
Kad se vratio u sobu da se obrije (bilo je dopušteno držati britve, èak i vrlo
oštre, tako su hirovita bila ta pravila) Horobrov je veæ bio utonuo u knjigu.
Crtaè je sa svojim obilnim krpanjem zauzeo osim svog ležaja i dio poda;
izrezivao je zakrpe, izvlaèeæi olovkom mjesto gdje æe ih staviti. Sa svog
jastuka Adamson podigne pogled s knjige, zaškilji i dade mu ovakav savjet:
"Krpanje je efikasno samo kad se radi savjesno. Bog nas saèuvao od
formalistièkog pristupa. Nemojte žuriti. Pravite bod za bodom, i preðite sve
još jednom. Jedna od najèešæih grešaka je napraviti loš uzao na rubu velike
rupe. Nemojte štedjeti, nemojte žaliti istrošene dijelove. Izrežite oko rupe.
Jeste li ikad èuli za ime Berkalov?"
"što? Berkalov? Ne."
"Ma nije moguæe! Berkalov je bio stari artiljerijski inženjer i izumitelj onog
topa BC-3, znate, sjajan top s fantastiènom poèetnom brzinom. Sjedio je,
dakle, taj Berkalov isto ovako u nedjelju, isto ovako u šaraški, i krpao
èarape. A radio je bio ukljuèen. "Berkalov, general-lajtnant, Staljinska
nagrada prvoga stupnja", rekli su na radiju. A prije hapšenja bio je samo
general--major. I što je uèinio? I dalje je krpao èarape, a onda je poèeo peæi
palaèinke na kuhalu. Ušao je stražar, ispsovao ga, oduzeo mu ilegalno kuhalo i
sastavio izvještaj za šefa zatvora koji bi mu donio tri dana u kaznenom bloku.
A tada je sam šef zatvora dotrèao unutra kao ðaèiæ, vièuæi: "Berkalov, uzmite
svoje stvari! U Kremlj! Kalinjin vas zove!" Eto, to vam je naša ruska
sudbina."
169
t
29
UZLETJETI DO STROPA
Stari profesor matematike Celnov, poznati lik u mnogim ša-raškama, koji je u
rubriku "narodnost" uvijek upisivao "zek* umjesto "Rus", i koji æe 1950.
napuniti osamnaestu godinu zatvora, svojom je olovkom pripomogao brojnim
izumima, od protoènog bojlera do mlažnjaka i u neke unio i svoju dušu.
Meðutim, profesor Celnov je tvrdio da se izreku "unijeti j nešto svoju dušu"
mora oprezno upotrebljavati, jer samo je Z3 zeka sigurno da ima besmrtnu dušu;
slobodnim ljudima^ ona ^ èesto.uskraæena zbog ispraznog života koji provode.
Tokom prijateljskog zekovskog razgovora nad zdjelicom hladne kaše ili èašom
vrele èokolade, Celnov nije nijekao da je taj pojam posudio od Pierrea
Bezuhova u "Ratu i miru". Dobro je poznato da je Pierre kad mu je francuski
vojnik zabranio da preðe cestu, prasnuo u smijeh: "Ha, ha! Vojnik me nije
pustio da preðem. Koga - mene" Nije pustio moju besmrtnu dušu da preðe!"
U Mavrinskoj šaraški profesor Celnov bio je jedini zek k: nije bio obavezan da
nosi kombinezon. (To je pitanje išlo èa do Abakumova, koji je o tome morao
lièno odluèiti.) Ta se boda zasnivala na èinjenici da Celnov nije bio stalni
zek Mavr ske šaraške, veæ tranzitni. Nekadašnji dopisni èlan Akademije na ka i
ravnatelj Matematièkog instituta, bio je posebno stavlj" na raspoloženje
Beriji, i svaki put kad bi ga premještali, pren stili bi ga u šarašku gdje je
iskrsnuo neki hitni matemai:-< problem. Kad bi ga riješio u opæim crtama i dao
upute kako ga dalje razraðivati, poslali bi ga na drugo mjesto.
Ali profesor Celnov nije koristio tu slobodu da odabire od je kao što bi se
njome koristio obièan, tašt èovjek. Nosio je jef odijelo; boja kaputa i hlaèa
nije se slagala; na nogama je it pustene èizmice; na rijetku sijedu kosu
navlaèio je pletenu vur kapu - to je mogla biti skijaška kapa ili djevojaèka;
a posc se isticao njegov upadljivi, karirani vuneni šal, koji je omotaj dvaput
oko ramena, kao žene.
170
Meðutim, Celnov je znao nositi taj šal i tu kapu na taj naèin da nije izgledao
smiješno veæ velièanstveno. Dugi oval njegova lica, oštar profil,
autoritativni naèin kojim je razgovarao sa službenicima zatvora, kao i
izblijedjelo modrilo njegovih oèiju, boja koja se nalazi samo kod apstraktnih
duhova - sve je to èinilo celnova èudnovato nalik Descartesu, ili možda nekom
matematièaru iz doba renesanse.
Celnova su poslali u Mavrinsku šarašku da izradi matematièku osnovicu aparata
za apsolutno šifriranje, aparata koji bi mehanièkom rotacijom stavljao u
pokret niz releja, koji bi opet preuzimali odvojene impulse na koje bi govor
bio rascjepkan i izmiješali ih tako da èak ni stotine tehnièara sa stotinama
aparata za dešifriranje ne bi mogli razumjeti razgovor na liniji.
Istovremeno, u projektnom uredu tragalo se za dobrim rješenjem oblika tog
aparata. Svi su crtaèi bili time zaokupljeni,
osim Sologdina.
Sologdin je, èim je stigao u šarašku iz Inte na dalekom sjeveru, uoèio kako
stvari stoje i svima dao do znanja da je njegovo pamæenje stradalo od dugog
gladovanja, da su mu sposobnosti otupjele, osim što su i inaèe veæ od njegova
roðenja bile ogranièene, i da je u stanju obavljati samo pomoæni posao. Mogao
je nastupiti tako hrabro zato što u Inti nije bio dodijeljen na radove, veæ je
imao dobar posao kao inženjer te se nije bojao povratka.
Meðutim, nisu ga otpremili natrag, što su vrlo lako mogli uèiniti, veæ su ga
ostavili u šaraški na pokusnom roku. I tako je, umjesto da bude u glavnoj
struji posla gdje je prevladavala napetost, žurba i nervoza, Sologdin zapao u
mirni rukavac. Nije imao nikakva položaja, ali ni briga, rijetko su ga
kontrolirali i imao je dovoljno slobodnog vremena na raspoloženju; i bez
nadzora poèeo je potajno, noæu, na svoju ruku, izraðivati projekt aparata
za potpuno šifriranje.
Bio je uvjeren da se velike ideje raðaju samo u jednom
mozgu.
I zaista, u toku proteklih šest mjeseci pronašao je rješenje koje je izmicalo
desetorici inženjera specijalno odreðenih za taj posao, ali izmuèenih
neprestanim požurivanjem i dodijavanjem. Dva dana ranije, Sologdin je odnio
svoj rad na kontrolu profesoru Èelnovu, takoðer neslužbeno. I sad se uspinjao
stepenicama uz profesora, s puno ga poštovanja podupiruæi rukom dok su
prolazili kroz gomilu zekova, oèekujuæi mišljenje o svom poslu. Ali Èelnov
nikada nije miješao rad i dokolicu. Na toj maloj udaljenosti, po hodnicima i
na stepenicama, nije rekao ni jednu rijeè o stvari koja je za Sologdina toliko
mnogo znaèila, veæ mu je smiješeæi se pripovijedao o svojoj jutarnjoj šetnji s
Levom Rubinom. Pošto Rubinu nije uspjelo da se pridruži onima koji su cijepali
drva, èitao je Èelnovu svoje stihove na jednu biblijsku temu. Na jednom ili
dva mjesta ritam nije bio savršen, ali rime su bile originalne i Èelnov je
morao priznati da stihovi nisu loši. Balada je govorila kako je Mojsije vodio
Židove kroz pustinju èetrdeset godina, u oskudici, žeði i gladi, i kako su
ljudi poèeli bulazniti i buniti se; ali oni nisu bili u pravu,
171
dok je Mojsije__znao što radi. svjestan da æe na kraju ipak stiæi _dn_Ðheæane
zemlje. Rubin se nesumnjivo namuèio s tom pjesmom i unio u nju svoju dušu.
O toj temi Celnov je imao svoje mišljenje. Celnov je upozorio Rubina na
geografiju Mojsijeva prelaza. Od Nila do Jeruzalema Židovi su imali preæi samo
oko èetiri stotine kilometara, a to znaèi da su, èak i da su se odmarali na
Sabat, tu udaljenost lako mogli preæi u tri tjedna. Ne nameæe li se, dakle,
neminovna pretpostavka, da ih preostalih èetrdeset godina Mojsije nije vodio,
nego vodao naokolo, po èitavoj Arapskoj pustinji? Odatle to pretjerivanje.
Profesor Celnov preuzeo je kljuè svoje sobe od dežurnoga pred vratima
Jakonovljeva ureda. Od svih zekova, jedino su on i Željezna maska uživali taj
privilegij. (Ni jedan zek nije imao pravo da i jednu sekundu ostane u svojoj
radionici bez nadzora slobodnog namještenika, jer je zdrav razum govorio da æe
zatvorenik zacijelo iskoristiti taj nenadzirani trenutak da provali u èelièni
sef pomoæu olovke, fotografira tajne dokumente dugmetc na hlaèama, detonira
atomsku bombu i odleti na mjesec.)
Celnov je radio u sobi koja se zvala "Trust mozgova"; u nioj| nije bilo nièega
osim jednog ormara i dvije obiène stolice. Bilo odluèeno - naravno, s
dopuštenjem ministarstva - da se pra šoru èelnovu dodijeli njegov lièni kljuè.
Od tada je ta soba 1 predmet neprestane brige oficira službe sigurnosti
Sikina. U tima kad su zatvorenici bili zabarikadirani u zatvoru iza vrat
s dvostrukim zasunom, taj sjajno plaæeni drug, koji je mogi
raspolagati sa svojim vremenom, dolazio je lièno, na vlastiti nogama u
profesorovu sobu, kucao po zidovima, skakao po dasi ma na podu, zavirivao u
prašnjavi prostor iza ormara i mraè kimao glavom, siguran da se iz takvog
liberalizma ne može izrc ništa dobra.
Ali nije bilo dovoljno da Celnov dobije svoj kljuè. Èetiri pet vrata dalje, na
hodniku treæega kata nalazila se kontrola Strogo povjerljivi odio. Kontrola se
sastojala od stoliæa i stol Na stolici je sjedila èistaèica, ne obièna
èistaèica koja mete dove ili pristavlja vodu za èaj - za to su postojale druge
- èistaèica koja je kontrolirala propusnice svima koji su ulaz-Strogo
povjerljivi odio. Propusnice, štampane u glavnom tipoj skom odjelu
ministarstva, dijelile su se na tri vrsti: stalne, t ¦¦. i jednokratne, prema
sistemu koji je izradio major šikin. , gova je ideja bila da se taj
slijepi hodnik proglasi Strogo vjerljivim.)
Rad na tom kontrolnom mjestu nije bio jednostavan: su prolazili vrlo rijetko,
ali po propisima koji su bili vic istaknuti na zidu, kao i u èestim usmenim
direktivama c majora šikina, kategorièki je bilo zabranjeno plesti èarape. I
<, cice - bile su dvije, koje su dijelile meðu se period od deset i èetiri
sata - borile su se s mukom protiv sna za vnj èitavog svog dežurstva. Ta je
kontrola bila vrlo nezgodna pukovnika Jakonova; èitav su ga dan prekidali u
poslu da suje propusnice.
172
I
Usprkos svemu, kontrolno je mjesto i dalje postojalo. A da bi se pokrilo plaæu
za te dvije èistaèice, umjesto tri podvornika, koja je predviðao spisak radne
organizacije, držali su samo jednoga, to jest Spiridona.
Premda je Æelnov vrlo dobro znao da se žena na kontroli zove Marja Ivanovna, i
premda je sjedokosog starca propuštala svakog jutra, ipak je svisoka zatražila
od njega propusnicu.
èelnov je pokazao svoju kartonsku propusnicu, a Sologdin je izvukao svoju
papirnatu.
Prošli su kontrolu, zatim još dvoja vrata, daskama zabijena i kredom zamrljana
staklena vrata vlastite sobe Željezne maske, i otkljuèali Èelnovljeva vrata.
Bila je to udobna sobica s jednim prozorom, s pogledom na dvorište po kojem su
šetali zatvorenici i na gaj stoljetnih lipa, koje sudbina nije poštedjela, veæ
zarobila unutar pojasa zaštiæenog mitraljeskom vatrom. Njihove velièanstvene
krošnje bile su prekrivene debelim injem.
Mutno bijelo nebo zakrivalo je zemlju.
Nalijevo od lipa, izvan zone, nalazila se prastara drvena kuæa posivjela od
starosti, sad napola bijela. Imala je limeni krov u obliku broda. Nekoæ je,
prije nego je sagraðena kuæa od cigle, vlasnik imanja živio u njoj. Iza nje
vidjeli su se krovovi seoceta Mavrina, zatim polje, a još dalje, duž
željeznièke pruge, uzdizala se blistava srebrna perjanica dima iz lokomotive -
premda su se sama lokomotiva i vagoni jedva mogli nazrijeti u mutnom bijelom
jutru.
Ali Sologdin je jedva primjeæivao vidik koji se pred njim prostirao. Premda mu
je bilo ponuðeno, nije sjeo. Gibak, svjestan svojih èvrstih, mladih nogu,
naslonio se na prozorski okvir i zagledao se u svitak svojih papira na
èelnovljevom stolu.
Celnov je sjeo u tvrdi naslonjaè s visokim ravnim naslonom, namjestio šal oko
ramena, otvorio notes na strani s bilješkama, uzeo dugaèku olovku sa šiljkom
kao koplje i strogo pogledao Sologdina. Istog èasa, nestašan je ton njihovog
prijašnjeg razgovora nestao.
Uèinilo se kao da velika krila lepeæu po maloj sobi. Èelnov nije govorio dulje
od dvije minute, ali tako jezgrovito, da se izmeðu njegovih rijeèi nije moglo
uhvatiti dah. To je znaèilo da je Èelnov uèinio više nego što je Sologdin
tražio. On je izradio ocjenu matematièkih moguænosti projekta koji je Sologdin
predložio. Projekt je obeæavao rezultat vrlo blizu onome što se zahtijevalo, u
najmanju ruku dotle dok se ne budu mogli prebaciti iskljuèivo na elektronsku
opremu. Meðutim, još uvijek je bilo nužno otkriti kako da ga se uèini
neosjetljivim na impulse slabe struje, i taèno procijeniti utjecaj najveæih
sila inercije u mehanizmu da bi se osigurao dovoljno snažan pokretni impuls.
"A zatim...", èelnov pogleda Sologdina i oèi mu se veselo zaiskriše, "a zatim,
nemojte zaboraviti: vaše šifriranje osniva se na principu kaosa, i to je
dobro. Ali kaos koji je jednom odreðen, kaos koji se ohladio, postaje sistem.
Još bi bolje bilo usavršiti neko rješenje po kojem bi se kaos mijenjao
kaotièno."
Tu se profesor zamislio, previo stranicu napola i ušutio.
173
Sologdin je zatvorio oèi kao da ga je zaslijepilo jako svjetlo i stajao je,
ništa ne videæi.
Veæ profesorove prve rijeèi preplavile su ga nekom unutar njom toplinom. Sad
se èvrsto naslonio na prozor da ne bi uzletio do stropa od sreæe, što mu se
èinilo vrlo lako moguæim.
Što je bio prije nego su ga zatvorili? Za što je bio sposoban? Je li bio pravi
inženjer? Bio je momèiæ, kome je bilo više stalo do toga kako izgleda nego do
bilo èega drugoga, i zapravo je bio osuðen na pet godina zbog ljubomore jednog
neprijatelja.
Zatim je došla Butirka, Presnja, SevUrallag, Ivdellag, Kargo-pollag...
Zatim centralni istražni zatvor unutar logora, usjeèen u brdu
Tamo je bio njegov "zaštitnik", njegov "stari drug", oficir službe sigurnosti
natporuènik Kamišan, koji se jedanaest mjeseci trudio da mu natovari još jednu
presudu, još deset godina. Dijeleæi nove kazne, Kamišan nije vodio raèuna o
kvotama centralne administracije. Pokupio je sve one kojima su presude bile
prekratke, koje su u logoru morali zadržati po specijalnom nareðenju do kraja
rata. I nije gubio vrijeme izmišljajuæi optužbe. Netko je nekome rekao da je
Ermitaž prodao jednu sliku na Zapad - i obojica su dobili po deset godina.
Bila je tu i žena posrijedi - jedna bolnièarka, zatvorenica zbog koje je
Kamišan, rumeni i krupni zavodnik, bio ljubomoran na Sologdina. I to posve
opravdano. Još i danas Sologdin je pamtio tu bolnièarku s toliko iskrene
fizièke zahvalnosti, da mu zbog nje uopæe nije bilo žao što je dobio još jednu
kaznu.
Kamišan je rado udarao ljude štapom, tako da su im zubi ispadali krvareæi. Ako
je dojahao u logor na konju - a bio je dobar jahaè - toga dana služio bi se
drškom od bièa.
Bio je rat. Cak i vani hrana je bila racionirana. A u logoru? U planinskoj
špilji?
Sologdin, pouèen svojim iskustvom iz prve istrage, nije potpisao ništa. Ali
ipak je dobio još deset godina. Odveli su ga ravno s procesa u bolnicu. Bio je
na umoru. Njegovo tijelo, osuðeno na raspadanje, odbijalo je da primi kruh i
kašu.
Došao je dan kad su ga položili na nosila i odnijeli ga u mrtvaènicu da mu
razbiju glavu velikim drvenim maljem prije nego ga odvuku na groblje. Ali on
se pokrenuo...
A sada, iziæi odavde! Vratiti se opet u živoj! Poslije tolikih godina zatvora,
poslije tolikih godina rada, poslije udobnih baraka inženjerskog i tehnièkog
osoblja, kamo je to uzletio? Kako se te dogodilo? Kome je ovaj Descartes u
vunenoj kapi govorio takc laskave rijeèi?
Celnov previje svoj list s bilješkama na èetiri dijela, pa n; osam.
"Kako vidite", reèe on, "još je preostalo mnogo posla, ovaj projekt bit æe
najbolji od svih koji su predloženi. Donije vam slobodu. I poništenje
presude."
Iz nekog razloga Celnov se nasmiješio. Smiješak mu je : oštar i tanak, kao
èitavo njegovo lice.
Taj je smiješak uputio samome sebi. Premda je u razlici razdobljima u
razlièitim šaraškama uèinio mnogo više nego
174
Sologdin, njemu nije prijetila ni sloboda ni poništenje presude. Presude
zapravo nikad nije ni bilo. Jednom davno, on je izrekao svoje mišljenje o
Mudrom ocu, ustvrdivši da je odvratan gmiza-vac, i dobio je osamnaest godina
zatvora, bez presude, bez roka, bez nade.
Sologdin je otvorio blistave modre oèi, uspravio se i rekao pomalo dramatièno:
"Vladimire Erastovièu! Dali ste mi podršku i povjerenje! Nemam rijeèi da vam
zahvalim na vašoj pažnji. Vaš sam dužnik!" Ali blagi smiješak veæ mu je
poigravao na usnama.
Vraæajuæi svitak papira Sologdinu, profesor se neèega sjetio. "Moram vam se
isprièati. Zamolili ste me da ovaj dijagram ne pokažem Antonu Nikolajevièu.
Meðutim, on je sluèajno ušao u moju sobu dok mene nije bilo i ovo razmotao, po
svom obièaju. I naravno da je odmah shvatio što je posrijedi. Morao sam mu
reæi tko ste."
Sologdinu je smiješak išèezao s usana. Namrštio se.
"Zar vam je to važno?" Èelnov je pokazao iznenaðenje jedva pokreæuæi lice.
"Ali zašto? Dan prije, dan kasnije..."
Sologdin ni sam nije znao zašto je to tako važno. Spustio je pogled. Zar nije
nastupio èas da svoj dijagram odnese Jako-novu?
"Kako da vam to protumaèim, Vladimire Erastovièu? Ne èini li vam se da je ovo
i pitanje morala? Napokon, ovo nije most, dizalica ili strug. Ovo nije gotovo
ni od kakvog znaèenja za industriju, ali je od velikog znaèenja za dvor. Kad
se sjetim mušterije koja æe podignuti naš predajnik ... Vidite, ja sam dosad
ovo radio samo da iskušam vlastitu snagu. Za sebe."
Opet je podigao pogled.
Za sebe.
Èelnov je vrlo dobro poznavao takav rad. U pravilu, to je bio najviši oblik
nauènog rada.
"Ali - u ovim okolnostima - nije li to za vas preveliki luksuz?" Èelnov ga je
gledao blijedim, mirnim oèima.
Sologdin se nasmiješi. "Oprostite mi, molim vas", reèe on. "Nije to ništa.
Samo sam naglas mislio. Nemojte sebi ništa predbacivati. Ja sam zahvalan,
veoma sam vam zahvalan."
On s puno poštovanja stisne nježnu i slabu ruku æelnova, i iziðe noseæi svitak
papira pod rukom.
Ušao je u tu sobu kao slobodni takmièar. A sad ju je napuštao kao optereæeni
pobjednik. Nije više bio gospodar svog vremena, svojih namjera, ni svog rada.
Èelnov se nije zavalio u naslonjaè. Zatvorio je oèi i sjedio dugo vremena
uspravan, mršava lica pod pletenom vunenom kapom.
175
30
KAZNENI POENI
Još uvijek ispunjen radošæu, Sologdin nepotrebno snažno gur-j ne vrata i uðe u
projektni ured. Ali umjesto gomile koju je oèekt vao da æe zateæi u toj
velikoj sobi, uvijek ispunjenoj žamororr-, zatekao je kraj prozora samo jednu
krupnu žensku pojavu.
"Sami ste, Larisa Nikolajevna?" upita Sologdin iznenaðea Brzim
koracima prešao je sobu.
Larisa Nikolajevna Emina, tridesetogodišnja žena, crtaèi" okrenula se
od prozora do kojeg je stajala njena daska za crta i nasmiješila se preko
ramena Sologdinu.
"Dmitri Aleksandroviè? A ja sam mislila da æu se ovdje sa dosaðivati èitav
bogovetni dan."
U njenim rijeèima zazvuèalo je nešto neuobièajeno. Sologti je pažljivo pogleda
i njegov pogled hitro obuhvati krupnu pojj u jarko zelenoj pletenoj suknji i
kaputiæu. Odmjerenim koraca on proðe kraj nje i bez rijeèi priðe svom stolu.
Još prije nego) sjeo, povukao je tanku vertikalnu crtu na jednom listu ružièas
papira koji je pred njim ležao. Zatim, okrenuvši leða Err.i prièvrsti crtež
koji je sa sobom donio na pokretnu crtaæu dai
Projektni ured bila je prostrana soba na treæem katu velika prozora koja su
gledala na jug. Meðu obiènim ureðs stolovima nalazilo se tuce sliènih crtaæih
daski; neke su bile | stavljene gotovo uspravno, neke koso, a neke potpuno
vodor Sologdinova je daska stajala kraj najudaljenijeg prozora, istog onog
do kojeg je sjedila Emina. Crtaæa je daska bila ljena uspravno, i to na taj
naèin da štiti Sologdina od šefov; ulaznih vrata, ali da prikaèeni
crtež ipak prima puno . svjetlo.
Napokon Sologdin suho upita: "Zašto nema nikoga?"
"Mislila sam da æu to od vas saznati", odgovori ona zv~* glasom.
On se naglo okrene prema njoj i reèe: "Od mene tu saznati samo gdje su ona
èetiri neprivilegirana zeka, koja u ovoj sobi. Jedan je pozvan u posjete. Hugo
Leonardovii
latvijski Božiæ. Ja sam ovdje. A Ivan Ivanoviè zatražio je slobodan dan da
pokrpa èarape, koje su posljednjih dana dosegle kolièinu od dvadeset pari. Ali
volio bih znati gdje je onih šesnaest slobodnih radnika, drugim rijeèima,
drugova koji su navodno odgovorniji od nas?"
Bio je okrenut Eminoj profilom, i jasno je mogla vidjeti prezirni smiješak
izmeðu njegovih malih tankih brkova i uredne francuske bradice. Gledala ga je
s užitkom.
"Što? Zar vi ne znate da se naš major sinoæ sporazumio s Antonom
Nikolajevièem, i da danas projektni ured ima slobodan dan? Ali naravno da je
baš mene moralo zapasti dežurstvo."
"Slobodan dan? Kojim povodom?"
"Kako to mislite, kojim povodom? Pa nedjelja je."
"Otkad je to nedjelja iznenada slobodan dan?"
"Ali major je rekao da trenutno nemamo nekog hitnog posla."
Sologdin se naglo okrene prema Eminoj.
"Mi da nemamo hitnog posla?" Povikne on gotovo bijesno. "Vidi, vidi! Mi nemamo
hitnog posla!" Sologdinove usne drhtale su od nestrpljenja. "A kako bi vam se
sviðalo kad bih odredio da od sutra svih šesnaest vas ovdje sjedi i kopira dan
i noæ? Kako bi vam se to sviðalo?"
Gotovo je povikao "svih šesnaest".
Usprkos strašnoj moguænosti da bi mogla kopirati dan i noæ, Emina je saèuvala
hladnokrvnost, što je pristajalo njenoj smirenoj, obloj ljepoti. Danas još
nije ni uklonila paus-papir koji je prekrivao njenu malo nakrivljenu dasku, te
se udobno naslonila na nju. Tijesan kaputiæ isticao joj je pune grudi.
Ljuljala se blago amo-tamo i gledala u Sologdina krupnim, prijaznim oèima.
"Bože nas oslobodi! Zar bi vi bili u stanju tako nešto uèiniti?"
Hladno je pogledavši, Sologdin upita: "Zašto upotrebljavate rijeè "Bog"? Vi
ste napokon žena èekista."
"Pa šta to znaèi?" upita Emina zaèuðeno. "Mi peèemo uskrsni kolaè za Uskrs. Pa
što onda?"
"Uskrsni kolaè?"
"Pa onda?"
Sologdin pogleda Eminu koja je sjedila. Zelena boja njenog pletenog kostima
bila je jarka, nametljiva. I kaputiæ i suknja bili su pripijeni i otkrivali su
njeno mesnato tijelo. Kaputiæ je bio otkopèan pod vratom, gdje je izvirivao
ovratnik batistene bluze.
Sologdin povuèe još jednu uspravnu crtu na ružièastom papiru i reèe: "Napokon,
vi ste rekli da vam je muž potpukovnik u MVD-u."
"To je moj muž. Moja majka i ja smo žene, to je nešto drugo", reèe Emina sa
smiješkom koji je razoružavao. Teške svijetloplave pletenice bile su joj
omotane oko glave kao velièanstveni vijenac. Nasmiješila se, i u tom trenutku
izgledala je kao seljanka, ali seljanka koju igra Ema Cesarska.
Sologdin je bez odgovora sjeo postrance za svoj stol da ne bi vidio Eminu, i
poèeo prouèavati crtež pred sobom.
Još uvijek je bio pod dojmom pohvala profesora Èelnova. Osjeæao je neku
neobuzdanu radost, i nije želio da izgubi taj osjeæaj. Neosjetljivost produkta
svog uma na impulse slabe struje
12 U prvom Icrugu
177
i pitanje poèetne inercije Sologdin je intuitivno smatrao problemima koji se
mogu riješiti, premda æe oèigledno biti potrebno još jednom provjeriti sve
proraèune i uzeti u obzir sve moguænosti. Ali uznemirivala ga je posljednja
primjedba Celnova o kaosu. To nije znaèilo da mu je rad promašen, ali
ukazivalo je na ono po èemu se razlikuje od ideala. Nejasno je osjeæao da je
negdje u njegovom radu neki nedovršeni "Konaèni pedalj" koji Celnov nije
uoèio, a njemu samome je izmakao. Bilo je važno da odmah sada, u tom
sluèajnom, sretnom nedjeljnom miru utvrdi što je posrijedi i pokuša ispraviti.
Tek tada može otkriti svoj rad Jakonovu i poèeti kroz ove debele zidove
probijati svoj put u slobodu.
Zato se prisilio da iz svog mozga izbaci sve misli na Eminu i da se vrati u
sferu ideja kojima ga je inspirirao profesor Celnov. Emina je sjedila kraj
njega veæ pola godine, ali nikad nisu imali prilike da dugo razgovaraju. A
nikad se nisu našli nasamo kao danas. Sologdin se katkad šalio s njom, kad bi
u skladu sa svojim dnevnim redom dopustio sebi pet minuta odmora. Larisa Niko!
jevna ga je zabavljala; bila mu je podreðena kao crtaè, ali isi vremeno je
bila dama iz višeg društvenog kruga, dok je on b samo obrazovani rob; ali
uznemirivao ga je pogled na nje: krupno, bujno tijelo.
Sologdin je gledao svoj crtež a Emina ga je promatrala, i dal j se ljuljajuæi
na laktovima. Njeno je pitanje došlo posve iznenada "Dmitri Aleksandroviè, a
što je s vama? Tko vama krpa èarapt?"
Sologdin podigne obrve. "Moje èarape?" I dalje je gledao u crtež. "Ivan
Ivanoviè nosi èarape zato što je još novajlija, on je u zatvoru tek tri
godine. Èarape su samo truli zaostatak iz takozvanog ...", i tu se gotovo
ugušio jer je bio prisiljen da upotrijebi "ptièju rijeè", "kapitalizma. Ja ne
nosim èarape." I on povuie uspravnu crtu na bijelom listu papira.
"Pa što onda nosite?"
"Prekoraèili ste granice èednosti, Larisa Nikolajevna", Sologdin, ne mogavši
suspregnuti smiješak. "Nosim ponos ruske odjeæe - obojke."
S užitkom je izgovorio te rijeèi.
"Ali to nose vojnici."
"Vojnici, i još dva društvena sloja: zatvorenici i kolhozni
"Ali i njih treba prati i krpati."
"Varate se! Tko dan-danas pere obojke? To se naprosto r. godinu dana bez
pranja, i onda ih se baci i dobije nove skladištara."
"Zbilja? Istina?" Emina je bila gotovo preplašena.
Sologdin prasne u bezbrižan, mladenaèki smijeh.
"Pa eto, bar neki ljudi tako misle. Da, a mislite li vi da ja od ove
milostinje zaista mogao kupovati èarape? Eto, vi crtaèica u MGB-u, i koliko
primate na mjesec?"
"Tisuæu petsto rubalja."
"Eto!" uzvikne Sologdin trijumfirajuæi. "Tisuæu petsto lja. A ja kao
"stvaralac", što na jeziku maksimalne jasnoæe inženjer, primam trideset
rubalja mjeseèno. Ni vi na mom mj ne biste bacali novac za èarape, je 1"
tako?"
178
Sologdinove oèi veselo zablistaše. Ono što je rekao nije imalo nikakve veze s
Eminom, ali ona se ipak zarumenjela.
Muž Larise Nikolajevne bio je, kratko reèeno, tupa budala. Za njega je obitelj
veæ odavna postala mekani jastuk, a za svoju ženu bio je naprosto još jedan
komad pokuæstva u stanu. Kad bi se vratio kuæi s posla, dugo je vremena
provodio za objedom, jeduæi s velikim užitkom, a onda bi legao na spavanje.
Kad bi se opet razbudio èitao bi novine i prtljao oko radija. Neprestano je
prodavao stari radio i kupovao novi. Jedino što ga je uzbuðivalo - što je
uistinu raspaljivalo njegovu strast - bio je nogomet (po službenoj
pripadnosti, navijao je uvijek za "Dinamo"). Bio je tako dosadan, tako
nezanimljiv u svemu, da u Larisi nije mogao pobuditi ni iskru interesa. Što se
toga tièe, i drugi muškarci koje je poznavala uživali su iskljuèivo u tome da
preprièavaju svoje zasluge za domovinu, da kartaju, opijaju se dok ne pomodre
u licu, i da pipaju žene kad se napiju.
Sologdin, sa svojim laganim pokretima, hitrim duhom i oštrim jezikom,
neoèekivanim promjenama raspoloženja iz strogosti u prezir, sviðao joj se,
premda to uopæe nije nastojao, niti mu je taj uspjeh nešto znaèio.
Opet se okrenuo svom crtežu. Larisa Nikolajevna i dalje je promatrala njegovo
lice, brkove, bradicu, vlažne pune usne. Željela je da osjeti tu njegovu
èvrstu bradicu na svom licu, da njome protrlja obraze.
"Dmitri Aleksandroviè", reèe ona, opet prekinuvši njegovu šutnju, "smetam li
vam?"
"Da, malo", odgovori Sologdin. Konaèni pedalj zahtijevao je potpunu
koncentraciju. Ali njegova susjeda ga je zaista smetala. Okrenuo se od svog
crteža k stolu, istovremeno i prema Eminoj, i poèeo sreðivati neke nevažne
papire.
Jasno je èuo hitro kuckanje njenog ruènog sata.
Skupina ljudi nailazila je hodnikom tiho razgovarajuæi. Iz Sedmice je do njih
dopirao Mamurinov šušljetavi glas: "Onda, hoæe li taj transformator biti
gotov?" I ljutiti povik Markuševa: "Niste im ga smjeli dati, Jakove Ivaniæu."
Larisa Nikolajevna prekriži ruke i položi bradu na njih; èeznutljivo je
gledala u Sologdina.
On je èitao.
"Svaki sat. Svaki dan", prošaputa ona prepuna poštovanja. "U zatvoru ste, a
toliko uèite! Vi ste neobièan èovjek, Dmitri Aleksandrovièu!"
Ali Sologdin oèigledno nije bio u stanju da èita, jer je smjesta podigao
pogled.
"Pa što ako sam u zatvoru, Larisa Nikolajevna? U zatvoru sam veæ od svoje
dvadeset pete godine, a iziæi æu kad mi budu èetrdeset dvije. Osim toga, ni u
to ne vjerujem. Zacijelo æe mi još dodati. I najbolji dio mog života bit æe
proveden po logorima, i sva moja snaga utrošena uzalud. Èovjek se ne smije
pokoriti vanjskim okolnostima, to ponižava."
"Kod vas sve ide po nekom sistemu."
179
¦p
"Proveo sam sedam logorskih godina na zobenoj kaši i obavljao sam
intelektualni rad bez šeæera ili fosfora. To me je natjeralo da prihvatim vrlo
strogi režim. Sloboda ili zatvor - koja je razlika? Èovjek mora razviti
nepokolebljivu snagu volje, koja æe se pokoravati jedino njegovom razumu."
Manikiranim kažiprstom, na kojem je okrugli nokat bio premazan lakom u boji
maline, Emina je nemarno i bezuspješno pokušavala izravnati zgužvani ugao
paus-papira. Tada je spustila glavu na prekrštene ruke, tako da je visoka
kruna njenih debelih, pletenica bila izložena njegovom pogledu, i rekla
zamišljeno: "Dužna sam vam ispriku, Dmitri Aleksandrovièu ..."
"Zašto?"
"Kad sam jednom stajala kraj vašeg stola, vidjela sam da sete pismo. Pa, znate
kako se to dogaða, posve sluèajno. A one drugi put..."
"Opet ste pogledali - posve sluèajno?"
"I vidjela sam da opet pišete pismo, i èini mi se da je to bi isto pismo."
"Dakle, prepoznali ste da je to isto pismo? A što je bilo tr put? Bilo je i
treæi put, zar ne?"
"Da."
"Tako dakle! Larisa Nikolajevna, ako se to nastavi, bit prisiljen da se lišim
vaših crtaèkih usluga. A bit æe mi žao -" ne crtate loše."
"Ali to je bilo vrlo davno. Odonda više niste pisali."
"Ipak, jeste li to smjesta prijavili majoru Šikinidiju?"
"Zašto šikinidiju?"
"Dobro, onda šikinu. Jeste li napisali denuncijaciju?"
"Kako to možete i pomisliti?"
"Ja èak uopæe ne moram pomisliti! Neæete valjda reæi da major šikin nije
uputio da špijunirate moja djela, moje rij pa èak i moje misli?" Sologdin uzme
olovku i povuèe uspr crtu na bijelom papiru. "Dakle, naredio vam je, zar ne?
iskreni!"
"Da, jest."
"I koliko ste denuncijacija napisali?"
"Dmitri Aleksandrovièu! Zar vi mislite da bih ja to stanju? I to protiv vas?
Naprotiv, napisala sam najbolje ruke!"
"Hm. Dobro, za sada æemo vam vjerovati. Ali moje upoz još uvijek vrijedi.
Oèigledno je posrijedi puka, ne zloèii ženska znatiželja. Ja æu je
zadovoljiti. To je bilo u rujnu, fc bila tri dana za redom, veæ pet - pisao
sam pismo svojoj ft"
"To sam vas htjela i pitati! Imate ženu? Ona vas èete pišete joj tako duga
pisma?"
"Imam ženu", odgovori Sologdin polako i naglašeno, >af * je kao da je nemam.
Ne mogu joj èak više ni pisma pisati. % sam joj pisao - ne, nisam završavao
ona duga pisma, veæ sfli njima radio dugo vremena. Vještina pisanja pisama,
Laris- ""
180
lajevna, vrlo je teška vještina. Mi èesto previše nemarno pišemo pisma i onda
se èudimo da smo izgubili ljude koji su nam bili bliski. Moja me žena nije
vidjela mnogo godina, nije osjetila na sebi moju ruku. Pisma su jedina veza
kojom je vežem uza se veæ dvanaest godina."
Emina se iznenada trgla. Položila je laktove na rub Sologdi-nova stola i
pritisnula dlanove uz rumeno lice.
"Jeste li sigurni da je možete zadržati? A zašto, Dmitri Alek-sandrovièu,
zašto? Prošlo je dvanaest godina, proæi æe još pet -• sedamnaest, sve u svemu!
Vi je lišavate njene mladosti! Zašto? Pustite je da živi!"
Sologdinov je glas bio sveèan: "Postoji poseban soj žena, La-risa Nikolajevna.
One su družice Vikinga, Isolde svijetla lica s dušom od dijamanata. Vi živite
u ispraznom blagostanju i niste ih mogli upoznati."
"Pustite je da živi!" ponovi Larisa Nikolajevna. "I, koliko je moguæe, živite
sami!"
Nitko ne bi bio prepoznao onu velièanstvenu granðe dame koja je ponosno
lepršala kroz predvorja i hodnike šaraške. Još uvijek je sjedila kao i prije,
naslonjena na Sologdinov stol, i jasno se èulo kako ubrzano diše. Njeno
ugrijano lice bilo je gotovo seljaèko.
Sologdin odvrati pogled i povuèe još jednu vertikalnu crtu na ružièastom
papiru.
"Dmitri Aleksandrovièu, veæ tjednima umirem od želje da saznam šta znaèe te
crtice. Vi ih prvo izvlaèite, a onda ih nekoliko dana kasnije sve prekrižite,
što to znaèi?"
"Bojim se da opet pokazujete sklonost prema znatiželji." On podigne bijeli
papir. "Vidite, svaki put kad upotrijebim stranu rijeè na ruskom, a to nije
nužno potrebno, napravim znak. Zbroj tih znakova je mjerilo mog nesavršenstva.
Nisam se sjetio da nadomjestim rijeè "kapitalizam" rijeèju "veliko
novèarstvo", a rijeè "špijunirati" izrazom "držati pod prismotrom"; zato sam
upisao dva znaka."
"A na ružièastom papiru?"
"Primijetili ste da bilježim i na ružièasti papir?"
"I koristite ga èak više nego bijeli. Je li to još jedno mjerilo vašeg
nesavršenstva?"
"Da", reèe Sologdin oklijevajuæi. "Na ružièasti papir upisujem kaznene
znakove, što se na vašem jeziku zove kazneni "poeni", i onda sam sebe
kažnjavam prema njihovom broju."
"Kazneni poeni? A zašto?" upita ona tiho.
"Zašto vas to zanima?"
"Zašto?" upita Larisa još tiše.
"Jeste li primijetili kad ih upisujem?"
U sobi se nije èulo ni glaska, i Larisa je jedva èujno dahnula: "Da,
primijetila sam."
Sologdin pocrveni i Ijutito prizna: "Upišem znak na ružièasti papir svaki put
kad nisam u stanju podnijeti vašu blizinu, kad vas - poželim!"
1SI
Grimizno rumenilo oblije Larisine obraze, uši i vrat. Nije se micala od stola
i hrabro ga je gledala u oèi.
Sologdin je bio gnjevan. "A sad æu upisati tri znaka odjednom! Dugo æe mi
trebati da ih iskupim! Prvo, za vaše. drske vlažne oèi i èinjenicu da ih
volim. Drugo, zato što vam bluza nije zatvorena, i kad se naginjete vidim vam
grudi. A treæe, zato što vam hoæu poljubiti vrat."
"Pa onda ga poljubite", reèe ona zavodnièki.
"Vi ste poludjeli! Izlazite iz sobe! Ostavite me!"
Ona se povuèe od Sologdinova stola i naglo ustane. Stolica joj s treskom padne
na pod.
On se opet okrene svojoj dasci za crtanje.
Opsesija s kojom se borio još ujutro za vrijeme piljenja sad ga je stala
gušiti.
Zurio je u crtež i ništa nije shvaæao.
Iznenada osjeti kako mu se pune grudi naslanjaju na rame.
"Larisa!" reèe on strogo, i okrenuvši se, dodirne je.
"Što?" upita ona bez daha, sasvim blizu njega.
"Dajte - ja - ja æu zakljuèati vrata", reèe on.
Ne odmièuæi se, ona odgovori: "Da, zakljuèajte."
182
31
OTISCI GLASOVA
Nitko, pa ni slobodni namještenici, nije volio raditi nedjeljom.
Dolazili su na posao bez volje, ne gurajuæi se kao radnim danom u autobusu, i
razmišljali kako æe izdržati do šest sati uveèe.
Ali ove je nedjelje bilo u šaraški mnogo življe nego radnim danom. Oko deset
sati ujutro, tri vrlo dugaèka i vrlo elegantna automobila dokotrljala su se do
glavnih vrata. Stražar u stražar-nici je pozdravio. Prošli su kroz vrata i po
šljunkom posutom putu oèišæenom od snijega, kraj crvenokosog podvornika Spiri-
dona koji ih je škiljeæi promatrao dovezli se do glavnog ulaza u institut.
Visoki oficiri s blistavim zlatnim epoletama izišli su iz sva tri automobila i
ne èekajuæi da ih se uvede pošli ravno do Jakonovljeva ureda u treæem katu.
Nitko nije imao prilike da ih pažljivo pogleda. Po nekim laboratorijima
govorkalo se da je došao sam ministar Abakumov s osam generala. U ostalim
laboratorijima ljudi su sjedili mirno, i nisu bili svjesni onoga što im
prijeti.
Istina je bila negdje u sredini. Došao je samo zamjenik ministra Sevastjanov,
u pratnji èetvorice generala.
Ali dogodilo se nešto neèuveno. Pukovnik inženjer Jakonov još nije došao na
posao. Prestrašeni dežurni brzo je zatvorio ladicu od stola s knjigom koju je
potajno èitao. Telefonirao je Jako-novu u stan i onda je izvijestio zamjenika
ministra da je pukovnik Jakonov morao ostati kod kuæe zbog srèanog napada, ali
da se ipak oblaèi i dolazi. U meðuvremenu je zamjenik Jakonova, major Roitman,
uniforme stegnute u vitkom struku, namjestio remen preko ramena i, zakaèivši
nogom o sag u hodniku (bio je kratkovidan) istrèao iz akustièkog laboratorija
i pojavio se pred posjetiocima. Nije žurio samo zato što su to propisi
zahtijevali, veæ i zbog unutarnje institutske opozicije kojoj je stajao na
èelu - Jakonov je uvijek pokušavao da ga iskljuèi iz razgovora s
pretpostavljenima. Buduæi da je veæ saznao pojedinosti o Prjanèikov-ljevoj
noænoj posjeti, Roitman je hitao da popravi tu situaciju
183
i uvjeri visoki odbor da stanje vocodera nije tako beznadno kao, recimo,
stanje klipera. Premda mu je bilo tek trideset godina, Roitman je veæ bio
laureat Staljinske nagrade i s velikim je žarom uvukao svoj laboratorij u
vrtlog neprilika povezanih s interesima Najvišega.
Svih deset prisutnih su ga slušali. Dvojica su se nešto razumjela u tehnièku
stranu posla, a ostali su se naprosto dostojanstveno držali. Meðutim, kad je
Roitman završio, bljedunjavi Mamurin. koga je Oskolupov dao pozvati, stao je
braniti kliper i tvrdio je da je zamalo dovršen i spreman za upotrebu. Mucao
je od bijesa. Uskoro je stigao Jakonov, upalih oèiju i lica tako blijeda da je
bilo gotovo modro, i odmah se spustio u stolac do zida. Razgovor je bio
prekinut, postao je potpuno zbrkan i uskoro nitko više nije ima pojma kako bi
mogao spasiti taj propali pothvat
Na nesreæu dogodilo se da su srce instituta i njegova savjest to jest oficir
službe sigurnosti drug šikin i partijski sekretar dru; Stepanov, baš te
nedjelje popustili vrlo prirodnoj slabosti. Odluèili su da ne doðu na posao i
da ne predsjedavaju kolektivu kojim su rukovodili tokom tjedna. Taj se
postupak mogao oprostiti to više, što je dobro poznato da daljnja nazoènost
rukovodilaca više nije nužna kad je politièko uzdizanje i masovna organizacija
po, stavljena na pravu bazu. Dežurnoga je spopao strah i svijest oj iznenadnoj
odgovornosti. Lièno se izlažuæi opasnosti napustio ¦¦? telefon i projurio kroz
laboratorije, šapatom obavještavajuæi r. ¦:• hove rukovodioce da su stigli
visoki gosti i da udvostruèe svo;jj budnost. Ali zato što je bio vrlo uzbuðen
i što se žurio da vrati telefonu, nije obratio pažnju na zakljuèana vrata
projektno ureda. Isto tako, propustio je da otrèi do vakuumskog laborat^ rija,
gdje je Clara Makarigin bila sama u službi.
Voditelji laboratorija sa svoje strane nisu davali nikaki
izjave, jer èovjek ne može naglas zamoliti ljude da se prave ka teško rade,
zato što su iznenada stigli zamjenik ministra i ge" rali. Ali zaredali su od
stola do stola i, krišom šapæuæi, upozor svakog pojedinog.
Èitav institut sjedio je i oèekivao dostojanstvenike. Oni se, pošto su neko
vrijeme konferirali, razdvojili, te su neki o> u uredu Jakonova, a ostali su
pošli u Sedmicu. Samo Sevasti:. i major Roitman spustili su se u akustièki
laboratorij; jer è; se oslobodio ove nove glavobolje, Jakonov je preporuèio
aku-:j kao najprikladniju bazu za izvršavanje Rjuminovih direktiva.
"Što mislite, kako se može otkriti tu osobu?" upita Scvss nov putem Roitmana.
Roitman nije mogao misliti, jer je za taj zadatak saznao nekoliko minuta
ranije; Oskolupov je sinoæ mislio za njega, j je preuzeo taj specijalan
zadatak - ne misleæi. Ali u tokuj minuta Roitman je veæ uspio nešto smisliti.
"Pa znate", reèe on bez ikakve servilnosti, obraæajuæi mjeniku ministra po
imenu i oèevom imenu, "mi imamo za vidljivi govor - mi ga zovemo VIR - i iz
njega dobr "otiske" glasova, a ovdje imamo èovjeka, nekog Rubina, koji èitati
te otiske."
184
"Zatvorenika?"
"Da. On je docent filologije. Nedavno sam ga zaposlio da pronalazi
individualne osobine govora na otiscima glasova. I nadam se, kad taj
telefonski razgovor pretvorimo u otisak glasova i usporedimo ga s otiscima
glasa osumnjièenih ..."
"Hm... Za tog filologa trebat æemo dozvolu Abakumova<, reèe Sevastjanov,
kimajuæi glavom.
"Zbog sigurnosti?"
"Da."
Za to vrijeme nitko u akustici, premda su sad veæ svi znali za dolazak odbora,
još uvijek nije bio u stanju prevladati muènu inerciju nerada, te su se svi
samo pretvarali da rade, lijeno prekopavajuæi po ladicama punih radio-lampi,
prouèavajuæi dijagrame u èasopisima, zijevajuæi kroz prozor. Djevojke,
slobodne namještenice, okupile su se i šapatom brbljale. Roitmanov pomoænik iz
razjuri. Simoèka sreæom nije bila u službi; dobila je slobodan dan kao naknadu
za prekovremeni rad; tako je sebi pri-štedjela bol da vidi kako Neržin,
sveèano odjeven, blista u išèekivanju posjeta ženi koja je na njega imala više
prava od Simoèke.
Neržin se osjeæao kao poèasni gost na nekoj proslavi; veæ je po treæi put ušao
u akustièki laboratorij, premda tamo nije imao nikakva posla, naprosto zato
što je bio nervozan išèekujuæi crnu maricu koja je jako kasnila. Nije sjedio
na svom stolcu nego na prozorskoj dasci i s užitkom uvlaèio dim svojih
Belomora slušajuæi Rubina. Rubin, koji profesora Èelnova nije smatrao
dostojnom publikom za svoju baladu o Mojsiju, sada ju je tiho, ali strastveno,
recitirao Glebu Neržinu. Rubin nije bio pjesnik. Nije bio dovoljno vješt u
usavršavanju rime, nije imao pravog osjeæaja za ritam, ali katkada mu se znala
posreæiti pjesma, koja je bila iskrena i inteligentna. Trenutno mu je bilo
stalo da Gleb pohvali njegovu baladu.
Rubin nije mogao postojati bez prijatelja, on se gušio bez njih. Usamljenost
je za njega bila tako nepodnošljiva da nije dopuštao svojim mislima da sazriju
u glavi, veæ bi, èim bi u njoj zatekao i pola misli, odmah požurio da je s
nekim podijeli. Èitav život imao je prijatelja u izobilju, ali u zatvoru se
ustanovilo da mu prijatelji nisu bili istomišljenici, a istomišljenici mu nisu
bili prijatelji.
I tako nitko u akustici nije uistinu radio, osim nepokolebivo veselog i
marljivog Prjanèikova, koji je veæ potisnuo u pozadinu svoje dojmove o noænoj
Moskvi i svom ludom izletu, i razmišljao kako æe usavršiti nešto na strujnom
krugu, pjevušeæi: "Bendži, bendži, bendži, baa Bendži, bendži, bendži, baaa."
Upravo u tom trenutku Sevastjanov je ušao s Roitmanom. Roitman je govorio: "Na
tim otiscima glasa govor se mjeri s tri aspekta odjednom: frekvencija -
popreèno preko vrpce; trajanje - po dužini vrpce; i amplituda - po gustoæi
slike. Stoga je svaki glas opisan tako jedinstveno da ga se može smjesta
prepoznati, i sve što je reèeno može se proèitati na vrpci."
185
t J
On povede Sevastjanova dalje po laboratoriju.
"Ovdje je aparat koji je konstruiran u našem laboratoriju." (Sam Roitman veæ
je zaboravio do koje je mjere to bila kopija.)
"A avdje je", reèe on, pažljivo usmjerujuæi zamjenika ministra prema prozoru,
"kandidat filoloških nauka Rubin, jedini èovjek u Sovjetskom Savezu koji može
èitati vidljivi govor."
Rubin je ustao i sad se šutke naklonio.
Kad je Roitman prvi put na vratima izgovorio rijeè "otisci glasa", i Rubin i
Neržin su se zaprepastili. Njihov rad - kojemu su se ljudi dosad uglavnom
smijali - izbio je na svjetlo dana. Tokom èetrdeset i pet sekundi, koliko je
Roitmanu trebalo da dovede Sevastjanova do Rubina, Rubin i Neržin su onom
oštrom intuicijom i brzinom reakcija, svojstvenom zekovima, veæ shvatili da æe
doæi do prikazivanja Rubinove sposobnosti da èita otiske glasova, a da
reèenicu za test u mikrofon može èitati samo jedan od "ovlaštenih" spikera, a
da je jedini ovlašteni spiker u prostoriji trenutno Neržin. Uzeli su takoðer u
obzir i èinjenicu da bi Rubin, premda zaista znade èitati otiske glasova, ipak
mogao pogriješiti u testu, a on sebi nije smio dopustiti pogrešku - jer to bi
znaèilo odletjeti iz šaraške naglavce u podzemni svijet logora.
Meðutim, o svemu tome nisu prozborili ni rijeèi, veæ su samo jedan drugoga s
razumijevanjem pogledali.
Rubin prošaputa: "Ako budeš èitao ti, upotrijebi reèenicu "Otisci glasova
omoguæuju gluhima da se služe telefonom"."*
Neržin prošaputa: "Ako on kaže sam, pogodi po glasovima Ako pogladim kosu,
pogodio si; ako popravim kravatu, nisi pogodio."
U tom trenutku Rubin je ustao i poklonio se.
Roitman je nastavio suzdržljivim glasom, koji je zvuèao kaj da se isprièava,
te je i okrenutih leða èovjek mogao pogoditi J. govori intelektualac: "A sad
æe nam Lev Grigoriè pokazati što c:: može. Jedan od spikera --^ pa eto, Gleb
Vikentiè - uæi æe u ak.. stièku kabinu i kazati jednu reèenicu preko
mikrofona, VIR „;¦ je snimiti, a Lev Grigoriè æe je pokušati proèitati."
Zaustavivši se neposredno pred zamjenikom ministra, Nerž:a ga pogleda drskim
logorskim pogledom, "želite li možda izmisliti; neku reèenicu?" upita on
ozbiljno.
"Ne, ne", odgovori Sevastjanov uljudno, odvraæajuæi por "Smislite nešto
sami."
Neržin poslušno uzme list papira, razmisli èasak, zatim da mu je došla
inspiracija, nešto napiše i u opæoj tišini p: papir Sevastjanovu tako da
nitko drugi, pa èak ni Roitman, ništa mogao proèitati: "Otisci glasova
omoguæuju gluhima cL služe telefonom."
"Je li to istina?" upita Sevastjanov zaprepašten.
"Da." -*
* Reèenica glasi u originalu: "Zvukovidi ra?.rešajut gluhim govc telefonu."
186
"Molim vas, proèitajte."
VIR je poèeo brujati. Neržin je ušao u kabinu. Dok je ulazio pomislio je kako
strašno izgleda ta juta oko nje (ta vjeèna oskudica materijala!). Èvrsto je
zatvorio za sobom vrata. Stroj je poèeo kloparati, i vrpca duga dva metra,
išarana labirintom vlažnih tintanih crta i razmazanih taèaka stigla je na
Rubinov stol.
Èitav je laboratorij prestao "raditi" i napeto je promatrao. Roitman je
oèigledno bio nervozan. Neržin je izišao iz kabine i izdaleka nemarno i
ravnodušno promatrao Rubina. Svi su unaokolo stajali; samo je Rubin sjedio i
æelava mu je glava svjetlucala. Iz milosrða prema svojim nestrpljivim
promatraèima nije tajio svoju sveæenièku mudrost i smjesta je poèeo oznaèavati
mokru vrpcu tintanom olovkom koja je, kao i uvijek, bila tupa.
"Vidite, stanovite se glasove može dešifrirati bez imalo poteškoæa, na
primjer, akcentirane ili zvuène vokale. U drugoj rijeèi dva puta je jasno
vidljiv glas "r". U prvoj rijeèi naglašeni "i", a pred njim mekani V - jer tu
ne može stajati tvrdi glas. Prije toga imamo formant "a", ali ne smijemo
zaboraviti da se u posljednjem slogu prije naglaska i V izgovara kao "a".
Meðutim, samoglasnik "u" zadržava svoja individualna svojstva i ako je udaljen
od naglašenog sloga - ovdje ima karakteristiènu nisku frekvenciju. Treæi glas
prve rijeèi nesumnjivo je "u". A poslije njega slijedi bezvuèan, mekonepèani,
eksplozivan suglasnik, najvjerojatnije "k" - tako da imamo "ukovi" ili
"ukavi". A ovdje je tvrdi V - jasno se razlikuje od mekanog V, jer ni na
jednom mjestu ne prelazi frekvenciju od 2300 herca. "Vukovi" - a zatim dolazi
jedan zatvorni, zvuèni glas, a iza njega jedan reducirani samoglasnik, pa ova
dva zajedno mogu interpretirati kao "di". I tako dobivamo "vukovidi"; prvi
glas moramo pogoditi, jer je razmazan. Mogao bih ga shvatiti kao V, kad mi sam
smisao ne bi govorio da je posrijedi "z". I tako je prva rijeè - "zvukovidi".
Idemo dalje. U drugoj rijeèi, kao što sam veæ rekao, nalaze se dva "r" i, po
svoj prilici, standardni glagolski završetak "ajet"; ali buduæi da je ovo
množina, oèigledno je "ajut". Vjerojatno "razrivajut" ili "razrešajut";
utvrdit æu zaèas, zaèas ... Antonina Valerjanovna, jeste li mi vi uzeli
poveæalo? Mogu li ga, molim vas, dobiti na trenutak?"
Nije uopæe bilo potrebe da se uzima poveæalo, jer je VIR davao vrlo široke
slike, ali to se po logorskoj tradiciji radilo zbog predstave, i Neržin se u
sebi nasmijao, odsutno gladeæi kosu koja je veæ bila glatka. Rubin ga pogleda
i uzme poveæalo koje su mu donijeli. Opæa je napetost porasla. Nitko nije znao
hoæe li Rubin taèno pogoditi. Sevastjanov je zapanjen šaputao: "To je
nevjerojatno. Nevjerojatno."
Nitko nije primijetio kad je u sobu na prstima ušao šuster-man. Nije imao
prava da uðe pa se zaustavio kod vrata. Dajuæi znak Neržinu da smjesta iziðe
iz sobe, Šusterman, meðutim, nije s njim izišao, veæ je èekao trenutak da
pozove Rubina. Tražio je Rubina da ga natjera da namjesti ležaj po propisima.
Nije to bilo prvi put da je Šusterman dosaðivao Rubinu s istim prigovorom.
Rubin je upravo pogodio rijeè "gluhi" i borio se s narednom rijeèju. Roitman
je blistao od zadovoljstva, ne samo zato što je
187
I
sudjelovao u tom trijumfu, veæ što ga je iskreno veselio svaki uspjeh u
poslu.
Tada Rubin sluèajno podigne pogled i susrevši se s mraènim Šustermanovim
pogledom, shvati zašto je Šusterman došao. L znak odgovora on ga zlobno
pogleda, kao da mu kaže: "Idi . namjesti ga sam!"
"Posljednja fraza glasi "telefonom". Tu kombinaciju susreæem, tako èesto da je
odmah prepoznajemo. I to je sve."
"Nevjerojatno!" ponovi Sevastjanov. "Oprostite, kako ono glasi vaše ime i
oèevo ime?"
"Lev Grigoriè."
"Slušajte, Leve Grigorièu, možete li razlikovati individua!!., odlike glasa na
tim otiscima?"
"Mi to zovemo individualni tip govora. Da. To je zapne predmet
našeg istraživanja."
"Vrlo dobro! Mislim da za vas imam jedan vi-lo zanimli.. zadatak."
Šusterman se iskrao iz sobe na prstima.
188
32
ZABRANJENO JE LJUBITI SE
Motor crne marice koja je trebala prevesti zatvorenike u posjetu nije radio.
Došlo je do zastoja dok se telefoniralo na sve strane i raspravljalo o raznim
moguænostima. Oko jedanaest prije podne, kad je Neržin, koga su pozvali iz
akustièkog laboratorija, došao da ga pretraže, ostalih šest zatvorenika koji
su išli u posjetu veæ je èekalo. Neke su još uvijek pretresali, a drugi su veæ
prošli pretres i èekali su - oslonjeni na veliki stol, ili hodajuæi amo-tamo
po sobi, dalje od prostora za pretres. Kraj zida stajao je potpukovnik
Klimentjev - dotjeran i ulizan, uspravan poput ratnika prije smotre. Prodoran
miris kolonjske vode širio se iz njegovog kao smola crnog brka i crne kose.
Ruku skrštenih na leðima stajao je kao da ga se to ništa ne tièe, ali njegova
nazoènost prisiljavala je stražare da pretresaju vrlo savjesno.
Kad je ušao u prostor za pretres, Neržina su doèekale ispružene ruke jednog od
najdosadnijih, najzajedljivijih stražara, Krasnogubenkog, koji ga smjesta
upita: "Sta imaš u džepovima?"
Neržin je veæ davno prerastao ono besplodno uzrujavanje koje mnogi zatvorenici
osjeæaju pred stražarima. Nije se potrudio da odgovori ili da žurno izvrne
džepove odijela od ševiota, koje mu je bilo još nepoznato. Pospano je pogledao
u Krasnogubenkog i jedva malo odmaknuo ruke od bokova, dopustivši stražaru da
mu pretraži džepove. Poslije pet godina zatvora i mnogih takvih pretresa,
Neržin nije osjeæao, kao što bi možda osjetio neki novajlija, da je to grubo
nasilje, da prljavi prsti èeprkaju po njegovom ranjenom srcu. Ne, ništa što se
nanosilo njegovom tijelu nije moglo pomraèiti njegovo blistavo raspoloženje.
Krasnogubenki otvori kutiju za cigarete, koju mu je Potapov upravo poklonio,
pogleda u vrhove svih cigareta da provjeri nije li u njima nešto sakriveno,
pogleda pod šibice u kutiji, opipa rubove Neržinove maramice. Ništa drugo nije
našao u džepovima. Zatim proðe rukom preko èitava Neržinova tijela, zavlaèeæi
ruku izmeðu potkošulje i kaputa za sluèaj da je nešto sakriveno pod
189
košuljom, ili izmeðu košulje i žaboa. Zatim sjedne na pete i, èvrsto ih
stežuæi, preðe rukama prvo po jednoj nozi od gore do dolje, zatim po drugoj.
Dok je Krasnogubenki èuèao, Neržin je dobro mogao vidjeti svog kolegu
zatvorenika, rezbara, i odmah je pogodio zašto je tako nervozan. Rezbar je u
zatvoru otkrio da ima talent za pisanje novela, i stao je pisati - o
doživljajima ratnih zarobljenika u Njemaèkoj, o susretima u æelijama, o
sudovima. Premda je njegova žena veæ prenijela jednu ili dvije takve prièe u
vanjski svijet, kome ih se moglo pokazati? Moralo ih se sakrivati. I ovdje ih
se takoðer moralo sakrivati. A èovjek se nikad nije mogao nadati da æe
iznijeti nešto što je napisao. Ali neki starac, prijatelj obitelji, proèitao
je ono što je rezbar poslao i kazao mu, i opet preko njegove žene, da se takvo
savršenstvo i izražajnost rijetko nalaze èak i u Cehova. Ta je reakcija veoma
ohrabrila rezbara.
Za današnju je posjetu napisao još jednu kratku prièu koja mu se èinila
velièanstvenom. Ali baš u trenutku kad su ga poèeli pretresati spopao ga je
silan strah pred istim tim Krasnoguben-kim i, okrenuvši se, progutao je
gužvicu paus-papira na kojem je mikroskopskim rukopisom napisao svoju prièu.
Sad ga je obuzelo kajanje što ju je progutao - možda bi mu uspjelo da je pro-
krijumèari.
Krasnogubenki reèe Neržinu: "Skinite cipele."
Neržin stavi nogu na klupicu, razveže vezice i odbaci cipelu ne gledajuæi kamo
æe pasti. Otkrio je poderanu èarapu. Krasnogubenki podigne cipelu, opipa je
iznutra i savije ðon. S istini nepokolebljivim licem, kao da je to najobiènija
stvar koju radi svakoga dana, Neržin odbaci drugu cipelu i otkrije drugu
razde-ranu èarapu. Vjerojatno zato što su èarape imale tako velike rupe,
Krasnogubenki nije pomislio da bi se u njima nešto moglo sakriti i nije
zahtijevao da ih skine.
Neržin opet obuje cipele. Krasnogubenki upali cigaretu.
Klimentjev se trgnuo kad je Neržin odbacio cipelu. Napokon. to je bilo
namjerno vrijeðanje njegova stražara. Kad èovjek ne bi podržavao stražare,
zatvorenici bi poèeli iskorištavati upravu. Još jednom je Klimentjev požalio
svoju širokogrudnost, i zamalo je odluèio da pronaðe neki razlog i zabrani
posjetu ovom drskom momku, koji ne samo da se nije stidio svog zloèinaèkog
položaja, veæ kao da je u njemu uživao.
"Pozor!" vikne on oštro, i sedam zatvorenika i sedam stražara okrene se prema
njemu. "Vi znate pravila. Ne smijete primili j ništa od svoje rodbine. Sve
što se predaje vama ili njima, moraj iæi preko mene. U razgovorima ne smijete
spominjati rad, radr uvjete, životne uvjete, dnevni red, položaj instituta. Ne
smije: spominjati nikakva imena. O sebi smijete reæi samo da je sve redu i da
vam ništa nije potrebno."
"O èemu onda možemo govoriti?" povièe netko. "O politici* Klimentjev se nije
udostojio èak ni odgovoriti na to; pitanj je bilo suviše idiotsko.
"Govorite o svojoj krivici", predloži jedan od zatvoreni mraèno.
"Govorite o pokori."
190
"Ne, ne smijete govoriti o svojoj osudi. To je tajna", odgovori Kiimentjev bez
drhtaja u glasu. "Raspitajte se za svoju obitelj, za djecu. I još nešto.
Postoji novo pravilo: od sada je zabranjeno držati se za ruke i ljubiti se."
Neržin, koji je ostao ravnodušan i kod pretresa i dok je slušao te glupe
propise koje je veæ znao zaobiæi, osjeti, kod vijesti da je zabranjeno ljubiti
se kako mu se smrklo pred oèima.
"Vidimo se jedanput na godinu", dovikne on promuklim glasom Klimentjevu, i
Kiimentjev se radosno okrene prema njemu, oèekujuæi da æe Neržin nastaviti.
Neržin je zamalo èuo kako Kiimentjev urla: "Uskraæujem vam posjetu!"
On proguta slinu i ne reèe ništa.
Njegova posjeta najavljena u posljednji trenutak oèigledno je bila
protupropisna, i bilo bi vrlo lako uskratiti mu je.
Uvijek se naðe netko da ušutka one koji izvikuju istinu ili traže pravdu.
Kao stari zatvorenik morao je svladati svoj gnjev.
I tako je, buduæi da mu nitko nije protuslovio, Kiimentjev jasnim i
ravnodušnim glasom dodao, da svi dobro upamte: "Kod svakog poljupca, stiska
ruke ili drugog prekršaja, posjeta æe biti smjesta prekinuta."
"Ali moja žena ništa ne zna! Ona æe me poljubiti!" povièe rezbar.
"Vaša æe rodbina takoðer biti upozorena!" odvrati Kiimentjev.
"Nikad još nije postojao takav propis."
"Sada postoji."
Glupani! I njihov je gnjev bio glup - oni kao da su vjerovali da je on lièno
izmislio taj propis, a ne da ga je našao u novim pravilima.
"Kako dugo æe trajati posjeta?"
"Ako doðe moja majka, hoæe li je pustiti unutra?"
"Posjete traju trideset minuta. Pustit æe samo onu osobu na koju obavijest
glasi."
"A moju petogodišnju kæer?"
"Djeca do petnaest godina mogu uæi s odraslima."
"A od šesnaest?"
"Ne mogu! Ima li još koje pitanje? Dobro, idemo. Van!"
Nevjerojatno! Neæe se voziti crnom maricom, kao što su se obièno vozili u
posjete, veæ malim gradskim autobusom.
Autobus je stao pred vratima upravne zgrade. Tri stražara, nova, u civilnoj
odjeæi i mekanim šeširima, s pištoljima u džepu, ušli su prvi u autobus i
zauzeli mjesta podalje jedan od drugoga. Dvojica su izgledala kao bivši
boksaèi ili gangsteri. Imali su lijepe ogrtaèe.
Jutarnji je mraz veæ nestao, ali je i dalje bilo hladno.
Sedam zatvorenika popelo se u autobus kroz prednja vrata i sjelo.
Još tri stražara u uniformi ušla su u autobus, šofer je zalupio vratima i
pritisnuo papuèicu za gas. Potpukovnik Kiimentjev ušao je u osobna kola.
191
i
33
FONOSKOPIJA
U podne se Jakonov nije nalazio u baršunastoj tišini svog uglaèanog, udobnog
ureda. Bio je u Sedmici i bavio se "parenjem" klipera i vocodera. Toga
jutra, ambiciozni inženjer Marku šev došao je na ideju da se ta dva ureðaja
spoje u jedan, i mno: su podržali taj prijedlog, svaki iz svog
vlastitog proraèunato; razloga. Usprotivili su se jedino Bobinin, Prjanèikov
i Roitmar. ali nitko ih nije slušao.
Ali još èetvero ljudi sjedilo je u uredu Jakonova: Sevastjano* koji je veæ
razgovarao s Abakumovom na telefonu, general Bui banjuk, mavrinski poruènik
Smolosidov i zatvorenik Rubin.
Poruènik Smolosidov bio je krupan èovjek. Gak i onaj vjeruje da u svakom
stvorenju ima nešto dobro, teško bi to mog naæi u ovom licu bez smiješka, u
mrzovoljasto stisnutim debeli usnama. Njegov je položaj u laboratoriju bio
posve nevažan; je jedva stajao malo iznad montera, a plaæa mu je bila jedr.j
plaæi najnižeg ženskog radnika. Istina, krao je još oko ti--, rubalja
mjeseèno iz instituta prodajuæi radio-dijelove na cr burzi, ali svima je
bilo jasno da se položaj Smolosidova i nje dohodak ne ogranièuju na tu
djelatnost.
Slobodni namještenici iz šaraške bojali su ga se, pa èak i > koji su s njim
igrali odbojku. Njegovo lice, na kojem se nije pokazao ni najmanji traèak
iskrenosti, bilo je zastrašuj Posebno povjerenje koje je uživao kod najviših
rukovodilaca ðer je bilo zastrašujuæe. Gdje on stanuje? Ima li uopæe Obitelj?
Nikad nije svoje kolege posjeæivao kod kuæe, r.:: svoje slobodno
vrijeme ikad provodio s kojim od njih izvan z.; instituta. O njegovoj se
prošlosti nije znalo ništa osim da irr. ratnih odlikovanja na grudima, i osim
toga što se jednom zirno pohvalio da stanoviti slavni maršal nije izrekao ni
jedinu rijeè tokom rata koju on, Smolosidov, nije èuo. K; ga upitali kako je
to moguæe, odgovorio je da je bio mari lièni radist.
192
I
Tek što je pokrenuto pitanje kojem æe se slobodnom namješteniku povjeriti
magnetofon i vrpca iz strogo povjerljivog odjela, veæ je general Bulbanjuk,
koji je donio vrpcu, naredio da je povjere Smolosidovu.
Sad je Smolosidov postavljao magnetofon na mali politirani stoliæ, dok je
general Bulbanjuk, kojega je glava bila nalik na golemi prezreli krumpir s
izboèinama umjesto nosa i ušiju, govorio: "Vi ste zatvorenik, Rubin. Ali nekoæ
ste bili komunist, i možda æete jednog dana opet biti."
"Ja sam i sad komunist", htio je uskliknuti Rubin, ali poni-žavalo ga je što
to mora dokazivati Bulbanjuku.
"Naši organi, dakle, imaju povjerenja u vas. Sad æete s ovog magnetofona èuti
jednu državnu tajnu. Nadamo se da æete nam pomoæi da uhvatimo tu ništariju,
tog saveznika izdajica naše zemlje. Oni žele da naša znaèajna nauèna otkriæa
preðu preko naših granica. Nije potrebno naglasiti da i najmanji pokušaj da se
otkrije..."
"Shvatio sam", prekinu ga Rubin, bojeæi se iznad svega da mu neæe dopustiti da
radi na toj vrpci. Pošto je veæ davno izgubio svaku nadu u lièni uspjeh, Rubin
je proživljavao život èitavog èovjeèanstva kao da je njegov vlastiti
obiteljski život. Ta vrpca koju još nije èuo veæ ga je lièno vrijeðala.
Smolosidov pritisne dugme na "start".
Rubin je uporno zurio u zvuènik magnetofona kao da traži lice svog liènog
neprijatelja. Kad bi Rubin tako netremice u nešto gledao, lice bi mu se steglo
i postalo okrutno. Nikad se ne bi moglo oèekivati milost od èovjeka s takvim
licem.
U tišini ureda uz tiho šuštanje vrpce slušali su dijalog uzbuðenog, užurbanog
neznanca i staromodne flegmatiène gospoðe.
Sa svakom reèenicom Rubinovo je lice sve više gubilo onaj strogi, ukoèeni
izraz i postajalo zbunjeno. Bože moj, pa to uopæe nije oèekivao. Ovo je neka
luda, èudnovata ...
Vrpca je završila.
Oèekivalo se da Rubin nešto kaže, ali u tom trenutku on nije znao što bi
rekao.
Trebalo mu je malo vremena da sve razmotri s razlièitih strana. Opet je upalio
cigaretu koja se u meðuvremenu ugasila i rekao: "Pustite još jednom."
Smolosidov pritisne dugme za vraæanje.
Rubin je pun nade motrio njegove tamne ruke modrikastih prstiju. Napokon,
Smolosidov bi mogao pogriješiti i ukopèati snimanje umjesto reprodukcije. I
sve æe biti izbrisano bez traga. Tada bi Rubin bio osloboðen odluke.
Rubin je pušio, gnjeèeæi prazan vrh cigarete meðu zubima.
Svi su šutjeli.
Smolosidov nije pogriješio. Ukopèao je pravo dugme.
Još jednom su èuli glas mladog èovjeka, nervozan, gotovo oèajan, i još jednom
nezadovoljnu gospoðu, mrzovoljastu i nejasnu. Rubin se iz svih sila trudio da
zamisli zloèinca, ali opsjedala ga je ta gospoða koju kao da je gledao pred
sobom, žena raskošne obojene kose, koja možda i nije bila njena. Pokrio je
lice rukama. Barbarska je bila i sama pomisao da se neko medicinsko otkriæe
11 U prvom krugu
193
može smatrati državnom tajnom; takva se pomisao nije mogla roditi u normalnom
mozgu razumne osobe. Jer lijek koji prvo pita za nacionalnost pacijenta, nije
uopæe lijek. A èovjek koji je odluèio da telefonira u taj stan pod prismotrom
vjerojatno uopæe nije pojmio koliko je to opasno; Rubinu se dopao taj odvažni
mladiæ.
Ali objektivno - objektivno, taj èovjek koji je htio uèiniti ono što je
smatrao pravednim, zapravo je napao pozitivne snage u povijesti. Ako
prihvatimo èinjenicu da se prioritet u nauènim otkriæima priznaje kao važan i
potreban za jaèanje države, tko god ga podriva objektivno stoji na putu
progresa. I mora b;-uklonjen.
Osim toga, razgovor i nije bio tako bezazlen. Ono prestrašer ponavljanje
rijeèi "stranci". Dati im "nešto". To bi moglo znaè i nešto drugo osim lijeka.
"Lijek" može biti samo šifra. Povije je poznavala takve sluèajeve. Kako su
baltièke mornare pozv: na oružani ustanak? Rijeèima: "Pošaljite nam ustav!"
A to znaèilo: Pošaljite ratni brod i desantni odred!
Vrpca se zaustavila. Rubin je podigao lice s ruku, pogleda:; mrzovoljastog
Smolosidova, glupog, naduvenog Bulbanjuka. Bi"j su mu odvratni. Nije imao
volje ni da ih gleda. Ali ovdje, na ovom malom raskršæu povijesti, upravo su
oni objektivno predstavljali njene pozitivne snage.
Èovjek se mora uzdiæi iznad liènih osjeæaja.
Upravo takvi mesari, ali u vojno-politièkom odjelu, strpali Rubina u zatvor
zato što nisu mogli podnijeti njegov talent poštenje. Upravo takvi mesari, ali
u uredu vrhovnog vojnog t ca, èetiri su godine bacali u koš za papir desetke
Rubinovih vapa kojima je dokazivao svoju nevinost.
Èovjek se mora uzdiæi iznad svoje vlastite bijedne sudb
I premda su ova dvojica zaslužila da ih se na licu mjesta u zrak jednom
granatom, èovjek im je morao služiti, njima i svojoj zemlji, njenoj naprednoj
ideji, njenoj zastavi.
Rubin spusti cigaretu u pepeljaru i trudeæi se da gleda ravr? u Sevastjanova,
koji mu se u tom trenutku uèinio pristojno-osobom, reèe: "Dobro, u redu.
Pokušat æemo." Prekinuo se, za uzdahnuo. "Ali ako nemate osumnjièenih, neæu
biti u stanju èi... èovjek ne može snimiti svakoga u Moskvi. S èijim gl da ja
ovo usporeðujem?"
Bulbanjuk ga umiri: "èetvoricu smo pokupili odmah telefonske kabine.
Ali vjerojatno nije bio ni jedan od njih. I tu pet imena iz ministarstva.
Pribilježio sam ih bez èina i navodim njihov službeni položaj, tako da se ne
bi bojali bilo optužiti."
On mu pruži list iz notesa. Na njemu je bilo ispisano imena:
1. Petrov
2. Sjagoviti
3. Volodin
4. šèevronok
5. Zavarzin
Rubin proèita i htjede zadržati popis.
194
"Ne, ne!" upozori ga Sevastjanov oštro. "Smolosidov æe držati popis."
Rubin ga vrati. Ta mjera opreza nije ga uvrijedila: bolje reæi, bila mu je
smiješna. Kao da se tih pet imena nije veæ usjeklo u njegovo pamæenje: Petrov,
Sjagoviti, Volodin, šèevronok, Za-varzin. Njegov dugogodišnji filološki studij
postao je do te mjere dio njega samoga, da je èak i sad uz put primijetio
etimologiju tih imena: "sjagoviti" - èovjek koji daleko skaèe; "šèevronok" -
ševa.
"Zahtijevam", reèe on suho, "da snimite još telefonskih razgovora ove
petorice."
"Dobit æete ih sutra."
Rubin malo promisli i reèe: Još nešto, želim znati godine svakog pojedinog."
On kimne u smjeru magnetofona. "Bit æe mi potrebna ova vrpca na dulje vrijeme,
i to još danas."
"Poruènik Smolosidov æe je imati kod sebe. Vama i njemu bit æe dodijeljena
soba u Strogo povjerljivom odjelu."
"Veæ je pripremaju", reèe Smolosidov.
Iskustvo je pouèilo Rubina da izbjegava opasnu rijeè "kada?", da ne bi i njemu
postavili isto pitanje. Znao je da na ovome ima tjedan-dva posla, a da æe, ako
upita šefove: "Kad vam je to potrebno?" oni odgovoriti: "Sutra ujutro." Zato
je upitao: "S kim mogu razgovarati o ovom poslu?"
Sevastjanov upita Bulbanjuka i odgovori: "Samo s majorom Roitmanom. S
Oskolupovom. I sa samim ministrom."
Bulbanjuk upita: "Jeste li upamtili sve moje opomene? Da ih ponovim?"
Rubin ustade bez dopuštenja i zaškilji na generala, kao da je on nešto maleno,
slabo vidljivo.
"Moram o tome razmišljati", reèe on, ne obraæajuæi se nikome posebno.
Nitko nije proturjeèio.
Rubin je duboko zamišljen izišao iz ureda, prošao kraj dežurnog i, nikoga ne
primjeæujuæi, krenuo po crvenom sagu stepeništa.
Morao je dovesti Neržina u ovu novu grupu. Kako bi mogao raditi bez ièijeg
savjeta? Problem æe biti vrlo težak. Rad je na glasovima tek poèeo. Prve
klasifikacije. Prva nomenklatura.
Uzbuðenje znanstvenog rada rasplamsalo se u njemu.
To je bila nova nauka - pronaæi zloèinca po otisku glasa.
Do sada su ih identificirali po otiscima prstiju. To su zvali daktiloskopija,
promatranje prstiju. Na tome se radilo stoljeæima.
Nova bi se nauka mogla nazvati promatranje glasova - tako bi je Sologdin
nazvao - ili fonoskopija. I valja je stvoriti u roku od nekoliko dana.
Petrov, Sjagoviti, Volodin, Šèevronok, Zavarzin.
195
34
NIJEMO ZVONO
Naslonjen na mekano sjedalo autobusa do prozora, Neržin je uživao u ugodnom
ljuljuškanju. Do njega je sjedio Ilarion Pavloviè Gerasimoviè, fizièar
specijalist za optiku, malen èovjek uzanih ramena s upadljivo
intelektualistièkim licem, i cvikerom poput špijuna na plakatu.
"Znate, mislio sam da sam se na sve priviknuo", reèe Neržin, tiho dijeleæi
svoje dojmove s njim. "Nemam ništa protiv toga da sjedim golog tura na
snijegu; pa èak i kad ljude trpaju u teretne vagone ili kad straža razbija
kovèege, ništa me ne smeta, ništa ne prodire do mene. Ali jedna je struna u
mom srcu još živa, neumrla - moja ljubav prema ženi. Kad je ona u pitanju ja
to ne mogu podnijeti. Da je vidim jednom na godinu i da mi ne dopuste da je
poljubim? Zaista pljuju na nas."
Gerasimoviè nabere svoje tanke obrve. One su izgledale kao da tuguju èak i dok
je prouèavao dijagrame.
"Postoji vjerojatno samo jedan put do neranjivosti", odgovori ori, "a to je
ubiti u sebi sve sklonosti i odreæi se svih želja."
Gerasimoviè je bio u Mavrinskoj šaraški svega nekoliko mjeseci i Neržin još
nije imao vremena da se s njim pobliže upozna. Ali Gerasimoviè mu se nekako
instinktivno dopao.
Nisu nastavili razgovor veæ su odmah ušutjeli. Putovanje u posjetu bio je
prevelik dogaðaj u životu zatvorenika. Bilo je to vrijeme da se preporodi duša
koja je dotle spavala u pogrebnoj kripti. Na um su dolazile uspomene kojih se
obiènim danima nikad ne bi prisjeæali. Æitavii godinu prikupljaš misli i
osjeæaje, da ih potrošiš u tim kratkim èasovima zajedno s nekim bliskim.
Autobus se zaustavio pred vratima. Narednik straže popeo se u autobus i dva
puta prebrojio zatvorenike koji su izlazili. Prije toga je nadstražar u
stražarnici veæ potpisao prijemnicu za sedam glava. Tada se narednik podvukao
pod autobus, provjerio da v..-nitko nije vozio na amortizerima - èak ni
bestjelesni duh ne bi bio u stanju da ondje visi više od jedne minute - i onda
se vrano
196
u stražarnicu. Tek tada su se otvorila prva vrata, zatim druga. Autobus je
prešao èarobnu crtu, i dok su mu vesele gume šapu-tale, jurnuo zaleðenim putom
kraj gaja.
Mavrinski zekovi mogli su svoje izlete zahvaliti strogoj tajnosti njihovog
instituta. Rodbina nije smjela znati gdje obitavaju njihovi živi leševi, jesu
li dovedeni sa sto kilometara udaljenosti ili iz Kremlja, jesu li dovedeni s
aerodroma ili s drugog svijeta. Vidjeli su samo dobro hranjene, dobro odjevene
ljude bijelih ruku, koji su izgubili svoju nekadašnju razgovorljivost i tužno
se smješkali, uvjeravajuæi ih da imaju sve i da im ništa nije potrebno.
Ti su posjeti bili veoma nalik na scene na starim grèkim nadgrobnim ploèama,
bareljefima koji predstavljaju i mrtvaca i žive roðake koji mu podižu
spomenik. Ali na tim ploèama uvijek postoji mala crta koja dijeli drugi svijet
od ovoga. Živi s ljubavlju gledaju mrtvaca koji gleda u pravcu Hada, ni veseo
ni tužan, s jasnim pogledom koji izražava duboko saznanje. Neržin je okrenuo
glavu da pogleda s brežuljka ono što gotovo nikad nije imao prilike vidjeti:
zgradu u kojoj su živjeli i radili, zgradu od tamne cigle sa zarðalom kupolom
nad njihovom polukružnom èudnovato lijepom sobom, a još više prastaru
šesterokutnu kulu. Na južnoj fasadi, gdje je bila smještena Akustika, Sedmica,
Projektni ured i Jakonovljev ured, ujednaèeni redovi prozora, koji se nisu
mogli otvoriti, gledali su jednolièno i ravnodušno; stanovnici predgraða i
Moskovljani koji su dolazili u šumicu nedjeljom nisu mogli ni zamisliti koliko
je istaknutih života, pogaženih nada, žarkih strasti i državnih tajni
sakupljeno, nagurano, izmiješano i ugrijano do usijanja u toj usamljenoj,
staroj zgradi u predgraðu. Æak i unutar zgrade svuda je vladala tajnovitost.
Jedna soba nije znala ništa o susjednoj. Jedan susjed nije ništa znao o
drugome. Oficiri službe sigurnosti nisu znali ništa o dvadeset dvije mahnite,
nerazumne žene, slobodne suradnice, kojima je bilo dopušteno da ulaze u tu
mraènu zgradu. I jednako kao što te žene nisu znale jedna za drugu - to je
moglo znati samo nebo, a možda kasnije historija - nitko nije znao da su sve
dvadeset i dvije, usprkos maèu koji im je visio nad glavom, ovdje pronašle
neku tajnu sklonost, zavoljele nekoga i potajno se s njim ljubile, ili se kome
smilovale i dovele ga u vezu s njegovom obitelji.
Otvorivši tamnocrvenu kutiju za cigarete, Gleb Neržin zapali s onim
specijalnim užitkom koji cigareta može pružiti u specijalnim trenucima neèijeg
života.
Premda je njegova pomisao na Nadju bila vrhunska pomisao koja je iskljuèivala
sve druge, njegovo tijelo uživajuæi u novosti putovanja, osjeæalo je želju da
se i dalje vozi. Da vrijeme stane, da autobus vjeèno vozi tim snježnim putom s
crnim tragovima guma, pokraj tog parka, bijelog od mraza, koji je pokrivao
granje drveæa, pokraj djece koja su protrèavala kraj njih, èije glasove Neržin
kao da nije èuo još od poèetka rata. Vojnici i zatvorenici nikad ne èuju
djeèje glasove.
Nadja i Gleb živjeli su zajedno godinu dana, godinu dana trèanja s mjesta na
mjesto s prepunim aktovkama. Oboje su bili studenti pete godine, pisali su
diplomske radove i polagali državne ispite.
197
Tada je došao rat.
Sad su veæ neki ljudi imali smiješnu kratkonogu djeèicu koja su trèala
naokolo.
Ali oni nisu.
Jedan mali djeèak poèeo je trèati preko ceste. Vozaè je oštro skrenuo da ga
izbjegne. Djeèak se preplašio, stao, podigao ruèicu u tamnomodroj rukavici do
rumenog lica.
Neržin, koji godinama nije razmišljao o djeci, iznenada posve jasno shvati da
je Staljin oteo njemu i Nadji„djecu.. Èak i ako njegov rok isteèe, èak i ako
opet budu zajedno, njegovoj ženi æe biti trideset šest godina, možda i
èetrdeset. Bit æe prekasno za dijete. Deseci djece odjevene u raznobojnu
odjeæu sklizali su se po jezercu.
Autobus je skrenuo u pokrajnje ulice i poèeo drndati preko kaldrme.
Opisi zatvora uvijek istièu strahote. Ali nije li još mnogo užasnije kad
strahota nema? Kad se strahota nalazi u sivoj metodologiji godina? U
zaboravljanju da je tvoj jedan jedini život na zemlji razoren? U tome što si
spreman da nekoj svinjskoj njušci to oprostiš? Da su tvoje misli obuzete time,
kako æeš sa zatvorskog pladnja pograbiti okrajak hljeba umjesto sredine; kako
æeš dobiti nepoderano rublje koje neæe biti pretijesno poslije slijedeæe
kupke?
Èovjek to mora proživjeti; to se ne može zamisliti. Da bi èovjek pisao ovakve
retke kao što je: "Sjedim za rešetkama, u zatvorskoj memli", ili "tamnicu mi
otvorite i dajte mi svjetlost dana, crnooku ljepoticu", ne mora biti u
zatvoru; sve se to može lako zamisliti. Ali to je samo osnovno. Samo u
beskonaènim, neprekinutim godinama može sazreti pravi doživljaj zatvora.
Nadja je pisala u svom pismu: "Kad se vratiš..." Ali to je bilo baš
najstrašnije. Nema povratka. Èovjek se ne može vratiti. Poslije èetrnaest
godina na frontu i u zatvoru, vjerojatno u njegovom tijelu više nema ni jedne
jedine stanice iz prošlosti. Oni se mogu samo iznova sastati. Nov, nepoznati
èovjek, uæi æe noseæi ime njenog muža i ona æe uvidjeti da onaj èovjek, njen
ljubljeni, zbog koga se zatvorila i èekala èetrnaest godina, više ne postoji,
da je išèezao, molekulu po molekulu.
Bilo bi dobro kad bi u tom drugom životu opet jedno drugo zavoljeli.
A ako ne bi?
Ušli su u ulice moskovskog predgraða. U Mavrinu je po raspršenom sjaju na
noænom nebu izgledalo da èitava Moskva blista, da sja. Ali ovdje su se jedna
za drugom redale jednokatnice i dvokatnice veæ davno oronule, s otpalom
žbukom, iskrivljenih plotova. Doista, nitko ih nije ni dirnuo od poèetka rata,
jer se napor morao ulagati na drugoj strani. Ali na selu, recimo izmeðu
Rjazana i Ruzajevke, kakvi æe tamo biti krovovi? Kakve kuæe?,
Autobus je dojurio do širokog, prometnog staniènog trga i i prešao ga. Još
jednom: tramvaji, trolejbusi, automobili, ljudi.j
198
Policija je imala nove, jarke crveno-ljubièaste uniforme koje Ner-žin nikad
prije nije vidio.
Neshvatljivo kako ga je Nadja mogla èekati tolike godine! Da se kreæe meðu tom
užurbanom gomilom koja neprestano hita da nekamo stigne, da osjeæa na sebi
poglede muškaraca, a nikad se ne pokoleba u srcu! Neržin je zamišljao kako bi
bilo da je situacija obratna: da je Nadja zatvorena, a on slobodan. On to
možda ne bi mogao podnijeti èak ni godinu dana. Nikad prije nije mogao ni
slutiti da je u toj slabašnoj djevojci tako granitna odluènost. Dugo vremena
sumnjao je u njenu izdržljivost, ali sad je osjeæao da Nadji nekako više nije
ni teško èekati.
Još dok je bio u tranzitnom zatvoru Krasnaja Presnja poslije pola godine
preslušavanja, kad je prvi put dobio dozvolu da napiše pismo, Gleb je pisao
Nadji s batrljkom olovke na istrganom komadu papira za pakovanje, složenog u
trokut, bez marke:
"Draga moja! Èetiri godine rata èekala si me - ne ljuti
se što si èekala uzalud; sad æe biti još deset godina. Èitavog
života sjeæat æu se, poput sunca, naše kratke sreæe. Ali sad
se osjeæaj slobodnom. Nema potrebe da i tvoj život bude
uništen. Udaj se!"
Iz èitavog pisma Nadja je shvatila samo jedno: "Znaèi, prestao si me voljeti!
Kako me možeš predati drugome?"
žene! Èak i na frontu kod Dnjeparskog mostobrana uspjela se probiti do njega s
krivotvorenim ispravama Crvene armije, u muškoj vojnièkoj bluzi koja joj je
bila prevelika, podvrgavana preslušavanjima i pretresima. Došla je da ostane
uz svoga muža, ako može, do kraja rata - ako on pogine, da umre i ona, ako on
preživi, da preživi i ona.
Kod mostobrana, koji je još nedavno bio smrtonosna stupica, ali je trenutno
bio miran, zarašten ravnodušnom travom, ugrabili su nekoliko kratkih dana
svoje rastrgane sreæe.
Ali vojske su se probudile, krenule u napad i Nadja se morala vratiti kuæi,
opet u onoj istoj nespretnoj vojnièkoj bluzi, s istim krivotvorenim ispravama.
Mali kamion odveo ju je kroz èistinu u šumi, i dugo mu je još vremena mahala.
Na autobusnim stanicama gomile su stajale u neurednim repovima. Kad bi došao
trolejbus, neki su ostali na svojim mjestima dok su se drugi gurali naprijed.
Na Sadovom bulevaru njihov je svijetloplavi autobus, poluprazan i zamaman,
prošao kraj autobusne stanice i zaustavio se kod semafora. Jedan bjesomuèni
Moskovljanin dotrèao je do njega, skoèio na papuèicu i stao lupati po vratima
vièuæi: "Idete li na Kotelnièeski kej? Kotelni-èeski kej?"
"Ne, ne, ne smijete gore!" povikao je jedan od stražara, mašuæi mu rukom da
siðe.
Urlajuæi od smijeha, stakloduvaè Ivan mu dovikne: "Naravno da ide! Baš tamo
ide. Sjedi, odvest æemo te." Ivan nije bio politièki zatvorenik i posjete su
mu bile dozvoljene svakog mjeseca. Svi su se zekovi nasmijali. Moskovljanin
nije mogao razumjeti kakav je to autobus i zašto se ne smije popeti.
199
Ali bio je navikao da se mnogo štošta ne smije - i iskoèio je.
Pet-šest ostalih putnika koji su se natiskali za njim zateturali su prema
natrag.
Svijetloplavi autobus skrenuo je lijevo na Sadovi bulevar. To je znaèilo da ne
idu u Butirku. Vjerojatno u Taganku.
Neržin se nikad ne bi bio razdvojio od svoje žene, i mirno bi proveo život
baveæi se numerièkom integracijom diferencijalnih jednadžbi da nije bio roðen
u Rusiji, ili da je bio roðen u drugo vrijeme, ili da je bio èovjek drugoga
soja.
U jednom odlomku u Devedeset tri od Victora Hugoa, Lante-nac sjedi na
pješèanoj duni. On istovremeno vidi nekoliko zvonika i svako zvono je u
pokretu. Sva zvona zvone na uzbunu, ali olujni vjetar odnosi zvuk, i on ništa
ne èuje.
Na isti taj naèin, zahvaljujuæi nekom èudnovatom unutarnjem osjetilu, Neržin
je veæ od prvih mladenaèkih godina slušao to nijemo zvono - sva stenjanja,
krikove, jadikovke umiruæih, koje stalan, uporan vjetar odnosi daleko od
ljudskih ušiju. Odrastao je ne proèitavši ni jednu jedinu knjigu od Mayne
Reida, ali u dobi od dvanaest godina proèitao je gomilu Izvestija visoku kao
on sam i prouèio izvještaje o procesu protiv inženjera sabotera. Od samog
poèetka djeèak nije vjerovao ono što èita. Nije znao zašto - njegov razum to
nije mogao pojmiti - ali je jasno vidio da je sve to laž, sama laž. On je
poznavao inženjere u obiteljima svojih drugova i nije mogao zamisliti da bi
takvi ljudi poèinjali sabotažu.
U trinaestoj i èetrnaestoj godini Gleb nije trèao na ulicu da se igra kad bi
završio s uèenjem, veæ bi sjeo i èitao novine. Poznavao je po imenu sve
partijske rukovodioce, njihove položaje, sovjetske vojne rukovodioce,
sovjetske ambasadore u svakoj zemlji i strane ambasadore u Sovjetskom Savezu.
Èitao je sve govore s kongresa, i uspomene starih boljševika, i promjenljivu
povijest Partije - postojalo je nekoliko verzija, a svaka je bila drukèija. I
u školi su veæ u èetvrtom razredu poèeli prouèavati elemente politièke
ekonomije, a od petog razreda nadalje imali su gotovo svaki dan sat društvenih
nauka. Dali su mu da èita U spomen Herzenu, a mnogo puta se iznova navraæao
na svezak Lenjina.
Ili zato što mu je uho bilo još mlado, ili zato što je èitao više od onoga što
stoji u novinama, on je jasno osjeæao laž u pretjeranom, odvratnom uzdizanju
jednog èovjeka, uvijek jednog èovjeka! Ako je on sve, ne znaèi li to da su svi
ostali ljudi ništica: Iz èistog protesta Gleb se nije mogao njime zanositi.
Gleb je bio tek u devetom razredu onog prosinaèkog jutra kad je pogledao u
izlog s novinama i proèitao da je Kirov ubijen I iznenada mu je, poput
zasljepljujuæeg svjetla, postalo jasno da je Kirova ubio Staljin, nitko drugi.
Zato što je on bio jedini koji se mogao okoristiti njegovom smræu! Obuzeo ga
je osjeæaj bolne usamljenosti - odrasli ljudi koji su se gurali oko Jijega
nisu shvaæali tu jednostavnu istinu.
Tada su isti oni stari boljševici, koji su proveli èitavu rev luciju i kojima
je ona znaèila èitav život, poèeli su tucetima :
200
stotinama išèezavati u ništavilo. Neki su, ne èekajuæi da ih uhapse, progutali
otrov u stanu; ostali su se vješali u svojim ladanjskim kuæama. Ali veæina je
dopustila da ih uhapse, pojavili bi se u sudnici i neobjašnjivo se kaj ali,
glasno se optuživali za najgore zloèine i priznavali da su služili svim
stranim špijunskim službama svijeta. Bilo je to tako pretjerano, tako grubo,
tako namješteno, da je samo kamenom uhu mogla promaæi ta laž.
Zar ljudi zaista nisu èuli? Ruski pisci, koji su se usuðivali tvrditi da su
duhovni nasljednici Puškina i Tolstoja, ispisivali su odvratne sladunjave
pohvale tiranu. Ruski kompozitori, obrazovani u konzervatoriju u Herzenovoj
ulici, polagali su svoje udvorne pjesmotvore pred njegov pijedestal.
Glebu Neržinu to je nijemo zvono grmjelo tokom èitave mladosti. U njemu se
rodila nepokolebiva odluka: saznati i razumjeti! Saznati i razumjeti! šetajuæi
po bulevarima svog rodnog grada u doba kad bi bilo prikladnije da uzdiše zbog
djevojke, Gleb je sanjario o danu kad æe sve dokuèiti, i kad æe možda
prodrijeti meðu one zidove gdje su se svi oni ljudi, kao jedan, optuživali
prije smrti. Možda se unutar tih zidova to može razumjeti.
U to doba nije znao ime tog zatvora, a ni èinjenicu da se naše želje, ako su
uistinu velike, zacijelo ispunjavaju.
Godine su prolazile. Sve se ostvarivalo i ispunjavalo u životu Gleba Neržina,
premda katkada sve nije bilo ni lako ni ugodno, šèepali su ga i odveli upravo
na ono mjesto, i upoznao je one koji su još bili živi, koji nisu bili
iznenaðeni njegovim sumnjama i koji su imali još stotinu puta više toga da
isprièaju.
Sve je bilo ispunjeno i ostvareno, ali Neržinu nije preostao ni njegov posao,
ni vrijeme, ni život - ni supruga. Kad jednom jedna velika strast obuzme dušu,
ona izbaci sve ostalo. U nama nema mjesta za dvije strasti.
... Autobus je zakloparao preko mosta nad Jauzom i nastavio vožnju po
beskonaènim, krivudavim, neprijaznim ulicama.
Neržin napokon reèe: "Dakle, ne vode nas u Taganku? Kamo idemo? Ne razumijem."
Gerasimoviè, razbudivši se iz sliènih mraènih misli, odgovori: "Ovo je Bedem
Lefortova. Idemo u Lefortovski zatvor."
Vrata su se otvorila pred autobusom. Ušao je u stražnje dvorište i zaustavio
se pred dvokatnim krilom izgraðenim uz visoki zatvor. Potpukovnik Klimentjev
veæ je stajao tamo, vrlo mladenaèka izgleda, bez bluze i kape.
Istina, ovdje je bilo manje hladno. Pod gustim, oblaènim nebom, prostirala se
sumorna studen bez vjetra.
Na potpukovnikov znak stražari iziðoše iz autobusa i posta-više se u red, i
samo su dvojica U zadnjim uglovima ostali sjediti s pištoljima u džepu.
Zatvorenici nisu imali vremena da promatraju glavni dio zatvora. Pošli su za
potpukovnikom u zgradu. Pred njima se pružao dugaèak uzan hodnik na kojem je
bilo sedam otvorenih vrata. Potpukovnik je išao pred njima i odluèno izvikivao
naredbe, kao u borbi: "Gerasimoviè - ovamo! Luka-šenko - tamo! Neržin - u
treæu!"
201
Jedan po jedan zatvorenici su ulazili u sobe.
Klimentjev im je doflfjelio svakome po jednog od sedam stra-žara. Neržina je
zapao prerušeni gangster.
Sve su te sobe bile istražni uredi: kroz rešetkaste prozore prodiralo je vrlo
malo svjetla; isljednikov stolac i stol nalazili su se pred prozorom; mali
stoliæ i klupica bili su za zatvorenika.
Neržin privuèe naslonjaè bliže vratima, namjestivši ga za ženu. Za sebe uzme
neudobnu klupicu s procijepom koji je prijetio da ga uštine. Upravo na takvoj
stolièici, iza istog ovakvog stola, nekad je prosjedio šest mjeseci istrage.
Vrata su ostala otvorena. Neržin je èuo kako lagane petice njegove žene
lupkaju po hodniku, i njen mili glas: "U ovu?"
I ona je ušla.
202
35
BUDI NEVJERNA!
Kad je oronuli kamion preskaèuæi preko ogoljelog borovog korijenja i škripeæi
po pijesku odveo Nadju s fronta, Gleb je stajao daleko na šumskoj èistini, i
šuma ga je progutala postajuæi sve duža, mraènija i uža; tko im je tada mogao
reæi da njihova razdvojenost ne samo da neæe završiti s ratom, veæ da je
zapravo tek zapoèela?
Uvijek je teško èekati da se muž vrati iz rata. Ali najteže od svega su
posljednji mjeseci prije rata. Po krhotinama granata i mecima ne raèuna se
koliko se dugo èovjek bori.
I tada su prestala dolaziti pisma od Gleba.
Nadja je trèala u susret poštaru. Pisala je mužu, njegovim prijateljima,
njegovim pretpostavljenima. Svi su šutjeli kao grob.
Nije bilo ni jedne veèeri u proljeæe 1945. kad se topovske salve nisu
prolamale zrakom. Zauziman je jedan grad za drugim: Konigsberg, Breslau,
Frankfurt, Berlin,, Prag.
Nije bilo pisama. Njene su nade jenjavale. Poèela ju je obuzimati apatija. Ali
to nije sebi smjela dopustiti. Ako je živ i ako se vrati, predbacit æe joj što
je gubila vrijeme. Radila je kao crv dan za danom, pripremila se za
postdiplomski studij kemije, uèila je strane jezike i dijalektièki
materijalizam - a plakala je samo noæu.
Iznenada, po prvi put, Nadji nije isplaæena njena mjeseèna pripomoæ kao ženi
oficira.
Stoga je povjerovala da je ubijen.
Tada je završio èetverogodišnji rat. Ljudi su trèali ulicama, pomahnitali od
radosti. Neki su pištoljima pucali u zrak. Svi su zvuènici u Sovjetskom Savezu
emitirali pobjednièke koraènice nad izgladnjelom i ranjenom zemljom.
Nisu joj javili da je ubijen. Rekli su da je nestao.
I njeno je srce, koje je zato što je ljudsko, odbijalo da se pomiri s neèim
što se više ne može ispraviti, poèelo izmišljati
203
"i i
bajke. Možda su ga poslali u neku tajnu misiju. Možda mu je povjeren neki
specijalan zadatak. Pokoljenje, odgojeno u sumnji i tajnovitosti, zamišljalo
je tajne èak" i tamo gdje ih nije bilo:.....--
Došlo" je""vfuce južno ljeto, ali sunce nije" sjalo za NeržirtOVu udovicu.
A ipak je živjela kao i prije, uèeæi kemiju, jezike i dijalektièki
materijalizam, bojeæi se da ne bude nezadovoljan kad se vrati.
Prošla su èetiri mjeseca. Došlo je vrijeme da se prizna da taj èovjek više
nije živ. A tada je stigao iskrzani trougao papira iz Krasne Presnje: "Jedina
moja! Sad æe biti još deset godina!"
Oni koji su joj bili bliski nisu je mogli razumjeti. Saznala je da joj je muž
u zatvoru - i razvedrila se i postala vesela. Sad opet nije bila sama na
zemlji. Kakva sreæa da nije u pitanju petnaest godina, ni dvadeset pet godina!
Samo se iz groba nitko ne vraæa. Ljudi se s robije vraæaju.
Sad, kad posrijedi nije bila smrt, kad više nije bilo onog užasnog unutarnjeg
beznaða, kad je preostao samo teret i prijetnja, Nadja je osjetila novu snagu.
On je u Moskvi. Znaèi da mora poæi u Moskvu i spasiti ga. Èinilo joj se da je
dovoljno da bude kraj njega, pa da ga spasi.
Ali kako doæi do Moskve? Naši potomci nikad neæe biti u stanju zamisliti što
je u to doba znaèilo putovati bilo kamo, a posebno u Moskvu. U prvom redu,
jednako kao u tridesetim godinama, svaki je graðanin morao ispravama dokazati
zašto ne ostaje na svom mjestu i kakva ga službena potreba prisiljava da
optereæuje prijevozna sredstva svojom osobom. Poslije toga izdali bi mu
propusnicu, koja mu je davala pravo da stoji u redu na stanici tjedan dana, da
spava na pljuvaèkom pokrivenom podu ili da plašljivo ugura mito na stražnja
vrata blagajnièke kabine.
Nadji je uspjelo da se upiše na inaèe nedostižni postdiplomski studij u
Moskvi. Pošto je trostruko platila kartu, otišla je u Moskvu avionom, držeæi
na koljenima aktovku pretrpanu udžbenicima i pustene èizme za sjeverne šume,
koje su oèekivale njenog muža.
Bilo je to ono èudesno vrhunsko razdoblje u životu kad nam neke dobre sile
pomažu te uspijevamo u svemu. Najistaknutiji postdiplomski institut u zemlji
primio je tu nepoznatu djevojku iz provincije bez imena, bez novaca, bez veza
i bez zvrjanja telefona...
Ali na kraju se utvrdilo da je sve to bilo mnogo lakše nego dobiti posjetu za
tranzitni zatvor Krasnaja Presnja. Posjete nisu bile dopuštene. Nikome. Svi su
kanali GULAG-a bili preoptereæeni - sa Zapada je dolazila bujica zatvorenika,
kakvu nije mogla zamisliti ni najbujnija mašta.
Ali kod stražarnice, na brzu ruku sklepane iz grubih dasaka èekajuæi da joj
odgovore na jednu od njenih beskorisnih molbi Nadja je vidjela kako izvode red
zatvorenika iz neobojenih drvenih vrata zatvora do gata na rijeci Moskvi. Neki
sretni bljesak intuicije otkrio je Nadji da se Gleb nalazi meðu njima.
204
Izveli su najmanje dvije stotine ljudi. Svi su se nalazili u onom prijelaznom
stanju u kojem èovjek kaže zbogom svojoj "slobodnoj odjeæi" i preuzima
sivocrnu odjeæu zeka. Svaki od njih još uvijek je zadržao nešto što je
podsjeæalo na njegov prijašnji život: vojnièku kapu sa štitnikom i šarenom
vrpcom, ali bez širita i zvijezde, kožne èizme koje još nisu bile prodane za
kruh ili završile u rukama kriminalnih bandi u zatvoru, svilenu košulju razde-
ranu svom dužinom na leðima. Svi su bili ošišani do gole kože i na jedan ili
drugi naèin štitili su glavu od ljetnog sunca. Svi su bili neobrijani i svi su
bili mršavi, a neki su bili na granici potpune malaksalosti.
Nadja nije morala tragati. Odmah je osjetila gdje je Gleb, i onda ga ugledala.
Hodao je u vunenoj vojnièkoj bluzi, raskopèana ovratnika, s crvenim širitima
artiljerijskog oficira još uvijek na rukavu, dok se na grudima jasno vidjelo
tamnije mjesto na kojem su nekad bila ratna odlikovanja. Hodao je s rukama na
leðima poput ostalih. Nije podizao pogled prema sunèanim otvorenim
prostranstvima na brežuljku, za koje bi èovjek pomislio da æe privuæi
zatvorenikov pogled, a nije se obazirao ni na žene koje su stajale po strani s
paketima. U tranzitnom zatvoru nitko nije primao pisma, i on nije znao da je
Nadja u Moskvi. Mršav i pepeljasta lica poput njegovih drugova, ipak je jasno
izražavao odobravanje, dok je s najnapetijom pažnjom slušao svog susjeda,
visokog starca sijede brade.
Nadja je stala trèati i izvikivati ime svog muža, ali zbog razgovora i glasnog
laveža policijskih pasa on je nije èuo. Potpuno bez daha nastavila je i dalje
trèati da ga ne izgubi iz vida. Strašno je bilo što je mjesecima morao trunuti
u mraènim i smrdljivim æelijama. Kakav je užitak bio vidjeti ga ovdje pored
nje. Kako se ponosila što se nije slomio. A i boljelo ju je što ne tuguje, što
je zaboravio svoju ženu. Po prvi put osjetila je bol zbog sebe - sumnju da
prema njoj nije postupao pravedno, da žrtva nije on, nego ona.
Sve je to osjetila u jednom jedinom trenutku. Stražari su stali vikati na nju;
užasni, dresirani krvoloèni psi natezali su uzice, izvijali se i lajali,
zakrvavljenih oèiju. Otjerali su Nadju. Kolona se protegla po uskom brežuljku
te nije bilo mjesta gdje bi se mogla ugurati kraj nje. Posljednji su stražari
ostali daleko u zaèelju, zatvarajuæi zabranjeni prostor izmeðu njih i
zatvorenika, i iduæi za njima Nadja više nije mogla uhvatiti korak s kolonom.
Spustila se niz brijeg i nestala iza druge èvrste ograde.
Noæu, kad ih stanovnici Krasne Presnje nisu mogli vidjeti, dugaèki vlakovi
marvinskih vagona stizali su u tranzitni zatvor. Odredi stražara sa
svjetiljkama u rukama, uz lavež pasa i povremene povike, kletve i udarce
utovarivali su po èetrdeset zatvorenika u jedan vagon i na tisuæe ih otpremali
u Peèoru, Intu, Vor-kutu, Sovetsku Gavan, Norilsk, Irkutsk, Èitu, Krasnojarsk,
Novo-sibirsk, Centralnu Aziju, Karagandu, Džezkazgan, Pribalkaš, Irtiš,
Tobolsk, Ural, Saratov, Vjatku, Vologdu, Perm, Solvièegodsk, Ribinsk,
Potminsk, Suhobezvodinsk, i brojne druge bezimene manje logore. Ostale su
zatvorenike, u skupinama po stotinu ili dvije,
205
I
odvodili danju u teretnim kamionima na mjesta oko Moskve, kao što su
Serebrjani Bor, Novi Jerusalim, Peršino, Hovrino, Beskud-nikovo, Himki,
Dmitrov, Solneènogorsk, a noæu i u samu Moskvu, gdje su iza barijera drvenih
plotova, iza spletova bodljikave žice gradili veliku, modernu prijestolnicu.
Sudbina je Nadju neoèekivano nagradila: Gleba nisu odveli na Arktik, veæ su ga
iskrcali u Moskvi u malom logoru koji je zidao golemu stambenu zgradu za
rukovodioce MVD-a, polukružnu kuæu na Kalužskim vratima.
Kad je Nadja, gotovo izvan sebe, pojurila tamo k njemu u prvu posjetu, uèinilo
joj se da je veæ napola osloboðen.
Na Bolšoj Kalužskoj ulici kretale su se limuzine, a meðu njima i pokoja
diplomatska kola. Autobusi i trolejbusi zaustavljali su se kod ulaza u
Neskuèni perivoj, gdje je bila smještena stražarnica logora - poput obiènog
ulaza u gradilište. Visoko gore, gradnja je vrvjela ljudima u prljavoj,
rastrganoj odjeæi, ali svi radnici na gradnjama tako izgledaju i ni jedan od
prolaznika nije pogodio da su to zekovi.
A onaj tko je pogodio, držao je jezik za zubima.
Bilo je Jto vrijeme jeftinog novca i skupoga kruha. Nadja je štedjela~na
hrani, prodavala stvari i nosila mužu pakete. Vlast je uvijek uzimala pakete.
Ali nisu èesto dopuštali posjete. Gleb nije ispunjavao svoju normu na radu.
Na posjetama bilo ga je nemoguæe prepoznati. Kao kod svih samopouzdanih ljudi,
nesreæa je na njega dobro djelovala. Omekšao je, ljubio je ženi ruke i
slijedio iskrice u njenim oèima. Ovo za njega više nije bio zatvor. Logorski
život, koji prelazi svojom okrutnošæu sve što je poznato o životima ljudoždera
i štakora, i njega je pognuo. Ali on se svjesno doveo do one granice iza koje
èovjek više ne osjeæa samosažaljenje, i iskreno je i uporno ponavljao: "Draga!
Ti ne znaš šta na sebe preuzimaš. Èekat æeš me godinu dana, èak tri, èak pet -
ali što kraj bude bliže, to æe teže biti èekati. Posljednje æe godine biti
najnepodnošljivije. Mi ne mamo djece. Nemoj dakle uništavati svoju mladost.
Ostavi me Udaj se ponovo!"
Nadja je tužno tresla glavom. "Tražiš izliku da me se oslobodiš?"
Zatvorenici su živjeli u nedovršenom krilu stambene zgraæ. koju su gradili.
Kad bi žene koje su donosile pakete, silazile i trolejbusa, vidjele bi dva-tri
prozora muške spavaonice iznaa ograde i muškarce koji bi nagrnuli na prozore.
Katkad bi se vidjele i zatvorske prostitutke. Jedna je prostitutka na prozoru
grlila svog logorskog "muža" i vikala preko ograde njegovoj zakonitoj ženi:
"Dosta toga faækanja, kurvo! Ovamo taj paket, i gubi Ako te još jednom vidim
kod stražarnice, cijelo æu ti lice grepsti."
Približavali su se prvi poslijeratni izbori za Vrhovni se U Moskvi su se za
njih energièno pripremali. Bilo je nepože:. zadržati pedesetosmaše u Moskvi.
Naravno, bili su to dobri nici. Ali moglo je sve ispasti nezgodno. A budnost
je bila sla! I tako, da bi ih sve preplašili, trebalo je otpremiti bar nekolic
206
I
Užasne zahodske prièe stale su kolati logorima, kako æe uskoro poèeti
transport zatvorenika na sjever. Zatvorenici koji su imali krumpira pekli su
ih za putovanje.
Da bi se zaštitilo glasaèe, sve su posjete u moskovskim logorima zabranjene
prije izbora. Nadja je poslala Giebu ruènik u koji je bila ušivena sitna
poruka:
"Ljubljeni moj." Ma koliko godina prošlo i ma koliko oluja prohujalo nad našim
glavama (ona se voljela izražavati uzvišenim rijeèima), tvoja æe ti djevojèica
biti vjerna dok god živi. Kažu da je tvoj odjel otpremljen dalje. Bit æeš u
dalekom kraju, na dugo godina otrgnut od naših sastanaka, od naših tajnih
pogleda preko bodljikave žice. Ako ti bilo kakva razonoda može olakšati teret
u tom beznadno mraènom životu - što onda? Pristajem, dragi, èak zahtijevam -
budi mi nevjeran, sastaj se s drugim ženama. Napokon, ti æeš mi se ipak
vratiti, zar ne?"
207
36
LIJEPO JE REÆI: "U TAJGU!"
Ne poznavajuæi ni desetinu Moskve, Nadja je vrlo dobro poznavala sumorni
zemljovid moskovskih zatvora. Zatvori su bili pravilno rasporeðeni po glavnome
gradu, smišljeno, tako da je svaka taèka u gradu imala poneki zatvor u
blizini. Predajuæi pakete, raspitujuæi se i iduæi u posjete, Nadja je
postepeno upoznala razliku izmeðu svesavezne Velike Lubjanke i provincijske
Male Lubjanke, otkrila da postoje istražni zatvori po imenu KPZ na svakoj
željeznièkoj stanici, više nego jednom bila u Butirki i u Taganki, znala koji
tramvaji voze do Lefortova i Krasne Presnje, premda te stanice nisu bile
oznaèene na tramvajskim kartama. Sad je stanovala kraj zatvora Mornarska
tišina, koji je bio razrušen 1917, a kasnije obnovljen i utvrðen.
Otkako se Gleb još jednom vratio iz dalekog logora u Moskvu, i to ovog puta ne
u logor veæ u neku nevjerojatnu ustanovu specijalni zatvor gdje je hrana bila
obièna i gdje su se bavili nauènim radom, Nadja je opet poèela s vremena na
vrijeme viða:: svog muža. Meðutim, žene nisu smjele znati gdje su im muže-,
zatvoreni, te su za. te rijetke posjete zekove odvodili u razr moskovske
zatvore.
Najugodnije su posjete bile u Taganki. To nije bio zatvor zo politièke
zatvorenike veæ za lopove, i pravila su bila vrlo labava- t Posjete su se
odvijale u stražarskom klubu gdje su èuvari s har-monikama komunicirali s
muzama. Zatvorenike su u otvoren autobusu dovozili kroz pustu Kamenšèikovu
ulicu. Žene su èekale na ploèniku i èak prije službenog poèetka posjete svai
zatvorenik je mogao zagrliti svoju ženu, postajati kraj nje, joj sve što su
propisi branili, pa èak joj i nešto dodati iz u ruku. Same su se posjete
odvijale prilièno slobodno i neob vezno. Muž i žena sjedili su jedno kraj
drugoga, i samo stražar je prisluškivao razgovore èetiri para.
Butirka, koja je u biti takoðer bila blag, veseo zatvor, ženai se èinila veoma
hladnom. Zatvorenike koji su dolazili u Butirkj i obje Lubjanke, odmah bi
obradovalo opæenito popuštanje u d:
208
I
plini. Tu nije bilo zasljepljujuæeg svjetla u "boksovima". Èovjek je mogao
hodati hodnicima ne držeæi ruke na leðima. Mogao je normalnim glasom
razgovarati u æelijama i viriti kroz okanca, ležati danju na drvenim ležajima,
a katkada i spavati pod njima. Butirka je još u kojeèemu bila popustljivija:
noæu se smjelo držati ruke pod kaputom, i nisu èovjeku oduzimali naoèale;
dopuštali su šibice u æelijama i nisu istresali duhan iz cigareta, a kruh u
paketima s hranom rezali su samo na èetiri dijela, a ne na sitne komadiæe.
Žene nisu znale za sve te olakotne okolnosti. One su vidjele bedem visok sedam
metara koji se protezao od jednog do drugog ugla Novoslobodske ulice. Vidjele
su željezna vrata izmeðu snažnih betonskih stupova, i druga, neobièna vrata
koja su se polako otvarala mehanièkim putem, da bi propustila crne marice. A
kad bi ženama bilo dopušteno da uðu u posjetu, vodili su ih kroz kameni bedem
debeo dva metra i izmeðu visokih zidova koji su okruživali straviènu
Pugaèovljevu kulu.
Obièni su zekovi vidjeli svoje posjetioce kroz dvije rešetke. Stražar je hodao
prolazom izmeðu rešetaka, kao u kavezu. Zekovi s višim položajem, zekovi iz
šaraške, primali su svoje posjetioce za velikim stolom, pod kojim je èvrsta
pregrada spreèavala da se dodiruju nogama ili izmjenjuju bilo kakve znakove.
Na èelu stola sjedio je stražar poput budnog kipa slušajuæi razgovor. Ali ono
što je u Butirki izazivalo najveæu potištenost bila je èinjenica da su se ti
muževi pojavljivali iz dubina zatvora, izvirili na pola sata iz debelih,
memljivih zidova, smiješili se sablasno, uvjeravali svoje žene da dobro žive,
da im ništa nije potrebno, i onda se vraæali meðu zidove.
Danas se po prvi put Nadjina posjeta odvijala u Lefortovu.
Stražar u stražarnici oznaèi nešto na svom popisu i pokaže Nadji dugaèku
jednokatnicu.
U goloj sobi s dvije duge klupe i dugaèkim praznim stolom veæ je èekalo
nekoliko žena. Na stolu su poèivale pletene košarice i platnene torbe za
tržnicu, oèigledno pune hrane. I premda su zekovi u šaraški bili dosta dobro
hranjeni, Nadja, koja je u svojoj torbi donijela nešto skromnih prženih
kolaèiæa, bila je povrijeðena i pekla ju je savjest što ne može ponuditi svom
mužu nešto ukusno èak ni jednom godišnje. Ispržila je tijesto rano ujutro, dok
su ostale u spavaonici još spavale - od nešto bijelog brašna što je imala i
preostalog maslaca i šeæera. Nije mogla nabaviti bombone ili slastièarske
kolaèe, a i tako joj je ostalo vrlo malo novaca. Ta se posjeta poklapala s
roðendanom njena muža, a ona mu nije imala što donijeti na dar. Htjela mu je
dati dobru knjigu, ali ni to nije mogla nakon posljednje posjete. Taj put mu
je Nadja donijela knjigu Jesenjinovih stihova koju je nekim èudom uspjela
nabaviti. Bilo je to isto izdanje koje je njen muž nekad imao na frontu, i
koje je nestalo kad su ga uhapsili, I zato je Nadja napisala na prvoj strani:
"Ovako æe ti se sve izgubljeno vratiti."
Ali potpukovnik Klimentjev u njenoj je nazoènosti istrgnuo naslovnu stranu i
vratio joj, rekavši da nikakve pismene poruke
14 U prvom krugu
209
ne smiju biti ukljuèene u ono što se zatvoreniku predaje - posveta
mora iæi odvojeno, preko cenzora.
Kad je za to saznao, Gleb joj je ljutito rekao: "Nemoj mi više donositi
knjige."
Oko stola su sjedile èetiri žene, od kojih je jedna bila mlada s trogodišnjom
djevojèicom. Nadja ni jednu nije poznavala. Pozdravila ih je, a one su joj
odzdravile i onda nastavile živahno razgovarati.
Kod najudaljenijeg zida žena od kojih trideset pet ili èetrdeset godina u vrlo
starom krznenom kaputu sjedila je na klupici podalje od ostalih. Oko glave je
svezala sivu maramu, tako izlizanu da se veæ vidjelo tkanje. Sjedila je
prekrštenih ruku i uporno je zurila u pod pred sobom, èitavo njeno držanje
jasno je davalo do znanja da želi samo da je puste na miru i da joj nije do
razgovora. Nije držala nikakav paket u rukama niti kraj sebe.
Grupa je bila spremna da primi Nadju, ali Nadja im se nije htjela pridružiti.
I ona je tog jutra htjela ostati nasamo sa svojim posebnim raspoloženjem.
Približivši se ženi koja je sjedila sama, upitala ju je: "Je li slobodno?"
Žena je podigla pogled. Oèi su joj bile potpuno bezbojne. Vidjelo se da uopæe
nije shvatila što ju je Nadja upitala. Gledala je ravno kroz Nadju.
Nadja je sjela omotavši se u svoj kaput od umjetnog karakila. I ona je
ušutjela.
U ovom trenutku nije htjela èuti ništa drugo, ni misliti ni na što drugo osim
na Gleba i na razgovor koji æe voditi; na ono što je vjeèno išèezavalo u magli
prošlosti i magli buduænosti; o onome što se nije ticalo ni njega, ni nje, veæ
njih dvoje zajedno i što se obièno nazivalo otrcanom rijeèju "ljubav".
Ali nije mogla da ne èuje razgovor za stolom. Žene su razgovarale o onome što
njihovi muževi dobivaju za jelo, što im stavljaju na stol ujutro i uveèe i
kako im èesto peru rublje. Kak„ su sve to znale? Zar su zlatne èasove svoje
posjete tratile razg varajuæi o takvim stvarima? Nabrajale su kakvu su hranu,
i k liko dekagrama i kilograma donijele sa sobom. Sve je to bio c one žilave
ženske sklonosti koja porodicu èini porodicom i odr. va ljudski rod na životu.
Ali Nadja to nije gledala tako. Umjes: toga mislila je: kako je to uvredljivo,
kako obièno, kako bijedr pretvarati te velike èasove u trivijalnost! Zar tim
ženama nik. nije palo na um da bi radije morale razmisliti tko se to usuc
zatvoriti njihove muževe? Napokon, njihovi su muževi mogli i -biti iza
rešetaka, pa prema tome, ne imati ni potrebe za tim pakt tima hrane.
s
Morale su dugo èekati. Posjeta je bila zakazana za deset smm prije podne, ali
u jedanaest se još nitko nije pojavio.
Sedmi posjetilac, sjedokosa žena, došla je sva zadihan? • snije od ostalih.
Nadja ju je upoznala za vrijeme prijašnje pc Bila je to prva rezbareva žena i
vrlo je spremno ispripovijec svoju povijest. Uvijek je obožavala svog muža i
smatrala nijem. Ali on joj je rekao da je s njom nesretan zbog nj" psihološkog
kompleksa, napustio ju je s djetetom i otišao k
210
goj. S tom crvenokosom živio je tri godine, a onda je morao u rat. U ratu je
bio odmah zarobljen, ali u Njemaèkoj je živio slobodno i èini se da je i tamo
nalazio razonode. Kad se vratio iz njemaèkog zarobljeništva uhapsili su ga na
granici i dali mu deset godina. Iz Butirke je obavijestio svoju crvenokosu
ženu da je u zatvoru i zatražio pakete. Ona je rekla: "Bilo bi bolje da je
izdao mene nego svoju zemlju! To bih mu mogla lakše oprostiti." Onda je on
zamolio svoju prvu ženu da mu oprosti, i ona mu je poèela donositi pakete i
dolaziti u posjete - i sad joj se kleo na vjeènu ljubav.
Nadja se sjetila kako je rezbareva žena pri tom ogorèeno izjavila da je
najbolje, kad muževi sjede u zatvoru, prevariti ih "pa æe nas, kad iziðu, više
cijeniti. Inaèe æe misliti da nas cijelo to vrijeme nitko nije htio, nitko
nije poželio".
Sad je novonadošla veæ izmijenila tok razgovora za stolom. Pripovijedala je o
svojim neprilikama s advokatima i pravnim centrom u Nikolskoj ulici. To se
savjetovalište, nazivalo "Uzornim". Njegovi su advokati uzimali na tisuæe
rubalja od svojih klijenata i èesto posjeæivali moskovske restorane - dok su
sluèajevi klijenata ostajali taèno na onom mjestu gdje su bili i ranije, to
jest nigdje. Ali na kraju su izgleda ipak prešli granicu. Sve su ih uhapsili,
svima su natovarili po deset godina, i rijeè "uzorno" uklonjena je s natpisa u
Nikolskoj ulici. Onda su i u neuzornom savjetovalištu novi advokati, kojima su
nadomjestili stare, opet poèeli uzimati tisuæe rubalja i ostavljati sluèajeve
svojih klijenata na istoj taèci. Advokati su u povjerenju tumaèili da su ti
veliki honorari potrebni zato što ih moraju podijeliti s drugima. Bilo ih je
nemoguæe kontrolirati. Možda nisu dijelili ni s kim, usprkos tome što su
uvijek davali na znanje da se taj posao odvija preko mnogih ruku. Bespomoæne
su žene hodale amo-tamo pred betonskim zidom zakona, Kao što su hodale pred
sedam metara visokim zidom Butirke - nisu imale krila da ih prelete i morale
su se l^anjati pred svakim vratima koja su se otvarala. Zakonske pro-
ce3ure~lza tih zatvora za njih su bile nalik tajnim okretajima jednog moænog
stroja koji je - usprkos oèiglednoj krivnji optuženih i kontrastu izmeðu njih
i onih koji su ih uhapsili - katkada, kao u kakvoj lutriji, nekim èudom mogao
izbaciti i zgoditak. I tako su žene plaæale advokate ne za te zgoditke, veæ za
svoje snove o njima.
Rezbareva je žena nepokolebljivo vjerovala da æe jednoga dana ipak uspjeti. Po
onome što je prièala moglo se razabrati da je prodajom svoje sobe i od rodbine
prikupila èetrdeset tisuæa rubalja i da je sve to isplatila advokatu. Dosad je
veæ imala èetiri advokata. Uložene su tri molbe za pomilovanje i pet žalbi.
Pratila je napredovanje svih tih molbi i na mnogim su joj mjestima obeæali da
æe njenom predmetu obratiti posebnu pažnju. Poznavala je po imenu sve tužioce
koji su radili u tri glavna tužilaštva i udahnula je atmosferu prijemnih
kancelarija u Vrhovnom sudu i Vrhovnom Sovjetu. Poput mnogih lakovjernih
ljudi, precjenjivala je vrijednost svake nadobudne primjedbe i svakog pogleda
koji nije bio otvoreno neprijateljski.
211
"Morate pisati! Morate svima pisati!" energièno je ponavljala, nagovarajuæi
druge žene da se povedu za njenim primjerom. "Mu-živi nam stradaju. Sloboda
neæe doæi sama po sebi. Morate pisati!" Ta je prièa razbila Nadjino
raspoloženje, a i uznemirila joj savjest. Slušajuæi zaneseni govor ostarjele
rezbareve žene èovjek nije mogao da ne povjeruje da ih je ona sve nadmašila,
da æe zacijelo izvuæi muža iz zatvora - i da se upita: "Zašto ne bih i ja
mogla toliko napraviti? Zašto sam ja manje vjerna družica?"
Nadja je samo jednom poslovala s "uzornim" pravnim savjetovalištem. Sastavila
je samo jednu molbu uz pomoæ advokata i platila mu 2.500 rubalja. Izgleda da
je to bilo premalo. Uvrijedio se i nije uèinio ništa.
"Da", reèe ona tiho samo za sebe, "jesmo li sve uèinile? Je li nam savjest
èista?"
žene koje su za stolom razgovarale nisu je èule, ali se njena susjeda okrenula
naglo prema njoj kao da ju je Nadja uvrijedila.
"A što se može uèiniti?" upita je neprijateljskim glasom. "Sve je to tlapnja!
Èlan pedeset osam - to znaèi doživotni zatvor. Pedesetosmaši nisu zloèinci,
nego neprijatelji! Ne možeš iskupiti pedesetosmaša ni za milijun!"
Lice joj je bilo posve naborano. U glasu joj je zvuèala èista, neublažena
patnja.
Nadja je osjetila silnu samilost prema toj staroj ženi. Kao da se isprièava
zbog uzvišenosti svojih rijeèi, odgovorila je: "Htjela sam reæi da ne èinimo
sve što možemo. Napokon, žene dekabrista ostavljale su sve i odlazile za
svojim muževima, ne žaleæi se i ne oklijevajuæi. Ako im ne možemo pribaviti
slobodu, možda bi im mogli isposlovati izgnanstvo. Podnijela bih da ga otpreme
u tajgu, u ma koju tajgu, ma gdje na Arktiku, gdje nikad nema sunca, i ja bih
otišla za njim, sve bih ostavila."
žena, koja je imala lice namrštene redovnice i kojoj je siva
haljina bila posve iznošena, pogledala je Nadju zaprepašteno i
s puno poštovanja.
"Vi biste još uvijek imali snage da idete u tajgu? Kako ste sretni! U meni
više nema snage nizašto. Mislim da bih se udala za bilo kojeg imuænog starca
koji bi me htio uzeti."
Nadja zadrhti. "I mogli ga ostaviti? Iza rešetaka?" Žena uhvati Nadju za rukav
kaputa. "Draga moja! Lako je bilo voljeti èovjeka u devetnaestom vijeku! Te
žene dekabrista - mislite li da su one izvršile neko herojsko djelo? Je li ih
personalni odio pozivao da ispunjavaju upitnike za službu sigurnosti? Jesu li
morale sakrivati svoj brak kao da je zarazna bolest, da bi zadržale svoj
posao, da im ne oduzmu i posljednjih pet stotina rubalja mjeseèno? Jesu li ih
bojkotirali u zajednièkom stanu? Doèekivali zviždanjem kad su odlazile u
dvorište po vodu, i nazivali ih "neprijateljima naroda"? Jesu li ih roðene
majke i sestre nagovarale da budu razumne i da se razvedu? Ne, naprotiv!
Pratio ih je ushiæeni mrmor najboljega društva! Milostivo su poklanjale
pjesnicima legende o svojim podvizima. Odlazeæi u Sibir svojim skupocjenim
koèijama nisu gubile, zajedno s pravom da žive u Moskvi, svojih posljednjih
bijednih deset kvadratnih metara; nis_: morale trti glavu takvim sitnicama kao
što su crni znakovi u rad 212
noj knjižici, ili smoènica u kojoj nema ni lonaca, ni zdjela, ni crnoga kruha!
Lijepo je reæi: "U tajgu!" Oèigledno ne èekate jako
dugo!"
Glas tek što je nije izdao. Suze su ispunile Nadjine oèi dok je slušala
strastveno uvjeravanje svoje susjede.
"Bit æe uskoro pet godina kako mi je muž u zatvoru", reèe ona opravdavajuæi
se. "A prije toga je bio na frontu..."
"To nemojte raèunati!" prigovori žena žestoko. "Nije ista stvar biti na
frontu! Onda je lako èekati! Onda svi èekaju. Onda možete otvoreno govoriti,
èitati pisma! Ali ako èovjek mora èekati a uz to se još i skrivati - onda?"
Ušutjela je. Shvatila je da Nadji to ne mora tumaèiti. Bilo je veæ 11 i 30.
Napokon je ušao potpukovnik Klimentjev i debeo, neprijazan nadstražar.
Nadstražar je poèeo uzimati pakete, otvarati tvornièka pakovanja keksa i
lomiti svaku domaæu mesnu pitu napola. Lomio je i Nadjine kolaèiæe, tražeæi
kakvu umiješanu poruku, ili novac, ili otrov. Klimentjev je od svih
pokupio dozvole za posjetu, upisao sva njihova imena u veliku knjigu, zatim se
uspravio po vojnièku i objavio jasnim glasom: "Pažnja! Jeste li upoznati s
pravilima? Posjeta traje trideset minuta. Zatvorenicima ništa ne smijete
davati. Zatvorenike je zabranjeno ispitivati o poslu, o životu, o dnevnom
redu. Kršenje tih pravila kažnjivo je po kaznenom zakoniku. I nadalje, poèevši
od današnje posjete, zabranjeno je držanje za ruke i ljubljenje. U sluèaju
prekršaja, posjeta æe biti smjesta prekinuta." Pokorne su žene šutjele.
"Gerasimoviè, Natalija Pavlovna!" proèita Klimentjev prvo ime.
Nadjina susjeda ustane, i èvrsto koraèajuæi u svojim predratnim pustenim
èizmicama iziðe u hodnik.
213
37
POSJETA
Premda je plakala dok je èekala, Nadju je obuzelo blagdansko raspoloženje kad
je napokon ušla.
Kad se pojavila na vratima Neržin je veæ ustao da je doèeka i smiješio se.
Njegov je smiješak potrajao samo trenutak; ali osjetila je iznenadnu sreæu:
ostao joj je jednako blizak. Nije se izmijenio prema njoj.
Tip bikovske šije u mekanom sivom odijelu, koji je izgledao kao bivši
gangster, prišao je malom stoliæu i pregradio usku sobicu, braneæi im da se
dodirnu.
"Oh, ma hajde, dajte mi bar da je uhvatim za ruku", reèe Neržin ljutito.
"Nije dopušteno", odgovori stražar, otvarajuæi teške vilice samo toliko da bi
rijeèi mogle iziæi.
Nadja se blijedo nasmiješi i dade znak mužu da se ne svaða. Sjela je na
naslonjaè koji joj je pripremio. Na nekim mjestima dlake su stršale iz kožnate
presvlake. Nekoliko je generacija isljednika sjedilo na tom naslonjaèu,
poslalo na stotine ljudi u grob, i uskoro pošlo za njima.
"Pa, sretan ti roðendan!" reèe ona trudeæi se da izgleda vesela. "Hvala."
"Kakva sluèajnost da je to baš danas."
"Zvijezde."
Veæ su se navikli da govore jedno s drugim.
Nadja se trudila da ne obraæa pažnju na tešku nazoènost stra-žara koji ih je
promatrao. Neržin se trudio da sjedi tako da ga klimava stolica ne štipa.
Stoliæ koji je stajao pred generacijama zatvorenika na preslušavanju, stajao
je sada izmeðu muža i žene.
"Da ne zaboravim: donijela sam ti nešto malo da prigrizeš, pržene kolaèiæe.
Znaš, kao što ih mama pravi, žao mi je što nema ništa bolje."
214
"Budalice, nije ni to trebalo. Imamo svega."
"Ali prženih kolaèiæa nemate, zar ne? A rekao si da ti više ne nosim knjige,
èitaš li Jesenjina?"
Neržinovo se lice smraèi. Prije više od mjesec dana netko je otkucao Šikinu da
on ima Jesenjina, i Šikin mu je oduzeo knjigu, rekavši da je zabranjena.
"Èitam."
Ima li smisla u ciglih pola sata zalaziti u pojedinosti?
Premda u sobi uopæe nije bilo vruæe - naprotiv, prilièno svježe - Nad ja
otkopèa ovratnik na kaputu i otvori ga, jer je htjela svom mužu pokazati ne
samo svoj novi krzneni kaput - o kome nije ništa rekao - veæ i novu bluzu.
Nadala se takoðer da æe joj naranèasta boja bluze malo oživjeti lice; u ovom
prigušenom svjetlu vjerojatno je izgledalo bljedunjavo.
Jednim jedinim pogledom Neržin obuhvati svoju ženu - njeno lice, vrat i otvor
na grudima. Nad ja zadrhti pod tim pogledom - najznaèajnijim dogaðajem tokom
te posjete - i kao da se podigla njemu u susret.
"Imaš novu bluzu. Pokaži malo više."
"A moja bunda?" na licu joj se pojavi izraz razoèarenja.
"Što je s bundom?"
"Nova je."
"Pa zbilja", reèe Gleb konaèno. "Bunda je nova." Gledao je u crne kovrèice ne
znajuæi da je to karakil, i da li je pravi ili umjetni, jer on nikad ne bi bio
u stanju razlikovati bundu od pet stotina rubalja od bunde od pet tisuæa
rubalja.
Ona je sad zbacila kaput s ramena. Vidio joj je vrat, kao i nekad lijepo
oblikovan kao u mlade djevojke, i uska ramena koja je tako volio stezati dok
ju je grlio, i, pod naborima bluze, grudi koje su tokom godina izgubile
èvrstinu.
I ako je na trenutak osjetio da joj predbacuje u sebi što nabavlja novu odjeæu
i što sklapa nova poznanstva, sad je to nadomjestila svijest da je sivi
zatvorski kamion pogazio i njen život.
"Mršava si", rekao je sa suosjeæanjem! "Morala bi bolje jesti. Zar ne možeš
bolje jesti?"
Jesam li ružna? pitao je njen pogled.
Prekrasna si kao uvijek! odgovarao je pogled njenog muža. (Premda te rijeèi
potpukovnik nije branio, nisu se mogle izgovarati ni u èijoj nazoènosti.)
"Dobro jedem", lagala je. "Samo, eto, život mi je nemiran, rastrgan."
"Kako? Prièaj mi." "Ne, prvo ti prièaj."
"A što ja mogu prièati?" reèe Neržin smiješeæi se. "Ništa." "Pa, znaš ...",
poèela je oklijevajuæi.
Mesnati stražar stajao je pola metra od stola i svisoka, poput buldoga i s
kamenim prezirom gledao na taj par.
215
Morali su naæi pravi ton, krilati jezik aluzija. Obrazovanje je odredilo taj
ton.
"Je li to odijelo tvoje?" upitala je.
Neržin iskrivi lice i strese glavom.
"Moje? Ne. Ima potemkinovsku funkciju. Na tri sata. Neka te ova sfinga ne
smeta."
"Ne mogu drugaèije", reèe ona, malo se dureæi poput djeteta i koketirajuæi,
svjesna da se još uvijek sviða mužu.
"Mi smo navikli da to gledamo s humoristiène strane."
Nadja se sjetila razgovora s Gerasimovièevom i uzdahnula. "Ali mi žene ne."
Neržin pokuša dodirnuti koljenima koljena svoje žene, ali daska pod stolom
spreèavala je èak i taj kontakt. Stol se zaljuljao. Oslonivši se na laktove i
približivši se ženi, Neržin reèe razoèarano: "Tako je to - posvuda zapreke."
Jesi li moja? Moja? pitao je njegov pogled.
Ja sam ona koju ljubiš. Nisam ništa gora, vjeruj mi, govorile su njene
blistave sive oèi.
"A posao - kako je tu sa zaprekama? Prièaj mi. Nisi više na postdiplomskom
studiju?"
"Ne."
"Znaèi, obranila si disertaciju?"
"Ne."
"Pa kako to?"
"Pa eto, ovako..." Poèela je govoriti vrlo brzo, preplašena što je veæ tako
mnogo vremena prošlo. "Nitko nije veæ tri godine obranio disertaciju. Odgajaju
ih. Na primjer, jedna je studentica dvije godine pisala disertaciju o
"Problemima raspodjele hrane u zajednici", a onda su je natjerali da promijeni
temu." (Ah! Zašto o tome govoriti? To uopæe nije važno.) "Moja disertacija je
veæ gotova i štampana, ali zadržali su je zbog raznih izmjena..." ("Borba
protiv udvornosti" - ali može li se o tome ovdje govoriti?) "... a tu je još i
pitanje fotokopija. A još uvijek ne znam kako æu je dati uvezati. To je sve
vrlo teško."
"Ali isplaæuju ti tvoju stipendiju?"
"Ne."
"Pa od èega živiš?"
"Od plaæe."
"Znaèi, radiš. Gdje?" "Tamo, na sveuèilištu." "U kojem svojstvu?"
"To je privremen, iluzoran posao. Razumiješ li? Moja je situacija svuda
nezgodna - uglavnom me podnose. I u domu isto tako. Zapravo, ja ..."
Bacila je pogled na stražara. Htjela mu je reæi da joj je pix>-j èija veæ
davno morala otkazati pravo na stanovanje u studeni skom domu u Strominki, ali
ga joj je, greškom, produljila na pot
216
godine. Greška se mogla otkriti svakog dana! Ne, o tome nije mogla govoriti u
nazoènosti narednika MVD-a.
Nastavila je: "A i danas su mi odobrili posjetu samo zato što - evo, ovako je
bilo ..."
Ah, ali to se sve ne može isprièati u ciglih pola sata.
"èekaj, prièat æeš mi o tome kasnije. Htio bih te pitati: Ima li problema u
vezi sa mnom?"
"Vrlo teških, dragi. Daju mi - htjeli bi mi dati specijalnu temu. Trudim se da
je ne prihvatim."
"Kakvu to "specijalnu temu"?"
Bespomoæno je uzdahnula i opet pogledala stražara. Njegovo budno lice, koje je
izgledalo kao da æe zalajati ili zagristi u nju, visilo je jedva metar daleko.
Nadja je podigla ruke bespomoænom kretnjom. Morala bi objasniti da na
sveuèilištu gotovo više i nema slobodnih tema. A prihvatiti zadanu temu znaèi
ispuniti novi, još detaljniji upitnik službe sigurnosti o mužu, muževim
roðacima i roðacima njihovih roðaka. Kad bi rekla: "Moj je muž osuðen po èlanu
58", zabranili bi joj ne samo da radi na fakultetu, veæ i da brani
disertaciju. Kad bi odluèila da laže i rekla: "Moj muž je nestao u borbi",
tada bi opet morala navesti njegovo prezime, i bilo bi dovoljno samo da
provjere u kartoteci MVD-a, pa da je osude zbog davanja lažnih podataka.
Postojala je i treæa moguænost, ali pod Glebovim pozornim pogledom Nadja je
nije željela spomenuti.
Pripovijedala mu je živahno. "Znaš, ja sam u muzièkoj grupi na fakultetu.
Neprestano me šalju da sviram po koncertima. Nedavno sam svirala u Dvorani
stupova, iste veèeri kad i Jakov Zak..."
Gleb se nasmiješio i kimnuo glavom, kao da nije baš sklon povjerovati.
"Bila je sindikalna priredba, pa se to sluèajno dogodilo, ali ipak ... A znaš
- što je to bilo smiješno! - glasali su protiv moje najbolje haljine, rekli
sii da nije dosta dobra za nastup. Telefonirali su u kazalište i donijeli mi
drugu, prekrasnu, sve do poda."
"I svirala si, i onda su ti je odnijeli?"
"Pa da. Znaš, djevojke me kore što se oduševljavam muzikom. Ali ja im kažem
"Bolje oduševljavati se neèim nego nekim"."
Neržin zahvalno pogleda u ženu. Tada je zabrinuto upita: "Samo jedan èas, što
je s onom specijalnom temom ..."
Nadja spusti pogled.
"Htjela sam reæi - ali nemoj to uzeti k srcu, nicht wahr? - nekad si
zahtijevao da se ... razvedemo." Rekla je to vrlo tiho.
(Bila je to treæa moguænost, moguænost koja bi joj opet otvorila put u život.
Naravno, ne bi pisala "razvedena" jer bi upitnik ipak zahtijevao prezime
njenog bivšeg muža i njegovu sadašnju adresu i imena njegove rodbine, pa èak i
njihove datume roðenja, zanimanja i adrese. Umjesto Loga napisala bi
"neudata".)
Da, nekoæ je to zahtijevaof... Ali u ovom trenutku je zadrhtao* Tek je sad
primijetio da joj vjenèani prsten, koji je uvijek nosila, nije na prstu.
217
"Da, naravno", složi se on vrlo odluèno.
"Znaèi, ti ne bi bio protiv toga ... ako ... budem morala ... to uèiniti?" S
velikim naporom podigla je pogled prema njemu. Oèi su joj se raširile. Lijepe
sive duge u njima blistale su, moleæi oproštenje i razumijevanje. "To bi -
bilo samo na papiru", dodala je samo dahom, bez glasa.
"Odlièno. To si veæ davno morala uèiniti!" Neržin se složio glasom koji je
izražavao èvrsto uvjerenje, premda nije osjeæao ni uvjerenje ni èvrstoæu -
odluèivši da tek poslije posjete razmisli o znaèenju svega što se dogodilo.
"Možda neæu morati", reèe ona pokornim glasom, navlaèeæi opet bundu na ramena.
U tom je trenutku izgledala umorna, iscrpljena. "Samo sam htjela - za svaki
sluèaj - da se dogovorimo. Možda neæu morati."
"Ne, zašto ne? Imaš pravo. Ti si pametna djevojka", ponavljao je Neržin bez
osjeæaja dok su mu misli veæ skretale na ono glavno što se pripremao da joj
kaže. "Važno je, draga moja, da se previše ne nadaš da æe meni isteæi kazna!"
Neržin je veæ bio potpuno spreman za drugi rok, iza kojega æe slijediti
doživotni zatvor - to se veæ dogodilo mnogim njegovim drugovima. To nije mogao
spomenuti u pismima, i morao je o tome govoriti sada.
Prestrašeni izraz pojavio se na Nadjinom licu.
"Kazna je uvjetna pojava", tumaèio je on govoreæi hitro i tvrdo, naglašavajuæi
rijeèi na krivim mjestima tako da ga stražar ne može pratiti. "Može se u
spirali nastavljati u beskonaènost. Povijest je puna primjera. A èak i kad bi
kojim èudom završila, nemoj zamišljati da æemo se ti i ja vratiti u naš grad,
našem starom naèinu života. Jednu stvar moraš razumjeti i nikad je ne smiješ
zaboraviti: ne prodaju se karte za prošlost. Na primjer, najviše od svega
žalim što nisam postolar. Kako bi ta vještina bila korisna u kakvom sjevernom
sibirskom selu, u Krasnojarsku, u donjim podruèjima Angare. To je jedini život
za koji se treba pripremati. Kome su tamo potrebne Eulerove matematièke
formule?"
Uspio ja: bivši gangster nije se micao, veæ je samo žmirkao dok su Neržinove
misli letjele kraj njega.
Ali Neržin je zaboravio - ne, on nije zaboravio - on nije shvaæao, baš kao što
nitko drugi nije shvaæao - da ljudi koji su navikli hodati po toploj sivoj
zemlji, ne mogu odjednom uzletjeti preko ledenih planinskih lanaca. On nije
shvaæao da njegova žena i sada, kao i u poèetku, metodièki odbrojava dane i
tjedne njegove kazne. Za njega je taj rok bio blistava hladna beskonaènost, a
za nju je preostalo još 264 tjedna, 61 mjesec, nešto malo više od pet godina -
mnogo manje vremena nego što je veæ prošlo, jer je on bio i u ratu i odonda
nije dolazio kuæi.
Kad je Neržin progovorio, strah na Nadjinom licu pretvorio se u užas.
"Ne, ne!" povikala je. "Nemoj to govoriti, dragi!" (veæ ie zaboravila na
stražara i više se nije stidjela pokazivati svoje osje-
218
æaje). "Nemoj mi ubijati nadu! Ja to ne želim vjerovati! To naprosto ne može
biti! Ili si zaista mislio da æu te ostaviti?"
Gornja joj je usnica drhtala, lice joj se iskrivilo, oèi su joj izražavale
odanost, samo odanost.
"Vjerujem ti, vjerujem, Nadjušenka!" reèe on izmijenjenim glasom. "Ja sam to
tako i shvatio."
Ona je ušutjela i opet se spustila na stolicu.
Na otvorenim vratima sobe pojavio se crni, dotjerani potpukovnik, budno
promatrajuæi to troje ljudi koji su se našli na okupu. Tiho je pozvao
stražara.
Bivši je gangster nevoljko, kao da ga odvlaèe od kolaèa, prišao potpukovniku,
èetiri koraka iza Nadjinih leða izmijenili su sve u svemu samo nekoliko
rijeèi; ali za to je vrijeme. Neržin, spustivši glas, uspio upitati: "Poznaješ
li Sologdinovu ženu?"
Navikla na tako nagle obrate u razgovoru, Nadja je uspjela odgovoriti: "Da."
"I znaš gdje stanuje?"
"Da."
"Njemu ne dopuštaju posjete. Reci joj da je on ..."
Gangster se vratio.
"...ljubi, vjeruje u nju i nada se!" Gleb je jasno izgovarao.
"Ljubi je, vjeruje u nju i nada se", ponovila je Nadja s uzdahom. Uporno je
gledala u svog muža. Godinama ga je prouèavala, ali sad ga je na neki naèin
vidjela u novom svjetlu.
"Ovo ti pristaje", reèe ona tužno.
"Što mi pristaje?"
"Sve. Ovo. Biti ovdje", reèe ona, prikrivajuæi znaèenje neobiènim infleksijama
glasa, tako da ga stražar ne bi mogao shvatiti.
Ali Neržiriovo novo raspoloženje nije joj ga èinilo bližim.
I ona je takoðer odluèila da o svemu što je saznavala dobro razmisli tek
poslije posjete. Nije znala što æe se iz svega toga izroditi, ali njeno je
srce sad u njemu tražilo slabosti, bolest, vapaje za pomoæ - sve ono èemu bi
žena mogla posvetiti ostatak svog života, èekati još drugih deset godina i
otiæi za njim u tajgu.
Ali on se smiješio! Smiješio se isto onako samopouzdano kao u Krasnoj Presnji!
Uvijek je bio sam sebi dovoljan. Nikad mu nije bila potrebna nièija samilost.
Èak se èinilo da mu je udobno dok sjedi na malenoj klupici. Kao da se
zadovoljno ogledavao po sobi, prikupljajuæi i tu materijal za svoje misli.
Izgledao je zdrav i oèi su mu sjale. Je li mu zaista bila potrebna odanost
žene?
Meðutim, Nadja nije o svemu tome još dobro promislila.
Neržin nije bio svjestan kakve je sumnje obuzimaju.
"Gotovo!" reèe Klimentjev na vratima.
"Veæ?" upita Nadja iznenaðeno.
Neržin se namršti trudeæi se da se sjeti one najvažnije stvari koja je ostala
na popisu što ga je uèio napamet prije posjete.
"Da, nemoj se iznenaditi ako me pošalju odavde, daleko, i ako moja pisma
potpuno izostanu."
"Zar bi to mogli uèiniti? Kamo?" povièe Nadja.
Kakva vijest! A on joj to tek sad kaže!
"Sam Bog zna", reèe on, znaèajno sliježuæi ramenima.
219
"Neæeš valjda reæi da si poèeo vjerovati u Boga?"
Ni o èemu nisu razgovarali!
On se nasmiješi. "Pascal, Nevvton, Einstein."
"Reèeno vam je da ne spominjete nikakvih imena!" otrese se stražar. "Završimo,
završimo!"
Muž i žena ustali su zajedno i sad, kad više nije bilo opasnosti da im prekinu
posjetu, Neržin zagrli Nadju preko malog stola, poljubi je u obraz i upije se
u mekane usne koje je veæ potpuno zaboravio. Nije bilo nade da æe se za godinu
dana opet naæi u Moskvi da ih opet poljubi. Glas mu je drhtao od nježnosti:
"što god èiniš, uèini što je najbolje za tebe. A ja..." Nije završio.
Gledali su jedno drugo u oèi.
"Što je to!" zaurla stražar i povuèe Neržina za rame. "Ukidam vam posjetu!"
Neržin se otrgne.
"Hajde, ukini je, i neka te vrag nosi", promrmlja ispod glasa.
Nadja krene unatraške prema vratima, i rukom bez prstena mahne svom mužu u
znak oproštaja.
Zatim išèezne kroz vrata.
i
220
38
JOŠ JEDNA POSJETA
Gerasimoviè i njegova žena su se poljubili.
Gerasimoviè je bio nizak, ne viši od svoje žene.
Njihov stražar bio je dobrodušan, priprost momak, Nije mu uopæe bilo stalo
ljube li se ili ne. èak mu je bilo neprilièno što se mora miješati u njihov
sastanak. Bio bi se okrenuo prema zidu i tako prostajao pola sata, ali to nije
bilo moguæe; potpukovnik Klimentjev naredio je da vrata svih sedam prostorija
ostanu otvorena, da bi iz hodnika mogao držati stražare na oku.
Ni potpukovniku nije bilo stalo ljube li se zatvorenici sa svojim ženama ili
ne. Znao je da na taj naèin neæe biti otkrivene nikakve državne tajne. Ali on
se èuvao svojih stražara i svojih zatvorenika, meðu kojima je bilo doušnika, i
koji su mogli otkucati i samog Klimentjeva.
Gerasimoviè i njegova žena su se poljubili.
Nije to bio jedan od onih poljubaca, koji su ih uzbuðivali u mladosti. Taj
poljubac, ukraden od vlasti i od sudbine, bio je bezbojan, bez ukusa, bez
mirisa - blijedi poljubac, kakav bi èovjek mogao izmijeniti s mrtvacem u snu.
Sjeli su, odijeljeni malim stolom s iskrivljenom šperploèom, koji je služio
zatvoreniku tokom saslušavanja.
Taj grubi stoliæ imao je povijest bogatiju od mnogih ljudskih života. Mnoge su
godine ljudi prosjedili za njim, jecali, drhtali od straha, borili se s muènom
nesanicom, izgovarali ponosne, gnjevne rijeèi ili potpisivali odvratne optužbe
protiv svojih bliskih. U pravilu im nisu davali ni olovku ni pero - samo za
rijetka, rukom pisana priznanja. Ali zatvorenici su ostavili tragove na
iskrivljenoj površini stola, zavojite ili uglate likove, koji su na neki
tajanstveni naèin saèuvali podsvjesna grèenja duše.
Gerasimoviè pogleda svoju ženu.
Prva mu je pomisao bila kako je postala neprivlaèna. Oèi su joj upale. Oko
oèiju i usana urezale su se bore. Koža joj je na
221
licu omlohavila i èinilo se da je Nataša uopæe ne njeguje. Kaput je bio
predratni, i veæ ga je odavno trebalo barem preokrenuti. Krzno je na ovratniku
bilo poleglo i izlizano, a marama je bila prastara, èinilo mu se da se sjeæa
kad su je kupili na kupone, nekoæ davno u Komsomolsku na Amuru; a kaput je
nosila veæ i u Lenjingradu kad je išla na Nevu po vodu.
Ali tu podlu misao, koja se uzdizala iz dubine njegova biæa, misao da mu je
žena ružna, Gerasimoviè je potisnuo. Pred njim je bila žena, jedina na
svijetu, koja je bila njegova polovica. Pred njim je bila žena, koja je
dijelila njegove uspomene. Koja bi mu mlada djevojka, privlaèna i svježa, ali
neshvatljiva neznanka, sa svojim vlastitim, razlièitim uspomenama, mogla
znaèiti više od njegove žene?
Nataši još nije bilo ni osamnaest godina kad su se prvi put upoznali u kuæi na
Srednoj Podjaèeskoj, kod Lvinskog mosta, na doèeku Nove godine 1930. Za šest
dana tome æe biti dvadeset godina. Nataši je bilo taèno devetnaest godina kad
su ga prvi put uhapsili. Zbog sabotaže.
Gerasimoviè je poèeo raditi kao inženjer u doba kad je rijeè "inženjer" bila
tako reæi sinonim za rijeè "neprijatelj", i kad se smatralo normalnim sumnjati
u svakog inženjera da je saboter. Gerasimoviè, koji je tek diplomirao na
fakultetu, nosio je cviker zbog kratkovidnosti, što ga je èinilo posve nalik
intelektualcu prikazanom na plakatima protiv špijuna u tridesetim godinama.
Svakome je kimao, bilo to potrebno ili ne, i govorio "oprostite, molim vas"
vrlo blagim glasom. Na sastancima je uvijek šutio i sjedio kao miš. Nije èak
ni shvaæao koliko svima ide na živce.
Ali bez obzira koliko su se trudili da izmisle optužbu protiv njega, jedva su
uspjeli da mu kaznu navuku na tri godine. Kad je stigao na rijeku Amur odmah
su mu ukinuli nadzor. Njegova zaruènica došla je za njim i postala mu ženom.
Bila je rijetka noæ kad muž i žena nisu sanjali o Lenjingradu. I bili su
spremni da se vrate - trideset pete. A tada su u njihovom smjeru poèele
pristizati nove bujice zatvorenika ...
Natalija Pavlovna takoðer je pažljivo promatrala svog muža. Dobro je pamtila
vrijeme kad je gledala kako se to lice mijenja, kako usta postaju tvrda, a oèi
hladne, pa èak i okrutne iza cvikera. Ilarion Pavloviè prestao se klanjati
ljudima, prestao je govoriti "oprostite, molim". Neprestano su mu predbacivali
njegovu prošlost. Izbacili bi ga s jednog mjesta i zaposlili drugdje, na poslu
potpuno neprikladnom za osobu njegova obrazovanja. Selili su iz mjesta u
mjesto, živjeli u oskudici, izgubili kæer, izgubili sina. I, napokon,
odluèivši da sve stave na kocku, vratili su se u Lenjingrad. Stigli su u
lipnju 1941.
Tu im je bilo teže nekako se smjestiti nego ikad prije. Karak teristika je
neprestano visila nad mužem. Ipak taj laboratorijski duh nije oslabio, veæ
ojaèao u teškom fizièkom radu, kojega se prihvatio jer drugoga nije bilo.
Preživio je jesensko kopanje rovova. S prvim snijegom postao je grobar.
Ta sablasna profesija bila je najpotrebnija i najunosnija u opsjednutom gradu.
Kao posljednju poèast mrtvacu, preživjeli su davali grobaru svoje prosjaèke
mrvice kruha.
222
Èovjek nije mogao jesti taj kruh ne drhteæi. Ali Ilarion je našao ispriku za
sebe: "Nas nisu žalili; neæemo žaliti ni mi!"
Braèni je par preživio. Ali èak i prije kraja opsade, Ilariona su uhapsili
zbog namjere da izda svoju zemlju. JJ^Lenjingradu su mnoge uhapsili zbog
namjere^ Napokon, nije se "direktno moglo ^3~E uopæe nisu bili na
okupiranom teri-
toriju.
Natalija Pavlovna pažljivo je gledala svog muža, ali zaèudo, nije vidjela
nikakva traga tih teških godina. Njegove su oèi hladno i inteligentno gledale
kroz stakla cvikera. Obrazi mu nisu upali. Nije imao bora. Odijelo mu je bilo
skupocjeno. Kravata pažljivo svezana.
Èovjek bi mogao pomisliti da je ona sjedila u zatvoru, a ne on.
I njena je prva ružna pomisao bila da on zaista vrlo dobro živi u tom
specijalnom zatvoru. Nije progonjen, bavi se svojim nauènim radom i uopæe ne
misli na patnje svoje žene.
Potisnula je tu pakosnu misao.
Upitala ga je slabim glasom: "Onda, kako je tamo kod tebe?"
Kao da je morala èekati dvanaest mjeseci na tu posjetu, misliti na svog muža
trista šezdeset noæi u ledenom udovièkom krevetu, da bi upitala: "Onda, kako
je tamo kod tebe?"
A Gerasimoviè, kome život nikad nije dopustio da razvije dokraja snagu svog
uma, èiji je svijet bio ogranièen na postojanje robijaša u tajgi, u pustinji i
samici istražnog zatvora, i koji je sad uživao u blagostanju tajne ustanove,
odgovori: "Nije loše."
Imali su svega pola sata. Sekunde su prolazile. Trebalo je postaviti desetke
pitanja, izgovoriti želje i potužiti se. A Natalija Pavlovna upita: "Kad si
saznao za ovu posjetu?"
"Prekjuèer. A ti?"
"U utorak. Potpukovnik me baš sada upitao jesam li ti sestra."
"Zato što imamo isto oèevo ime?"
"Da."
Kad su se zaruèili i kasnije, kad su živjeli na Amuru, svi su ih smatrali
bratom i sestrom. Imali su onu neku sretnu vanjsku i unutarnju sliènost, koja
od para èini više nego muža i ženu.
"Kako je na poslu?"
"Zašto pitaš?" upita ona uznemireno. "Zar si èuo?"
"Što?"
On je nešto znao, ali nije znao da li je ona baš to mislila. Znao je da vani
proganjaju žene zatvorenika.
Ali kako je mogao znali da je prošle srijede njegova žena otpuštena s posla
zato što je uðataža njega? Posljednja tri dana, buduæi da su je veæ
obavijestili o posjeti, nije tražila novi posao. Išèekivala je taj sastanak
kao da bi se moglo dogoditi neko èudo, kao da bi ta posjeta mogla preplaviti
njen život nekim velikim svjetlom, koje æe joj pokazati što da uèini.
Ali kako je mogao on dati dobar savjet, on, koji je toliko godina bio zatvoren
i tako potpuno nenavikao na graðanski život?
223
Morala se odluèiti: da li da ga se odrekne ili ne.
U ovoj sivoj, slabo ugrijanoj sobi, u blijedom svjetlu rešetkastih prozora,
isticala je posjeta, i njena se nada u èudo gasila.
Natalija Pavlovna shvatila je da u ovih sumornih pola sata ne može iznijeti
mužu svoju usamljenost i patnju, da se on kreæe vlastitim kolosijekom, da vodi
svoj vlastiti uhodani život. On i tako ne bi ništa shvatio, pa èemu ga onda
uznemiravati?
Stražar se makne na drugu stranu sobe i stade prouèavati žbuku na zidu.
"Prièaj mi o sebi", reèe Ilarion Pavloviè, držeæi ženinu ruku preko stola. U
njegovim je oèima sjala ona topla nježnost, kojom ju je on promatrao èak i u
najokrutnijim mjesecima opsade.
"Larik! Postoji li moguænost da ti nešto skrate?"
Ona je mislila da mu skrate kaznu. U logoru kraj rijeke Amur, svaki dan koji
je radio raèunao se kao dva dana kazne, te mu je rok za toliko bio skraæen.
Ilarion strese glavom. "Kako bi mi mogli skratiti kaznu? Ovdje toga nikad nije
bilo, ti to dobro znaš. Ovdje èovjek mora nešto veliko izumiti - onda te
ranije puste. Ali nezgoda je u tome što su izumi...", on pogleda u stražareva
leða, "pa - recimo, vrlo nepoželjni."
Nije joj to mogao jasnije reæi.
Uzeo je ruku svoje žene, i blago je pomilovao obrazom.
U zamrznutom Lenjingradu nije zadrhtao kad bi prihvatio ukopni kruh od nekoga,
kome æe samome biti potreban ukop narednog dana. Ali sad nije mogao ...
"Je li ti tužno tako samoj? Je li ti vrlo tužno?" upitao je nježno, još uvijek
joj milujuæi ruku obrazom.
"Tužno?" Veæ ju je sad hvatao oèaj, jer je posjeta gotovo završila, i ubrzo æe
iziæi na bedem Lefortova isto kao i prije, bez novog sadržaja, na tužne ulice,
sama, sama, sama. Ta zatupljujuæa besciljnost svakog èina i svakog dana! Ništa
slatko, ništa oštro, ništa gorko, život poput sive vate.
"Nataloèka!" on joj je milovao ruke. "Ako izraèunaš koliko je veæ od tog roka
prošlo, nije tako mnogo ni ostalo. Tek tri godine. Samo tri..."
"Samo tri!" prekine ga ona uvrijeðeno, svjesna da joj glas drhti i znajuæi da
se ne može savladati. "Samo tri? Za tebe - samo! Za tebe je biti odmah
osloboðen "vrlo nepoželjno". Ti živiš meðu prijateljima! Baviš se svojim
najdražim poslom. Nitko te ne proganja. A ja sam otpuštena s posla, nemam od
èega živjeti. Nigdje me neæe uposliti. Ne mogu više! Nemam više snage. Ne mogu
više proživjeti ni jedan mjesec! Bilo bi mi bolje da umrem! Susjedi me progone
koliko god mogu. Izbacili su mi kovèeg, strgli su moju policu sa zida, znaju
da se ne usuðujem reæi ni rijeèi. Znaju da me mogu dati izjuriti iz Moskve!
Prestala sam odlaziti k svojim sestrama, tetki Ženji; svi mi se rugaju, svi
kažu da nikad nisu vidjeli takvu budalu. Neprestano me nagovaraju da se raz-
vedem od tebe i ponovo udam. Kad æe to sve završiti? Pogledaj što je od mene
postalo! Meni je trideset sedam godina. Za tri godine
224
bit æu starica. Vraæam se kuæi i uopæe ne kuham veèeru, ne pospremam sobu;
svega mi je dosta. Samo se srušim na krevet i ležim bez snage. Larik, dušo
moja, molim te uèini nešto da te brže oslobode. Ti imaš genijalnu glavu. Molim
te, izumi nešto. Spasi me. Spasi me!"
Uopæe to nije namjeravala reæi. Bila je potpuno slomljena. Tresuæi se od
jecaja i ljubeæi ruku svom mužu, spustila je glavu na grubi neravni mali
stoliæ, na kome je bilo proliveno mnogo takvih suza.
"Molim vas, smirite se", reèe stražar s osjeæajem krivnje, bacivši pogled na
otvorena vrata.
Gerasimovièevo se lice ukoèi. To nepristojno jecanje èulo se po èitavom
hodniku. Potpukovnik se pojavio prijeteæi na vratima, bijesno se zagledao u
ženina leða i lièno zatvorio vrata.
Po propisima suze nisu bile izrièito zabranjene, ali ako se shvati pravi
smisao slova zakona, nije im moglo biti mjesta.
15 U prvom krugu
225
39
MEÐU OMLADINOM
"To uopæe nije komplicirano. Uzme se malo otopine klora i namaze na pasoš,
ovako. Treba samo znati koliko ga dugo treba ostaviti - i onda isprati."
"A što onda?"
"Osuši se, i onda nema ni traga, èist je, potpuno nov - i sad lijepo sjedneš i
našaraš neko novo ime. Sidorov ili Petrušin, roðen u selu Krjuši."
"I nikad vas nisu uhvatili?"
"Zbog toga? Klara Petrovna - ili možda - da li biste mi dopustili drskost..."
"što?"
"... da vas zovem Klara - kad nitko ne sluša?"
"Možete."
"Pa znate, Klara, prvi put kad su me uhapsili bio sam bespomoæan i nedužan
djeèak. Ali drugi put - o-ho! bio sam na sve-saveznoj listi zloèinaca, i to
baš onih teških godina od kraja èetrdeset pete do èetrdeset sedme. To je
znaèilo da moram krivotvoriti ne samo pasoš, ne samo prijavu boravka u njemu,
veæ i radnu knjižicu, ispravu za kupone za namirnice, i prijavu za kupovanje u
trgovini. A uz to sam dobio izvanredne kupone za kruh, prodavao ih i od toga
živio."
"Ali to je vrlo ružno."
"A tko kaže da je lijepo? Prisilili su me - nisam ja to sam izmislio."
"Ali mogli ste naprosto raditi."
""Sam rad" neæe vam mnogo donijeti. Znate, od rada pravednika ne nastaju
kamene palaèe. A i što bih ja mogao raditi? Nisu mi dali priliku da izuèim
neki zanat ili neku vještinu. Nisu me uhvatili, ali pravio sam greške. Na
Krimu, jedna djevojka u pa-soškom odjelu - samo nemojte misliti da sam ja s
njom nešto imao - bila je prijazna, i otkrila mu je tajnu o rednom broju na
mom pasošu: stanovita slova bila su šifra, koja je znaèila da sam bio na
okupiranom podruèju."
226
"Ali niste bili!" J|.
"Ne, jasno da nisam, ali to i nije bio moj pasoš! Zato sam morao kupiti
novoga."
"Gdje?"
"Klara! Živjeli ste u Taškentu i bili ste na Tezikovskom sajmištu, a pitate me
gdje! Htio sam kupiti i orden Crvene zastave, ali tip je tražio dvije tisuæe
rubalja, a ja sam imao samo tisuæu osamsto, ali on je bio tvrdoglav: dvije
tisuæe ili ništa."
"A što biste vi s odlikovanjem?"
"A što æe bilo kome odlikovanje? Vrlo jednostavno, naprosto sam se htio malo
praviti važan, izigravati vojnièinu s fronta. Da sam imao tako trijeznu glavu
kao vi..."
"Kako ste došli na ideju da imam trijeznu glavu?" "Trijeznu, hladnokrvnu, a
gledate tako ... inteligentno." "Ma hajte."
"Istina. Èitav sam život sanjao da upoznam djevojku trijezne glave."
"Zašto?"
"Zato što sam nagao i mahnit, i ona bi me spreèavala da èinim gluposti."
"Dobro, nastavite, molim vas, s vašom prièom."
"Gdje sam ono bio? A, da, kad sam izišao iz Lubjanke, naprosto mi se vrtjelo u
glavi od sreæe. Ali negdje je u meni, onaj sitni pas èuvar pitao: Kakvo je to
èudo? Kako to može biti? Napokon, oni nikad nikoga ne puštaju, to su mi rekli
i u æeliji: kriv ili nekriv, dobiješ deset godina i pet za dodatak - i pravac
u logor."
"Što to znaèi "za dodatak"?"
"Pa, brnjica na pet godina."
"Što znaèi "brnjica"?"
"Bože moj, što ste vi neobrazovani! I još ste kæi tužioca! Zašto se malo ne
zanimate za ono što vaš otac radi? "Brnjica" znaèi da ne možete gristi. Lišeni
ste graðanskih prava. Ne možete birati ni biti biran."
"Èekajte malo, netko dolazi."
"Odakle? Ne bojte se, to je Zemelja. Sjedite kao što ste i prije sjedili.
Molim vas! Nemojte otiæi. Otvorite ovaj fascikl. Tako. Prouèavajte ga ... I
tako sam smjesta shvatio da su me pustili zato da bi me držali pod prismotrom,
da vide s kojim æu se momcima sastati, hoæu li opet k Amerikancima na ladanje;
i da to neæe biti nikakav život. I zato sam ih nasamario! Oprostio sam se s
majkom. Otišao sam od kuæe noæu. Otišao sam k jednom starèiæu. I on me uputio
u. krivotvorenje. I tada je dvije godine trajala svesavezna potraga za
Rostislavom Doroninom. A ja, pod lažnim imenima - i u Centralnu Aziju, na
Isik-Kul, zatim na Krim, u Moldaviju, Armeniju, na Daleki istok. A onda sam se
jako zaželio mame. Ali nisam mogao otiæi kuæi. Pošao sam u Zagorsk i tamo sam
u tvornici dobio posao kao nekakav šegrt,
227
potrèko, a mama me dolazila posjeæivati nedjeljom. Radio sam tamo nekoliko
tjedana, a onda sam zaspao i zakasnio na posao. I osudili su me!
"Uhvatili su vas?"
"Ni govora! Osudili su me na tri mjeseca pod lažnim imenom. Bio sam na robiji,
a svesavezna potraga je i dalje javljala: Rosti-slav Doronin! Modre oèi,
pravilan nos, kosa crvena, madež na lijevom ramenu. Dobro ih je koštala ta
potraga. Odgudio sam svoja tri mjeseca, dobio pasoš od upravitelja i pokupio
se na Kavkaz."
"Opet na putovanje?"
"Nego?"
"A kako su ipak? ..."
"Kako su me uhvatili? Htio sam studirati."
"Pa vidite, privlaèio vas je pošten život. Èovjek mora uèiti, to je važno. To
je plemenito."
"Bojim se, Klara, da to nije uvijek tako plemenito. To sam kasnije saznao u
zatvoru, u logorima. Ako vaš profesor želi zadržati svoju plaæu i boji se da
ne izgubi mjesto, hoæete li od njega nauèiti nešto plemenito? Na fakultetima
humanistièkih nauka? Je li, vi ste studirali na tehnièkom?"
"Studirala sam i na humanistièkom."
"I odustali ste? Prièat æete mi kasnije. Da, morao sam biti strpljiv i èekati
priliku da kupim svjedodžbu desetljetke. Ne bi je uopæe bilo teško nabaviti,
ali nemar, to je ono što nas na kraju zakopa! Pomislio sam: pa nisu valjda
ludi da me još traže, ovakvog klinca, vjerojatno su me veæ davno zaboravili. I
uzeo sam svoju vlastitu staru svjedodžbu i upisao se na fakultet, ali u
Lenjingradu, na odsjeku za zemljopis."
"A u Moskvi ste studirali povijest?"
"Zavolio sam zemljopis poslije tolikog skitanja. To je zanimljivo kao vrag.
Putuješ i gledaš oko sebe: planine, doline, tajga, suptropski pojas! Sve
moguæe vrsti razlièitih ljudi! I onda, što se dogodilo? Išao sam na fakultet
tjedan dana, kad su me šèepali. I opet natrag! Sad na dvadeset pet godina!
Otpremili su me u tundru, gdje još nisam bio - na praksu iz zemljopisa!"
"I možete o tome govoriti smijuæi se?"
"A kakve bi koristi bilo od plaèa? Da sam ja zbog svega plakao, Klara, ne bih
imao dovoljno suza. Nisam ja jedini. Poslali su me u Vorkutu - a kakva je tamo
banda razbijaèa! Iskopavaju ugljen! Èitava Vorkuta ovisi o zekovima, èitav
sjever. To je ispunjenje sna Thomasa Morea."
"Èijeg? Stidim se, ja toliko toga ne znam."
"Thomasa Morea, starca koji je napisao Utopiju. Imao je savjesti da prizna da
æe društvo uvijek zahtijevati stanovite vrsti grubog i teškog rada. Nitko neæe
biti voljan da ga obavlja. Zašto i bi? More je o tome razmišljao i pronašao
rješenje. Oèigledno æe i u socijalistièkom društvu biti ljudi koji se neæe
pokoravati pravilima. Njih æe zapasti posebno teški poslovi. I tako je logore
izmislio Thomas More. To je vrlo stara ideja."
228
"Ne znam što da mislim, živjeti na taj naèin u naše vrijeme: krivotvoriti
pasoše, mijenjati gradove, lutati kao list na vjetru - nikad u životu nisam
srela ljudi poput vas."
"Klara, pa ni ja nisam takav! Okolnosti mogu od nas uèiniti ðavola. Znate da
naèin života odreðuje svijest. Bio sam miran djeèak, slušao sam majku, èitao
sam Zraku svjetla u mraènom kraljevstvu od Dobroljubova. Ako bi mi milicioner
zaprijetio prstom, srce bi mi se spustilo u pete. Èovjek raste, i neopazice
upada u sve to. Jer što mi je preostalo? Da sjedim kao zec, i èekam da me
zgrabe po drugi put?"
"Ne znam što ste mogli uèiniti, ali kako se može tako živjeti! Mogu zamisliti
kako je to tegobno: uvijek ste izvan društva. Vi ste nekakav suvišan,
progonjen èovjek."
"Pa, znate, katkada je tegobno, a katkada i nije. Jer kad se malo ogledate po
Tezikovskom sajmištu - napokon, ako èovjek prodaje novo novcato odlikovanje i
praznu diplomu koja uz to spada, što mislite, gdje to potkupljivo stvorenje
radi? U kakvoj organizaciji? Možete li zamisliti? Slušajte, Klara; ja sam i
sam pobornik poštenog života, ali poštenog života za svakoga, razumijete li,
za svakog posljednjeg èovjeka!"
"Ali ako svi èekaju na druge, onda to nikad neæe poèeti. Svatko mora ..."
"Svatko bi morao, ali ipak to ne èini. Slušajte, Klara, objasnit æu vam to
posve jednostavno. Protiv èega je bila revolucija? Protiv privilegija. Èega je
ruskom narodu bilo veæ preko glave? Privilegija: što su neki odjeveni u
kombinezone, a drugi u samurovinu, što se neki vuku pješke dok se drugi voze
koèijom, što neki na znak sirene jure u tvornice, dok se drugi tove po
restoranima. Istina?"
"Naravno."
"Taèno. Onda zašto se sada ljudi ne odrièu privilegija veæ ih traže? što se o
meni može reæi? Zar sve poèinje od mene? Promatrao sam starije. Nagledao sam
ih se. živio sam u malom gradu u Kazakstanu. I što sam vidio? Recimo, žene
mjesnih rukovodilaca - jesu li se ikad našle u trgovini? Nikad! Mene su lièno
poslali da dostavim sanduk makarona prvom sekretaru Okružnog komiteta
Komunistièke partije. Èitav sanduk. Neotvoren. Bilo mi je jasno da nije bio
sam taj jedan sanduk, i ne samo tog jednog dana."
"Da, to je strašno! Od toga mi se uvijek smuèi. Vjerujete li mi?"
"Naravno da vam vjerujem. Pa zašto ne bih vjerovao živom èovjeku? Radije nego
knjizi objavljenoj u milijun primjeraka... A onda, te privilegije - one
zahvaæaju ljude poput kuge. Ako èovjek može kupiti stvari u nekoj posebnoj
trgovini, gdje drugi ne mogu, nikad neæe kupovati drugdje. Ako èovjeka mogu
lijeèiti u specijalnoj klinici, nikad se neæe lijeèiti drugdje. Ako se èovjek
može voziti u službenim, njemu lièno dodijeljenim kolima, neæe mu ni na pamet
pasti da se vozi na neki drugi naèin. Ako ima neko posebno privilegirano
mjesto kamo se može samo s propusnicama, onda æe ljudi uèiniti bilo što da
doðu do te propusnice."
229
"To je istinito; i to je užasno."
"Ako èovjek može podiæi ogradu oko sebe, sigurno æe je podiæi. I taj je pasji
sin bio dijete, penjao se preko trgovèevog plota i krao jabuke, i mislio da je
u pravu. Sada podiže oko sebe visoku, èvrstu ogradu kroz koju nitko ne može
vidjeti, zato što mu to odgovara. A on misli da je i ovog puta u pravu."
"Rostislave Vadimièu ..."
"Zašto me zovete Vadimiè? Dosta je Ruska."
"Teško mi je da vas tako zovem."
"E, onda æu ustati i otiæi, èujem zvono za ruèak. Ja sam Ruska za svakoga, a
posebno za vas - i ne želim da bude drugaèije."
"Pa, dobro, neka bude. Ruska, nisam ni ja potpuno budalasta. I sama sam mnogo
razmišljala. Moramo se boriti protiv svega toga. Ali svakako ne na taj naèin
kao vi."
"Pa, ja se uopæe još nisam borio. Naprosto sam došao do zakljuèka da, ako
želimo jednakost, onda neka bude jednakost za svakoga, a ako ne, onda nek ide
u božju mater. Oh, oprostite, nisam htio ... Sve to vidimo veæ u djetinjstvu:
u školi nam ble-beæu lijepe rijeèi, ali ne možeš se maknuti ni koraka bez
veza, ne možeš nikuda dospjeti bez podmazivanja. I zato izrastamo spretni i
lukavi - bezobrazluk je posebna sreæa!"
"Ne, ne, ne smijete tako! Mnogo je toga pravednog u našem društvu. Vi
pretjeravate. Ne smijete tako! Mnogo ste toga vidjeli i istina je da ste mnogo
propatili, ali "Bezobrazluk je posebna sreæa" nije životna filozofija. Ne može
tako!"
"Ruska! Veæ je zvonilo za ruèak, jesi li èuo?"
"Dobro, Zemelja, samo idi, doæi æu zaèas. Klara! Sad vam govorim promišljeno i
sveèano: od sveg srca želio bih živjeti razlièito. Ali kad bih samo imao druga
- razumnog - družicu ... Kad bismo barem mogli zajedno donositi planove.
Udesiti život kako treba. Ne znam da li vam sve to mogu reæi."
"Možete."
"S koliko ste pouzdanja to rekli! A ipak je nemoguæe ... S vašim porijeklom...
Vi ste iz posve razlièitog društva.^
"Moj život nije bio lak, nemojte misliti. Ja mogu razumjeti."
"Juèer i danas tako ste me prijazno gledali da vam želim reæi sve, baš kao što
bih rekao nekome tko mi je blizak... U svakom sluèaju, ja sam samo izvana, da
tako kažem, zatvorenik osuðen na dvadeset i pet godina. Ja - oh, kad bih vam
samo mogao reæi na rubu kakvog ponora sad stojim! Svaki obièan èovjek umro bi
od srèanog udara. Ali o tome kasnije... Klara! Želim vam reæi da imam
vulkansku energiju. Dvadeset pet godina - to je glupost. Lako je odavde iziæi.
Upravo ovog jutra smislio sam kako æu se izvuæi iz Mavrina. Od dana kad bi mi
moja zaruènica kazala: "Ruska, pobjegni! Ja te èekam!", kunem vam se da bih za
tri mjeseca pobjegao. Krivotvorio bih pasoš. To bi mi uspjelo. Odveo bih je u
Èitu, u Odesu, u Veliki Ustjug. I zapoèeli bismo novi, pošteni, inteligentni,
slobodni život."
230
"Ah, zaista lijep život!"
"Znate kako junaci u Cehovu uvijek govore: "Za dvadeset godina! Oh, za
trideset godina! Za dvije stotine godina! Raditi samo jedan pošteni dan u
ciglani, i vratiti se kuæi umoran!" kako su to bili smiješni snovi! Ne, ja se
samo šalim. Zapravo sam ozbiljan. Potpuno ozbiljno želim studirati i želim
raditi. Samo ne posve sam. Klara! Pogledajte kako je tiho. Nikoga nema ovdje.
Da li biste voljeli poæi u Veliki Ustjug? To je spomenik starine. Nisam još
tamo bio."
"Kako ste vi neobièan èovjek!"
"Tražio sam je na lenjingradskom univerzitetu, ali nisam znao gdje bih je
našao."
"Koga?"
"Klaroèka, ženine ruke mogu me oblikovati u što god žele - u velikog varalicu,
sjajnog kartaša ili vodeæeg struènjaka za etrušèanske vaze ili kozmièke zrake.
Štogod vi želite, ja æu postati."
"Krivotvorit æete diplomu?"
"Ne, zaista æu to uèiniti, štogod kažete, ja æu postati. Samo vi ste mi
potrebni. Potrebna mi je samo ta vaša glava, koju tako polako okreæete kad
ulazite u laboratorij ..."
231
40
ÈISTAÈICA
General-major Pjotr Afanasijeviè Makarigin, diplomirani pravnik, veæ je davno
služio kao tužilac u specijalnim sluèajevima, drugim rijeèima, u sluèajevima
gdje je bilo najbolje da javnost o njima ništa ne sazna i koji su se prema
tome vodili u tajnosti. Bio je tužilac koji, premda ne slavan, ipak nije bio
ni posve obièna soja, te je bio nepokolebljivo èvrst u vršenju svoje dužnosti.
Imao je tri kæeri, sve od prve žene, koja je bila njegova družica u graðanskom
ratu i umrla kad se Klara rodila. Kæeri je odgojila maæeha, koja im je bila,
kao što se obièno kaže, dobra majka.
Kæeri su se zvale Dinera, Dotnara i Klara. Dinera je proisteklo iz ruske fraze
"dijete nove ere". Dotnara je proisteklo iz fraze "kæi radnog naroda". A Klaru
su naprosto nazvali Klara, i nitko u obitelji nije znao znaèenje tog imena.
Meðu kæerima bio je razmak od dvije godine. Srednja, Dotnara, završila je
desetogodišnje školovanje - gimnaziju - èetrdesete i preduhitrivši Dineru,
udala se mjesec dana ranije od nje, u proljeæe èetrdeset prve. Bila je tada
vitka djevojka s plavim uvojcima koji su joj padali do ramena i vrlo ju je
veselilo da je zaruènik izvodi na ples u hotel Metropol. Njen se otac ljutio
što se tako rano udala, ali morao se s time pomiriti. Istina, zet mu je
sluèajno bio upravo po volji - diplomirani student Diplomatske škole, vrlo
inteligentan mladiæ s moænim zaštitnicima, sin slavnog oca koji je poginuo u
graðanskom ratu. Zet se zvao Inokenti Volodin.
Najstarija kæi, Dinera - dok joj je majka trèala u školu da nekako ispravi
njene loše ocjene u matematici - mahala je nogama na divanu i èitala i
preèitavala èitavu svjetsku literaturu od Homera do Claude Farrerea. Pošto je
završila gimnaziju, uz pomoæ svog oca, upisala se u Institut za
kinematografiju kao studentica glume, i u drugoj godini udala se za poznatog
režisera, bila s njim evakuirana u Alma-Atu, igrala glavnu junakinju u
njegovom filmu, zatim ga ostavila iz razloga kreativne prirode,
232
udala se za veæ oženjenog generala u intendanturi i otišla s njim na front -
ali u treæi ešalon, najbolje podruèje u ratu, koje ne zahvaæaju neprijateljske
granate ali do kojega ne dosežu ni strahovite kušnje domaæeg fronta. Tamo je
upoznala pisca koji je upravo ušao u modu, ratnog dopisnika Galahova, i pošla
s njim da sakuplja materijal o heroizmu za novine. Prepustila je generala
njegovoj bivšoj ženi i otišla s piscem u Moskvu. Od onda je pisac daleko
napredovao. Dinera je predsjedala literarnom salonu, uživala glas jedne od
najinteligentnijih žena u Moskvi, pa je o njoj èak napisan i epigram:
Ugodno mi je s vama šutjeti, zato što mi ni do rijeèi doæi ne date.
Tako je osam godina Klara bila jedino dijete koje je ostalo kod kuæe. Nitko za
Klaru nije govorio da je lijepa, i èak su je rijetko nazivali "zgodnom". Ali
imala je èisto, otvoreno lice, èvrstih crta. Ta snaga kao da je poèinjala
negdje oko njenih sljepooènica. Èvrstoæa se ogledala i u mirnim pokretima
njenih ruku. Rijetko se smijala. Isto tako nije voljela mnogo govoriti, ali je
zato voljela slušati.
Klara je završila devetu godinu školovanja kad se na njenu glavu spustilo sve
odjednom: udaja obih sestara, poèetak rata, odlazak s maæehom u Taškent. (Otac
ih je otpremio 25. lipnja.) Zatim je i njen otac otišao u vojsku, kao
divizijski tužilac.
Proveli su tri godine u Taškentu, u kuæi nekog starog prijatelja njenog oca,
zamjenika jednog od tamošnjih javnih tužilaca. U njihov tihi stan na drugom
katu, iza zatvorenih kapaka, u blizini Okružnog oficirskog kluba nije
prodirala ni južna vruæina, ni tuga grada. Mnoge su muškarce uzimali u vojsku
iz Taškenta, ali u grad ih je navrlo još deset puta toliko. Premda je svaki od
njih mogao dokazati da mu je mjesto tu, a ne na frontu, Klara se nije mogla
oteti osjeæaju da je utonula u otpadne vode. Vjeèni zakon rata funkcionirao je
neumoljivo: premda su ljudi koji su odlazili na front odlazili nevoljko, ipak
su otišli najbolji i najhrabriji; i po istom je zakonu odabiranja veæina njih
poginula. Vrhunac ljudskog duha i èistog junaštva bio je pet tisuæa kilometara
daleko, a Klara je živjela meðu neprivlaènim drugorazrednim ljudima.
Klara je završila školu u Taškentu. Poèelo se raspravljati kamo æe se upisati.
Nekako je ništa nije posebno privlaèilo, ništa u njoj još nije bilo odreðeno.
Dinera je odluèila mjesto nje. U pismima, i kad se došla oprostiti prije
odlaska na front, vrlo je uporno inzistirala na tome da se Klara upiše na
literaturu.
I to je i uèinila, premda je još od školskih dana znala da je ta vrst
literature dosadna: Gorki je bio vrlo ispravan, ali nekako nezanimljiv;
Majakovski vrlo ispravan, ali nekako nespretan; Saltikov-šèedrin vrlo
napredan, ali umreš od dosade prije nego ga proèitaš dokraja; Turgenjev je bio
ogranièen na svoje plemiæke ideale; Gonèarov povezan s poèecima ruskog
kapitalizma; Lev Tolstoj poèeo je zagovarati patrijarhalno seljaštvo (a
njihova im nastavnica nije preporuèala da èitaju Tolstojeve romane, jer su
bili vrlo dugaèki i samo su zamuæivali jasne kritièke eseje koji su o njemu
napisani). A poslije toga na brzinu su preletjeli skupinu pisaca, njima
potpuno nepoznatih: Dostojevskog, Stepnjaka-Krav-
233
èinskog i Suhovo Kobilina, istina, èovjek nije morao upamtiti ni njihova
imena. U èitavom tom dugom nizu samo je Puškin sjao poput sunca.
Èitavo se prouèavanje literature u školi sastojalo od intenzivnog razmatranja
onoga što su ti pisci pokušali izraziti, prouèavanja njihovog položaja i
socijalnih ideja koje su širili. To se primjenjivalo i na sovjetske pisce i na
pisce "bratskih naroda" Sovjetskog Saveza. Sve do kraja i Klari i njenim
kolegicama ostalo je posve nejasno zašto ti ljudi zaslužuju toliko pažnje: oni
nisu bili najinteligentniji (novinari i kritièari, a posebno partijski tu-
kovodioci, bili su listom pametniji od njih); on su èesto èinili greške,
zaplitali se u kontradikcije koje je èak i uèenik mogao otkriti, padali su pod
strane utjecaje - a ipak se o njima moralo pisati referate i drhtati zbog
svakog pogrešnog slova ili zareza. Ti vampiri mladih duša nisu mogli izazvati
nikakvog osjeæaja osim mržnje.
Za Dineru, meðutim, literatura je bila nešto posve razlièito, nešto iskreno
proosjeæano i veselo, i ona joj je obeæala da æe i na fakultetu literatura
biti takva. Klari se, meðutim, nije uèinila nimalo veselijom nego u školi.
Predavanja su se održavala o staroslavenskom pismu i spomenicima, manastirskim
legendama, mitološkim i komparativno-povijesnim školama, i sve je to bilo
poput pisma na vodi. U literarnim kružocima razgovarali su o Louisu Aragonu i
Howardu Fastu, te o utjecaju Gorkoga na uzbeè-ku literaturu. Sjedeæi na
predavanjima i posjeæujuæi isprva te kružoke, Klara je neprestano èekala neæe
li èuti nešto važno o životu, na primjer, o pozadinskom Taškentu.
Brat jedne njene kolegice iz desetog razreda ubijen je kad su on i njegovi
prijatelji pokušali ukrasti kruh iz jureæeg vlaka. U fakultetskom hodniku
Klara je sluèajno bacila napola pojedeni sendviè u kantu za smeæe. Istog èasa
jedan student iz njenog kružoka o Aragonu prišao je, izvukao sendviè iz kante
i, nespretno se sakrivajuæi, spremio ga u džep. Jedna od studentica povela je
Klaru da joj dade savjet o kupovanju na Tezikovskom sajmištu, najveæem tržištu
robe iz druge ruke u Centralnoj Aziji, odnosno u èitavom Sovjetskom Savezu.
Gomila je prekrivala dva bloka. Tu je veæ bilo mnogo ratnih invalida -
šepesali su naokolo na štakama, mahali batrljcima ruku, vukli se beznogi na
daskama, trampili stvari, proricali buduænost, prosjaèili i zahtijevali. Klara
im je davala novaca i srce ju je boljelo, što dalje gomila je bila sve gušæa.
Nije se moglo ni probiti kroz skupine drskih špekula-nata, dezertera i žena.
Nitko se nije èudio i svi su prihvaæali astronomske cijene, premda su bile u
potpunom nesrazmjeru s onim što su ljudi zaraðivali. Gradske su trgovine mogle
biti prazne, ali ovdje se moglo dobiti sve. Sve za jelo, sve za oblaèenje, sve
... ukljuèivši amerièku žvakaæu gumu, pištolje, udžbenike bijele i crne
magije.
Ali na fakultetu nikad nisu spominjali taj svijet, kao da nisu èak ni znali da
postoji. Prouèavali su onu literaturu koja se bavila svim i svaèim, osim onim
što je èovjek mogao vidjeti vlastitim oèima.
234
Uvidjevši da æe za pet godina i ona sama otiæi na školu da djevojèicama zadaje
odvratne eseje i da traga za pogreškama u njihovom pravopisu i interpunkciji,
Klara je poèela sve više igrati tenis. U Taškentu je bilo vrlo dobrih
igrališta.
Tako je provela dugu, toplu jesen; ali usred zime se razboljela.
Bila je bolesna vrlo dugo, èitavu godinu. Ležala je na klinici, zatim kod
kuæe, zatim na klinici, pa opet kod kuæe. Pregledavali su je specijalisti i
profesori; davali su joj intravenozne injekcije, intramuskularne injekcije;
davali su joj fiziološku otopinu; pravili su analize i održavali konzilije.
U to doba nesigurnosti za svoje buduæe zdravlje, tokom dugih besanih noæi u
mraku, tokom samotnog lutanja po bolnièkim hodnicima, kad bi bolnièki prizori
i mirisi postali nepodnosivi, Klari nije preostala ništa drugo nego da misli.
Otkrila je u sebi sklonost, èak talent za znaèajan, kompliciran život prema
kojem je èitav fakultet bio smiješno trièav, samo prazne rijeèi.
Nije se morala vratiti prouèavanju literature. Kad je ozdravila, front je veæ
bio u Bjelorusiji. Svi su otišli iz Taškenta te su se i oni vratili u Moskvu.
èudnovato. One naizgled jasne misli o životu koje su joj nadošle tokom
bolesti, raspršile su se sada u svjetlu, u buci i pokretu; rasplinule su se; i
Klara se èak nije mogla odluèiti ni u tako jednostavnoj stvari kao što je upis
na fakultet. Naprosto je željela mjesto gdje se manje govori a više radi, a to
je znaèilo - tehnika. Meðutim, nije htjela raditi s teškim, prljavim
strojevima. I tako se upisala na fakultet za inženjere za vezu.
Kako je nitko nije savjetovao, i opet je pogriješila, ali nije to nikome
htjela priznati i tvrdoglavo je odluèila da æe završiti studije i raditi gdje
stigne. Osim toga, nije bila jedina na godini koja je tamo dospjela sluèajno.
Bilo je to doba kad su svi jurili za plavom pticom višeg obrazovanja. Oni koji
nisu uspjeli uæi u institut za avijaciju, odnosili su isprave na veterinarski
fakultet. Oni koje su odbijali na kemijsko-tehnološkim fakultetima, postajali
su paleontolozi.
Poslije rata Klarin je otac imao mnogo posla u Evropi. Demobilizirali su ga u
jesen, i smjesta je dobio peterosobni stan u novoj stambenoj kuæi MVD-a kod
Kalužskih vrata. Nekoliko dana poslije povratka odveo je ženu i kæer da
pogledaju stan.
Automobil ih je proveo kraj željezne ograde Neskuènog perivoja, i zaustavio se
prije mosta preko željeznièke pruge koja okružuje Moskvu. Bilo je kasno jutro
jednog toplog listopadskog dana dugog babljeg ljeta. Majka i kæi nosile su
šuštave haljine pod laganim ogrtaèima. Otac je imao na sebi generalski šinjel,
raskopèan na prsima da bi se vidjela brojna odlikovanja i medalje.
Stambena kuæa kod Kalužskih vrata gradila se u polukrugu, s dva krila, jedno
na Bolšu Kalužsku ulicu, a drugo prema željeznici. U planu je bio
šesnaesterokatni toranj sa solarijem na krovu i dvanaestmetarskim kipom
kolhoznice. Skele su još bile oko stambene zgrade i trebalo je obaviti još
mnogo zidarskih radova. Meðutim, pokoravajuæi se nestrpljivim rukovodiocima,
graðevni
235
ured je hitno dao dovršiti za naruèioce drugo krilo, koje se nalazilo na
strani željeznièke pruge, i sastojalo se iz jednog stepeništa s jednim stanom
na svakom odmorištu.
Gradilište je bilo okruženo drvenim plotom, kao što se gradnja uvijek okružuje
u prometnim ulicama. Redovi bodljikave žice iznad plota i ružne stražarske
kule nisu posebno upadale u oèi prolaznicima, a za one koji su živjeli preko
puta, postale su svakodnevni prizor i više ih nisu ni primjeæivali.
Tužioèeva obitelj prešla je trg i pošla na drugu stranu stambene kuæe. Tu je
bila uklonjena bodljikava žica. Dio u koji se poèelo useljavati, bio je
ogradom odijeljen od radilišta. Dolje, na glavnom ulazu, doèekao ih je uljudni
nadzornik gradilišta. Bio je tu i jedan vojnik na koga Klara nije obraæala
pažnju. Sve je bilo završeno. Boja se na ogradi stepeništa osušila. Kvake su
na vratima bile uglaèane. Brojevi na stanovima postavljeni. Prozorska stakla
su bila ostrugana i samo je jedna prljava žena prala stepenice.
"Pripazi ti tamo!" doviknuo joj je nadzornik gradilišta, žena je prestala
prati i maknula se u stranu, tako da može proæi jedna po jedna osoba. Nije
podizala lice s vjedra u kome je plivala krpa.
Tužilac je prošao.
Sef gradilišta je prošao.
I uz šuštanje plisirane, namirisane suknje, gotovo dodirujuæi njome lice
èistaèice, prošla je tužioèeva žena.
Èistaèica, koja nije mogla podnijeti tu svilu i taj parfem ostala je i dalje
pognuta; tada je podigla glavu da pogleda ima li još koga.
Njen vatreni, prezirni pogled kao da je pretvorio Klaru u prah. Poprskano
prljavom vodom, njeno je lice bilo izražajno lice intelektualke.
Klara nije osjetila samo stid koji èovjek uvijek osjeti kad prolazi kraj žene
koja pere pod, veæ je, videæi njenu pokrpanu suknju i podstavljeni kaput iz
kojeg je na poderotinama izbijala vata, osjetila još veæi stid i užas. Ukoèila
se i otvorila torbicu. Htjela ju je izvrnuti i sve dati toj ženi - ali nije se
usudila.
"Hajde, prolazite!" reèe žena Ijutito.
Pridržavši skute svoje pomodne haljine i tamnocrvenog kaputa, Klara ustrèi
stepenicama.
U stanu nitko nije prao podove - na podu su bili parketi.
Svidio im se stan. Klarina majka dala je nadzorniku gradnje neke upute o
izmjenama: posebno ju je smetalo što u jednoj sobi parketi škripe. Nadzornik
gradnje zaljuljao se na dva-tri parketa i obeæao da æe se to urediti.
"Tko obavlja sav taj posao?" upita Klara odrešito.
Nadzornik gradnje se nasmiješio i ništa nije rekao. Njen otac je odgovorio:
"Zatvorenici. Tko drugi?"
Kad su sišli, žene više nije bilo, I onaj vojnik je otišao.
Za nekoliko dana su uselili.
Èetiri su godine prošle od tog dogaðaja, ali Klara još uvijek nije mogla
zaboraviti onu ženu; odlazeæi u stan uvijek se služila liftom; kad bi se
sluèajno dogodilo da mora iæi pješke, uvijek bi
236
II
zakoraèila u stranu na onom mjestu na stepenicama kao da se boji da æe
zagaziti na èistaèicu. Bilo je to èudno, a ipak se toga nije mogla otresti.
Od prvih dana poslije svog povratka otac nije mogao u poslijeratnoj Klari
prepoznati onu mladu djevojku koju je èetiri godine prije toga ostavio. Uvijek
je smatrao svoje dvije starije kæeri ljepoticama, ali lakomislenima, i
pretpostavljao je da je Klara razumna i ozbiljna. Ali utvrdilo se da ona ima
niz krivih ideja, da je razumna i sklona razmišljanju, ali naopaèke. Negdje je
pokupila sve moguæe strahovite prièe, koje je neobièno rado pripovijedala za
stolom. Same prièe nisu bile toliko užasne, koliko èinjenica da joj je uspjelo
uoèiti svaku netipiènu pojavu. Poslije takve jedne prièe, stari je tužilac
tresnuo šakom o stol i ustao, ne dovršivši ruèak.
Klara nije imala s kim razgovarati. Godinu za godinom živjela je sa sve veæom
zalihom pitanja.
Jednom se, silazeæi stepenicama sa svojim šurjakom, nije mogla obuzdati -
nehotice ga je uhvatila za rukav i povukla u stranu na onom mjestu gdje se
morala ukloniti nevidljivoj èistaèici. Inokentij je to primijetio i upitao je
što je posrijedi. Klara je oklijevala, bojeæi se da bi mogla ostaviti dojam
luðakinje. Tada mu je rekla.
Uvijek rafiniran i podrugljiv, Inokenti je slušao njenu prièu, ali nije se
nasmijao. Uhvatio ju je za ruke, pogledao je blistavih oèiju i rekao: "Mala
Klaroèka! Dakle, poèela si razmišljati o stvarima."
Želeæi da produži taj sretni trenutak iskrenosti, i ne mièuæi se sa stepenice
na kojoj je prošla kraj èistaèice, Klara položi ruke u rukavicama Inokentiju
na ramena i stane ga obasipati pitanjima koja su se u njoj odavno
nagomilavala.
Inokenti se nije žurio da odgovori. Odbacivši svoju neprozirnu fasadu
dosjetljivosti i veselosti, naprosto je gledao u svoju šurjakinju. I iznenada
je rekao: "Ali ja imam jedno pitanje za tebe, draga mala Klaroèka. Zašto si
bila tako mala djevojèica prije rata? Zamisli samo kako bih te ja rado
oženio!"
Klara je pocrvenjela, lupila nogom i skinula mu ruke s ramena.
Pošli su dalje stepenicama.
Ipak je prisilila Inokentija da joj poène odgovarati na pitanja.
Taj se razgovor odvijao prošloga ljeta, po prilici u isto vrijeme kad je Klara
ispunjavala upitnike: njena je obiteljska pozadina bila besprijekorna, njen
život do tada osvijetljen ravnomjernim svjetlom blagostanja, neokaljan bilo
kakvim sramotnim djelima. Upitnici su prihvaæeni, i ona je prestupila prag
stražarnice tajanstvenog instituta u Mavrinu.
237
41
PSI IMPERIJALIZMA
Klara je s ostalim djevojkama, koje su diplomirale na fakul-tclu za veze,
prošla zastrašujuæi sastanak na kojem su dobile direktive od majora šikina.
Saznala je da æe raditi meðu najopasnijim od svih špijuna, psima svjetskog
imperijalizma.
Klara je dodijeljena na rad u vakuumski laboratorij. Taj laboratorij
proizvodio je goleme kolièine elektronskih cijevi za ostale laboratorije. Same
cijevi su prvo pravili u maloj staklopuhaèkoj radionici; zatim su u samom
vakuumskom laboratoriju, velikoj mraènoj prostoriji okrenutoj prema sjeveru,
istiskivali iz njih zrak pomoæu tri šištave sisaljke. Sisaljke su razdvajale
prostoriju, èak i danju gorjelo je elektrièno svjetlo. Pod je bio naèinjen od
kamenih ploèa, i neprestano je odzvanjao od koraka, od pomicanja stolica. Kod
svake sisaljke radio je jedan zek, specijalist za vakuum. Još na nekoliko
mjesta zekovi su sjedili za stolovima. Tu su radila još samo dva slobodna
suradnika: djevojka po imenu Tamara, i šef laboratorija koji je nosio
kapetansku uniformu.
Klaru su predstavili njenom šefu u Jakonovljevom uredu. Bio je to
debeljuškast, ostarjeli Židov prilièno ravnodušnog izraza lica. Ne
upozoravajuæi je više na opasnosti koje je vrebaju, dao joj je znak da poðe za
njim. Na stepenicama je rekao: "Vi, naravno, ništa niste nauèili i ništa ne
znate raditi, je li tako? Mislim na vaše zvanje."
Klara je nejasno odgovorila. Osim što je bila preplašena, nedostajalo joj je
još samo da bude ponižena. Sad æe se otkriti da je neznalica, i svi æe joj se
smijati.
I tako je, jednako kao što bi ulazila u kavez s divljim zvijerima, zakoraèila
u taj laboratorij naseljen monstrumima u modrim kombinezonima.
Tri specijalista za vakuum zaista su radili za svojim sisalj-kama poput
zarobljenih životinja; morali su ispuniti hitnu narudžbu i nije im bilo
dopušteno da spavaju veæ èetrdeset osam sati. Ali srednji, èovjek preko
èetrdeset godina, proæelav, neureðen
238
i neobrijan, prestao je raditi, nasmiješio se i rekao: "Gle, gle! Pojaèanje!"
Sav je njen strah išoezao. Toliko je bilo prijazne jednostavnosti u tom
poviku, da je Klara samo s najveæim naporom uspjela suspregnuti smiješak.
Najmlaði specijalist za vakuum na najmanjoj sisaljki"talcoðer je prekinuo
posao. Bio je vrlo mlad i imao je veselo, pomalo nestašno lice, s velikim
nevinim oèima. Njegov pogled kao da je pokazivao da ga je Klarina pojava
iznenadila.
Najstariji specijalist za vakuum, Dvojetjosov, kojega je golema sisaljka u
dubini prostorije posebno glasno tutnjala, bio je visok, nespretan èovjek,
žilav, ali zaobljena trbuha. Prezirno je pogledao Klaru izdaleka i izgubio se
iza ormara kao da želi izbjeæi pogled na takvo strašilo.
Kasnije je Klara saznala da se on tako odnosi prema svim slobodnim suradnicima
i da, kad rukovodioci ulaze u sobu, on namjerno ukopèava nešto što proizvodi
strahovitu buku, tako da bi se oni morali nadvikivati. Nije uopæe pazio na
svoj izgled i èesto bi došao s dugmetom na hlaèama koje je visilo o koncu, ili
s rupom u odjeæi, ili bi se, u nazoènosti djevojaka, poèeo èeškati pod
kombinezonom. Rado je govorio: "Ovdje sam kod kuæe, u svojoj zemlji, pa zašto
da se ustruèavam?"
Srednji specijalist za vakuum bio je svim zatvorenicima, pa i mlaðima, poznat
naprosto pod imenom Zemelja, i on se zbog toga uopæe nije vrijeðao. Bio je
jedan od onih ljudi koje psiholozi nazivaju "sunèanom naravi". Dok ga je
promatrala u narednim tjednima, Klara je primijetila da on nikad ne žali za
neèim što je izgubljeno, bila to olovka ili èitav njegov upropašteni život.
Nikad se nije ljutio ninašto i ni na koga, niti se ikoga bojao. Bio je dobar
inženjer, osim što je bio specijalist za avionske motore. Dopremili su ga u
Mavrino greškom. Usprkos tome, on se tu prilagodio i nije se trudio da dobije
premještenje, s pravom sudeæi da mu je tu najbolje.
Uveèe, kad bi pumpe prestale raditi, Zemelja je vrlo rado slušao prièe i
govorio.
"Znaš, da se nekad moglo doruèkovati za pet kopjejki. Uopæe, mogao si kupiti
što god si htio; na svakom koraku su ti nešto nametali." On se široko
nasmiješio. "A nitko nije prodavao drek. Pljunuli bi mu u lice. Èizme - to su
bile prave èizme. Trajale bi ti po deset godina i ako ih nisi popravljao, a
petnaest ako si ih krpao. Koža na sarama nije se obrezivala ovako kao danas,
nego je išla pod stopalo. Bilo je onih - kako su se ono zvale? Bile su crvene,
s ukrasima - nisu to bile èizme, to je bila druga duša!" Nasmiješio se kao da
je sunce iznenada izišlo. "Ili, na primjer, na stanicama... Došao si minutu
prije vlaka, kupio kartu i sjeo - uvijek je bilo praznih vagona. Vlakovi su
stalno vozili - nije se štedjelo. Život je bio lagan, vrlo lagan..."
Za vrijeme tih prièa stariji bi se specijalist za vakuum pojavio iz svog
mraènog ugla, gdje je njegov pisaæi stol bio sakriven od pogleda rukovodilaca.
Dolazio bi polako, dok mu se teško tijelo ljuljalo slijeva nadesno, ruku
duboko zaturenih u džepove, i za-
239
ustavio bi se usred sobe, gledajuæi praznim oèima nekuda u stranu, dok bi mu
se naoèale spustile na nos.
"O èemu ti to prièaš, Zemelja? Zar se sjeæaš?"
"Malo se sjeæam", rekao je Zemelja isprièavajuæi se sa smiješkom.
"Ne valja to", govorio je Dvojetjosov, tresuæi glavom. "Zaboravi. Držimo se mi
našeg posla."
Stajao bi još neko vrijeme tupo zureæi preko naoèala. Tada bi se polagano
odvukao u svoj ugao.
Utvrdilo se da su Klarine dužnosti vrlo jednostavne: morala je dolaziti ujutro
jednog dana i ostati do šest poslije podne, a narednog dana doæi poslije ruèka
i ostati do jedanaest uveèe. Izmjenjivala se s Tamarom. Kapetan je uvijek bio
tamo od jutra, jer su ga šefovi mogli trebati tokom dana. Nikad nije dolazio
uveèe, jer nije imao ambicije da napreduje u službi. Glavni zadatak djevojaka
bio je da budu dežurne, drugim rijeèima, da drže zatvorenike na oku. Osim toga
"za njihov vlastiti napredak" šef im je davao sitan posao koji nije bio bitan.
Klara je Tamaru viðala samo po par sati svakog dana. Tamara je radila u
institutu veæ više od godinu dana i bila je dosta odrešita u kontaktu sa
zatvorenicima. Meðutim, Klari se èinilo da jednome od njih donosi knjige i da
ih potajno s njim izmjenjuje. Osim toga je u samom institutu Tamara pohaðala
kružok engleskog jezika u kojem su slobodni namještenici bili uèenici, a
osuðenici nastavnici - bez plaæe, dakako. Tamara je brzo rastjerala Klarin
strah, da bi im ti ljudi bili u stanju nanijeti kakvo užasno zlo.
Napokon je i sama Klara stupila u razgovor s jednim zatvorenikom. Istina, on
nije bio politièki zloèinac, veæ obièni zatvorenik, a takvih je u Mavrinu bilo
vrlo malo. Bio je to staklopuhaè Ivan, koji je na svoju nesreæu bio pravi
majstor svoga zanata. Njegova stara punica govorila je za njega da je zlatni
radnik - ali još zlatniji pijanac. Zaraðivao je mnogo novaca, veæinu toga
zapio, tukao ženu kad god se napio i svaðao se sa susjedima. Ali sve to ne bi
bilo ništa da se njegov put nije ukrstio s putem MGB-a. Neki drug koji je
oèigledno bio vlast, premda nije imao nikakvih znakova, pozvao ga je k sebi i
predložio mu da radi za tri tisuæe na mjesec. Plaæa je bila manja tamo gdje je
Ivan radio, ali je mogao više zaraditi kad bi premašio normu. Zaboravljajuæi s
kim ima posla, zatražio je èetiri tisuæe. Odgovorni drug dodao je dvije
stotine. Ivan nije popuštao. Pustili su ga da ode. Narednog dana se napio i
izazvao nered u dvorištu. Ovaj puta se milicija, koju se ranije nikad nije
moglo dozvati, pojavila u jakom sastavu i odvela Ivana. Narednog dana je
osuðen i dobio godinu dana. Poslije procesa odveli su ga istom onom odgovornom
drugu koji je objasnio Ivanu da æe raditi na novom mjestu koje mu je odreðeno,
samo što neæe dobivati plaæu. Ako mu ti uvjeti ne odgovaraju, može iæi u
rudnik ugljena na Arktiku. .
I tako je Ivan zatvoren, i puhao je cijevi za katodne zrake. Njegov
jednogodišnji rok je završio, ali presuda je ostala u karakteristici. Da bi
izbjegao da ga isele iz Moskve zbog te karakteristike, molio je upravu da ga
zadrže dalje kao slobodnog namještenika èak i uz plaæu od svega tisuæu petsto
rubalja.
240
Premda nikoga u šaraški ne bi uznemirila tako jednostavna prièa s tako sretnim
završetkom -- jer bilo je tu ljudi koji su proveli po pedeset dana u æelijama
smrti, i ljudi koji su lièno poznavali papu i Alberta Einsteina - ipak je
Klaru ta prièa strahovito potresla. Utvrdilo se, kao što je Ivan rekao, da
"ono što hoæe uèiniti, oni i uèine".
U njenoj glavi, koja je dotad bila uvijek tako razumna i praktièna, iznenada
se pojavila sumnja da su možda meðu tim ljudima u modrim kombinezonima i neki,
koji uopæe nisu krivi. A ako je tako, nije li možda i njen otac koji put
osudio nevinog èovjeka?
Ubrzo zatim pošla je u Mali teatar s Aleksejem Lanskim koji joj je udvarao.
Davala se Gorkijeva Vaša Železnova. Komad je ostavio vrlo sumoran dojam.
Gledalište je bilo više nego poluprazno. Vjerojatno je to oneraspoložilo
glumce. Izlazili su na scenu kao da se dosaðuju, poput namještenika koji
dolaze na posao u nekoj ustanovi, i veselili su se kad su mogli otiæi. Bilo je
sramotno igrati pred tako praznim gledalištem. U toj predstavi kao da ništa
nije bilo dostojno pažnje jednog odraslog èovjeka. To je èak upropastilo i
glumu zapanjujuæe prirodne Pašene. Osjeæalo se da bi se, da je netko iz
gledališta u opæoj tišini rekao mirno, kao da se nalazi u nekoj obiènoj sobi:
"Hajde prijatelji, prestanite kriviti lice!" predstava raspala. Poniženje
glumaca prenosilo se na publiku. Svi su osjeæali da sudjeluju u neèem
sramotnom, i bilo im je neugodno i pogledati jedan drugoga. I tako je za
vrijeme odmora bilo jednako tiho kao za vrijeme predstave. Parovi su
razgovarali gotovo šapatom ili su šutke šetali po foajeu.
Klara i Lanski takoðer su mirno šetali za vrijeme prvog odmora i Lanski je
pokušavao braniti Gorkoga i kazalište. Kritizirao je narodnog umjetnika
žarova, koji se oèigledno dodvoravao publici, a još je više kritizirao opæu
birokratsku atmosferu u Ministarstvu kulture, koja je potkopala povjerenje
sovjetskog gledaoca u realistièki teatar.
Aleksej Lanski imao je pravilno, ovalno lice. Imao je zdravu boju, jer je
nalazio vremena da se bavi sportom. Oèi su mu bile mirne i inteligentne,
zahvaljujuæi svemu što je proèitao u svojih dvadeset sedam godina. Kao
diplomirani filolog, kandidat za èlanstvo u Savezu sovjetskih pisaca i
zapaženi kritièar koji je uživao blagonaklonu zaštitu Galahova, Lanski nije
toliko pisao sam koliko je napadao ostale pisce.
Za vrijeme drugog odmora Klara ga je zamolila da ostanu u loži. Nikoga nije
bilo ni u susjednim ložama ni ispod njih u orkestru. Rekla je: "Eto zašto mi
je veæ dosadilo gledati Ostrovskog i Gorkog - zato što mi je veæ dosta tih
predavanja o moæi novca, o despotizmu u obitelji, o tome kako se neki starac
oženio mladom ženom. Smuèila mi se veæ ta borba sa sablastima. Pedeset,
stotinu godina je veæ prošlo, a mi još uvijek glumimo zgražanje nad stvarima
koje veæ odavno ne postoje. Nikad ne možeš vidjeti dramu o onome što se dogaða
sada."
"O èemu, na primjer?" Lanski je radoznalo gledao Klaru i smiješio se. Nije se
prevario u njoj. Pomislio je: ova djevojka
U U prvom krugu
241
možda èovjeka neæe impresionirati svojim izgledom, ali s njom nikad neæe biti
dosadno. "O èemu?"
Klara, trudeæi se da ne otkrije previše od onoga što ju je potajno zaokupljalo
a ni državnu tajnu, reèe mu da radi sa zatvorenicima koje su joj opisali kao
imperijalistièke pse, ali da je sad, pošto ih je malo bolje upoznala, utvrdila
da su posve drugaèiji. A jedno ju je pitanje neprestano muèilo i htjela je da
joj Lanski odgovori: ima li meðu njima ipak nevinih ljudi?
Lanski je pažljivo slušao i mirno odgovorio: "Naravno da ima. To je neizbježno
u svakom kaznenom sistemu."
"Ali, Aieksej! To bi znaèilo da oni mogu raditi štogod hoæe! To je stravièno."
Nježno i pažljivo je položio svoju ružièastu ruku dugih prstiju na Klarinu
èvrsto stegnutu šaku, koja je ležala na crvenom plišu. "Ne", reèe on blago ali
uvjerljivo, "ne "štogod hoæe". Tko bilo što "hoæe"? Tko bilo što "radi"?
Povijest. Vama i meni se to katkada èini strašnim, ali, Klara, vrijeme je da
se naviknemo na èinjenicu da postoji zakon velikih brojeva. Što je zamašniji
neki povijesni dogaðaj, to je veæa vjerojatnost individualnih grešaka, bile
one pravne, taktièke, ideološke ili ekonomske. Mi shvaæamo proces samo u
njegovoj osnovnoj formi koja ga odreðuje, i bitno je da budemo uvjereni da je
taj proces neizbježan i nužan. Da, katkada poneko pati. Ne uvijek zasluženo. A
što je s onima koji su ubijeni na frontu? I onima koji su besmisleno poginuli
u potresu u AŠka-badu? I žrtvama prometnih nesreæa? Kako se pojaèava promet,
poveæat æe se i broj žrtava. Mudrost je u tome da se proces prihvati onako
kako se razvija, sa svojim neizbježnim prirastom žrtava."
Ali Klara je indignirano stresla glavom.
"Prirast!" uskliknula je, ali šaptom, buduæi da je zvono veæ dvaput zazvonilo
i ljudi su se vraæali u gledalište. "Valjalo bi iskušati taj zakon velikih
brojeva na vama! Vama sve dobro ide, i tako se lijepo znate izražavati, ali
zar ne vidite da sve nije onako kako vi pišete?"
"Hoæete reæi da smo licemjeri?" suprotstavi se Lanski. On je silno volio
raspravljati.
"Ne, to ne kažem." Zvono je po treæi put zazvonilo. Svjetla su se pogasila.
Natjerana ženskim nagonom da kaže posljednju rijeè, ona mu brzo šapne u uho:
"Vi ste iskreni, ali da se ne bi pokolebali u svojim pogledima izbjegavate
razgovor s ljudima koji misle razlièito. Sabirete svoje misli iz razgovora s
ljudima poput vas, iz knjiga koje su napisali ljudi poput vas. U fizici se to
zove rezonanca", žurno je završila baš kad se zastor poèeo razmicati.
"Zapoèneš sa skromnim mislima, ali one naðu sebi srodne i ubrzo se stvori
èitava skala ..."
Ušutjela je požalivši svoj neshvatljivi žar. Pokvarila je èitav treæi èin i
Lanskome i sebi.
A sluèajno je u treæem èinu glumica Rojek odigrala svoju Vasine mlaðe kæeri
tako kristalno èisto da je èitavu predstavu izvukla iz sivila. I Pašena je
opet povratila svoju božansku formu. 242
Sama Klara nije bila svjesna da je ne zanima bilo koji nevin èovjek, koji
možda veæ davno trune iza arktièkog kruga, veæ upravo najmlaði specijalist za
vakuum, modrook sa zlaæanim odsjajima na obrazima, još uvijek djeèak usprkos
tome što je napunio dvadeset tri godine. Veæ pri prvom susretu njegov je
pogled jasno govorio da je oèaran Klarom, i taj neprikriven i radostan izraz
nije nimalo nalikovao onome što je upoznala kod svojih moskovskih obožavalaca.
Istina je, meðutim, da Klara nije shvaæala kako su njeni udvaraèi na slobodi
okruženi ženama, kako viðaju mnoge koje su ljepše od nje i kako znaju svoju
vrijednost, dok je Ruska došao iz logora gdje pune dvije godine nije èuo
lupkanje ženskih petica; i Klara mu se, kao i Tamara prije nje, èinila
neopisivim èudom.
Ali u usamljenosti šaraške ta ga zanesenost nije potpuno zaokupila. Gotovo
èitavu noæ, pod elektriènim svjetlom u po-lumraènom laboratoriju, taj je
mladiæ živio vlastitim, punim, pokretnim životom. Povremeno bi, skrivajuæi se
od šefova, nešto konstruirao. Èas bi potajno uèio engleski za vrijeme radnog
vremena; èas bi telefonirao prijateljima u drugim laboratorijima i jurio da se
sastane s njima u hodniku. Uvijek se kretao naglo i uvijek, svakog trenutka, a
posebno tog trenutka, kao da je bio potpuno zaokupljen neèim silno
zanimljivim. I njegov zanos za Klaru bila je jedna od njegovih silno
zanimljivih preokupacija.
Pri svemu tome nikad nije zaboravljao da pazi na svoj izgled. U otvoru
kombinezona pod šarenom kravatom uvijek je nosio besprijekorno èisto bijelo
platno. Klara nije znala da je to zapravo žabo, vlastiti Ruskin izum, i da se
sastoji od jedne tridesetdrugine državne plahte.
Mladi ljudi, koje je Klara susretala na slobodi, veæ su stekli neki položaj u
službi, i odijevali su se, kretali i razgovarali proraèunato, da ne bi
okrnjili svoj ugled. Kraj Ruske Klara je osjeæala da se pomlaðuje, da i ona
želi biti nestašna. Potajno ga je promatrala sa sve veæom simpatijom. Nije
vjerovala da su on i dobroæudni Zemelja oni opasni psi na koje ju je upozorio
major šikin. Posebno je željela saznati sve o Ruski, o zlodjelu za koje je
kažnjen i da li mu je dosuðena dugaèka kazna. Da nije oženjen bilo je veæ
jasno. Nije se mogla natjerati da mu postavi druga pitanja; èinilo joj se da
bi to za njega bilo vrlo bolno, jer bi ga podsjetilo na sramotnu prošlost koju
je želio odbaciti da bi se popravio.
Prošla su još dva mjeseca. Klara se posve navikla na sve njih. Cesto su u
njenoj nazoènosti govorili o svim moguæim besmislicama, koje nisu imale
nikakve veze s poslom. Ruska je vrebao trenutke njenog veèernjeg dežurstva,
dok su zatvorenici bili na veèeri a Klara bila sama u laboratoriju, te bi se
redovito pojavljivao u to vrijeme, katkad pod izlikom da je nešto ostavio,
katkad da na miru radi.
Tokom tih veèernjih posjeta Klara je zaboravila na sva upozorenja oficira
službe sigurnosti.
Prošle noæi se meðu njima nekako razvio onaj živahni razgovor, koji je poput
bujice otplavio neugodne barijere konvencije izmeðu njih.
243
Taj mladiæ nije imao nikakvu sramotnu prošlost, koju bi valjalo odbaciti. Imao
je samo mladost, upropaštenu bez ikakvog razloga, i strastvenu želju da uèi i
istražuje.
živio je sa svojom majkom u selu kraj Moskve. Upravo je završio gimnaziju kad
su Amerikanci iz ambasade unajmili kuæu u njihovom selu. Ruska i njegovi
drugovi bili su dovoljno lakomisleni - a i dovoljno znatiželjni - da nekoliko
puta poðu u ribolov sa Amerikancima. Sve je ipak naizgled dobro završilo.
Ruska se upisao na moskovski univerzitet. Ali uhapsili su ga u rujnu. Uhvatili
su ga potajno, na cesti, tako da njegova majka nije imala pojma kamo je
nestao. Ruska je protumaèio Klari da su uvijek nastojali uhapsiti èovjeka tako
da ne može sakriti ništa što nosi sa sobom, i da ne bi bio u stanju bilo kome
doturiti tajnu lozinku ili znak. Zatvorili su ga u Lubjanku. Klara nije èak
èula ni ime tog zatvora dok nije došla u Mavrino. Poèela je istraga. Htjeli su
da im Ruska kaže kakav je zadatak dobio od amerièke špijunske službe. U koji
je tajni stan morao donijeti obavještenja? Ruska je, po svojim vlastitim
rijeèima, bio još uvijek tele; naprosto nije shvaæao što je posrijedi i plakao
je. Tada se iznenada dogodilo Èudo: Ruski su dopustili da otiðe s tog mjesta
iz kojega nitko nije izlazio.
Bilo je to još èetrdeset pete.
I tu je prekinuo svoju prièu dan ranije.
Èitavu noæ Klara je bila uznemirena tom prièom koju je on zapoèeo. Narednog
dana, ne obaziruæi se ni na one najosnovnije propise sigurnosti, pa èak ni na
pravila pristojnosti, ona je otvoreno sjela kraj Ruske, uz njegovu buènu malu
sisaljku, i nastavili su razgovor.
Do ruèka su veæ bili dobri prijatelji, poput djece koja naizmjenièno zagrizaju
jednu veliku jabuku. Veæ im se èinilo èudno što tolike mjesece nisu ništa
govorili. Jedva su bili u stanju izraziti misli koje su ih obuzimale.
Prekidajuæi je u svojoj nestrpljivosti da sve izgovori, on joj je dodirivao
ruke, a ona u tome nije vidjela ništa loše. Kad su svi otišli na ruèak i
ostavili ih same, iznenada se u svakom dodiru ramenom ili letimiènom dodiru
ruke pojavilo neko novo znaèenje. A Klara je vidjela kako joj se njegove jasno
modre oèi dive.
Ruska je glasom, koji mu je jedva prelazio usne, rekao: "Klara, tko zna kad
æemo opet ovako sjediti? Za mene je to èudo. Ne vjerujem u to. Spreman sam da
umrem ovoga èasa!" Stezao joj je i milovao ruke. "Klara, možda mi je suðeno da
potratim èitav život po zatvorima. Uèinite me sretnim, tako da imam uspomenu
na ovaj trenutak ma gdje bio. Dopustite mi samo jednom - samo jednom - da vas
poljubim!"
Klara se osjeæala poput božice koja se spustila u podzemlje zatvoreniku. Nije
to bio obièan poljubac. Ruska ju je privukao k sebi i poljubio mahnitom
snagom, poljupcem zatvorenika izmuèenog odricanjem. A ona mu je uzvratila.
Htio ju je opet poljubiti, ali Klara se odmaknula, potresena, dok joj se u
glavi vrtjelo.
244
"Molim vas, idite", rekla je.f
On je oklijevao.
"Za sada - idite!" naredi Klara.
Tada joj se pokorio. Na vratima se okrenuo prema Klari s preklinjucim,
vapijuæim izrazom lica, zatim izišao iz sobe.
Uskoro su se svi vratili s ruèka.
Klara se nije usudila pogledati ni Rusku ni bilo koga drugoga Nešto ju je u
nutrini peklo, ali to nije bio stid. Ipak, ako je bila sreæa, nije to bila
mirna sreæa.
Tada je èula da æe zatvorenicima biti dopušteno da postave novogodišnju jelku.
Sjedila je mirno tri sata i samo su joj se prsti kretali; plela je malu
košaricu od raznobojnih, plastikom obloženih žica, poklon za novogodišnju
jelku.
A staklopuhaè Ivan, vrativši se s posjete, ispuhao je dva smiješna mala
staklena ðavolèiæa, koji kao da su nosili puške i ispleo kavez iz staklenih
šipkica, a unutra je o srebrnastu nit objesio stakleni mjesec, koji je tiho i
tužno zvonio.
i r
245
42
DVORAC SVETOGA GRALA
Pola dana nisko je mutno nebo pokrivalo Moskvu. Nije bilo hladno. Ali prije
ruèka, kad je sedam zatvorenika na povratku istupilo iz modrog autobusa u
dvorište šaraške, zalepršale su prve nestrpljive pahuljice.
Upravo takva pahuljica, šestokraka zvijezda, pala je na rukav Neržinove stare
vojnièke kabanice koja je postala rðavosmeða. Zaustavio se nasred dvorišta i
duboko udahnuo zrak.
Natporuènik šusterman, koji se tamo sluèajno zatekao, upozorio ga je da sad
nije vrijeme za šetnju i da mora uæi unutra.
Nije želio uæi. Nije želio nikome prièati o svojoj posjeti - naprosto, nije
mogao. Nije je želio ni s kim dijeliti, nije želio da itko u njoj sudjeluje.
Nije želio ni govoriti, a ni bilo koga slušati. Želio je biti sam i polako
proživljavati sve ono što je sa sobom donio prije nego se raspadne, prije nego
sve postane puka uspomena.
Ali upravo je osamljenosti nedostajalo u šaraški, kao i u svakom logoru.
Ušavši u zgradu kroz ulaz za zatvorenike, drveni most koji je vodio dolje u
podrumski hodnik, najprije se zaustavi da promisli kamo bi mogao poæi.
Tada se sjetio jednog mjesta.
Pošao je do stražnjeg stepeništa koje gotovo nitko više nije upotrebljavao,
kraj gomile polomljenih stolica i popeo se do zatvorenog odmorišta na treæem
katu.
Taj je prostor bio dodijeljen zeku slikaru Kondrašev-Ivanovu za atelje. On
uopæe nije imao nikakve veze s osnovnim poslom u šaraški, ali su ga tu držali
u svojstvu, moglo bi se reæi, dvorskog slikara. U onom odjelu ministarstva
kojem je šaraška pripadala, bilo je prostranih predvorja i hodnika koje je
valjalo ukrasiti slikama. Manje prostrani, ali brojniji bili su privatni
stanovi zamjenika ministra, Fome Gurjanovièa Oskolupova i ostalih službenika
njemu bliskih, te je postojala još preèa potreba da se sve te stanove ukrasi
velikim, krasnim besplatnim slikama.
246
Istina, Kondrašev-Ivanov jedva je zadovoljavao tim umjetnièkim zahtjevima. On
je slikao velike slike, ali premda nisu ništa stajale, nisu bile lijepe.
Mušterije koje su dolazile u njegov atelje uzalud su mu pokušavale pokazati
kako da slika, i s kojim bojama; tada bi s uzdahom uzimale ono što bi našle.
Meðutim, kad bi ih stavili u zlatne okvire, slike su bile znatno bolje.
Penjuæi se, Neržin je prošao kraj velike i veæ završene narudžbe za predvorje
odjela ministarstva - pod naslovom "A. S. Popov pokazuje admiralu Makarovu
prvi radio-telegraf" - zatim krenuo posljednjim redom stepenica i ugledao nad
sobom na zidu sliku od dva metra pod naslovom "Osakaæeni hrast". I ona je bila
završena, ali ni jedna je mušterija nije htjela uzeti.
Prikazivala je usamljeni hrast koji je izrastao s nekom tajanstvenom snagom na
golom licu klisure, gdje je opasan puteljak krivudao po rubu strmine. Kakvi su
uragani tu puhali! Kako su povili taj hrast! A nebo iza stabla i posvuda oko
njega bilo je uvijek olujno. To nebo zacijelo nikad nije vidjelo sunca. To
tvrdoglavo, uglato stablo s kandžastim korijenjem, slomljenih grana i
iskrivljeno, unakaženo u borbi s neumornim vjetrovima koji su ga pokušali
strgnuti s litice, nije htjelo popustiti u bitci i oèajnièki se držalo svog
pogibeljnog mjesta nad ponorom.
Na zidovima stepeništa visila su manja platna. Na odmorištu druga su stajala
na stalcima. Svjetlo je dopiralo s dva prozora, od kojih je jedan gledao na
sjever, a jedan na zapad. Na to odmo-rište otvarao se prozorèiæ Željezne
maske, s rešetkom i ružièastim zastorom, prozor do kojeg danje svjetlo nije
dopiralo.
Nièega drugoga tu nije bilo, pa èak ni stolice. Umjesto stolice služio je
nizak krupan panj.
Premda se stepenice gotovo uopæe nisu grijale te je hladna vlaga prodirala èak
ovamo, podstavljeni kaput Kondrašev-Ivanpva ležao je na podu. Umjetnik, kome
su ruke i noge smiješno stršale iz premalenog kombinezona, stajao je
nepokretan, visok, uspravan, oèigledno uopæe ne osjeæajuæi zimu. Velike
naoèale, koje su mu lice èinile veæim i strožijim, bile su èvrsto zataknute
iza uha i na nosu, prilagoðene njegovim naglim pokretima. Zurio je u jednu
taèku na slici, držeæi po strani kist i paletu.
Kad je èuo korake, okrenuo se.
Pogledi dvojice muškaraca su se susreli. Svaki je od njih još uvijek bio
obuzet vlastitim mislima.
Umjetniku nije bilo drago što mu dolazi posjetilac. U ovom trenutku bila mu je
potrebna tišina i samoæa.
A ipak, s druge strane, veselio se što ga vidi. I bez ikakvog licemjerja, sa
svojim uobièajenim prevelikim entuzijazmom uskliknuo je: "Glebe Vikentièu!
Dobro mi došli!" mahnuo je kistom i paletom u znak dobrodošlice.
Srdaènost je dvosjekli maè za umjetnika: ona hrani njegovu maštu, ali mu može
upropastiti dnevni red.
Neržin je zastao na pretposljednjoj stepenici. Rekao je gotovo šapatom, kao da
se boji da æe probuditi neku treæu osobu: "Ne, ne, Hipolite Mihajlièu. Došao
sam, ako nemate ništa protiv, samo da - ovdje malo šutim."
247
"A, da. A, da. Naravno", odgovori umjetnik jednako tiho, proèitavši u oèima
svoga gosta, ili se možda prisjetivši, da je Neržin upravo vidio svoju ženu.
Povukao se pokazujuæi kistom i paletom na panj.
Podigavši duge skute kabanice (uspio je sprijeèiti da mu ih podrežu u logoru)
Neržin sjedne na panj i nasloni se na ogradu stepenica. Premda je silno želio
pušiti, nije zapušio.
Umjetnik se usredotoèio na sliku.
Obojica su šutjeli.
Neržinovi uzvitlani osjeæaji ugodno su ga boljeli. Još je jednom htio položiti
prste na mjesto gdje je na oproštaju dodirnuo ruke svoje žene, njene
nadlaktice, zatiljak, kosu.
Godinama živiš bez onoga, što je ljudima na zemlji dano.
Ostala ti je sva inteligencija koju si posjedovao, uvjerenja, ako si bio
dovoljno zreo da ih prije toga stekneš, a iznad svega, spremnost da se
žrtvuješ i briga za dobrobit èovjeèanstva. Atenskom graðaninu ti bi izgledao
pravi ideal èovjeèanstva.
Ali u tome nema srži.
Ljubav žene, koja ti je uskraæena, èini ti se vrednija od bilo èega na
svijetu.
Jednostavne rijeèi "ljubiš li me?" i "ljubim te", izreèene pogledom ili
šapatom ispunjaju dušu tihom radošæu.
Zaista je šteta što je nije odluèno poljubio na samom poèetku posjete. Jer sad
taj jedan poljubac nikako više ne može dobiti.
Usne njegove žene nisu bile kao nekad. Bile su nekako slabašne. I kako je samo
umorno izgledala! Kako se osjeæalo da je izmuèena i proganjana, dok je
govorila o razvodu.
Legalan razvod - što bi to znaèilo? Gleb bi bez oklijevanja razderao službeni
dokument.
Ali on je upoznao život s mnogih i najgorih strana, i dobro je znao da
dogaðaji imaju svoju vlastitu neumoljivu logiku. Ljudi nikad ni ne sanjaju da
æe iz njihovih sasvim obiènih postupaka proisteæi posljedice, koje su potpuno
suprotne onome što su namjeravali. Tako æe biti i s Nadjom. Ona æe se razvesti
da bi izbjegla proganjanju. Kad jednom bude razvedena, neæe èak ni opaziti
nešto neobièno u ponovnoj udaji.
Osjetio je na neki naèin, kad mu je ono posljednji put mah-nula rukom bez
prstena, kako mu se srce steže, predosjeæajuæi da tako ljudi jedno drugome
kažu zbogom zauvijek.
Neržin je dugo vremena šutke sjedio, zatim je napokon došao k sebi. Obilje
radosti koje je osjetio poslije posjete sleglo se i nadomjestila su ga sumorna
razmatranja; misli su opet našle staru ravnotežu, i opet je bio osuðenik.
"Ovo ti pristaje", rekla je.
Drugim rijeèima, zatvor.
Bilo je nešto istine u tome. Katkad mu uopæe nije bilo žao što je pet godina
proveo u zatvoru. Te su godine poèele same za sebe nešto znaèiti.
Gdje je èovjek mogao bolje upoznati ljude nego ovdje?
248
I gdje bi se moglo bolje razmišljati o sebi?
Koliko mu je mladenaèkih oklijevanja, koliko krivih poèetaka prištedjela
željezna staza zatvora?
Kao što je Spiridon rekao: "Tvoja je volja blago, ali ga ðavoli èuvaju."
Ili uzmimo ovoga sanjara ovdje, tako neprijemljivog za lakrdije svoga vremena
- što je on izgubio time što je zatvoren? Naravno, nije mogao lutati
brežuljcima i šumama s kutijom boja. Ali izložbe? Nikad mu nije uspjelo
prirediti ni jednu; u pola stoljeæa nije izložio ni jednu jedinu sliku u nekoj
pristojnoj dvorani. Novac? Ni vani nije za svoje slike dobivao ništa.
Obožavaoci njegova djela? Ovdje ih ima više nego ih je tamo ikad imao. Atelje?
U slobodi nije imao èak ni ovo hladno stepenište. Morao je stanovati i slikati
na istom mjestu: u uskoj dugoj sobi nalik na hodnik. Da bi imao prostora za
rad postavio je stolice jednu na drugu i smotao madrac; posjetioci su ga
pitali da li seli. Imao je samo jedan stol i kad je na njemu bila namještena
mrtva priroda, on i njegova žena morali su jesti sa stolaca dok slika ne bude
završena.
Za vrijeme rata nije bilo ulja za slikanje. Slikao je sa sunco-kretovim uljem
koje je dobivao na karte. Morao je imati zaposlenje da bi dobivao karte, pa su
ga poslali u Odjel za kemijsko ratovanje da slika portrete istaknutih žena u
politièkim i vojnièkim granama. Oèekivalo se da naslika deset portreta, ali
radio je samo na jednom, i tjerao svoj model u ludilo beskonaènim sjedenjem.
Ali nije je uopæe naslikao onako kako je to željela komanda, i kasnije nitko
nije htio uzeti taj portret koji se zvao "Moskva 1941".
A taj je portret zaista pogodio atmosferu 1941. Prikazivao je djevojku u
uniformi civilne zaštite. Njena bujna kosa, bakrenasto kestenjaste boje,
prosipala se ispod kape sa štitnikom. Glava je bila zabaèena, mahnite oèi kao
da su promatrale nešto užasno, nešto nezaboravno. Bile su ispunjene suzama
bijesa, ali tijelo joj nije bilo opušteno u plaèu. Ruke napete i spremne za
borbu pridržavale su remenje plinske maske, a njena tamnosiva protu-plinska
uniforma, s oštrim naborima, srebrnasto je blistala poput srednjovjekovnog
oklopa. Okrutnost i plemenitost spajale su se u licu te hrabre komsomolke iz
Kaluge, koja nije bila lijepa, ali u kojoj je Kondrašev-Ivanov vidio i
prikazao Djevicu Orleansku.
Èovjek bi pomislio da je portret bio nalik poznatoj slici pod naslovom "Neæemo
zaboraviti! Neæemo oprostiti!". Meðutim, ipak su ga se preplašili, nisu ga
prihvatili, nisu ga nigdje izložili i godinama je stajao, kao Madona gnjeva i
osvete, okrenut prema zidu u njegovoj siæušnoj sobici; tu je stajao sve do
dana njegovog hapšenja.
Dogodilo se da je neki nepriznati i neobjavljeni pisac napisao roman i pozvao
dvadesetak prijatelja da ga èuju. Bio je to književni èetvrtak u stilu
devetnaestog vijeka. Taj je roman stajao svakoga od prisutnih dvadeset
petogodišnju kaznu u kazneno--popravnom logoru. Kondrašev-Ivanov bio je jedan
od onih koji su slušali taj buntovnièki roman. (On je bio praunuk dekabrista
249
Kondraševa, koji je bio prognan na dvadeset godina i koga je u progonstvu
posjetila neka guvernanta Francuskinja, zaljubljena u njega.)
Istina, Kondrašev-Ivanov nije otišao u logor. Pošto je potpisao presudu
specijalnog suda odveli su ga izravno u Mavrino i dali mu da slika, da
proizvodi jednu sliku mjeseèno po normi koju mu je postavio Oskolupov. U
protekloj godini naslikao je slike koje su ovdje visile, i ostale koje su
odnesene. I u èemu je bila razlika? Bio je pedesetogodišnjak s rokom od
dvadeset i pet godina pred sobom, i on nije živio, veæ je proletio kroz tu
mirnu zatvorsku godinu, ne znajuæi hoæe li ikada doživjeti još jednu poput
nje. Nije obraæao pažnju èime ga hrane, u što odijevaju, niti je primjeæivao
kad ga prebrajaju s ostalima.
Radio je na nekoliko slika odjednom, po nekoliko puta ostavljajuæi platno i
opet mu se vraæajuæi. Ni jedno još nije doveo do onog stupnja koji umjetniku
daje osjeæaj savršenstva. Nije èak bio siguran postoji li uopæe takav stupanj.
Ostavljao bi ih kad bi prestajao u njima nešto vidjeti, kad bi mu se oko na
njih naviklo. Ostavljao ih je kad bi ih sve manje bio u stanju popraviti, kad
bi opažao da ih umjesto toga kvari.
Ostavio bi ih, okrenuo ih prema zidu, prekrio. Odaleèio bi se od njih,
uspostavio distancu. A kad bi ih opet pogledao novim oèima, prije nego ih bez
nagrade otpremi da zauvijek vise usred hvalisavog luksuza, umjetnik bi bio
ispunjen osjeæajem trijumfa. Èak i ako ih nitko više nikad ne vidi - on ih je
ipak naslikao.
Ponovo koncentriran, Neržin je poèeo razgledavati najnoviju sliku Kondraševa -
platno u razmjerima egipatskog kvadrata, èetiri sa pet. Zvala se "Potok u
jesen", ili, kako ju je umjetnik privatno nazivao, "Largo u d-molu".
Tihi potok nalazio se na sredini platna. Èinilo se da uopæe ne teèe i površina
tek što mu se nije zaledila. Na mjestima gdje je potok bio plitak, smeðe sjene
opalog lišæa prošarale su dno. Lijeva obala bila je u obliku poluotoka, a
desna obala je vijugala u daljinu. Prvi snijeg u krpama ležao je na obje
obale, a žuækasto-smeða trava nicala je tamo gdje se otopio. Dva bijela grma
vrbe rasla su uz obalu boje blijedog dima, mokra od otopljenih pahuljica. Ali
tu nije bilo žarište slike. U pozadini je bila gusta šuma maslinastocrnih
omorika, pred kojima je plamtjela jedna jedina buntovna grimizna breza. Iza
njene usamljene, nježne vatre, zimzeleni èuvari stajali su još sumorniji,
gusto zbijeni, uzdižuæi oštre vrhove prema nebu. Nebo je bilo beznadno
izmrljano, a prigušeno sunce tonulo je u oblaèni zastor, nemoæno da ga razbije
jednom jedinom zrakom. Ali èak ni to nije bio najvažniji elemenat; prije je to
bila nepomièna voda potoka. Djelovala je kao natoèena, kao da ima dubinu. Bila
je olovna i prozirna i vrlo hladna. Sadržavala je u sebi ravnotežu izmeðu
jeseni i zime. I još nekakvu drugu ravnotežu.
Umjetnik se usredotoèio upravo na tu sliku.
Postoji vrhunski zakon stvaralaèke aktivnosti koji je Kon-drašev veæ davno
upoznao. On mu se pokušao oduprijeti, ali mu se još jednom bespomoæno pokorio.
Po tom zakonu ništa što je prije uèinio nije imalo nikakve vrijednosti, ništa
nije znaèilo, nije
250
poveæavalo slavu umjetniku. Samo slika koju je slikao toga dana sadržavala je
bit èitavog njegovog životnog iskustva, oznaèavala vrhunac njegove
sposobnosti, kamen kušnje njegova talenta.
A tako je èesto bila neuspjela!
Svaka slika prije nje, baš u trenutku kad bi trebala uspjeti pretvorila bi se
takoðer u neuspjeh, ali prijašnji bi se oèaj zaboravio, a sad se i ova - prva,
kod koje je zaista nauèio slikati - poèela pretvarati u neuspjeh, i èitav svoj
život proživio je uzalud, i nikad nije uopæe imao talenta!
Voda u potoku zaista je ostavljala dojam kao da je natoèena; bila je hladna,
duboka i nepokretna - ali sve to nije znaèilo ništa ukoliko ne uspije izraziti
najvišu sintezu prirode. Tu sintezu - razumijevanje, mir, jedinstvo svih
pojava - Kondrašev nikad nije našao u sebi, u svojim najsnažnijim osjeæajima,
ali poznavao ju je i klanjao joj se u prirodi. Je li, dakle, voda na njegovoj
slici izražavala taj vrhunski mir ili nije? Èeznuo je da to sazna, i s oèajem
je bio svjestan da nikad neæe saznati.
"Znate, Hipolite Mihajlièu", reèe Neržin polako, "mislim da æu se ipak složiti
s vama: svi su ovi krajobrazi zaista Rusija."
"A ne Kavkaz?" reèe Kondrašev-Ivanov, naglo se okrenuvši. Naoèale su mu ostale
na mjestu kao da su prikovane.
To pitanje, premda nije bilo najvažnije, nije se moglo posve zanemariti. Mnogi
su krivo shvaæali Kondraševljeve slike. Ili zato što su bile suviše
velièanstvene ili suviše uzvišene, one kao da nisu prikazivale Rusiju veæ
Kavkaz.
"Takvih mjesta bi zaista moglo biti u Rusiji", složi se Neržin.
On ustade i stane šetati naokolo, gledajuæi "Jutro neobiènog dana" i ostale
krajobraze.
"Ali naravno! Naravno!" inzistirao je umjetnik. "Ne samo da bi moglo biti
takvih mjesta u Rusiji, nego ih ima. Volio bih da vas odvedem na neka mjesta
kraj Moskve - bez pratnje stražara. Štaviše, to ne može biti Kavkaz. Shvatite
jedno: publiku je potpuno zaludio Levitan. Poslije Levitana svi smo poèeli
smatrati našu rusku prirodu bijednom, siromašnom, ugodnom na skroman naèin.
Ali ako je naša priroda samo takva, onda mi recite odakle su u našoj povijesti
potekli svi oni hrabri buntovnici, ustanici, Petar Veliki, dekabristi,
narodovoljci?"
"Željabov! Lenjin!" složi se uzbuðeno Neržin. "Istina je!"
Ali Kondraševu nije bila potrebna podrška. I on se poèeo uzbuðivati. Mahnuo je
glavom i s naoèala su mu sijevale munje.
"Naša se ruska priroda uzdiže i bjesni, i ne popušta pred tatarskim kopitima!"
"Da, da", reèe Neržin. "I onaj iskrivljeni hrast ondje - kakav je to do vraga
kavkaski hrast? Ako èak i ovdje u najprosvjetlje-nijem mjestu u GULAG-u svatko
od nas ... ?" On uèini nestrpljivu kretnju rukom. "A u logoru? U zamjenu za
dvadeset dekagrama crnog kruha zahtijevaju od nas ne samo duhovni sklad, veæ i
posljednje ostatke savjesti."
Kondrašev-Ivanov uspravi se u punoj velièini. "Nikad! Nikad!" gledao je uvis
kao èovjek koga vode na smaknuæe. "Ni jedan logor ne smije slomiti duhovnu
ljepotu èovjeka."
251
Neržin se hladno nasmije. "Možda ne smije, ali ga ipak lomi! Još niste bili u
logoru pa nemojte suditi. Vi ni ne znate kako nas tamo mogu slomiti. Ljudi
ulaze, a kad iziðu - ako iziðu - toliko su razlièiti da ih se više ne može
prepoznati. Da, to je dobro poznato: okolnosti odreðuju svijest."
"Ne!" Kondrašev ispruži duge ruke, spreman u tom èasu da se uhvati ukoštac s
èitavim svijetom. "Ne! Ne! Ne! To bi bilo ponižavajuæe. Pa zašto onda èovjek
živi? I recite mi, zašto su ljudi koji se vole vjerni jedno drugome i kad su
razdvojeni? Napokon, okolnosti zahtijevaju da jedno drugog prevare! I kako
tumaèite razliku u ljudima koji su upali u iste okolnosti, èak u isti logor?"
Neržin je bio svjestan prednosti koje mu njegovo iskustvo pruža u usporedbi s
fantastiènim shvaæanjima ovog vjeèno mladog idealista. Ipak nije mogao a da ne
poštuje njegove prigovore.
"Ljudsko biæe", nastavi Kondrašev, "posjeduje veæ od roðenja stanovitu bit,
jezgro, da tako kažemo, ljudskog biæa. Svoje "ja". I još uvijek nije sigurno
što koga oblikuje: oblikuje li život èovjeka, ili èovjek svojim snažnim duhom
oblikuje svoj život! Zato što...", Kondrašev-Ivanov naglo spusti glas i sagne
se prema Neržinu, koji je opet sjedio na panju, "zato što se ima prema èemu
mjeriti, u nešto se ugledati. Zato što u sebi ima Sliku savršenstva koja se u
rijetkim trenucima iznenada pojavljuje. Pred njegovim duhovnim oèima."
Kondrašev priðe vrlo blizu Neržinu i upita ga šapæuæi zavjerenièki, dok su mu
naoèale blistale kao da nešto obeæaje: "Da vam pokažem?"
Tako završavaju sve rasprave s umjetnicima. Oni imaju svoju vlastitu logiku.
"Da, naravno."
Kondrašev poðe u kut, izvuèe malo platno pribijeno na okvir i donese ga,
okrenuvši sivu, nenaslikanu stranu prema Neržinu.
"Vi ste èuli za Parsifala?"
"Nešto u vezi s Lohengrinom."
"To mu je otac. èuvar pehara Svetoga Grala."
"Wagner je napisao operu, zar ne?"
"Trenutak koji sam ja prikazao ne može se naæi ni u Wagnera ni u Von
Eschenbacha, ali je jedini koji mene zanima. Svaki èovjek može doživjeti takav
trenutak kad iznenada ugleda Sliku savršenstva."
Kondrašev zatvori oèi i ugrize se za usne. Koncentrirao se.
Neržin se pitao zašto je slika, koju æe sada vidjeti, tako malena.
Umjetnik otvori oèi. "Ovo je samo studija. Studija za glavnu sliku mog života.
Vjerojatno je nikad neæu naslikati. Ovo je trenutak kad Parsifal prvi put
ugleda dvorac! Dvorac Svetoga Grala!"
Postavio je studiju na stalak pred Neržinom ne skidajuæi po gleda s nje. Tada
je podigao ruku do oèiju kao da ih štiti od svjet-
252
la. I zakoraèivši unatrag, spotaknuo se o prvu stepenicu i zamalo pao.
Slika je bila dva puta toliko visoka koliko široka. Prikazivala je strmi
klanac izmeðu dvije klisure u planinama. Na obje strmine, slijeva i zdesna, na
sliku se uvlaèila prašuma, usnula, netaknuta. Neke puzave paprati, neko
priljubljeno neprijateljsko grmlje, prilijepilo se uz same rubove klisure.
Gore, nalijevo, svijetlo-sivi konj nosio je iz šume jahaèa u šljemu i ogrtaèu.
Konj se nije preplašio ponora, i veæ je podigao kopito spreman da na zapovijed
jahaèa ili zakoraèi unatrag, ili preskoèi na drugu stranu.
Ali konjanik nije gledao u ponor. Zaprepašten gledao je u daljinu gdje je
crvenkasto zlatno svjetlo, koje je možda dolazilo od sunca, a možda i od
neèega èišæeg od sunca, preplavilo nebo iza jednog dvorca. Izrastajuæi iz
vrhunca planine - koja se uzdizala liticu za liticom - visokih bedema i
tornjiæa, vidljiv i ispod klanca kroz paprat i stabla, stremeæi prema
nebesima, nestvaran kao da je satkan od oblaka, treperav, neodreðen a ipak
vidljiv u svom nezemaljskom savršenstvu, stajao je u blistavom oreolu
nježnoljubièasti dvorac Svetoga Grala.
253
43
DVOSTRUKI AGENT
Osim debelog Gustava ružièastih ušiju, Doronin je bio najmlaði zek u šaraški.
Lice mu se još uvijek nije oslobodilo mladenaèkih bubuljica. Zbog svoje vedre
naravi, prilagodljivosti i spretnosti bio je kod svih omiljen. U onih nekoliko
minuta koje je uprava dopuštala za odbojku, Ruska se svim srcem posveæivao
igri. Ako bi ljudi kod mreže propustili loptu, bacio bi se iz pozadine da je
vrati makar pao i oderao koljena do krvi. Svima se sviðao njegov neobièni
nadimak, Ruska, koji se pokazao opravdanim kad je poslije dva mjeseca u
šaraški kosa, koju su mu obrijali u logoru, izrasla kovrèava i crvena.
Dopremili su ga iz logora u Vorkuti zato što je na službenoj GULAG-ovoj
kartici bio upisan kao frezer. Ali utvrdilo se da to nije taèno, te su ga brzo
nadomjestili pravim struènjakom. Dvo-jetjosov ga je, meðutim, spasio od toga
da ga ne vrate u logor, prihvativši se zadatka da ga nauèi rukovanju malom
sisaljkom za vakuum. Kako je znao oponašati, Ruska je brzo uèio. Za njega je
šaraška bila poput odmarališta, i želio je tu ostati. U logoru je morao
podnijeti svakovrsne nevolje, koje je sada preprièavao sa žarom i veseljem:
kako je zamalo umro u rudniku, kako je simulirao groznicu stavljajuæi vruæe
kamenje pod pazuho. (Kad su ga pokušali uhvatiti pomoæu dva termometra,
pronašao je kamenje sliène velièine tako da termometri nikad nisu pokazivali
razliku veæu od jedne desetine stupnja.)
Ali prisjeæajuæi se prošlosti sa smijehom - prošlosti, koja æe se opet iznova
pojavljivati tokom narednih dvadeset pet godina - Ruska je samo vrlo malom
broju, a i njima potajno, pripovijedao o svom vrhunskom uspjehu: zavaravanju
lovaca na svesavezne kriminalce èitave dvije godine.
U raznolikoj gomili stanovnika šaraške Ruska nije bio posebno zamjetljiv sve
do jednog rujanskog dana. Toga je dana sa zavjerenièkim izrazom lica obišao
dvadesetoricu najutjecajnijih zekova u šaraški, one koji su predstavljali
javno mnijenje. Svakom je od njih uzbuðeno isprièao da ga je tog jutra major
Šikin, oficir
službe sigurnosti, angažirao kao doušnika i da je on, Ruska, na to pristao s
namjerom da svoj status doušnika iskoristi za opæu dobrobit.
Usprkos èinjenici da je karakteristika Rostislava Doronina bila prošarana s
pet lažnih imena, kontrolnih potpisa, slova i šifriranih znakova, koji su
ukazivali na to da je opasan, sklon bijegu i da se samo u lisicama može
premještati s mjesta na mjesto - major šikin, živo želeæi da poveæa svoj štab
doušnika, zakljuèio je da æe Doronin, buduæi da je mlad, nestabilan, da mu je
stalo do toga da ostane u šaraški, biti prema tome lojalan oficiru službe
sigurnosti.
Potajno pozvan u šikinov ured - ljude bi prvo pozvali u sekretarijat i kazali
im: "Da, da,-atiðite do majora Šikina" - ostao je tamo tri sata. Za to
vrijeme, slušajuæi dosadne direktive i tumaèenja njihovog "kuma", Ruskine
oštre oèi prouèavale su ne samo majorovu veliku glavu obraslu kosom koja je
posijedjela od prikupljanja denuncijacija i kleveta, njegovo tamno lice, sitne
ruèice, djeèaèke cipele, mramornu pisaæu garnituru na stolu i svilene zastore
na prozorima, veæ je takoðer proèitao, odozgo nadolje, iz udaljenosti od
èitava dva metra, naslove na fasciklima i papirima pod staklom na šikinovom
stolu. Osim toga, uoèio je koje dokumente oèigledno drži u sefu, a koje
zakljuèava u stol.
Dok je primjeæivao te stvari, Ruska je nepomièno gledao svojim modrim oèima u
majorove i kimao glavom u znak pristanka. Iza te modre nevinosti veæ su se
raðali pustolovni planovi, ali oficir službe sigurnosti, navikao na sivu
monotoniju ljudske pokornosti, nije to mogao pogoditi.
Ruska je shvatio da ga šikin može vratiti u Vorkutu ako ne pristane da bude
doušnik.
Ruska i èitava njegova generacija bila je odgojena u uvjerenju da je
"samilost" sramotan osjeæaj, da se "dobroti" treba smijati, da je "savjest"
popovski izraz. Istovremeno uèili su ih da je biti doušnik patriotska dužnost,
najbolje što èovjek može uèiniti da bi pomogao osobi koju denuncira i da bi
pridonio zdravlju društva. Istina, sve to nije prodrlo do Ruske, ali je ipak
ostavilo traga. Za njega sad nije bilo glavno pitanje koliko je opako ili
neprihvatljivo biti doušnik, veæ do èega bi to moglo dovesti. Veæ obogaæen
burnim doživljajima, brojnim zatvorskim poznanstvima i strastvenim zatvorskim
raspravama, ovaj mladiæ mogao je zamisliti i situaciju, kad se svi ti arhivi
otvaraju a svi ovi šikini predaju sramotnom sudu.
Tako je shvatio da bi, na duži rok, bilo jednako opasno suraðivati s "kumom",
kao što bi isprva bilo opasno odbiti.
Ali osim tih okolnosti, Ruska je bio strastveni kockar. Dok je odozgo nadolje
èitao zanimljive papire pod staklom na šikinovom stolu, drhtao je u
išèekivanju igre za visoki ulog. Veæ mu je bilo dosta nedostatka aktivnosti u
udobnoj šaraški!
I kad je, da bi to sve izgledalo realno, utvrdio kolika æe mu biti plaæa,
gorljivo je prihvatio.
Pošto je Ruska otišao, šikin, zadovoljan svojom psihološkom pronicavošæu,
hodao je amo-tamo po svom uredu lomeæi siæušne
255
ruèice; tako oduševljeni doušnik obeæavao je bogatu žetvu denuncijacija.
Istovremeno je Ruska, ništa manje zadovoljan, obilazio povjerljive zekove
priznajuæi da je pristao da bude doušnik iz sportskog duha - i da æe
prouèavati metode oficira službe sigurnosti i razotkriti prave doušnike.
Zekovi, pa èak i stariji, nisu se mogli prisjetiti sliènoga priznanja.
Nepovjerljivo su pitali Rusku zašto riskira glavu i hva-liše se time. On je
odgovorio: "Kad èitavoj toj bandi budu sudili, svjedoèit æete u moju korist."
Svaki od dvadeset zekova koji je to saznao rekao je još jed nom ili dvojici,
ali nitko nije denuncirao Rusku "kumu". Tako je pedeset ljudi dokazalo da su
besprijekorni.
Taj je dogaðaj dugo vremena uzbuðivao šarašku. Zekovi su vjerovali Ruski. Oni
su mu i dalje vjerovali. Ali kao uvijek, dogaðaji idu svojim vlastitim
neumoljivim tokom, šikin je zahtijevao materijal, što je znaèilo
denuncijacije. Ruska mu je nešto morao dati. Obilazio je svoje istomišljenike
i bunio se: "Gospodo! Zamislite samo koliko denuncijacija mora da pristiže,
kad ja još ne radim ni mjesec dana, a Šikin me veæ tjera kao lud. Molim vas
uživite se u moj položaj. Dajte mi nešto materijala."
Neki nisu htjeli s njim uopæe imati posla, drugi su mu pomogli. Jednodušno je
odluèeno da se uništi stanovita dama koja je tamo radila samo iz pohlepe, da
bi još umnožila tisuæe rubalja koja je njen muž donosio kuæi. Prezirala je
zekove i izjavila da bi ih sve trebalo postrijeljati. Rekla je to meðu ostalim
slobodnim suradnicima, ali su zekovi za to ubrzo èuli. Sama je uvalila dva
zeka, jednoga zbog veze s jednom od djevojaka, a drugoga zato što je pravio
kovèeg iz državnog materijala. Ruska ju je nemilosrdno oklevetao, izvijestivši
da šalje pisma za zekove i krade kondenzatore iz ormara. I premda nije šikinu
podnio ni jedan jedini dokaz, i premda je suprug te žene, pukovnik MVD-a
protestirao, ipak je moæ tajne denuncijacije, koja je tako neodoljiva u našoj
domovini postigla svoju svrhu, gospoðu su otpustili, te je otišla sva u
suzama.
Katkada je Ruska izvještavao i o zekovima, o beznaèajnim i bezazlenim
stvarima, upozorivši ih unaprijed. Zatim ih je prestao upozoravati, i ništa
nije govorio. Oni ga nisu ni pitali. Instinktivno su shvatili da on još uvijek
denuncira - ali stvarima, koje ne želi priznati.
I tako je Rusku zadesila uobièajena sudbina dvostrukih agenata. Kao i prije,
nitko ga nije prijavio ni izvijestio o igri koju igra, ali su ga stali
izbjegavati. Èinjenica da im je potanko ispripovijedao kako šikin drži
specijalni raspored pod staklom na svom stolu koji pokazuje raspored kad
doušnici mogu uæi bez poziva, i po èemu ih se može razotkriti - na neki naèin
nije mogla kompenzirati njegovu pripadnost sveæenstvu doušnika.
Neržin, koji je volio Rusku i divio se njegovim spletkama, nije ni slutio da
ga je upravo Ruska prijavio da ima primjerak Jesenjina. Ruska nije mogao
predvidjeti da æe gubitak te knjige Neržinu nanijeti toliko bola. Raèunao je
da knjiga pripada Ner-žinu, da æe i tako biti otkrivena, da mu je nitko neæe
oduzeti, a
256
da æe umjesto toga Šikina navesti na krivi trag optužbom da je knjigu u
Neržinovom kovèegu vjerojatno donio neki slobodni namještenik.
Još uvijek sa slatko-slanim okusom Klarina poljupca na usnama, Ruska je izišao
na dvorište. Snijeg na lipama podsjeæao ga je na cvat, i zrak je bio topao kao
u proljeæe. Tokom dvije godine njegovih podzemnih lutanja, dok su mu sve
mladenaèke misli bile usredotoèene na to da zavara detektive koji ga traže, on
nikad nije tražio ženinu ljubav. Pošao je u zatvor nevin i noæu ga je ta
èinjenica tištala poput teškog tereta.
Ali vani, u dvorištu, pogled na dugaèku, nisku zgradu uprave podsjetio ga je
da narednog dana za vrijeme ruèka namjerava prirediti predstavu. Došlo je
vrijeme da to objavi; nije to mogao uèiniti ranije jer bi plan mogao propasti.
Obuzet Klarinim divljenjem, koje ga je èinilo trostruko sposobnim i
inteligentnim, ogledao se oko sebe i ugledao Rubina i Neržina posve na kraju
dvorišta za šetnju, kraj velike lipe dvostruka debla, i odluèno krenuo prema
njima. Kapa mu je bila nakrivljena ustranu tako da mu je kovrèava kosa
povjerljivo bila izložena blagome danu.
Dok se približavao, Rubin mu je bio okrenut leðima, a Neržin licem. Oèigledno
nisu raspravljali o nevažnim sitnicama, jer je Neržin bio sumoran i vrlo
ozbiljan. Kad im se Ruska približio Neržin ga nije pogledao, nije ni najmanje
izmijenio izraz lica ili prekinuo ritam govora, nije kimnuo, ali bilo je jasno
da rijeèi koje je Ruska èuo nisu bile dio njihova razgovora:
"Uopæe, ako kompozitor previše piše, uvijek imam predrasuda prema njemu. Na
primjer, Mozart je izbacio èetrdeset i jednu simfoniju. Može li sve to biti
solidno?"
Ne, nisu mu vjerovali. Naravno, sama promjena teme kazala je Rubinu da se
netko približava, te se on okrenuo. Vidjevši Rusku on reèe: "Slušajte,
mladiæu, što vi mislite - mogu li genij i opaèina postojati jedan kraj
drugoga?"
Ruska pogleda Rubina i ne trudeæi se da glumi. Lice mu je zraèilo èistoæom i
nestašlukom.
"Po mom mišljenju ne, Leve Grigorièu. Ali veæ neko vrijeme svi me izbjegavaju
kao da su se u meni udružile te kvalitete. Gospodo, došao sam vam nešto
predložiti: da li biste voljeli da vam sutra, za vrijeme ruèka, prodam sve
Jude baš u onom trenutku kad primaju svojih trideset srebrnjaka?"
"Kako je to moguæe?"
"Pa vi valjda znate glavni princip pravednog društva, da svaki trud mora biti
nagraðen? Sutra æe svaki Juda primiti svojih trideset srebrnjaka za treæi
kvartal godine."
Neržin se tobože zaprepasti. "Kakva netaènost! Veæ su odradili èetvrti, a oni
tek plaæaju za treæi? Èemu to odugovlaèenje?"
"Niz ljudi mora odobriti isplatni nalog", protumaèi Ruska kao da se isprièava.
"I ja æu dobiti svoje."
"I tebe plaæaju za treæi?" upita Rubin iznenaðeno. "Napokon, radio si samo
pola kvartala."
"Pa što onda? Istakao sam se u radu!" reèe Ruska gledajuæi obojicu s umilnim,
otvorenim smiješkom.
17 U prvom krugu
257
"I baš tako, u gotovini?"
"Ne, zaboga. Novèanom uputnicom koju šalje neka izmišljena osoba; novac je
položen na bankovni raèun. Upitali su me u èije ime da pošalju. Rekli su:
"Želite da doðe od Ivana Ivanovièa Ivanova?" Taj kliše me je strašno smetao.
Upitao sam: "Ne bi li moglo od Klave Kudrjavceve?" Napakon, lijepo je misliti
da se neka žena brine za tebe."
"I koliko se-dobiva za kvartal?"
"To je ono najlukavije! Prema platnom spisku, dobiva se sto i pedeset rubalja
za kvartal. Ali iz razloga pristojnosti, novac valja slati poštom, a
neumoljiva pošta oduzima tri rublja za taksu. Svi "kumovi" tako su pohlepni da
ne žele dodati ništa iz vlastitog džepa, i tako lijeni, da ne predlažu da se
plaæa doušnika povisi za tri rublja. Buduæi da ni jedna normalna osoba ne bi
nikad poslala tako èudnu, nezaokruženu svotu poštom, te tri rublje koje
nedostaju Judin su peèat. Sutra za vrijeme ruèka možete se svi okupiti oko
upravne zgrade i pogledati novèane uputnice svih koji iziðu iz ureda službe
sigurnosti. Ova bi zemlja morala upoznati svoje cinkaroše, zar ne, gospodo?"
258
44
ŽIVOT NIJE ROMAN
Kad su rijetke pahuljice poèele padati jedna po jedna na mraèni ploènik ulice
Mornarske tišine, s èijeg su asfalta gume automobilista zbrisale sve tragove
juèerašnjeg snijega, djevojke u sobi 418 studentskog doma na Strominki
pripremale su se za nedjeljno veèe.
Soba 418 bila je na treæem katu. Devet okana pravokutnog prozora gledalo je na
ulicu Mornarske tišine. Uz desne i lijeve zidove stajala su u redu po tri
ležaja, visile police od trske s knjigama i noæni ormariæi. Dva pisaæa stola
zauzimala su sredinu sobe, tako da su izmeðu njih i kreveta bila samo dva uska
prolaza. Stol bliže prozoru nazivali su "disertacijski" i on je bio pretrpan
knjigama, bilježnicama, crtežima i gomilama natipkanih stranica. Na jednom
uglu je Olenka, svijetla plavuša, sjedila i èitala takve stranice. Malo dalje
bio je zajednièki stol, za kojim je Muza pisala pismo, a Ljuda je, s ogledalom
pred sobom, odmotavala uvijaèe. Ležajevi su prestajali tik pred zidom na kojem
su bila vrata, ostavljajuæi prostora za vješalice s jedne strane i za
umivaonik sakriven zastorom s druge. Trebalo je da se djevojke peru na kraju
hodnika, ali njima je to bilo predaleko, hladno i neudobno.
Madžarica Eržika ležala je na krevetu do umivaonika i èitala. Na sebi je imala
kuænu haljinu koju su djevojke zvale "brazilska zastava". Imala je još i druge
zanimljive odjeæe u kojoj su njene sobne drugarice uživale, ali kad je
izlazila oblaèila se vrlo suzdržano kao da se trudi da ne privuèe pažnju na
sebe. Na to je navikla još onih godina koje je provela u madžarskom ilegalnom
pokretu.
Krevet do nje pripadao je Ljudi, i bio je u strahovitom neredu. Ljuda je tek
èas ranije izišla iz kreveta. Pokrivaè i plahta vukli su se po podu, dok je
preko jastuka bila pažljivo položena svježe izglaèana modra svilena haljina i
èarape. Sama Ljuda je za stolom glasno pripovijedala - ne zna se kome, buduæi
da nitko nije ni slušao - kako joj je španjolski pjesnik, koga su odveli iz
njegove zemlje još dok je bio djeèak, udvarao. U tanèine se
259
sjeæala restorana u koji ju je odveo, kakav je orkestar svirao, kakva su im
predjela i priloge servirali i što su pili.
Naslonivši glavu na male okrugle šake, Olenka se trudila da èita i ne sluša
Ljudu. Mogla ju je, naravno, prekinuti, ali kako je govorila Olenkina pokojna
majka: "Kloni se svadljivica; s njima æeš uvijek izvuæi kraæi kraj." Veæ su
ustanovile da je pokušati zaustaviti Ljudu znaèilo samo još je više raspaliti.
Ljuda nije zapravo bila diplomirani student. Završila je Ekonomski institut i
došla je u Moskvu da polazi teèajeve za predavaèe politièke ekonomije. Bila je
iz obitelji s dovoljno sredstava, i èinilo se da te teèajeve polazi uglavnom
samo za zabavu.
Olenki se znalo smuèiti od Ljudinih prièa koje su se neprestano kretale oko
površnih aspekata života, i gdje se zahtijevalo jedino novac, dokolica i
prazna glava; a još joj je bilo odvratnije Ljudino primitivno mišljenje, da se
èitav smisao života sastoji od sastanaka i odnosa s muškarcima.
Olenka je èvrsto vjerovala da njihova nesretna generacija žena - ona je bila
roðena dvadeset treæe - naprosto sebi ne može dopustiti da tako promatra
život. Prihvatiti takve pojmove znaèilo je objesiti èitav svoj život na jednu
jedinu pauèinu, i provoditi svaki dan u išèekivanju da se ona razdere, ili da
se ustanovi da nikad zapravo ninašto nije bila prièvršæena.
Istina, upravo se takva sedefasta nit pojavila i u Olenkinom životu. Njihala
se pred njom kao ljuljaèka. Veèeras se Olenka spremala da ide na koncert s
muškarcem koji joj se vrlo sviðao Pauèina je bila tu, i ako je htjela mogla se
prihvatiti obim rukama; ali bojala se povuæi - bojala se povuæi od straha da
ne pukne.
Olenka još nije ni poèela glaèati svoju odjeæu za veèe. Dovršavala je èitanje
- ne iz osjeæaja dužnosti, veæ zato što ju je to istinski privlaèilo - treæe
kopije loše natipkanog izvještaja o iskopavanjima u Novgorodu te jeseni, pošto
je Olenka odande otišla. Prešla je na arheologiju dosta kasno, u poèetku pete
godine studija. Htjela je vlastitim rukama raditi na povijesti koliko je to
god moguæe, i otkako je promijenila predmet studija bila je vrlo zadovoljna
svojom odlukom. Toga ljeta imala je sreæe da iskopa pismo napisano na brezovoj
kori - živi dokumenat iz dvanaestog stoljeæa.
U tom "njenom" pismu bilo je svega nekoliko rijeèi: neki muž pisao je svojoj
ženi da pošalje Šašku s dva konja na stanovito mjesto, u stanovito vrijeme.
Ali za Olenku ti reci koje je iskopala bili su poput znakova trube koji podižu
zemlju, i bili su daleko znaèajniji od visokoparnih fraza u kronikama.
Napokon, ta novgorodska domaæica iz dvanaestog vijeka oèigledno je bila
pismena. Kakva je to bila žena? I kakav je onda grad bio Nov-gorod? Tko je bio
Šaška - sin, radnik? I kako su izgledali konji koje je Šaška gonio? To obièno
domaæe pismo vuklo je Olenku sve više u prastare ulice Novgoroda. Uvijek joj
je bilo teško obuzdati svoju maštu. Katkada bi èak i u èitaonici zatvarala oèi
i zamišljala da je zimsko veèe, ni olujno ni hladno, i da ona dolaz; u
Novgorod saonicama negdje od Tvera, i još izdaleka vidi bezbrojne vatre (jer
tada još nisu upotrebljavali luèi); i da je i ona
260
sama djevojka iz prastarog Novgoroda, i da joj srce skaèe od sreæe što se
poslije dugog odsustva opet vraæa u svoj mili, slobodni, buèni, jedinstveni
grad od pola milijuna ljudi!
Što se Ljude tièe, najuzbudljivije u njenoj prièi nisu bile vanjske
pojedinosti njenog flerta s pjesnikom. Još u rodnom Voronežu, gdje je bila
udata tri mjeseca, a zatim imala èitav niz drugih muškaraca, Ljuda je uvijek
žalila što je njena nevinost nekako prebrzo prošla. I tako je ovjde od poèetka
poznanstva sa španjolskim pjesnikom izigravala ulogu nevine djevice, praveæi
se da je stidljiva i dršæuæi pri najmanjem dodiru. Kad ju je zaprepašteni
pjesnik molio za njen prvi poljubac u životu zadrhtala je i prešla iz veselja
u razoèarenje, i nadahnula pjesnika da napiše pjesmu dugu dvadeset èetiri
stiha, ali na žalost ne na ruskom.
Muza, nezgrapno debela, grubih crta lica i s naoèalima na nosu izgledala je
kao da je prešla tridesetu. Premda je smatrala da je neuljudno prekidati Ljudu
i moliti je da ušuti, pokušavala je, dok se ta nametljiva i uvredljiva prièa
odvijala, napisati pismo svojim ostarijim roditeljima u nekom dalekom
pokrajinskom gradu. Njena majka i otac još uvijek su se voljeli kao mladenci,
i svakog jutra kad bi odlazio na posao, njen bi se tata nekoliko puta okretao
i mahao mami, a mama mu je mahala kroz okance na vratima. Njihova kæi voljela
ih je na isti naèin. Nitko joj na svijetu nije bio bliži od njenih roditelja.
Voljela im je pisati èesto i u tanèine o svim svojim doživljajima.
Ali u ovom trenutku nije bila potpuno prisebna. Veæ dva dana, od petka uveèe,
dogaðalo se nešto što je zasjenilo njen neumorni svakodnevni rad na
Turgenjevu, rad koji je njoj nadomjestio sve ostale vidove života. Imala je
neki odvratan osjeæaj - kao da je okaljana neèim prljavim i sramotnim, neèim
što se ne može ni sprati, ni sakriti ni bilo kome pokazati - ali s èim je isto
tako bilo nemoguæe živjeti.
Dogodilo se da su je u petak uveèe, kad se vratila iz knjižnice i spremala da
legne, pozvali dolje u ured doma; tamo su joj rekli: "Izvolite u ovu sobu." Tu
su sjedila dva muškarca u civilu, koji su isprva bili vrlo uljudni, i
predstavili se kao Nikolaj Ivanoviè i Sergej Ivanoviè. Ne obraæajuæi pažnju na
kasni sat, zadržali su je èitav sat, dva, tri. Poèeli su s pitanjima: s kim
stanuje, s kim radi - premda su to sve, naravno, znali isto tako dobro kao i
ona. Bez žurbe su govorili o patriotizmu, o društvenoj obavezi svakog
znanstvenog radnika da se ne ogranièi na svoju usku specijalnost, veæ da služi
narodu sa svim svojim sredstvima i moguænostima. Muza nije mogla ništa reæi
protiv toga; sve je to bilo savršeno taèno. Tada su joj braæa Ivanoviè
predložila da im pomogne; to jest da se s jednim od njih sastaje u odreðeno
vrijeme u ovom uredu, ili u sveuèilišnom centru za politièku propagandu, ili u
klubu, ili ma kojem mjestu u sveuèilištu, i tu odgovara na stanovita pitanja
ili iznosi svoja zapažanja.
I tako je zapoèela èitava ta duga, užasna prièa. Poèeli su s njom govoriti sve
oštrije, vikati na nju i zatim joj se uvredljivo obraæati sa "ti": "Hajde, što
toliko oklijevaš? Pa ne unajmljuje te neka strana špijunska služba." Potrebna
je ona stranoj špijun-
261
f;
skoj službi kao peta noga kobili... Tada su joj najavili da joj neæe dopustiti
da obrani disertaciju, da æe joj upropastiti karijeru ni univerzitetu, jer
zemlji nisu potrebni takvi nauèni mekušci. To ju je silno uplašilo. Trebalo je
da završi studij u lipnju. A njena disertacija bila je gotovo završena. Bila
je posve spremna povjerovati da æe je izbaciti sa postdiplomskog studija - to
njima uopæe ne bi bilo teško. Zatim su izvukli pištolj, dodavali ga jedan
drugome i, kao sluèajno, uperili ga na Muzu. Kad je ugledala pištolj, Muzinog
je straha, meðutim, nestalo. Jer, napokon, ostati živ, ali izbaèen s lošom
karakteristikom, gore je od bilo èega. U jedan sat ujutro Ivano vièi su joj
dopustili da ode da bi o svemu razmislila do utorka, do ovog utorka, dvadeset
sedmoga prosinca. I natjerali su je da potpiše izjavu da nikome ništa neæe
otkriti o ovome što se zbilo.
Uvjerili su je da oni sve znaju, i ako bilo kome nešto kaže
0 ovome razgovoru, smjesta æe je uhapsiti i osuditi na osnovu izjave koju je
potpisala.
Kakvu su joj bijednu moguænost izbora ostavili? Sada je osuðena èekala utorak;
nije imala snage za uèenje. Sjeæala se onih dana u nedavnoj prošlosti kad nije
mogla misliti ni o èemu drugome osim o Turgenjevu, kad je nitko nije
proganjao, i kad u svojoj ludosti nije shvaæala koliko je sretna.
"A ja sam rekla: "Vi Španjolci toliko držite do ljudske èasti, ali kad biste
me poljubili u usta, bila bih obešèašæena.""
Privlaèno, premda grubo lice plavokose Ljude izražavalo je oèaj osramoæene
djevojke.
Olenka glasno uzdahne i odloži referat. Htjela je reæi nešto zajedljivo, ali
se i opet suzdržala. U takvim bi se trenucima njena brada ljupko isturila, a
èitavo lice poprimilo neke èvrste, odluène crte. Namrštivši se popela se na
stolicu da ukopèa glaèalo u "lopovski" utikaè nad svjetiljkom koja je visila
sa stropa, i koji još nije bio uklonjen pošto je Ljuda završila s glaèanjem.
Glaèala
1 kuhala bila su strogo zabranjena u Strominki: uprava doma neprestano je
tragala za tim tajnim utikaèima, a, naravno, utikaèa na zidu nije bilo ni u
jednoj sobi.
Mršava Eržika ležala je èitavo vrijeme èitajuæi Izabrana djela Galahova. Ta je
knjiga pred njom otvarala svijet uzvišenih, svijetlih likova, blistav, krasan
svijet, gdje se svu patnju moglo lako pobijediti. Galahovljeva lica nikad nisu
obuzimale sumnje: služiti svojoj zemlji ili ne, žrtvovati se ili ne. Dubina i
integritet tih ljudi iznenadili su Eržiku. Priznala je sama sebi da se u onim
godinama dok je ilegalno radila u Horthvjevoj Madžarskoj, nikad ne bi brinula
zato što nije platila èlanarinu, kao što su se brinuli mladi komsomolci kod
Galahova dok su dizali u zrak vlakove u neprijateljskoj pozadini.
Odloživši knjigu i okrenuvši se na bok i ona je poèela slušati Ljudu. Ovdje u
sobi 418 ona je saznala mnogo nevjerojatnih i proturjeènih stvari. Na primjer,
èula je za inženjera koji nije htio otiæi na zanimljiv projekt u Sibir, veæ je
radije ostao u Moskvi prodajuæi pivo, dok je netko tko je obranio disertaciju
još uvijek bio nezaposlen. Eržika je razrogaèila oèi. "Zar zaista ima
nezaposlenih u Sovjetskom Savezu?" Takoðer, izgleda da je, ako je
262
èovjek želio biti prijavljen u Moskvi, morao nekoga dobro potplatiti. "Ali,
napokon, to je samo trenutna pojava, zar ne?" pitala je Eržika. (Htjela je
reæi - "privremena".)
Ljuda je završila svoju prièu o pjesniku, rekavši da joj, ako se uda za njega,
preostaje jedino da izigrava djevicu. I poèela je tumaèiti kako namjerava
postiæi tu iluziju u prvoj braènoj noæi. Izraz patnje pojavi se na Muzinom
licu. Nije se mogla suzdržati i lupila je šakom o stol.
"Ma èuješ! Koliko je junakinja u svjetskoj literaturi zbog toga..."
"Zato što su bile bu-dale\" veselo odvrati Ljuda, zadovoljna što je netko
sluša. "Zato što su vjerovale u gluposti. To je tako jednostavno!"
Olenka prostre pokrivaè na jednom kraju zajednièkog stola i dodirne glaèalo.
Nedavno sašiveni sivosmeði kaputiæ i odgovarajuæa suknja bili su sve što je
imala. Olenka se snalazila na krumpiru i kaši, i još od poèetka rata nije
pamtila da je ikad bila sita. Ako se mogla prokrijumèariti ne plativši
èetrdeset kopjejaka u trolejbusu, krijumèarila se. Ali ovaj kostim bio je
prvoklasan; na njemu nije bilo nièega što ne bi bilo kako treba. Bilo bi joj
lakše spaliti vlastito tijelo nego ovaj kostim.
Uzevši sve u obzir, Ljuda nije bila posve sigurna da li bi trebalo da se uda
za pjesnika: "On nije èlan Saveza sovjetskih pisaca; piše samo na španjolskom;
i ne mogu zamisliti kako æe to iæi s njegovim honorarima."
Eržika je bila tako zapanjena da je spustila noge na pod. "što?" upita ona. "I
ti... i u Sovjetskom Savezu se takoðer udaju iz materijalnih razloga?"
"Naviknut æeš se, i razumjeti", rekla je Ljuda stresajuæi glavu pred
ogledalom. Skinula je uvijaèe i obilje plavih uvojaka treperilo joj je na
glavi. Samo jedan takav uvojak bio bi dovoljan da uhvati u zamku mladog
pjesnika.
"Djevojke, došla sam do slijedeæeg zakljuèka...", zapoène Eržika, ali
primijeti kako Muza èudnovato bulji u pod kraj njenih stopala, i ona se
prekine i naglo podigne noge.
"što? Je li protrèao?" povikala je prestrašeno. Djevojke su joj se nasmijale.
Ništa nije protrèalo. U sobi 418 èak i danju, a posebno noæu, užasni ruski
štakori trèali su po podu, cvileæi i grebuæi kandžama. Za svih onih godina dok
se ilegalno borila protiv Horthvja, Eržika se nikad nièega nije toliko bojala
kao što se sada bojala da æe joj ti štakori skoèiti na krevet i pretrèati
preko nje. Danju, usred smijeha njenih prijateljica, njenog je straha
nestajalo, ali noæu bi se sva umotala u pokrivaè, pokrila se preko glave i
zaklinjala se da æe, ako pozivi do jutra, otiæi iz Strominke. Nadja,
kemièarka, donijela je otrov i posipali su ga po uglovima. Štakori su se na
neko vrijeme povukli, ali onda su se opet vratili. Prije dva tjedna došlo je
do krize: naravno da se baš Eržiki moralo dogoditi da, dok je ujutro uzimala
vodu iz vjedra, zahvati u svoju šalicu malog utopljenog štakora. Tresuæi se od
gaðenja i prisjeæajuæi se njegove mirne male njuškice, Eržika je istog dana
otišla u madžarsku ambasadu i zamolila da je presele u poseban stan. Ambasada
je proslijedila
263
ili
molbu Ministarstvu vanjskih poslova SSSR-a; Ministarstvo vanjskih poslova
proslijedilo ju je Ministarstvu višeg obrazovanja; Ministarstvo višeg
obrazovanja predalo ju je rektoru Sveuèilišta, koji se obratio pitanjem
Administrativnom i ekonomskom sektoru; sektor je odgovorio da nema privatnih
stanova, i da nije bilo pritužbi na štakore u Strominki. Prepiska se opet
vratila istim putem, kroz iste kanale. Ipak je ambasada Eržiki dala nade da æe
dobiti sobu.
Sad je Eržika, obgrlivši koljena, sjedila u svojoj brazilskoj zastavi poput
neke egzotiène ptice.
"Djevojke, djevojke", rekla je žalosno svojim pjevuckavim glasom. "Ja vas sve
toliko volim! Ni za što vas ne bih ostavila - osim zbog štakora."
To je bila samo djelomièna istina. Ona je zaista voljela djevojke, ali Eržika
ni jednoj od njih nije mogla povjeriti svoju brigu zbog sudbine Madžarske,
tako usamljene na evropskom kontinentu. Od procesa Laszlu Rajku nešto se
neshvatljivo dogaðalo u njenoj domovini. Govorkalo se da su komunisti s kojima
je radila u pokretu otpora uhapšeni. Jedan Rajkov roðak, koji je takoðer
studirao na moskovskom sveuèilištu i još neki madžarski studenti koji su bili
s njim, bili su pozvani natrag u Madžarsku, i ni jedan od njih se nije javio.
Zaèulo se poznato kucanje na vratima, koje je znaèilo: "Ne skrivajte glaèalo,
domaæi su." Muza je ustala i odšepesala do vrata - koljeno ju je boljelo od
ranog reumatizma. Podigla je rezu. Brzo je ušla Daša, krupna djevojka velikih,
pomalo iskrivljenih usta.
"Djevojke", nasmijala se, ne zaboravivši da zakraèuna vrata za sobom. "Upravo
mi je uspjelo da umaknem jednom kavaliru. Pogodite kome!"
"Ti imaš toliko kavalira?" upita Ljuda iznenaðeno, èeprkajuæi po svom kovèegu.
Zaista, sveuèilište se polako, mamurno oporavljalo od rata kao od teške
nesvjestice. Na postdiplomskom studiju bilo je malo muškaraca i svakome je, na
jedan ili drugi naèin, nešto nedostajalo.
"Èekaj malo!" povièe Olenka ukljuèujuæi se u duh igre i podigavši ruku. Upitno
je pogledala Dašu. "Je li to bio "Vilica"?"
"Vilica" je bio student na postdiplomskom studiju, koji je tri puta za redom
pao na ispitu iz dijalektièkog i historijskog materijalizma, te su ga izbacili
sa studija kao beznadnog idiota.
"Konobar", povièe Daša, skidajuæi šubaru sa zaklopcima za uši s tamne kose i
vješajuæi je na kuku. Nije skidala kaput s ovratnikom od janjeæeg krzna, koji
je tri godine prije toga kupila na kupone u sveuèilišnom centru, veæ je i
dalje stajala kod vrata.
"A - on!"
"Vozila sam se tramvajem i on je ušao", smijala se Daša. "Smjesta me je
prepoznao. "Gdje silazite?" upitao je. I nisam se imala kamo sakriti. Zajedno
smo sišli. "Više ne radite u onom kupalištu, zar ne? Išao sam nekoliko puta,
ali vas nema.""
"Onda si mu morala reæi...", Dašin je smijeh bio zarazan i zahvatio je Olenku
poput plamena. "Morala si reæi... morala si
264
reæi...!" Ali nije mogla izgovoriti što je htjela i, hihoæuæi se, spustila se
na krevet.
"Kakav to konobar, kakvo kupalište?" raspitivala se Eržika.
"Morala si reæi...", provali Olinka, ali novi napad smijeha ju je sprijeèio da
govori. Rukama i prstima nastojala je izraziti ono što nije nikako mogla
izreæi.
I Ljuda se nasmijala, pa èak i Eržika, koja još uvijek ništa nije razumjela.
Èak i Muzino ozbiljno, ružno lice razvedrio je smiješak. Skinula je naoèale i
oèistila ih.
""Kamo idete?" pitao je. "Koga poznajete u studentskom domu?"" Daša se gušila
od smijeha. "Rekla sam: "Poznajem tamo podvornicu. A ona mi - ona mi plete
rukavice ...""
"što?"
"Rukavice!"
"Ali recite mi, htjela bih znati! Kakav to konobar?" molila je Eržika.
Pljesnuli su Olenku po leðima. Ona bi uvijek vrlo lako pras-liula u smijeh.
Ali taj smijeh nije bio samo izraz mladenaèke vitalnosti; ona je vjerovala da
je smijeh dobar i za onoga tko se smije i za onoga tko ga sluša, i da je samo
onaj, tko je u stanju smijati se od srca, uistinu sposoban za život.
Smirile su se. Glaèalo je bilo toplo. Olenka je odmah poèela prskati kaputiæ
vodom i spretno ga pokrila bijelom krpom.
Daša je skinula kaput. U tijesnom sivom puloveru i jednostavnoj suknji sa
èvrsto stegnutim pojasom jasno se vidjelo kako je gipka i lijepo oblikovana,
kako može èitav dan raditi bilo kakve fizièke poslove a da se ne umori.
Odmaknuvši šareni pokrivaè pažljivo je sjela na rub svog kreveta, koji je bio
namješten s pobožnom pažnjom - s obiljem jastuka i jastuèiæa u èipkastim
navlakama, dok su na zidu iznad kreveta bile prikucane izvezene prostirke. Ona
isprièa Eržiki:
"Bilo je to prošle jeseni, za onih toplih dana prije zime... Napokon, gdje da
naðeš ženika? Kako æeš sklopiti poznanstvo? Ljuda me savjetovala: idi i
prošetaj u Sokolniki, ali sama. Rekla je da djevojke sve pokvare kad idu u
parovima."
"Taèno!" reèe Ljuda. Ona je pažljvo èistila mrlju na vršku cipele. "Neobièno
je vidjeti djevojku samu. I nehotice, èovjek poželi da joj se približi."
"I tako sam i uèinila", nastavi Daša, ali u glasu joj se više nije osjeæalo
veselje, "šetala sam naokolo i onda sjela. Gledala sam stabla. I zaista je
netko zgodan sjeo kraj mene. Tko je to bio? Utvrdilo se da je konobar u bifeu.
A ja? Bilo me stid priznati da sam na postdiplomskom studiju. "Uèena baba" je
strašilo za muškarce ..."
"Ma hajde, nemoj tako govoriti! Vrag zna kamo te može dovesti takav stav!"
prigovori Olenka brzo i ljuti to.
U ovom svijetu, takG opustošenom i prorijeðenom željeznim koracima rata, crna
je praznina zjapila na mjestima gdje su se muškarci njihove dobi - ili pet,
deset, ili petnaest godina stariji - morali šetati i smiješiti se. A uz taj
grubi i besmisleni naziv, koji je izmislila neka nepoznata osoba, "uèena
baba", bilo je ne-
265
moguæe uživati i u onoj jednoj sjajnoj zraci svjetla koja im je preostala,
koja ih je dozivala i vodila naprijed.
"... a ja sam rekla da radim kao blagajnica u kupalištu. Neprestano mi je
dosaðivao i htio saznati u kojem i u kojoj smjeni. Jedva sam se izvukla ..."
Dašu je posve napustila njena veselost i živahnost. U tamnim joj se oèima
nazirala tjeskoba.
Èitav je dan uèila u Lenjinovoj knjižnici, zatim je pojela neukusan i oskudan
obrok u blagovaonici i vratila se umorna kuæi, praznoj nedjeljnoj veèeri koja
ništa nije obeæavala.
Nekada je, u srednjim razredima, dok je polazila prostranu drvenu školu u
njihovom selu, uživala u dobrom uèenju. Bilo joj je takoðer drago što,
koristeæi se fakultetom kao izlikom, može dobiti pasoš i prijaviti se u gradu.
Ali sad je veæ bila starija, a neprekidno je uèila osamnaest godina. Od uèenja
ju je boljela glava. A èemu je zapravo studirala? Ženska je sreæa jednostavna:
roditi dijete; ali nije bilo nikoga tko bi joj ga mogao dati, nikoga za koga
bi ga mogla roditi.
Zamišljeno se njišuæi, u opæoj tišini koja je zavladala, Daša izgovori svoju
omiljenu izreku: "Ne, djevojke, život nije roman."
Istina je, na njihovoj traktorskoj stanici bio je jedan agronom. Pisao je
Dasi, molio je da se uda za njega. Ali ona se spremala da diplomira i èitavo
bi selo reklo: "Pa zašto je ta djevojka studirala - da se uda za agronoma? -
To može svaka predrad-nica s polja." S druge strane, Daša je osjeæala da èak
ni kao kandidat nauka ipak ne može zakoraèiti u društvo koje je željela; nije
bila dovoljno lakomislena i bezbrižna - poput drske Ljude.
Gledajuæi je ljubomorno, Daša reèe: "Ljuda, savjetujem ti da opereš noge."
Ljuda pogleda noge. "Misliš?"
Ali voda se mogla ugrijati samo na kuhalu koje je sad bilo sakriveno, a
glaèalo je zauzelo tajni utikaè.
Daša je željela otjerati svoju tugu nekakvim radom. Sjetila se da je kupila
rublje koje nije bilo njene velièine, ali morala ga je uzeti dok ga je uopæe
bilo. Sad ga je izvukla i poèela prepravljati.
Svi su šutjeli. Stol se klimao pod glaèalom. Muza se mogla potpuno
koncentrirati na svoje pismo. AH ne, to joj nije polazilo za rukom. Muza
proèita još jednom posljednje reèenice koje je napisala. Izmijeni jednu rijeè.
Ponovo ispiše neka nejasna slova. Ne, to pismo nije ispalo dobro! Pismo je
bilo laž, i mama i tata æe to smjesta osjetiti. Razumjet æe da se stvari loše
odvijaju po njihovu kæer, da se nešto strašno dogodilo. Ali zašto, pitat æe se
oni, zašto Muza o tome otvoreno ne piše? Zašto po prvi put laže?
Da nikoga nije bilo u sobi, Muza bi briznula u plaè. Naprosto bi naglas
plakala, i možda bi joj to bar malo olakšalo položaj. Ali ovako, mogla je samo
odbaciti pero i držati glavu u rukama, skrivajuæi lice pred svima. Dakle, tako
je to! Životna odluka, a nemaš se s kim posavjetovati. Nije bilo nikoga kome
bi se mogla obratiti za pomoæ.
I tako æe se u utorak opet suoèiti s ona dva samouvjerena muškarca, s njihovim
glatkim rijeèima, spremnim na sve moguæ-
266
I
nosti. Vjerojatno tako prodire u tijelo krhotina granate - strana, èelièna,
naizgled mnogo veæa nego što jest. Kako bi dobro bilo živjeti bez tog èeliènog
komada u grudima! A ipak, ne može ga se ukloniti; sve je gotovo. Jer oni neæe
popustiti. Ali neæeš ni ti popustiti! Neæeš popustiti, jer kako bi mogla
suditi o ljudskim osobinama Hamleta i Don Quijotea, neprestano svjesna da si
doušnik, da imaš konspirativno ime, nešto kao "Romaška" ili "Trezor-ka", i da
moraš prikupljati materijal protiv ovih djevojaka ili protiv svog vlastitog
profesora?
Trudeæi se da to nitko ne primijeti, Muza obriše suze s oèiju. Olenka je veæ
završila s glaèanjem suknje. Na redu je bila krem bluza s ružièastom dugmadi.
"Gdje je Nadja?" upita Daša. Nitko ne odgovori. Nitko nije znao.
Ali Daša je, šijuæi, èvrsto odluèila da govori o Nadji: "Šta mislite, koliko
može žena tako živjeti? U redu, nestao je u borbi. Pa veæ je pet godina otkako
je rat završio. Èovjek bi pomislio da je veæ vrijeme da s tim prekine, zar ne?
Da se opet vrati u život." "Što to govoriš! što to govoriš!" uskliknu Muza
bolno, podigavši ruke. Široki rukavi njene sive karirane haljine skliznuli su
do lakata, otkrivajuæi mlohave bijele ruke. "Samo je to ljubav! Prava ljubav
seže i preko groba."
Olenkine pune, vlažne usne izrazile su neslaganje. "Preko groba? To je
transcendentalna ideja, Muza. èovjek može saèuvati nježne uspomene, zahvalno
sjeæanje - ali ljubav?"
"Za vrijeme rata", prekine Eržika, "mnoge su ljude odveli daleko, preko
oceana. Možda je i on tamo negdje, živ."
"Mogao bi biti", složi se Olenka. "U tom sluèaju, može se nadati. Ali Nadja je
od onih priroda koje dokraja uživaju u vlastitoj tuzi. I to samo u vlastitoj.
Ljudi poput nje moraju uvijek zbog neèega tugovati: to im je potrebno."
Daša je prestala siti, dokono držeæi iglu nad šavom i èekala dok sve nisu
završile. Znala je, kad je zapoèela taj razgovor, kako æe ih sve iznenaditi.
"Slušajte, djevojke", reèe ona. "Nadja nas neprestano vara. Niti ona vjeruje
da joj je muž mrtav, niti se nada njegovom povratku. Ona zna da joj je muž
živ. A zna èak i gdje je." Djevojke su bile zaprepaštene. "A gdje si to
saznala?"
Daša ih pobjedonosno pogleda. Zbog njene neobiène oštrine zapeižanja, soba ju
je nazvala "isljednikom".
"Dovoljno je samo znati slušati. Je li ikad, i jedan jedini put, govorila o
njemu kao o mrtvom? Ne. Ona se èak trudi da ne kaže "bio je", i nekako joj
polazi za rukom da ne kaže ni "bio je", ni "jest". Jer da je nestao, mogla je
bar jednom o njemu govoriti kao o mrtvom."
"Pa onda, što je s njim?"
"što!" povièe Daša, potpuno odloživši šivanje. "Zar to nije jasno?"
Ne, nije im bilo jasno.
"On je živ, ali ju je ostavio. A ona se stidi da to prizna! To je
ponižavajuæe! I zato je izmislila ovo - "nestao"."
267
"Vjerujem, vjerujem!" složi se Ljuda, ispiruæi usta iza zastora.
"To znaèi da se žrtvuje zbog njegove sreæe!" usklikne Muza. "To znaèi da zbog
nekog razloga mora šutjeti, i da se ne smije udati!"
"Da, to je posve taèno; pametna si ti, Daška!" reèe Ljuda izišavši iza zastora
bez kuæne haljine, samo u kombinezonu, golih nogu, tako da joj je tijelo
izgledalo još više i ljepše. "Ona se izjeda u sebi, i zato se i pravi nekakva
svetica, vjerna lesu. Vraga se ona žrtvuje; dršæe od želje da je netko miluje,
ali nitko je neæe! Napokon, dosta je da djevojka prošeta ulicom i svi se
okreæu da je pogledaju - ali ona, baš da se nekome i baci u naruèaj, ipak je
ne bi htio."
Pošla je natrag iza zastora.
"Ali valjda se baš ne mora željeti da se ljudi za tobom okreæu i gledaju te!"
prigovori Olenka vatreno. "Mora se uzdiæi iznad toga!"
"Ha, ha!" odvrati Ljuda. "Tebi je lako tako misliti, zato što se ljudi zaista
okreæu za tobom."
"Ali, šèagov je posjeæuje", reèe Eržika, muèeæi se s izgovorom ruskog glasa
"šè".
"Posjeæuje je - to još ništa ne znaèi!" reèe nevidljiva Ljuda s uvjerenjem.
"Mora zagristi!"
"Kako to misliš "zagristi"?" reèe Eržika ne shvaæajuæi.
Sve su se nasmijale.
"Ne, ti hoæeš reæi", reèe Daša i dalje ustrajuæi kod svog mišljenja, "da se
možda ona još uvijek nada da æe joj se muž vratiti od te druge žene."
Na vratima se èulo dogovoreno kucanje: "Ne skrivajte glaèalo, domaæi."
Sve su ušutjele. Daša je povukla zasun.
Nadja je ušla, vukuæi noge, lica umornog i ostarjelog kao da potvrðuje najgore
Ljudine poruge. Èudnovato, nije ni pozdravila prisutne, nije èak ni rekla:
"Evo me, tu sam", ili "šta je nova, djevojke?" Objesila je kaput i pošla prema
svom krevetu.
U ovom trenutku za nju ne bi bilo ništa teže nego reæi nekoliko uljudnih,
besmislenih rijeèi.
Eržika je èitala. Olenka je završila s glaèanjem i opet su upalile stropnu
svjetiljku.
Nitko nije znao što da kaže. Da bi prekinula neugodnu šutnju, Daša, koja se
opet prihvatila šivanja, reèe: "Ne, djevojke, život nije roman."
268
45
STARA DJEVOJKA
Poslije svog posjeta Glebu, Nadja je željela biti samo s ljudima koji su
jednako nesretni kao ona, razgovarati samo o onima, koji sjede iza rešetaka.
Iz Lefortova krenula je ravno u Krasnu Presnju preko èitave Moskve da prenese
Sologdinovoj ženi tri svete rijeèi njenog muža.
Ali nije je našla kod kuæe, što nije bilo èudno: nedjelja je bila jedini dan u
tjednu kad je Sologdinova žena mogla obaviti razne poslove vani, za sebe i za
svog sina. A Nadja nije mogla ostaviti poruku kod susjeda: Sologdinova joj je
rekla, i to nije bilo teško vjerovati, da su susjedi protiv nje i da je uhode.
Iako se Nadja uspinjala strmim mraènim stepenicama brzo, uzbuðena pri pomisli
da æe razgovarati s tom ženom, koja je dijelila njenu tajnu tugu - silazila je
ne samo razoèarana, veæ naprosto oèajna. I kao što se slike polako pojavljuju
na praznom papiru u tamnoj komori fotografa, sve one mraène misli i predodžbe
koje su se rodile u zatvoru, sad su izronile i poèele tištati Nadjino srce.
Rekao je - da, zaista je rekao - "Nemoj se iznenaditi ako me otpreme odavde,
ako moja pisma prestanu dolaziti." Mogli bi ga otpremiti! Tada bi èak i ove
posjete, jednom godišnje, prestale? A što bi bilo s njom?
I rekao je nešto o donjim slojevima Angare ...
A zar nije spomenuo i Boga - u nekoj reèenici? Zatvor mu je osakatio duh, vodi
ga u idealizam, misticizam, uèi ga pokornosti. On se mijenja; kad se vrati, on
æe biti potpuno nepoznat èovjek ...
Ali najgore je bilo što je rekao gotovo prijeteæi: "Ne smiješ se previše
nadati isteku moje kazne." - "Kazna je uvjetna pojava." Nadja je povikala: "Ja
to neæu vjerovati! To naprosto ne može biti!" Sada, nekoliko sati kasnije, dok
je putovala opet natrag preko èitave Moskve, od Krasne Presnje do Sokolniki,
mraène su je misli još uvijek tištale; nije ih se mogla otresti.
Ako Glebov rok nikad neæe završiti, što koristi èekati? Èemu i dalje živjeti?
269
Ili
Stigla je u Strominku prekasno za veèeru, i još ta je slamka bila dovoljna da
je surva u potpuni oèaj. Odmah se sjetila i globe od deset rubalja, koju je
morala platiti dva dana prije toga zato što je sišla sa stražnje strane iz
autobusa. Deset rubalja! To je bio veliki novac - sto predreformskih rubalja.
Ugodan lagani snijeg poèeo je padati. Djeèaèiæ s kapom nabijenom preko ušiju
stajao je i prodavao cigarete "Kazbek". Nadja mu priðe i kupi dvije.
"A šibice?" reèe ona sama sebi naglas.
"Evo ti, tetiæe! Pripali!" Djeèak joj pruži kutiju šibica. "Ne naplaæujemo
vatru."
Ni ne misleæi kako bi to moglo izgledati, Nadja uspije drugom šibicom upaliti
cigaretu nespretno, na drugoj strani. Vratila je djeèaku šibice i ne želeæi
još da uðe, poèela polako šetati gore--dolje. Premda joj to nije bila prva
cigareta, nije bila navikla na pušenje. Dim ju je pekao u ustima i izazivao
muèninu; to joj je malo ublažilo bol u srcu.
Kad je popušila pola cigarete, Nadja je odbaci i popne se stepenicama u sobu
418.
Prošla je kraj Ljudinog nenamještenog kreveta i svalila se na svoj ležaj,
želeæi više od svega da je ostave na miru.
Na njenom pisaæem stolu bile su èetiri hrpe papira, njena disertacija u èetiri
strojem ispisane kopije. Koliko se samo namuèila s njom - s crtežima, foto-
kopijama, pa prvom korekturom, drugom, a sad joj se vratila na treæu.
Kako je beznadno, nezakonito bilo to neprestano odugovlaèenje, a zapravo, sada
mogla bi je još specijalno preraditi i to bi joj donijelo mir i dobru plaæu.
Ali u tome ju je prijeèio onaj užasni upitnik za službu sigurnosti od osam
stranica, koji bi valjalo ispuniti i predati kadrovskom odjelu do utorka.
Iznijeti stvari onako kako jesu - znaèilo bi biti izbaèena do kraja tjedna s
fakulteta, iz studentskog doma, iz Moskve.
Ili bi opet mogla na licu mjesta tražiti razvod braka.
A Gleb, nije joj dao uopæe nikakvog savjeta.
Njen zbunjeni, bolni mozak nije mogao naæi nikakva rješenja.
Eržika je namjestila krevet što je bolje mogla. To joj nije naroèito išlo od
ruke; èitav život sluge su obavljali taj posao umjesto nje. Tada je namazala
usnice i otišla u Lenjinovu knjižnicu.
Muza je pokušavala èitati, ali nije se mogla sabrati. Primijetila je Nadjinu
tugu i zabrinuto je promatrala; ipak se nije mogla prisiliti da je upita što
joj je.
Daša je razmišljala da li da se prihvati glaèanja. Nikad nije mogla dugo
sjediti bez posla. "Da", rekla je, "danas sam èula da æe nam ove godine
udvostruèiti pomoæ za knjige."
Olenka se trgne, "šališ se!"
"Tako je naš dekan rekao djevojkama."
"Samo èas. Koliko æe to onda biti?" Olenkino je lice gorjelo od radosti koju
novac može donijeti samo ljudima koji na njega nisu navikli i koji nisu
pohlepni. "Tri stotine i tri stotine je šest
270
stotina. Sedamdeset i sedamdeset je sto i èetrdeset. A pet i pet je - ha!"
povikala je pljesnuvši rukama. "Sedamsto i pedeset! To je veæ nešto!"
"Sad æeš moæi sebi kupiti komplet Solovjeva", reèe Daša. "Ne znam. Ne znam",
reèe Olenka, smiješeæi se. "Možda haljinu u boji trešnje, od krep-žoržeta?
Možeš zamisliti?" Ona podigne rub suknje. "S dvostrukim volanom!"
Mnogo toga Olenka nije imala. Tek joj se nedavno, prošle godine, poèeo vraæati
interes za stvari. Majka joj je dugo bolovala, a pretprošle godine je umrla.
Od tada Olenka nije imala nikoga na svijetu. U jednom tjednu 1942, ona i njena
majka primile su pogrebninu i za oca i za brata. Odmah poslije toga njena se
majka teško razboljela, i Olenka je morala prekinuti studij na prvoj godini
povijesti. Godinu dana kasnije opet je poèela studirati preko dopisnog teèaja.
Noæu je radila u bolnici, a tokom dana vodila je kuæanstvo. Morala je tražiti
drvo za ogrjev i mijenjati kupone od kruha za mlijeko.
Ništa od toga u ovom se trenutku nije moglo vidjeti na njenom ljupkom,
punašnom, dvadeset šestogodišnjem licu.
Ona je vjerovala da èovjek mora sve prebroditi i nikad ne dopustiti da njegove
brige budu teret drugima.
Zato ju je smetao pogled na Nadjinu neprikrivenu patnju, koja je tako porazno
djelovala na ostale.
Olenka upita: "šta je s tobom, Nadja? Jutros si bila puno veselija."
Rijeèi su bile suæutne, ali ipak su izražavale prijekor. Samim
tonom ljudski glas može otkriti osjeæaje koji se otimlju analizi.
Nadja je postala svjesna Olenkine razdražljivosti, dok ju je
promatrala kako prièvršæuje rubinski broš u obliku cvijeta na
rever kaputiæa i zatim se parfimira.
I taj parfem, koji je Olenku okružio nekim nevidljivim oblaèkom radosti, Nadji
se uèinio kao miris samog gubitka.
Ne mijenjajuæi izraz lica i s mukom izgovarajuæi rijeèi, Nadja odgovori:
"Smetam li ti? Kvarim li ti raspoloženje?"
Premda na površini njene rijeèi nisu sadržavale prijekor, osjeæao se
prijekor u naèinu na koji ih je izgovorila.
Olenka se ispravi. Usne su joj se stegnule i èitav podbradak poprimio èvrst,
strog izraz.
Dvije žene gledale su se preko pretrpanog stola. "Slušaj, Nadja", reèe Olenka,
pažljivo izgovarajuæi svaku rijeè. "Ja te ne bih htjela povrijediti. Ali kao
što kaže naš zajednièki prijatelj Aristotel, ljudsko biæe je društvena
životinja. Možemo dijeliti naše radosti, ali nemamo prava širiti tugu." Nadja
je sjedila, pognuta poput starice. "Možeš li ti uopæe zamisliti", reèe ona
tihim, ravnomjernim glasom, "koliko èovjeku može biti teško pri duši?"
"Mogu, i te kako. Tebi je teško. Vjerujem ti. Ali ne smiješ misliti da si ti
jedina koja pati na ovom svijetu. Možda su drugi proživjeli mnogo više od
tebe. Misli malo i na to."
Nije htjela nastaviti i reæi: "Zašto bi nestali muž, koga se može
nadomjestiti, bio veæi gubitak nego ubijeni otac i brat, i mrtva majka, koje
nikad nitko ne može nadomjestiti?"
271
Stajala je nepomièno gledajuæi u Naciju.
Nacija je vrlo dobro shvatila da Olenka govori o vlastitim gubicima. Ali ipak,
pomislila je: Svaka je smrt neopoziva, ali svaka se smrt dogaða samo jednom.
Potresa te samo jednom. Tada se malo-pomalo, neprimjetno, ta smrt povlaèi u
prošlost. Postepeno te bol napušta. I ti prikaèiš crveni cvjetni broš, na-
mirišeš se parfemom i odlaziš na sastanak.
Ali Nadjin bol uvijek je bio prisutan, uvijek ju je muèio; bio je u prošlosti,
u sadašnjosti, u buduænosti. Ma koliko se trudila i ma koliko nastojala, nije
ga se mogla osloboditi.
Ali da bi dala prihvatljivo tumaèenje morala bi otkriti svoju tajnu, a to je
bilo suviše opasno.
I tako je popustila i lagala, kimnuvši glavom prema disertaciji. "Pa, oprosti,
ali potpuno sam iscrpljena. Nemam više snage da je još jednom korigiram.
Koliko puta èovjek može nešto korigirati?"
Tu je Olenkin gnjev potpuno išèezao, i ona prijazno reèe: "A, moraš izbaciti
strance? Pa, znaš, nisi ti jedina. Nemoj da te to obeshrabri."
"Izbaciti strance" znaèilo je proæi èitavu tezu i izmijeniti svaku reèenicu
koja se odnosi na nekog stranca: "Lovvc je dokazao", na primjer, mora glasiti:
"Nauèni radnici su uspjeli dokazati"; "kao što je Langmuir dokazao" postat æe
"kao što se dokazalo". Ili, ako se ne samo neki Rus, veæ i Danac ili Nijemac u
ruskoj službi istakao bilo kakvom sitnicom, moralo se navesti njegovo puno ime
i istaknuti duboki patriotizam i besmrtne zasluge za nauku.
"Ne strance. Ja sam ih veæ davno izbacila. Sad moram izbaciti akademika B ..."
"Našeg èovjeka, Sovjeta?"
"... i èitavu njegovu teoriju. A èitavu sam stvar sagradila na tome. I sad se
ustvrdilo da je on - da je njegova ..."
Akademik B. pao je u isti ponor, u isti podzemni svijet kao i Nadjin muž.
"Hajde, ne uzimaj stvari toliko k srcu!" govorila je Olenka. "Barem ti
dopuštaju da preradiš. Moglo bi biti i gore. Muza mi je prièala..."
Ali Muza je nije èula. Sad se zadubila u knjigu, i soba oko nje više nije
postojala.
".. .Muza mi je prièala kako je jedna djevojka na odsjeku za književnost prije
èetiri godine branila tezu o Z\veigu i postala docent. Iznenada su otkrili da
je u tezi rekla tri puta da je Zwek> "kozmopolit" - a da to teza i odobrava.
Pozvali su je u komisiju za akademske naslove i oduzeli joj diplomu. Strašno!"
"Ej, Nadja, ti si nesretna zbog kemije", reèe Daša. "A šio bismo rekle mi u
politièkoj ekonomiji? Nama je stalno nož pod grlom, ali ipak guramo. Dišemo. A
sad æu se izvuæi iz toga, zahvaljujuæi Stružajla-Oljabiškinu."
Svi su znali da je Daša veæ treæi put dobila temu za svoju tezu. Njena prva
tema bila je "Problemi raspodjele hrane u socijalizmu". Taj je predmet bio
vrlo jasan prije dvadeset god; kad bi svaki pionir, pa i Daša meðu njima,
napamet znao da obiteljska kuhinja ubrzo odumrijeti, i da æe
osloboðene ž. .
272
1
dobivati svoje doruèke i ruèkove u zajednièkim blagovaonicama. Ali tokom
godina ta je tema postala maglovita, pa èak i opasna. U svakom sluèaju svatko
tko se hranio u kolektivnim menzama - sama Daša, na primjer - èinio je to samo
iz puke nužde.
Prosperirala su samo dva oblika zajednièke prehrane: skupi restorani - u
kojima socijalistièki princip nije posve dolazio do izražaja - i najjeftinije
krèmice, koje su prodavale samo votku. U teoriji još su uvijek postojale
kolektivne menze, buduæi da je Veliki korifej posljednjih dvadeset godina bio
prezaposlen da bi izrekao svoje mišljenje o temi raspodjele hrane. I zato je
bilo opasno usuditi se iznijeti vlastito mišljenje. Daša se dugo vremena
muèila s tom tezom, i napokon joj je profesor promijenio temu; ali i novu joj
je dao s krivog popisa: "Trgovina potrošnim dobrima u socijalizmu". Èinilo se
da za tu temu nema mnogo gradiva. U svim govorima i direktivama tvrdilo se da
se potrošna dobra može, pa èak i mora proizvoditi. Ipak, u praktiènom životu,
ta su se dobra u usporedbi s èelikom i naftinim proizvodima našla u lošem
položaju i hoæe li se laka industrija razviti ili æe potpuno nestati nije znao
èak ni uèeni savjet. I tako su nakon nekoliko vremena odbacili i tu temu.
I tada su se dobri ljudi potrudili, pa je Daša dobila temu: "Ruski ekonomist
iz devetnaestog stoljeæa, Stružajla-Oljabiškin".
Smijuæi se Olenka upita: "Jesi li veæ gdje našla portret tog tvog dobrotvora?"
"Baš u tome je stvar! Ne mogu ga naæi."
"Kakva ružna nezahvalnost!" Olenka je pokušavala razveseliti Nadju, jer se i
sama osjeæala veselom pri pomisli na veèernji izlazak. "Ja bih ga pronašla i
objesila iznad kreveta. Mogu ga lijepo zamisliti: krasan tip starog
posjednika, s neispunjenim duhovnim èežnjama. Poslije velikog doruèka sjedio
bi u kuænoj haljini pred prozorom, znate, tamo u onoj gluhoj provinciji iz
Evgenija Onjegina, gdje nikad ne pusu bure povijesti; tu bi sjedio, i
promatrajuæi kako djevojka Palaška hrani svinje, sanjarski razmišljao u sebi:
"Kako se država bogati, i od èega živi..." A uveèe bi onda kartao." Olenka
nije mogla zaustaviti smijeh.
Ljuda je obukla svijetloplavu haljinu koja je ležala preko njenog kreveta.
Nadja uzdahne i odvrati pogled od neurednog kreveta. Ljuda je stajala pred
ogledalom, dotjerujuæi šminku na obrvama i trepavicama i pažljivo mažuæi usne
u obliku latica.
Iznenada Muza progovori kao da je èitavo vrijeme sudjelovala u razgovoru:
"Jeste li ikad primijetili po èemu se junaci ruske literature razlikuju od
junaka zapadnoevropskih romana? Junaci zapadne literature uvijek jure za
karijerom, za novcem, za slavom. Rusi mogu preživjeti i bez hrane i piæa - oni
traže samo pravdu i dobrotu. Je li taèno?"
I ona se opet zadubi u knjigu.
Ljuda je obukla kaljaèe i posegla za svojim krznenim kaputom. Nadja strogo
kimne glavom prema Ljudinom krevetu i reèe
13 U prvom krugu
273
s odvratnošæu: "Opet æeš nam os Laviti to smeæe da za tobom
pospremamo?"
"Pa ne pospremaj!" reèe Ljuda, razbjesnjevši se, blistavih oèiju. "I da se
nisi više usudila dirnuti moj krevet!" Glas joj je prešao u prodorni vrisak.
"I ne dijeli mi lekcije!"
"Bilo bi veæ vrijeme da shvatiš!" plane Nadja, oslobaðajuæi se svih svojih
nagomilanih osjeæaja. "Ti nas vrijeðaš. Zar misliš da nam nije ništa drugo na
pameti osim tvojih veèernjih užitaka?"
"Zavidna si! Nitko ne grize tebi na udicu."
Lica su im bila iskrivljena, ružna, kao što su uvijek ženska lica u bijesu.
Olenka otvori usta da se takoðer otrese na Ljudu, ali ni njoj se nije sviðao
ton rijeèi "veèernjih užitaka".
(Ah, ni ti užici nisu bili baš tako sjajni, kao što su možda izgledali.)
"A na èemu bih ti mogla zavidjeti?" povièe Nadja tupo, prelomljenim glasom.
"Ako si zalutala", povièe Ljuda još glasnije, osjeæajuæi da je pobijedila, "pa
si umjesto u samostan dospjela na postdiplomski studij, dobro, sjedi tamo u
kutu, ali ne izigravaj nam tutora. Veæ mi je toga dosta. Usidjelice!"
"Ljuda, da se nisi usudila!" vrisne Olenka.
"Pa što onda zabada nos u svaèije poslove? Opatica! Usidjelica! Gabor!"
U tom trenutku pridružila se i Daša i poèela nešto vrlo energièno dokazivati.
A i Muza se uzbudila i mašuæi knjigom prema Ljudi poèela vikati: "Trijumf
malograðanštine!"
Svih pet vikalo je u jedan glas, i nitko nije nikoga slušao, nitko se ni s kim
nije slagao.
Ništa ne shvaæajuæi, stideæi se svog ispada i svojih nekontroliranih jecaja,
Nadja se, još uvijek u svojoj najboljoj odjeæi koju je obukla za posjet, baci
nièice na krevet i pokrije glavu jastukom.
Ljuda je još jednom napudrala lice i zaèešljala plave uvojke, spustila veo na
šeširu malo ispod oèiju i, ne namjestivši krevet veæ samo prebacivši preko
njega pokrivaè kao ustupak, izišla iz sobe.
Drugarice su zvale Nadju, ali ona se nije micala. Daša joj skine cipele i
pokrije noge uglovima pokrivaèa.
Netko je pokucao na vrata. Olenka izletje u hodnik, vrati se unutra kao
vjetar, strpa uvojke pod šešir, navuèe tamnoplavi kaput ukrašen žutim krznom i
opet otrèi do vrata.
Bio je to korak prema radosti, ali i prema - borbi...
I tako se dogodilo da je soba 418 poslala u svijet jednu za drugom, dvije
krasne i ljupko odjevene zavodnice.
Ali izgubivši s njima svu živahnost i smijeh, u sobi je zavladalo još mraènije
raspoloženje.
Moskva je bila golemi grad, ali nije se imalo kamo poæi.
Muza više nije èitala; skinula je naoèale i sakrila lice u \e-like ruke.
Daša reèe: "Olga je luda. On æe se s njom samo poigrati i odbaciti je. Kažu da
negdje ima drugu. A možda i dijete."
274
I
Muza pogleda u svoje ruke. "Ali Olja nije nièim vezana. Ako se utvrdi da je
takav, uvijek ga može ostaviti."
"Kako to misliš, nije vezana!" nasmiješi se Daša ironièno. "Kakvu vezu ti
misliš, ako ..."
"Ah, ti uvijek sve znaš! Kako to možeš znati?" Muza je bila indignirana.
"Pa provodi noæ u njegovom stanu."
"Ah, pa to ništa ne znaèi! To uopæe ništa ne dokazuje!" reèe Muza.
"Danas ide samo tako; drukèije ih ne možeš zadržati."
Dvije su djevojke ušutjele, svaka zaokupljena vlastitim mislima.
Snijeg je vani padao sve gušæe. Veæ je bio mrak.
Voda je tiho grgoljila u radijatoru pod prozorom.
Bila je nepodnošljiva pomisao da æe nedjeljno veèe proteæi u ovoj mraènoj
jazbini.
Daša je mislila o konobaru koga je odbacila, o snažnom zdravom muškarcu. Zašto
ga se odrekla? Istina, odveo ju je u onaj klub na rubu grada kamo nikad nitko
iz sveuèilišta nije zalazio. Pa što onda?
"Muzoèka, hajdemo u kino, molim te!" reèe Daša.
"Što igra?"
"Onaj njemaèki film "Indijski nadgrobni spomenik"."
"Ah, to je glupost! Komercijalna glupost!"
"Ali igra baš ovdje u zgradi, druga vrata."
Muza nije odgovarala.
"Zbilja, ovdje je mrtvaèki dosadno!"
"Ja ne idem", reèe Muza. "Naði neki posao."
Iznenada je elektrièno svjetlo potamnjelo. Samo tanka crvena nit gorjela je u
žarulji.
"Sad nam je još to trebalo", zastenja Daša. "Èovjek se može samo objesiti u
ovakvoj rupi!"
Muza je sjedila poput kipa.
Nadja je ležala na krevetu nepomièna.
"Muzoèka, hajdemo u kino!"
Netko je pokucao na vratima.
Daša je pogledala tko je i vratila se. "Nadja! šèagov je došao! Hoæeš li
ustati!"
275
46
PLAMEN I SIJENO
i
Nadja je dugo plakala. Zagrizla je pokrivaè da bi nekako zaustavila suze. Lice
joj je bilo vruæe i mokro; jastuk ju je gušio.
Bila bi sretna da je mogla nekuda iziæi, maknuti se iz te sobe sve do kasno
uveèe. Ali u èitavom golemom gradu Moskvi nije bilo ni jednog mjesta kamo bi
se moglo otiæi.
Nije to bilo prvi put da su joj dobacivali takve pogrde: "tutor", "gnjavator",
"opatica", "usidjelica". Najgore je bilo što su bile potpuno neistinite.
Ali može li peta godina laži biti uopæe laka? Lice ti se otegne i zgrèi nad
vjeènom maskom, glas ti postaje prodoran, rasuðivanje bešæutno. Možda je sad
zaista veæ postala nesnosna stara usidjelica?
Teško je vidjeti samog sebe u pravom svjetlu. U studentskom domu, gdje ne
možeš kao kod kuæe lupiti nogom pred mamom - u studentskom domu, meðu sebi
ravnima, poèinješ sebe gledati samo u lošem svjetlu.
Osim Gleba nije bilo nikoga, baš nikoga tko bi je mogao razumjeti.
Ali ni Gleb je ne može razumjeti. Ništa joj nije rekao - što da radi, kako da
živi. Samo je rekao da njegovom roku neæe biti kraja.
S nekoliko brzih, uvjerenih reèenica slomio je sve ono što joj je davalo snage
iz dana u dan, srušio je svu njenu vjeru, njene nade i sve ono što ju je
podržavalo u njenoj usamljenosti i ne-pristupaènosti.
Njegovoj kazni neæe biti kraja!
A to je znaèilo da mu nije potrebna.
Oh, Bože moj, Bože moj!
Nadja je ležala licem prema dolje. Otvorenih, nepokretnih oèiju zurila je
izmeðu jastuka i pokrivaèa u komadiæ zida pred sobom - i nije mogla shvatiti,
i nije se ni trudila da shvati kakva je to svjetlo u sobi. Izgledalo je vrlo
mraèno, ali ipak je još razabirala mjehure na poznatoj oker boji.
276
Iznenada je kroz jastuk èula dvanaest karakteristiènih udaraca po šperploèi
vrata, poput graška koji pada u lonac: tri puta po èetiri prsta! I èak prije
nego joj je Daša rekla: "Nadja! Šèagov je došao! Hoæeš li ustati?" Nadja je
odbacila jastuk, skoèila s kreveta u èarapama, izravnala suknju koja joj se
posve omotala oko struka, prošla èešljem kroz kosu i pokušavala napipati
cipele nogama.
U beživotnom, tmurnom svjetlu slabog napona, Muza je vidjela da joj se žuri i
povukla se.
Daša je požurila da namjesti Ljudin krevet i da pokupi stvari razbacane po
sobi.
Uvele su gosta u sobu.
Šèagov je ušao sa starom vojnièkom kabanicom prebaèenom preko leða. Bio je
visok, vojnièka držanja. Mogao se sagnuti ali ne pogrbiti. Pokreti su mu bili
škrti i proraèunati.
"Zdravo, lijepe moje dame", reèe on svisoka, "došao sam da vidim kako
provodite vrijeme bez dovoljno svjetla - pa da vam se pridružim. Èovjek bi
mogao umrijeti od dosade!"
Kakva sreæa, pomisli Nadja; u tom svjetlu neæe moæi vidjeti da su joj oèi
podbule od suza.
"Znaèi, kad ne bi bilo zamraèenja, ne biste ni došli?" Daša je prihvatila
Šèagovljev ton, podsvjesno koketirajuæi, kao da je to èinila sa svakim
neoženjenim èovjekom koga je upoznala.
"Ne, nikako. U jarkom svjetlu ženska su lica lišena svake draži; ono otkriva
njihov prkosan izraz, zavidne poglede, prerane bore, tešku kozmetiku."
Nadja se stresla pri rijeèima "zavidne poglede" - bilo je to kao da je èuo
njihovu prepirku.
Šèagov nastavi: "Da sam ja žena, donio bih zakon da svjetla moraju biti uvijek
prigušena. Tada bi svaka vrlo brzo našla muža."
Daša strogo pogleda Sèagova. On je uvijek tako govorio i to joj se nije
sviðalo. Sve su njegove reèenice izgledale kao da su nauèene, neiskrene.
"Mogu li sjesti?"
"Izvolite", odgovori Nadja ravnomjernim glasom u kojem nije bilo ni traga
njenog nedavnog umora, gorèine, suza.
Za razliku od Daše, njoj se Šèagov sviðao zbog te suzdržlji-vosti, polaganog
naèina govora, dubokog snažnog glasa. Iz njega kao da je zraèio mir. A i
njegov joj je humor bio ugodan.
"Ovo društvo me možda ne bi ponudilo po drugi put, pa æu brže sjesti. Dakle,
što mi radite, mlade moje studentice?"
Nadja je šutjela. Nije joj bilo lako s njime razgovarati; dan ranije su se
posvadili i Nadja ga je naglim, impulzivnim pokretom, koji je nagoviještao
intimnost kakva meðu njima nikada nije postojala, lupila torbom po leðima i
pobjegla. Bilo je to glupo i djetinjasto; a sada joj je nazoènost ostalih
olakšala položaj.
Daša odgovori: "Idemo u kino. Ne znamo s kim."
"A kakav je film?"
""Indijski nadgrobni spomenik"."
"Ah! bezuvjetno poðite. Kao što je rekla jedna bolnièarka: "Ima mnogo
pucnjave, mnogo mrtvih, i uopæe prekrasan film.""
277
Šèagov je udobno sjedio za zajednièkim stolom.
"Oprostite mi, ljupke moje dame, mislio sam da æu vas naæi kako plešete kolo,
ali umjesto toga ovdje kao da je nekakav pogreb. Imate problema s roditeljima?
Nesretne ste zbog posljednje odluke partijskog biroa? Napokon, ona se ne
odnosi na postdiplomski studij."
"Kakve odluke?" upita Nadja gotovo bezglasno.
"Kakve odluke? O provjeravanju društvenog porijekla studenata; jesu li dali
istinite podatke o svojim roditeljima. Dakle, Muza Georgijevna? Sigurni ste da
niste ništa zatajili? Tu ima èitav niz divnih moguænosti - možda je netko
nekome nešto povjerio, ili govorio u snu, ili èitao neèiju poštu; oh, èitav
niz moguænosti."
Nadjino srce je naèas prestalo udarati. Još æe tražiti, i èeprkati, i kopati!
Kako joj je veæ svega dosta! Kamo bi od svega toga mogla pobjeæi?
"Kakva je to opet gadost?" usklikne Muza.
"Hoæete reæi da vas èak ni to ne može razveseliti? Pa dobro, da vam onda
isprièam vrlo smiješnu prièu o tome kako se juèer tajno glasalo na savjetu
Matematièkog fakulteta?"
Šèagov se obraæao svima, ali neprestano je gledao u Nadju. Veæ se dugo vremena
pitao što ona od njega hoæe. Sa svakim novim incidentom kao da je to postajalo
jasnije.
Ona bi stala kraj šahovske ploèe dok je on s nekim igrao šah i molila ga da
igra s njom da bi nauèila nekoliko otvaranja.
(Ali napokon, šah pomaže da se zaboravi kako vrijeme prolazi.)
Ili bi ga pitala što misli o njenoj interpretaciji na koncertu,
(Pa to je prirodno! Svatko želi da ga pohvali netko, tko nije potpuno
ravnodušan.)
Ili, kao što se jednom dogodilo, da je imala "ulaznicu više" za kino i pozvala
ga je da ide s njom.
(Oh, možda je naprosto htjela jedno veèe imati iluziju da je netko nekamo
izvodi...)
A tada mu je na njegov roðendan dala poklon, notes - ali tako nespretno.
Gurnula mu je u džep od kaputa i pobjegla. Zašto se tako vladala? Zašto je
bježala?
(Ah, iz zbunjenosti, samo iz zbunjenosti!)
Dostigao ju je u hodniku i poèeo se s njom natezati, praveæi se da joj želi
vratiti notes, i ti loj borbi ju je zagrlio - a ona mu je dopustila da je
drži; nije se odmah pokušala oteti.
(Toliko je godina prošlo otkako je netko zagrlio Nadju, da ju je ovaj
iznenadni i neoèekivani dogaðaj potpuno smeo.)
A zatim onaj nestašan udarac s torbom.
Kao i prema svima drugima, šèagov je strogo kontrolirao svoje držanje prema
Nadji. Ali, možda je ona usamljena žena, koja moli za pomoæ? A tko bi mogao
biti tako nepokolebiv, tako tvrd pa da je odbije?
I tako je te veèeri Šèagov došao iz svoje sobe broj 412 u sobu 418 ne samo
siguran da æe tamo zateæi Nadju, veæ i ispunjen uzbuðenjem u oèekivanju onoga
što bi se meðu njima moglo dogoditi.
278
Ako su djevojke pokazale da ih njegova prièa o èudnovatom glasanju na
matematièkom savjetu imalo zabavlja, bilo je to samo iz uljudnosti.
"Pa hoæe li se ta svjetla upaliti ili ne?" uzvikne napokon Muza nestrpljivo.
"Vidim da vas moje prièe ne zabavljaju. Posebno Nadeždu Iliniènu; koliko
vidim, lice joj je kao olujni oblak. A znam i zašto; neki dan su je globili sa
deset rubalja i ona to ne može preboljeti."
Nadja se razbjesnjela. Zgrabila je torbicu, naglo otvorila zatvaraè, izvukla
komad papira i histerièno ga razderala. Bacila je papiriæe na stol pred
šèagova.
"Muza, po posljednji put, ideš li?" upita Daša tužno, uzimajuæi svoj lagani
kaput.
"Idem!" odgovori Muza muklo, i poðe po svoj kaput.
Šèagov i Nadja nisu se okrenuli dok su djevojke izlazile.
Ali kad su se vrata za njima zatvorila, Nad ju je odjednom uhvatio neki strah.
Sèagov je pokupio komadiæe papira i podigao ih prema svjetlu. Bili su to
šuštavi djeliæi još jedne novèanice od deset rubalja...
On ustane i priðe Nadji. Bio je mnogo viši od nje. Uzeo je njene male ruke u
svoje.
"Nadja!" bilo je to prvi put da ju je nazvao samo imenom. Osjeæao je èudnovato
uzbuðenje. "Oprostite mi! Ja sam kriv... mnogo ... prema vama ..."
Stajala je potpuno nepomièno; srce joj je ludo udaralo i osjeæala je slabost.
Bijes zbog novèanice od deset rubalja prošao je jednako brzo kao što je i
došao. Nadošla joj je èudnovata misao: ovdje nema nikakvog stražara koji
priklanja prema njima bikovsku glavu. Mogu govoriti što god hoæe. Mogu sami
odluèiti kad se moraju oprostiti.
Njegovo lice bilo je vrlo blizu, vrlo snažno, pravilnih crta.
Skliznuo joj je prstima po laktovima pod batistenom bluzom.
"Nadja!" reèe on opet vrlo tiho.
Njemu je mogla govoriti o problemima sa specijalnom temom i novim upitnikom -
pred njim je mogla oteretiti dušu...
"Pustite me", reèe ona napokon, umorno i kao da žali.
Ona je to zapoèela, a sad govori "pustite me"!
"Kako da vas shvatim, Nadja?" reèe on prešavši rukama s laktova na njena
ramena, osjeæajuæi njenu mekoæu i toplinu.
Po treæi put ju je nazvao samo "Nadja", a ona ga nije ispravila.
"Da me shvatite - kako?" upita ona, ali ne odmièuæi se. Polusvjetlo je sakrilo
rumenilo koje joj je navalilo u lice Ona ga odgurne. "Pustite me! Kako ste
mogli pomisliti..."
Ona strese glavom i pletenica joj padne preko lica pokrivajuæi jedno oko.
"Neka me vrag nosi ako znam šta da mislim o vama!" promrmlja on Ijutito, pusti
je i uputi se prema prozoru. Voda u radijatoru mirno je grgoljila.
Nadja drhtavim rukama popravi kosu.
šèagov pripali cigaretu. Teško je disao. I sad pogodi šta ta žena hoæe!
"Znate li vi", upita on, praveæi stanku iza svake rijeèi, "kako gori suho
sijeno?"
"Da, znam", odgovori ona tupo. "Plane do neba, a onda ostane hrpica pepela."
"Do neba!" ponovi on.
"Hrpica pepela", reèe ona opet.
"Recite mi onda - zašto neprestano bacate zapaljene šibice u suho sijeno?"
(Zar je to moguæe? Kako ju je mogao tako krivo shvatiti? Napokon, svatko se
katkada želi dopasti, pa makar i na mahove!)
"Hajdemo van!" povièe ona. "Idemo nekamo!"
"Ne idemo nikamo. Ostat æemo ovdje."
On je sad mirno pušio, držeæi cigaršpic u uglu usta. Sviðalo joj se kako on
puši.
"Ne, molim vas, idemo nekamo!" Ona nije odustajala.
"Ili ovdje, ili nigdje", reèe on nemilosrdno, prekinuvši je. "Moram vam odmah
reæi: ja imam zaruènicu. Ništa vam ne mogu obeæati. I - ne smiju me vidjeti
zajedno s vama u gradu."
280
47
USKRSNUÆE MRTVIH
Nadji i šèagovu bilo je zajednièko što ni jedno ni drugo nisu bili roðeni u
Moskvi. Roðeni Moskovljani s kojima se Nadja upoznala na postdiplomskom
studiju nosili su u sebi otrov nepostojeæe superiornosti; oni su to zvali
"moskovskim rodoljubljem". Nadju su bez obzira na njen uspjeh u nauci smatrali
osobom drugoga reda - ponajviše zato što je tako loše skrivala svoje osjeæaje.
I Šèagov je bio iz provincije, ali on se probio kroz moskovske utvrde jednako
lako, kao ledolomac kroz mirnu vodu. Jednom je èula kako neki mladi student,
koji je želio poniziti šèagova, pita, ponosno zabacujuæi glavu: "A iz koje ste
vi žabokreèine?"
šèagov ga je pogledao svisoka, s nekim lijenim sažaljenjem. Mirno se
ljuljajuæi amo-tamo na petama odgovorio je: "Vi nikad niste tamo imali prilike
otiæi. Iz provincije koja se zove front. Iz sela rov."
Veæ je odavna poznato da se naš život tokom godina ne kreæe ravnomjerno. Kod
svakog ljudskog biæa postoji jedno razdoblje u životu kad se on najpunije može
izraziti, kad najdublje sebe osjeæa i kad vrši najjaèi utjecaj i na sebe i na
druge. I ma što se kasnije desilo tom èovjeku, ma kako to izvana izgledalo
znaèajno, sve je samo polagani pad. Mi pamtimo, opijamo se, sviramo u
razlièitim tonalitetima i iznova sami sebi pjevamo onaj odlomak pjesme koji je
samo jednom u nama odjeknuo. Za neke to razdoblje dolazi u djetinjstvu, i ti
ostaju djeca èitavog života. Drugima to dolazi s prvom ljubavlju, i to su oni
ljudi koji šire mit da se ljubav javlja samo jednom. Oni kojima je to bilo
razdoblje najveæeg bogatstva, èasti ili moæi, još æe i u starosti mrmljati
bezubim desnima o svojoj izgubljenoj velièini. Za Neržina to je razdoblje bio
zatvor. Za Šèagova rat.
Šèagov je ušao u rat s èežnjom i strahom. Pozvan je još u prvom mjesecu, i
nije demobiliziran sve do 946. I èitave èetiri godine rata svakog je jutra
sumnjao hoæe li poživjeti do veèeri; nije služio u važnim štabovima, a sa
fronta je otišao samo kad je morao u bolnicu. Povlaèio se èetrdeset prve iz
Kijeva, a èetr-
281
deset druge s Dona. Premda je rat krenuo nabolje, Šèagov je i èetrdeset treæu,
pa i èetrdeset èetvrtu proveo u povlaèenju pod Kovelom. U jarcima kraj puta, u
raskvašenim rovovima, meðu ruševinama spaljenih kuæa spoznao je vrijednost
zdjelice juhe, jednog sata tišine, smisao iskrenog prijateljstva i smisao
života uopæe.
Patnje kapetana inženjeri je šèagova nisu se mogle ublažiti ni sad, ni tokom
èitavih desetljeæa. Ljude je mogao promatrati samo na jedan naèin: ili su bili
vojnici, ili nisu. Cak i u anonimnosti moskovskih ulica zadržao je takvo
gledanje: od svih ljudskih biæa, samo se od vojnika sa sigurnošæu moglo
oèekivati iskrenost i druželjublje. Iskustvo ga je nauèilo da nikad ne vjeruje
nikome, tko se nije okušao u ratnoj vatri.
Poslije rata šèagov je ostao bez obitelji; kuæa u kojoj su živjeli bila je
bombardirana. Njegova svjetovna imovina sastojala se od onoga što je imao na
sebi i kovèega s trofejima iz Njemaèke. Istina, da bi im se olakšao povratak u
civilni život, svi su demobilizirani vojnici dobili dvanaestomjeseènu plaæu
"prema èinu" - plaæu koju nisu morali zaraditi.
Kad se vratio iz rata, šèagov je poput mnogih drugih iz prvih borbenih redova
bio zapanjen. Oni su se vratili - bar za neko vrijeme - bolji ljudi nego što
su otišli. Vratili su se proèišæeni blizinom smrti, i stoga ih je promjena u
njihovoj zemlji to jaèe pogodila - promjena koja se dogodila daleko iza
borbenih redova, neka vrst tvrdoæe i ogorèenosti, u mnogim sluèajevima krajnji
nedostatak svijesti, jaz izmeðu gladi i bijede i drskosti novog bogatstva.
Do vraga! Istina, bilo je posvuda tih bivših vojnika; hodali su ulicama i
vozili se podzemnom željeznicom. Ali bili su drugaèije obuèeni, i više se nisu
meðusobno prepoznavali. Na neki naèin odbacili su stara pravila fronta i
preuzeli pravila doma. O tome je valjalo razmisliti.
šèagov nije postavljao pitanja. On nije bio jedan od onih neumornih ljudi koji
vjeèno tragaju za opæom pravdom. Shvatio je da sve ide svojim neminovnim
tokom, i da to nitko ne može zaustaviti; može jedino odluèiti hoæe li se
prikljuèiti povorci ili ne. Sad je veæ bilo posve jasno da je kæerci generala
bilo unaprijed dosuðeno da èitav život ima èiste ruke, iskljuèivo zahvaljujuæi
sredini u kojoj se rodila; sigurno je da neæe poæi na rad u tvornici, èak i
kad bi sekretar rajonskog komiteta dobio otkaz, bilo je nemoguæe zamisliti ga
da radi za strugom. Norme u tvornicama nisu ispunjavali koji su ih izmislili,
jednako kao što i u borbu nisu išli oni koji su izdali nareðenje za napad.
Sve to zapravo nije bilo ništa nova za naš planet. Ali poje dince je to
vrijeðalo: vrijeðalo je kapetana šèagova što nerr.-prava da, nakon vjerne
službe domovini, sudjeluje u onom naèin života za koji se borio. Sad se morao
iznova boriti za to prave u beskrvnoj borbi, bez puške, bez ruènih granata;
morao je provesti to pravo kroz knjigovodstvo, i potvrditi ga službenim
peèatom.
I sve to sa smiješkom.
282
Sèagov je otišao u rat prije nego što je završio petu godinu i dobio diplomu,
te je sad morao nadoknaditi izgubljeno i progurati se do akademskog naslova
kandidata nauka. Njegova je specijalnost bila teoretska mehanika, i još prije
rata je namjeravao posvetiti se znanstvenom radu na tom podruèju. Tada je to
bilo lakše. Sad se našao usred sveopæe provale ljubavi prema znanosti - bilo
kakve znanosti, svakoj znanosti - koja je bila posljedica povišenja plaæa.
U redu! Prikupio je snagu za još jedan dugaèki napad. Malo--pomalo rasprodao
je sve svoje njemaèke "suvenire" na sajmištu.
Nije se povodio za promjenljivom, modom, veæ je nosio ono u èemu su ga
demobilizirali: vojnièke èizme, vojnièke hlaèe, košulju od engleske vune
ukrašenu s èetiri ordena i dva širita - odlikovanja za ranu. To je Nadju
podsjeæalo na drugog jednog kapetana iz prvih borbenih redova - na Neržina.
Osjetljiva na svaki neuspjeh i svaku kritiku, Nadja se osjeæala poput
djevojèice suoèena sa Šèagovljevim željeznim hladnim razumom. Zatražila je
njegov savjet. (Ali i njemu je uporno lagala da je Gleb nestao na frontu.)
Nadja ni sama nije primijetila kako i kada se upustila u sve to - u "ulaznicu
više", nestašan zagrljaj pri predavanju roðendanskog dara. Ali sada, èim je
šèagov ušao, èak dok se još zabavljao s Dašom, znala je da je došao da vidi
upravo nju, i da æe se nešto neizbježno dogoditi.
Æas ranije neutješno je plakala zbog svog upropaštenog života. Ali pošto je
razderala novèanicu od deset rubalja, ustala je obnovljena, zrela, spremna za
novi život u ovom trenutku.
Nije osjeæala u tome nikakve proturjeènosti.
Šèagov je sad opet povratio svoje uobièajeno razumno držanje. Jasno je ovoj
djevojci dao do znanja da se ne može nadati ženidbi.
Pošto je èula za njegovu zaruènicu, Nadja je nemirno prošetala nekoliko puta
prostorijom, zatim prišla prozoru i šutke poèela šarati prstom po staklu.
Žalio ju je. Htio je prekinuti šutnju i jednostavno protumaèiti stvari, onom
otvorenošæu koju je veæ davno odbacio: siromašna studentica na postdiplomskom
teèaju, bez veza, bez buduænosti - što mu ona može pružiti? A on ima pravo na
svoj dio pogaèe. Htio joj je protumaèiti da, premda njegova zaruènica živi u
obilju, ipak nije suviše razmažena. Ona ima lijepi stan u stambenoj kuæi gdje
nije mogao stanovati svatko, i gdje su živjeli samo najbolji ljudi. Imali su
vratara, prostirke na podu - gdje se to još danas može vidjeti? Èitav æe
problem biti riješen jednim udarcem, što se može smisliti bolje od toga?
Ali sve je on to samo mislio; ni jednu od tih misli nije izrekao
naglas.
A Nadja mu je, naslonivši èelo na staklo i zureæi u noæ napokon bezbojno
odgovorila: "Dobro! Vi imate zaruènicu. A ja imam muža."
Šèagov se okrenuo zaprepašten. "Muža! Zar on nije nestao?" "Ne, nije
nestao", gotovo je prošaputala Nadja. (Kako se neoprezno odavala!)
283
"Mislite da je još uvijek živ?"
"Vidjela sam ga ¦- danas ..:"
(Odala se, ali neæe mu se objesiti o vrat kao uèenica!)
Sèagovu nije dugo trebalo da shvati ono što je rekla. On nije pomislio, kao
što bi žena mogla pomisliti, da je Nadja napuštena. Znao je da "nestao u
akciji" gotovo uvijek znaèi raseljeno lice, i da, ako je to lice opet
raseljeno, ovog puta u smjeru istoka, to obièno znaèi iza rešetaka.
Uhvatio je Nadju za lakat. "Gleba?"
"Da", reèe ona tiho, gotovo neèujno.
"Što je? Je li u zatvoru?"
"Da."
"Tako, tako", reèe Sèagov s velikim olakšanjem. Malo je razmislio i zatim brzo
izišao iz sobe.
Nadja je bila toliko prevladana stidom i beznaðem da nije osjetila promjenu u
njegovu glasu.
Neka ide. Dovoljno je da je sve rekla. Sad je opet bila posve sama sa svojim
èasnim teretom.
Nit u žarulji jedva je tinjala.
Teškim korakom prešla je sobu i pronašla drugu cigaretu u džepu od kaputa.
Pronašla je šibicu i zapalila. Osjetila je èudnovati užitak u tom gorkom
okusu, premda ju je dim tjerao na kašalj.
Šèagovljeva kabanica bila je prebaèena preko stolice. Kako se silno žurio!
Tako se preplašio da je zaboravio svoj ogrtaè.
Bilo je vrlo tiho; netko je u susjednoj sobi svirao Lisztovu Etudu u f-molu.
I ona je to jednom svirala dok je bila mlada, ali zar ju je tada uopæe mogla
razumjeti? Njeni su prsti izvodili note, ali duša još ništa nije mogla znati o
znaèenju rijeèi "disperato". Oèajno.
Naslonivši èelo na srednje okno ispružila je ruke i dodirnula druga hladna
stakla dlanovima.
Stajala je kao raspeta na crnom križu prozora.
Postojala je jedna siæušna, mala topla taèkica u njenom životu - a sad je i
nje nestalo. I samo u minutu-dvije, pomirila se s tim gubitkom. Sad je opet
bila supruga svog muža.
Zurila je u mrak pokušavajuæi razaznati obrise dimnjaka mornarièkog zatvora.
Disperato! Oèajno! Taj nemoæni oèaj, ti neprestani pokušaji da se pridigne, a
onda opet pad. Onaj uporni visoki Des - izmuèeni ženski krik, vapaj, koji
nigdje ne nalazi olakšanja!
Niz uliènih svjetala vodio je nekamo u mrak, kao u buduænost - buduænost, koju
uopæe nije željela doživjeti...
Etuda je završila. Glas je najavio moskovsko vrijeme: šest sati uveèe.
Nadja je posve zaboravila na Sèagova, i on je ušao bez kucanja.
Nosio je bocu i dvije èaše.
"Onda, vojnièka ženo", reèe on grubo, "ne gubi hrabrost! Ev uzmi èašu! Glavno
je da je glava na ramenu - a sreæe æe još bi-: Pijmo - za uskrsnuæe mrtvih!"
284
48
ARKA
Nedjeljom bi poslije šest sati uveèe èak i u šaraški nastupio opæi odmor. Bilo
je potpuno nemoguæe izbjeæi taj neugodan prekid u radu zatvorenika, buduæi da
su nedjeljom slobodni namještenici imali samo jednu smjenu. Bila je to gnusna
tradicija protiv koje su, meðutim, majori i potpukovnici bili potpuno nemoæni,
jer ni oni sami nisu voljeli raditi nedjeljom uveèe. Samo Željezna maska,
Mamurin, užasnut tim praznim veèerima kad bi slobodni namještenici odlazili,
kad bi okupili i zakljuèali sve zekove koji su na neki naèin ipak bili ljudi,
ostao bi da sam luta praznim hodnicima ispred zakljuèanih vrata, ili da samuje
u svojoj æeliji izmeðu praonika, ormara i ležaja. Mamurin je pokušao da se u
Sedmici uvede rad i nedjeljom uveèe, ali nije uspio savladati konzervativizam
službenika specijalnog zatvora, koji nisu željeli udvostruèiti broj stražara
unutar zone.
I tako se dogodilo da je dvjesta i osamdeset zatvorenika - suprotno svim
pravilima zdravog razuma i propisima o radu zatvorenika - drsko poèivalo
nedjeljom uveèe.
To vrijeme odmora bilo je takvo da bi èovjek, koji nije bio upoznat s tim
životom, mogao pomisliti da se radi o torturi koju je smislio sam ðavo. Mrak
vani i poseban nadzor koji je nedjeljom bio potreban spreèavali su upravu
zatvora da odobri šetnju po dvorištu ili film u ambaru. Poslije jednogodišnjeg
dopisivanja sa svim vrhovnim naredbodavcima zakljuèeno je da su èak i muzièki
instrumenti, kao što su harmonika, gitara, balalajka i usna harmonika, da se
ne govori o veæim instrumentima, nedopustivi u šaraški, buduæi da bi njihovi
udruženi zvuèi mogli prekriti buku iskopavanja tunela za bijeg pod temeljima
zgrade. Oficiri službe sigurnosti neprestano su preko doušnika pokušavali
otkriti nemaju li zatvorenici frule domaæe izrade ili gajde; a zbog sviranja
na èešlju zekove su pozivali u ured i pisali se specijalni izvještaji. Još
manje se, naravno, moglo i pomisliti na to da se dopusti držanje radio-
aparata, pa èak i najprimitivnijeg gramofona u zatvorskoj spavaonici.
Istina, zatvorenicima je bilo dopušteno da se služe zatvorskom knjižnicom. Ali
specijalni zatvor nije imao fonda za nabavu knjiga ili polica za knjige.
Naprosto su imenovali Rubina zatvorskim knjižnièarom - to je mjesto on sam
zahtijevao, vjerujuæi da æe na taj naèin sam doæi do najboljih knjiga - i
predali mu, samo jednom, stotinjak izlizanih knjiga, poput Mutnu od Tur-
genjeva, Pisama od Stasova i Povijesti Rima od Momsena, uputivši ga da ih
dijeli zatvorenicima. Zatvorenici su ili veæ davno proèitali te knjige, ili ih
uopæe nisu htjeli èitati, te su moljakali nešto za èitanje od slobodnih
namještenika, otvarajuæi tako široko polje rada njuškalima službe sigurnosti.
Za odmor i zabavu zatvorenicima je bilo dodijeljeno deset soba na dva kata,
dva hodnika, jedan gornji i jedan donji, uske drvene stepenice koje su spajale
katove i nužnik pod stepenicama. Odmor se sastojao u tome da im se dopuštalo
da bez ogranièenja leže na krevetima, pa èak i da spavaju ako mogu zaspati u
sveopæoj galami; da sjede na krevetima, buduæi da nije bilo stolica; da hodaju
po sobi, iz jedne sobe u drugu, èak i u rublju; da puše u hodnicima koliko god
žele; da raspravljaju o politici u nazoènosti doušnika; i da se služe nužnikom
bez smetnji i ogranièenja. Valja spomenuti da oni, koji su dugo vremena
proveli u zatvoru i koji su morali obavljati svoje potrebe na zapovijed dva
puta dnevno, znaju cijeniti taj vid besmrtne slobode. Osjeæaj da se potpuno
odmaraju potjecao je iz èinjenice da je vrijeme pripadalo njima, a ne vlasti.
Stoga se taj odmor smatrao istinskim.
Za vrijeme odmora zatvorenike su zakljuèavali izvana teškim željeznim vratima
koja nitko više nije otvarao, kroz koja nitko nije ulazio, nitko ih nije
pozivao ili ometao. Za vrijeme tih kratkih sati vanjski svijet nije ni na koji
naèin mogao prodrijeti unutra, nije mogao nikoga uznemiriti. I u tome je bio
odmor: što se èitav vanjski svijet - svemir sa zvijezdama, planet s
kontinentima, glavni grad sa svojim sjajem i banketima i poveæanim radnim
normama - sve se to utapalo u ništavilo, sve se pretvaralo u crni ocean koji
se jedva mogao razabrati kroz rešetkaste prozore pri blijedožuækastoj rasvjeti
u zoni.
Obasjana neprestanim elektriènim svjetlom MGB-a, ta dvokatna arka bivše
ladanjske crkve, sa zidovima debelim èetiri i po cigle, plovila je besciljno i
ravnodušno, blijedo svjetlucajuæi, kroz to crno more ljudskih sudbina i
zabluda.
U noæi od nedjelje na ponedjeljak, mjesec se mogao rascije-piti napola, nove
su Alpe mogle iskrsnuti u Ukrajini, ocean je mogao progutati Japan ili je
mogao zapoèeti opæi potop - zatvorenici zakljuèani u ovoj arci ništa o tome ne
bi znali sve do jutarnje prozivke. Nisu ih, takoðer, mogli uznemiriti
telegrami od roðaka, ni dosadni telefonski pozivi, ni vijesti o djetetu koje
umire, ni noæno hapšenje.
Oni koji su plovili u arci bili su bez težine, i misli su im bile bez težine.
Nisu bili ni gladni ni siti. Nisu imali sreæe, pa zato n: straha da æe je
izgubiti. Glave im nisu bile ispunjene sitnièavimj službenim proraèunima,
spletkama, unapreðenjima, a leða ir nisu bila optereæena brigama o stanu,
ogrjevu, kruhu i odjeæi djecu. Ljubav, koja je od pamtivijeka bila radost i
muka èovj
286
èanstva, nije im bila u stanju prenijeti svoja uzbuðenja ni tjeskobe. Njihove
su kazne bile tako duge da nitko nije ni pomišljao na vrijeme kad æe iziæi na
slobodu. Ljudi natprosjeèna intelekta, obrazovanja i iskustva, ali previše
odani obiteljima da bi mnogo toga ostalo za njihove prijatelje, ovdje su
pripadali samo prijateljima.
Svjetlo jakih žarulja koje se odražavalo od bijelih stropova i od bijelo
okreèenih zidova, prodiralo je u njihove prosvijetljene umove.
Odavde, iz ove arke, koja je puna pouzdanja sjekla tamu, lako se mogao
pregledati èitav muèan tok proklete Povijesti - kao s velike visine, i
istodobno i do najmanjih pojedinosti, do kamièka u koritu te rijeke, kao da se
stoji u njoj.
U te nedjeljne veèeri, èvrsta tvar i meso nisu više podsjeæali ljude na
njihovo zemaljsko postojanje. Duh muškog prijateljstva i filozofije isparavao
se do svodastog stropa, kao do jedara.
I možda je to zaista bilo ono blaženo stanje, koje su svi antièki filozofi
uzalud pokušavali definirati i nauèavati?
287
49
KOMEDIJA
U polukružnoj sobi u drugom katu, pod visokim svodom nad oltarom, atmosfera je
bila posebno živahna i davala je maha mislima.
Svih dvadeset pet muškaraca koji su stanovali u toj sobi složno se okupilo do
šest sati. Neki su se svukli do rublja što su brže mogli, odbacujuæi zatvorsko
ruho koga su bili veæ siti, i bacili se na ležajeve ili se popeli poput
majmuna na gornje; drugi su se ispružili na ležajevima ne skidajuæi
kombinezone. Netko je stajao gore mašuæi rukama i nešto dovikujuæi prijatelju
na drugoj strani sobe; drugi su naprosto sjedili, ili mahali nogama i
ogledavali se oko sebe, išèekujuæi s užitkom slobodne èasove koji su bili pred
njima, ne znajuæi još kako da ih provedu što je ugodnije moguæe.
Meðu posljednjima nalazio se i Isak Mojsejeviè Kagan, nizak, tamnoput,
rašèupan "direktor akumulatorske radionice" kako su ga nazivali. Bio je
posebno dobro raspoložen pošto je došao u ovu svijetlu prostranu sobu, jer je
akumulatorska radionica, u kojoj je provodio èetrnaest sati dnevno poput
krtice, bila u mraènom podrumu s lošom ventilacijom. Meðutim, bio je
zadovoljan što radi u podrumu i govorio je da bi u logoru veæ davno bio mrtav.
Nikad nije bio poput onih koji su se hvalisali da su u logoru živjeli bolje
nego na slobodi.
Na slobodi je Isak Kagan, koji nije završio studij na tehnièkom fakultetu, bio
skladištar materijala i dijelova. Nastojao je živjeti skrovitim životom i
neopazice se provuæi kroz epohu velikih dostignuæa. Znao je da je mnogo
mirnije i unosnije mirno voditi skladište. U svojoj usamljenosti skrivao je
gotovo strastvenu želju za dobitkom, njome je bio potpuno obuzet. Koliko je to
god bilo moguæe, èak i u skladištu, pridržavao se zakona Sabata. Nijega
privlaèila nikakva vrst politièke aktivnosti. Ali iz nekih neobjašnjivih
razloga služba državne sigurnosti odabrala je upravo tog Kagana da ga upregne
u svoju koèiju, te ga je dovlaèila u zatvorene sobe i na tajne razgovore,
uporno zahtijevajuæi da po-
288
stane doušnik. Taj je prijedlog Kaganu bio odvratan. Nije imao ni otvorenosti
ni hrabrosti - a tko ih je imao? - da im u lice kaže kako je ono što predlažu
opako; ali je beskrajno strpljivo šutio, mrmljao, razvlaèio stvari, oklijevao,
vrtio se na stolcu - i nije potpisao pristanak da æe za njih raditi. Ne da je
on bio posve nesposoban za doušnika. On bi, ne trepnuvši okom, poslao
obavijest o bilo kome tko mu je naudio ili ga ponizio. Ali bilo bi mu odvratno
uhaðati ljude koji su prema njemu bili dobri, pa èak i ravnodušni.
Meðutim, zbog te tvrdoglavosti bio je loše upisan u knjigama državne
sigurnosti. Èovjek se ne može obraniti od svega na svijetu. Ljudi su govorili
i u njegovom skladištu: netko je kleo zbog alata, netko se žalio na opskrbu,
netko na planiranje. Isak nije pri tom ništa govorio, i ispisivao je raèune
tintanom olovkom. Ali to se saznalo - vjerojatno je sve bilo unaprijed udešeno
- svi su jedan drugoga prokazali, te su svi dobili po deset godina po èlanu
58, paragraf 10. Kagan je prošao pet suoèenja, ali nije se moglo dokazati da
je rekao i jednu jedinu rijeè. Da je èlan 58. bio manje rastezljiv, morali bi
Kagana pustiti. Ali isljednik je znao da ima posljednje pribježište, a to je
paragraf 12. istog èlana: ne podnijeti prijavu. I zato što nije podnio
prijavu, dali su Kaganu istih onih deset astronomskih godina kao i ostalima.
Kagan je došao u šarašku iz logora zahvaljujuæi svojoj izvanrednoj
dovitljivosti. U jednom teškom trenutku u životu, kad su ga izbacili s mjesta
"zamjenika šefa barake" i natjerali ga na sjeèu drva, uputio je pismo direktno
predsjedniku Ministarskog savjeta drugu Staljinu, i napisao da æe on, Isak
Kagan, ukoliko mu vlada pruži priliku, pokušati izumiti sistem radio-
dirigiranih torpednih èamaca.
Njegova su se predviðanja obistinila. Nitko u vladi ne bi ni okom trenuo da je
Kagan, onako ljudski, napisao kako mu ide strahovito loše i da ih je molio da
ga spase. Ali moguænost znaèajnog vojnog otkriæa dovela je izumitelja ravno u
Moskvu. Kagana su odveli u Mavrino i razni dostojanstvenici sa svijetlopla-vim
i tamnoplavim širitima dolazili su k njemu i tjerali ga da žuri, i dade svojoj
smjeloj tehnièkoj ideji oblik radnog projekta. Meðutim, sad kad je poèeo
dobivati bijeli kruh i maslac, Kagan nije hitao. Vrlo hladnokrvno kazao je da
on sam nije struènjak za torpeda i da mu je, razumljivo, potreban takav
struènjak. Za dva mjeseca pribavili su mu struènjaka za torpeda - zeka. Ali i
tada je Kagan primijetio, posve razumno, da on sam nije brodski mehanièar, te
da mu je prema tome opet potreban specijalist. Dva mjeseca kasnije doveli su
mu i brodskog mehanièara - zeka. Kagan je onda uzdahnuo i rekao da mu ni radio
sluèajno nije specijalnost. U Mavrinu je bilo mnogo radio-inženjera, te su
jednoga smjesta dodijelili Kaganu. Kagan ih je sve okupio i mirno, na takav
naèin da ga nitko nije mogao optužiti da se ruga, izjavio: "A sada,
prijatelji, kad ste se ovako lijepo okupili, možete iskljuèivo vlastitim
snagama izumiti sistem za upravljanje torpednim èamcima radiom. Nije na meni
da zabadam nos u to i savjetujem vas, koji ste specijalisti, kako æete
postupiti." I zaista, tu trojicu su otpremili u jednu mornarièku šarašku dok
je Kagan našao
19 U prvom krugu
289
sebi mjestance u akumulatorskom odjelu, i svi su se polako na njega privikli.
Sada je Kagan dosaðivao Rubinu, ali iz tolike udaljenosti da ga Rubin, koji je
ležao na svom krevetu, nije mogao lupiti nogom.
"Leve Grigorièu", govorio je polako svojim uljevitim, pomalo nerazgovijetnim
glasom, "vi oèigledno gubite svoj osjeæaj društvene odgovornosti. Mase oèekuju
zabavu. Samo je vi možete stvoriti, a vi ste, eto, zaboli nos u knjigu."
"Isak, idite k vragu", reèe Rubin. Veæ je ležao na trbuhu i èitao, zaogrnuvši
logorski kaput preko kombinezona. Prozor izmeðu njega i Sologdina bio je
otvoren za jednog Majakovskog, i svježi snježni zrak ugodno je strujao u sobu.
"Ne, zbilja, Leve Grigorièu!" usprotivi se Kagan. "Svi èeznu da ponovo èuju
vašu divnu "Lisicu i gavrana"."
"A tko me izdao "kumu"? Da niste vi?" zareži Rubin.
Prošle nedjeljne veèeri, da bi zabavio publiku, Rubin je sastavio parodiju na
Krilovljevu basnu Lisica i gavran, koja je vrvjela logorskim izrazima i
dvosmislenostima, neprikladnim za ženske uši. Morao ju je pet puta ponoviti i
zatvorenici su ga u oduševljenju podigli na ramena, a u ponedjeljak ga je
pozvao major Mišin i poèeo protiv njega sastavljati optužbu zbog štetnog
djelovanja na moral narodnih neprijatelja. Oèevici su dali izjave. Rubin je
morao predati rukopis parodije s bilješkama i tumaèenjem.
Danas je poslije ruèka Rubin dva sata radio u novoj sobi koju su mu
dodijelili. Odabrao je govorne obrasce i formante tipiène za neidentificiranog
zloèinca, ubacio ih u aparat za vidljivi govor i objesio vlažne vrpce da se
suše. Veæ je postigao neke rezultate, nešto je nagaðao i sumnjao, ali nije još
osjeæao nikakva oduševljenja za rad, dok je promatrao Smolosidova kako stavlja
peèat na vrata kad su izišli iz sobe. Poslije toga vratio se u polukružnu
sobu, usred bujice zekova, poput stoke koja se vraæa kuæi u selo.
Kao uvijek, pod njegovim jastukom, pod madracem, pod leža-jem i zajedno s
hranom u noænom ormariæu nalazilo se desetak najzanimljivijih knjiga koje je
primio u paketima - najzanimljivijih zapravo za njega samoga, i to je bio
razlog što nisu nestale: rjeènici kinesko-francuski, latvijsko-madžarski,
ruski-sanskrt, zatim je imao Capekov Rat s daidevnjacima, zbirku prièa
najnaprednijih japanskih pisaca, Kome zvono zvoni od Hemin-gwaya - koga su
prestali prevoditi u Rusiji zato što nije više bio napredan, dvije monografije
o enciklopedistima, Josepha Fou-chea od Stefana Zweiga na njemaèkom, i jedan
roman od Uptona Sinclaira koji nikad nije preveden na ruski. (Naime, veæ dvije
godine Rubin je radio na grandioznom zadatku da, u duhu Engel-sa i Marra,
izvede sve rijeèi u svim jezicima iz pojmova "ruka" i "manuelni rad" - a nije
ni slutio da je tek noæ prije toga Korifej filologije podigao ideološku
giljotinu nad Marrovom glavom.)
Na svijetu je postojao nevjerojatno veliki broj knjiga, bitnih i znaèajnih
knjiga, i neutaživa želja da ih sve proèita nikad nije
290
Rubinu ostavljala dovoljno vremena da i sam napiše knjigu. Cak i sad je bio
spreman da èita i èita do kasno iza ponoæi, i ne misleæi na sutrašnji radni
dan. Ali uveèe bi njegova žudnja za raspravom, duhovitost i rjeèitost postale
posebno intenzivne, i nije ga trebalo mnogo nagovarati da ih stavi u službu
društva. Bilo je zatvorenika u šaraški koji nisu vjerovali Rubinu, smatrajuæi
ga doušnikom zbog njegovih ortodoksnih pogleda, koje on nije skrivao; ali nije
bilo ni jednoga koji nije uživao u njegovim predstavama.
Sjeæanje na Lisicu i gavrana prevedenu na podzemni žargon bilo je tako živo da
su sada, povodeæi se za Kaganovim primjerom, mnogi u sobi poèeli glasno
zahtijevati da Rubin izvede neku novu komediju. A kad se Rubin uspravio u
krevetu, mraèan i bradat, i izvukao se ispod ležaja koji ga je zaklanjao,
gotovo svi su zekovi prestali raditi ono èime su se do tog trenutka bavili i
pripremili se da slušaju. Samo je Dvojetjosov na svom gornjem ležaju i dalje
rezao nokte na nogama, tako da su letjeli nadaleko i naširoko, a Adamson je
pod svojim pokrivaèem i dalje èitao ne okreæuæi se. Zekovi iz ostalih
prostorija natisnuli su se na vrata, meðu njima Tatarin Bulatov u naoèalima s
rožnatim okvirom, koji je grubim glasom vikao: "Molim! Molim!"
Rubin nije imao prave želje da zabavlja gomilu, u kojoj je bilo i takvih koji
su prezirali sve što je njemu bilo drago. Znao je takoðer da æe njegova nova
predstava neizostavno povuæi za sobom nove neugodnosti u ponedjeljak:
ispitivanje kod "Šiškin--Miškina", zastrašivanje. Ali buduæi da je bio onaj
poslovièni junak koji za volju šale neæe poštedjeti ni roðenog oca. Rubin se
tobože namrštio, sveèano se ogledao oko sebe i kazao u tišini koja je nastala:
"Drugovi, zapanjen sam vašom lakomislenošæu. Kako se uopæe može^ govoriti o
nekoj komediji, dok meðu nama još uvijek ima nekažnjenih opakih zloèinaca? Ni
jedno društvo ne može cvjetati bez pravednog pravosuða. Držim da je potrebno
zapoèeti današnje veèe malim procesom. Za vježbu."
"Sjajno!"
"Kome æemo suditi?"
"Nije važno! Svejedno je!" javljali su se glasovi.
"Zabavno! Vrlo zabavno!" podsticao ga je Sologdin, udobnije se namještajuæi.
Danas je zaslužio svoj odmor kao nikad ranije, i želio je da ga provede na
zanimljiv naèin.
Oprezni Kagan, osjeæajuæi da bi zabava koju je pokrenuo lako mogla preæi
razumne granice, neprimjetno se povukao natrag do zida i sjeo na svoj ležaj.
"Kome æemo suditi otkrit æemo tokom sudskih priprema", rastumaèi Rubin, koji
to još ni sam nije smislio. "Ja æu, ako nemate ništa protiv, biti tužilac,
buduæi da je dužnost tužioca oduvijek u meni pobuðivala posebne osjeæaje."
(Svi su u šaraški znali da je Rubin nailazio na tužioce koji su ga lièno
mrzili, i da se pet godina sam borio i protiv javnog i protiv vojnog
tužilaštva.) "Glebe! Ti æeš biti predsjedavajuæi. Izaberi trojicu sudaca,
objektivnih, bez liènih veza - u jednu rijeè, potpuno podložnih tvojoj volji."
291
Neržin, odbacivši cipele na pod, sjedne na svoj gornji ležaj. Sa svakim satom
osjeæao je kako se sve više udaljuje od jutarnjeg sastanka i kako sve više
postaje dio svakodnevnog zatvorenièkog svijeta. Prihvatio je Rubinov izazov.
Primaknuo se drvenom okviru kreveta, proturio noge izmeðu preèaka i sjedio kao
na tribini iznad sobe.
"Onda, tko æe biti sudski prisjednici? Popnite se ovamo!" Bilo je mnogo
zatvorenika u sobi i svi su željeli pratiti proces, ali nitko se nije usudio
dobrovoljno prijaviti za prisjednika - što iz opreza, što iz straha da ne
ispadne smiješan. Na gornjem ležaju do Neržina, specijalist za vakuum Zemelja
ležao je i èitao jutarnje novine. Neržin ga povuèe za novine:
"Smješko! Dovoljno si se prosvjeæivao! Ako ne pripaziš, za-plest æeš se u
dominaciju svijeta. Sjedi ovamo i budi prisjednik." Odozdo se zaèulo
odobravanje. "Hajde, Zemelja, hajde!"
Zemelja je bio dobroæudan i nije se dugo mogao protiviti. Smiješeæi se u
neprilici turio je proæelavu glavu kroz ogradu gornjeg ležaja. "Velika je èast
biti izabran od naroda! Ali, prijatelji, ja nisam studirao, nisam
sposoban ..."
Odjeknuo je dobronamjeran smijeh. "Nitko od nas nije sposoban! Nitko nije to
studirao!" I to je bio odgovor i njegov izbor za prisjednika.
Neržinu s druge strane ležao je Ruska Doronin. On se skinuo, potpuno se
zavukao pod pokrivaè i pokrio još i jastukom glavu. Bio je zanosno sretan i
nije htio ništa ni da èuje ni da vidi, ni da njega netko vidi. Bio je prisutan
samo tijelom; njegove misli i srce slijedile su Claru koja je u meðuvremenu
otišla kuæi. Malo prije odlaska završila je košaricu koju je plela za
novogodišnju jelku i kriomice je predala Ruski. Sad je držao tu košaricu pod
pokrivaèem i ljubio je.
Uvidjevši da nema smisla da dosaðuje Ruski, Neržin se ogleda oko sebe tražeæi
drugog kandidata.
"Amantij! Amantij!" pozove on Bulatova. "Hajde, doði i ti u sud."
Bulatovljevo lice zasja.
"Došao bih, ali nemam gdje sjesti! Bit æu sudski pandur ovdje na vratima."
Horobrov, koji je veæ ošišao Adamsona i još dvojicu drugih, i u ovome trenutku
podšišivao novu mušteriju, koja je sjedila gola do pasa usred sobe, vikne: "A
što æe vam drugi prisjednik? Pa presuda se veæ zna, zar ne? Snaðite se s
jednim."
Neržin se složi. "Taèno! èemu držati parazita? Ali gdje je optuženi? Pandur!
Uvedite optuženog! Molim tišinu!"
On udari nekoliko puta dugaèkim cigaršpicom po ležaju. Razgovor se utiša.
"Hoæemo proces!" zahtijevali su glasovi. Publika je sjedila i stajala.
Ispod predsjedavajuæeg zaèuje se Potapovljev melanholièni glas kako deklamira:
"Ako se uspnem na nebesa, ti si tamo; ako se spustim u pakao, ti si tamo; i
kad bih se spustio u dubine mora, i tamo bi me stigla desnica tvoja!" (Potapov
je u školi uèio vjero-
292
4
nauk i njegov taèni inženjerski mozak saèuvao je tekst pravoslavnog
katekizma.)
Ispod prisjednika zaèulo se glasno zveckanje žlice, miješajuæi šeèer u èaši.
"Valentulja!" povièe Neržin prijeteæi. "Koliko sam ti puta veæ rekao da ne
zveckaš žlicom?"
"Na sud s njim!" zaurla Bulatov, i nekoliko spretnih ruku izvuèe Prjanèikova
iz polutame donjeg ležaja na sredinu sobe.
"Prestanite!" reèe Prjanèikov, bijesno se otrgnuvši. "Dosta mi je tužilaca!
Dosta mi je vaših procesa! Kakvo pravo ima jedan èovjek da sudi drugome? Ha,
ha! Vrlo smiješno! Prezirem vas, momèe!" doviknuo je predsjedavajuæem. "J ....
ja vas!"
Dok je Neržin sastavljao sud, Rubin je veæ smislio èitavu predstavu. Njegove
tamnosmeðe oèi blistale su svjetlom otkriæa, širokom kretnjom on je poštedio
Prjanèikova.
"Ostavi ga! Valentulja, sa svojom ljubavlju za svjetsku pravdu, može biti
vladin branitelj. Dajte mu stolac!"
U svakoj šali postoji jedan neuhvatljivi trenutak kad ona ili postaje banalna
i uvredljiva, ili nadahnuta. Rubin, koji je prebacio preko ramena pokrivaè kao
sudsku togu, popeo se na noæni ormariæ u èarapama i obratio se
predsjedavajuæem:
"Državni pravni savjetnièe! Okrivljeni je odbio da se pojavi na sudu, pa æemo
mu suditi in absentia. Molim vas da zapoènete."
U gomili na vratima stajao je podvornik Spiridon riðih brkova. Njegovo pametno
lice obješenih obraza, izbrazdano brojnim borama, izražavalo je i strogost i
veselje. Namršteno je zurio u sud.
Iza Spiridona, dugog profinjenog voštanog lica okrunjenog vunenom kapom,
stajao je profesor Æelnov.
Neržin objavi prodornim glasom: "Pažnja, drugovi! Otvaram zasjedanje vojnog
suda Mavrinske šaraške. Na redu je sluèaj... ?"
"Olgovièa, Igora Svjatoslavièa", dopuni ga tužilac.
Prihvativši ideju, Neržin se pravio da èita monotonim nazalnim glasom:
"Na redu je sluèaj Olgovièa, Igora Svjatoslavièa, kneza Nov-gorod-Severskog i
Putivlskog, godina roðenja približno - do vraga, tajnice, zašto približno?
Pažnja! S obzirom na nedostatak pisanog teksta, optužbu æe naglas proèitati
tužilac."
293

50
KNEZ IZDAJNIK
Rubin je poèeo govoriti glatko i teèno kao da zaista èita s nekog papira.
Njemu su sudili veæ èetiri puta i pravne su mu se fraze usjekle u pamæenje.
"Konaèna optužnica prema istražnom postupku broj pet milijuna povlaka tri
milijuna šesto pedeset i jednu tisuæu devetsto sedamdeset èetiri, protiv
Olgovièa, Igora Svjatoslavièa.
Organi Državne sigurnosti uhapsili su optuženog u navedenom sluèaju, Olgovièa,
I. S. Istraga je utvrdila da je Olgoviè, koji je bio zapovjednik slavne ruske
vojske, knez po èinu, na dužnosti komandanta trupa, u stvari bio podli
izdajnik domovine. Njegova se izdajnièka aktivnost iskazala u tome, što se
dobrovoljno predao u zarobljeništvo zakletom neprijatelju našeg naroda, Kanu
Kon-èaku. Osim toga, predao je i vlastitog sina, Vladimira Igorjevièa, kao i
svog brata i svog neæaka, te èitavu armiju sa svim ljudima, naoružanjem i
materijalnim inventarom.
Njegova je izdajnièka aktivnost bila oèigledna od samog poèetka kad se dao
zavarati pomraèenjem sunca, provokacijom koju je insceniralo reakcionarno
sveæenstvo, i propustio da provodi masovno politièko uzdizanje meðu vlastitim
trupama, koje su mirno odlazile "da piju šljemovima vodu iz Dona" - a da se ne
spominje nehigijensko stanje rijeke Don u ono doba, prije uvoðenja dvostrukog
kloriranja. Umjesto toga, optuženi se ogranièio kad su neprijateljske snage
veæ bile na vidiku, na potpuno neodgovornu molbu svojoj vojsci:
"Ovo smo htjeli, braæo, sad navalimo!"
(Istraga, svezak prvi, list 36)
Kobno znaèenje poraza ujedinjenih novogorodsko-severskfh
-kurskih-putivlskih-rilskih snaga za našu domovinu najbolje od
svega karakteriziraju rijeèi velikog kneza kijevskog, Svjatoslava:
"Bog dade da pogana svladam,
al mladosti ne zadržali ove."
(Istraga, svezak prvi, list 88)
294
Greška je naivnog Svjatoslava (posljedica njegovog klasnog sljepila) što lošu
organizaciju èitavog pohoda i rasulo ruskih snaga pripisuje iskljuèivo
"mladosti" optuženog, ne uviðajuæi da je posrijedi zapravo dalekosežna i
proraèunata izdaja.
Sam zloèinac uspio je izbjeæi istragu i proces, ali svjedok Borodin, Aleksandr
Porfireviè, kao i svjedok koji želi ostati anoniman, i u daljem æe se postupku
nazivati "pisac slova", nepobitnim su dokazima otkrili gnusnu ulogu kneza I.
S. Olgovièa, i to ne samo u bici, koja je prihvaæena pod uslovima nepovoljnim
za rusku komandu,
meteorološkim
"Vjetar vije i donosi strijele Pa ih sipa èetam Igorovim ... i taktièkim
"Neprijatelj grne sa svih strana i našijence odsvud opkoljuje."
(Ibid., svezak prvi, listovi 123, 124, svjedoèanstvo pisca Slova)
veæ je još odvratnije bilo njegovo vladanje i vladanje njegovog kneževskog
potomka u zarobljeništvu. Životni uslovi, koje su obojica uživali u takozvanom
zarobljeništvu pokazuju da su bili u najveæoj milosti Kana Konèaka, što možemo
objektivno tumaèiti kao nagradu polovjecke komande za zloèinaèku predaju
njihovih trupa.
Tako se, na primjer, na osnovu iskaza svjedoka Borodina utvrdilo da je u
zarobljeništvu knez Igor imao svog konja, i to ne samo jednoga:
"Uzmi konja kojeg god ti drago!"
(Ibid., svezak prvi, list 233) Pri tom je kan Konèak govorio knezu Igoru:
"Ti se smatraš tu ko zarobljenik.
A živiš li ko rob, il" ko gost moj?" I dalje:
"Zarobljenik, živi li ovako?"
(Ibid., svezak prvi, list 5)
Polovjecki kan otkriva sav cinizam svojih odnosa s knezom--izdajnikom:
"S odvažnosti tvoje i hrabrosti, zavoljeh ja tebe, knežc, jako."
(Ibid., svezak treæi, list 5)
Pomnjivija istraga otkrila je da su ti cinièni odnosi postojali veæ davno
prije bitke na rijeci Kajal:
"Oduvijek si meni bio mio."
(Ibid., list 14, iskaz svjedoka Borodina) I dalje:
"Ne protivnik, veæ saveznik vjerni, i prijatelj pouzdani, brate, htio bih ti
biti..."
(Ibid.)
295
Sve to objektivno karakterizira optuženog kao aktivnog ortaka kana Konèaka,
kao dugogodišnjeg polovjeckog agenta i špijuna.
Na osnovu gore navedenih podataka, Olgoviè, Igor Svjatosla-viè, roðen 1151. u
gradu Kijevu, ruske narodnosti, vanpartijac, nekažnjavan, državljanin SSSR-a,
po zvanju vojni zapovjednik, aktivan kao zapovjednik trupa s èinom kneza,
odlikovan ordenima Varjaga prvog stupnja, Crvenog sunašca i medaljom Zlatnog
štita, optužuje se zbog gnusne veleizdaje domovine, zajedno sa sabotažom,
špijunažom i dugogodišnjom zloèinaèkom suradnjom sa po-lovjeckim kanatom.
Drugim rijeèima, kriv je za zloèine koji potpadaju pod èlanove 58-1-b, 58-6,
58-9. i 58-11. Kaznenog zakonika RSFSR.
Olgoviè se priznaje krivim za gore navedena djela, kao što su dokazali iskazi
svjedoka, ep i opera.
Pozivajuæi se na èlan 268. kaznenog postupka RSFSR, sluèaj na dnevnom redu
upuæuje se tužiocu na daljnji postupak i izvoðenje optuženog pred sud."
Rubin je duboko udahnuo i dostojanstveno pogledao zekove. Ponesen bujicom
mašte, nije bio u stanju prestati. Smijeh je odjekivao prostorijom sve do
vrata i podsticao ga. Veæ je rekao više toga i mnogo oštrije nego što bi u
drugim prilikama uèinio u nazoènosti nekolicine doušnika ili zlobnih
pojedinaca.
Spiridon, grube sijedoriðe kose, koja mu je, neošišana i ne-poèešljana, rasla
duboko u èelo, oko ušiju i po zatiljku, nije se ni jednom nasmiješio.
Namršteno je promatrao sud. Pedesetogodišnji Rus, on je po prvi put èuo za tog
kneza iz davnine koga su zarobili; a ipak je u dobro poznatoj sredini sudnice
i nepokolebivom samopouzdanju tužioca još jednom proživljavao sve ono što je i
sam osjeæao, uviðao je svu nepravdu tužioèevih zakljuèaka i svu muku tog
bijednog kneza.
"S obzirom na odsustvo optuženog i nemoguænost ispitivanja svjedoka", prekine
Neržin istim onim odmjerenim, nazalnim glasom, "preðimo na raspravu. Dajem
opet rijeè tužiocu."
Neržin pogleda Zemelju, tražeæi potvrdu svojim rijeèima.
"Svakako, svakako", kimne glavom prisjednik, koji se sa svaèim slagao.
"Drugovi suci", oglasi se Rubin sumorno, "mogu vrlo malo dodati tom lancu
užasnih optužbi, tom prljavom klupku zloèina, koje se rasplelo pred vašim
oèima. U prvom redu htio bih jednom zauvijek odbaciti opæenito rašireno,
pokvareno mišljenje, da ranjenik ima moralno pravo da dopusti da bude
zarobljen. To se iz osnova razlikuje od naših pogleda, drugovi! A to više u
sluèaju kneza Igora. Kažu nam da je bio ranjen na bojnom polju. Ali tko to
može dokazati danas, sedamsto šezdeset pet godina kasnije? Je li saèuvana
ikakva službena potvrda o rani, koju je potpisao njegov divizijski lijeènik? U
svakom sluèaju, nema službene potvrde u tom smislu u èitavoj optužnici,
drugovi suci!"
Amantaj Bulatov skinuo je naoèale i bez njihova nestašnog sjaja oèi su mu bile
beskrajno tužne.
On, Prjanèikov, Potapov i mnogi drugi meðu nazoènima zatvoreni su zbog iste
takve "izdaje domovine": zbog "dobrovoljne" predaje u zarobljeništvo.
296
"A nadalje", grmio je tužilac, "želio bih istaknuti sramotno ponašanje
optuženog u polovjeckom logoru. Knez Igor uopæe nije mislio na domovinu, veæ
samo na ženu:
"Sama si, golubice moja, Sama si..."
Ako to pobliže promotrimo, to je i posve razumljivo, jer njegova Jaroslavna
bila je mlada žena, njegova druga, i takvoj ženskoj nije mogao mnogo
vjerovati, ali ipak se knez Igor pokazao kao pravi sebiènjak. A kome su
plesali polovjecki plesaèi, pitam ja vas? Opet njemu. A njegov gnusni potomak
smjesta je stupio u spolnu vezu s Konèakovom kæerkom, premda je brak sa
strancima našim državljanima bio kategorièki zabranjen po odgovarajuæim
kompetentnim organima. I sve to u doba krajnje napetosti u sovjetsko-
polovjeckim odnosima, kad ..."
"Èekajte malo!" reèe èupavi Kagan sa svog kreveta. "Kako tužilac znade da je u
ono vrijeme postojala sovjetska vlast u Rusiji?"
"Pandur! Uklonite tog potplaæenog agenta!" naredi Neržin. Ali prije nego se
Bulatov mogao i okrenuti, Rubin je svisoka prihvatio izazov.
"Ako nemate ništa protiv, ja bih odgovorio! Dijalektièka analiza teksta daje
nam za to nedvojbeni dokaz. Èitajte što piše autor legende: "Viju se crvene
zastave u Putivlu."
To je dovoljno jasno, zar ne? Plemeniti knez Vladimir Galicki, zapovjednik
Putivlskog okružnog vojnog komesarijata, okupljao je narodnu miliciju,
predvoðenu Skulom i Jeroškom za obranu svog rodnog grada - a knez Igor je u to
vrijeme promatrao gole noge polovjeckih žena. Podvlaèim to istièuæi da svi
suosjeæamo s tim njegovim zanimanjem, ali napokon, Konèak mu je ponudio da
izabere "bilo koju ljepoticu" - pa zašto ta hulja to onda nije iskoristila?
Tko æe od nas povjerovati da æe se muškarac sam odreæi ženske? I, napokon,
konaèni cinizam optuženog otkriva se u takozvanom njegovom bijegu iz
zarobljeništva i dobrovoljnom povratku u domovinu. Tko æe povjerovati da se
muškarac komu je ponuðen "konj po izboru i zlato", može iznenada dobrovoljno
vratiti u domovinu i svega se toga odreæi? Kako to može biti?"
Baš to, baš to isto pitanje postavljali su u istrazi ratnim zarobljenicima
koji su se vratili. I Spiridona su pitali: "Zašto bi se vratio u domovinu,
osim ako te neprijatelj nije regrutirao?"
"Postoji, dakle, samo jedno jedino tumaèenje: kneza Igora regrutirala je
polovjecka špijunska služba i ubacila ga da pomogne uništenju Kijevske države!
Drugovi suci! U meni kao i u vama kipi plemenita indignacija. Zahtijevam u ime
èovjeèanstva da se tog kuèkinog sina objesi! Ali buduæi da je smrtna kazna
ukinuta, neka se kiseli dvadeset pet godina, i dajte mu još pet dodatka! I
neka bude daljnja odluka suda da se opera Knez Igor ukloni sa scene kao
krajnje amoralna, djelo koje popularizira izdajnièke sklonosti meðu našom
omladinom! I neka se dovede pred lice pravde svjedok u navedenom procesu,
Borodin A. P., koga valja uhapsiti iz mjera predostrožnosti. I neka se pred
lice pravde takoðer dovedu ovi aristokrati: 1) Rimski i 2) Korsakov, jer, da
297
je oni nisu završili, ta kobna opera nikad ne bi dospjela na scenu. Ja sam
završio!" Rubin je s treskom skoèio s noænog ormariæa. Burleska je odjednom
dobila gorak okus. Nitko se nije nasmijao.
Prjanèikov ne èekajuæi da ga pozovu ustane se sa stolice i u dubokoj tišini
reèe nesigurno: "Tant pis, gospodo! Tant pis! Živimo li u dvadesetom stoljeæu
ili u kameno doba? što znaèi veleizdaja? U doba atomskog razaranja!
Semikonduktora! Elektronskih mozgova! Tko ima pravo da sudi drugom ljudskom
biæu, gospodo? Tko ima pravo da ga lišava slobode?"
"Oprostite, je li to veæ obrana?" progovorio je uljudno profesor Celnov i svi
su se okrenuli prema njemu. "Želio bih prije svega dodati tužioèevim
argumentima stanovite èinjenice koje je moj kolega previdio, a ..."
"Naravno, naravno, Vladimire Erastovièu!" složi se Neržin. "Mi smo uvijek za
tužioca a protiv obrane, i spremni smo dopustiti svako kršenje sudskih
propisa. Izvolite!"
Suzdržani smiješak pojavio se na profesorovom licu. Govorio je tiho, ali ipak
ga se dobro moglo èuti, jer ga je publika slušala s poštovanjem. Njegove
izblijedjele oèi kao da su zurile nekamo pokraj prisutnih, kao da se pred
njima okreæu stranice starih kronika. Vunena loptica na njegovoj kapi isticala
je oštrinu lica i davala mu neki izraz opreza.
"želio bih reæi", reèe profesor matematike, "da bi, èak i prije nego je
imenovan vojnim zapovjednikom, knez Igor bio otkriven èim bi prvi put ispunio
upitnik naše specijalne službe sigurnosti. Majka mu je bila polovjecka
državljanka, kæi polovjeckog plemiæa. Sam po krvi napola Polovjec, bio je niz
godina u savezu s njima. On je bio "vjerni saveznik i pouzdani prijatelj"
Konèaka i prije te vojne! 1180, kad su ga porazili Monomahovièi, pobjegao je
od njih u istom èamcu s kanom Konèakom. Kasnije su Svjato-slav i Rjurik
Rostislaviè pozvali Igora da se pridruži sveruskoj kampanji protiv Polovjeca,
ali Igor je odbio izgovarajuæi se ledom: "Zemlja æe biti pokrivena ledom."
Možda zato što je veæ u to vrijeme Svoboda Konèakovna, kæi Konèakova, veæ bila
zaruènica Vladimira Igorjevièa? Godine 1185, koju sada razmatramo, tko je
zapravo pomogao Igoru da pobjegne iz zarobljeništva? Opet Polovjec! Polovjec
Ovlur, koga je Igor kasnije "uèinio plemiæem". A Konèakovna je kasnije Igoru
dala unuka. Zbog prikrivanja tih èinjenica predlažem da se i pisac legende
takoðer predvede pred sud, kao i muzièki kritièar Stasov, komu su izmakle
izdajnièke tendencije u Borodinovoj operi i, napokon, grof Musin-Puškin,
buduæi da je on nesumnjivo sudjelovao u spaljivanju jedinog rukopisa.
Oèigledno je da je netko, kome je to koristilo, zameo tragove."
Pošto je završio, Celnov se povukao. Isti onaj slabašni smiješak i dalje mu je
titrao na usnama. Svi su šutjeli.
"Ali zar nema nikoga tko æe braniti optuženog? Napokon, èovjeku je
potrebna obrana!" pobunio se Isak Kagan.
"Ne zaslužuje on obranu, gad jedan!" povikao je Dvojetjoscr. "To spada pod
èlan 1-B. Pred zid s njim!"
298
Sologdin se namrštio. Ono što je Rubin govorio bilo je vrlo zabavno i
smiješno, a divio se i znanju Celnova. Ali knez Igor bio je ponos ruske
povijesti, predstavnik viteštva iz najslavnijeg razdoblja; stoga se s njim
nije smjelo rugati, èak ni indirektno. Sologdin je osjeæao neki neugodan okus
u ustima.
"Ne, ne, ako mi dopustite, ja æu ipak govoriti u njegovu obranu!" reèe Isak,
koji se sada ohrabrio, i hitro se ogledao po sobi. "Drugovi suci! Kao uvaženi
vladin advokat, bez rezerve prihvaæam sve zakljuèke državnog tužioca."
Razvlaèio je rijeèi. "Moja mi savjest kaže da bi kneza Igora valjalo ne samo
objesiti veæ i raš-èetvoriti. Istina, veæ je treæa godina kako u našem
èovjeènom zakonodavstvu više nema smrtne kazne, te smo prisiljeni nadomjestiti
je neèim drugim. Meðutim, neshvatljivo je zašto je tužilac tako sumnjivo
popustljiv? Oèigledno bi i samog tužioca valjalo provjeriti! Zašto se
zaustavio dva koraka od najveæe kazne, i pristao na dvadeset pet godina
robije? Napokon, u našem kaznenom zakoniku postoji kazna koja je konaèna, tek
malo razlièita od smrtne kazne, kazna daleko strasnija nego dvadeset pet
godina robije." Isak je zastao da bi napravio što veæi dojam.
"A što je to, Isak?" dovikivali su mu nestrpljivo.
Bez žurbe, podrugljivo nevino, on odgovori: "Èlan 20-Z, taè-ka a."
Nitko od nazoènih, usprkos njihovom dugogodišnjem zatvorskom iskustvu nikad
nije èuo za takav èlan. Kako je ovaj pedant znao za to?
"A kako glasi?" dovikivali su mu sa svih strana nepristojne sugestije: "Da ga
se kastrira?"
"Zamalo, zamalo", potvrdi Isak nepokolebljivo. "Zapravo, to je spiritualna
kastracija. Èlan 20-Z, taèka a, znaèi da se nekoga proglašuje neprijateljem
radnog naroda i protjeruje van granica SSSR-a! što se nas tièe, može i crknuti
tamo na Zapadu. Nemam više što reæi."
Èedno, glave nakrivljene u stranu, sitan i èupav vratio se na svoj ležai.
Salve smijeha potresale su sobu.
"Što? što?" urlao je Horobrov, gušeæi se od smijeha, a njegova je mušterija
poskoèila jer ju je povukao škarama. "Protjerati? Zar zaista postoji takav
èlan?"
"Neka mu se dade najveæa kazna! Neka mu se dade najveæa kazna!" vikali su.
Seljak Spiridon lukavo se smiješio.
Svi su stali govoriti u jedan mah, a zatim se raspršili.
Rubin je opet legao na trbuh trudeæi se da se koncentrira na mongolsko-finski
rjeènik. Proklinjao je svoju glupu naviku da se istièe, i stidio se uloge koju
je odigrao.
299
51
PRI KRAJU DVADESETE GODINE
Adamson, naslonjen na zgužvani jastuk još uvijek je gutao Grofa Monte Christa.
Okrenuo je leða svemu što se dogaðalo u sobi. Nikakva komedija iz sudnice nije
ga sad mogla nasmijati. Samo je malo okrenuo glavu kad je progovorio Celnov,
jer nikad prije nije èuo ono što je on govorio.
U dvadeset godina progonstva, istražnih zatvora, samica, logora i šaraški,
Adamson, koji je nekad bio snažan i sugestivan govornik, postao je
bezosjeæajan, postao je ravnodušan i prema vlastitim patnjama i patnjama ljudi
oko sebe.
Proces koji se upravo odigravao u sobi bio je posveæen sudbini ratnih
zarobljenika - sovjetskih vojnika koje su njihovi generali prvo svojom
nesposobnošæu uspjeli dovesti u zarobljeništvo, a koje je zatim Staljin
hladnokrvno pustio da umiru od gladi; ratnim zarobljenicima iz razdoblja 1945.
i 1946. Adamson je teoretski mogao priznati, i priznavao je, da je ono što se
njima dogodilo tragièno, ali ipak je to bio samo jedan val zatvorenika, jedan
od mnogih, i ne najznaèajniji. Ratni zarobljenici bili su zanimljivi zato što
su vidjeli mnoge strane zemlje (stoga su automatski bili "živi lažni
svjedoci", kako ih je Potapov u šali zvao). ali usprkos tome, taj je val bio
siv i bezbojan, bile su to sluèajne
žrtve rata, a ne ljudi koji su dobrovoljno odabrali politièku borbu
za svoj životni put.
Svaki val zekova koje je NKVD uhapsio imao je, poput svake
ljudske generacije na zemlji, svoju povijest i svoje heroje. Jednoj generaciji
teško je shvatiti drugu. Adamsonu se èinilo da se ove ljude nije moglo ni
usporedi:
s onim divovima koji su, poput njega samog, dobrovoljno odabr:;
izgnanstvo na Jeniseju, umjesto da povuku ono što su rekli r
partijskim sastancima i tako se i dalje održe u udobnosti i obil;.
Svaki pojedini od njih imao je tu moguænost izbora. Oni m-
prihvatili izvrtanje i sramoæenje revolucije, veæ su bili spr.
da se žrtvuju za njeno proèišæenje. Ali ovo "pleme mladik
300
f
znanaca", trideset godina poslije oktobarske revolucije, došlo je u æeliju sa
seljaèkim psovkama i otvoreno je hulilo i govorilo svetogrða, zbog kojih bi ih
strijeljali za vrijeme graðanskog rata. I zato Adamson, koji nije osjeæao
lièno neprijateljstvo ni prema jednom od bivših ratnih zarobljenika, u pravilu
uopæe nije priznavao tu vrst.
Nadalje, kao što je sam sebe uvjeravao, Adamson je veæ odavno izgubio
svaki interes za rasprave zatvorenika, ispovijedi i prièe oèevidaca. Nestala
je kod njega znatiželja, koju je možda osjeæao kao mladiæ, da sazna što se
govori u drugom kutu æelije. Izgubio je interes i za svoj posao. Nije bio u
vezi sa svojom obitelji, jer nije bio roðen u Moskvi, nikad nije primao niti
odlazio u posjete, a cenzurirana pisma koja su mu stizala u šarašku nesvjesno
su bila lišena sve spontanosti još dok su ih pisali. Nije gubio vrijeme
novinama - njihov sadržaj bio mu je jasan èim bi bacio pogled na naslove. Nije
bio u stanju slušati muzièke emisije više od jednog sata dnevno, a izgovorenu
rijeè na radiju, kao ni knjige koje su bile pune laži, živci mu uopæe nisu
mogli podnijeti. I premda je negdje duboko u sebi zadržao ne samo živahno, veæ
èak i izvanredno osjetljivo zanimanje za svijet i za sudbinu one doktrine
kojoj je posvetio èitav svoj život - izvježbao se da izvana ostane potpuno
indiferentan prema svemu oko sebe. I tako se dogodilo da je Adamson, koji nije
bio na vrijeme strijeljan, ili na smrt izgladnio, ili otrovan, zavolio sad ne
one knjige koje su plamtjele istinom, veæ one koje su ga zabavljale i pomagale
mu da skrati beskonaène zatvorske godine.
... Ne, nisu èitali Monte Christa u Jenisejskoj tajgi dvadeset devete, taèno
prije dvadeset godina. Na Angari, u dalekom selu Došèani, do kojega je preko
tajge vodilo trista kilometara puta za saonice, okupili su ostale izgnanike iz
naselja u okrugu oko stotinu kilometara pod izlikom proslave Nove godine na
sastanak na kojem æe raspravljati o meðunarodnoj situaciji i unutarnjem stanju
u državi. Temperatura se spuštala do pedeset stupnjeva ispod ništice.
Privremena željezna, peæ u kutu nikako nije mogla ugrijati prostranu sibirsku
baraku s razrušenom ruskom peæi (zato su baraku i dali izgnanicima). Zidovi
kolibe bili su potpuno smrznuti. Tu i tamo u tišini noæi balvani u zidu pucali
bi kao pucnjevi iz puške.
Konferenciju je otvorio Sataneviè referatom o partijskoj politici u selu.
Skinuo je kapu, oslobodivši valovitu crnu kosu, ali ostao je u jagnjeæem
kožuhu, kome je iz džepa vjeèno virio priruènik engleskih fraza.
("Neprijatelja treba upoznati", objašnjavao je.) Sataneviè se uvijek igrao
voðe. Izgleda da je kasnije strijeljan tokom štrajka u logorima Vorkute. Ali,
na žalost, što se strastvenije raspravljalo o njegovom i ostalim referatima,
to se više raspadalo jedinstvo te krhke skupine izgnanika; nisu se pojavila
dva ili tri mišljenja, veæ taèno onoliko koliko je bilo ljudi. Ujutro je
umorno završio službeni dio konferencije, a da se nije došlo ni do kakvog
zakljuèka.
Zatim su jeli i pili iz državnog suda, a stol je bio ukrašen borovim granama
koje su pokrivale rupe na stolu i razderani
301
stolnjak. Granèice koje su se u sobi otapale mirisale su po snijegu i smoli i
bockale ruke. Pili su votku domaæe proizvodnje.
Nazdravljajuæi, zaklinjali su se da nitko od prisutnih nikad neæe potpisati
kapitulantsko odricanje.
Pjevali su slavne revolucionarne pjesme: "Varšavljanku", "Sovjetsku zastavu",
"Crnog baruna".
I dalje su raspravljali o svemu što bi im palo na pamet. Roza, radnica iz
harkovske tvornice duhana, sjedila je na pernatom jastuku (donijela ga je iz
Ukrajine u Sibir i silno se njime ponosila), pušila jednu cigaretu za drugom i
prezirno zabacivala kratko podšišane uvojke. "Ne trpim inteligenciju! Odvratna
mi je sa svim tim njenim "tananostima" i "složenostima". Ljudska psihologija
mnogo je jednostavnija nego što su to predrevolucionarni pisci htjeli
priznati. Naš je zadatak da oslobodimo èovjeèanstvo od njegovog duhovnog
tereta!"
Na neki naèin razgovor je skrenuo na ženski nakit. Jedan od izgnanika,
Patrušev, bivši tužilac iz Odese, kojega je zaruènica sluèajno nedavno došla
iz Rusije, uskliknuo je izazivaèki: "A zašto želite zadržati naše buduæe
društvo siromašnim? Zašto ja ne bih sanjao o vremenu kad æe svaka djevojka
moæi nositi biserje? Kad æe svaki muškarac moæi okruniti glavu svoje ljubljene
dija-demom?"
Kakva se vika podigla! S koliko gnjeva su ga ušutkali citatima iz Marxa i
Plehanova, iz Campanelle i Feuerbacha! Naše buduæe društvo! Tako su lako o
njemu govorili! Izišlo je sunce Nove godine 1930. i svi su izišli da mu se
dive. Bilo je ledeno, svježe jutro sa stupovima ružièastog dima koji su se
uzdizali ravno u ružièasto nebo. Na bijelom prostranstvu Anga-re, seljakinje
su tjerale stoku da pije u rupi na ledu kraj šumovite obale. Nije bilo
muškaraca ni konja; svi su bili potjerani na sjeèu šume.
Prošla su dva desetljeæa. Aktualnost onih zdravica ocvala je i išèezla.
Strijeljali su one koji su ostali èvrsti, i strijeljali su one koji su
kapitulirali. I samo u Adamsonovoj usamljenoj glavi, saèuvanoj
unutar staklenika šaraške, i dalje je rasla, poput nekog nevidljivog stabla,
svijest i sjeæanje na te godine... Adamson je gledao u knjigu ali nije èitao.
Tada je na rub njegova ležaja sjeo Neržin. Neržin i Adamson upoznali su se
prije tri godine u æeliji Butirke, u kojoj je bio zatvoren i Potapov.
Adamson je tada završavao svoj prvi kazneni rok od deset godina i
zaprepastio je ostale zatvorenike u æeliji svojim ledenim autoritetom, duboko
ukorijenjenim zatvorskim skepticizmom, dok je sam potajno živio u suludoj nadi
da æe se ubrzo vratiti svojoj obitelji.
Svaki su prošli svojim razlièitim putem. Adamson je nekim propustom osloboðen,
ali upravo na toliko vremena da je njegova obitelj uspjela preseliti i
smjestiti se u Sterlitamaku, gdje je milicija pristala da ga upiše meðu
prijavljene. Cim se njegova obitelj preselila opet su ga uhapsili i podvrgli
ga samo jednom saslušavanju: Je li zaista bio u izgnanstvu od 1929. do
1934, a
302
I
kasnije zatvoren? Pošto su utvrdili da je tako, da je veæ odslužio kaznu, da
je odslužio èak i više od pune kazne, Specijalni savjet dosudio mu je na to
još deset godina. Rukovodstvo šaraške saznalo je preko velike svesavezne
kartoteke zatvorenika o hapšenju njihovog bivšeg namještenika, i smjesta ga
opet povuklo u ša-rašku. Adamsona su doveli u Mavrino, gdje je, kao posvuda u
svijetu zatvorenika, odmah sreo stare znance, ukljuèivši Neržina i Potapova. A
kad su sva trojica kod tog susreta stala da popuše na stepenicama, Adamsonu se
uèinilo da se nikad nije ni vraæao na slobodu na godinu dana, da nije vidio
svoju obitelj, da nije obdario svoju ženu još jednom kæerkom tokom tog
perioda, da je sve to bio samo nemilosrdan san i da je jedina èvrsta stvarnost
u životu samo zatvor.
Sad je Neržin sjeo k Adamsonu da ga pozove na proslavu svog roðendana - bilo
je odluèeno da se taj datum slavi. Adamson je sa zakašnjenjem èestitao Neržinu
i pogledavši ga postrance raspitao se tko æe sve biti prisutan. Adamsonu uopæe
nije bilo drago što mora navlaèiti kombinezon i pokvariti nedjelju koju je
tako prekrasno provodio samo u rublju, što mora odložiti svoju zabavnu knjigu
i otiæi na nekakvu proslavu roðendana. Što je najvažnije, uopæe se nije nadao
da æe ugodno provesti vrijeme, jer je bilo gotovo sigurno da æe izbiti nekakva
politièka rasprava, da æe kao uvijek biti besplodna i besciljna, a da ipak
neæe moæi da se ne ukljuèi u nju. A opet, neæe moæi da se ukljuèi, jer mu je
jednako nemoguæe bilo pokazati svoju ženu goJu pred tim "mladim"
zatvorenicima, kao otkriti svoje vlastite duboke i tako èesto povrijeðene
misli.
Neržin mu je rekao tko æe sve doæi. U šaraški je samo Rubin bio uistinu blizak
Adamsonu, a ipak je Adamsonu preostala dužnost da ga strogo ukori zbog
današnje farse, koja je bila nedostojna pravog komunista. S druge strane,
Adamson nije volio Sologdina i Prjanèikova.
Ipak, nije bilo što da se radi, i Adamson je prihvatio. Neržin mu je rekao da
æe proslava poèeti za pola sata izmeðu Potapovlje-vog i Prjanèikovljevog
ležaja, èim Potapov napravi puding.
Dok su govorili Neržin je vidio što Adamson èita i rekao: "Jednom sam takoðer
imao prilike èitati Monte Christa u zatvoru, ali nisam ga proèitao do kraja.
Primijetio sam da, premda Dumas pokušava stvoriti atmosferu užasa, prikazuje
Chateau d"If kao prilièno patrijarhalan zatvor. Da ne spominjemo ispuštanje
tako zgodnih pojedinosti kao što je svakodnevno iznošenje kible iz æelije, o
èemu Dumas s pravim neznanjem slobodnog èovjeka ništa ne govori - pogodite
zašto je Dantes uspio pobjeæi? Zato što godinama nitko nije pretraživao
æeliju, dok bi meðutim æelije valjalo pretraživati svakoga tjedna; i eto
rezultata: tunel nije otkriven. Zatim, nikad nisu izmjenjivali stražare, dok
nam iskustvo govori da stražare valja mijenjati svaka dva sata, tako da bi
jedan kontrolirao drugoga. U Chateau d"If nisu ulazili u æelije i nisu ih
pregledavali nekoliko dana za redom. Nisu èak imali ni okanca na vratima, te
d"If uopæe nije bio zatvor veæ pravo odmaralište. Cak su ostavili metalnu
zdjelicu u æeliji, s kojom je Dantes
303
mogao kopati kroz pod. I napokon su lakovjerno ušili mrtvaca u vreæu a da
prije toga nisu spalili meso užarenim željezom u mrtvaènici, niti ga u
stražarnici nekoliko puta proboli bajunetom. Dumas se morao malo više
potruditi oko elementarne metodiè-nosti, umjesto oko mraène atmosfere."
Neržin nikad nije èitao knjige iskljuèivo za zabavu. On je tražio u njima
saveznike ili neprijatelje, i o svakoj knjizi koju je proèitao iznio bi taèan
sud koji je onda pokušavao nametnuti drugima.
Adamson je poznavao tu njegovu muènu naviku. Slušao ga je ne podižuæi glavu s
jastuka, i mirno ga promatrao kroz èetvrtaste naoèale.
"U redu, doæi æu", reèe i ispruživši se udobnije, nastavi èitati.
304
52
ZATVORSKE TRICE
Neržin je pošao da pomogne Potapovu u pripremanju pudinga. Tokom gladnih
godina u njemaèkom zarobljeništvu i sovjetskim zatvorima, Potapov je nauèio da
jesti nije sramotno, nije prezira vrijedno, veæ da je to jedno od najugodnijih
iskustava u životu, koje otkriva samu bit našeg postojanja. "Volim kazivati
sate, po ruèku, èaju i veèeri."
Recitirao je taj èudesni ruski inženjer jake struje, koji je posvetio èitav
svoj život transformatorima golemih kapaciteta.
A buduæi da je Potapov bio jedan od onih inženjera kojemu su ruke isto tako
hitre kao i glava, ubrzo je postao izvanredan kuhar: u Kriegsgefangenlageren
znao je ispeæi tortu od naranèe iz samih krumpirovih kora, a u šaraškama se
specijalizirao i usavršio u slatkišima.
Trenutno je nešto miješao iznad dva spojena noæna ormariæa u polutamnom
prolazu izmeðu njegova ležaja i Prjanèikovljevog. Gornji su madraci zastirali
svjetlo sa stropa i stvarali ugodan sumrak. Zahvaljujuæi polukružnom obliku
sobe, s ležajevima poredanim po radijusima, prolaz je bio uzak na poèetku a
širio se prema prozoru. Masivna prozorska daska, široka èetiri i po cigle,
takoðer je poslužila Potapovu: posvuda su bile poredane limenke, plastiène
kutije i zdjelice. Potapov je sveèano, kao da vrši neki obred, tukao
kondenzirano mlijeko, èokoladu i dva jaja (neki su od tih sastojaka potekli od
Rubina, koji je èesto primao pakete od kuæe i uvijek ih dijelio) u nešto što
na ljudskom jeziku nije imalo naziva. Mrmljajuæi je prekorio Neržina što je
zakasnio i naredio mu da improvizira preostale èaše za vino (veæ je prikupio
poklopac od termos-boce, dvije male kemijske staklenke, a dvije posudice,
poput onih u koje se vani stavlja sladoled, Potapov je slijepio od voštanog
papira). Neržin je predložio da æe posuditi dvije zdjelice za brijanje i
isprati ih toplom vodom.
20 U prvom krugu
305
i I
Nepomuæeni nedjeljni mir zavladao je polukružnom sobom. Neki su zekovi
pripovijedali s drugovima ležeæi na krevetima; drugi su èitali i povremeno se
miješali u razgovor, a neki su šutke ležali prekriživši ruke iza glave i
zureæi u bijeli strop.
Svi su se glasovi spajali u jednu jedinu disonancu.
Specijalist za vakuum, Zemelja, uživao je na svom gornjem ležaju: ležao je u
gaæicama (gore je bilo vruæe), gladio dlakava prsa i smiješio se svojim
vjeènim dobroæudnim smiješkom dok je pripovijedao neku prièu Miški Mordvinu,
koji je ležao dva ležaja dalje.
"Ako baš hoæeš znati, sve ti je to poèelo s pola kopjejke."
"Zašto s pola kopjejke?"
"Pa eto, ranije, dvadeset šeste, dvadeset osme - ti si još bio mali - nad
svakom blagajnom bio je natpis: "Zahtijevajte ostatak od pola kopjejke!" I
postojao je takav novac - pola kopjejke. Blagajnici su je vraæali bez rijeèi.
Bilo je to vrijeme NEP-a, baš kao mirno doba."
"Nije bilo rata?"
"Da nije bilo rata, ma što prièaš? Bilo je to prije svih ratova, znaèi - mirno
doba. Da... Za vrijeme NEP-a ljudi su u ustanovama radili šest sati dnevno, ne
kao sada. I ništa, sve je išlo kako treba. Ako su te zadržali petnaest minuta
dulje, odmah su morali upisati kao prekovremeno. I onda, što misliš, što je
prvo nestalo? Pola kopjejke! S njima je sve i poèelo. Onda je nestao bakarni
novac. A tridesete i srebrnjaci. Više nije bilo sitnine. Ne bi ti dali sitninu
da se ubiješ. I od tada ništa više nije kako treba. Nema sitnine, a katkada se
èak ne potrude ni da ti uzvrate u rubljima. Ni jedan prosjak ne traži da mu
Krista radi udijeliš kopjejku; traži: "Graðanine, dajte rublju!" A kad dobiješ
plaæu u ustanovi, nemoj se ni truditi da tražiš one kopjejke, koje stoje na
platnom spisku - smijat æe ti se, reæi æe: cjepidlaka! A sami su budale! Pola
kopjejke znaèi poštovanje prema èovjeku, a oni ti ne vraæaju ni šezdeset
kopjejaka od rublje - drugim rijeèima, seru ti na glavu. Nitko se nije podigao
da obrani pola kopjejke - i sad, evo ti: izgubili smo pola života."
Na drugoj strani, drugi zatvorenik na gornjem ležaju prekinuo je èitanje i
rekao èovjeku do sebe: "Caristièka vlada je bila trula! Zamisli, jedna
revolucionarka je štrajkala glaðu osam dana da bi prisilila šefa zatvora da
joj se isprièa. I ta se budala isprièala. Samo pokušaj natjerati šefa Krasne
Presnje da se isprièa!"
"Danas bi je poèeli hraniti kroz crijevo veæ treæi dan. Da, i još bi joj
natovarili dodatnu kaznu zbog provokacije. Gdje si to proèitao?"
"Kod Gorkoga."
Dvojetjosov, koji je ležao nedaleko, uspravi se na krevetu. "Tko to èita
Gorkoga?" upita prijeteæim basom.
"Ja."
"A zašto, do vraga?"
"Pa, evo, ovdje, na primjer, ima istinitih pojedinosti o zatvoru u Nižnjem
Novgorodu: mogao si postaviti ljestvice uza zid i popeti
306
se preko njega, i nitko te ne bi zaustavio. Možeš li to zamisliti? A zatvorski
stražari, kaže pisac, imali su revolvere koji su bili toliko zarðali da su
mogli poslužiti samo za zakucavanje èavala u zid. To je vrlo pouèno."
Ispod njih odvijala se jedna od onih pradavnih zatvorskih rasprava: kad je
najbolje biti zatvoren? Naèin na koji je pitanje postavljeno pretpostavljao je
da nikome nije suðeno da izbjegne zatvor. Zatvorenici su bili skloni tome
da preuvelièavaju broj ostalih zatvorenika: dok je zatvoreno bilo zapravo
svega dvanaest do petnaest milijuna ljudi, zekovi su vjerovali da ih ima
dvadeset ili èak trideset milijuna. Oni su vjerovali da gotovo i nema
muškaraca na slobodi. "Kad je najbolje biti zatvoren?" naprosto je znaèilo je
li bolje u mladosti ili u kasnijim godinama. Neki su zekovi (obièno oni mladi)
veselo tvrdili da je bolje biti uhapšen u mladosti: tada se èovjeku pruža
prilika da zaista nauèi što znaèi živjeti, što je u životu vrijedno, a
što drek; tada u doba od trideset i pet godina, pošto je odradio
desetogodišnju kaznu, èovjek može sagraditi svoj život na pametnim temeljima,
èovjek, meðutim, koji je uhapšen u starosti, može samo patiti što nije živio
kako valja, što mu je život bio lanac grešaka i što se te greške ne mogu više
ispraviti. Ostali - obièno stariji ljudi - tvrdili bi ništa manje
optimistièno, da je biti uhapšen u starosti, naprotiv, nalik na odlaženje u
skromnu penziju ili u samostan, da je èovjek izvukao veæ sve iz života u
svojim najboljim godinama. (U rjeèniku zatvorenika, "sve" se ogranièavalo na
posjedovanje ženskog tijela, dobru odjeæu, dobru hranu i piæe.) I oni su se
trudili da dokažu da u logoru ne možeš nanijeti mnogo zla starcu, dok mladog
èovjeka mogu izmuèiti i osakatiti tako da se kasnije "ni neæe na žensku".
To je bila bit rasprave u polukružnoj sobi, i tako zatvorenici uvijek
raspravljaju: neki sami sebe ohrabruju, neki sami sebe muèe. Ali istina nije
izlazila ništa jasnija iz njihovih rasprava i iz primjera iz života. Nedjeljom
uveèe uvijek se èinilo dobro biti zatvoren, ali kad su ustajali u ponedjeljak
ujutro, bio je jasno da je to uvijek loše.
A èak i to nije bilo posve taèno ...
Rasprava o tome "kad je najbolje biti zatvoren" nije, meðutim, raspalila
diskutante, veæ ih je, naprotiv, približila u filozofskoj melankoliji. Ta
rasprava nije vodila nikamo, posebno ne u provale gnjeva.
Thomas Hobbes rekao je negdje, da bi se zbog pouèka "Zbroj kutova u trokutu
iznosi sto i osamdeset stupnjeva" prolijevala krv samo kad bi povrijedio
neèije interese. Ali Hobbes nije poznavao æud zatvorenika. Na krajnjem ležaju
kraj vrata bila je u toku rasprava koja je mogla dovesti do borbe i
krvoproliæa, premda se nije ticala nièijih interesa. Tokar je navratio da malo
probrblja s elektrièarom i sluèajno su se dotakli teme Sestrorecka; odatle su
prešli na peæi kojima griju kuæe u Sestrorecku. Tokar je sam živio u
Sestrorecku jednu zimu, i jasno se sjeæao kakve su tamo peæi. Elektrièar nikad
nije bio tamo, ali njegov šurjak je bio peæar,
307
prvoklasni peæar, i pravio je peæi baš u Sestrorecku. Elektrièar je opisao peæ
koja je bila upravo suprotna od one koju je pamtio tokar. Njihova rasprava
koja je poèela kao obièna diskusija veæ je napredovala do stupnja drhtavih
glasova i liènih uvreda, veæ je nadglasala sve druge razgovore u sobi. Obojica
sudionika patili su što ne mogu dokazati da imaju pravo. Uzalud su tražili
nekog vrhovnog arbitra, a zatim su se obojica iznenada sjetili da se podvornik
Spiridon dobro razumije u peæi, i da æe, ako ništa drugo, barem reæi onom
drugome da takve idiotske peæi kao što on zamišlja ne postoje ni u Sestrorecku
ni igdje drugdje. I gotovo trèeæi, na zadovoljstvo èitave sobe, otišli su da
potraže podvornika.
Ali u žurbi zaboravili su zatvoriti vrata za sobom i druga je, ništa manje
eksplozivna svaða, doprla iz hodnika: doèekuje li se druga polovica dvadesetog
stoljeæa prvog sijeènja 1950, ili 1. sijeènja 1951? Diskusija je oèigledno
bila u toku veæ dulje vremena a potekla je iz pitanja: 25. prosinca koje
godine je Krist roðen, odnosno navodno roðen?
Netko je lupio vratima. Paklenska buka se stišala. U sobi je zavladala tišina
i sad se moglo èuti Horobrova kako govori æelavom konstruktoru iznad sebe:
"Kad naši ljudi krenu na prvi let prema mjesecu održat æe se, naravno, miting
kraj rakete, neposredno pred lansiranje. Posada æe preuzeti obavezu: da æe
štedjeti na gorivu, potuæi svemirski rekord u brzini, da neæe zaustavljati
svemirski brod putem zbog popravaka, i da æe izvršiti slijetanje na mjesec
samo s ocjenom "dobro" ili "odlièno". Jedan od tri èlana posade bit æe
politièki komesar. Tokom leta poduèavat æe pilota i navigatora o politièkoj
koristi svemirskog putovanja, i tražiti od njih izjave za zidne novine."
Prjanèikov je to èuo dok je trèao kroz sobu s ruènikom i sapunom. Baletnim
pokretom skoèio je prema Horobrovu i tajnovito se namrštivši rekao: "Uja
Terentièu! Budite uvjereni da tako neæe biti."
"Nego kako?"
Prjanèikov tajanstveno stavi prst na usta kao u detektivskom filmu. "Prvi æe
na mjesec poletjeti Amerikanci."
Prasnuo je u jasni djetinji smijeh i otrèao.
Rezbar je sjedio do Sologdina na ležaju. Bili su upravo usred duge razvuèene
konverzacije o ženama. Rezbaru je bilo èetrdeset godina, ali premda mu je lice
bilo još mladenaèko, kosa mu je bila gotovo potpuno sijeda. To mu je dobro
pristajalo.
Danas je rezbar bio izvanredno raspoložen. Istina, toga jutra je pogriješio i
pojeo kratku prièu koju je napisao, a, kako se kasnije utvrdilo, mogao ju je
prokrijumèariti i predati ženi. Ali saznao je da je njegova žena pokazala
njegove prijašnje kratke prièe nekolicini povjerljivih pojedinaca, koji su svi
bili njima oduševljeni. Naravno, pohvale roðaka i prijatelja mogu biti
pretjerane i iskrivljene, ali gdje se na svijetu može naæi nepristrano
mišljenje? Pisao dobro ili loše, rezbar je za sva vremena saèuvao istinu o
onome što je Staljin uèinio s milijunima ruskih ratnih zarobljenika, saèuvao
krik njihove duše. Bio je ponosan, sretan
zbog toga i èvrsto je odluèio da i dalje piše prièe. Da, a i sama posjeta
danas je vrlo dobro prošla. Njegova ga je vjerna žena èekala, slala molbe za
njegovo osloboðenje i uskoro ce dobiti vijest o uspješnom ishodu njenih
intervencija.
Tražeæi oduška svom oduševljenju pripovijedao je neku dugaèku prièu Sologdinu,
koga nije smatrao glupim, veæ potpuno osrednjim èovjekom, koji ni pred sobom
ni za sobom nema ništa tako blistavo kao on.
Sologdin je ležao ispružen na leðima s nekom jeftinom knjigom otvorenom na
grudima i slušao pripovjedaèa sa nestašnim svjetlucanjem u oèima. Sa svojom
kovrèavom malom bradom, jasnim oèima, visokim èelom i simetriènim crtama
starog ruskog Vikinga, Sologdin je bio neprirodno, gotovo nepristojno lijep.
Danas je bio prepun radosti. Srce mu je pjevalo pjesmu pobjede nad apsolutnim
šifratorom. Sloboda je sad bila samo godinu dana daleko - to jest, bila bi kad
bi on odluèio dati aparat Jakonovu. Po osloboðenju, mogla ga je išèekivati
vrtoglava karijera. Osim toga danas mu tijelo nije kao obièno èeznulo za
ženom, veæ je bilo umireno, osloboðeno. Premda je bilježio kaznene poene na
ružièastom listu papira, premda se svim silama trudio da odgurne Larisu od
sebe, veèeras je, ispružen na svom ležaju, Sologdin priznavao da mu je ona
dala upravo ono što je on od nje želio.
Sad se zabavljao dokono prateæi obrate i tok prièe koja mu je bila potpuno
ravnodušna i koju je pripovijedao èovjek koji je, premda nije bio glup, bio
potpuno obièan i nije ni pred sobom ni za sobom imao ništa tako blistavo kao
on, Sologdin.
Sologdin je neumorno svima ponavljao kako ima slabo pamæenje, ogranièene
sposobnosti i potpun nedostatak volje. Ali moglo se pogoditi što on zaista
misli o sebi po naèinu na koji je slušao ljude kad govore: nadmoæno, svisoka,
kao da se trudi da prikrije èinjenicu da sluša samo iz uljudnosti.
Rezbar je prvo pripovijedao o svojim dvjema ženama u Rusiji; zatim se poèeo
prisjeæati svog života u Njemaèkoj i lijepih njemaèkih žena s kojima je bio
intiman. Njegova usporedba izmeðu Ruskinja i Njemica bila je za Sologdina
nova. Govorio je da, pošto je živio i s jednima i s drugima, drži da su
Njemice bolje; da su Ruskinje suviše nezavisne, suviše samopouzdane i
samostalne, suviše beskompromisne u ljubavi; one neprestano otvorenim oèima
prouèavaju èovjeka koga vole, uoèavaju njegove slabosti, povremeno ga
smatraju nedovoljno hrabrim, nedovoljno muževnim. Èovjek uvijek osjeæa da
je Ruskinja koju voli njemu ravna. Naprotiv, Njemica se povija kao trska
u rukama svog ljubljenog; muškarac je za nju bog, on je prvi i najdivniji
na zemlji. Ona se potpuno pokorava njegovoj volji; sanja samo o tome kako æe
mu ugoditi. Stoga se rezbar osjeæao više muškarcem, više gospodarom s
Njemicama.
Rubin je bio dovoljno nemaran da ode pušiti u hodnik. Ali u šaraški nije bilo
mjesta kamo bi mogao pobjeæi a da mu netko ne dosaðuje.
309
Sad je, da bi se izvukao iz besmislene rasprave u hodniku, prešao u sobu
jureæi k svojim knjigama, ali netko ga je na donjem ležaju uhvatio za hlaèe i
upitao: "Leve Grigorièu! Je li istina da se u Kini pisma doušnika šalju bez
poštarine?"
Rubin se otrgnuo, ali inženjer elektrike, koji je visio s gornjeg ležaja,
uhvatio ga je za ovratnik i uporno nastojao nastaviti prijašnju raspravu:
"Leve Grigorièu! Mora se izmijeniti èovjekova svijest tako da se ljudi ponose
samo radom vlastitih ruku i stide se da budu nadglednici, komandanti,
brbljavci... Valjalo bi da bude sramota za èitavu obitelj kad se djevojka
udaje za èinovnika - rado bih živio u takvom socijalizmu."
Rubin se otrese, progura se do svog ležaja i legne na trbuh,, napokon sam sa
svojim rjeènicima.
310
53
STOL ZA BANKET
Sedmorica su sjedila za roðendanskim stolom, koji se sastojao od tri noæna
ormariæa razlièite visine, sastavljena i prekrivena komadom jarko zelenog
papira. Sologdin i Rubin sjedili su s Po-tapovom na njegovom ležaju, Adamson i
Kondrašev-Ivanov s Prjan-èikovom na njegovom, a sveèar je sjedio na èelu stola
na širokoj prozorskoj dasci. Iznad njih Zemelja je veæ spavao, i nikoga više
nije bilo u blizini. Ležajevi na kat zatvarali su njihov odjeljak od ostaloga
dijela sobe.
Na središte stola u plastiènoj zdjelici postavili su Nadjin slatkiš - tanke
rezance tijesta, pržene u masti; tako nešto još nije bilo viðeno u šaraški. Za
sedam muškaraca slatkiša je bilo smiješno malo. Ali bilo je tu i obiènih
keksa, i keksa namazanih kremom, koji su se zato zvali indijaneri. Bilo je i
bombona, pripremljenih na taj naèin što se kuhala neotvorena konzerva
kondenziranog mlijeka. A skrivena iza Neržinovih leða, u tamnoj posudi od
èetvrt litre, bila je ona zanosna tekuæina za koju su bili pripremljeni
pehari: malo alkohola, koji su zekovi u kemijskom laboratoriju trampili za
komad rijetkog izolacionog materijala. Alkohol je razrijeðen s vodom u
razmjeru jedan prema èetiri, zatim obojen kakaom. Rezultat je bila smeða
tekuæina s vrlo malo alkohola, koja je usprkos tome bila išèekivana s
nestrpljenjem. "Dakle, gospodo", izjavi Sologdin naslonivši se dramatièno dok
su mu oèi sjale u polutami. "Prisjetimo se tko je od nas i kada posljednji put
sjedio kod stola za banket."
"Ja sam sjedio juèer s Nijemcima", izbrblja Rubin, koji nikako nije volio
sentimentalnost.
S Rubinove taèke gledišta, èinjenica da se Sologdin uvijek obraæao drugima s
"gospodo" bila je traumatska posljedica dvanaest godina provedenih u zatvoru.
Iz istog razloga bile su Solog-dinove ideje iskrivljene i izvitoperene i u
drugim stvarima. Rubin se uvijek trudio da to drži na umu i da u bijesu ne
eksplodira, premda je katkada bio prisiljen da sluša naj nevjerojatni je
stvari.
311
"Ne, ne!" inzistirao je Sologdin. "Ja mislim na pravi stol, gospodo! To znaèi
- težak, svijetli stolnjak, vino u kristalnim bocama i, naravno, dobro
odjevene žene."
Htio je još malo uživati u toj viziji i odložiti poèetak sveèanosti, ali
Potapov gledajuæi stol i goste s onim posjednièkim, tjeskobno pažljivim
pogledom domaæice prekine ga mrzovoljasto. "Morate razumjeti, momci, da prije
nego nas "strah i trepet ponoænih patrola" uhvati s ovim napitkom, moramo
obaviti službene formalnosti." Dao je znak Neržinu da natoèi.
Dok se toèilo piæe svi su šutjeli i svatko se, usprkos samome sebi, sjeæao
neèega iz prošlosti.
"Bilo je to davno", uzdahne Neržin.
"Ja se ne sjeæam!" reèe Potapov nestrpljivo. Do rata bio je uhvaæen u mahniti
vrtlog posla, i premda se mogao sjetiti nekakve svadbe, nije sad više bio
siguran je li ta svadba bila njegova ili je bio samo gost.
"Zašto ne?" reèe Prjanèikov živnuvši. "Avec plaisir! Odmah æu vam reæi.
Èetrdeset pete godine u Parizu, ja sam ..."
"Samo èas, Valentulja", zaustavi ga Potapov. "A zdravica?"
"Za èovjeka koji je odgovoran što smo se sastali!" izgovori Kondrašev-Ivanov
glasnije nego što je bilo potrebno i ispravi se, premda je veæ sjedio vrlo
uspravno. "I neka bude ..."
Ali gosti nisu imali vremena da posegnu za svojim èašama, kad je Neržin ustao
u malom prostoru kraj prozora i tiho rekao: "Prijatelji moji! Oprostite, ja
kršim tradiciju! Ja..."
Bio je ganut. Topli osjeæaji, koje je èitao u njihovim oèima, nešto su u njemu
pokrenuli. Nastavio je bez daha.
"Budimo iskreni! Nije sve u našim životima tako crno! Ova sreæa koja nam se
sada pruža - slobodan banket, izmjena slobodnih misli bez straha, bez
prikrivanja - toga nismo imali èak ni na slobodi."
"Da, zapravo same slobode vrlo èesto nije bilo", reèe Adamson ironièno se
smiješeæi. Ako se ne raèuna djetinjstvo, proveo je manje od pola života na
slobodi.
"Prijatelji!" reèe Neržin ozbiljno. "Meni je trideset i jedna godina. Tokom
tih godina život mi je pružio i blagoslova i poniženja. U skladu sa principom
sinusoide mogao bih i dalje oèekivati vrhunce ispraznog uspjeha, lažne
velièine. Ali, kunem vam se, nikad neæu zaboraviti onu istinsku velièinu
ljudskih biæa, koju sam upoznao u zatvoru. Ponosim se što je moja skromna
obljetnica danas okupila tako odabrano društvo. Nemojmo se stidjeti uzvišenih
rijeèi. Ispijmo zdravicu prijateljstvu, koje cvjeta pod zatvorskim svodovima!"
Papirnate èašice dodirnule su bez zvuka staklo i plastiku. Potapov se
zbunjeno nasmiješio, namjestio naoèale i izdeklamirao: "Po blagoglagoljivosti
znani, obitelji se sakupljali èlani, u Nikite nemirnoga, i u Uje opreznoga."
Ispili su polako smeðu tekuæinu, pokušavajuæi da uživaju u aromi.
1-
Jako je!" reèe Rubin odobravajuæi. "Bravo, Andrejièu!"
"Da, tako je", složi se Sologðin. Danas je bio tako dobro raspoložen da bi sve
mogao pohvaliti
Neržin se nasmije. "To je neobièan sluèaj kad se Lev i umi trii u neèemu E Ne
sjeæam se da se to ikad dosad dogodilo." J "Ne sjeæaš se, Glebe? Pa zar se ne
sjeæaš kako smo se jednom na Novu godinu ja i Lev složili da se ženi ne može
oprostiti nevjeru, ali mužu može?"
Adamson se umorno nasmije. "A koji se muškarac ne bi s tim
složio?" . ,.
xt v.
"Onaj egzemplar tamo", reèe Rubin pokazujuæi na Nerzina, "izjavio je tom
prilikom da se može oprostiti i ženi, da razlike nema."
"To ste rekli?" upita Kondrašev-Ivanov brzo.
"Oh, divno!" nasmije se zvonko Prjanèikov. "Kako se to može usporeðivati!"
"Struktura tijela i naèin ljubavne veze dokazuju da postoji golema razlika!"
povièe Sologðin.
"Ne predbacujte mi, prijatelji", reèe Neržin. "Ne zaboravite dok sam ja
rastao, nad našim je glavama vijorila crvena zastava sa zlatnim slovima
Jednakost! Od tada je, naravno, život ovome glupanu dovoljno dao po glavi, ali
tada mi se èinilo da, ako su narodi jednaki i ljudi jednaki, i muškarci i žene
moraju biti jednaki - u svemu."
"Nitko vam ne predbacuje!" reèe Kondrašev-Ivanov, jednako brzo kao i prije.
"Ne predajte se tako lako!"
"Možemo ti oprostiti takvu glupost samo s obzirom na tvoju mladost", oglasi se
Sologðin. (On je bio pet godina stariji.)
"Teoretski, Gleb ima pravo", reèe Rubin vrlo zbunjen. "I ja sam spreman lomiti
koplja za jednakost izmeðu muškarca i žene. Ali da spavam sa svojom ženom
poslije nekoga drugoga? Brrr! Ja to biološki ne bih mogao."
"Ali, gospodo, pa to je previše smiješno da bi se o tome raspravljalo", povièe
Prjanèikov, ali, kao uvijek, nisu mu dopustili da govori.
"Leve Grigorièu, postoji vrlo jednostavan izlaz", reèe Potapov oštro. "Nemojte
ni vi spavati ni s kim, osim sa svojom ženom!"
"E, sad, slušajte...", pobuni se Rubin, utapajuæi svoj široki smiješak u
gusarskoj bradi.
Vrata su se buèno otvorila i netko je ušao. Potapov i Adamson su se ogledali.
To nije bio stražar.
"A Kartagu valja razoriti?" reèe Adamson pokazujuæi glavom na posudu s
tekuæinom.
"Što brže, to bolje. Kome se ide u samicu? Glebe, istoèi ostatak."
Neržin pravedno razdijeli što je preostalo u šalice.
"Onda, hoæete li nam ovaj put dopustiti da pijemo u zdravlje sveèara?" upita
Adamson.
"Ne, braæo. Odrièem se svog tradicionalnog prava. Ja sam - danas vidio svoju
ženu. Vidio sam u njoj... sve naše žene, izmuèene, preplašene, progonjene. Mi
to možemo podnijeti jer se nemamo kamo sakriti, ali što je s njima? Pijmo u
njihovo zdravlje, u zdravlje onih koje su se vezale za ..."
313
"Da, zaista! Kakav je to sveti podvig!" usklikne Kondrašev--Ivanov.
igfir*
Ispili su.
Zatim su neko vrijeme šutjeli.
"Gledajte, snijeg!" primijeti Adamson.
Svi su pogledali kraj Neržina u zamagljene prozore. Sam se snijeg nije mogao
vidjeti, ali svjetiljke i reflektori zone bacali su crne sjene pahuljica na
prozorska stakla.
Negdje iza te zavjese teškoga snijega bila je i Nadja Neržin.
"Suðeno nam je da èak i snijeg gledamo crn!" usklikne Kon-drašev-Ivanov.
Pili su zdravicu prijateljstvu. Pili su zdravicu ljubavi. Rubin je odobravao:
"Nisam nikad ni sumnjao u ljubav. Ali, ruku na srce, sve do fronta i zatvora
nisam vjerovao u prijateljstvo, posebno ne u onu vrst, znate, koja æe
žrtvovati život za prijatelja. U svakodnevnom životu imaš obitelj, i nekako i
nema mjesta prijateljstvu, zar ne?"
"To je široko rasprostranjeno mišljenje", odgovori Adamson. "Napokon, pjesma
"U dolini" omiljena je kod nas u Rusiji veæ sto i pedeset godina i ljudi je i
danas èesto traže na radiju. A kad slušaš te rijeèi - to je samo odvratno
naricanje, jadikovka sitnièave duše:
"Svi prijatelji, svi drugovi, do crnog tek traju dana.""
"To je strašno!" reèe slikar. "Kako je moguæe ijedan dan proživjeti s takvim
mislima? Èovjek bi se morao objesiti!"
"Bilo bi mnogo istinitije reæi obratno: tek kad svane crni dan, poèinješ
sticati prijatelje."
"Tko je to napisao?"
"Merzl jakov."
"Kakvo ime! Leve, tko je bio Merzljakov?"
"Pjesnik, dvadeset godina stariji od Puškina."
"Ti, naravno, znaš njegovu biografiju?"
"Profesor na Moskovskom sveuèilištu. Preveo je Osloboðeni Jeruzalem."
"Recite mi, što Lev ne zna? Samo višu matematiku."
"I nižu."
"Ali on uvijek govori "svedimo to na zajednièki nazivnik"."
"Gospodo! Moram navesti jedan primjer gdje je Merzljakov imao pravo!" umiješa
se Prjanèikov, zagrcnuvši se i žureæi poput djeteta koje sjedi za stolom s
odraslima. On ni na koji naèin nije bio inferioran ostalima; brzo je shvaæao,
bio je bistar, a njegova je iskrenost privlaèila. Ali nedostajao mu je izgled
muškaraèki, zapovjednièki, vanjsko dostojanstvo, i stoga je izgledao petnaest
godina mlaði nego što je bio, te su ostali s njim postupali kao s djeèakom.
"Napokon, to je dokazana èinjenica. Upravo onaj koji s nama jede iz iste
zdjele je onaj koji nas izdaje. Imao sam bliskog prijatelja s kojim sam
pobjegao iz nacistièkog koncentracionog logora. Zajedno smo se skrivali. I -
zamislite! - Upravo me on izdao."
"Kakvo zlodjelo!" povièe umjetnik.
314
"Evo kako se to zbilo. Ruku na srce, nisam se baš ni htio vratiti. Veæ sam
radio, imao sam novaca, a bilo je i djevojaka..." Gotovo svi su veæ èuli tu
prièu. Rubinu je bilo savršeno jasno da je veseli, simpatièni Valentin
Prjanèikov, s kim se moglo družiti u šaraški, objektivno u Evropi èetrdeset
pete bio reakcionar, i ono što je nazivao izdajstvom prijatelja (to jest, što
je prijatelj pomogao Prjanèikovu da se vrati u zemlju protiv svoje volje) nije
uopæe bilo izdajstvo, veæ rodoljubni èin.
Adamson je drijemao iza svojih naoèala. Znao je da æe se voditi isprazni
razgovori. Ali shvaæao je da æe se èitava ta gomila na neki naèin morati
vratiti u obor.
Rubin i Neržin su u centrima za kontrašpijunažu i zatvorima prvih
poslijeratnih dana bili u tolikoj mjeri dio vala ratnih vojnih zarobljenika
koji je nadirao iz Evrope, da im se èinilo da su i sami proveli èetiri godine
u zarobljeništvu, stoga ih nisu zanimale prièe o repatrijaciji. Na svom kraju
stola naveli su Kondrašev--Ivanova na razgovor o umjetnosti. Opæenito,
Rubin nije Kon-draševa smatrao vrlo znaèajnim umjetnikom ni vrlo ozbiljnim
èovjekom, i bio je svjestan da su njegove izjave bez ideološke osnove. Ali u
razgovoru s njim on je, a da to nije ni znao, vrlo
mnogo nauèio.
Umjetnost za Kondrašev-Ivanova nije bila zanimanje, ni grana znanosti.
Umjetnost je za njega bila jedini moguæi naèin života. Sve oko njega -
krajolik, predmet, ljudska liènost i nijansa boje - zvuèalo je u jednom od
dvadeset èetiri tonaliteta, i Kondrašev--Ivanov je bez oklijevanja mogao
identificirati tonalitet u pitanju. Na primjer, Rubina je zvao c-mol. Sve oko
njega - ljudski glas, prolazno raspoloženje, roman ili taj isti tonalitet -
imali su neku boju, i bez oklijevanja Kondrašev-Ivanov ju je mogao imenovati.
Na primjer, Fis-dur bio je tamnoplav i zlatan. Jedino stanje koje Kondrašev-
Ivanov nikad nije doživio bila je ravnodušnost. Bio je poznat po svojim
ekstremnim simpatijama i antipatijama, po svojim apsolutnim sudovima. Obožavao
je Rembrandta i bio veliki protivnik Rafaela. Bio je poklonik Valentina
Serova i zakleti neprijatelj peredvižnika, narodnjaèkih ruskih umjetnika
kojf^Su bili prethodnici socijalistièkog realizma. Nije mogao ništa
prihvatiti napola; ili se neèim oduševljavao, ili je to potpuno prezirao. Nije
htio ni èuti za Cehova, Èajkovski mu je bio odvratan (tvrdio je: "On me guši!
On oduzima nadu i život!"), ali Bachovi korali i Beethovenovi koncerti bili su
mu tako bliski kao da ih je on sam napisao.
A sad se Kondrašev-Ivanov upustio u diskusiju, mora li se umjetnost povoditi
za prirodom ili ne.
"Na primjer, želiš naslikati prozor koji se otvara na vrt u ljetno jutro",
govorio je. Glas mu je zvuèao mladenaèki i oduševljeno i kad bi èovjek
zatvorio oèi mogao bi pomisliti da govori neki mladiæ. "Ako èovjek doista
oponaša prirodu i predoèuje sve onako kako vidi, hoæe li to zaista biti sve? A
pjevanje ptica? I svježina jutra? I ona nevidljiva èistoæa, koja protièe kroz
tebe? Napokon, ti dok slikaš percipiraš te pojave; one su dio tvog osjeæanja
ljetnog jutra. Kako ih se može uhvatiti u slici? Kako ih
315
saèuvati za gledaoca? Oèigledno ih treba nekako unijeti! Kompozicijom,
bojom ... drugo nemaš ništa na raspoloženju."
"Drugim rijeèima, slikar neæe naprosto oponašati?" "Naravno da neæe! Zapravo
kod svakog krajobraza", nastavi Kondrašev-Ivanov uzbuðeno, "kod svakog
krajobraza, pa i kod portreta poèinješ time da paseš oèi u prirodi i misliš:
"Kako divno! Kako savršeno! Kad bi mi samo uspjelo da to prenesem baš ovako
kako jest!" Ali kad dublje zaðeš u posao, iznenada primijetiš u prirodi i
nešto nelijepo, besmisleno, nepovezano! Taèno ovdje, pa ondje! I tako mora
biti! I tako æeš je i naslikati!" Kondrašev--Ivanov pobjedonosno pogleda
ostale.
"Ali, dragi moj", primijeti Rubin, ""mora biti" je najopasniji put! Tako æeš
doæi do toga da žive ljude pretvaraš u anðele i vragove, i da ih tjeraš da
nose koture klasiène tragedije. Napokon, ako slikate portret Andreja Andrejièa
Potapova, to onda mora biti Potapov.
"A što znaèi prikazati ga onakvim, kakav jest?" upita umjetnik. "Izvana, da;
mora postojati neka sliènost u razmjerima lica, obliku oèiju, boji kose. Ali
ne bi li znaèilo prenagliti se kad bi se povjeravalo da èovjek može vidjeti i
upoznati stvarnost taèno onakvu kakva jest? Posebno duhovim stvarnost? Tko je
vidi i poznaje? I ako, gledajuæi model, ja u njemu vidim duhovne moguænosti
veæe od onih koje je on dosad pokazao u životu, zašto to ne bih i prikazao?
Zašto ne bih pomogao èovjeku da naðe sebe, da pokuša biti bolji?"
"Pa onda ste vi stopostotni socijalistièki realist!" reèe Neržin, pljesnuvši
rukama. "Foma uopæe ne zna s kim ima posla."
"Zašto bih potcjenjivao njegovu dušu?" Kondrašev-Ivanov zurio je ljutito kroz
naoèale koje mu se uopæe nisu pomicale na nosu. "Reæi æu vam još nešto: velika
je odgovornost ne samo portretnog slikarstva, veæ svakog kontakta meðu
ljudima, da pomogne svom bližnjemu otkriti ono najbolje u njemu."
"Za vas, znaèi", reèe Rubin, "ne može postojati objektivnost umjetnosti."
"Da, ja sam neobjektivan i ponosim se time!" zagrmio je Kondrašev-Ivanov.
"Što? Dopustite, kako to?" upita Rubin zaprepašteno.
"Baš tako! Baš tako! Ponosim se što sam neobjektivan!" izjavi Kondrašev-Ivanov
i rijeèi su mu padale poput udaraca. Poèeo se dizati. "A vi, Leve Grigorièu, a
vi? Ni vi niste objektivni, ali mislite da ste objektivni, a to je mnogo gore!
Moja je prednsot da sam neobjektivan, i da to znam! Ja to smatram svojom
zaslugom! To je moje "ja"!"
"Ja da nisam objektivan?" upita Rubin. "Ja? Pa tko je onda objektivan?"
"Nitko, naravno!" reèe umjetnik pobjedonosno. "Nitko! Nitk-. nikad nije bio
niti æe ikada biti! Svaki èin percepcije emocionalne je obojen. Istina je
navodno konaèni rezultat dugog ispitivana ali zar mi ne primjeæujemo neku
sumraènu istinu prije nego -ispitivanje uopæe poèelo? Uzmemo knjigu u ruke,
pisac nam se
316
èini nekako nesimpatiènim, i veæ na prvoj stranici znamo da nam se ta knjiga
neæe dopasti i, naravno, imamo pravo! Vi ste studirali stotinu jezika,
zakopavali ste se u rjeènike, imate èetrdeset godina rada pred sobom, ali veæ
ste sad uvjereni da æete s uspjehom dokazati kako sve rijeèi potjeèu iz rijeèi
"ruka". Zar je to objektivnost?"
Neržin se zadovoljan grohotom smijao Rubinu. I Rubin se smijao - kako bi se
itko mogao naljutiti na ovog èistog èovjeka!
"Zar se to ne dogaða i u društvenim naukama?" doda Neržin.
"Dijete moje", pokušao ga je Rubin urazumiti, "kad bi bilo nemoguæe
predvidjeti rezultate, jedva da bi moglo biti i napretka, zar ne?"
"Napredak, napredak!" progunða Neržin. "Do vraga i napredak! Volim umjetnost
baš zato što u njoj ne može biti "napretka"."
"Kako to misliš?"
"Baš tako! U sedamnaestom stoljeæu postojao je Rembrandt, i Rembrandt postoji
i danas. Samo ga pokušaj premašiti! A tehnologija sedamnaestog stoljeæa danas
nam izgleda vrlo primitivna. Ili uzmi, na primjer, tehnièke novosti
sedamdesetih godina prošlog stoljeæa. Nama izgledaju poput djeèje igre. Ali
istih tih godina napisana je Ana Karenjina. Možeš li mi navesti nešto
savršenije?"
"Vaš argument, Glebe Vikentièu", prekine ga Adamson okre-nuvši se od
Prjanèikova, "može se i drugaèije interpretirati. To bi moglo znaèiti da su
nauèni radnici i inženjeri tokom svih ovih stoljeæa stvarali velika djela i
zaista napredovali, dok snobovi u umjetnosti oèigledno samo lakrdijaju. Ti
paraziti su se .,."
"Prodavali!" povièe Sologdin s neshvatljivim zadovoljstvom.
I dvije tako opreène liènosti kao on i Adamson sjedinile su se u jednoj misli.
"Bravo! Bravo!" pridruži se Prjanèikov. "Momci, to je sjajno! Baš to sam vam
govorio sinoæ u akustici!"
(Tom prilikom on je govorio o prednostima džeza, ali sad mu se uèinilo da
Adamson izražava upravo njegove ideje.)
"Vjerujem da mogu pomiriti vaša stanovišta", reèe Potapov lukavo se smiješeæi.
"U ovom stoljeæu zaista je postojao istiniti povijesni sluèaj da su stanoviti
inženjer elektrièar i stanoviti matematièar, bolno svjesni praznine u
književnosti svoje zemlje, suraðivali na jednoj kratkoj prièi. Na žalost,
ostala je nenapisana - nisu imali olovke."
"Andrejièu!" usklikne Neržin. "Zar bi se je mogli sjetiti?"
"Pa pokušat æu, s vašom pomoæu. Napokon, to je bio jedini opus moga života.
Možda sam ga i upamtio."
"Vrlo zabavno, vrlo zabavno, gospodo!" reèe Sologdin, živnuvši i udobnije se
smjestivši. On je vrlo volio takve zatvorske zabave.
"Ali vi, naravno, shvaæate, kao što nas uèi Lev Grigoriè, da se nikakvo
umjetnièko ostvarenje ne može razumjeti ukoliko se ne zna kako je stvoreno i
ako se ne zna njegovo socijalno opravdanje."
"Napredujete, Andrejièu."
li li
"A vi, dragi gosti, dovršite slatko - pripremljeno je posebno za vas! Povijest
tog kreativnog dogaðaja je ovakva: U ljeto 1946. u stanovitoj neèuveno
pretrpanoj æeliji u sanatoriju Bu-Tjur (ta su slova bila utisnuta na zdjelice,
a znaèila su Butirska Tjurma) Gleb Vikentiè i ja bili smo prvi susjedi, prvo
pod drvenim leža-jima, a zatim na njima, gušeæi se u nestašici zraka, stenjuæi
povremeno od gladi, i nismo imali što raditi veæ razgovarati i raspravljati o
društvenim obièajima. Jedan od nas je prvi rekao: "A što bi bilo, kad...?""
"To ste vi, Andrejièu, prvi rekli: "A što bi bilo, kad... ?" Osnovna ideja
koja je takoðer bila i naslov, bila je u svakom sluèaju vaša."
""A što bi bilo, kad... ?" rekli smo Gleb Vikentiè i ja. "A što bi bilo, kad
bi u našoj æeliji iznenada...""
"Oh, nemojte toliko razvlaèiti! Kakav je bio naslov?"
"Zaista, "pripremivši se da zabavimo ponosni svijet" pokušajmo se obojica
prisjetiti te prièe, je li?" Potapovljev napukli, ravnomjerni glas zvuèao je
kao glas uvjerenog èitaoca prašnjavih knji-žurina. "Naslov je bio "Budin
smiješak"."
318
54
BUDIN SMIJEŠAK
"Radnja naše neobiène prièe odvija se za vrijeme onog strahovitog vala vruæine
u ljeto 194 ... godine, kad su zatvorenici, kojih je bilo daleko više nego
legendarnih èetrdeset lopova, ležali polugoli u mrtvom ustajalom zraku iza
rešetkastih prozora æelije u širom svijeta poznatom zatvoru Butirki.
Što èovjek može reæi o toj korisnoj popravnoj ustanovi? Ona vuèe svoje
podrijetlo od kasarna iz doba Katarine Velike. U tom okrutnom vremenu carica
nije štedjela cigle za njene utvrðene zidove i svodove.
"Poštovani dvorac bio je sagraðen kako dvorac mora biti graðen."
Poslije smrti Voltaireove prosvijetljene sugovornice, te zvuène komore po
kojima je nekoæ odjekivao grubi topot oružnièkih èizama poèele su propadati.
Ali mnogo godina kasnije, kad je toliko žuðeni progres zahvatio našu domovinu,
vladajuæi potomci gore spomenute moæne dame utvrdili su da se u te prostore
mogu vrlo prikladno smjestiti, na ravnoj nozi, i heretici, koji su potresali
pravoslavni prijestol, i mraènjaci, koji su se protivili progresu.
Zidarska žlica i lopatica za žbukanje razdijelile su ove svodove u stotine
prostranih i ugodnih æelija, a nenadmašiva vještina ruskih kovaèa iskovala je
nepomiène rešetke na prozorima i šuplje okvire za ležajeve koji bi se spuštali
noæu a podizali danju. Najbolji zanatlije meðu našim darovitim kmetovima dali
su svoj neprocjenjivi prilog besmrtnoj slavi dvorca Butirke: tkalci su tkali
grubo platno koje æe se napeti na okvire ležajeva; limari su uveli odlièan
odvodni sistem; kotlari su napravili kible u dvije obimne velièine, zajedno s
drškama i poklopcima; stolari su ure-zali "otvore za hranu" u vratima;
staklari su postavili okanca; bravari su namjestili brave; a za vrijeme
supermoderne ere narodnog komesara Ježova, specijalisti su zalili neprozirnim
rastopljenim staklom èeliène rešetke i postavili jedinstvene "brnjice^ na
prozore, zatvarajuæi opakim uhapšenicima pogled na posljednji vid-
319
Ijivi kutak zatvorskog dvorišta, na zatvorsku crkvu (koja takoðer služi kao
zatvor) i komadiæ modroga neba.
Praktièni su razlozi natjerali èuvare sanatorija Butirka da postave dvadeset
pet okvira za ležajeve u zidove svake æelije, stvarajuæi tako bazu za
jednostavnu aritmetièku raèunicu (buduæi da je vrlo malo stražara završilo
više obrazovne ustanove): èetiri æelije brojale su stotinu glava; hodnik s
osam æelija brojio je dvije stotine glava.
I tako je kroz duga desetljeæa to odmaralište cvjetalo, ne izazivajuæi ni
kritiku društva ni pritužbe zatvorenika. (Možemo zakljuèiti da praktièki nije
bilo nikakvih prigovora sa strane društva po èinjenici da ih se vrlo malo
pojavilo na stranama "Birževih vedomostei", a ni jedan u "Izvestijah raboèih i
krestjansk"ih depu-latov".)
Ali vrijeme nije radilo u prilog general-raajoru koji je stajao na èelu
zatvora Butirke. Veæ u prvim danima rata bilo je nužno potrebno prekršiti
utvrðenu normu od dvadeset pet glava po æeliji i primiti nove stanovnike za
koje nije bilo ležajeva. Kad je suvišak dostigao strahovite razmjere, ležajevi
su bili spušteni, platno uklonjeno, na njih su položene daške, i pobjedonosno
su general-major i njegovi drugovi strpali pedeset osoba u svaku æeliju;
poslije rata, taj se broj popeo na sedamdeset pet. To, meðutim, nije otežavalo
položaj stražara, koji su sada znali da u svakom hodniku ima šest stotina
glava. Osim toga, dobivali su dodatak za prekobrojne.
U tako pretrpanim uvjetima nije bilo smisla dijeliti knjige, šahovske
garniture ili domino, buduæi da za njih i tako ne bi bilo mjesta. Vremenom je
za te neprijatelje naroda smanjena porcija kruha, riba je nadomještena mesom
amfibija i himenoptera, a kupus i koprive stoènom hranom iz silosa. I
zastrašujuæa Pugaèov-ljeva kula, u kojoj je carica držala narodnog junaka u
okovima, služila je sada, u vrijeme mira, kao silos.
Ljudi su navirali kao bujica. Novi su neprestano dolazili, i lokalne su
legende postajale nejasne i iskrivljene. Ljudi nisu znali da su se njihovi
prethodnici izležavali na platnu i èitali zabranjene knjige (koje su
zaboravili izbaciti samo iz zatvorskih knjižnica). Bujon od ihtiosaurusa ili
èorba od stoène hrane donosila se u æeliju u buretu koje se pušilo. Zbog
tijesnog prostora, zatvorenici su èuèali na daskama poput pasa, nogu
pritisnutih uz prsa, odupiruæi se rukama. Iskeženi su zubi gledali nalijeva li
se tekuæina jednako u sve zdjelice. Zdjelice su se dodavale u spirali "od
kible do prozora" i "od prozora do radijatora"; zatim su stanovnici drvenih
ležajeva i štenara pod daskama polizali životnu kašu, i jedino je zvuk njihova
laptanja remetio filozofsku tišinu æelije. Svi su bili zadovoljni. Nije bilo
pritužbi ni u sindikalnim novinama "Trud" ni u "Vestnike moskovskoj
patriarhii".
Meðu æelijama nalazila se i æelija 72, koja se ni po èemu nije razlikovala od
ostalih. Nju je sudbina posebno izdvojila, ali zatvorenici koji su mirno
drijemali pod svojim drvenim ležajima i ružno psovali na njima nisu znali
kakve ih strahote oèekuju. Tog su sudbonosnog dana ležali kao obièno na
betonskom podu kraj kible; ležali su na daskama pokriveni samo preko bedara,
hladeæi
320
se u ustajaloj sparini - æelija se tokom èitave godine uopæe nije zraèila.
Ubijali su muhe i pripovijedali jedan drugome kako je bilo za vrijeme rata, u
Norveškoj, na Islandu i Grenlandu. Njihov unutrašnji osjeæaj za vrijeme
govorio im je da æe za manje od pet minuta dežurni kljuèar zaurlati kroz
"otvor za hranu": "Hajde, lezi! Gasi svjetlo."
Ali iznenada su zadrhtala zatvorenièka srca, èuvši kako se otkljuèava brava.
Vrata su se naglo otvorila i na njima se pojavio vitak, gibak kapetan u
bijelim rukavicama. Bio je silno uzbuðen. Iza njega zamorila je èitava gomila
poruènika i narednika. U pogrebnoj tišini zekove su izveli u hodnik 5a
stvarima. (Odmah su šapatom poèele kružiti glasine da ih odvode na
strijeljanje.) U hodniku su ih pedeset odbrojali u pet skupina po deset i
strpali u susjedne sobe, gdje su nekako uspjeli sebi naæi mjesta za spavanje.
Ti su sretni pojedinci bili pošteðeni užasne sudbine ostalih. Posljednji put,
kad je preostalih dvadeset gledalo svoju dragu æeliju 72, kroz vrata su
unosili neku paklensku mašinu s rasprši-vaèem. Zatim su im naredili da se
okrenu desno, i uz zvukove stražarskih kljuèeva koji su zveckali o pojasu i
pucketanje prstiju, što je u Butirki bio signal za "sprovodim zatvorenika",
vodili su ih kroz niz èeliènih vrata niz nekoliko redova stepenica u
prostoriju koja nije bila ni gubilište u podrumu, ni muèilište, veæ je
zekovskom puku bila dobro poznata kao predvorje slavne butir-ske kupaonice. Ta
je prostorija imala lažno bezazleni, svakodnevni izgled: zidovi, klupe i pod
bili su pokriveni ploèicama èokoladno-smeðe, crvene i zelene boje; kolica su
se uz tutnjavu kotrljala po traènicama iz "peænice" - sobe za sterilizaciju -
s paklenskim kukama, na koje se vješala zatvorenièka ušijiva odjeæa. Gurajuæi
se i sudarajuæi (treæa zatvorenièka zapovijed glasi: "Ako ti daju, šèepaj!")
zekovi su razmrsili vrele kuke i objesili na njih svoju iznošenu odjeæu,
oprženu, a na mjestima i progorjelu tokom sterilizacije, kojoj se podvrgavala
svakih deset dana. A dvije zajapurene babe, službenice pakla, prezrivo
pomatrajuæi golotinju zatvorenika koja im je bila odvratna, odgurale su uz
tutnjavu kolica u Tartar i treskom za sobom zatvorile èelièna vrata.
Dvadeset pet zatvorenika ostalo je zakljuèano sa svih strana u predvorju.
Zadržali su samo maramice, odnosno komadiæe raz-derane plahte. Oni koji su ma
koliko mršavi, ipak zadržali tanki sloj ustavljenog mesa na onom èednom dijelu
tijela, pomoæu kojega nam je priroda darovala sretnu sposobnost da sjedimo -
ti su sretni pojedinci sjedili na toplim kamenim klupama, ukrašenim
smaragdnim, kao malina crvenim i smeðim ploèicama. Po raskoši ureðaja butirsko
kupalište daleko nadmašuje Sandunov-sko kupalište, i kažu da su se mnogi
radoznali stranci namjerno predali èeki, samo da bi se mogli ovdje okupati.
Zatvorenici koji su tako omršavjeli da nisu mogli sjediti ni na èemu tvrdom,
šetkali su skraja nakraj prostorije, ne trudeæi se da pokriju svoje intimne
dijelove. Pokušavali su, vatreno raspravljajuæi, dokuèiti tajnu onoga što se
zbivalo. "Veæ odavna je njihova mašta èeznula za hranom saznanja.
21 U prvom krugu
321
Meðutim, tu su ih držali toliko dugo da su rasprave završile u šutnji, tijela
se prekrila purjom kožom, a želuci, navikli da spavaju od deset sati uveèe,
zdvojno su vapili da ih se napuni. Meðu diskutantima pobjedu su odnijeli
pesimisti koji su tvrdili da otrovni plin veæ navire kroz rešetke na zidovima
i podu, i da æe svi na mjestu umrijeti. Nekolicina ih je veæ osjeæala muèninu
od oèiglednog vonja plina.
Ali vrata su se treskom otvorila, i sve se iznenada preobrazilo! Nije bilo ni
traga dvojici stražara u prljavim ogrtaèima koji su se obièno pojavljivali da
prljavim škarama ošišaju ovce-zatvo-renike; nitko nije ušao da im trga nokte s
najtupljim škarama na svijetu. Ne! Èetiri brijaèka pomoænika ugurala su na
kotaèiæima èetiri stoliæa s ogledalima i kolonjskom vodom, kremom za kosu,
lakom za nokte, pa èak i s kazališnim vlasuljama. A za njima su ušla èetiri
vrlo dostojanstvena i krupna majstora brijaèa, od kojih su dvojica bili
Armenci. U brijaènici koju su postavili iza vrata ne samo da zatvorenicima
nisu brijali pubiène dlake ravnim bridom škara pritisnutim uz nježne površine,
veæ su ih doslovce napudrali ružièastim puderom. Britve su lagano klizile
preko njihovih upalih obraza, a uši im je škakljao šapat: "Smeta li?" Ne samo
da im glave nisu obrijali, veæ su im ponudili vlasulje. Ne samo da im nisu
ostrugali brade dokraja, veæ su, na zahtjev mušterije, poèeci brada i zalizaka
ostavljeni. Istovremeno su brijaèki pomoænici, ispruženi na podu, podsijecali
nokte na nogama. I na kraju, na ulazu u kupalište nisu im u dlanove ulili
dvadeset grama tekuæeg smrdljivog sapuna; umjesto toga tu je stajao narednik i
u zamjenu za potvrdu davao svakome po spužvu s koraljnih otoka i pravi
pravcati komad toaletnog sapuna "Vilinski jorgovan".
Tada su ih kao uvijek zakljuèali u kupaonicu i dopustili im da se kupaju do
mile volje. Ali zatvorenicima nije bilo do kupanja. Njihove su rasprave bile
vrelije od kipuæe vode Butirke. U tom su trenutku meðu njima prevladavali
optimisti. Oni su tvrdili da su Staljin i Beri ja pobjegli u Kinu, da su
Molotov i Kaganoviè postali katolici, da je sastavljena privremena socijalno-
demokrat-ska vlada u Rusiji i da se veæ pripremaju izbori za ustavotvornu
skupštinu.
Upravo u tom èasu otvorila su se vrata kupaonice s grmljavinom nalik na
topovsku, i u ljubièastom predvorju oèekivali su ih najnevjerojatniji
dogaðaji: svakome su dali èupavi ružièasti ruènik i... punu zdjelu zobene kaše
- šestodnevnu porciju za robijaša u logoru. Zatvorenici su bacili ruènike na
pod i zapanjujuæom brzinom, bez žlica ili ostalih pomagala, progutali svu
zobenu kašu. Cak je i stari zatvorski major bio iznenaðen i naredio je da se
donese još po jedna zdjela zobene kaše za svakog zeka. Oni su i to pojeli. Ono
što se iza toga dogodilo nitko ni u snu ne bi mogao pogoditi! Unijeli su
obiène, jestive krumpire - ne smrznute, ne trule, ne crne - naprosto,
jestive."
"To je iskljuèeno!" pobunili su se slušaoci. "To ne odgovara stvarnosti."
"Ali ipak, bilo je baš tako. Istina, krumpiri su bili od vrsti namijenjene
svinjama; bili su mali i neoljušteni; i zekovi s punim
322
želucem možda ih ne bi jeli - ali paklenska lukavština sastojala se u tome,
što ih nisu donijeli u porcijama veæ u jednom zajednièkom vjedru. Uz žestoki
krik, udarajuæi jedan drugoga i pužuæi jedan drugome preko leða, zeko vi su
navalili na vjedro - i za jednu minutu ono se, veæ prazno, kotrljalo i
zveketalo na kamenom podu. U tom trenutku donijeli su sol, ali tada se veæ
nije imalo šta posoliti.
U meðuvremenu su se osušila i njihova gola tijela. Stari major naredio je
zekovima da podignu èupave ruènike s poda i ovako im se obratio:
"Draga braæo", rekao je, "svi ste vi èasni sovjetski graðani, samo privremeno
odvojeni od društva, neki na deset, neki na dvadeset pet godina, zbog svojih
sitnih prestupa. Sve do sada, usprkos èestim direktivama samog druga Staljina,
rukovodstvu zatvora Butirke potkradale su se ozbiljne greške i zastranjenja,
koja se sada ispravljaju." ("Pustit æe nas kuæi", zakljuèili su zatvorenici
drsko.) Major je nastavio: "Od sada nadalje, pobrinut æemo se da uživate prave
sanatorijske uvjete." ("Ostajemo u zatvoru", shvatili su.) "Uza sve ostalo što
vam je bilo dopušteno ranije, sad æe vam biti dozvoljeno: 1) da štujete svog
Boga; 2) da ležite na ležajevima danju ili noæu; 3) da napuštate æeliju i
odlazite u nužnik bez smetnji; 4) da pišete svoje memoare.
Uz ono što vam je do sada bilo zabranjeno, zabranjeno je još: 1) da brišete
nos u državne plahte i zastore; 2) da tražite drugu porciju hrane; 3) da
proturjeèite zatvorskoj upravi ili se žalite na nju kad posjetioci visoka
položaja ulaze u vašu æeliju; 4) da uzimate cigarete "Kazbek" ne pitajuæi za
dopuštenje.
Svatko tko prekrši bilo koje od tih pravila bit æe kažnjen s petnaest dana
boravka u samici i prognan u udaljeni logor, bez prava dopisivanja. Je li sve
jasno?"
I tek što je major završio govor, kad su se kolica opet uz zveket dokotrljala
iz "peænice" - ali ne sa zatvorenièkim rubljem i poderanim podstavljenim
kaputima - ni govora! Had, pošto je progutao te krpe, nije ih više izbacio.
Umjesto toga ušle su èetiri mlade domaæice, oborenih oèiju, rumeneæi se;
njihov ljupki smiješak pobudio je u zatvorenicima osjeæaj da za njih kao
muškarce još nije sve izgubljeno; i one su poèele dijeliti modro svileno
rublje, pamuène košulje, kravate diskretnih boja, jarko žute amerièke cipele
dobivene preko "lend-leasea", i odijela od sintetske tkanine.
Nijeme od straha i užitka, zatvorenike su u dvoredima odveli natrag u æeliju
72. Ali, sveti Bože, kako se ona promijenila!
Veæ u hodniku noge su im upadale u duboki sag, koji je zamamno vodio do
nužnika. A kad su ušli u æeliju, obuhvatila ih je struja svježega zraka i
besmrtno sunce zasjalo im je ravno u oèi. (Bjesomuèno se radilo èitavu noæ, a
sad je bilo jutro.) Utvrdili su da su rešetke obojene svijetloplavo, "brnjice"
uklonjene s prozora, a na bivšoj butirskoj crkvi, koja je stajala u dvorištu,
namješteno je pokretno zrcalo, koje je posebni stražar regulirao tako da je
odraz sunèeva svjetla neprestano navirao kroz prozor æelije 72. Zidovi æelije,
koji su veèer prije toga bili tamno
323
maslinaste boje, sad su blistali u boji slonove kosti, iskiæeni tu i tamo
golubicama i vrpcama s parolama: "Mi smo za mir!" i "Mir svijetu!"
Nije ostalo ni traga drvenim ležajevima i stjenicama. Platno je bilo razapeto
na okvirima ležajeva, a na platnu su bili perjem napunjene biazine i pernati
jastuci; ispod koketno složenih pokrivaèa izvirivale su bijele plahte. Kraj
svakog od dvadeset pet kreveta stajao je noæni ormariæ. Uz zidove bile su
police s djelima Marxa, Engelsa, Svetog Augustina i Svetog Tome Akvinskog;
nasred sobe stajao je stol prekriven uškrobljenim stolnjakom a na njemu
pepeljara i neotvorena kutija cigareta "Kazbek". (Sve obilje stvoreno tokom te
èarobne noæi uspješno je provedeno kroz raèunovodstvo, i samo se kutija
kazbeèkih cigareta nije mogla ubilježiti ni u kakvu kategoriju troškova. Zato
je šef zatvora odluèio dati "Kazbeke" iz vlastitog džepa, te je zato uvedena
tako stroga kazna za njihovo neovlašteno korištenje.)
Ali najviše od svega izmijenio se ugao u kojem je nekad stajala kibla. Zid je
bio opran i obojen. Visoko gore, veliko kandilo gorjelo je pred ikonom Djevice
Marije s djetetom; okvir je blistao na drugoj ikoni èudotvorca sv. Nikola ja
Mirlikijskog, na polici je stajao bijeli kip katolièke Majke Božje, a u
plitkoj niši, koju su zidari ostavili, stajala je Biblija, Koran i Talmud i
mali bronèani kip Bude. Budine su oèi bile gotovo zatvorene, uglovi usana bili
su mu podignuti, te se na potamnjeloj bronci èinilo kao da se Buda smiješi.
Zekovi, zasiæeni zobenom kašom i krumpirima i iscrpljeni nevjerojatnom
množinom novih dojmova, razodjeli su se i smjesta pošli na spavanje. Blagi Eol
nadimao je èipkaste zastore na prozorima, koji su branili ulaz muhama. Stražar
je stajao na poluotvorenim vratima i dobro pazio da nitko ne ukrade jedan
"Kazbek".
I tako su uživali u raskošnom miru do podneva, kad je jedan silno uzbuðeni
kapetan u bijelim rukavicama utrèao i objavio buðenje. Zekovi su se žurno
obukli i namjestili kravate. Okrugao stol s bijelim pokrivaèem na brzinu je
uguran u æeliju i po njemu su porazmješteni èasopisi Aganjok, SSSR u izgradnji
i Amerika. Unijeli su dva stara naslonjaèa, takoðer prekrivena, i tada je
zavladala zlokobna, nepodnošljiva tišina. Kapetan je na vršcima prstiju hodao
izmeðu ležajeva i krasnim bijelim štapom lupao po prstima svakoga, koji bi
posegao za èasopisom Amerika.
U napetoj tišini zatvorenici su osluškivali. Kao što znate iz vlastitog
iskustva, sluh je najznaèajnije osjetilo zatvorenika. Vid mu je obièno
ogranièen zidovima i "brnjicama", osjetilo mirisa otupjelo je od odvratnog
vonja, nema novih predmeta koje bi mogao dodirivati. Ali sluh mu je razvijen
preko normalnih granica. On smjesta prepoznaje svaki glas, èak i na najdaljem
kraju hodnika; on mu govori što se dogaða u zatvoru i mjeri mu vrijeme: donosi
se vruæa voda; zatvorenike izvode na šetnju; nekome donose paket.
Sluh im je dao kljuè za rješenje zagonetke, èelièna vrata zazveketala su iz
smjera æelije 75, i mnogo je ljudi ušlo u hodnik odjednom. Èuo se suzdržani
razgovor, zatim koraci prigušeni sa-
324
goni, zatim ženski glasovi, šuštanje sukanja i na vratima æelije 12 glas šefa
zatvora Butirke kako prijazno govori:
"A sada, gospoðo R., možda bi vas zanimalo da posjetite neku od naših æelija?
Koju? Recimo, prvu na koju naiðemo? Æeliju 72, na primjer! Otvorite je,
narednice!"
I gospoða R. ušla je u æeliju u pratnji tajnice, prevodioca, dvije èasne
kvekerske matrone, šefa zatvora, nekolicine ljudi u civilu i ostalih u
uniformama MVD-a. Udovica poznatog državnika, napredna i oštroumna žena koja
se isticala svojim dobrotvornim radom i mnogo uèinila za zaštitu prava
èovjeka, gospoða R. je postavila sebi u zadatak da posjeti sjajnog saveznika
Amerike i uvjeri se vlastitim oèima kako se koristi pomoæ UNRRE (do Amerike su
doprle glasine da se hrana UNRRE ne dijeli obiènim ljudima), i da li se u
Sovjetskom Savezu gazi sloboda savjesti. Veæ su joj pokazali obiène sovjetske
graðane (agente koji su za tu priliku svukli uniformu) i u grubom radnom
odijelu zahvaljivali Ujedinjenim nacijama za njihovu nesebiènu pomoæ. Sada je
gospoða R. zahtijevala da joj pokažu jedan zatvor. Želja joj je ispunjena.
Sjela je u jedan naslonjaè, njena se pratnja poredala oko nje i zapoèeo je
razgovor preko prevodioca.
Sunèane zrake sjale su u sobu, odražavajuæi se od ogledala. Eolov je dah
lelujao zavjesama.
Gospoða R. je bila vrlo zadovoljna što je æelija, odabrana tako nasumce i u
koju su neoèekivano ušli, bila tako zapanjujuæe èista i bez muha, i što
kandilo gori u desnom uglu, premda je obièan radni dan.
Isprva su zatvorenici bili stidljivi i nisu se micali, ali kad je uvažena
gošæa preko prevodioca upitala, da li zatvorenici ne puše zato što žele da
zrak ostane èist, jedan je od njih nonšalantno ustao, otvorio kutiju
"Kazbeka", pripalio i ponudio cigaretu svom drugu.
Lice general-majora se smrklo.
"Borimo se protiv pušenja", reèe on naglašeno, "jer je duhan - otrov."
Drugi zatvorenik sjeo je za stol i poèeo razgledati èasopis Amerika - vrlo
užurbano, iz nekog neobjašnjivog razloga.
"Zašto su ovi ljudi kažnjeni? Na primjer, taj gospodin koji èita èasopis?"
upitala je uvažena gošæa.
("Taj gospodin" dobio je deset godina zbog neopreznog poznanstva s jednim
amerièkim turistom.)
General-major je odgovorio: "Taj je èovjek bio aktivni hitle-rovac, radio je
za Gestapo, lièno je spalio jedno rusko selo i, oprostite što o tome govorim,
silovao tri ruske seljanke. Broj djece koju je ubio vjerojatno se nikad neæe
ni saznati."
"Je li osuðen na smrt?" uskliknula je gospoða R.
"Ne, nadamo se da æe se popraviti... Osuðen je na deset godina èasnog rada."
Lice zatvorenika izražavalo je patnju, ali on se nije miješao u razgovor nego
je i dalje èitao èasopis s nervoznom žurbom.
U tom trenutku ruski pravoslavni sveæenik ušao je kao sluèajno u æeliju; na
prsima mu je visio veliki sedefasti križ. Oèi-
325
gledno je bio na svom redovnom obilasku i bilo mu je vrlo neugodno što je
zatekao zatvorske vlasti i strane goste u æeliji.
Htio je otiæi, ali gospoði R. dopala se njegova èednost i zamolila ga je da i
dalje mirno obavlja svoju dužnost. Na to je sveæenik utisnuo u ruku džepnu
Bibliju jednom zaprepaštenom zatvoreniku, sjeo na ležaj do drugoga, koji se
ukoèio od iznenaðenja i rekao: "Sine moj, posljednji put si me zamolio da ti
govorim o patnjama našega Gospoda Isusa Krista."
Gospoða R. je tada zamolila general-majora da postavi zatvorenicima pitanje:
Ima li tko od njih kakvu žalbu na Ujedinjene nacije?
General-major reèe prijeteæim glasom: "Pozor, zatvorenici! Što sam rekao za
"Kazbeke"? Hoæete li u samicu?"
Zatvorenici, koji su do tada bili kao zaèarani, stali su govoriti uvrijeðeno u
isti mah:
"Druže general-majore, nemamo što drugo pušiti."
"Ostavio sam svoj duhan u drugim hlaèama."
"Nismo znali!"
Slavna gospoða osjetila je iskreni gnjev zatvorenika, èula njihove vapaje iz
srca i s velikim zanimanjem saslušala prijevod: Oni jednoglasno protestiraju
protiv teškog položaja crnaca u Americi i zahtijevaju da Ujedinjene nacije
razmotre to pitanje."
I tako je prošlo oko petnaest minuta u ugodnom razgovoru. Tada je dežurni u
hodniku izvijestio šefa zatvora da je stigao ruèak. Gosti su ih molili da se
ništa ne ustruèavaju, veæ da serviraju ruèak dok su oni nazoèni. Vrata su se
širom otvorila i zgodne mlade konobarice - domaæice su promijenile odjeæu -
unijele su obiènu kokošju juhu s rezancima i poèele je dijeliti u zdjelice.
Istog trenutka navala primitivne strasti preobrazila je poslušne zatvorenike:
skoèili su na svoje ležajeve u cipelama, èuèali na njima privukavši noge k
prsima, položivši ruke kraj nogu i u tom pseæem položaju iskešenih zubi
promatrali dijeli li se juha pravedno. Gošæe su bile šokirane, ali prevodilac
je objasnio da je to ruski narodni obièaj.
Nije bilo moguæe nagovoriti zatvorenike da sjednu za stol i jedu kromiranim
žlicama. Oni su veæ izvukli svoje omiljele drvene žlice i tek što je sveæenik
blagoslovio stol, a konobarice podijelile zdjelice po ležajevima,
upozoravajuæi da za kosti postoji zdjela na stolu, zaèulo se strahovito glasno
srkanje, a zatim jednoglasno hrskanje pileæih kostiju - i sve što je bilo
natoèeno u zdjelice dokraja je išèezlo. Zdjelica za kosti nije bila potrebna.
"Zar su gladni?" prestrašena gošæa naglas je izrekla tu ružnu moguænost.
"Možda bi željeli još?"
"Nitko neæe još?" upita general promuklim glasom.
Nitko nije htio; svi su znali mudru logorsku poslovicu: "Tužilac æe dati još."
Istom neopisivom brzinom zekovi su progutali kosane odreske s rižom.
Kompot nije bio na jelovniku toga dana - bio je radni dan.
Pošto se uvjerila u lažnost glasina koje su širili neprijateljski elementi na
Zapadu, gða R. sa èitavom svojom svitom izišla ie u hodnik. Tu je rekla: "Ali
kako se prostaèki vladaju! I kako je
326
nizak stupanj razvoja tih nesretnika! Èovjek se, meðutim, mora nadati da æe se
za deset godina ovdje naviæi na kulturu. Imate prekrasan zatvor!"
Sveæenik je iskoèio iz æelije usred njene pratnje, žureæi se prije nego
zatvore vrata.
Kad su gosti izišli iz hodnika, kapetan u bijelim rukavicama utrèao je u
æeliju.
"Ustaj!" povikao je. "U dvoredove. Marš u hodnik!"
I opazivši da svi nisu razumjeli njegove rijeèi, pružio je onim sporijima
dodatno tumaèenje vrhom èizme.
Tek tada se otkrilo da je jedan lukavi zek doslovce shvatio dozvolu da piše
svoje memoare. Tog jutra, dok su svi ostali spavali, uspio je napisati dva
poglavlja pod naslovom "Kako su me muèili" i "Moji susreti u Lefortovu".
Memoari su mu oduzeti na licu mjesta i protiv revnog pisca pokrenut je novi
proces, zbog odvratne klevete protiv organa državne sigurnosti.
I opet su ih, uz pucketanje prstiju i zveckanje kljuèeva odveli kroz mnoštvo
èeliènih vrata u prostoriju pred ulazom u kupalište, koja je još uvijek
blistala svojom vjeènom, rubinsko-malahitnom ljepotom. Tu su im oduzeli sve,
ukljuèivši i svijetloplavo svileno rublje, te ih podvrgli specijalno pažljivom
tjelesnom pretresu. Tokom pretresa Propovijed na gori, istrgnuta iz džepnog
evanðelja, otkrivena je u obrazu jednog zeka. Za taj prekršaj istukli su ga na
licu mjesta, prvo po desnom obrazu, a onda po lijevom. Oduzeli su im i spužve
i sapun "Vilinski jorgovan" i opet natjerali zekove da potpišu revers.
Ušla su dva stražara u prljavim ogrtaèima; tupim i prljavim škarama poèeli su
podsijecati pubiène vlasi zatvorenika, a zatim im istim instrumentima obrijali
lice i tjeme. Napokon su im nalili dvadeset grama smrdljivog tekuæeg
nadomjestka sapuna u svaki dlan i sve ih zakljuèali u kupalište. Nije se imalo
što drugo raditi, pa su se zatvorenici opet oprali.
Tada su se izlazna vrata otvorila uz tutnjavu poput topovske, i svi su izišli
u tamni grimiz predvorja. Dvije starice, službenice Pakla, iskotrljale su
kolica iz "peænice"; tu su na vruæim kukama visile krpetine, dobro poznate
našim junacima.
Potišteni vratili su se u æeliju 72, gdje je njihovih pedeset drugova ležalo
na ležajevima prepunim stjenica, goreæi od znatiželje da saznaju što se sve
dogodilo. I opet su "brnjice" prekrivale prozore, a golubovi su bili premazani
tamnomaslinastom bojom. U uglu je stajala latrina s èetiri kible.
I samo se u niši, zaboravljen, tajanstveno smješkao mali bronèani Buda."
327
55
ÈOVJEK IMA SAMO JEDNU SAVJEST
U isto vrijeme dok se pripovijedala ova prièa, Šèagov je na drugom kraju
Moskve, uglaèavši svoje vojnièke cipele, koje su bile stare, ali još uvijek
dobre, obukao svježe izglaèanu uniformu, s medaljama i odlikovanjima
ranjenika, i pošao na drugi dio grada. Preko svog prijatelja s fronta,
Alekseja Lanskog, pozvan je na zabavu kod tužioca Makarigina. (Na Šèagovljevu
nesreæu, vojnièka je odjeæa u Moskvi veæ izlazila iz mode, i uskoro æe se
morati ukljuèiti u grubu borbu za odijela i cipele.)
Slavlje je bilo za mladež i opæenito za obitelj Makarigin u povodu tužioèevog
drugog Ordena Lenjina. Zapravo, mladi ljudi, koji su došli na zabavu, nisu
uopæe bili bliski obitelji, i nije ih se ticao novi orden tužioèev, ali tatica
je širokogrudno odobrio troškove, i to je veæ bio dovoljan razlog za zabavu.
Tamo je trebalo da bude i Liza - djevojka koju je šèagov pred Nadjom nazvao
svojom zaruènicom, premda još ništa nije bilo konaèno odluèeno ili formalno
objavljeno. Baš zbog Liže zamolio je Lanskoga da mu pribavi poziv.
A sada, s nekoliko unaprijed pripremljenih uvodnih rijeèi, penjao se istim
onim stepenicama na kojima je Klara neprestano viðala ženu kako riba
stepenice; penjao se u isti onaj stan gdje je, èetiri godine prije toga,
èovjek, kojemu je èas ranije gotovo oteo ženu, kleèao na podu polažuæi
parkete.
I zgrade imaju svoje sudbine ...
Šèagov je pozvonio i Klara mu je otvorila vrata. Nisu se osobno poznavali, ali
oboje su se odmah dosjetili.
Klara je na sebi imala haljinuodzelenog vunenog krepa, skupljenu u struku, sa
zvonolikom suknjom. Blistavi zeleni vez ovijao se oko ovratnika, niz grudi
poput lanca i oko zapešæa poput narukvica.
Nekoliko krznenih kaputa veæ je visilo u zagušljivom malom predvorju. Prije
nego je Klara mogla zamoliti šèagova da skine kaput, zazvonio je telefon.
Podigla je slušalicu i poèela govoriti, pokazujuæi istovremeno rukom šèagovu
da objesi kaput.
328
"Ink? Zdravo... - što? Još nisi krenuo? ... Smjesta doði! Ink, šio znaèi da
nisi raspoložen? Tata æe se uvrijediti... Da, i glas ti zvuèi umorno, ali
moraš se potruditi! ... Dobro, prièekaj, pozvat æu Naru... Nara!" povikala je
u drugu sobu. "Zove tvoja vjerna ljubav! Doði ovamo! Skinite kaput!" šèagov je
skinuo vojnièku kabanicu. "Skinite kaljaèe!" On nije imao kaljaèe. "Slušaj, on
neæe da doðe. što je to s njim?"
Klarina sestra, Dotnara - "diplomatska supruga", kako je rekao Lanski kad ju
je opisivao šèagovu - ušla je u predvorje i uzela slušalicu. Isprijeèila se
Šèagovu na putu u drugu sobu, a njemu se nije žurilo da proðe kraj tog
namirisanog stvorenja u laganoj haljini boje višnje. Malo je spustio pogled i
dobro je pogledao. Nešto ga je iznenadilo na njenoj haljini: rukavi nisu bili
dio same haljine, veæ dio malog kepa koji je nosila preko nje. Nešto na njoj
(a Šèagov nije znao je li to zato što nije imala gruba podstavljena ramena,
koja su svi nosili, ili je to bila ljupka prirodna linija njenih ruku, od
zaobljenih ramena sve do šaka), nešto je Dotnaru èinilo krajnje gipkom i
ženstvenom, posve razlièitom od svih ostalih.
Nitko od ljudi koji su se okupili u tom udobnom predvorju nije mogao ni
zamisliti da se u tom bezazlenom crnom telefonu, u tom laganom razgovoru o
dolasku na zabavu, Krije propast koja vreba na sve nas èak, kako kaže Puškin,
i u kostima mrtvog pastuha.
Nešto ranije istoga dana Rubin je zatražio još nekoliko snimaka telefonskih
razgovora svakog osumnjièenog; bilo je to prvi put od tada da se Volodin
poslužio svojim telefonom. U centrali stala je šuštati magnetofonska vrpca,
snimajuæi glas Inokentija Volodina.
Inokentij je osjeæao da bi sad bilo najbolje ne služiti se telefonom; ali
njegova je žena izišla i ostavila mu poruku da veèeras svakako doðe k njenom
ocu.
Zato je telefonirao da joj kaže da neæe doæi.
Nema sumnje da bi za Inokentija bilo lakše da je poslije ove straviène noæi
danas bio radni dan a ne nedjelja. Tada bi mogao ocijeniti svoj položaj po
razlièitim znacima, na primjer, po napredovanju ili otkazivanju njegova puta u
Pariz. Ali što je mogao saznati u nedjelju, kako je mogao pogoditi lebdi li
mir ili opasnost nad tišinom dana?
U posljednja dvadeset èetiri sata postao je svjestan da je njegov telefonski
razgovor bila ludost, ravna samoubojstvu, a da osim toga vjerojatno nije bio
ni od kakve koristi. S bijesom se sjeæao budalaste žene Dobroumovljeve;
premda, naravno, ona zapravo nije bila kriva, nepovjerenje nije ni poèinjalo
ni završavalo s njom.
Ni po èemu se nije moglo zakljuèiti da je Inokentij otkriven, ali muèila ga je
neka èudnovata, zlokobna slutnja - sve jaèe je osjeæao da se približava
propast, i nije mu se išlo na zabavu.
Pokušavao je to sada objasniti svojoj ženi, razvlaèeæi rijeèi, kao što ljudi
uvijek èine kada žele reæi nešto neugodno, njegova je žena bila uporna - i
precizni "formanti" njegovog "individual-
329
nog tipa govora" urezivali su se u usku smeðu magnetofonsku vrpcu, da bi se
preobrazili u otisak glasa koji æe se sutra u devet sati ujutro podastrijeti
Rubinu.
Nara nije govorila onim kategorièkim tonom koji je usvojila u posljednjih
nekoliko mjeseci; dirnuta umorom u glasu svog muža, vrlo ga je nježno zamolila
ne bi li došao barem na jedan sat.
Inokentij je osjetio samilost prema njoj i pristao da doðe.
Ali kad je spustio slušalicu, ostao je naèas stajati, s rukom na telefonu, kao
da nije završio ono što je želio reæi.
Osjeæao je samilost, ne prema ženi s kojom je živio - nije živio ovih dana,
prema ženi koju æe opet ubrzo ostaviti - veæ prema plavoj gimnazijalki s
uvojcima do ramena, djevojci s kojom je nekad zajedno poèeo uèiti što je
život. Strast koja se meðu njima u to doba rasplamsala, prevladavala je sve
argumente; nisu htjeli ni da èuju da odgode vjenèanje èak ni na godinu dana.
Zahvaljujuæi instinktu koji nas vodi kraj površnih iluzija i lažnih dojmova,
bili su istinski svjesni jedno drugoga i nisu željeli propustiti tu priliku.
Inokentijeva majka, tada veæ teško bolesna, protivila se tom braku. (Ali,
napokon, koja se majka ne protivi braku svog sina?) I tužilac se protivio.
(Ali koji æe otac rado dati od sebe ljupku osamnaestogodišnju kæer?) Ali, svi
su morali popustiti! Mladi su se ljudi uzeli, i njihova je zajednièka sreæa
postala legendarna meðu prijateljima.
Njihov je braèni život poèeo pod najboljim znakom. Pripadali su onom
društvenom sloju koji ne zna što znaèi hodati ili voziti se podzemnom
željeznicom, onoj skupini ljudi koja se èak i prije rata radije vozila avionom
nego spavaæim kolima, koja se nikad nije morala brinuti èak ni kako æe
namjestiti stan. Kamo god bi pošli - Moskva, Teheran, Sirijska obala,
švicarska - namještena kuæa, vila ili stan oèekivala je mladi par. A njihova
životna filozofija bila je jednaka: "Imamo samo jedan život!" I zato je od
života valjalo uzeti sve što on može dati, osim jednoga, roðenja,* djeteta -
jer dijete je idol koji æe posisati sve sokove tvog biæa, a da ti nièim neæe
uzvratiti tvoje žrtve, èak ni obiènom zahvalnošæu.
S takvim pogledima bili su posve u skladu s prilikama u kojima su živjeli, a
prilike su bile u skladu s njima. Okusili su svako novo i nepoznato voæe.
Upoznali su okus svakog finog konjaka, nauèili razlikovati ronska vina od vina
Korzike, upoznali sva vina iz svih vinograda svijeta. Nauèili nositi odjeæu
svake vrsti. Plesati svaki ples. Plivati u svakom ljetovalištu. Igrati tenis i
jedriti. Gledati jedan ili dva èina svakog neobiènog kazališnog komada. Pro-
listati svaku senzacionalnu knjigu.
šest godina, najboljih godina njihove mladosti, davali su jedno drugome sve.
To su bile godine kada je èovjeèanstvo plakalo na rastancima, umiralo u prvim
redovima i pod ruševinama gradova, kad su poludjeli odrasli otimali mrvice
crnog kruha iz djeèjih ruku. Ali ništa od tog svjetskog bola nije diralo
Inokentija i Dotnaru.
Napokon, imamo samo jedan život! ...
A ipak, kao što su Rusi nekad govorili, èudnovati su putevi Gospodnji. Pri
kraju šeste godine njihova braka, kad su bombar-
330
deri prestali letjeti i topovi ušutjeli, kad je zelenilo zaboravljeno u dimu
rata poèelo iznova klijati, kad su se ljudi posvuda poèeli prisjeæati da imaju
samo jedan život - upravo u tim mjesecima Inokentij je osjetio odvratnu
prezasiæenost naèinom života koji su provodili on i njegova žena.
To ga je preplašilo, borio se protiv tog osjeæaja kao protiv bolesti; èekao da
proðe - ali nije prolazio. Nije mogao pojmiti što je posrijedi. Sve kao da mu
je bilo nadohvat ruke - a ipak mu je nešto nedostajalo.
Njegovi veseli prijatelji koji su mu nekad bili toliko bliski, poèeli su mu se
iz nekog razloga sve manje sviðati. Jedan mu se èinio prilièno glup, drugi
nekako sirov, treæi previše obuzet sam sa sobom.
Ne samo da se udaljio od svojih prijatelja, veæ i od svoje plave Dotty - kako
je veæ davno okrstio Dotnaru na evropski naèin - svoje vlastite žene, s kojom
je nekad živio u takvom skladu.
Povremeno bi mu se njena mišljenja èinila previše oštra, ili bi joj glas
zazvuèao suviše samouvjereno. U jednoj situaciji za drugom nije odobravao
njeno vladanje, a ona istovremeno kao da je sve više bila uvjerena da u svemu
ima pravo.
Njihov je elegantan život poèeo tištati Inokentija, ali Dotty nije htjela ni
da èuje da bi se u njemu nešto izmijenilo. Štaviše, nekad je ona bila
nestalna, odbacivala bi staro èim bi vidjela nešto novo; sad je poèela
osjeæati neutaživu želju da zadrži sve stvari u svim njihovim stanovima.
Èitave dvije godine slala je goleme pakete iz Pariza u Moskvu, tkanine,
cipele, haljine, šešire - Inokentiju se to èinilo strašno. I zar je uvijek
tako žvakala hranu, mljackajuæi usnama, osobito kad je jela voæe?
Ali, naravno, posrijedi nije bila promjena ni u njegovim prijateljima ni u
ženi, veæ u samom Inokentiju. Nedostajalo mu je nešto, a nije znao što.
Inokentija su oduvijek smatrali epikurejcem. Tako su ga zvali i on je taj
naziv rado prihvaæao, premda ni sam nije taèno znao što to znaèi. Tada mu je
jednog dana kod kuæe u Moskvi kad nije imao što da radi, pala na pamet
smiješna pomisao - kako bi bilo da malo pogleda djela svog uèitelja i utvrdi
što je on zapravo nauèavao? Poèeo je pretraživati tri ormara s knjigama svoje
pokojne majke,- nadajuæi se da æe pronaæi knjigu o Epikuru; sjeæao se da ju je
tamo vidio u djetinjstvu.
Posao je zapoèeo sa stanovitom odvratnošæu prema napornim pokretima, pomicanju
teških predmeta, udisanju prašine. Nije bio navikao da ovako radi i silno se
umorio. Ali nije popuštao - i neki osvježujuæi povjetarac kao da je dopro do
njega iz dubina tih starih ormara za knjige, s njihovim osobitim ustajalim
vonjem. Zaista je, meðu ostalim, našao knjigu o Epikuru, i kasnije ju je
dospio i proèitati. Ali veliko su otkriæe bila pisma njegove majke. On je
nikad nije shvaæao i bio joj je blizak samo u djetinjstvu. Njenu je smrt
primio gotovo ravnodušno i nije se vratio kuæi iz Bejruta na njen pogreb.
Od najranijeg djetinjstva njegova predodžba o ocu bila je izmiješana s
dugaèkim srebrnim rogovima, koji su se pružali prema stropu s gipsanim
ukrasima i s pjesmom "Planite bakljama,
331
modre noæi!". Sam Inokentij nije se sjeæao svog oca; on je poginuo 1921. u
Tambovskom okrugu, ali ljudi su mu posvuda voljeli prièati o ocu - slavnom
heroju graðanskog rata, mornarskom voði. Slušajuæi kako ga svi hvale,
Inokentij se stao silno ponositi svojim ocem, i njegovom borbom za obièan puk
protiv bogataša, ogrezlih u raskoši. Istovremeno odnosio se gotovo svisoka
prema svojoj majci, koja je uvijek pobolijevala, uvijek patila od neèega,
uvijek se žalila na nešto, neprestano okružena knjigama i termo-forima. Poput
veæine sinova, nikad nije razmišljao o tome, da je njegova majka mogla imati i
svoj vlastiti život bez veze s njim, njegovim djetinjstvom, njegovim
potrebama; da su njena bolest i njene patnje bile istinske; da je umrla u dobi
od èetrdeset sedam godina.
Njegovi su roditelji živjeli zajedno vrlo rijetko, gotovo nikada. Ali
Inokentij kao djeèak nikad nije ni o tome mnogo razmišljao, i nikad se nije
sjetio da o tome pita svoju majku.
A sad se sve to otkrivalo pred njim, iz majèinih pisama i dnevnika. Njihov
brak nije bio brak, veæ nešto olujno, kao što je sve bilo u tim godinama.
Iznenadne okolnosti su ih sastavile, okolnosti su im branile da se èešæe
viðaju, i okolnosti su ih razdvojile. A iz tih dnevnika njegova majka nije
izlazila kao puki dodatak njegovom ocu, kao što je sin vjerovao, veæ je
nastavala èitav odvojen vlastiti svijet. I Inokentij je sad saznao da je
njegova majka èitav život voljela drugog èovjeka, a da se nikad nije mogla s
njim sjediniti.
Bilo je tu svezaka pisama, povezanih raznobojnim vrpcama, od prijateljica,
prijatelja, znanaca; glumaca i glumica, slikara i pjesnika, kojih su imena
sada bila potpuno zaboravljena, ili su ih spominjali samo s pogrdama. Njeni
dnevnici, u koje je unosila bilješke na ruskom i francuskom, bili su uvezani u
tamnoplavi safijan; stranica za stranicom njenog èudnog rukopisa, koji je
izgledao kao da je ranjena ptica lepršala amo-tamo, ostavljajuæi iskrivljen i
zapleten trag kandžicama. Mnoge su stranice bile ispunjene sjeæanjima na
književne veèeri, na kazališne predstave. Dir-nulo ga je kako je njegova majka
opisala jednu noæ - jednu od bijelih lipanjskih noæi - kad su ona i neki njeni
mladi prijatelji plaèuæi od sreæe doèekali trupu Moskovskog hudožestvenog
teatra na petrogradskoj stanici. Nesebièna ljubav prema umjetnosti
trijumfirala je na tim stranicama, i Inokentij je osjetio tu svježinu. On nije
znao ni jednu takvu trupu u ovom èasu, i nije mogao zamisliti da bi proveo
èitavu noæ ne spavajuæi da je doèeka, osin: ako ga ne bi poslao Odio za
kulturu, s buketima koje je platilo raèunovodstvo. A zacijelo nikome ne bi
palo na pamet da pri tom zaplaèe.
A dnevnici su ga vodili sve dalje. Došao je do stranice pod naslovom "Bilješke
o etici".
"Sažaljenje je prvi èin dobre duše."
Inokentij se namrštio. Sažaljenje? Sramotni i ponižavajuæi osjeæaj, i za onoga
koji sažaljeva i za onoga koga sažaljevaju - tako su ga barem uèili u školi.
"Nikad ne smatraj da si u pravu više od ostalih. Poštuj tu&aj mišljenja, èak
ako su suprotna tvojima."
332
I to je bilo prilièno staromodno. Ako je moj pogled na svijet pravilan, kako
mogu poštovati one koji se sa mnom ne slažu?
Sinu se uèinilo da ne èita, veæ sluša svoju majku kako govori svojim krhkim
glasom:
"Što je najdragocjenije na svijetu? Svijest da ti ne sudjeluješ u nepravdama.
One su jaèe od tebe, postojale su u prošlosti i postojat æe u buduænosti, ali
neka se ne dogaðaju preko tebe."
Da, njegova je mama bila slabo stvorenje, bilo je nemoguæe zamisliti mamu kako
se bori, nemoguæe izmiriti lik mame i borbe.
Da je Inokentij otvorio te dnevnike šest godina ranije, ne bi vjerojatno ni
zapazio sve te odlomke. Sad ih je èitao polako i èudio se. Nije to bilo ništa
tajnovito, bilo je èak štošta i nepravilno
- ali on se ipak èudio. Same rijeèi kojima su se njegova majka i njene
prijateljice izražavale bile su staromodne. One su ozbiljno pisale velikim
slovima: "Istina, Ljepota, Dobro i Zlo: etièki imperativ". U jeziku kojim
se služio Inokentij i njegovi prijatelji, rijeèi su bile konkretnije i
stoga i razumljivije: idejnost, humanost, odanost, usmjerenje ka cilju.
Ali premda je Inokentij nesumnjivo bio i ideološki ispravan i human, i odan, i
usmjeren ka cilju - to je bila osobina koju je èitava njegova generacija
najviše cijenila i najviše njegovala
- ipak je, sjedeæi na niskoj klupici pred tim ormarima, osjeæao da je našao
nešto što mu je nedostajalo.
Bilo je tu i albuma, punih èistih i jasnih starinskih fotografija. I nekoliko
paketa petrogradskih i moskovskih kazališnih programa. I kazališni dnevnik
"Zritel", I Vestnik kinematografu
- kako? Zar je toga veæ bilo u ono doba? I gomila za gomilom razlièitih
èasopisa; veæ sama njihova imena blještala su mu pred oèima: Apollon, Zolotoe
runo, Vesy, Mir iskustva, Solnce Rosii, Probuždenie, Pegas. Bilo je tu
reprodukcija nepoznatih slika i kipova i kazališnih dekora (sad im ni traga
nije bilo u Tretjakov-skoj galeriji!). Stihova nepoznatih pjesnika. Bezbroj
primjeraka èasopisa, ispunjenih imenima evropskih pisaca za koje Inokentij
nikad nije èuo. I ne samo pisaca! - bili su tu deseci nepoznatih izdavaèa,
zaboravljenih kao da su propali u pakao: Grif, šipovnik, Škorpion, Musaget,
Alciona, Spolohi, Logos, Prometej, Obšèestven-naja Polza.
Nekoliko dana prosjedio je on na toj klupici pred otvorenim ormarima za
knjige, udišuæi, udišuæi i trujuæi se tim zrakom, tim maminim svijetom, u koji
je nekad njegov otac, u crnom kišnom ogrtaèu sa granatama za pojasom, ušao s
nalogom za premetaèinu.
Dok je on tu sjedio, Dotty je ušla da ga pozove na neku zabavu. Inokentij ju
je pogledao s nerazumijevanjem, zatim se namrštio, zamišljajuæi naduveni skup
gdje æe svi imati potpuno jednako mišljenje o svemu, gdje æe svi skoèiti na
noge za prvu zdravicu drugu Staljinu, a onda mnogo jesti i piti ne misleæi na
druga Staljina, i glupo, glupo igrati karte.
Pogledao je Dotty iz te neizrecive udaljenosti - i zamolio je da ode sama.
Dotty je držala da je barbarski radije èeprkati po starim albumima nego iæi na
dobru zabavu. Raspirujuæi nejasne ali nikad
mrtve uspomene iz djetinjstva, sve ono što je našao u tim ormarima nešto je
govorilo Inokentijevoj duši, ali duši njegove žene baš ništa.
Njegova je majka napokon uèinila ono što je htjela: ustajuæi iz groba, otela
je svog sina od snahe.
Pomoæu svega ovoga Inokentij ju je napokon poèeo shvaæati; jednako kao što se
bit hrane ne može izraziti u kalorijama, bit života nikad se neæe moæi
obuhvatiti ni najveæim formulama.
Kad je jednom zapoèeo, Inokentij se više nije mogao zaustaviti. U posljednjim
godinama se ulijenio; nije mu više bilo stalo do uèenja. (Još u mladosti je od
majke nauèio teèno francuski, što mu je pomagalo u karijeri.) Sad se bacio na
èitanje.
Utvrdilo se da èovjek mora znati i kako da èita: nije dovoljno samo da pogled
leti stranicom. Buduæi da je Inokentij još od najranije mladosti bio zaštiæen
od nepravilnih i odbaèenih knjiga i èitao samo èiste, odabrane klasike, u
njemu se ukorijenila navika da vjeruje svaku rijeè koju proèita, potpuno se
predajuæi volji pisca. Sada, èitajuæi pisce kojih su mišljenja bila
proturjeèna, on dugo nije bio u stanju da se buni, da se ne pokori prvo jednom
piscu, pa drugom, pa treæem.
Tada je otišao u Pariz i radio za UNESCO. Dok je tamo boravio mnogo je èitao
poslije rada. I. došao je do stupnja kad je poèeo osjeæati da se manje koleba
izmeðu ideje jednoga pisca i drugoga, kao da napokon sam ima ruku na kormilu.
Nije otkrio u tim godinama mnogo, ali je ipak otkrio nešto.
Do tada je istina za Inokentija glasila: imaš samo jedan život.
Sada je osjetio da postoji novi zakon, i u njemu i u svijetu: imaš takoðer
samo jednu savjest.
I jednako kao što ne možeš povratiti izgubljeni život, ne možeš povratiti
upropaštenu savjest.
Inokentij je to poèeo shvaæati kad je te subote, nekoliko dana prije ponovnog
putovanja u Pariz, na svoju nesreæu saznao za klopku pripremljenu za onog
budalu Dobroumova. Znao je dovoljno da shvati da takva afera neæe završiti s
jednim profesorom, da æe to biti samo poèetak duge kampanje. Ali, sam
Dobroumov mu je bio posebno drag iz uspomena na majku.
Nekoliko sati neodluèno je šetkao po uredu (diplomat koji je s njim dijelio
ured bio je na službenom putu), kimao glavom, tresao, hvatao se za glavu.
Napokon je odluèio da telefonira, premda je znao da je Dobroumovljev telefon
vjerojatno pod prismotrom, a da samo nekoliko ljudi u ministarstvu znade za
tajnu.
Sad se sve to èinilo veoma davno - premda se dogodilo tek juèer.
Èitav je današnji dan Inokentij bio silno uznemiren. Otišao je od kuæe da ga
ne bi mogli uhapsiti. Èitav su se dan njegovi osjeæaji kolebali, u njemu se
smjenjivalo i okrutno nezadovoljstvo, i niski strah, i ravnodušno "neka bude
što bude", i opet strah. Dan ranije nije oèekivao tu strahovitu nervozu. Nije
znao da se toliko boji za sebe.
Sad ga je taksi vozio po Bolšoj Kalužskoj, jarko osvijetljenoj. Padao je gusti
snijeg i brisaèi stakla neumorno su radili.
334
Mislio je o Dotty. Prošloga proljeæa silno su se otuðili jedno od drugoga, te
je uredio da je ne vodi sa sobom u Rim.
A zauzvrat, kad se vratio u kolovozu, utvrdio je da se upustila u ljubavnu
aferu s jednim oficirom iz Glavnoga štaba. S tvrdoglavim ženskim uvjerenjem
nije èak ni nijekala da je bila nevjerna, veæ je prebacila svu krivnju na
Inokentija: zašto ju je ostavio posve samu?
Ali on èak nije osjetio ni bol zbog gubitka, samo olakšanje. Nije bio
osvetnièki raspoložen i nije osjeæao ljubomoru; naprosto je prestao dolaziti u
njenu sobu, i sad je prezirno šutio veæ èetiri mjeseca. Naravno, nije bilo ni
govora o razvodu. U njegovoj grani državne službe razvod bi bio fatalan za
karijeru.
Ali sad, ovih posljednjih dana prije svog odlaska - prije hapšenja! - želio je
biti nježan prema Dotty. Nije više pamtio ono loše, veæ sve ono dobro u njoj.
Ako ga uhapse, dovoljno æe je proganjati i dovoljno zastrašivati zbog
njega ...
Zdesna, kraj željezne ograde koja je opasivala Neskuèni perivoj, promicala su
crna debla i granje stabala, bijelo od snijega.
Gusti snijeg donosio je mir i zaborav.
335
56
VEÈERA
Tužioèev stan, koji je pobuðivao zavist èitavog ulaza broj dva, ali koji je
sama obitelj Makarigin smatrala premalenim, bio je sastavljen od dva susjedna
stana, tako da su zidovi koji su ih spajali srušeni. Stoga je stan imao dvoja
ulazna vrata, od kojih su jedna zakovali, dvije kupaonice, dva klozeta, dva
predsoblja, dvije kuhinje i pet soba, i u najprostranijoj je bila sada
servirana veèera.
Bilo ih je sve u svemu dvadeset pet, gostiju i domaæina, i dvije djevojke
Baškirke jedva su stizale da svakoga posluže. Jedna od njih bila je njihova
služavka, a drugu su za tu veèer posudili od susjeda. Obje djevojke bile su
posve mlade; obje su bile iz istoga sela; i prošlog ljeta obje su završile
istu školu u Cekmagušu. Njihova lica, umorna i crvena od kuhinjske vruæine,
bila su ozbiljna i zauzeta poslom. Tužioèeva žena, visoka, krupna žena
srednjih godina s odobravanjem ih je promatrala.
Prva tužioèeva žena umrla je. Ona je prošla graðanski rat sa svojim mužem;
znala je pucati iz mitraljeza, nosila je kožni kaput i pridržavala se svake i
najmanje odluke partijske æelije. Ali ona nikad ne bi podigla kuæanstvo
Makariginovih na sadašnji nivo, i zapravo bi teško bilo zamisliti kakav bi bio
njen kasniji život da nije umrla kad se Clara rodila.
Ali Aleftina Nikanorovna, Makariginova sadašnja supruga, znala je da dobra
obitelj ne može prosperirati bez dobre kuhinje, da su sagovi i stolnjaci važni
znaci prosperiteta, a da je kristal jedini prikladan servis za banket.
Godinama je sakupljala kristal, i to ne sadašnji grubi, iskrivljeni kristal,
koji je na tekuæoj vrpci prolazio kroz mnoge ravnodušne ruke i u kojemu nije
bilo ni traga duše majstora zanatlije. Skupljala je antikni kristal, kristal
koji je sudskom naredbom konfisciran u dvadesetim i tridesetim godinama i
prodavan u centrima za raspodjelu, koji su bili otvoreni samo službenicima
sudova; svaka zdjela i šalica odlikovala se svojstvima svoga stvaraoca. Ona je
obogatila svoje zalihe u Latviji tokom dvije poslijeratne godine, dok je
tužilac radio u
336
Rigi; u komisionim trgovinama i na otvorenoj tržnici nabavila je namještaj,
porculan, pa èak i pojedine srebrne žlice.
Sada je na dva velika stola, pod jarkim svjetlom, kristal rasipao raznobojne
iskrice iz brušenih zvjezdica i bridova. Bilo je tu nijansa rubina
(tamnozlatno crveno), bakra (èokoladno crveno), selenija (crveno, obasjano
dahom žutog). Bilo je tu tamnog, teško zelenog, i kadmijskog zelenog kristala
koji vuèe na zlato, i kobalt-no modrog. Bilo je mlijeèno bijelog. I prozraènog
kristala s oksid-nim odsjajem. I kristala koji je nalikovao slonovaèi. Bilo je
tu boca s dva grliæa s okruglim brušenim èepovima. I zdjela u tri reda od
obiènog bijelog kristala, natrpanih do ruba voæem, orasima i bombonima. I
jednostavnih malih vaza od olovnog stakla, pehara i èaša. Sve se to silno
meðusobno razlikovalo; rijetko se neka boja ili neki monogram ponavljao više
od šest puta.
Usred svog tog sjaja, na stolu za stariju generaciju stajao je predmet
odgovoran za èitavu sveèanost - tužioèev novi Orden Lenjina, blistajuæi meðu
njegovim ranijim odlikovanjima, koja su sad potamnjela i izgubila sjaj.
Stol omladine protezao se èitavom dužinom sobe. Dva su stola bila sastavljena,
ali pod pravim kutom tako da se neki gosti nisu mogli vidjeti, a nitko nije
mogao mnogo èuti; razgovori su tekli odvojeno, i slijevali se u živahno i
veselo brujanje, iznad koga je odjekivao mladenaèki smijeh i zveckale èaše.
Veæ su davno završili sa službenim zdravicama: drugu Staljinu, službenicima
pravobranilaštva i domaæinu - da ova poèast ne bude posljednja. Do deset i
trideset brojna su jela unijeli i iznijeli - slana, slana i slatka, ljuta,
kisela, dimljena, mršava, masna, smrznuta, vitaminizirana, i mnoga su od tih
jela bila izvanredna, ali nitko nije jeo s onakvom potpunom pažnjom i užitkom,
kao što bi jeli da su sami. Veèera je bila osuðena na propast, kao što je
uvijek sluèaj kod službenih zabava: rijetka jela bila su pripremljena i
iznesena u golemim kolièinama; gosti su sjedili preblizu i smetali su jedan
drugome; bili su vezani svojim društvenim obavezama, razgovorom, šalama, i
pazili da pokažu brižljiv nedostatak zanimanja za hranu.
Ali šèagov, koji je godinama izgladnjivao u studentskoj menzi, i Klarine dvije
prijateljice s fakulteta prilazili su svakom jelu s istinskim osjeæajem,
premda su se trudili da pokažu uljudnu ravnodušnost. Druga gošæa, koja je
oduševljeno jela, bila je štiæenica domaæice, i sjedila je do nje; bila je to
priprosta prijateljica iz djetinjstva, koja se udala za partijskog instruktora
u dalekom Zareèenskom okrugu. Bila je nesretna: nikad se neæe probiti u visoko
društvo sa svojim nespretnim mužem. Došla je u Moskvu u kupovinu. S jedne
strane, domaæici je bilo drago što je njena prijateljica sve jela, hvalila i
tražila recept, i što se tako otvoreno divila ureðenju stana i èitavoj sredini
tužioèeve obitelji. Ali istovremeno se i stidjela te prijateljice koja joj je
jedva bila prijateljica, posebno pred neoèekivanim gostom, general-majorom
Slo-vutom, kao što se stidjela i Dušana Radoviæa, starog prijatelja
tužioèevog; i on gotovo da više nije bio prijatelj. To dvoje su pozvali jer su
zabavu u poèetku zamislili kao obiteljski skup. Sad bi Slovuta mogao pomisliti
da Makariginovi imaju obièaj da u
22 U prvom krugu
337
f
li
kuæu primaju prosjake ("prosjak" je bio naziv Alevtine Nikano-rovne za svakoga
tko se nije bio u stanju dobro snaæi u životu i dobivati visoku plaæu). To joj
je potpuno pokvarilo zabavu. Stoga je posadila svoju prijateljicu što je dalje
mogla od Slovute, i stišavala je koliko je god mogla.
Dotty se pomakla na njihov kraj stola, jer je naèula da se vrlo zanimljivo
razgovara o kuænim pomoænicama. (Sve su one bile osloboðene kmetstva i
obrazovane tako brzo, da više nitko nije želio da pomaže kod kuhanja, pranja
posuða ili rublja.) U Zareèenskom okrugu ljudi su to riješili tako da bi
pomogli djevojci da ode iz kolhoza, a zauzvrat bi ona kod njih radila dvije
godine. Tada bi joj nabavili pasoš i mogla bi otiæi u grad. Na epidemiološkoj
stanici u budžetu su bile predviðene plaæe za dvije izmišljene podvornice;
umjesto toga, plaæu su zapravo dobivale djevojke koje su radile kao kuæne
pomoænice kod šefa stanice i šefa Okružne zdravstvene stanice. Dotty je
nabrala glatko èelo; sve je u okruzima jednostavnije. Ali ovdje, u Moskvi?
Dinera, hitra tamnokosa žena koja bi rijetko završila misao, a još manje
dopuštala nekom drugom da je završi, poèela se, naprotiv, dosaðivati za
"poèasnim stolom" i pridružila se mladim ljudima. Bila je sva odjevena u crno;
uvozni saten prekrivao ju je poput tanke, blistave lakirane kože, osim ruku,
bijelih kao alabastar.
Domahnula je Lanskom s druge strane sobe.
"Aleksej! Doæi æu k vama! Jeste li bili na Nezaboravnoj 1919?"
S istim ravnomjernim smiješkom, s kojim je svakoga pozdravljao, Lanski je
odgovorio: "Juèer."
"A zašto ne na premijeri? Svuda sam vas tražila dalekozorom; htjela sam
slijediti vaš blistavi trag!"
Lanski, koji je sjedio do Klare i oèekivao važan odgovor od nje, pripremio se
bez mnogo oduševljenja za diskusiju - bilo je nemoguæe ne raspravljati s
Dinerom. Neprestano su se i na književnim veèerima, i u redakcijama, i u
restoranu centralnog kluba književnika meðu njima vodile diskusije. Dinera,
koja nije bila vezana ni partijskim, ni književnim položajem, napadala je
oštro, premda uvijek taèno unutar granica. Dramski pisci, scenaristi, režiseri
- nitko nije bio pošteðen, pa èak ni njen vlastiti muž, Nikolaj Galahov.
Smjelost njenih sudova izvrsno joj je pristajala, kao i smjelost u odijevanju
i u naèinu života koja je bila svima vrlo dobro poznata; bili su kao svježi
povjetarac u ustajaloj atmosferi književne kritike koju nisu pisali ljudi, veæ
službeni položaji koje su zauzimali. Napadala je književnu kritiku opæenito, a
èlanke Alekseja Lanskog posebno. Smiješeæi se i vrlo suzdržljivo Lanski je
neumorno objašnjavao Dineri njene anarhistièke zablude, njene sitnoburžujske
devijacije. Bio je voljan prihvatiti taj polušaljivi dijalog, djelomièno
intiman, djelomièno ljutit, zato što je njegova vlastita književna sredina do
velike mjere ovisila od Galahova.
Nezaboravna 1919. bio je komad od Višnjevskog, naizgled prièa o
revolucionarnom Petrogradu i baltièkim mornarima, ali zapravo o Staljinu: kako
je Staljin spasio Petrograd, spasio èitavu revoluciju, spasio èitavu Rusiju.
Drama napisana za sedamdeseti
roðendan Oca i Uèitelja otkrivala je kako je pod Staljinovim vodstvom i Lenjin
uspio ponešto uèiniti
"Vidite", reèe Dinera sanjarski mahnuvši rukom kad je sjela za stol preko puta
Lanskoga, "u kazališnom komadu mora biti mašte, žive mašte, èak i nestašluka,
bezobrazluka. Sjeæate li se Optimistièke tragedije tog istog Višnjevskoga? Kad
kor od dva mornara izmjenjuje dosjetke: "Zar nema u ovoj tragediji previše
krvi?" "Ništa više nego u Shakespeareu" - eto, to je originalno! A onda odeš
pogledati novi komad Višnjevskoga, i što vidiš? Naravno, realistièan je;
historijski taèan; dirljiva slika Voðe; da, da... ali to je sve."
"što?" strogo upita vrlo mladi èovjek koji je ponudio Dineri stolicu do sebe.
U zapuèku je nosio, malo nemarno, malo nakrivljeno, vrpcu Ordena Lenjina. "Zar
vam to nije dovoljno? Ne sjeæam se kad smo dobili dirljiviji portret Josifa
Visarionovièa! U gledalištu su mnogi plakali."
"I meni su došle suze na oèi!" otresla se Dinera nestrpljivo. "Ne govorim o
tome!" Ona nastavi obrativši se Lanskome: "Ali gotovo nitko u toj drami nema
ni imena! Sudjeluju tri partijska sekretara, potpuno bezlièna, sedam
komandanata, èetiri komesara - kao odbor neke organizacije! I opet oni poznati
mornari - "braæa", koja samo sele od Belocerkovskog k Lavrenjevu, od Lavre-
njeva k Višnjevskom, od Višnjevskog k Soboljevu." Dinera strese glavom kad je
nabrojila te dramske pisce zatim, suzivši oèi, nastavi: "Veæ unaprijed znaš
tko je dobar, tko je loš, i kako æe sve završiti..."
"A zašto vam se to ne sviða?" upita Lanski, tobože iznenaðen. "Zašto
inzistirate na lažnoj i površnoj zabavi? A kako je u životu? Zar mislite da su
u životu naši oèevi sumnjali kako æe završiti graðanski rat? Jesmo li sumnjali
kako æe završiti domovinski rat, èak kad je neprijatelj bio u predgraðu
Moskve?"
"Sumnja li dramski pisac u to kako æe mu komad biti primljen? Recite mi,
Aleksej, zašto naše premijere nikad ne propadaju? Zašto se naši pisci toga
nikad ne moraju bojati? Èasna rijeè, jednog dana se neæu suzdržati, stavit æu
dva prsta u usta i tako æu zazviždati!! ..."
Vrlo je ljupko naškubila usne da pokaže kako æe zviždati, iz èega se jasno
vidjelo da ne zna zviždati.
Mladiæ kraj nje, koji se držao veoma važno, natoèio joj je malo vina, ali ona
ga se nije ni dotakla.
"Objasnit æu vam", odgovori Lanski nepokolebivo. "Drame ovdje nikad ne
propadaju i ne mogu propasti zato što dramske pisce i publiku veže isti pogled
na svijet, kako na planu umjetnosti, tako i u svemu drugome."
"Oh, Aleksej", reèe Dinera namrštivši se. "Saèuvajte to za neki èlanak. Znam
ja tu tezu: narod ne zanimaju tvoja lièna shvaæanja; kao kritièar moraš
izražavati istinu, a postoji samo jedna istina..."
"Naravno", reèe Lanski mirno se smiješeæi. "Kritièar je obavezan da se ne
predaje obiènim impulsima osjeæaja, veæ da takve osjeæaje prilagodi opæem
zadatku ..."
339
Tumaèio je i dalje, ali nije zaboravio pogledavati Klaru, dodirivati svojim
prstima njene pod rubom tanjura, kao da joj želi reæi da premda razgovara,
zapravo oèekuje njen odgovor.
Klara nije mogla biti ljubomorna na Dineru (Dinera je zapravo dovela Lanskoga
u stan Makariginovih posebno da upozna Klaru), ali smetao ju je taj literarni
razgovor koji joj je oduzimao Alekse-ja. Dok je gledala kako je Dinera
prekrižila bijele ruke, požalila je što ima na sebi duge rukave - i ona je
imala lijepe ruke.
Ali bila je zaista zadovoljna svojim izgledom. Ova kratka nelagodnost nije
mogla pokvariti radost koju je èitav dan osjeæala, neku lakoæu na koju nije
bila navikla. Nije o tome razmišljala, ali stvari su tako krenule - danas je
bilo suðeno da bude vesela. Neobièan dan završavao je neobiènom veèeri. Ovo
jutro - premda je to izgledalo strašno davno - još nije bilo ni onog
prekrasnog razgovora s Rostislavom. Njegovog poetiènog poljupca. Košarice,
koju je isplela za novogodišnju jelku. A tada, kad je odjurila kuæi, bilo je
veæ sve gotovo za zabavu; èitavo to veèe bilo je zapravo za nju. S velikim
zadovoljstvom obukla je novu zelenu haljinu s blistavim isprepletenim vezom, i
ponudila se da doèekuje goste na ulazu. Njena mladost, koja se predugo
protegla, cvjetala je po drugi put u dobi od dvadeset èetiri godine. Ovo je
bilo njeno vrijeme - sad, ovaj trenutak. Èini se da je zanesena ujutro èak
obeæala Rostislavu da æe ga èekati. Ona, koja je uvijek izbjegavala svaki
fizièki dodir - zar je ona, te noæi kad je susrela Alekseja u predvorju,
dopustila da je on uhvati za ruku? Meðu njima je prošli mjesec vladala neka
hladnoæa, a sad je u predvorju Aleksej kazao:
"Klara! Ne znam što æeš o meni misliti; naruèio sam dva sjedala u "Aurori" za
doèek Nove godine. Hoæemo li iæi? Znam da to baš nije u našem stilu, ali
hoæemo li ipak iæi, tako, za zabavu?"
Nije rekla da neæe. Oklijevala je, a tada je utrèao onaj debeli mladi Ženka i
zamolio je da mu pronaðe neku ploèu. Od tada ih ni trenutka nisu ostavljali
same, i nedovršen je razgovor lebdio meðu njima polovicu veèeri.
ženka i djevojke koje su s Klarom studirale na Institutu za veze veèeras su se
ovdje još uvijek osjeæali kao studenti i, usprkos gostiju na visokom položaju,
vladali su se vrlo neizvještaèeno. ženka je pio kao spužva i obasipao djevojku
do sebe nizom šala sve dok ona, napokon, zarumenjevši se i gušeæi se od
smijeha, nije povikala: "Oh! ne mogu više!" i pobjegla od stola. Mladi
poruènik MVD-a, neæak tužioèeve žene, prišao joj je i lupio je po leðima da se
ne uguši. (Svi su ga zvali granièarom, jer je na kapi imao zelenu vrpcu i
širite; ali on je zapravo živio u Moskvi i posao mu je bio da provjerava
isprave putnika na vlakovima.)
šèagov je takoðer bio za stolom mladih, i sjedio je kraj svoje Liže. Služio ju
je pažljivo hranom i piæem, razgovarao s njom, ali nije mislio na ono što
govori. Mislio je o svemu što gleda oko sebe. Iza mirnog uljudnog izraza, na
licu sve je pažljivo promatrao: sve što je bilo izloženo, obješeno i
namješteno, i goste koji su se svime tako slobodno služili. Od izvezenih
epoleta pravnika, koji su imali èin generala i diplomatskog emblema u drugom
dijelu sobe, do vrpce Ordena Lenjina tako nemarno prikaèene na
340
rever njegovog vrlo mladog susjeda (a on se nadao da æe se ovdje istaknuti
svojim skromnim ordenèieima!), Šèagov u èitavom tom uvaženom društvu nije
mogao naæi ni jednog vojnika s fronta, ni jednog brata s minskih polja, ni
jednog druga s odvratne, umorne jurnjave po preoranom zemljištu, jurnjave koja
se tako zvuèno naziva "napadom". Na poèetku zabave prisjetio se lica drugova
koji su poginuli na poljima pod granatama, pod zidovima šupa, u napadima, i
osjetio je želju da zgrabi stolnjak, strgne ga sa stola i povièe: "Pasji
sinovi, a gdje ste vi bili?"
Ali zabava je tekla dalje. Šèagov je pio, ne toliko da bi bio pijan, ali
dovoljno da njegove noge u èizmama nisu više osjeæale punu težinu njegova
tijela. I kao što mu se pod poèeo èiniti laganijim, sve je lakše poèeo primati
i prihvaæati toplinu i sjaj oko sebe. Nije mu više bio odvratan; šèagov je sad
mogao i dušom i tijelom sudjelovati u zabavi, usprkos svojim bolnim ranama i
vreloj suhoæi u želucu.
Nije li bila veæ zastarjela ta stara razlika koju je pravio izmeðu vojnika i
onih koji nisu bili vojnici? Veæina se ljudi danas ustruèavala nositi
odlikovanja koja su stekli na frontu, koja su ih toliko stajala i koja su neko
vrijeme tako blistala. Danas više ne možeš svakoga lupiti po ramenu i upitati:
"A gdje si ti bio?" Tko se borio, tko se skrivao? Sad se to više ne može
razaznati, sve se izmiješalo. Postoji zakon vremena, zakon zaborava. Mrtvima
slava, živima život.
Samo on u ovom društvu znao je cijenu blagostanja, i samo ga je on ovdje bio
zaista dostojan. Bio je to njegov prvi ulazak u ovaj svijet, ali osjetio je da
je u njega ušao zauvijek. Ogledavao se po sobi i mislio: "Ovo je moja
buduænost! Ovo je moja buduænost!"
Šèagovljev mladi susjed, onaj s ordenom, sve je promatrao poluzatvorenih
oèiju. Oko vrata je imao svijetloplavu i žutu kravatu, a blijeda zalizana kosa
veæ je bila prorijeðena. Bilo mu je dvadeset èetiri godine, a nastojao se
vladati kao da mu je najmanje trideset, te je vrlo sporo pomicao ruke i silno
dostojanstveno isturio donju usnicu. Premda je bio vrlo mlad, veæ je bio jedan
od najvažnijih referenata u prijemnoj kancelariji Prezidi-ja Vrhovnog sovjeta.
Taj referent je znao da bi ga tužioèeva žena rado oženila Klarom, ali Klara je
za njega veæ bila suviše sitna riba. Imao je jakog razloga da prièeka sa
ženidbom. Dinera je, meðutim, bila nešto posve drugo - iz nje je zraèilo
nešto, nešto zbog èega mu je bilo ugodno samo sjediti kraj nje. Rastao je u
vlastitim oèima veæ samim tim što flertuje sa ženom tako slavnog pisca. Sad
joj je udvarao nastojeæi da je tu i tamo dodirne i rado bi stao na njenu
stranu u diskusiji, ali utvrdilo se da ona ne želi nikakve podrške - bilo je
nemoguæe pokazati joj u èemu griješi.
"Ali, znaèi, vi se ne slažete s Gorkim! Vi osporavate i samog Gorkoga!"
govorio je Lanski.
"Gorki je osnivaè socijalistièkog realizma!" podsjetio ju je referent.
"Sumnjati u Gorkoga je naposljetku jednako zloèinaèki kao ..." (Oklijevao je
da napravi usporedbu. Kao ... ?)
Lanski mu ozbiljno kimne glavom. Dinera se nasmiješi.
341
"Mama!" povièe Klara glasno i nestrpljivo. "Ne bi li naš stol mogao imati
odmor prije èaja?"
Tužioèeva žena je u kuhinji davala nareðenja; vratila se i utvrdila da se
njena dosadna prijateljica prilijepila uz Dotty i da joj naširoko prièa kako
su sva djeca partijskih aktivista u Zare-èenskom okrugu na posebnoj listi,
kako za njih uvijek ima dovoljno mlijeka i koliko je god potrebno
penicilinskih injekcija. To je razgovor navelo na medicinu. Dotty, premda je
bila mlada, veæ je poèela pobolijevati, i svaki razgovor o bolesti bio joj je
posebno zanimljiv.
Alevtina Nikanorovna imala je drugaèiji stav: tko god ima društveni položaj,
osigurano mu je dobro zdravlje. Dovoljno je samo telefonirati nekom slavnom
profesoru, najbolje nekom laureatu Staljinske nagrade; on æe napisati recept i
svaki æe infarkt istog trenutka nestati. Ukoliko je potrebno, uvijek možeš
otiæi u najbolji sanatorij. Ona i njen muž nisu se bojali bolesti.
Ona je s predbacivanjem odgovorila na Klarin povik: "Hajde, domaæice! Posluži
svoje goste! Nemoj ih tjerati od stola!"
"Ne, mi hoæemo plesati! hoæemo plesati!" povikao je granièar.
Ženka brzo natoèi sebi jednu èašu i ispije je.
"Plesati! Plesati!" vikali su ostali.
I mladi su se ljudi raspršili.
Glasna muzika doprla je iz druge sobe. Svirali su tango "Jesenje lišæe".
342
57
DVA ZETA
Dotnara je takoðer otišla plesati, domaæica je uposlila svoju prijateljicu da
joj pomogne raspremiti stol, i tako je kod stola starijih sad ostalo samo pet
muškaraca: sam Makarigin, njegov stari i dragi prijatelj iz doba graðanskog
rata, Srbin Dušan Rado-viæ, nekadašnji profesor na Institutu Crvene profesure,
odavno ukinutom; noviji prijatelj Slovuta, koji je završio pravni fakultet s
Makariginom, takoðer tužilac, takoðer general-major; i Maka-riginova dva zeta
- Inokentij Volodin, koji je na Makariginov zahtjev nosio svoju mišje sivu
uniformu sa zlatnim palmovim granama, i slavni pisac Nikola Galahov, laureat
Staljinske nagrade.
Makarigin je veæ proslavio svoje novo odlikovanje na banketu za svoje kolege,
i želio je da ova zabava bude više za omladinu, više u krugu obitelji. Ali
Slovuta, vrlo uvaženi kolega, propustio je prvu proslavu, jer se tek dan
ranije vratio s Dalekog istoka (bio je jedan od glavnih tužilaca u notornom
procesu protiv japanskih vojnih struènjaka, koji su pripremali bakteriološki
rat). Stoga ga je Makarigin morao pozvati veèeras. Meðutim je veæ prije pozvao
i Radoviæa, koji je službeno bio persona non grata: bilo je nezgodno primiti
Radoviæa zajedno s tužioèevim sadašnjim kolegom; Makarigin ga je zapravo
pozvao na tu obiteljsku zabavu naprosto zbog zadovoljstva da obnove stare
uspomene. Mogao je otkazati Radoviæu u posljednji trenutak, ali ljutilo ga je
što mora i pomišljati na tako kukavièki postupak. Stoga je odluèio da
Radoviæevu sumnjivu nazoènost ublaži sa svoja dva zeta; s diplomatom sa
zlatnim epoletama i piscem s medaljom laureata.
Sad, kad ih je ostalo samo petero kod stola, Makarigin se uplašio da æe
Radoviæ staviti neku zajedljivu primjedbu: bio je inteligentan èovjek, ali
sklon neobuzdanim i neopreznim izjavama kad bi se raspalio. I tako se
Makarigin trudio da razgovor vodi sigurnim, plitkim kanalima. Prigušivši svoj
obièno snažan glas, dobroæudno je peckao Inokentija, prekoravajuæi ga što mu
nije poklonio unuke kao utjehu u starosti.
343
"Napokon, što misle to dvoje?" tužio se. "Kakav je to par - ovan i ovca, bez
jagnjadi! Žive sami za sebe, debljaju se i nemaju nikakvih briga. Sve su to
lijepo riješili! Samo uludo troše svoj život! Upitajte ga je li on, pasji sin,
epikurejac. Dakle, Ino-kentij? Priznaj - zar ne da si sljedbenik Epikura?"
Nitko, èak ni u šali, ne bi mogao nazvati èlana svesavezne Komunistièke
partije novo-hegelijancem, novo-kantovcem, subjek-tivistom, agnostikom, ili
Bože oslobodi, revizionistom. Naprotiv, "epikurejac" je zvuèalo tako
bezazleno, da to èovjeku uopæe nije moglo smetati da bude i ortodoksni
marksist.
U tom je èasu Radoviæ, koji je dobro poznavao svaku pojedinost iz života
Utemeljitelja, primijetio: "Pa Epikur je bio dobar èovjek, materijalist. Sam
Karl Mara napisao je disertaciju o Epikuru."
Radoviæ je bio mršav i suh, i tamna pergamentna koža bila mu je nategnuta
preko kostiju.
Inokentij osjeti kako ga obuzima neki osjeæaj sigurnosti i blagostanja. Ovdje,
u ovoj sobi, koja je brujala od živahnog razgovora, smijeha i jarkih boja, i
sama pomisao da bi ga mogli uhapsiti èinila mu se nemoguæa. I posljednji
ostatak straha u dubini srca išèezao je. Brzo je pio, opustio se i veselo
gledao oko sebe u te ljude koji nisu znali ništa o njegovoj tjeskobi. Osjeæao
se sad kao miljenik bogova. Makarigin, pa èak i Slovuta, koji bi drugom
prilikom možda izazvali njegov prezir, sada su mu se èinili èovjeèni i dragi,
kao da ga i oni lièno zaštiæuju.
"Epikur?" on blistavih oèiju prihvati izazov. "Da, ja sam njegov sljedbenik.
Ne porièem. Ali vjerojatno bih vas iznenadio kad bih vam rekao da je
"epikurejac" rijeè koja se obièno krivo shvaæa. Kad ljudi žele reæi da je
netko previše pohlepan za životom, razvratnik, raskalašen - ukratko, svinja -
kažu za njega da je "epikurejac". Ne, èekajte malo, ozbiljno govorim", reèe on
spreèavajuæi Makarigina da ga prekine; sada je govorio uzbuðeno, okreæuæi
visoku vinsku èašu tankim, osjetljivim prstima. "Zapravo, Epikur zastupa
upravo suprotno od onoga što se obièno misli. On ukljuèuje nezasitne želje
meðu tri osnovna zla koja prijeèe ljudsku sreæu. On kaže: ljudskom je biæu
zapravo potrebno vrlo malo, i stoga njegova sreæa ne ovisi o sudbini. On nas
uopæe ne potièe na orgije. Istina je da obièan ljudski užitak smatra najvišim
dobrom. Ali on dodaje: kako se svi užici ne pojavljuju onog èasa kad ih
zaželimo, veæ njima prethode razdoblja nezado-voljene želje, dakle, nedostatka
užitka, on smatra da je najbolje odreæi se svih želja osim najskromnijih. Tako
njegovo nauèavanje oslobaða èovjeka od straha pred udarcima sudbine... I zato
je on veliki optimist, taj Epikur!"
"Ma nemoj reæi!" reèe Galahov iznenaðeno i izvuèe notes sa siæušnom olovkom od
slonove kosti. Usprkos svojoj meteorskoj slavi Galahov se nije pravio važan;
mogao se šaliti i pljeskati ljude po leðima jednako drugarski kao svaki drugi.
Nekoliko pramenova bijele kose veæ je zanimljivo blistalo iznad njegovog
prilièno tamnoputog, punog lica.
"Daj, natoèi mu još!" reèe Slovuta Makariginu, pokazujuæi Inokentijevu praznu
èašu. "Inaèe æe nam uši napuniti!"
344
Makarigin mu natoèi još vina i Inokentij ga s užitkom ispije. Tek sad, kad ju
je tako spretno obranio, uèinila mu se Epikurova filozofija dostojnom
nasljedovanja.
Radoviæ se nasmiješio tom neobiènom credu. Nije pio ni kapi alkohola (bio mu
je zabranjen), i veæi dio veèeri prosjedio je nepomièan, ozbiljan, odjeven u
nekakav strogi, poluvojnièki kaput, sa strogim naoèalima jeftinih okvira. Sve
donedavno, kad god bi pošao na šetnju u Steriitamaku nosio bi buðonijevski
šljem, baš kao što je nosio u graðanskom ratu ili za vrijeme NEP-a - ali danas
je to izazivalo smijeh prolaznika i lavež pasa. Naprosto je bilo nemoguæe
nositi ga sad u Moskvi - milicija to ne bi dopustila.
Slovuta, kojega je lice bilo mlohavo ali ne staro, odnosio se prema Makariginu
pomalo svisoka. Njegovo unapreðenje u gene-ral-lajtnanta veæ je bilo
potpisano. Meðutim, bio je uglavnom zadovoljan što ovdje sjedi s Galahovom i
zamišljao je kako æe, pošto nešto kasnije ode s ove zabave na drugu, kao
sluèajno primijetiti da je upravo pio s Koljom Galahovom, koji mu je rekao...
Zapravo Galahov mu nije rekao ništa i držao se vrlo rezervirano, vjerojatno
smišljajuæi novi roman. I tako se Slovuta, zakljuèivši da ovdje za njega više
nema ništa, spremio da ode.
Baš u tom trenutku sva je omladina odjurila da pleše. Makarigin je rekao sve
èega se mogao sjetiti da bi nagovorio Slovutu da još malo ostane, i napokon je
stao uporno zahtijevati da gost pogleda njegov "duhanski oltar". Makarigin je
u svojoj radnoj sobi imao zbirku raznih duhana kojom se veoma ponosio. On sam
obièno je pušio bugarski duhan za lulu, koji je nabavljao preko prijatelja, a
uveèe, kad bi se napušio lule do mile volje, prešao bi na cigare. Ali silno je
volio zaprepastiti svoje goste nudeæi im razlièite vrste duhana redom.
Vrata radne sobe bila su odmah iza njega, i on ih je otvorio i pozvao Slovutu
i svoje zetove da poðu za njim. Ali Inokentij i Galahov su odbili,
isprièavajuæi se da moraju pripaziti malo i na svoje žene. Tužilac je bio
uvrijeðen; ne samo to, bojao se da æe Dušan reæi nešto nezgodno. Pustivši
Slovutu da prvi uðe u radnu sobu, okrenuo se svom prijatelju i zaprijetio mu
prstom.
Zetovi se nisu žurili da potraže svoje žene. Bili su u onim sretnim godinama -
Galahov je bio nekoliko godina stariji od Inokentija - kad su ih još smatrali
mladima, ali ih nitko nije tjerao da plešu. Mogli su se prepustiti užitku
muškog razgovora, okruženi napola praznim bocama i ritmom daleke glazbe.
Galahov je baš prošloga tjedna poèeo razmišljati o tome da napiše nešto o
imperijalistièkim zavjerama i borbi sovjetskih diplomata za mir. Ovaj put to
nije zamislio kao roman, veæ kao dramu - tako je mogao izbjeæi mnoge stvari o
kojima ništa nije znao, kao što su pojedinosti o unutrašnjem ureðenju zgrada i
odjeæi. Sad je iskoristio ovu prilku da porazgovori sa svojim šurjakom,
nadajuæi se da æe kod njega naæi neke tipiène odlike sovjetskog diplomata i
karakteristiène pojedinosti iz života na Zapadu. Trebalo je da se radnja drame
odvija na Zapadu, ali sam Galahov proveo je tamo vrlo malo vremena na nekom
naprednom kongresu. Galahovu je bilo jasno da nije naroèito pametno pisati o
345
\
naèinu života, o kome ništa ne znaš, ali, posljednjih godina sve mu se više
èinilo da bi bilo lakše napisati fantastiène prièe o stanovnicima mjeseca nego
prièe o istinskom životu oko njega, gdje je svaka tema bila nabijena nizom
opasnosti.
Razgovarali su približivši glave preko stola; služavka je zveckala posuðem dok
ga je odnosila, glazba je dopirala iz susjedne sobe, a dolje se èulo metalno
mrmljanje televizora.
"Privilegij je pisca da postavlja pitanja", složi se Inokentij, a oèi su mu
još sjale kao onda kad je branio Epikura.
"Možda je to njegova nesreæa", primijeti Galahov.
Njegova plosnata bijela olovka od slonove kosti ležala je spremna na stolnjaku
...
"U svakom sluèaju, pisci me uvijek podsjeæaju na isljednike, ali isljednike
koji nikad ne idu na dopust, nikad se ne odmaraju; u vlaku ili za èajnim
stolom, na sajmištu ili u krevetu oni uvijek istražuju zloèine, stvarne i
izmišljene."
"Drugim rijeèima, podsjeæaju nas da imamo savjest?"
"Pa, èitajuæi vaše èasopise rekao bih: ne baš uvijek."
"Ali mi ne istražujemo zloèine èovjeka, veæ njegovo dostojanstvo, njegove
odlike."
"I upravo u tome vaš je rad suprotan djelovanju savjesti. Dakle, ti znaèi
želiš napisati knjigu o diplomatima?"
Galahov se nasmiješio. Bio je to muževan smiješak u skladu s njegovim krupnim
crtama lica, tako malo nalik nježnim crtama njegovog šurjaka.
"Ono što hoæeš, Ink, i što neæeš, ne odluèuje se baš tako jednostavno kao u
novogodišnjim intervjuima. Èovjek priprema materijal daleko unaprijed... Ne
mogu ispitivati bilo kojeg diplomata. Imam sreæu što si mi roðak."
"Tvoj izbor je mudar. Diplomat, koga ne poznaš, naprièao bi ti svakakve laži.
Napokon, mi moramo prilièno toga prikriti."
Gledali su jedan drugoga ravno u oèi.
"Razumijem. Ali... nije mi potrebno upoznati tu stranu tvog posla. Za
mene ..."
Aha! Dakle, tebe uglavnom zanima život u ambasadi, obièan radni dan, primanja,
predaja akreditiva."
"Ne, dublje od toga! Kako posao koji obavlja utjeèe na dušu sovjetskog
diplomata ..."
"Aha! Na njegovu dušu! Dobro, razumijem! Shvaæam. I do kraja veèeri reæi æu ti
sve. Ali prvo objasni ti meni nešto ... Zašto si napustio temu rata? Jesi li
je iscrpio?"
Galahov strese glavom. "Nemoguæe je nju iscrpiti." "Istina, imali ste vi sreæu
s tim ratom. Taj sukob, te tragedije - gdje bi to inaèe mogli naæi?"
Inokentij ga je veselo gledao.
Pisac se namršti i uzdahnuvši reèe: "Tema rata urezana mi je u srce."
"Pa napisao si remek-djela na tu temu." "I za mene je ona vjeèna. Vraæat æu
joj se do smrti." "Možda ne bi smio?" upita Inokentij vrlo tiho i oprezno.
"Moram!" odgovori Galahov savladan osjeæajem. "Rat uzdiže dušu èovjekovu ..."
346
"Dušu? Da", složi se Inokentij brzo, "ali pogledaj samo u što se pretvorila
literatura o ratu. Najuzvišenije su teme opisivanje kako se zauzima borbene
položaje, kako se usmjeruje razorna vatra; "neæemo zaboraviti, neæemo
oprostiti"; komandantova je rijeè zakon. Ali sve je to navedeno u vojnim
statutima mnogo uspješnije nego u literaturi. Da, naravno, uz put pokazujete i
kako je naporno tim jadnim vojnim komandantima èitati zemljopisne karte."
Galahov se smrknuo.
Inokentij brzo pruži ruku preko stola i položi je na Galahov-ljevu, rekavši
bez trunke ruganja u glasu: "Nikolaj, zar književnost zaista mora ponavljati
vojne statute? Ili novine? Ili parole? Majakovski je, na primjer, smatrao
èašæu da koristi isjeèak iz novina kao epigraf za pjesmu. Drugim rijeèima,
smatrao je èašæu da se ne uzdiže iznad novina! Ali onda, èemu uopæe
literatura? Napokon, pisac je uèitelj naroda; barem smo ga mi uvijek tako
shvaæali. A veliki pisac: oprosti, možda to ne bih smio reæi, spustit æu glas
- veliki pisac je, da tako kažem, druga vlada. I zato ni jedan režim nikad
nije volio velike pisce, veæ samo malene."
Šurjaci su se rijetko susretali i nisu jedan drugog dobro poznavali. Galahov
oprezno odgovori: "Ono što ti govoriš vrijedi samo za buržujski režim."
"Ma naravno, naravno", reèe Inokentij dobroæudno. "Mi imamo potpuno drugaèije
zakone. Mi imamo zanimljivu vrst literature koja se ne stvara za èitaoce, veæ
za pisce."
"Hoæeš reæi da nas mnogo ne èitaju?" Galahov je bio u stanju slušati kao i
stavljati vrlo ogorèene primjedbe o književnosti i
0 svojim vlastitim knjigama, ali jednoga se uvjerenja nikako nije mogao
odreæi: da ga èitaju, i to da ga èitaju mnogo. (Na isti je naèin Lanski
vjerovao da njegovi kritièki eseji oblikuju ukus, pa èak i karakter velikog
broja ljudi.) "Imaš krivo. Èitaju nas, možda
1 više nego zaslužujemo."
Inokentij žurno odmahne rukom.
"Ne, nisam to mislio ... Ah, glupost... Tast mi je dao previše vina pa sam sad
posve nesuvisao. Kolja, vjeruj mi: ne govorim ovo zato što smo u rodu, ja ti
zaista želim dobro, u tebi ima nešto što se meni vrlo sviða ... Zato sam
prisiljen da te upitam ... na svoj naèin: jesi li razmišljao o tome, kako ti
shvaæaš svoje mjesto u ruskoj književnosti? Napokon, ti bi veæ mogao izdati
svoja djela u šest svezaka. Imaš trideset sedam godina - u to je doba Puškin
veæ bio gotov. Tebi ne prijeti ta opasnost. Ali ipak, ne možeš izbjeæi pitanje
- tko si? Kakvim si idejama obogatio ovo naše izmuèeno doba? ... Osim,
naravno, onih nedvojbenih ideja, kojima te opskrbljuje socijalistièki
realizam?"
Mišiæi pod Galahovljevim èelom i obrazom lagano su se ustalasali.
"Dodirnuo si... bolnu taèku", odgovori on, zureæi u stolnjak. "Koji se ruski
pisac nije potajno odmjeravao prema Puškinovom fraku? Ili Tolstojevoj
košulji?" Dva puta je okrenuo olovku na stolnjaku i pogledao Inokentija oèima
koje sada nisu ništa skrivale. Osjeæao je potrebu da izgovori sve ono što ne
bi mogao reæi u književnim krugovima.
347
"Kad sam bio djeèak, na poèetku petoljetke, èinilo mi se da bih umro od sreæe
kad bih vidio svoje ime odštampano ispod pjesama. Èinilo mi se da bi to veæ
bila besmrtnost... Ali eto ..."
Saginjuæi se da pomakne stolice, prišla im je Dotnara.
"Ini! Kolja! Neæete me otpremiti? Vodite li jako mudar razgovor?" Ljupko je
naškubila usne.
Inokentij ju je ispitivaèki pogledao. Plavi uvojci padali su joj slobodno na
ramena baš kao i prije devet godina. Igrala se krajevima svog pojasa dok je
èekala da joj odgovore. Njena haljina višnjeve boje isticala joj je ružièaste
obraze.
Inokentij je ovakvu nije vidio dugo vremena. Posljednjih nekoliko mjeseci
uporno je isticala svoju nezavisnost, razliku izmeðu svojih pogleda na život i
njegovih. Ali tada se nešto u njoj slomilo - ili joj se u srce uvukao
predosjeæaj o rastanku? - i postala je tako pokorna, tako nježna. I premda joj
nije mogao oprostiti ono dugo razdoblje nerazumijevanja i otuðenja, premda je
znao da ne može pomaknuti sat natrag, ipak je ta njena pokornost u njegovoj
duši izazvala toplinu. Sad ju je privukao da sjedne kraj njega, premda je tako
prerano prekinuo razgovor sa Šurjakom. Bila je još vitka i gipka; dok je
sjedila tako blizu njega, svatko je mogao jasno vidjeti da voli svog muža i da
joj je dobro kraj njega. Inokentiju je naèas palo na um da bi zbog njene
buduænosti bilo bolje da ne izigravaju intimnost koja ne postoji. Ali joj je
ipak nježno gladio ruku u rukavu višnjeve boje.
Olovka od slonove kosti ležala je na stolu neupotrijebljena.
Oslonivši se na laktove, Galahov se zagledao kraj muža i žene kroz veliki
prozor osvijetljen svjetlima Kalužskih vrata. On nije bio u stanju iskreno
govoriti o sebi u nazoènosti neke ženske.
Ali eto - poèeli su štampati njegove sabrane poeme; na stotine kazališta po
èitavoj zemlji, ugledajuæi se u glavni grad, postavljala su na scenu njegove
drame; mlade su djevojke prepisivale njegove stihove i uèile ih napamet; za
vrijeme rata, najznaèajnije novine rado su mu ustupale prostor; okušao se u
eseju, noveli i kritici; napokon, izišao mu je i roman i postao je laureat
Staljinske nagrade. Što sad? Bilo je to èudno: imao je slavu, ali ne i
besmrtnost.
Ni sam nije opazio èime je i kada opteretio pticu svoje besmrtnosti, tako da
nije mogla uzletjeti. Možda je jedini trenutak njenog istinskog zamaha saèuvan
u onih nekoliko stihova koje su mlade djevojke sad uèile napamet. Njegove
drame, njegove novele i njegov roman umrli su stojeæi prije nego je navršio
trideset i sedmu.
Ali zašto bi èovjek morao èeznuti za besmrtnošæu? Veæina Galahovljevih drugova
nije za nju ni marila; njima je bilo mnogo više stalo do sadašnjeg položaja,
do toga kako im stvari idu za života. K vragu i besmrtnost, govorili su; nije
li mnogo važnije utjecati na tok dogaðaja u sadašnjosti? A utjecaja su imali.
Njihove su knjige služile narodu; objavljivale su se u golemim tira-žima;
stizale su po sistemu automatske masovne distribucije u sve knjižnice; i bili
su im posveæeni posebni mjeseci reklame. Naravno, nisu mogli pisati baš
istinu. Ali tješili su se mišlju da æe se jednog dana stvari promijeniti, i da
æe se onda vratiti ovim vremenima i ovim dogaðajima, i iskreno ih
pribilježiti, revidira-
348
juæi i ponovo preštampavajuæi svoje stare knjige. Sada se moraju usredotoèiti
na onu èetvrtinu, osminu, šesnaestinu - oh, do vraga, tridesetdruginu istine,
koja je bila moguæa! Jer, i malo je bolje nego ništa.
Ali Galahova je tištalo što je sve teže postajalo napisati novu stranicu.
Natjerao je sam sebe da piše po strogom dnevnom redu, borio se protiv
zijevanja, protiv svog lijenog mozga, protiv misli koje ga ometaju, protiv
osluškivanja dolazi li, recimo, poštar, protiv èitanja novina. Mjesecima je
pokušavao da ne gleda u Tolstoja, jer mu se uporni tolstojevski stil uporno
neprestano nametao. Pazio je da mu radna soba bude dobro prozraèena i da bude
uvijek ugrijana na taèno osamnaest stupnjeva, da stol bude uvijek èist - inaèe
nije mogao pisati.
Kad god bi zapoèeo neki veliki novi posao sav bi usplamtio, kleo bi se i
svojim prijateljima i samome sebi da ovog puta neæe praviti nikakvih ustupaka
ni prema kome, da æe ovog puta napisati pravu knjigu. Prvih nekoliko stranica
radio bi s oduševljenjem. Ali uskoro bi opazio da ne piše sam; da pred sobom
sve više osjeæa prijeteæu nazoènost osobe za koju piše; da nehotice preèitava
svaki odlomak oèima tog èovjeka. Taj èovjek nije bio èitalac, sugraðanin ili
prijatelj; nije bio èak ni bilo koji kritièar - uvijek je to, zbog neèega, bio
samo najznaèajniji kritièar, slavni Žabov.
Galahov je zamišljao žabova kako èita njegovo novo djelo i kako piše dugi
èlanak protiv njega preko èitavog stupca u Literarnoj Gazeti - a to se veæ
zaista i dogaðalo. Naslov eseja bi bio "Odakle vjetar puše?" ili "Još o
stanovitim pomodnim tendencijama na našem utrtom putu". Svoj napad ne bi poèeo
izravno, veæ s nekoliko sakrosanktnih rijeèi iz Bjelinskog ili Njekrasova, s
kojima se samo nitkov ne bi složio. Tada bi pažljivo izvrnuo te rijeèi
naglavce, prikazujuæi ih u nekom posve razlièitom svjetlu, tako da bi
Bjelinski ili Hercen jasno posvjedoèili, kako ta nova knjiga otkriva Galahova
kao antisocijalno, antihumano biæe, koje stoji na potpuno klimavim filozofskim
temeljima.
I tako bi, odlomak za odlomkom, Galahov pokušavao predu-sresti žabovljeve
primjedbe i prilagoditi im se; i knjiga bi se malodušno nastavljala, sve
dosadnija, poslušno se podvrgavajuæi kalupu.
Kad bi veæ bio na pola puta, Galahov bi uvidio da se njegova knjiga tiho
izmijenila, da i opet nije onakva kakvu je želio...
"A osobine naših diplomata?" reèe Inokentij s tužnim smiješkom, rastreseno
milujuæi zglob svoje žene. "Pa što bih mogao reæi? Možeš i sam zamisliti.
Visoka idejnost. Krajnja principijelnost. Duboka odanost našim ciljevima.
Duboka lièna odanost Jo-sifu Visarionovièu. Nepokolebljivo pokoravanje
direktivama iz Moskve. Neki odlièno znaju strane jezike, neki slabije. A neki
- pa recimo, nekolicina - veoma su skloni tjelesnim užicima. Zato što, kako
oni kažu, živimo samo jednom ... Ali to više nije tipièno."
349
58
FOSIL
Radoviæ kao da je odavno bio osuðen na neuspjeh: njegova su predavanja
otkazali još tridesetih godina; knjige mu nisu objavljivali; a povrh svega
napale su ga najrazlièitije bolesti. U grudima je imao krhotinu Kolèakove
granate, èir na dvanaestercu vukao se veæ petnaest godina, a èitav niz godina
morao je svako jutro vršiti muènu operaciju ispiranja želuca, bez èega ne bi
mogao ni jesti, ni živjeti.
Ali sudbina, koja znade mjeru i u svojoj tiraniji kao i u sklonosti,
zaštiæivala je Radoviæa upravo tim nedaæama. Premda je bio dobro poznati lik u
krugovima Kominterne, Radoviæ je ostao netaknut za vrijeme najkritiènijih
godina naprosto zato što nikad nije izlazio iz bolnice. Isto tako su prije
godinu dana, kad su sve Srbe koji su ostali u Sovjetskom Savezu ili uhapsili
ili natjerali u antititovski pokret, Radoviæa opet previdjeli, jer nije bio u
opticaju zbog slaba zdravlja.
Svjestan opasnosti svog položaja, Radoviæ se neprestano trudio da se suzdrži,
da nikad ne govori ono što misli, da nikad ne zapada u neku fanatiènu
raspravu; èinio je sve što je mogao da živi dosadnim životom invalida.
Suzdržavao se i u ovom trenutku, u èemu mu je pomagao duhanski stol. Ovalni
stoliæ iz rezbarene ebanovine imao je posebno mjesto u radnoj sobi. Kartonske
cjevèice, mali stroj za punjenje, zbirka lula na stalku i velika pepeljara od
sedefa bili su poredani na stoliæu. Do njega je stajao ormariæ od karelijske
brezovine, nalik na siæušnu apoteku s brojnim ladièicama, od kojih je svaka
sadržavala poseban tip cigarete, cigara, duhana za lulu, pa èak i burmuta. Sve
to zajedno Makarigin je nazivao "duhanski oltar".
Šutke slušajuæi Slovutino izlaganje o pripremama za bakteriološki rat, o
odvratnim zloèinima koje su japanski oficiri poèinili protiv èovjeèanstva (o
kojima je sudio na osnovu prouèavanja službenog materijala, sakupljenog tokom
istražnog postupka), Radoviæ je pregledavao i s užitkom mirisao sadržaje
ladica s duha-
350
nom, i nije se mogao odluèiti koji da odabere. Za njega je pušenje bilo ravno
samoubojstvu, svi su mu njegovi lijeènici to kategorièki branili, ali buduæi
da su mu isto tako branili da jede i da pije - te zapravo nije gotovo uopæe
ništa pojeo za veèerom - njegovi osjeti okusa i mirisa bili su posebno
osjetljivi na razlièite vrsti duhana, život bez pušenja èinio mu se krajnje
dosadnim. Na sve prigovore protiv njegove omiljene razonode odgovarao je:
"Fumo, ergo sum", našto bi smotao nekoliko listova najprostijeg jeftinog
duhana, koji je sada pretpostavljao ostalima s obzirom na svoje skuèene
financijske prilike. U Sterlitamaku, za vrijeme evakuacije, obièno je kupovao
listove od staraca na poljima i sam ih sušio i sjekao. Sad je, u dokolici svog
momaštva, utvrdio da mu rukovanje duhanom mnogo pomaže procesu mišljenja.
Èinjenica je da Radoviæ, èak da se i nije suzdržavao, ne bi imao ništa tako
strašno da kaže. On je bio marksist, meso njihova mesa, krv njihove krvi, i o
svemu je sudio vrlo pravilno. Meðutim, Staljinova je svita bila daleko više
alergièna na neznatne razlike u tonu i nijansi nego na potpuno kontrastne
boje, i zbog onih sitnih devijacija koje su Radoviæa razlikovale od ostalih
mogao je biti smjesta likvidiran.
I tako je on sreæom šutio, a razgovor je prešao s Japanaca na usporeðivanje
osobina cigara, u koje se Slovuta uopæe nije razumio, te se, štaviše, zamalo
zagušio nespretno povuèenim dimom. Zatim je razgovor skrenuo na tužioce: ne
samo da se teret njihova posla nije smanjivao s godinama, veæ je, premda je
bilo sve više tužilaca, postajao sve veæi.
"A što kaže statistika o zloèinu?" upita Radoviæ, nepokretan izvana, zatvoren
u oklop svoje pergamentne kože.
Statistika nije govorila ništa: bila je nijema i nevidljiva, i nitko nije znao
da li još uopæe postoji.
Ali Slovuta odgovori: "Statistika kaže da broj zloèina u našoj zemlji opada."
On nije proèitao samu statistiku, veæ ono što se o njoj govorilo u nekom
èasopisu.
I dodao je istim iskrenim tonom: "Ipak, ima još uvijek mnogo zloèina.
Nasljedstvo starog režima. Narod je vrlo pokvaren. Zatrovan buržoaskom
ideologijom."
Tri èetvrtine onih koji su u to vrijeme prolazili kroz sudnice odrasli su
poslije 1917, ali ta èinjenica Slovuti uopæe nije pala na um: to nije nigdje
proèitao.
Makarigin potvrdno kimne glavom - u to ga nije trebalo uvjeravati!
"Kad nam je Vladimir Iljiè govorio da æe kulturna revolucija biti mnogo teža
od oktobarske revolucije, nismo to mogli zamisliti! Tek sada razumijemo kako
je bio dalekovidan."
Makarigin je imao visoko èetvrtasto èelo i isturene uši.
Pušili su i zajednièki zadimili èitavu radnu sobu.
Makariginova je radna soba bila namještena vrlo razlièitim predmetima. Bio je
tu pisaæi stol, neèija starina, na osam okruglih i èvrstih nožica, a na njemu
pisaæi pribor po najnovijoj modi, s pola metra visokim modelom Spaske kule sa
satom i zvijezdom. Dvije masivne tintarnice u obliku tornjiæa kremijskog zida
bile
351
su suhe - magistar pravnih nauka Makarigin veæ je davno prestao pisati kod
kuæe; vrijeme koje je provodio u uredu doticalo mu je za sve, a tintarnice su
i tako bile beskorisne, buduæi da je pisma pisao naliv-perom. Iza staklenih
vrata ormara za knjige bili su poredani pravni priruènici i nekoliko uvezanih
godišta èasopisa Država i pravo. Bile su tu takoðer i stara Velika sovjetska
enciklopedija (s greškama i neprijateljima naroda), i nova Velika sovjetska
enciklopedija (takoðer s neprijateljima naroda), i Mala enciklopedija (takoðer
s greškama i neprijateljima naroda).
Makarigin se nije poslužio ni jednim od tih djela veæ dugo vremena, pa èak ni
beznadno zastarjelim, premda još uvijek valjanim kaznenim zakonikom 1926. -
sve je to tako uspješno nadomjestio niz manje-više tajnih direktiva, od kojih
je svaku poznavao po broju - 083 ili 005 povlaka 2742. Te direktive, koje su u
sobi usredotoèile svu mudrost pravosuða, bile su uvezane u malom fasciklu i
nalazile se na Makariginovom radnom mjestu. Knjige u njegovoj radnoj sobi nisu
bile tu da bi se èitale, veæ da bi impresionirale posjetioce. Jedina
literatura koju je Makarigin zaista èitao, noæu, ili u vlaku, ili za vrijeme
dopusta, bila je sakrivena u zakljuèanom ormaru: to su bili kriminalni romani.
Nad tužioèevim stolom visio je golemi portret Staljina u uniformi
generalissima, a malo poprsje Lenjina stajalo je na polici.
Slovuta, trbušast, debeo tako da mu je uniforma bila nategnuta, a meso se
prelijevalo preko visokog ovratnika, s odobravanjem je razgledao radnu sobu.
"Dobro ti živiš, Makarigin! Tvoj stariji zet je dva puta primio Staljinsku
nagradu, je li?"
"Dva puta", ponovi tužilac zadovoljno.
"A mlaði je prvi savjetnik?"
"Za sada tek drugi."
"Ne brini, bistar je on momak; dok treneš okom bit æe ambasador! A za koga
misliš udati najmlaðu?"
"Najmlaðu? Pokušao sam veæ nekoliko puta, ali djevojka je tvrdoglava. Neæe ni
da èuje. A i tako veæ predugo èeka."
"Školovana je? Èeka inženjera?"
Kad se Slovuta smijao, trbuh mu se tresao i èitavo bi se tijelo još više
napuhalo. "Za osamsto rubalja mjeseèno? Udaj ti nju za èekista - tako je, udaj
je za èekista, to je èvrsta investicija! E pa onda, Makarigin, najljepša hvala
što si me se sjetio; ne smiješ me zadržavati, znaš, ljudi me èekaju a skoro æe
jedanaest. Zdravo mi bio i ti, profesore, nemoj pobolijevati."
"Sve najbolje, druže generale."
Radoviæ je ustao da se pozdravi, ali Slovuta mu nije pružio ruku. Radoviæev
uvrijeðeni i prezrivi pogled slijedio je okrugla, široka leða Slovutina koga
je Makarigin otišao ispratiti do kola.
Ostavši sam s knjigama, Radoviæ je smjesta usredotoèio svoju pažnju na njih.
Prelazeæi rukom po policama izabrao je napokon, malo oklijevajuæi, jedan
svezak Plehanova. Upravo je odluèio da sjedne s njim u naslonjaè kad mu je
pogled privukla mala knjižica u živahnom crnom i crvenom uvezu na
Makariginovom stolu, te je uzeo i nju. Ali ta druga knjiga kao da mu je opekla
beživotne, pergamenaste ruke. Bila je to nedavno objavljena knjižica
352
k
pod naslovom Tito, izdajnièki maršal, koju je napisao neki Renaud de Jouvenel;
prvo izdanje od milijun primjeraka upravo je izišlo iz štamparija.
Tokom posljednjih dvanaestak godina kroz Radoviæeve ruke prošla je golema
kolièina infamnih, klevetnièkih, potpuno lažnih knjiga, ali uèinilo mu se da
nikad još nije u rukama držao ovakvu gadost. Iskusnim okom èovjeka koji
poznaje knjige preletio je njene stranice, i za nekoliko minuta uvidio je komu
je ta knjiga potrebna i zašto, kakva je ništarija njen pisac i koliko æe u
duši javnosti izazvati još nove žuèi protiv Jugoslavije, koja to nièim nije
zaslužila. Pošto je proèitao reèenicu, koja mu je privukla pogled: "Nema
potrebe potanko se zadržavati na motivima koji su Laszla Rajka naveli da
prizna; èinjenica da je priznao znaèi da je bio kriv" - Radoviæ je s gaðenjem
odbacio knjigu.
Naravno da nije bilo potrebno potanko se zadržavati na njegovim motivima! Nije
potrebno zadržavati se na tome, da su Rajka mlatili tokom preslušavanja,
muèili ga glaðu i nesanicom, a možda ga i povalili na pod i udarali ga èizmama
po genitalijama. (U Sterlitamaku je stari zatvorenik Adamson, s kojim se
zbližio veæ pri prvim rijeèima koje su izmijenili, pripovijedao Radoviæu o
nekim tamošnjim omiljenim metodama.) Nema potrebe! Èinjenica da je priznao
znaèi da je bio kriv!
Summa summarum staljinistièkog pravosuða!
Ali Jugoslavija je bila previše duboka rana, suviše bolna da bi se je
dodirivalo u razgovoru s Makariginom. I tako, kad se on vratio, bacivši
nehotièni zaljubljeni pogled na svoje novo odlikovanje ("nije to toliko sama
medalja, koliko èinjenica da te ne zaboravljaju"), Dušan je sjedio u
naslonjaèu, suzdržavajuæi se, zureæi u Plehanova.
"Hvala ti, Dušane, što nisi ništa izbrbljao. Bojao sam se da æeS nešto
bubnuti!" reèe Makarigin, izvlaèeæi cigaru i teško se bacivši na" divan s
uzdahom olakšanja.
"A što misliš da sam mogao bubnuti?" upita Radoviæ malo iznenaðeno.
"što si mogao bubnuti?" Tužilac odsijeèe vršak cigare. "Bilo što. Ti ne možeš,
a da nešto ne izlaneš." On pripali cigaru. "Kad je govorio o Japancima, sve su
ti se usta trzala od želje da proturjeèiš."
Radoviæ se uspravi. "Zato što je to sve namješteno, i to se može namirisati na
deset tisuæa kilometara."
"Zar si sišao s uma, Dušane? Pa to je partijska stvar! Kako to možeš nazvati
namještenim?"
"Nema to nikakve veze s Partijom! Zar ti zoveš Slovutu Partijom? Zašto smo tek
sada, 1949, otkrili pripreme kojima su se bavili 1943? Napokon, oni su veæ
èetiri godine naši zarobljenici. A uostalom, koja se zemlja, ako vodi rat, ne
priprema da ga zaoštri? Kako možeš biti tako povodljiv? Valjda vjeruješ i da
nam Amerikanci bacaju krumpirovu zlaticu iz aviona?"
Makariginove isturene uši porumenješe.
"Pa, moglo bi biti, a ako baš i ne bacaju, što onda? To je vladina politika -
to je kao na sceni: moraš govoriti glasnije,
23 U prvom krugu
353
moraš se služiti šminkom. Inaèe publika ne bi shvatila o èemu je rijeè."
Lica kao pergamenat, Raðoviæ je nastavio listati svezak Pleha-nova. Makarigin
je šutio i pušio, slijedeæi neku misao koja mu je neprestano izmicala.
Ubrzo se prisjetio. Posrijedi je bila njegova kæi Klara. Naizgled je sve bilo
u redu s Makariginovim kæerima, ali zapravo se s Klarom, najmlaðom, njegovom
ljubimicom, koja je bila najviše nalik na majku, veæ dugo vremena dogaðalo
nešto loše, osobito posljednjih mjeseci. Kad su objedovali utroje, nije to
više bio miran odmor u obiteljskom krugu kao nekad, veæ se sve pretvaralo u
ružnu prepirku. Klara je odbacivala svaku temu koja je bila jednostavna i
ljudska, i o kojoj se moglo raspravljati tako da ne ometa probavu, a umjesto
toga svaki je razgovor navodila na svoje "nesretnike" s kojima je radila i
prema kojima je oèigledno odbacila svaki oprez i budnost. Postala je žrtvom
sentimentalnosti; patetièno je tvrdila da meðu njima ima nevinih; vrijeðala je
oca i optuživala ga, oèigledno uvjerena da je baš on bio odgovoran za
osuðivanje nevinih ljudi. Znala bi se strahovito razbje-snjeti i uglavnom bi u
bijesu odlazila od stola, ne dovršivši ruèak.
Prije nekoliko dana otac je zatekao Klaru u blagovaonici: stavila je jednu
cipelu na kredenc. zakucavala u nju èavao svijeænjakom i pjevuckala nekakve
èudnovate nerazumljive rijeèi kao "udaraj, bubnju, udaraj" na melodiju koju je
njen otac smjesta prepoznao.
Trudeæi se što je više mogao da ostane miran, on primijeti: "Mogla bi odabrati
neku drugu pjesmu za takav posao, Klara. A "Suzama je obliven beskonaèni
svijet" - s tom pjesmom na usnama ljudi su umirali, odlazili na robiju!"
Iz tvrdoglavosti, ili vrag bi znao iz èega, ona se naroguši i ljutito reèe:
"Ma, zamisli! Plemeniti heroji! Odlazili na robiju! E, pa da znaš, odlaze i
sada!"
"Što?" Tužilac je bio potpuno zateèen tako bestidnom i neopravdanom
usporedbom. Kako se može do te mjere izgubiti osjeæaj za povijesnu
perspektivu? Jedva se suzdržavao i trudeæi se da ne ošamari svoju kæer,
istrgnuo joj je cipelu iz ruke i bijesno je bacio na pod:
"Kako se usuðuješ to usporeðivati! Partiju radnièke klase s tim fašistièkim
talogom!"
Ona je bila tvrdoglava; èak i da je udariš ne bi zaplakala. Samo je stajala,
nepomièna, s jednom nogom u cipeli, drugom u èarapi, na parketu:
"Ostavi se govorancija, tata! Kakva si ti radnièka klasa! Bio si nekad dvije
godine radnik, jako davno, a sad si veæ trideset godina tužilac. I ti si mi
neki radnik, a ni èekiæa nemaš u kuæi! Radnik, a bojiš se približiti
automobilu bez šofera! Postojanje odreðuje svijest - tako su nas uèili, zar
ne?"
"Da, društveno postojanje, budalo mala! I društvenu svijest!" "Dobro, a što po
tebi znaèi društveno? Neki imaju palaèe, drugi kolibe; neki imaju kola, a
drugi - poderane cipele. Sto je od toga društveno?"
354
Njen se otac gušio od bijesa i nemoæi. I opet ta vjeèna nemoguænost da se
mudrost starije generacije razumljivo i kratko protumaèi budalastoj mladeži.
"Ti si glupa! Ništa ne razumiješ i ništa ne uèiš!"
"Pa onda me nauèi! Hajde, nauèi me! Od kojeg novca živiš? Ne bi ti plaæali
tolike tisuæe da nešto ne daješ zauzvrat!"
Bijesna munja obasjala joj je potamnjelo lice.
"Višak rada, glupaèo! Èitaj Marxa. Ti imaš obrazovanje, struku - to je
akumulirani rad, i zato se dobiva veæa plaæa. A zašto tebi plaæaju osamnaest
stotina rubalja u tvom institutu? što za to radiš?"
Baš u tom trenutku njegova je žena upala u sobu; èula je prepirku, pa je i ona
stala koriti Klaru što sama pokušava popraviti cipelu, umjesto da pozove i
plati postolara. Zato postoje postolari; nije potrebno uništavati svijeænjak i
kredenc.
... Sada je, sjedeæi na divanu, Makarigin zatvorio oèi i vidio svoju kæer,
svoju ljubljenu i omraženu kæer, kako ga vješto obasipa uvredama; vidio ju je
kako podiže cipelu koju je bacio na pod, zuri u njega neko vrijeme, a zatim
šepajuæi odlazi u svoju sobu.
"Dušane, Dušane", uzdahnu Makarigin tiho. "Što da radim sa svojom kæeri?"
"S kojom kæeri?" iznenadio se Radoviæ. I dalje je listao po Plehanovu.
Makariginovo se lice uopæe nije sužavalo od sljepooènica prema bradi, široko
èetvrtasto lice odgovaralo je ozbiljnoj društvenoj odgovornosti tužioca.
Velike uši stršale su mu poput sfinginih krila. Bilo je neobièno vidjeti
zbunjenost na takvom licu.
"Kako se to dogodilo, Dušane? Kad smo gonili Kolèaka, tko je mogao zamisliti
da æe nam djeca ovako zahvaliti?"
Isprièao je dogaðaj s cipelom.
Radoviæ je izvukao prljavi komadiæ jelenje kože iz džepa i veoma dirnut,
obrisao naoèale. Bez njih je bio kratkovidan. Rekao je:
"Kraj mene stanuje jedan krasan mladiæ, demobilizirani oficir. Katkada
razgovara sa mnom. Meðu ostalim mi je prièao kako se u vojsci uvijek služio
istim zaklonom kao i vojnici. Kad god bi došli njegovi starješine, uvijek su
ga korili: "Zašto nemaš poseban zaklon? Zašto ti posilni ne kuha posebno? Ti
ne poštuješ sam sebe! Zašto misliš da dobivaš oficirsko sljedovanje!" Meðutim,
taj mladiæ je imao odgoj poput našega, lenjinistièki -- èovjek to naprosto ne
može uèiniti! To bi bilo uvredljivo! I zato mu je zapovjednik naprosto dao
nareðenje: "Ne sramoti svoj oficirski èin!" A on se obratio vojnicima i rekao:
"Sagradite mi zaklon! Unesite mi namještaj!" Starješine su ga pohvalili: "To
si veæ davno morao uèiniti.""
"Pa, što bi ti htio?" namršti se tužilac. Stari Dušan postao je tokom godina
neugodan. Bio je ljubomoran zato što nije uspio, pa je morao podbadati druge.
"što bih htio?" Radoviæ opet metne naoèale na nos i ustane, mršav i uspravan.
"Djevojka ima pravo! Na to su nas upozoravali. Èovjek mora biti u stanju uèiti
od svojih neprijatelja."
355
"Ti predlažeš da uèimo od anarhista?" zapanjeno upita tužilac.
"Ni govora, Pjotre. Ja samo apeliram na partijsku svijest!" povièe Dušan,
podižuæi ruku i ispruživši dugaèki prst. ""Beskonaèni svijet obliven suzama"?
I - višak rada? Pa možda još i nekoliko dodatnih honorara? Ti zaraðuješ osam
tisuæa rubalja, zar ne? A èistaèica dvjesta i pedeset?"
Makariginovo je lice postalo potpuno èetvrtasto. Na jednoj strani trzao mu se
obraz.
"Ti si poludio u toj tvojoj špilji! Izgubio si svaku vezu sa stvarnošæu! što
bi trebalo da radim? Da odem sutra do njih i zatražim dvjesta i pedeset
rubalja? Kako bih živio? Izbacili bi me, pomislili bi da sam sišao s uma!
Napokon, ostali se ne bune!"
Da bi podvukao svoj odgovor, Radoviæ je, upiruæi prstom poput koplja,
naglašavao rijeèi kao da njima ubada.
"Moramo se proèistiti od te buržoaske truleži. Temeljito oèistiti! Pogledaj u
što si ogrezao! Pjotr! U što si se pretvorio?"
Makarigin pruži ruku kao da se želi obraniti.
"Pa zašto sada živimo? Zašto smo se borili? Zar se ne sjeæaš Engelsa?
"Jednakost ne znaèi izjednaèiti sve s nulom!" Kreæemo prema stanju u kojem æe
svatko uspijevati i cvjetati!"
"Ne skrivaj se iza Engelsa! Taj primjer koji si dao više je nalik na
Feuerbacha: "Tvoja prva odgovornost je prema tebi samom. Ako si ti sretan,
uèinit æeš i druge sretnima.""
"Prekrasno reèeno!" reèe Makarigin, plješèuæi rukama u znak odobravanja. "Eto,
vidiš, to nikad nisam ni proèitao. Pokaži mi gdje si to našao." >
"Prekrasno!" nasmije se Radoviæ i èitavo mu se tijelo zatrese od užasnog
smijeha nalik na kašalj. "To je moral Wildeovog mlinara Hugha! Ne! Onome tko
sam nije dvadeset godina patio, zabranio bili da se bavi filozofijom."
"Ti si sasušeni fanatik! Mumija! Prethistorijski komunist!" "A nisi li ti malo
prebrzo postao historijski?" Radoviæ zgrabi sa stola uramljenu fotografiju
sjedokose žene koja je nosila kožnati kaput i držala mauzer u ruci. "Lena je
bila na strani Šljapni-kova, zar se ne sjeæaš? Trebalo bi da budeš sretan što
je umrla. Da nije, zacijelo ti ne bi dali da vodiš proces protiv Šahtinskog!"
"Ostavi to!" naredi mu Makarigin problijedivši iznenada. "Ne diraj uspomene!
Fosilu! Fosilu!"
"Nisam ja fosil! Ja samo tražim lenjinsku èistoæu!" Radoviæ je spustio glas.
"Nitko ovdje o njoj ne piše ni rijeèi. U Jugoslaviji radnici rukovode
proizvodnjom. Tamo ..."
Makarigin se nasmiješi ironièno i neprijateljski. "Ti si Srbin; Srbinu je
teško biti objektivan. Ja to shvaæam i opraštam ti. Sjeæaš li se što je Mars
rekao o "balkanskom provincijalizmu"? Balkan nije èitav svijet."
"Ipak ..." usklikne Radoviæ, ali se naglo prekine. Ovo je bila granica iza
koje se moglo slomiti èak i prijateljstvo nastalo u crvenoarmijskom odredu
prije trideset godina. Bila je to granica iza koje Pjotr Makarigin nije mogao
biti ništa drugo do tužilac.
356
Radoviæ se opet naborao u malog, pergamentnog èovjeèuljka.
"Hajde, nastavi, nastavi, fosilu!" zahtijevao je Makarigin ne-prijaznim
glasom. "Hoæeš reæi da je polufašistièki režim u Jugoslaviji socijalistièka
vlada? Hoæeš reæi da je ono što mi ovdje imamo devijacija? Konac revolucije?
Stare optužbe! Davno smo ih slušali, ali oni koji su se usudili da ih izreknu
sad su na drugom svijetu. Još si zaboravio reæi da smo osuðeni na pogibiju u
borbi s kapitalistièkim svijetom. Jesi li to htio reæi?"
"Ne! Ne!" ponovo je oživio Radoviæ, dok mu je lice blistalo gledajuæi u
buduænost. "To se nikad neæe dogoditi! Kapitalistièki je svijet rastrovan
neusporedivo gorim proturjeènostima. I kao što su svi u Kominterni
prorokovali, ja èvrsto vjerujem da æemo ubrzo biti svjedoci oružanog sukoba
izmeðu Amerike i Engleske za svjetsko tržište!"
357
59
USLI SU PRVI U GRAD
U dnevnoj sobi plesali su uz muziku s golemog novog kombiniranog radio-
gramofona. Makariginovi su imali pun ormar ploèa, meðu kojima su bili i govori
Oca naroda, s njegovim razvuèenim samoglasnicima, mukanjem i stranim
naglaskom. (Te se ploèe moglo naæi u svim pristojnim kuæama, ali, poput svih
normalnih ljudi, ni Makariginovi ih nikad nisu slušali. Bilo je tu i pjesama
kao "Najdraži i najvoljeniji", i pjesme o avionima koji "su prvi", i
djevojkama koje dolaze "poslije njih".) Meðutim, slušati ove pjesme u ovoj
kuæi bilo bi jednako neumjesno kao ozbiljno razgovarati o biblijskim èudesima
u salonu nekog plemiæa. Ploèe koje su se trenutno svirale bile su iz
inozemstva, ploèe koje se nisu mogle nabaviti ni u trgovinama, niti su se
izvodile na radiju, a meðu njima je bilo èak nekoliko emigrantskih ploèa s
Lešèenke.
U sobi do dnevne bilo je ugašeno centralno svjetlo. Klara je ukljuèila
televizor. Sobu je resio i pijanino na kojemu nitko nije svirao otkako je
kupljen; šareni pokrivaè na poklopcu nikad se nije skidao. Televizori su se
upravo pojavili, i ekran nije bio veæi od koverte. Slika je bila pjegava i
veoma nemirna. Kao radio--inženjer Klara je morala biti u stanju sama riješiti
taj problem, ali ona je radije pozvala ženku. Premda trenutno potpuno pijan,
on je dobro znao svoj posao. (On je inaèe radio na snažnom ureðaju, koji je
ometao emisije stranih radio-stanica.) Teturajuæi pomalo još je bio dovoljno
pri svijesti da popravi sliku prije nego ga je alkohol potpuno obuzeo.
Iz dnevne sobe staklena vrata su se otvarala na balkon, i kad bi se razmaknuli
tamni svileni zastori pružao se pogled na živahan promet Kalužskih vrata - na
automobilske farove, crvene i zelene semafore, crvene žmigavce - sve pod
snijegom koji je padao i padao.
U sobi je bilo previše namještaja da bi osam parova moglo plesati istovremeno,
pa su plesali na smjenu. Upadljivo razlièit od živahnih lica djevojaka i
revnog izraza poruènika MVD-a bio je smiješak Lanskoga koji je izgledao kao da
se isprièava, kao
358
da želi da mu se oprosti zbog toga što se bavi ovako površnom zabavom. Mladi
referent s Lenjinskim ordenom plesao je s Dine-rom dok mu ona napokon,
iskoristivši njegovu zbunjenost, nije naredila da potraži drugu plesaèicu.
Tokom èitave veèeri, tanušna djevojka ugodna lica, jedna od Klarinih kolegica,
nije skidala oèiju s mladog službenika Vrhovnog sovjeta. On se obièno klonio
obiène omladine; meðutim, umorno polaskan njenom pažnjom odluèio je da nagradi
tu mršavicu plesom. Poèeo je svirati tustep. A poslije njega su svi stali
zahtijevati pauzu.
Jedna od djevojaka Baškirki poèela je raznositi sladoled.
Mladi referent odveo je svoju partnericu do prozora kraj balkona gdje su u
kutu bila dva naslonjaèa, donio joj je sladoled i pohvalio je da dobro pleše.
Ona se nasmiješila i kao da je željela nešto reæi. Primijetio je njen nervozni
vrat i prilièno ravne grudi pod tankom bluzom i, iskoristivši èinjenicu što su
ih zastori djelomièno sakrivali, blagonaklono joj je dodirnuo ruku koja je
poèivala na koljenu. Djevojka je poèela uzbuðeno govoriti:
"Vitalij Jevgenjeviè, kakva sreæa što sam vas ovdje našla! Molim vas nemojte
se ljutiti na mene što se usuðujem govoriti o poslovima kad niste u službi,
ali vas je nemoguæe uhvatiti u Vrhovnom sovjetu." (Vitalij je odmaknuo ruku s
djevojèine.) "Veæ pola godine logorska karakteristika mog oca i moja molba za
pomilovanje leže u vašem sekretarijatu. Otac je paraliziran." (Referent se
povukao kao da se brani u svoj naslonjaè i žlièicom iskopao malu kuglicu
sladoleda. Djevojka je veæ zaboravila na svoj sladoled i nespretno je rukom
zahvatila žlièicu; žlièica je odskoèila, uprljala joj haljinu, pala na pod
kraj balkonskih vrata i ostala tamo ležati.) "On se više uopæe ne može služiti
desnom stranom! Još jedna kap - i gotov je! Veæ je osuðen na smrt; zašto ga
sad držite u zatvoru?"
Usne mladog službenika iskrivile su se u neugodnoj grimasi. "Znate, vrlo je...
netaktièno od vas što ovdje sa mnom o tome razgovarate. Naš uredski telefonski
broj nije tajna, telefonirajte mi i ja æu vam zakazati sastanak. Uz put, po
kojem je èlanu vaš otac osuðen - po pedeset i osmom?"
"Oh, ne, ne, nije!" uzvikne djevojka s olakšanjem. "Zar mislite da bih vas se
usudila moliti da je on politièki? On je obuhvaæen zakonom od sedmog
kolovoza!"
"U sluèaju osuda od sedmog kolovoza takoðer su odbaèene molbe za pomilovanje."
"Ali to je užasno! On æe umrijeti u logoru! èemu držati u zatvoru èovjeka koji
je osuðen na smrt?"
Mladi èinovnik zurio je u djevojku raširenih oèiju.
"Ako tako rezoniramo, što onda preostaje od zakonodavstva?" On se ironièno
nasmiješi. "Napokon, njega je sud osudio. Zar to ne razumijete? I što to uopæe
znaèi "umrijeti u logoru"? Netko mora umrijeti i u logoru. Kad doðe vrijeme
umiranju, zar je važno gdje se umire?"
On ljutito ustane i ode.
Njegove su rijeèi odzvanjale onim uvjerenjem i jednostavnošæu, koja èak i
najspretnijem govorniku ne daje moguænosti da odgovori.
359
! i
Netaktièna djevojka šutke je pošla preko dnevne sobe u blagovaonicu, gdje su
veæ bili posluženi kolaèi i èaj i, tako da je Klara nije primijetila, obukla
kaput u predvorju i otišla.
Klara je prèkala oko televizora tako da je slika postala još gora. (Ženka je
nestao u kupaonici.)
Pošto je ona mršava, zabrinuta djevojka prošla kraj njih, Galahov, Inokentij i
Dotnara prešli su u dnevnu sobu. Lanski im je došao u susret.
Mi posebno volimo one ljude koji nas znadu cijeniti. Lanski je s
razumijevanjem ocijenio ono što je Galahov dosad napisao, i oèekivao je od
njega još više - i stoga je s to veæim zadovoljstvom Galahov suraðivao s
Lanskim i pomagao njegovoj karijeri.
Aleksej je sad bio u onom veselom raspoloženju u kojem na zabavi èovjek može
reæi èak i nešto pomalo drsko, a da ne ostavi loš dojam.
"Nikolaj Arkadeviè!" usklikne on razvedrivši se. "Priznajte da u dubini duše
uopæe niste pisac. Znate li što ste vi zapravo?" (To je zvuèalo kao
ponavljanje Inokentijeva pitanja, i Galahov je bio malo u neprilici.) "Vi ste
vojnik!"
"Vojnik, naravno!" I Galahov se nasmije muževnim smiješkom.
Malo je zažmirio kao da gleda nekamo daleko. Èak i najveæi dani njegove
literarne karijere nisu njegovo srce ispunili takvim osjeæajem ponosa, a iznad
svega takvim osjeæajem èistoæe, kao što ga je doživio onoga dana kad ga je
neki ludi zanos natjerao da se probije do štaba jednog gotovo opkoljenog
bataljona. Tu je doživio artiljerijsku vatru, a poslije je, kasno u noæi, u
skloništu koje se treslo od bombardiranja, jeo iz jednog lonca s èetvoricom
èlanova štaba bataljona, i osjeæao da je na ravnoj nozi s tim okorjelim
ratnicima.
"Onda mi dopustite da vam predstavim mog ratnog druga s fronta, kapetana
Šèagova."
šèagov je stao uspravno, ni ne trudeæi se da zauzme pozu poštovanja. Njegov
veliki ravni nos i široko lice davali su mu veoma otvoren izgled.
Naprotiv, slavni pisac, kad je vidio odlikovanja, medalje i dva znaka za rane
u borbi, oduševljeno mu je i èvrsto stegao ruku. "Major Galahov", nasmiješi se
on. "Gdje ste se vi borili? Hajde, sjednite i prièajte."
Sjeli su na divan, stisnuvši Inokentija i Dotty. Htjeli su da i Lanski sjedne
k njima, ali on je napravio tajnovitu kretnju rukom i išèezao. Jasno da susret
veterana iz prvih redova nije mogao proæi bez piæa. šèagov objasni da se
sprijateljio s Lanskim jednog potpuno ludog dana u Poljskoj, petog rujna 1944,
kad su ruske snage u naletu prodrle sve do Nareva i prešle ga tako reæi na
balvanima; znali su da prvog dana ide lako, ali da æe ih skupo stajati ako
èekaju. Drsko su se probili kroz Nijemce, otvarajuæi koridor širok manje od
kilometra; našto su Nijemci požurili da im presijeku put s tri stotine tenkova
sa sjevera i dvije stotine s juga.
Tek što su poèele ratne prièe, šèagov je odbacio jezik kojim se služio svakog
dana na sveuèilištu, a Galahov uobièajeni govor
360
redakcija, sastanaka i napose, uzvišeni posebni jezik kojim se pišu knjige.
Obojica su prezreli jezik dnevne sobe, jer je naprosto bilo nemoguæe tako
izlizanim i opreznim medijem prikazati soènu i zadimljenu stvarnost fronta.
Poslije nekoliko rijeèi strahovito su im poèele nedostajati psovke, ali to je
ovdje, na žalost, bilo nezamislivo.
Toga se trenutka Lanski pojavio s tri vinske èaše i nedovršenom bocom konjaka.
Privukao je stolicu da bi obojicu vidio, i natoèio im piæe.
"U zdravlje vojnièkog prijateljstva!" objavi Galahov žmirkajuæi.
Ispili su nadušak.
"Ovdje ima još!" Lanski je podigao bocu prema svjetlu i prijekorno je stresao.
Natoèio je ostatak.
"Za one koji se nisu vratili!" podigne Šèagov èašu.
Ispili su. Lanski se krišom ogledao oko sebe i sakrio praznu bocu iza divana.
Novo pijanstvo pomiješalo se sa starim.
Lanski je usmjerio razgovor prema svom udjelu u dogaðajima: pripovijedao je
kako je tog nezaboravnog dana, kao novopeèeni ratni dopisnik, koji je tek
prije dva mjeseca završio fakultet, došao na front po prvi put; kako se
povezao kamionom (kamionom koji je vozio antitenkovske mine Šèagovu), kako su
se probili pod njemaèkom topovskom vatrom od Dlugosedla do Kabata kroz koridor
tako uzak da su "sjeverni" Nijemci bacali topovske granate na položaje
"južnih" Nijemaca; kako se tog istog dana i na tom istom mjestu ruski general
koji se vraæao na front poslije dopusta zaletio džipom ravno u Nijemce, te ga
više nikad nisu vidjeli.
Inokentij, koji je slušao njihov razgovor, upita kako su savladavali strah od
smrti. Lanski je sad veæ bio uzbuðen i bez oklijevanja odgovori da u takvim
oèajnièkim trenucima smrt nije strašna, da èovjek na nju zaboravlja. Šèagov je
podigao obrvu i iznio svoje mišljenje:
"Ne bojiš se smrti sve dok te ona ne zahvati. Isprva se ne bojiš nièega, a
kasnije je upoznaš i - bojiš se svega. Ali utjeha je u tome što smrt kao da te
se zapravo ne tièe: ti postojiš, a smrt ne; kad smrt doðe, tebe više nema."
Netko je stavio ploèu "Vrati se k meni, malena".
Galahovu su sjeæanja Šèagova i Lanskog bila nezanimljiva: prije svega, on nije
sudjelovao u toj operaciji o kojoj su oni govorili, nije poznavao Dlugosedlo,
Kabat i Novo Mjasto, a drugo, on nije bio mali ratni dopisnik poput Lanskoga,
veæ "strateški" dopisnik. On bitke nije promatrao s taèke gledišta nekog
trulog drvenog mosta ili sitnih polja kudjelje u nekom selu, veæ šire,
uzimajuæi u obzir, kao general ili maršal, njihovu stratešku funkciju.
Galahov je prekinuo razgovor.
"Da, to je rat! Upadamo u njega kao nespretni graðani, a vraæamo se èeliènih
srdaca... Aleksej, jesu li i kod vas pjevali "Pjesmu ratnih dopisnika"?"
361
"Naravno da jesu!" reèe Lanski i poène pjevuckati ispod glasa.
"Nera, Nera!" pozove Galahov. "Doði i pomogni nam. Pjevat æemo "Pjesmu ratnih
dopisnika"."
Kad bi mu pravilni bijeli zubi zablistali, nestalo bi opuštenosti na njegovom
tamnoputom licu. Dinera im pritrèi.
"Naravno!" reèe ona, ponosno zabacivši glavu, "i ja sam veteran s fronta!"
Iskljuèili su gramofon i njih troje je zapjevalo, nadoknaðujuæi iskrenošæu
nedostatak muzikalnosti: Od Moskve do Bresta, nema nigdje mjesta gdje na
prašnom frontu nismo bili; s notesom i Leicom, sa strojnicom-majkom led i
vatru mi smo iskusili!
Svi su se okupili da slušaju. Omladina je sa znatiželjom promatrala slavnog
èovjeka, koga se nije moglo vidjeti svakoga dana. Promukla nam grla votka je
satrla
teško je na suši grlu žednom; ako tko što kaže, nek kuša po našem vojevati
barem samo jednom.
Tek što su poèeli pjevati šèagov se, premda je i dalje zadržao smiješak na
usnama, iznutra ohladio. Obuzeo ga je osjeæaj krivnje zbog njegovog neumjesnog
oduševljenja, osjeæaj krivnje prema onima koji, naravno, nisu bili ovdje -
koji su tamo èetrdeset prve gutali valove Dnjepra, koji su èetrdeset druge
grizli borove iglice u šumama Novgoroda. Aleksej Lanski bio je ugodan momak, a
Galahov vrlo uvaženi pisac, ali oni su vrlo malo znali o tom frontu, koji su
sad pretvorili u svetinju, èak i najsmioniji dopisnici, oni koji su se
uvlaèili u najvruæi pakao - a takvi nisu bili u veæini - toliko su se
razlikovali od vojnièke mase na frontu, koliko se grof koji ore zemlju
razlikuje od roðenog seljaka. Dopisnici nisu potpadali pod vojnièke propise i
nareðenja, niti pod borbenu disciplinu, i zato im nitko nije mogao zabraniti
vladanje koje bi se kod vojnika smatralo veleizdajom: paniku, spašavanje
vlastitog života, bijeg s podruèja bitke. Odatle provalija izmeðu psihologije
obiènog vojnika iz prvih redova, kojega su noge urasle u zemlju na isturenom
položaju, koji nema kamo da se sakrije i koji æe možda i poginuti na ratištu,
i dopisnika s njegovim malim krilima koji se za dva dana mogao vratiti u svoj
moskovski stan.
Gdje smo biti znali
tenk nam nisu dali
novinar kad gine - nije važno;
s pištoljem u ruci
i na grdnoj muci
u gradove smo prvi ulazili snažno!
362
To, "u gradove smo prvi ulazili", odnosilo se na dvije-tri anegdote o nekim
dopisnicima koji su se, pošto su krivo proèitali svoj položaj na topografskoj
karti, dovezli dobrom cestom - buduæi da se emkom i tako nije moglo voziti po
lošoj - ravno u neki grad u nièijoj zemlji i, kao opareni, opet odjurili
natrag. Zamišljeno se poigravajuæi prstima svoje žene, Inokentij je slušao; i
on je imao svoje mišljenje o tome što ta pjesma znaèi. Nije imao ratnog
iskustva, ali znao je kakav je položaj naših ratnih dopisnika. Naš dopisnik
uopæe nije bio onaj reporter bijednik, o kome su pjevali - reporter èiji je
život navodno malo vrijedan, koji bi mogao izgubiti posao ako zakašnjava s
izvještajima o senzacionalnim dogaðajima. Našeg dopisnika, èim bi pokazao
svoju novinarsku propusnicu, primali bi kao važnog dostojanstvenika, od kojega
valja sakriti nedostatke svog "gospodarstva" i pokazati svoje zasluge. Kamo
god bi pošao primali su ga gotovo kao da ima pravo da izdaje nareðenja. A
uspjeh dopisnika nije ovisio o brzini i taènosti kojom je dostavljao svoje
izvještaje, veæ o pravom pristupu stvari, o pravilnoj taèci gledišta. S
pravilnom filozofijom dopisnik se nije oèigledno morao probijati do tog i tog
mostobrana, do tog i tog opasnog mjesta; prihvatljivu interpretaciju dogaðaja
mogao je formulirati jednako dobro i u pozadini. Pošto je nekako uspjela
podesiti televizor, ponosna na svoj uspjeh, Klara je izišla iz polumraène sobe
i stala tako da ju je Lanski vidio. Gledao ju je od glave do pete i pomislio
kako je dražesna - da, imala je zgodno tijelo, i opæenito mu se zaista
sviðala. Nasmiješio se, gledajuæi je svojim jasnim oèima dok je pjevao
posljednji stih, u kojem se izvornom triju sad pridružila polovica društva:
Za novine pijmo
pobjedu zalijmo
doživjet je neæemo, moj druže;
ako to tko èuje,
i tko zapisuje
s tobom æe nas spomenuti, druže.
Tek što su odjeknule posljednje rijeèi, kad se negdje u blizini zaèulo
šištanje i èitav je stan utonuo u mrak.
"Eksplozija", povikao je neki glas i mladež se stala valjati od smijeha. Kad
se smijeh malo stišao, netko se u mraku našalio: "Mika! Sto to radiš? To nije
Ljusja, to sam ja!"
Svi su se opet nasmijali. Onda su stali razgovarati, svi u isti mah, ne
trudeæi se uopæe da nešto poduzmu. Tu i tamo netko bi upalio šibicu, ugasio je
ili odbacio na pod dok je još gorjela.
Svjetlo je prodiralo kroz prozore. Iz predsoblja je Baškirka obavijestila
domaæicu: "Na stepeništu gori svjetlo!"
"Gdje je Ženka? Ženka! Doði da popraviš svjetlo!"
"Ženka ne može popraviti svjetlo", odgovori netko uvjerenim, mraènim glasom.
"Treba pozvati elektrièara!" naredi tužioèeva žena iz blagovaonice. "Klaroèka,
zovi centralu!"
"Neka Klara ostane ovdje! što æe nam elektrièar? Ona to može i sama
popraviti."
363
"Kakve to gluposti govorite, vi mladi ljudi?" strogo zapita tužioèeva žena
negdje iz tame, "Želite li da moju kæer ubije struja? Molim, ako netko želi
popraviti - neka izvoli. Inaèe æemo telefonirati."
Nastala je neugodna šutnja.
Netko je rekao da je kvar vjerojatno u televizoru, ili možda kod osiguraèa u
stropu. Ali nitko od prisutnih, od tih korisnih èlanova društva, tih potomaka
dvadesetog stoljeæa nije priskoèio u pomoæ. Ni diplomat, ni pisac, ni
književni kritièar, ni mladi èinovnik važne državne ustanove, ni glumac,
granièar, ni student prava. Progovorio je tek onaj vojnik u èizmama, kojega se
nazoènost nekima uèinila suvišnom:
"Dopustite, ja æu. Klara Petrovna, molim vas, iskopèajte televizor."
šèagov je pošao u predsoblje; djevojke Baškirke, trudeæi se da potisnu hihot,
svijetlile su mu ostatkom stearinke. Kuæedoma-æica je danas pohvalila djevojke
i obeæala im deset rubalja više nego što su se dogovorile. One su bile veoma
zadovoljne svojim poslom ovdje, i nadale su se da æe do iduæeg proljeæa
prištedjeti dovoljno novaca za lijepe haljine - pa da naðu muža u gradu, tako
da se ne moraju vraæati kuæi.
Kad se svjetlo opet upalilo, Klara više nije bila meðu gostima. Iskoristivši
tamu, Lanski ju je odveo u jedan pokrajni hodnik gdje ih nitko nije mogao
vidjeti; tu su stajali iza ormara. Lanski ju je veæ nagovorio da pristane na
doèek Nove godine u restoranu "Aurora". Bio je oèaran što æe ta porugljiva,
nemirna djevojka nesumnjivo postati njegovom ženom i kritiènim prijateljem,
koji mu neæe dopustiti da sustane ili pogriješi. Sagnuo se i ljubio joj ruke i
izvezene krajeve dugih rukava.
Klara je gledala odozgo na njegovu pognutu glavu i gušila se od navale
osjeæaja. Nije bila njena krivnja što onaj drugi muškarac i ovaj nisu bili
jedna osoba, veæ dva razlièita èovjeka. Nije bila njena krivnja što je došlo
vrijeme kad je potpuno dozrela i kad joj je, po neumoljivim zakonima prirode,
bilo suðeno da poput rujanske jabuke padne u ruke onoga, koji za njom posegne.
364
60
DVOBOJ, KOJI SE NE ODVIJA PO PRAVILIMA
Sam na svom gornjem ležaju, s kupolastim stropom koji se nad njim prostirao
poput nebeskog svoda, zakopavši lice u topli jastuk i zamišljajuæi da su to
Klarine grudi, Rostislavje gorio od sreæe. Prošlo je pola dana od onog
poljupca koji ga je toliko uzbudio, a još uvijek nije želio da okalja svoje
sretne usnice pohlepnim jelom ili praznim rijeèima.
"Napokon, vi me ne biste mogli toliko èekati!" rekao joj je.
A ona je odgovorila: "Zašto ne? Mogla bih ..."
"Evo, ti opet izbjegavaš poštenu mušku raspravu, licem u lice!" zazvuèi zvonki
mladi glas gotovo taèno iznad njega. "Kao obièno, opet se radije nabacuješ
ptièjim rijeèima!"
"A ti kao obièno baš ništa ne govoriš - nego se izražavaš u zagonetkama!
Pitija! Mavrinska pitija! Zašto ti misliš da ja gorim od želje da s tobom
raspravljam? Možda je to meni jednako dosadno kao pokušavati nekom starom
seljaku utuviti u glavu da sunce ne obilazi oko zemlje. On to nikad neæe
nauèiti, ma koliko dugo živio."
"Zatvor je pravo mjesto za rasprave! Nema boljega! Vani bi te zbog toga vrlo
brzo zatvorili. Ali ovdje upoznaješ prave diskutante! A ti odbijaš tu priliku?
Je li tako?"
Sologdin i Rubin bili su zaokupljeni svojim vjeènim razmiricama; ni jedan ni
drugi nisu htjeli napustiti bojno polje, da se ne bi reklo da priznaju poraz,
te su još uvijek sjedili na opustjelom mjestu, gdje se slavio roðendan.
Adamson se veæ davno vratio svom Monte Christu. Prjanèikov je otrèao da
prelista prošlogodišnji Ogonjek, koji se tu odnekuda stvorio. Neržin je,
otpra-tivši Kondrašev-Ivanova, otišao da posjeti podvornika Spiridona.
Potapov, dokraja ispunjajuæi svoje dužnosti kuæedomaæice, oprao je suðe,
stavio noæne ormariæe na mjesto, i sad je ležao na krevetu s jastukom preko
lica da se zaštiti od buke i svjetla. Mnogi su u sobi spavali, drugi su tiho
èitali ili pripovijedali, i veæ je nastupio onaj sat kad su se ljudi poèeli
pitati nije li dežurni možda zaboravio iskljuèiti bijelu žarulju i ukljuèiti
modru, noænu. A
365
Sologdin i Rubin još uvijek su sjedili na praznom ležaju Prjan-èikova.
Sologdin tiho reèe: "Kažem ti iz iskustva da se prava rasprava odvija poput
dvoboja. Zajednièki izaberemo posrednika - mogli bismo èak odmah pozvati
Gleba. Uzmemo komad papira i povuèemo po sredini crtu. Gore napišemo predmet
rasprave. Zatim svatko iznese na svojoj polovici stranice svoje poglede na taj
predmet, što može jasnije i jezgrovitije. Vrijeme za pisanje je neogranièeno,
da se ne bi potkrale sluèajne greške."
"Praviš budalu iz mene", prigovori Rubin pospano, opuštenih naboranih kapaka.
Iznad brade, lice mu je izražavalo beskonaèan umor. "što misliš, da æemo
raspravljati do jutra?"
"Naprotiv!" usklikne Sologdin veselo, blistavih oèiju. "U tome i jest ljepota
prave rasprave izmeðu dva muškarca! Mlaæenje prazne slame rijeèima može
trajati tjednima. Ali rasprava na papiru je nešto, što katkad završava za
deset minuta: smjesta postaje oèigledno da protivnici ili govore o posve
razlièitim stvarima, ili da se zapravo slažu. Ukoliko se utvrdi da uopæe ima
smisla nastaviti raspravu, nastavljaju naizmjenièno ispisivati svoje argumente
svaki na svojoj polovici strane. Baš kao u dvoboju: udarac! - odgovor! - ubod!
- ubod! Nema moguænosti da se izmièe, da se nijeèe ono što se maloèas reklo,
da se mijenjaju rijeèi - i zato, poslije dva ili tri zapisa, pobjeda jednoga i
poraz drugoga postaju oèigledni."
"Ne postavlja se vremenska granica?"
"Za obranu istine? Ne!"
"I zaista se neæemo potuæi zbog toga?"
Sologdinovo zažareno lice se smraèi. "Znao sam da æe tako biti. Ti mene prvi
napadaš ..."
"Po mom mišljenju, ti si prvi! ..."
"... prišivaš mi svakojaka imena, a imaš poveliku zalihu: Mraènjak!
Natražnjak! ..." (izbjegavao je neshvatljivu stranu rijeè "reakcioner"),
"službeni ulizica..." (izbjegavajuæi naziv "profesionalni lakej"), "branitelj
popova! Znaš više pogrdnih rijeèi nego nauènih pojmova. Ali kad god ja
predlažem iskrenu raspravu, ti si prezaposlen, nisi raspoložen, suviše si
umoran!"
Sologdin je osjeæao veliku potrebu za raspravom kao uvijek u nedjelju uveèe, u
vrijeme koje je po njegovom dnevnom redu bilo odreðeno za zabavu. Osim toga,
ovaj je dan za njega umnogome bio dan uspjeha.
A Rubin je zaista bio umoran. Oèekivao ga je nov, težak i ne posebno
simpatièan posao. Sutra ujutro morao se sam, bez ièije pomoæi, dati na
stvaranje èitavog jednog novog podruèja nauke, i morao je èuvati snagu.
Valjalo je napisati i pisma. Èekali su ga mongolsko-finski, španjolsko-arapski
i ostali rjeènici. Èekali su ga i Èapek, Hemingway i Sinclair. Osim toga, što
zbog onog šaljivog procesa, što zbog sitnièavog zabadanja njegovih susjeda,
što zbog proslave roðendana nije èitavo veèe bio u stanju završiti jedan vrlo
važan posao opæedržavnog karaktera.
Ali bio je vezan nepisanim zakonima zatvorskih diskusija. Rubin nije smio sebi
dopustiti da izgubi ni u jednoj raspravi, jer je bio glasnogovornik
progresivne ideologije u šaraški.
366
"Ali o èemu bismo mogli raspravljati?" upita Rubin raširivši ruke. "Meðu nama
je veæ sve reèeno."
"O èemu? Prepuštam izbor tebi!" odgovori Sologdin s galantnom gestom, kao da
svom protivniku prepušta izbor oružja i terena za dvoboj.
"U redu, odabirem: ni o èemu!"
"To nije u skladu s pravilima!"
Rubin je razdraženo cupkao crnu bradu. "U skladu s kakvim pravilima? Koja su
to pravila? Kakva je ovo uopæe inkvizicija? Shvati veæ jednom: da bi se
korisno raspravljalo mora se negdje naæi zajednièki jezik, mora postojati
barem neka suglasnost u osnovnim crtama ..."
"Dakle, tako! Na to si ti navikao! Možeš braniti svoj stav samo protiv
istomišljenika! Ne znaš raspravljati kao muškarac."
"A kako ti raspravljaš sa mnom? Napokon, ma gdje poèeli, što god iskopali...
Na primjer, misliš li ti da su dvoboji još uvijek najbolji naèin da se iskupe
uvrede?"
"Pokušaj dokazati protivno!" odgovori Sologdin blistajuæi od zadovoljstva.
"Tko bi klevetao drugoga, kad bi još uvijek bilo dvoboja? Tko bi se usudio
gnjaviti slabije?"
"I opet ti sa svojim smiješnim vitezovima! Tebi je uopæe mrak srednjega
vijeka, glupo, naduveno viteštvo, križarski ratovi
- to je tebi tako reæi vrhunska taèka iz povijesti!"
"Tada je ljudski duh zaista dosegao svoj vrhunac!" potvrdi Sologdin,
uspravivši se. "Velièanstveni trijumf duha nad tijelom! Nezadrživa težnja s
maèem u ruci prema posveæenim ciljevima!"
"A karavane opljaèkanog blaga? Ti nisi ništa drugo nego konkvistador, je li ti
to jasno?"
"Ti mi laskaš!" odgovori Sologdin samozadovoljno.
"Laskam ti? Pa to je užas! Užas!" I Rubin, da bi prikazao taj užas, zarine
prste obje ruke u prorijeðenu kosu na tjemenu. "Ti si
- dosadni hidalgo!"
"A ti si biblijski fanatik! Drugim rijeèima, opsjednut!" uzvrati mu Sologdin.
"Eto, i sam vidiš: o èemu mi možemo raspravljati? O odlikama slavenske duše
prema Homjakovu? 0 restauraciji ikona?" "U redu", složi se Sologdin. "Veæ je
kasno, i ne inzistiram na nekom bitnom pitanju. Ali hajde da provjerimo
proceduru dvoboja na nekom zgodnom, jednostavnom predmetu. Predložit æu ti
nekoliko, pa možeš odabrati, želiš li raspravljati o neèemu s podruèja
književnosti? To je tvoje podruèje, a ne moje." "Na primjer?"
"Pa, na primjer, kako bi valjalo shvatiti Stavrogina?" "Pa o tome ima veæ na
desetke kritièkih eseja ..." "Ti ne vrijede ni prebite pare! Èitao sam ih.
Stavrogin! Svidri-gajlov! Kirilov! Može li ih èovjek doista shvatiti? Oni su
složeni i neshvatljivi, kao što su samo ljudi u životu! U životu rijetko
možemo èovjeka upoznati od poèetka, a dokraja - nikad! Uvijek iskrsne nešto
nepredviðeno. Zato je Dostojevski tako velik! A književni teoretièari
zamišljaju, da nam mogu potpuno osvijetliti ljudsko biæe. Smiješno!"
367
Ali primijetivši da se Rubin sprema da ode - jer došao je trenutak kad se
moglo povuæi, a da se ne pretrpi sramotu - Sologdin reèe brzo: "U redu!
Predlažem nešto s podruèja æudo-rednosti: znaèenje ponosa u životu èovjeka."
Rubin slegne ramenima i reèe s dosadom u glasu: "Zar smo opet gimnazijalci?"
Ustao je. Bio je to trenutak kad se mogao èasno povuæi.
"Vrlo dobro. Dakle, ovaj predmet..." reèe Sologdin uhvativši ga za rame.
"Ma hajde", odmakne se Rubin, premda ne ljutito. "Nemam ja vremena za
natezanje. Kakva ozbiljna rasprava! Ti si divljak! Peæinski èovjek! U tvojoj
glavi sve stoji naopaèke! Ti si jedini èovjek na èitavoj planeti koji ne
priznaje tri zakona dijalektike. A sve drugo potjeèe od njih!"
Sologdin odbaci tu optužbu odmahnuvši ružièastim dlanom. "Ja da ih ne
prihvaæam? Ja ih sad prihvaæam."
"što? Ti prihvaæaš dijalektiku?" Rubin naškubi debele mesnate usne i tepajuæi
reèe: "Piliæu! Doði ovamo da te poljubim! Ti prihvaæaš dijalektiku?"
"Ne samo da sam je prihvatio - nego sam o njoj i razmišljao! Razmišljao sam o
njoj svakog jutra èitava dva mjeseca. A ti nisi!"
"Ti si razmišljao? Zlato moje! Ti si sjajan!" Rubin je dalje škubio usne. "A
možda si - jedva se usuðujem upitati - možda si èak prihvatio i kriterije
gnoseologije?"
Sologdin se namršti. "Vještina da se izvedene zakljuèke primijeni na djelu? Pa
to i jest stvarno znanje."
"Ah, ti si dakle stihijski materijalist!" reèe Rubin. "To je pomalo
primitivno. Ali o èemu onda imamo raspravljati?"
"Kako to nusliš?" pobuni se Sologdin. "Opet ni o èemu? Ako nemamo zajednièku
osnovicu - nemamo o èemu raspravljati, ako imamo zajednièku osnovicu - nemamo
o èemu raspravljati! Nema ništa, sad izvoli raspravljati."
"Kakva je to obaveza? O èemu æemo raspravljati?"
Sologdin je takoðer ustao i energièno je mahao rukama.
"Slušaj! Prihvaæam bitku pod najnepovoljni]im uvjetima za mene. Pobijedit æu
te oružjem istrgnutim iz tvojih vlastitih ruku! Raspravljat æemo o postavci da
ti sam ne razumiješ ta tri velika zakona! Nauèio si ih napamet, poput papige,
a nikad nisi razmišljao o njihovoj suštini. Mogu te na njima uloviti kad god
zaželim!"
"Dobro, u redu, ulovi me!" Rubin nije mogao odoljeti. Bio je bijesan sam na
sebe, ali opet se dao uhvatiti u raspravu.
"Molim", reèe Sologdin sjedajuæi. "Izvoli sjesti."
Rubin je i dalje stajao, još uvijek u nadi da æe otiæi.
"Dakle, poènimo s neèim jednostavnim", reèe Sologdin zadovoljno. "Pokazuju li
nam zakoni dijalektike smjer razvoja ili ne?"
"Smjer?"
"Da! Kamo nas taj razvoj vodi", reèe on. "Taj ... proces."
"Dakako."
"A u èemu ti to zapravo vidiš? Taèno u èemu?" upita Sologdin hladno.
368
"Pa, u samim zakonima. Oni utjelovljuju kretanje." Sad je i Rubin sjeo. Poèeli
su govoriti tiše i ozbiljnije. "Koji zakon zapravo utjelovljuje kretanje?" "Pa
prvi ne, naravno. Drugi? Možda, treæi." "Hm. Treæi? A kako ga možemo
definirati?"
"što definirati?"
"Smjer kretanja, naravno."
Rubin se namršti. "Slušaj, èemu zapravo sav ovaj skolasti-
cizam?"
"Ti to nazivaš skolasticizmom? Nemaš pojma o taènim nau-
kama. Ako nam zakon ne daje brojèane odnose, a uz to ne znamo u kojem se
smjeru kreæe razvoj, ne znamo zapravo ništa. U redu. Poènimo s drugog kraja.
Ti èesto i rado ponavljaš: "negacija negacije". Što po tvom shvaæanju te
rijeèi znaèe? Na primjer, možeš li mi reæi da li se negacija negacije uvijek
pojavljuje u toku razvoja, ili se ne pojavljuje uvijek?"
Rubin je malo razmišljao. Pitanje je bilo neoèekivano. Obièno nije bilo
izraženo na ovaj naèin. Ali, kao obièno u raspravi, prikrio je svoje
oklijevanje i požurio je da odgovori: "U osnovi, da. Veæim
dijelom."
"Eto!" zaurla Sologdin zadovoljno. "Imaš èitavi žargon - "u osnovi", "veæim
dijelom"! Znaš tako izmiješati stvari da više ne znaš gdje je poèetak, a gdje
kraj. Ako netko kaže "negacija negacije" odmah ti se u duhu pojavi zrno,
stabljika koja iz njega nièe, i deset novih zrna na stabljici. Dosadno! Veæ mi
se smuèilo od toga!" Kao da je vitlao sabljom, zasijecajuæi u gomilu Saracena.
"Odgovori mi izravno: kad dolazi do negacije negacije, a kad ne dolazi? Kad je
neizbježna, a kad je nemoguæa?"
Rubinovom umoru više nije bilo ni traga. Usredotoèio je svoje zalutale misli
na ovu raspravu, koja nije bila nikome potrebna, a
ipak je bila važna.
"Kakvo je praktièno znaèenje pitanja "kad do nje dolazi?"
i "kad ne dolazi?""
"Hajde, hajde! Kakvo je praktièno znaèenje jednog od tri osnovna zakona, iz
kojih se sve izvodi? Kako se s tobom uopæe
može razgovarati?"
"Ti okreæeš stvari naglavce!" pobuni se Rubin. "Fraze! Opet fraze! To jest,
prazne rijeèi..." "Naglavce!" inzistirao je Rubin. "Mi bismo držali da je
neoprostivo izvesti analizu konkretnih pojava iz gotovih zakona dijalektike. I
stoga ne moramo ni znati "kad do nje dolazi" i "kad ne
dolazi"."
"Dobro, reæi æu ti! Ali ti æeš odmah ustvrditi da si to cijelo
vrijeme znao, da se to samo po sebi razumije, da je to oèigledno ...
Dakle, slušaj: ako je moguæe povratiti prijašnju kakvoæu stvari
kretanjem u obratnom smjeru, onda ne postoji negacija negacije! Na primjer,
ako je matica èvrsto uvijena i treba je odviti, ti æeš je odviti. To je
obratan proces, prelaz kolièine u kakvoæu, a nikako negacija negacije! Ako,
meðutim, izmjenom smjera kretanja nije moguæe ponovno izazvati raniju kakvoæu,
vratiti se u prijašnje stanje, tada razvoj moie nastupiti putem negacije, ali
samo ako su unutar nje dopustiva ponavljanja. Inaèe, nepovratne æe promjene
24 U prvom krugu
369
biti negacija samo u onim sluèajevima, u kojima su moguæe negacije samih tih
negacija!"
"Intelektualna akrobatika", promrmlja Rubin. "Stari trikovi iz logike ..."
"Da nastavimo s maticom. Ako joj pokvariš lozu dok je uvijaš, ne možeš je više
vratiti u prijašnje stanje kad je odviješ. To stanje možeš povratiti samo ako
baciš maticu u kotao vrelog èelika, protjeraš kroz kalup, dobiješ
šesterostrani štapiæ, istokariš ga i, napokon, napraviš novu maticu."
"Slušaj, Dmitrij", prekine ga Rubin umirujuæim glasom, "ne možeš ozbiljno
razlagati dijalektiku na osnovu matice."
"Zašto ne? Zašto bi matica bila gora od zrna? Ni jedan jedini stroj ne može se
sastaviti bez matica. Dakle vidiš, svaki stupanj za sebe ne može se više
izmijeniti. On negira prethodni, a u odnosu na staru maticu, koju si pokvario,
nova matica je negdcija negacije. Jednostavno?" I on isturi svoju kozju
bradicu.
"Èekaj malo!" reèe Rubin. "U èemu si me pobio? Ono što si upravo rekao
dokazuje da treæi zakon zaista daje smjer razvoja."
Metnuvši ruku na srce, Sologdin se nakloni.
"Kad ti ne bi bio tako hitra uma, Leve, teško da bi mi bilo toliko stalo do
èasti da s tobom razgovaram! Da, treæi zakon zaista daje smjer! Ali èovjek se
mora nauèiti služiti onim što neki zakon pruža! Umiješ li ti to? Jesi li u
stanju raditi s tim zakonom, a ne ga naprosto obožavati? Sam si izveo
zakljuèak da on zaista daje smjer. Ali upitajmo se: èini li to uvijek? U
prirodi, u organskom svijetu, uvijek: roðenje, rast, smrt. Ali što je s
neživim svijetom? Ne uvijek, daleko od toga."
"Ali nas prvenstveno zanima društvo."
"Tko je to "mi"? Društvo nije moj predmet. Ja sam inženjer. Društvo? Jedino
društvo koje ja priznajem, je društvo prekrasnih dama." On šaljivo pogladi brk
i nasmije se.
"Pa", izjavi Rubin zamišljeno, "možda u tome svemu ima neko racionalno jezgro.
Ali u cjelini, sve miriše po praznim, napuhanim rijeèima. Dijalektika se time
nimalo ne obogaæuje."
"Prazne, napuhane rijeèi su ono što ti govoriš!" reèe Sologdin planuvši
iznova, prekidajuæi ga pokretom ruke. "Ako sve izvodiš iz ova tri zakona ..."
"Ali veæ sam ti rekao - mi to ne èinimo."
"Ne?" upita Sologdin zaèuðeno.
"Ne!"
"Pa onda - od kakve su koristi ti zakoni?"
"Slušaj", poène Rubin Sologdinu dokazivati naglašeno, kao da deklamira. "Što
si ti, komad drva ili ljudsko biæe? Mi o svim pitanjima odluèujemo na bazi
konkretne analize materijala, razumiješ li? Èitava ekonomska doktrina izvodi
se iz izvještaja o proizvodnji. Rješenje svakog društvenog problema zasniva se
na analizi klasne situacije."
"Pa što æe vam onda ta tri zakona?" bjesnio je Sologdin zaboravivši na tišinu
u sobi. "Hoæeš reæi da vam nisu potrebni?"
"O, da, veoma su nam potrebni", reèe Rubin brzo.
"A zašto? Ako se iz njih ništa ne može izvesti? Ako se iz njih ne može
utvrditi èak ni smjer razvoja, ako su to samo praz-
370
ne rijeèi? Ako je potrebno samo ponavljati kao papiga "negacija negacije",
onda kog æe nam vraga?"
Potapov je uzalud pokušavao prigušiti sve veæu buku jastukom. Napokon je
bijesno zbacio jastuk s glave i podigao se u krevetu.
"Slušajte, prijatelji, ako veæ neæete spavati, onda bar poštujte san drugih,
ako veæ..." I znaèajno je pokazao prstom na Rusku, koji je ležao poprijeko na
gornjem ležaju. "Ako veæ ne možete naæi neko bolje mjesto."
Razumne ljude ponukalo bi na šutnju ljutito upozorenje Po-tapova, koji je
volio red, i tišina koja se spustila na polukružnu sobu, a koju su Rubin i
Sologdin sad posebno osjetili, te nazoènost doušnika (premda Rubin, naravno,
nije imao nikakva razloga da glasno ne izvikuje svoja uvjerenja).
Ali njih dvojica nastavili su gotovo jednako kao ranije. Njihova duga
rasprava, koja im zacijelo nije bila prva, tek je zapoèela. Shvatili su da
moraju iziæi iz sobe, buduæi da nisu bili u stanju ni govoriti tiše, ni
prekinuti razgovor. Izišli su nabacujuæi se putem rijeèima sve dok se vrata od
hodnika nisu za njima zatvorila.
Gotovo istog trenutka kad su izišli, ugasilo se bijelo svjetlo i upalilo
noæno.
Ruska Doronin, koji je pažljivo pratio njihovu raspravu, bio je, usprkos tome,
posljednji èovjek na svijetu koji bi sakupljao "materijal" s namjerom da ih
prokaže. On je èuo Potapovljevo neizreèeno upozorenje i shvatio ga, premda
nije vidio Potapovljev prst uperen na sebe - i osjetio je onu nepodnošljivu
bol, koja nas obuzme kad nas optužuje netko èije mišljenje poštujemo.
Kad je zapoèeo svoju dvostruku igru s oficirom službe sigurnosti, sve je
unaprijed predvidio; zavarao je šikina; bio je na najboljem putu da razotkrije
doušnike, koji æe primiti po 147 ru-balja - ali bio je nemoæan protiv sumnji
svojih prijatelja! Njegov usamljenièki plan, upravo zato što je bio tako
neobièan i tako tajanstven, osudio ga je na prezir i sramotu. Zaprepastilo ga
je da ti odrasli, sposobni, iskusni ljudi nisu dovoljno širokogrudni da ga
shvate, da mu vjeruju, da uvide da nije izdajica.
I, kao što se dogaða uvijek kad proigramo sklonost svojih prijatelja, onda
jedan èovjek koji nas i dalje voli postaje dvostruko dragocjen.
A kad je taj èovjek, osim toga, žena...! Klara! ... Ona æe razumjeti! Sutra æe
joj isprièati o svom opasnom pothvatu, i ona æe ga razumjeti.
Bez nade da æe zaspati, zapravo bez ikakve želje da zaspi, prevrtao se na svom
groznièavom krevetu, sjeæajuæi se Klarinog ispitivaèkog pogleda i kujuæi još s
veæim samopouzdanjem plan da pobjegne ispod bodljikave žice uz obronak na
cestu, a odatle autobusom ravno u središte grada.
Dalje æe mu pomoæi Klara.
Teže je naæi jednog èovjeka meðu sedam milijuna ljudi u Moskvi, nego u èitavoj
pustoj pokrajini Vorkute. U Moskvu valja pobjeæi...
371
61
ODLAZAK U NAROD
Neržinovo prijateljstvo s podvornikom Spiridonom Rubin i Sologdin dobroæudno
su nazivali "odlazak u narod". Po njihovom mišljenju Neržin je tražio istu onu
veliku, puèku istinu koju su prije njegova vremena uzalud tražili Gogolj,
Njekrasov, Hercen, slavenofili, narodnjaci, Dostojevski, Lev Tolstoj i
naposljetku Va-
sisualije Lohankin.
Rubin i Sologdin nisu se trudili da sami traže tu grubu, puèku
istinu, jer su posjedovali èistu, apsolutnu istinu.
Rubin je vrlo dobro znao da je pojam "naroda" izmišljen, da je nedopustivo
uopæavanje; da je svaki narod razdijeljen na klase, a da se èak i klase
vremenom mijenjaju. Tražiti najuzvišenije shvaæanje života u seljaèkoj klasi
bilo je nisko i besplodno, zato što je samo proletarijat dokraja dosljedan i
revolucionaran, što njemu pripada buduænost. Jedino u kolektivizmu i
nesebiènosti proletarijata može se naæi najuzvišenija shvaæanja života.
Sologdin je isto tako dobro znao da je "narod" opæeniti naziv za skupinu ljudi
vrlo nezanimljivih, sivih, grubih, obuzetih na svoj neprosvijeæeni naèin
svakodnevicom. To mnoštvo ne èini osnovicu kolosa ljudskog duha. Samo
jedinstvene liènosti, blistave i odvojene, razasute poput raspjevanih zvijezda
po mraènom nebt^ postojanja, nose u sebi najuzvišenije razumijevanje.
Obojica su bili uvjereni da æe Neržin prerasti taj interes, da æe postati
zreliji i poèeti stvari promatrati s druge strane. Neržin je, meðutim, iskušao
veæ u svim krajnostima. Ruska književnost devetnaestog vijeka, nabujala od
sažaljenja za stradajuæeg brata, stvorila je u Neržinu, kao i u svima koji su
je po prvi put èitali, sliku sjedokosog Naroda s oreolom, u srebrnom okviru,
naroda koji u sebi utjelovljuje svu mudrost, moralnu èistoæu i duhovnu
velièinu.
Ali to je bilo daleko, na policama; bilo je to negdje tamo - u selima i
poljima na raskršæu devetnaestog vijeka. Sad je nastupilo dvadeseto stoljeæe,
i ta su mjesta davno prestala postojati pod ruskim nebom.
372
Nije više bilo stare Rusije, umjesto nje sad je postojao Sovjetski Savez; u
njemu je bio jedan veliki grad. Mladi Gleb odrastao je u tom gradu. Iz roga
obilja nauka je sipala na njega uspjehe. Utvrdio je da ima brzi duh, ali da
ima drugih kojima je um još brži, koji ga daleko nadmašuju bogatstvom znanja.
I Narod je ostao na policama za knjige, a on je bio uvjeren da nešto znaèe
samo oni koji u glavama nose teret kulture èitavog svijeta: enciklopedisti,
poznavaoci starine, ljudi koji cijene ljepotu; visokoobrazovani, mnogostrani
ljudi. Èovjek mora pripadati toj eliti! Neuspjeli mogu ostati po strani.
Ali poèeo je rat, i Neržin se u vojsci prvo našao meðu prijevoznicima;
nespretan, gušeæi se od stida, hvatao je konje po pašnjaku da bi ih zauzdao
ili uzjahao. Nije znao jašiti, nije znao upregnuti konja, nije znao nabadati
sijeno, i èak bi se i èavao koji bi udario èekiæem neminovno savio, kao da se
ruga nespretnom radniku. I što se više Neržin muèio, to je glasniji bio
grohotan smijeh neobrijanog, prostog, nemilosrdnog i strahovito neugodnog
Naroda oko njega.
Zatim je Neržin napredovao do èina artiljerijskog oficira. Opet je postao mlad
i sposoban; hodao je èvrsto utegnut opasa-èem mašuæi štapiæem koji je negdje
putom našao, jer inaèe nije imao što nositi. Bezobzirno se vozio na papuèicama
jureæih kamiona, bijesno psovao pri prelazu rijeka, bio je spreman da napada u
ponoæ ili po kiši, i predvodio je poslušan, odan, vrijedan i, dosljedno tome,
ugodan Narod. Oni su, taj njegov vlastiti, osobni mali Narod, pažljivo slušali
njegove propagandne govore o onom velikom Narodu, koji je ustao kao jedan
èovjek.
Tada su Neržina uhapsili. Veæ u prvim istražnim i tranzitnim zatvorima, u
prvim logorima, ošamuæen tim smrtonosnim udarcima, užasnuo se videæi nalièje
nekih "izabranih" ljudi: u prilikama gdje su èvrstina karaktera, snaga volje i
odanost drugovima bile od životne važnosti za zatvorenika, gdje su mogle
odrediti sudbinu njegovih supatnika, ti su se nježni, osjetljivi,
visokoobrazovani ljudi koji su cijenili ljepotu vrlo èesto vladali kao
kukavice, spremni da se povuku, vješti u opravdavanju vlastite opaèine; vrlo
brzo su degenerirali u izdajice, prosjake i licemjere. Neržinu je u posljednji
èas uspjelo izbjeæi da postane njima nalik. Okrenuo je glavu od onih èije je
društvo nekad smatrao èašæu. t Poèeo je ismijavati i rugati se onome èemu se
nekad klanjao. Težio je za jednostavnošæu, želio se osloboditi i posljednjih
navika inteligencije, uljudnosti i razmaženosti. U doba beznadnog neuspjeha,
meðu razvalinama svog uništenog života, Neržin je poèeo vjerovati da su
vrijedni i znaèajni samo oni ljudi koji blanjaju drvo, obraðuju metal, oru
zemlju i lijevaju èelik vlastitim rukama. Pokušao je od jednostavnih radnih
ljudi nauèiti i mudrost spretnih ruku, i životnu filozofiju. I tako se za
Neržina krug zatvorio, i opet se vratio modi rtfošlog stoljeæa: vjerovanju da
èovjek mora "iæi", spustiti se u "narod".
Ipak, krug se nije posve zatvorio. Neržin, obrazovani zek, imao je jednu
prednost pred našim djedovima. Za razliku od onih naobraženih aristokrata
devetnaestog vijeka, naobraženi zek Neržin nije morao promijeniti odjeæu i
oprezno se spuštati niz ljestvi-
373
ce da uðe meðu narod: njega su naprosto gurnuli u narod, u razderanim i
iskrpanim hlaèama i prljavom radnom kaputu, i naredili mu da odraðuje normu.
Neržin nije dijelio život naroda kao gospodin, koji se spušta meðu njih i
stoga ostaje stran, veæ kao jedan od njih, nimalo razlièit od njih, jednak
meðu jednakima.
Morao je nauèiti ravno zakucavati èavao, namjestiti dasku do daske, ne zato da
bi se umilio seljacima, veæ da bi zaradio svoj vlažni komad kruha svagdašnjeg.
I poslije grubog šegrtovanja u logoru, išèezla je još jedna od Neržinovih
iluzija. Shvatio je da se više nema kamo i zašto spuštati. Utvrdilo se da
Narod nema nikakve puèke, sirove superiornosti nad njim. Sjedajuæi zajedno s
njima u snijeg na zapovijed stražara, skrivajuæi se zajedno s njima od
nadglednika u mraènim uglovima gradilišta, vukuæi taèke zajedno s njima na
zimi, sušeæi zajedno s njima obojke u baraci, Neržin je jasno vidio da ti
ljudi nisu ni po èemu veæi od njega. Oni nisu s veæim stoicizmom od njega
podnosili glad i žeð. Nisu pokazivali veæu èvrstinu duha od njega, kad su se
našli pred kamenim zidom desetogodišnje kazne. Nisu bili vidovitiji ni
spretniji od njega za vrijeme teških trenutaka transporta i tjelesnih
pretresa. Zato su bili kratkovidniji i povjerljiviji prema doušnicima. Bili su
skloniji da vjeruju grubim obmanama uprave. Oèekivali su pomilovanje - a
Staljin bi radije umro, nego ih pomilovao. Ako je koja logorska liènost
sluèajno bila dobre volje i nasmiješila se, žurili su da mu uzvrate smiješak.
A bili su i pohlepniji na sitnice: na "dodatnih" sto grama uskisle prosene
pogaèe, na ružne logorske hlaèe, samo ako su bile malo novije ili življe boje.
Ono što je veæini njih nedostajalo bio je pogled na svijet koji može postati
vredniji od samog života.
Neržinu je preostalo samo jedno - da bude onakav kakav jest. Preboljevši još
jedan nalet oduševljenja Neržin je - bilo to definitivno ili ne - shvatio
Narod na nov naèin, na naèin o kojem nikad nigdje nije èitao: Narod nije
svatko tko govori naš jezik, ali niti oni odabrani, žigosani vatrenim peèatom
genija, èovjeka ne biraju u Narod ni po roðenju, ni po radu vlastitih ruku, ni
po krilima obrazovanja. Nego - po duši.
Svatko sam kuje svoju dušu, godinu za godinom.
Èovjek mora nastojati da oèelièi, da izbrusi dušu, da bi postao ljudsko biæe.
A istovremeno i siæušni djeliæ svog naroda.
374
62
SPIRIDON
Èim je stigao u šarašku, Neržin je izdvojio meðu svima crveno-kosog Spiridona,
na èijem je okruglom licu bilo nemoguæe razlikovati poštovanje od prezira, ako
ga èovjek nije zaista dobro poznavao. Bilo je tu još i stolara, i tokara, ali
Spiridon se neèim iskonskim izdvajao od ostalih, i nije bilo sumnje da je on
upravo onaj predstavnik Naroda kod koga èovjek mora potražiti nadahnuæe.
Meðutim, Neržin nije mogao lako naæi priliku da se što bolje upozna sa
Spiridonom; on s njim nije imao o èemu razgovarati; nisu se susretali na
poslu; stanovali su na razlièitim podruèjima. Mala skupina radnika zauzimala
je posebnu sobu u šaraški i svoje je slobodno vrijeme provodila odvojeno. I
zato su, kad je Neržin poèeo posjeæivati Spiridona, Spiridon i njegovi sobni
drugovi jednodušno zakljuèili da je Neržin doušnik i da traži plijen za
"kuma".
Spiridon je smatrao da je po položaju u šaraški na dnu ljestvice, i nije mogao
zamisliti zašto bi mu oficir službe sigurnosti želio postaviti stupicu.
Meðutim, kako se vlasti nisu libile da skupljaju bilo kakvu strvinu, èovjek je
morao biti oprezan. Kad god bi Neržin stupio u sobu, Spiridon se pretvarao da
je veseo, dao bi mu mjesta do sebe na ležaju, i s glupim izrazom lica poèeo bi
govoriti o neèemu stotinu kilometara udaljenom od politike: kako se ribu koja
se mrijesti može tuæi ostima, kako se u mirnoj vodi može zahvatiti pod škrge
rascijepljenim štapom i onda pokupiti u mrežu; kako je nekad lovio losove i
mrkog medvjeda, i kako se èovjek mora èuvati crnog medvjeda s bijelim
ovratnikom. Kako se zmije može otjerati lišajem, i kako je crvena djetelina
najbolja za sijeno. I nadugaèko i naširoko je pripovijedao o tome kako je u
dvadesetim godinama udvarao svojoj Marfi Ustinovnoj, kad je igrala u dramskom
kružoku u seoskom klubu; trebalo je da se uda za bogatog mlinara, ali iz
ljubavi pristala je da pobjegne sa Spiridonom, i on se njome potajno oženio na
Petrovo.
375
A èitavo su to vrijeme Spiridonove bolesne oèi, nepomiène pod njegovim uskim
crvenkastim obrvama govorile: "Zašto si došao, doušnice? Ovdje nema ništa za
tebe."
I zaista, svaki bi doušnik veæ davno izgubio hrabrost i okanio se te
nepokolebive žrtve. Nièija znatiželja ne bi toliko potrajala, da bi mogao
posjeæivati Spiridona svake nedjelje uveèe i slušati njegove lovaèke prièe.
Ali Neržin, koji je isprva dolazio Spiridonu pomalo plašljivo, Neržin koji je
osjeæao neutaživu želju da ovdje, u zatvoru, razriješi sve o èemu nije bio u
stanju dokraja razmisliti na slobodi, nije se zasitio Spiridonovih prièa,
premda je proteklo nekoliko mjeseci. Naprotiv, te su ga prièe osvježavale, u
njima se osjeæao dah vlažne zore na rijeci, jutarnji povjetarac s polja, one
su ga odnosile natrag u ono jedinstveno sedmogodišnje razdoblje u životu
Rusije, sedmogodišnje razdoblje NEP-a, kojemu nije bilo ravna u povijesti
seljaèke Rusije, od njenih prvih poèetaka u prašumi prije Vikinga Rjurika do
posljednje podjele kolhoza u manje jedinice. Neržin je to sedmogodišnje
razdoblje upoznao samo kao djeèak koji ništa nije shvaæao, i veoma je žalio
što se nije rodio ranije.
Slušajuæi toplo grgoljenje Spiridonova glasa, Neržin nikad nije pokušao nekim
lukavim pitanjem skrenuti razgovor na politiku. I Spiridon mu je postepeno
poèeo vjerovati; i njega je obuzela prošlost, opustio se, duboke bore na èelu
izravnale su se, rumenkasto lice je blago zablistalo.
Samo izgubljeni vid prijeèio je Spiridona da u šaraški èita knjige.
Prilagoðavajuæi se Neržinu, usudio bi se tu i tamo upotrijebiti kakvu uèenu
rijeè, kao "princ", "piriod", "analogno", obièno na krivom mjestu. U doba kad
je Marfa Ustinovna glumila u seoskom dramskom kružoku, sa scene je èuo i
upamtio ime Jesenjina.
"Jesenjin?" rekao je Neržin, koji to nije oèekivao. "Divno! Ja ga imam ovdje u
šaraški! To je sada rijetkost." I donio je knjižicu s papirnatim ovitkom,
ukrašenim nazubljenim jesenjim javorovim lišæem. Silno ga je zanimalo: hoæe li
se dogoditi èudo? Hoæe li polupismeni Spiridon razumjeti i cijeniti
Jesenjinovu poeziju?
Èudo se nije dogodilo. Spiridon se nije sjeæao ni jednog jedinog stiha, koje
je nekad slušao, premda su mu se dopale pjesme "Prekrasna Tanjuša bješe" i
"Vršidba".
Dva dana kasnije major Šikin je pozvao Neržina k sebi i naredio mu da preda
svoj primjerak Jesenjina na odobrenje cenzoru. Neržin nije znao tko ga je
otkucao. Ali buduæi da je javno nastradao od "kuma" i buduæi da je Jesenjina
izgubio na neki naèin zbog Spiridona, Neržin je napokon potpuno stekao njegovo
povjerenje i Spiridon mu se poèeo obraæati sa "ti". Od tada nadalje nisu
razgovarali u sobi, veæ pod lukom stepeništa samoga zatvora, gdje ih nitko
nije mogao èuti.
I otada, u posljednjih pet ili šest tjedana, Spiridonove su prièe zablistale
onom dubinom za kojom je Neržin èeznuo. Veèe za veèeri on je pred sobom gledao
život jednog sitnog zrnca pijeska - ruskog seljaka kojemu je bilo sedamnaest
godina u godini revolucije, a preko èetrdeset kad je poèeo rat s Hitlerom.
I
376
Kakve je nesreæe upoznao! Kakve su ga oluje šibale! U èetrnaestoj godini
postao je glava obitelji (otac mu je poginuo u ratu s Nijemcima) i on je pošao
u kosidbu sa starcima ("nauèio sam kositi u pola dana"). U šesnaestoj godini
poèeo je raditi u tvornici stakla i odlazio na sastanke pod crvenim barjacima.
Kad je vlada objavila da zemlja pripada seljacima, odmah je pohitao u selo i
uzeo dio zemlje. Te su godine on, njegova majka, braæa i sestrice obraðivali
zemlju i u listopadu, o Pokrovu, imali su veæ nešto žita. Ali poslije Božiæa
vlasti su poèele tražiti žito za gradove: trebalo je davati i davati. A
poslije Uskrsa je Spiridon, kome je bilo osamnaest godina, pozvan u Crvenu
armiju. Meðutim, njemu se nije išlo u vojsku, nije htio ostaviti svoju zemlju,
te je radije otišao u šumu s ostalim mladiæima i postali su "zeleni kadar".
(Parola je bila: "Ne dirajte nas - mi neæemo dirati vas.") Ali tada je i u
šumi došlo do stiske, i ubrzo su se našli meðu bijelima, koji su tu bili samo
kratko vrijeme. Bijeli su pitali ima li meðu njima komesara. Nije ih bilo, ali
bijeli su ipak strijeljali njihovog voðu samo da ih zastraše, naredili
ostalima da stave trobojne kokarde i opskrbili ih puškama. Uopæe, bijeli su
održavali stari poredak, kakav je vladao za cara. Neko vrijeme su se borili za
bijele, a onda su ih zarobili crveni (zapravo, nisu se ni trudili da izbjegnu
zarobljeništvo, sami su se predali). Crveni su strijeljali oficire, vojnicima
naredili da skinu kokarde s kapa i stave crvene vrpce na rukav. Tako je
Spiridon ostao s crvenima do kraja graðanskog rata. Marširao je i u Poljsku, a
poslije Poljske njihova je vojska postala radna snaga pa ih nisu puštali kuæi,
i još su ih odveli u Petrograd u prvom tjednu korizme i poslali ih ravno preko
leda da zauzmu nekakvu tvrðavu. I tek onda je Spiridon pošao kuæi.
Vratio se u selo u proljeæe, i odmah se bacio na rodnu zemljicu. Nije se
vratio iz rata kao neki drugi - razmažen, beskori-stan. Brzo se podigao,
oženio, nabavio konje... (Kako kaže poslovica: "Kod dobroga gazde prošetaj
dvorištem i naæi æeš rublju.")
Naravno, vlast se oslanjala na siromašne seljake, ali u to doba ljudi nisu
više htjeli biti siromašni, veæ su se htjeli obogatiti, i siromašni seljaci,
poput Spiridona - barem oni koji su voljeli raditi - takoðer nisu bili skloni
zgrtanju. U to doba se pojavio naziv "intenzivni zemljoradnik". To je
oznaèavalo osobu koja je željela dobar, napredan posjed, ali ne pomoæu težaka,
veæ pomoæu nauke, razumno. (S težacima èovjeku nije potreban um.) I tako je
Spiridon Jegorov uz pomoæ svoje žene postao intenzivni zemljoradnik.
"Dobro se oženiti je pola života", govorio je uvijek Spiridon. Marfa Ustinovna
bila je glavna sreæa i glavni uspjeh u njegovom životu. Zbog nje nije pio, i
klonio se lošeg društva. Poklanjala mu je svake godine po jedno dijete, dva
sina, zatim kæer, ali njihovo roðenje nije je nimalo udaljilo od muža. I ona
je vukla svoj dio. Držala je kuæanstvo na okupu. Bila je pismena, èitala je
èasopis Budi svoj agronom - i tako je Spiridon postao intenzivni zemljoradnik.
377
Intenzivne zemljoradnike su podsticali; davali su im zajmove, sjeme. Uspjeh je
slijedio za uspjehom, novac se gomilao, i on i Marfa veæ su se spremali da
sagrade kuæu od cigle, ne shvaæajuæi da tom blagostanju dolazi kraj. Spiridona
su cijenili, postao je èlan "prezidima", heroj graðanskog rata, a sada veæ i
komunist.
I upravo tada sve im je izgorjelo: jedva su uspjeli spasiti djecu iz vatre.
Ostali su goli, bez igdje ièega.
Ali nije bilo vremena za tugovanje. Tek što su se poèeli s mukom oporavljati
od požara, kad je iz daleke Moskve dotutnjila parola "dekulakizacija". I sve
one intenzivne zemljoradnike, koje su bez ikakva razloga podsticali, sad su
bez ikakva razloga svrstali u kulake i uništili. Marfa i Spiridon bili su
sretni što im nije uspjelo izgraditi kuæu od cigle.
Po milijunti put sudbina im je zadavala zagonetke, a nesreæa se pretvorila u
sreæu.
Umjesto da s konvojem GPU-a ode da umre u tundri, Spiridon Jegorov dobio je
zadatak da bude "komesar za kolektivizaciju": da natjeruje ljude u kolhoze.
Nosio je zastrašujuæi revolver o boku, lièno je istjerivao ljude iz njihovih
domova i otpremao ih s milicijom, gole, bez igdje ièega, bili kulaci ili ne,
jednog za drugim, kako mu je bilo nareðeno.
Spiridonu nije bilo dostupno nikakvo lako objašnjenje ili klasna analiza, da
mu pomogne shvatiti ovu ili ostale iznenadne promjene u njegovom životu.
Neržin mu sad nije predbacivao, nije ga ispitivao, ali mogao je shvatiti da se
Spiridonova duša tada uznemirila. U to je doba poèeo piti, i pio je toliko kao
da je nekad èitavo selo bilo njegovo i sad ga mora zapiti. Imao je èin
komesara, ali nije znao davati nareðenja. Nije primjeæivao da seljaci ubijaju
stoku i ulaze u kolhoze bez ijednog živog roga ili kopita.
Zbog svega toga Spiridona su lišili èina komesara, ali na tome nije završilo,
veæ su mu naredili da stavi ruke na leða i izmeðu dva milicionera s otkoèenim
revolverima odveli su ga u zatvor. Osudili su ga vrlo brzo ("kod nas u tom
periodu nisu gubili vrijeme na suðenje", rekao je Spiridon), dali su mu deset
godina za "ekonomsku kontrarevoluciju" i otpremili ga na rad na Belo-morkanal,
a kad je to završilo, na kanal Moskva-Volga. Tu je Spiridon radio i na kopanju
jaraka i kao stolar, dobivao je obilne porcije hrane, i jedino za èim mu je
srce èeznulo bila je Marfa, koja je ostala sama s troje djece.
Tada su Spiridonu obnovili proces. Izmijenili su optužnicu od "ekonomske
kontrarevolucije" na "zloupotrebu", i time ga od "socijalno tuðih" pretvorili
u "socijalno bliskog". Pozvali su ga i rekli mu da æe mu povjeriti pušku i da
æe postati pomoæni stra-žar. I premda je tek dan ranije Spiridon, kao svaki
pošteni zek, psovao stražare najodvratnijim rijeèima, a pomoæne stražare još
gorim, sada je uzeo pušku koju su mu ponudili i stražario nad svojim
prijašnjim drugovima, zato što mu je to skraæivalo kaznu i donosilo èetrdeset
rubalja mjeseèno da šalje kuæi.
Ubrzo zatim šef logora, koji je nosio oznake komesara državne sigurnosti,
èestitao mu je na osloboðenju. Spiridon je dobio isprave, i nije se javio u
kolhoz, veæ u tvornicu. Uzeo je sa sobom Marfu i djecu, i uskoro se našao na
poèasnoj crvenoj tvornièkoj ploèi
378
kao jedan od najboljih staklopuhaèa. Radio je prekovremeno da nadoknadi sve
ono što su izgubili u požaru. Veæ su pomišljali na malu obiteljsku drvenu
kuæicu s povrtnjakom i na daljnje školovanje djece. Kad je izbio rat, djeci je
bilo petnaest, èetrnaest i trinaest. Ubrzo je rat stigao gotovo do njihovog
grada.
Na svakoj prekretnici u Spiridonovu životu Neržin bi ušutio, i oèekivao da
èuje što æe Spiridon uèiniti. Sad je pretpostavljao da æe možda u znak osvete,
zato što su ga poslali u logor, Spiridon s radošæu doèekati Nijemce. Ali ne!
Spiridon se isprva vladao poput lika iz najboljih rodoljubnih romana: sve što
su imali zakopao je u zemlju. Cim je tvornièka oprema otpremljena teretnim
vagonima, a radnicima dodijeljene taljige. stavio je ženu i troje djece na
taljige i - "tuð je konj a ni biè nije tvoj, samo požuri, nigdje ne stoj!" -
povukao se od Poèepa do same Kaluge s tisuæama ostalih.
Ali pod Kalugom nešto je puklo; njihova povorka se na nekom mjestu prekinula,
i iznenada ih više nije bilo na tisuæe, veæ samo na stotine, i ljudi su se
morali javiti u vojsku na najbližem vojnom odsjeku, dok bi obitelji nastavile
put same.
Æim je postalo jasno da bi se morao oprostiti sa svojom obitelji, Spiridon se,
ne sumnjajuæi ni najmanje da postupa kako treba, sakrio u šume dok front nije
prošao. Tada je u istim onim taljigama, s istim onim konjem - ali sad više
nisu bili bezlièno državno vlasništvo, veæ njegovo vlasništvo kome treba
posvetiti punu pažnju - odvezao svoju obitelj natrag iz Kaluge u Poèep, vratio
se u svoje selo i smjestio se u neèijoj praznoj kolibi. Tu su mu rekli da uzme
onoliko zemlje iz bivšeg kolhoza koliko može obraditi. Spiridon je uzeo, poèeo
orati i sijati bez ikakve grižnje savjesti, obraæajuæi vrlo malo pažnje na
izvještaj s fronta, i radio je marljivo i uporno baš kao da su to one davne
godine kad još nije bilo ni kolhoza ni rata.
Partizani su dolazili k njemu, govorili su - spremi se, Spiri-done, valja
ratovati a ne orati. "Netko mora i orati", odgovarao je Spiridon. I nije htio
napustiti zemlju.
Tada je partizanima uspjelo da ubiju njemaèkog motociklista, ne u okolini, veæ
usred sela. Partizani su znali njemaèke propise. Nijemci su ušli u selo, sve
istjerali i spalili ga do temelja.
Sad Spiridon više nije sumnjao da je došlo vrijeme da se osveti Nijemcima.
Odveo je Marfu i djecu k njenoj majci, a on je pošao ravno partizanima u šumu.
Dali su mu automatski pištolj i granate. I on je, jednako savjesno i vrijedno
kao što je radio u tvornici ili na zemlji, ubijao njemaèke patrole, vozio
transporte, sudjelovao u miniranju mostova. Praznicima bi odlazio u posjete
obitelji. I na kraju je, ovako ili onako, ipak bio sa svojom obitelji.
Ali front ih je opet sustigao. Partizani su se hvalisali da æe Spiridon dobiti
medalju èim stignu naši. Govorkalo se da æe ih sad sve primiti u sovjetsku
armiju, da je njihovu skrivanju po šumama došao kraj.
Iz sela u kojem je živjela Marfa Nijemci su potjerali na zapad sve stanovnike;
jedan djeèak je dotrèao i javio to Spiridonu.
I istoga èasa, ne èekajuæi naše snage, ne èekajuæi ništa, ne govoreæi nikome
ništa, Spiridon je bacio svoj automat i dva maga-
379
zina municije i potrèao za svojom obitelji. Uspjelo mu je ugurati se u povorku
kao civil i opet je bièujuæi istog onog konja, pred istim onim taljigama,
provodeæi u djelo ovu novu odluku koja mu se èinila posve pravilnom, kretao na
zapad pretrpanom cestom od Poèepa do Slucka.
Neržin se samo hvatao za glavu od èuda; više mu ništa nije bilo jasno. Ali
buduæi da nije bila njegova dužnost da Spiridona pouèava, veæ da vrši
socijalni eksperiment, još uvijek mu nije ništa predbacivao. Umjesto toga
upitao je: "A što je onda bilo, Danilièu?"
Što onda? Naravno, mogao je otiæi natrag u šumu, kao što je veæ jednom uèinio,
ali imali su žestok okršaj s nekim banditima, te je jedva od njih spasio svoju
kæer. I zato je pošao dalje s rijekom ljudi. A onda se veæ u njega uvukla i
sumnja da mu naše snage neæe vjerovati, da æe se sjetiti kako nije odmah u
poèetku pošao partizanima i kako je od njih pobjegao. I, buduæi da mu i tako
ništa drugo nije preostalo, stigao je do Slucka. Tu su ih ukrcali u vlakove za
Porajnje i dali im kupone za hranu. Isprva se govorkalo da neæe uzimati djecu,
i Spiridon je veæ smišljao što æe poduzeti; meðutim, odveli su ih sve. Ostavio
je kola i taljige i otišli su. Kraj Mainza su njega i momke dodijelili na rad
u tvornicu, a ženu i kæer kod njemaèkih seljaka.
I u toj tvornici jednom je njemaèki predradnik udario Spiri-donova mlaðeg
sina. Spiridon je bez razmišljanja skoèio na njega sa sjekirom. Po zakonima
njemaèkog Reicha, redovnim, mirnodopskim zakonima, takvo je djelo znaèilo
kaznu strijeljanjem. Ali predradnik se suzdržao, prišao je buntovniku i rekao:
"I ja sam Vater. Ja verstehe."
I nije prijavio taj sluèaj. Spiridon je kasnije saznao da je baš tog jutra
predradnik primio vijest o pogibiji svog sina u Rusiji.
A Spiridon, sada veæ poluslijep i bolestan, sjetivši se tog rajnskog
predradnika, obrisao je ne stideæi se suze rukavom. "Poslije toga više nisam
bio bijesan na Nijemce. I što su nam spalili kuæu, i sve drugo zlo - izbrisao
je taj "Vater". Vidjelo se da je ipak èovjek, eto - Nijemac ili ne."
Ali bio je to jedan od rijetkih, vrlo rijetkih sluèajeva, kad se on pokolebao
u svom mišljenju i kad je nešto potreslo dušu tog tvrdoglavog, crvenokosog
seljaka. Tokom svih ostalih teških godina, kod svih okrutnih padova i
uzdizanja, nikakve sumnje nisu Spiridona slabile u trenucima krize. Njegovi
instinktivni postupci opovrgavali su najracionalnije stranice Montaignea i
Charrona.
Usprkos tome što je Spiridon Jegorov pokazivao stravièno nepoznavanje najviših
dostignuæa èovjeka i društva, njegova su se djela i odluke odlikovale
trijeznošæu i razumom. Kad bi znao da Nijemci ubijaju seoske pse, stavio bi na
snijeg odsjeèenu kravlju glavu za preživjele. I premda, naravno, nikad nije
uèio ni zemljopis ni njemaèki jezik, kad je nesreæa dovela njega i njegovog
starijeg sina u Elzas da kopaju rovove (još su ih Amerikanci bombardirali iz
zraka) - on i njegov sin su pobjegli, i ne pitajuæi nikoga za smjer, i ne
èitajuæi njemaèke znakove, krijuæi
380
se danju, a putujuæi noæu, u nepoznatoj zemlji, bez putova, ravno kao što
vrana leti prešli su devedeset kilometara i stigli do kuæe onog seljaka kraj
Mainza, gdje mu je radila žena. Tu su sjedili u bunkeru u voænjaku sve dok
nisu došli Amerikanci.
Ni jedno od vjeènih pitanja o valjanosti naših osjetilnih percepcija, o
adekvatnosti našeg poznavanja vlastitog unutarnjeg života nije muèilo
Spiridona. On je nepokolebljivo vjerovao u ono što je vidio, èuo, nanjušio ili
razumio.
Na isti naèin i njegovo je shvaæanje vrline bilo vrlo jednostavno i
nenametnuto. Nikoga nije klevetao. Nikada nije lagao. Psovao je samo kad je to
bilo nužno. Ubijao je samo u ratu. Tukao se samo zbog svoje zaruènice. Ne bi
ukrao ni krpice, ni mrvice ni od koga. A ako je prije braka katkada, kao što
je i sam rekao, "trèao za suknjama", pa zar nije i vrhunski autoritet
Aleksandr Puškin priznavao da mu je strahovito teška zapovijed "ne poželi ženu
bližnjega svoga"?
I sad, u dobi od pedeset godina, gotovo slijep, zatvorenik, oèigledno osuðen
da umre u zatvoru, Spiridon ipak nije pokazivao sklonosti prema svetosti, ili
umoru, ili pokajanju, a još manje prema tome da se popravi, kako je to
izraženo u nazivu "kazneno-popravni logori". On je samo svakog dana od zore do
mraka meo dvorište svojom vrijednom metlom, i na taj naèin branio svoj život
od komandanta i oficira službe sigurnosti.
Spiridon je volio samo jedno - zemlju.
Spiridon je imao samo jedno - obitelj.
Pojmovi "domovina", "vjera" i "socijalizam", koji se rijetko pojavljuju u
svakodnevnom razgovoru, Spiridonu su oèigledno bili nepoznati. Njegove su uši
za njih bile zatvorene; jezik ih nije htio izgovarati.
Njegova je zemlja bila - obitelj.
Njegova je vjera bila - obitelj.
Socijalizam je takoðer bio obitelj.
I svim onim carevima, predsjednicima, sveæenicima i propagatorima dobra i
razuma, svim onim piscima i govornicima, piskaralima i kritièarima, svim
tužiocima i sucima koji su se tokom njegova života njime bavili, Spiridon je,
silom prilika bezglasno, ali zato iz dubine duše, poruèivao:
"Idite vi svi lijepo u........"
381
63
SPIRIDONOVA MJERILA
Nad njihovim su glavama drvene stepenice škripale i tresle se od brzih i
sporih koraka brojnih nogu. Tu i tamo palo bi i nešto prašine ili otpadaka,
ali Spiridon i Neržin to gotovo i nisu primjeæivali.
Sjedili su na nepometenom podu u svojim prljavim, iznošenim kombinezonima,
kojima su se sjedala skorjela od prljavštine. Bilo im je prilièno neudobno jer
se nisu imali na što osloniti; obuj-mivši koljena rukama, ramenima i leðima
upirali su se o daske koso pribijene na dno stepeništa. Zurili su ravno preda
se, ali pogled im nije mogao doprijeti dalje od oljuštenog zida nužnika.
Neržin je mnogo pušio, kao i uvijek kad je želio o neèemu dobro razmisliti, i
slagao zgnjeèene opuške uz napola truli drveni rub zida, prljav trokut s kojeg
je otpadala žbuka.
Poput svih drugih i Spiridon je primao cigarete "Belomor-kanal" koje su ga
podsjeæale na smrtonosni posao u onom smrtonosnom podruèju gdje je zamalo
ostavio kosti; ali on se vrlo uporno odricao pušenja, pokoravajuæi se zabrani
njemaèkih lijeènika koji su mu vratili trideset posto vida na jednom oku, koji
su mu vratili svjetlo.
Spiridon je osjeæao duboku zahvalnost i poštovanje prema tim njemaèkim
lijeènicima. Bio je veæ beznadno slijep kad su mu zaboli veliku iglu u kièmu,
dugo ga vremena držali pod zavojima s nekom mašæu na oèima, zatim mu skinuli
zavoje u polumraènoj sobi i rekli: "Gledaj!" I svijet je polako zasjao. U
prigušenom noænom svjetlu, koje je Spiridonu izgledalo poput jarkog sunca,
uspio je jednim okom razabrati tamni oblik glave svoga spasitelja i pograbivši
lijeènikovu ruku poljubio ju je.
Neržin je zamišljao u sebi to uvijek napeto, u tom trenutku blago lice
okuliste s Rajne. Da, a i tog èovjeka osloboðenog zavoja, kojega su srdaèni
glas i dirljiva zahvalnost bili u takvoj suprotnosti s barbarskim postupkom,
koji ga je doveo u bolnicu - mora da je tom lijeèniku izgledao kao crvenokosi
barbarin iz istoènih stepa.
382
To se dogodilo poslije završetka rata. Spiridon i èitava njegova obitelj
živjeli su u amerièkom logoru za raseljena lica. Tu je na njih naišao neki
èovjek iz njihova sela, roðak, koga je Spiridon nazivao i "pasjim sinom" zbog
stanovitih incidenata u vezi s kolektivizacijom. S tim su roðakom putovali do
Slucka, a u Njemaèkoj su ih razdvojili. Stoga su, naravno, morali nešto popiti
na raèun tog sretnog susreta, i buduæi da nièeg drugog nije bilo, njegov je
roðak donio jednu bocu alkohola. Nije bila isprobana, a njemaèku etiketu nisu
znali proèitati; ali dobio ju je besplatno. I taj isti oprezni, sumnjièavi
Spiridon, koji je izbjegao tisuæama opasnosti, nije bio imun na tu rusku
slabost. Hajde, otvori je, brate! Spiridon je iskapio èitavu èašu, a roðak je
popio ostatak. Sreæom, njegovih sinova nije bilo u blizini, jer bi i oni
popili po èašu. Kad se probudio poslije podneva, Spiridon se preplašio što je
veæ tako rano pao mrak i proturio glavu kroz prozor. Ali ni vani nije bilo
svjetlo, i dugo nije mogao shvatiti zašto gornji dio stražarnice i amerièkog
štaba preko puta ne postoji, a donji postoji. Htio je sakriti svoju nesreæu od
Marfe, ali do veèeri plašt sljepila potpuno mu je prekrio oèi.
Roðak je umro.
Poslije prve operacije okulisti su mu rekli da mora godinu dana mirno živjeti,
a zatim æe ga još jednom operirati, i posve mu povratiti vid na lijevom oku, a
napola na desnom. Oni su mu to sa sigurnošæu obeæali i trebalo je da èeka, ali
- obitelj Jegorov je odluèila da se vrati kuæi.
Neržin pažljivo pogleda Spiridona.
"Ali što si ti, Danilièu, zapravo ovdje oèekivao?"
Spiridonovo se lice prekrilo sitnim boricama i ironièno se nasmiješio.
"Sto sam oèekivao? Znam sam ja, Gleba, da æe nas natjerati da platimo. Istina,
u lecima su pisali suprotno - da ne povjeruješ: sve æe vam se oprostiti, kažu,
vaša braæa i sestre vas oèekuju, zvona zvone, i èak u kolhoze se neæe morati
silom, nego samo ako hoæeš. Trèite kuæi što brže možete. Ali ja nisam vjerovao
tim lecima; znao sam da zatvor neæu izbjeæi."
Njegov kratki, grubi crvenkasti brk zadrhtao je kad se toga sjetio.
"Odmah sam rekao Marfi Ustinovnoj: "Djevojko, nude nam cijelo jezero, a tko
zna hoæe li nam dati da pijemo iz bare." A ona me potapšala po glavi i rekla
mi: "Stari moj, kad bi ti vidio, vidjeli bismo što æemo. Neka te operiraju po
drugi put." Da, ali ono troje djece je navalilo: "Tata, mama, idemo kuæi;
idemo u domovinu! Zašto da ovdje èekamo na operaciju? Zar mislite da mi u
Rusiji nemamo lijeènike za oèi? Napokon, potukli smo Nijemce, pa možemo
izlijeèiti i ranjenike! Hoæemo završiti školu u Rusiji." Najstarijemu je
ostalo samo još dvije godine. Moja kæi Vera neprestano je plakala: "Zar hoæete
da se udam za Nijemca?" Mislila je da je ovdje èeka najbolji muž. I tako sam
se poèeškao po glavi. "Djeco, djeco, u Rusiji ima lijeènika, ali zar mislite
da æemo
ikad do tih lijeènika doæi? Ali pomislio sam: svu æe krivnju baciti na mene;
zašto bi gnjavili djecu? Zatvorit æe mene - a djeca neka žive."
I tako su otišli. Na pograniènoj postaji odmah su razdijelili žene i muškarce
i otpremili ih dalje u odvojenim vlakovima. Obitelj Jegorov, koja se držala na
okupu tokom èitavog rata, sad se raspala. Nitko ih nije pitao jesu li iz
Brianska ili Saratova. Bez ikakva sudskog procesa, Spiridonovu ženu i kæer
poslali su u pokrajinu Perm, gdje je djevojka sad radila na motornoj pili u
logoru drvosjeèa. Spiridona i njegove sinove bacili su iza bodljikave žice i
svoj trojici dali su po deset godina zbog veleizdaje. Spiridon i njegov mlaði
sin završili su u logoru u Solikamsku, pa se barem još dvije godine mogao
posvetiti odgoju sina. Starijeg sina otpremili su u neki logor u Kolimi.
To je bila domovina. To je bio kæerkin muž i školovanje sinova.
Teret istrage i logorsko gladovanje - u logoru je Spiridon davao polovicu
svojih dnevnih obroka sinu - nisu popravili Spiri-donov vid; štaviše,
preostalo oko, lijevo, još je više oslabilo. Pokušati zamoliti lijeènike da mu
vrate vid u toj zabaèenoj šumskoj jazbini bogu za leðima bilo je isto kao
moliti da èovjeka živa uznesu u raj. U bijednoj logorskoj ambulanti nisu èak
mogli imati ni predodžbu o tome kamo bi ga mogli poslati na lijeèenje, a
kamoli izlijeèiti ga.
Obuhvativši glavu rukama, Neržin je razmatrao zagonetku svog prijatelja. Nije
ni svisoka, a ni s divljenjem gledao u tog seljaka koga su dogaðaji sustigli,
veæ je potpuno suosjeæao s njim. Veæ dulje vremena svi njihovi razgovori
vodili su Neržina sve više prema jednom pitanju. Èitavo je tkanje Spiridonova
života bilo s njim povezano. Èinilo se da je danas došao trenutak da mu to
pitanje postavi.
Spiridonov složeni život, njegovo neprestano prelaženje s jedne zaraæene
strane na drugu - zar u tome nije bilo nešto više od obiènog nagona za
samoodržanjem? Zar on nije bio na neki naèin povezan s tolstojevskim uèenjem,
da nitko na svijetu nije pravedan i nitko kriv? Nije li se u tim gotovo
instinktivnim postupcima crvenokosog seljaka nazirao èitav sustav filozofskog
skepticizma?
Danas se pod stepeništem oèekivalo da æe socijalni eksperiment, koji je Neržin
poduzeo, uroditi potpuno neoèekivanim i sjajnim rezultatom!
"Loše se osjeæam, Glebe", govorio je Spiridon i žuljevitim dlanom trljao
neobrijano lice, kao da hoæe skinuti kožu. "Napokon, veæ èetiri mjeseca nemam
pisma od kuæe."
"Rekao si da Zmija ima pismo?"
Spiridon ga pogleda s predbaci van j em (vid je izgubio, ali oèi mu nikad nisu
bile staklaste kao u ljudi koji su slijepi od roðenja, i bile su vrlo
izražajne):
"Što u tom pismu može biti - poslije èetiri mjeseca?"
384
"Kad ga sutra dobiješ, donesi ga ovamo, pa æu ti ga proèitati."
"Svakako æu ga donijeti."
"Možda se koje pismo izgubilo na pošti? Možda su ih "kumovi" zadržali? Nema
smisla da se brineš, Danilièu."
"Kako to možeš reæi kad mi se srce stislo? Bojim se za Veru. Djevojci je tek
dvadeset jedna godina, a nema ni oca, ni braæe, ni majka nije s njom."
Neržin je vidio fotografiju Vere Jegorove koja je bila snimljena prošlog
proljeæa: krupna, punašna djevojka, velikih, povjerljivih oèiju. Otac ju je
uspio izvesti neozlijeðenu iz svjetskog rata. Ruènom granatom spasio ju je u
šumama od opakih ljudi, koji su je htjeli silovati u petnaestoj godini. Ali
šta je mogao sad uèiniti iz zatvora?
Neržin je zamišljao gustu permsku šumu, mitraljesku tutnjavu motorne pile;
jezivo urlanje traktora, koji vuku dugaèka debla, kamione koji su zadnjim
dijelom utonuli u moèvaru, dok su im radijatori vapijuæi uzdignuti prema nebu;
mraène, bijesne vozaèe traktora koji više ne razlikuju odurne kletve od
obiènih rijeèi - i meðu njima djevojku u radnom odijelu, u hlaèama, koja se
zavodljivo izdvaja svojom ženskom pojavom. Ona spava s njima kraj logorskih
vatri; nitko tko prolazi ne propušta priliku da je opipa ili uštine. Zaista,
Spiridona nije srce boljelo bez razloga.
Bilo bi posve beskorisno tješiti ga; Neržinu se èinilo bolje da mu skrene
misli na nešto drugo, a da istovremeno sam pokuša otkriti ono što je u njemu
tražio - neku protutežu svojim uèenim prijateljima. Osjeæao je da æe možda
sada èuti potvrdu skepticizma, onako kako ga narod shvaæa, i da æe se možda
time kasnije i sam okoristiti.
Položio je ruku na rame Danilièu i oprezno, izdaleka, pokušao postaviti svoje
pitanje:
"Veæ te dugo vremena želim nešto upitati, Spiridone Danilièu, dok slušam sve
te tvoje dogodovštine. Život ti je uništen, taèno, a uništeni su i životi
mnogih drugih, ne samo tvoj. Lutao si amo--tamo, tražeæi nemoguæe. Zašto? Hoæu
reæi, koje..." (zamalo je rekao "kriterije"), "koja bi mjerila valjalo
upotrijebiti da shvatimo život? Na primjer, ima li zaista na zemlji ljudi koji
svjesno žele èiniti zlo? Koji misle "ja æu ovim ljudima nanijeti zlo. Stisnut
æu ih tako da neæe moæi živjeti." Vjerojatno ne, što ti misliš? Možda svatko
želi èiniti dobro ili misli da želi, ali nije svatko bez mane i nepogrešiv, a
neki su potpuno nesvjesni - pa jedan drugome nanose toliko zlo. Uvjeravaju
sebe da èine dobro, ali na djelu to ispada zlo. Kao što bi ti rekao, siju raž,
a raste korov."
Oèigledno se nije jasno izrazio. Spiridon ga je pogledao iskosa, mršteæi se
kao da sumnja da mu je podmetnuo stupicu.
"Recimo da ti uèiniš neku grešku i ja te želim popraviti. Govorim ti o tome, a
ti me ne slušaš, èak mi ne daš do rijeèi. Dobro, što onda treba da radim? Da
te mlatim po glavi? To je lijepo ako sam u pravu, ali što ako ja samo mislim
da sam u
25 U prvom krugu
385
pravu, ako sam naprosto sebe uvjerio da sam u pravu? Ili možda sam nekad bio u
pravu, ali sad imam krivo? Napokon, život se mijenja, zar ne? Hoæu reæi, ako
èovjek ne može uvijek biti siguran da je u pravu, kako onda uopæe može
postupati? Može li se uopæe zamisliti da bilo koji èovjek na zemlji može
zaista reæi tko ima pravo, a tko ima krivo? Tko u to može biti siguran?"
"E, ja æu ti reæi!" Spiridon, u kojem je iznenada zablistalo razumijevanje,
odgovorio je spremno kao da su ga upitali, koji æe stražar biti ujutro na
dužnosti. "Reæi æu ti: vuèjak ima pravo, a ljudožder krivo!"
"Što? Što" reèe Neržin zapanjen jednostavnošæu i snagom tog odgovora.
"Tako je to", ponovi Spiridon s grubim uvjerenjem okrenuvši se ravno prema
Neržinu i vruæe mu dahnuvši u lice: "Vuèjak ima pravo, a ljudožder krivo."
386
64
STISNUTE ŠAKE
Kad su se svjetla ugasila, vitki mladi poruènik èetvrtastih brkova, koji je
preuzeo dužnost u nedjelju uveèer lièno je prošao gornjim i donjim hodnicima
specijalnog zatvora, tjerajuæi zatvorenike natrag u sobe. Nedjeljom su uvijek
nerado odlazili u krevet. Obišao bi zatvor po drugi put, ali nije se mogao
otrgnuti od punaèke mlade medicinske sestre u ambulanti. Imala je muža u
Moskvi, ali on danima nije mogao do nje, dok je bila na poslu u zabranjenoj
zoni. Tako je poruènik raèunao da æe ove noæi nešto postiæi. Ona mu se
otimala, grubo se smijuæi i neprestano ponavljala jedno te isto: "Ne budite
bezobrazni!"
Stoga je na drugi obilazak poslao svog narednika. Narednik je shvatio da
poruènik neæe izaæi iz ambulante prije jutra i da ga neæe kontrolirati, pa se
nije posebno trudio da svakoga otpremi u krevet. Nije se trudio, jer mu je veæ
dosadilo poslije tolikih godina da bude hulja, a i zato što je vrlo dobro znao
da æe odrasli ljudi, koji narednog dana moraju raditi, s vremenom i sami otiæi
na spavanje.
Svjetla na stepenicama i u hodnicima specijalnog zatvora nikad se noæu nisu
gasila, jer bi to moglo pogodovati bijegu ili pobuni.
I zato dva puta nitko nije najurio Rubina i Sologdina u krevet za vrijeme
inspekcije. Oni su još uvijek stajali uza zid u velikom glavnom hodniku. Veæ
je prošla ponoæ, ali zaboravili su na san.
Bila je to jedna od onih besplodnih, gnjevnih rasprava s kojima, kao i sa
stvarnom tuènjavom, èesto završavaju ruske proslave.
Debata na papiru nije uspjela. Tokom posljednja dva sata Rubin i Sologdin
obradili su još dva zakona dijalektike i uznemirili sjene Hegela i Feuerbacha.
Ali njihova se rasprava nije mogla održati na tim hladnim, uzvišenim vrhuncima
i sa svakim udarcem koji su izmijenili, sklizala je sve dublje prema
vulkanskom krateru.
387
"Ti si fosil, dinosaurus!" bijesnio je Rubin. "Kako ti misliš da æeš uopæe
moæi živjeti na slobodi s tako luðaèkim idejama? Zar zaista misliš da æe te
društvo prihvatiti?"
"Kakvo društvo?" upita Sologdin iznenaðen. "Ja sam, otkako pamtim, u zatvoru a
ne u društvu, i oko mene nema ništa do bodljikave žice i stražara. Od onog
društva iza zone odsjeèen sam zapravo zauvijek - pa zašto da se onda pripremam
za njega?"
Još su prije toga raspravljali o tome kakva je omladina.
"Kako se usuðuješ suditi o omladini?" bjesnio je Rubin. "Borio sam se s
omladinom na frontu, išao sam s njima u izviðanje iza borbenih linija, a sve
što ti o njima znaš èuo si od nekog gada u tranzitnom logoru. Veæ dvanaest
godina samo se kiseliš u logoru, a i prije toga - koliko si uopæe zemlje
vidio? Patriarši Prudy? Ili si išao u selo Kolomenskoje u nedjelju?"
"Zemlju? I ti preuzimaš na sebe da govoriš o zemlji?" po-vikne Sologdin u pola
glasa, kao da se guši. "Stidi se! Stidi se! Koliko je ljudi prošlo kroz
Butirku, sjeti se - Gromov, Ivantejev, Jašin, Blohin? Oni su ti znali govoriti
istinu o zemlji, oni su ti govorili o svom životu. A jesi li ih ti slušao? A
što je s onim Vartapetovim, i onim, kako se ono zvao ... ?"
"Kojim? Zašto bih ja njih slušao? Slijepci... laju kao životinja kojoj je
zgnjeèena šapa. Govore kao da njihov promašeni život znaèi kraj èitavog
svijeta. Njihov opservatorij je kibla u latrini. Promatraju svijet s panja;
oni nemaju prave taèke gledišta!"
I tako je to išlo dalje, gubili su nit svojih argumenata, nisu bili u stanju
slijediti tok vlastitih misli, nisu bili svjesni hodnika u kojem su osim njih
sjedila još samo dva slaboumna šahista za šahovskom ploèom i kovaè, strastveni
pušaè. Bili su svjesni samo svojih vlastitih gnjevnih kretnji, zajapurenih
lica, velike crne brade nasuprot urednoj plavoj kozjoj bradici.
Svaki je od njih nastojao samo jedno: da pronaðe i pogodi bolno mjesto
drugoga.
Sologdin je zurio u Rubina tako vatreno da bi mu se oèi, kad bi se oèi mogle
rastopiti u žaru osjeæaja, zacijelo rastalile.
"Kako se s tobom uopæe može razgovarati? Ti nisi dostupan razlogu! Ništa te ne
stoji da se prebaciš s crnoga na bijelo. A iznad svega me tjera u bjesnilo da
negdje u sebi zaista vjeruješ u motto ..." (u svom bijesu upotrijebio je rijeè
stranog porijekla, ali barem je pripadala dobu viteštva), "da "svrha opravdava
sredstvo". Ali ako te netko upita licem u lice, vjeruješ li u to, ti æeš
nijekati! Siguran sam da æeš nijekati."
"Ne, zašto?" iznenada je Rubin poèeo govoriti s nekom umiru-juæom hladnoæom.
"Ja u to ne vjerujem - kad sam ja posrijedi. Ali stvar je drugaèija u
društvenom smislu. Naši su ciljevi prvi put u èitavoj ljudskoj povijesti tako
uzvišeni da možemo reæi: oni opravdavaju sredstva kojima su postignuti."
"Aha, dakle, tu smo", reèe Sologdin, opazivši nezaštiæeni cilj za svoj maè i
pripremivši osjetljiv i zvonki udarac. "Samo zapamti: što viši ciljevi, to
viša moraju biti i sredstva. Neèasna sredstva uništavaju i same ciljeve."
388
"Kako misliš neèasna? Tko se služi neèasnim sredstvima? Zar možda nijeèeš
moral revolucionarnih sredstava? Možda èak nijeèeš i nužnost diktature?"
"Ne pokušavaj me uvlaèiti u politiku!" reèe Sologdin, zaprije-tivši Rubinu
hitro prstom pred nosom. "Ja sam zatvoren po èlanu pedeset i osmom, ali nikad
se nisam bavio politikom, a ne bavim se ni sada. Onaj kovaè, koji tamo sjedi -
i on je pedesetosmaš, a nepismen je."
"Odgovori na pitanje!" nije popuštao Rubin. "Priznaješ li diktaturu
proletarijata?"
"Nisam rekao ni rijeèi o vladavini radnika. Postavio sam ti posve èisto
pitanje iz æudoreða: opravdavaju li sredstva cilj ili ne? A ti si mi
odgovorio! Pokazao si što misliš."
"Nisam rekao da to vrijedi u liènom smislu!"
"Pa što onda?" reèe Sologdin jedva se svladavajuæi da ne poène vikati.
"Æudoreðe ne smije gubiti snagu ako poveæava podruèje! To znaèi da je zloèin
ako ti lièno ubiješ ili izdaš nekoga; ali ako Jedinstveni i Nepogrešivi potuèe
pet ili deset milijuna, onda je to u skladu s prirodnim zakonom, to valja
pohvaliti kao napredno?"
"Te se stvari ne mogu usporeðivati! One su kvalitativno razlièite."
"Prestani se pretvarati! Previše si uman da vjeruješ u te svinjarije! Ni jedan
razuman èovjek ne može tako misliti! Ti naprosto lažeš!"
"Ti lažeš! Sve je kod tebe samo velika poza! Taj tvoj idiotski "jezik krajnje
jasnoæe"! I to tvoje izigravanje viteštva! I to što nastojiš da izgledaš kao
Aleksandar Nevski! Kod tebe je sve poza zato što si promašen. I to tvoje
piljenje drva - i to je poza!"
"Ti si prestao dolaziti piliti! Kod toga se mora raditi rukama, a ne jezikom!"
"Kako to misliš, prestao sam? Tri dana?"
Njihova je rasprava jurila, ne zaustavljajuæi se, kroz mraèna i osvijetljena
mjesta njihovih uspomena, poput noænog brzog vlaka koji juri kraj postaja i
signalnih svjetla, preko pustih stepa i kroz poluosvijetljene gradove; i sve,
što bi naèas izronilo, obasjalo bi samo lažnim svjetlom ili popratilo nejasnom
tutnjavom bezglavu jurnjavu njihovih spojenih misli.
"Ti bi mogao prije svega primijeniti moral i na sebe!" reèe Rubin povrijeðeno.
"A što je s ciljevima i sredstvima u tvom sluèaju? U liènom smislu! Samo se
sjeti o èemu si sanjao kad si zapoèeo karijeru kao inženjer? Èvrsto si odluèio
da zaradiš milijun, kao Korejko."
"A ti bi se mogao sjetiti kako si uèio seosku djecu da prijavljuju svoje
roditelje!"
Poznavali su jedan drugoga dvije godine. A sad su pokušali iskoristiti jedan
protiv drugoga, na najrazorniji i najuvredljiviji naèin, sve što su saznali u
najintimnijim razgovorima. Sad su se
389

I
svega sjeæali, i sve je postajalo optužba, oružje. Daleko od toga da bi se
uzdizao prema apstraktnim pitanjima, njihov se dvoboj spuštao sve niže i niže
na najliènije i najbolnije pojedinosti.
"Oni su tvoji istomišljenici! Oni su tvoji najbolji prijatelji!" urlao je
Sologdin. "Šiškin-Miškin! Uopæe mi nije jasno zašto se držiš daleko od njih?
Kakvo je to licemjerje?"
"Što? što si rekao?" Rubin se gušio od bijesa. "Misliš li to ozbiljno?"
Ne, sam Sologdin je vrlo dobro znao da Rubin nije doušnik i da nikad neæe
biti, ali u ovom trenutku nije mogao odoljeti napasti da ga strpa u isti koš s
oficirima službe sigurnosti.
"Napokon", tvrdio je Sologdin, "to bi bilo mnogo dosljednije s tvoje strane.
Buduæi da su naši tamnièari u pravu, tvoja je dužnost da im pomogneš koliko
god možeš. A zašto ne bi bio doušnik? šikin æe ti napisati povoljnu
karakteristiku, tvoj sluèaj æe opet biti razmotren ..."
"To mi vonja na krv!" Rubin stegne svoje velike šake i podigne ih kao da se
hoæe tuæi. "Zbog takvih rijeèi mogao bih nekome razbiti nos."
"Rekao sam samo", odgovorio je Sologdin što je mogao suzdržljivije, "da bi to
bilo mnogo dosljednije s tvoje strane. Ako svrha opravdava sredstvo."
Rubin otvori šake i bijesno i prezirno pogleda svog protivnika.
"Èovjek mora prvo imati principe! Ti ih uopæe nemaš! Sve to apstraktno
blebetanje o Dobru i Zlu ..."
Sologdin pokuša objasniti svoje stajalište: "što si ti oèekivao? Razmisli sam.
Buduæi da smo svi mi zatvoreni s razlogom, a ti si jedina iznimka, znaèi da su
naši tamnièari u pravu. Svake godine dva puta pišeš molbu za pomilovanje ..."
"Lažeš! Ne molbu za pomilovanje, veæ za obnovu procesa."
"A koja je razlika?"
"Vrlo velika razlika."
"Oni te odbijaju, a ti i dalje moljakaš. Ti si taj koji nije htio raspravljati
o znaèenju ponosa u èovjekovom životu, ali bi morao ozbiljno razmisliti o
ponosu! Ti si se spreman poniziti samo zbog vanjske, površne slobode. Ti si
poput psa na lancu: tko god ima lanac u ruci, u njegovoj si moæi."
"A ti nisi ni u èijoj moæi?" reèe Rubin izvan sebe od gnjeva. "I ti ne bi
moljakao?"
"Ne!"
"Pa ti naprosto nemaš moguænosti da dobiješ slobodu! Ali kad bi imao, ne samo
da bi molio, ti bi..."
"Nikad", reèe Sologdin.
"Kako plemenito od tebe! Ti se rugaš svoj ovoj zbrci u sedmici, ali kad bi
mogao uèiniti nešto spektakularno da se istakneš - puzao bi na trbuhu."
"Nikad!" ponovi Sologdin dršæuæi.
390
"A ja ti kažem da bi!" graktao je Rubin. "Ti naprosto nemaš sposobnosti da se
istakneš. To je sve kiselo grožðe! A ipak, kad bi ti nešto mogao napraviti -
kad bi to od tebe zatražili - puzao bi na trbuhu!"
"Dokaži!" Sad je Sologdin stegao šake. "Vidjet æemo tko æe kome razbiti nos!"
"Daj mi vremena i dokazat æu ti! Daj mi... godinu dana! Daješ li mi godinu
dana?" "Uzmi deset."
"Ali znam ja tebe! Sakrit æeš se iza dijalektike, reæi æeš da "sve teèe, sve
se mijenja"."
"Samo za ljude tvoga soja "sve teèe, sve se mijenja"! Ne sudi druge po sebi."
391
65
DOTTY
Odnosi izmeðu muškarca i žene uvijek su èudni: ništa se ne može predvidjeti,
nemaju nikakva unaprijed odreðena smjera, ne ravnaju se ni po kakvim zakonima.
Katkad doðeš do mrtve taèke, gdje ti ne preostaje ništa drugo nego da sjedneš
i zaplaèeš; sve je veæ reèeno, uzalud; svi su argumenti izneseni i pobijeni.
Ali odjednom se sluèajno susretnu pogledi - i zid ne poèinje pucati, veæ se
naprosto otopi, i tamo gdje je bila tama, zablista èist pute-Ljak, po kojem
dvoje može koraèati.
Samo puteljak - i možda samo za minutu.
Inokentij je veæ davno zakljuèio da je izmeðu njega i Dottv sve svršeno. Tako
je moralo i biti, s tom njenom otuðenošæu i sitnièavošæu. Ali bila je tako
umiljata na zabavi kod njegovog tasta, da ga je to ispunilo nekom toplinom
prema njoj, i još uvijek ju je osjeæao dok se vozio s njom kuæi automobilom.
Pripovijedali su o zabavi; Inokentij je slušao kako Dotty razmatra moguænost
Clarine udaje - i ne misleæi, nehotice, ogrlio ju je i uhvatio za ruku.
Iznenada je pomislio: da mu ova žena nikad nije bila ni supruga ni ljubavnica,
veæ da pripada nekome drugome, i da ju je isto ovako ogrlio u automobilu, što
bi osjeæao? Bilo je posve jasno: potrudio bi se svim silama da je pridobije.
Zašto ga je onda, kad mu je bila vlastita supruga, toliko vrijeðalo što želi
to isto tijelo?
Bilo je najružnije i najgore što ga je baš ovakva - pokvarena, uprljana tuðim
rukama - ovog trenutka privlaèila, ne samo silno, veæ opasno privlaèila. Kao
da osjeæa potrebu da nešto dokaže. Što? Kome?
Kad su se našli u dnevnoj sobi, zaželjevši mu laku noæ Dottv je položila glavu
na Inokentijeve grudi, zbunjeno ga poljubila u vrat i otišla, ne pogledavši
ga. Inokentij je pošao u svoju sobu, svukao se, i iznenada osjetio da mora
poæi k Dottv.
Djelomièno je to bilo stoga što se na zabavi osjeæao siguran od hapšenja;
gomila ljudi koji piju, razgovaraju i smiju se okru
392
žila ga je kao oklop. Sada, u samoæi svoje radne sobe, opet je osjetio strah,
i osjetio je potrebu za zaštitom.
Stajao je pred vratima svoje žene u kuænom ogrtaèu i papuèama. Još uvijek
neodluèan da li da pokuca, lagano je gurnuo vrata rukom. Dotty se uvijek
neèega bojala i noæu je zakljuèavala vrata. Ali sad su se vrata otvorila na
dodir.
Inokentij uðe bez kucanja, odmakne zastor - i ugleda Dotty u krevetu, pod
mekanim, srebrnastoljubièastim pokrivaèem.
Trebalo je da se trgne, ali nije se ni maknula.
Mala svjetiljka na noænom stoliæu obasjala joj je nježno lice, svijetlu
razasutu kosu, satensku zlaæanu spavaæicu, ukrašenu finim èipkama, kroz koje
su zavodljivo svjetlucala njena ramena, ruke i grudi.
Bilo je prilièno vruæe u spavaæoj sobi, ali Inokentiju je godila toplina;
osjeæao je nekakvu hladnoæu. U zraku je lebdio blag miris parfema.
Prišao je stoliæu pokrivenom prozraènim stolnjakom. Uzeo je u ruku neku morsku
školjku i premeæuæi je po rukama reèe bijesno, napola okrenut od nje: "Ja sam
ne razumijem zašto sam ovdje; ne mogu zamisliti da bi izmeðu nas još nešto
moglo biti." (Nije govorio pa èak ni mislio kako je i on sam prevario ženu u
Rimu.) "Ali upravo sam sad pomislio: a što ako ipak otiðem k njoj?" Nervozno
je prevrtao školjku i postrance pogledao Dotty. Prezirao je sam sebe.
Ona je okrenula glavu na jastuku i pogledala ga, pažljivo i nježno, premda mu
je u polutami jedva mogla razaznati lice. U ruci, koja joj je visila gola do
lakta i nekako bespomoæna pod ljupkim naborima spavaæice, lagano je držala
knjigu. "Pa samo legni malo kraj mene", reèe ona dirljivo. Da samo malo legne?
Zašto ne? Oprostiti joj sve što se dogo-godilo, bilo je nešto posve drugo.
Bilo je lakše i govoriti ležeæi. Iz nekog razloga može se reæi mnogo više,
najintimnije stvari, kad se leži u zagrljaju pod pokrivaèem, nego kad se sjedi
jedno drugome nasuprot u naslonjaèima. Zakoraèio je neodluèno prema krevetu.
Ona je podigla rub pokrivaèa, otkrivajuæi toplu dubinu. Ne primijetivši da je
stao na knjigu koja joj je ispala iz ruke, Inokentij je legao u tu dubinu, i
ona se nad njim sklopila.
393
66
BRITKA SABLJA DEMEŠKINJA
Napokon je šaraška zaspala.
Dvije stotine i osamdeset zekova spavalo je pod modrim žaruljama, glava
zabaèenih ili uguranih u jastuke, dišuæi tiho, ili nesnosno hrèuæi ili vièuæi,
zgrèenih da se ugriju, ili ispruženih jer im je bilo previše vruæe. Spavali su
na dva kata zgrade, na dva reda ležajeva na svakom katu, i gledali razlièite
stvari u snovima: starci su vidjeli svoje ljubljene; mladiæi su vidjeli žene;
neki su vidjeli ono što su izgubili, neki vlak, neki crkvu, neki svoje suce.
Ali ma koliko se razlikovali njihovi snovi, u svima su spavaèi ipak tjeskobno
bili svjesni da su zatvorenici; ako su šetali po zelenoj travi ili po gradu,
to je znaèilo da su pobjegli, da su zavarali tamnièare, da je nastao neki
nesporazum i da ih veæ gone. Onaj sretni, potpuni zaborav, koji je Longfellow
prikazao u Snu roba nije im bio suðen, šok nezasluženog hapšenja, kazna od
deset ili dvadeset pet godina, bijesni lavež policijskih pasa, potkovane èizme
stražara pratilaca i prodoran zvuk budnice u logoru prodrli su u svaki sloj
njihova biæa, u sve sekundarne, pa èak i primarne instinkte, u same kosti. Da
je došlo do požara, iznenada probuðeni zatvorenik prvo bi se sjetio da je u
zatvoru, a onda bi tek osjetio plamen i dim.
Svrgnuti visoki èinovnik Mamurin spavao je u svojoj samici. Stražari koji nisu
bili u službi su spavali. Stražari u službi takoðer su spavali. Dežurna
bolnièarka, pošto se èitavo veèe opirala poruèniku s èetvrtastim brkom,
nedavno je popustila, i sad su i oni spavali na uskom divanu u ambulanti. I
napokon, mali sjedokosi stražar, koji je sjedio u stražarnici kraj željezom
okovanih vrata zatvora, kad je vidio da nitko ne dolazi da ga kontrolira i da
se nitko ne javlja na njegov poljski telefon, takoðer je zaspao, položivši
glavu na stoliæ, ne promatrajuæi više zatvorski hodnik kroz prozor, kao što mu
je bila dužnost.
I odluèno izabravši taj sat u dubini noæi, kad su mavrinska zatvorska pravila
prestala funkcionirati, zatvorenik broj 281 tiho je izišao iz polukružne
sobe žmirkajuæi pod jarkim svjetlom,
394
gazeæi cipelama gusto posijane opuške. Uspio je nekako navuæi cipele bez
obojaka, i preko rublja je prebacio iznošeni frontovski šinjel. Crna brada
bila mu je zamršena; rijetka kosa visila je oko lica, koje je izražavalo
patnju.
Uzalud je pokušavao da zaspi. Sad je ustao i poèeo šetati hodnikom. To mu nije
bilo prvi put: na taj naèin je smirivao razdraženost i oštar bol u zatiljku,
te podmukli bol oko jetre.
Ali premda je izišao iz sobe da bi prošetao, nosio je, kao obièno, par knjiga;
u jednoj od njih bio je složeni rukopis skice ja "svjetovne hramove" i loše
zašiljena olovka. Položivši knjige, olovku, kutiju lakog duhana i lulu na
dugaèki, prljavi stol, Rubin je poèeo uporno šetati hodnikom amo-tamo,
omotavši se kabanicom.
Priznavao je da je svim zatvorenicima teško - i onima koji su zatvoreni bez
razloga, kao i onima koji su zatvoreni zato što su neprijatelji države. Ali
njegov vlastiti položaj èinio mu se tragiènim u aristotelovskom smislu.
Njemu su zadale udarac iste one ruke koje je iznad svega volio. Zatvorili su
ga bešæutni birokrate, zato što je upravo nepristojno volio zajednièki cilj.
I, kao rezultat tog tragiènog proturjeèja, da bi zaštitio i svoje dostojanstvo
i dostojanstvo svojih drugova, Rubin je bio prisiljen da se svakodnevno
suprotstavlja zatvorskim službenicima i straža-rima kojih su postupci, prema
njegovom pogledu na svijet, bili diktirani potpuno istinskim, pravednim i
naprednim zakonom. Njegovi drugovi, s druge strane, veæinom mu uopæe nisu
bili drugovi, i u svim su mu sobama predbacivali, grdili ga, samo što ga nisu
izgrizli, zato što nisu bili u stanju podignuti se iznad vlastite nesreæe, i
iza svega toga vidjeti veliko pokoravanje prirodnom zakonu. U svakoj æeliji, u
svakom novom susretu, u svakoj raspravi bio je prisiljen da im dokazuje -
neumorno i preziruæi njihove uvrede - da veæim dijelom i opæenito gledajuæi
sve ide kako valja, industrija cvjeta, poljoprivreda proizvodi viškove, nauka
napreduje ogromnim skokovima, kultura blista poput duge.
Njegovi protivnici, buduæi da su bili u veæini, vladali su se kao da su oni
narod, a da on, Rubin, govori u ime malobrojne manjine. Ali sve u njemu je
govorilo da je to laž. Narod je bio izvan zatvora, izvan bodljikave žice.
Narod je zauzeo Berlin, sastao se s Amerikancima na Elbi, putovao na Istok u
demobili-zacionim vlakovima, prihvatio se rekonstrukcije Dnjeprogesa, ponovo
oživio Donbas, izgradio Staljingrad. Osjeæaj jedinstva s mili-r junima spasio
ga je od osjeæaja usamljenosti u njegovoj borbi protiv ove nekolicine
zatvorenika.
Èesto su ga muèili, ne za volju istine, veæ samo da se osvete njemu za krivicu
koja im je nanesena, kad se veæ nisu mogli osveæivati tamnièarima. Proganjali
su ga, ne brinuæi se što ga svaki takav sukob razdire i vodi bliže grobu.
Ali on je morao raspravljati - jer je, na tom sektoru fronta, u Mavrinskoj
šaraški, bilo malo njih koji su mogli braniti socijalizam kao on.
Rubin je pokucao na stakleni prozorèiæ u željeznim vratima - jedanput, dvaput,
treæi put vrlo jako. Treæi put na prozoru se pojavilo lice pospanog prosijedog
stražara.
395
"Zlo mi je", reèe Rubin. "Potreban mi je lijek. Odvedite me bolnièarki."
Stražar je èasak razmišljao.
"U redu. Telefonirat æu."
Rubin je i dalje koraèao hodnikom.
On je uopæe bio tragièan lik.
Prag tamnice prestupio je prije svih koji su sad ovdje sjedili.
Njegov odrasli bratiæ, koga je šesnaestogodišnji Levka obožavao, zamolio ga je
da sakrije neke štamparske kalupe. Levka je sa zanosom ispunio nalog. Ali nije
se sjetio da se sakrije od djeèaka iz susjedstva. On je iz potaje promatrao i
otkucao Levku. Levka nije izdao svog bratiæa: izmislio je prièu da je kalupe
našao pod stepenicama.
Dok je hodao gore-dolje hodnikom teškim, odmjerenim korakom, Rubin se živo
sjetio samice u harkovskom unutarnjem zatvoru prije dvadeset godina.
Unutarnji zatvor bio je sagraðen po amerièkom uzoru - otvorena konstrukcija na
nekoliko katova sa željeznim odmori-štima i stepeništima, a na dnu stražar sa
signalnim zastavicama koji upravlja prometom. U zatvoru je jasno odjekivao
svaki zvuk. Levka je èuo tutnjavu dok su nekoga vukli po željeznim stepenicama
- i iznenada je krik, koji para srce, potresao zatvor:
"Drugovi! Pozdrav iz ledene kaznene æelije! Dolje staljinski krvnici!"
Tukli su ga - èuo se onaj posebni zvuk udaraca po mekanom mesu. Mora da su mu
zatvorili usta; krikovi su se poèeli prekidati dok napokon nisu posve
prestali. Ali tri stotine zatvorenika u tri stotine samica bacilo se na svoja
vrata, poèelo lupati po njima i urlati:
"Dolje krvoloèni psi!"
"žedni su radnièke krvi!"
"Opet imamo cara na grbaèi!"
"Živio lenjinizam!"
I iznenada su u nekim æelijama zapjevali bjesomuèni glasovi: "Ustajte,
prezreni na svijetu ..."
I tada je èitava nevidljiva masa zatvorenika, zaboravljajuæi na sebe,
zagrmjela:
"To æe biti posljednji i odluèni teški boj! ..."
Nije ih se vidjelo ali, poput Levke, zacijelo su mnogi od onih koji su pjevali
imali suze zanosa u oèima.
Zatvor je brujao kao podivljala košnica. Stežuæi kljuèeve tamnièari su se
okupili na stepenicama, preplašeni besmrtnom himnom proletarijata__
Kakvi valovi bola u zatiljku! Kakav pritisak ispod desnog boka!
Rubin opet pokuca na prozorèiæ. Kad je drugi put pokucao izvirilo je lice
istog pospanog stražara. Pomaknuvši okno promrmljao je: "Nazivao sam; ne
javljaju se."
396
li
I
Htio je zatvoriti staklo, ali Rubin mu nije dopustio:
"Pa idite onda tamo!" povikao je razdražen od bola. "Zlo mi je, razumijete? Ne
mogu spavati! Zovite medicinsku sestru."
"Dobro, u redu", složi se stražar i zatvori prozor.
Rubin je opet poèeo šetati gore-dolje, beznadno odmjeravajuæi popljuvanu
duljinu zadimljenog prljavog hodnika. Vrijeme kao da se kretalo isto tako
polako kao njegovi koraci.
A iznad slike harkovskog unutarnjeg zatvora - kojeg se uvijek sjeæao s
ponosom, premda su mu ta dva tjedna u samici predstavljala mrlju na
karakteristici tokom èitavog života, i pridonijela njegovoj sadašnjoj presudi
- druga, skrivena sjeæanja uvukla su mu se u mozak ispunjajuæi ga vruæim
stidom.
... Jednog dana pozvali su ga u partijski ured tvornice traktora. Lev je sebe
smatrao jednim od utemeljitelja tvornice. Radio je u redakciji tvornièkih
novina, prolazio radionicama da bi oduševio mlaðe radnike i ulio energije u
starije, i vješao biltene o pobjedama udarnih brigada, o ispunjenju i
premašenju norme, i o nemarnom radu.
Dvadesetogodišnji momak u svojoj ukrajinskoj seljaèkoj košulji ušao je u
partijski ured jednako mirno kao što je ranije ušetao u ured Pavla Petrovièa
Postiševa, sekretara Centralnog komiteta Ukrajine. I kao što je tom prilikom
rekao jednostavno: "Zdravo, druže Postišev!" i prvi pružio ruku, i ovog puta
je rekao èetrdesetogodišnjoj ženi, koja je kratko podšišanu kosu povezala
crvenom trouglastom maramom: "Zdravo, drugarice Bahtina! Pozvala si me?"
"Zdravo, druže Rubin", rekla je ona rukujuæi se. "Sjedni." Sjeo je.
U sobi je bio još jedan èovjek, ali to nije bio radnik: na sebi je imao
kravatu, odijelo, žute sportske cipele. Sjedio je po strani, pregledavajuæi
novine, i nije na njih obraæao pažnje.
Partijski ured bio je strog poput ispovjedaonice, ukrašen žar-kocrvenim i
mraènim crnim tonovima.
Suzdržano, nekako bez života, žena je poèela s Levom razgovarati o tvornièkim
poslovima, o kojima su prije uvijek živahno diskutirali. Iznenada, zavalivši
se u naslonjaè, ona oštro reèe: "Druže Rubin! Moraš priznati Partiji svoje
greške."
Lev je bio zaprepašten. Što se dogodilo? Zar ne daje Partiji svu svoju snagu,
sve svoje zdravlje, i noæu i danju? Ne! To nije dovoljno. Ali, što nedostaje?
Sad se umiješao i onaj tip. Obratio se Rubinu sa "vi", što je veoma vrijeðalo
proletersko uho. Rekao je da Rubin mora Partiji iskreno isprièati sve što
znade o svom oženjenom bratiæu - do u tanèine. Je li istina da je on nekad bio
aktivan èlan opozicione organizacije, i da to sad taji od Partije?
Nešto je smjesta morao reæi, a oboje je zurilo u njega... Upravo oèima istog
tog bratiæa Lev je nauèio promatrati revoluciju. Od njega je takoðer nauèio da
sve nije tako lijepo i bezbrižno, kao što izgleda na prvomajskoj paradi.
Zaista, revolucija
397
iii
jest proljeæe - a to znaèi da se mora pregaziti mnogo blata, prije nego èovjek
pronaðe èvrsti put.
Ali prošle su èetiri godine. Razmimoilaženja unutar Partije su prestala. Veæ
su poèeli zaboravljati opoziciju. Sagradili su, ovako ili onako, prekooceanski
brod kolektivizacije iz tisuæa krhkih malih seljaèkih èamaca. Visoke peæi
Magnitogorska rigale su dim, a traktori iz èetiri prve tvornice traktora orale
su brazde na kolhoznim poljima. Daleko su za sobom ostavili "518" i "1040".
Objektivno, sve se radilo za veæu slavu svjetske revolucije - i zar je sad
imalo smisla buniti se što æe svim tim velikim djelima biti nadjenuto ime
jedne osobe? (Lev se prisilio da zavoli èak i to ime. Da, poèeo ga je
voljeti!) I zašto bi sada trebalo hapsiti ljude, zašto se svetiti onima koji
su nekoæ izražavali neslaganje?
"Ne znam. Nikad on nije bio u opoziciji", èuo je Levka sama sebe kako
odgovara. Ali njegov je razum shvatio da je, želi li govoriti kao odrastao
èovjek, bez mladenaèke romantike, besmisleno nijekati.
Kretnje drugarice Bahtine bile su energiène i nagle. Partija! Može li išta
biti više od Partije? Kako se može nijekati pred Partijom? Kako se može
oklijevati s priznanjem Partiji? Partija ne kažnjava; ona je naša savjest.
Sjeti se što je govorio Lenjin...
Deset pištolja uperenih u njegovu glavu ne bi preplašili Rubina; ni hladna
samica, ni izgnanstvo u Solovki ne bi iz njega izvuklo istinu. Ali pred
Partijom, u toj crvenoj i crnoj ispovje-daonici, nije mogao lagati.
Rekao im je kada i gdje je njegov bratiæ pripadao opozicionoj organizaciji,
što je radio.
Žena ispovjednik je ušutjela.
Uljudni gost u žutim sportskim cipelama rekao je: "Dakle, ako sam vas pravo
shvatio ...", i proèitao je što je napisao na arku papira. "A sada potpišite;
ovdje."
Rubin se trgnuo.
"Tko ste vi? Vi niste Partija!"
"Zašto ne?" upita gost uvrijeðeno. "I ja sam èlan Partije. Ja sam isljednik
GPU-a."
Rubin je opet pokucao na mali prozorèiæ. Stražar, koji se oèigledno tek
probudio, reèe ljutito: "Slušaj, zašto kucaš? Veæ sam ih ne znam koliko puta
zvao, ali se ne javljaju."
Rubinove su oèi plamtjele od bijesa. "Molio sam vas da odete tamo, ne da
telefonirate! Zlo mi je od srca! Možda æu umrijeti."
"Neæeš umrijeti", reèe stražar umirujuæe, èak samilosno. "Iz-držat æeš do
jutra. Prosudi sam: kako bih mogao otiæi i napustiti mjesto?"
"A koja bi budala uzela vaše mjesto?" povièe Rubin.
"Nitko ga ne bi uzeo, ali ustav zabranjuje. Nisi služio vojsku?"
Rubinu je silno lupalo u glavi, i gotovo je povjerovao da bi zaista ovog èasa
mogao umrijeti. Videæi njegovo zgrèeno lice, stražar odluèi: "Dobro, u redu,
makni se od tog prozora i ne kucaj. Otrèat æu."
398
I zaista je otišao. Rubinu se uèinilo da mu se i bol malo stišala.
Opet je poèeo koraèati hodnikom.
... A mozgom su mu i dalje prolazile uspomene, koje uopæe nije želio
probuditi. Zaboraviti ih znaèilo bi ozdraviti.
Odmah poslije zatvora, želeæi da opere svoju ljagu pred oèima komsomolaca i da
se pokaže korisnim i pred samim sobom i pred revolucionarnom klasom, Rubin je,
s mauzerom na boku, sudjelovao u kolektivizaciji sela.
Kad je trèao bos èitava tri kilometra, puškom se braneæi od pobješnjelih
seljaka, što je onda zapravo mislio? "Napokon se borim u graðanskom ratu!"
Samo to.
Sve je to izgledalo posve prirodno: raskopavati jame ispunjene zakopanim
žitom, spreèavati gospodare da ga samelju i da peku kruh, braniti im prilaz
bunarima. I ako bi umrlo seljaèko dijete - crknite ðavoli, skupa sa svojom
djecom, ali kruh peæi neæete! Nije osjeæao nikakvu samilost i postao mu je
posve obièan prizor da u zoru vidi ona usamljena kola s iscrpljenim konjem
kako prolaze kroz opustjelo, mrtvo selo; to ga nije uzbuðivalo ništa više nego
da gleda tramvaj u gradu.
Udarac bièem kod prozorskih kapaka: "Ima li leševa? Iznesite ih."
I kod iduæih kapaka: "Ima li leševa? Iznesite ih." A ubrzo se èulo samo: "Hej!
Ima li koga živog?" A sad mu se to urezalo u mozak, kao da je utisnuto
usijanim gvožðem. Peèe. Katkada je osjeæao da su njegove rane pokora, da je
zatvor pokora, da su njegove bolesti pokora.
Možda jest pravedno. Ali buduæi da je sad shvaæao da je ono što je èinio bilæ
užasno, i buduæi da to više nikad ne bi uèinio, i da je to okajao... Kako bi
se od svega mogao proèistiti? Kome bi mogao reæi: to se nikad nije dogodilo?
Od sada nadalje æemo raèunati da se to nikad nije dogodilo! Pravit æemo se kao
da se to nikad nije dogodilo!
Što neæe jedna besana noæ izvuæi iz bijedne duše èovjeka koji je
sagriješio? ...
... Ovog puta je stražar sam otvorio prozorèiæ. Ipak je na kraju odluèio da
ostavi svoje mjesto i poðe u štab. Utvrdilo se da su svi zaspali, i da nije
bilo nikoga tko bi podigao telefon kad je zvonio. Narednik, koga je probudio,
saslušao je njegov izvještaj i ukorio ga što je napustio mjesto; znajuæi da
medicinska sestra spava s poruènikom, nije se usudio da ih probudi.
"Nemoguæe", reèe stražar kroz prozorèiæ. "Sam sam išao tamo i podnio
izvještaj. Kažu - nemoguæe. Moraš èekati do jutra."
"Ja umirem. Umirem!" zahriplje Rubin kroz prozorèiæ. "Razbit æu vam prozor!
Smjesta pozovite dežurnog! Objavljujem štrajk glaðu!"
"Kakav štrajk glaðu? Pa tko te sad hrani, je li?" primijeti stražar razumno.
"Ujutro æe biti doruèak, pa onda štrajkaj. Hajde, hajde, makni se. Još
jedanput æu telefonirati naredniku."
399
Rubin se morao obuzdati. Svladavajuæi muèninu i bol, opet je pokušao odmjereno
šetati hodnikom. Sjetio se Krilovljeve basne Sablja demeškinja. Vani na
slobodi smisao te basne nikad mu nije bio posve jasan, ali u zatvoru ga je
odjednom shvatio.
Baciše britku demeškinju
na hrpu stara željeza;
na tržnicu odnesoše je
seljak je kupi nizašta.
Seljak je sabljom skidao koru s drveæa, cijepao triješæe. Od sablje je
preostala samo izjedena oštrica i rða. I jednom je jež upitao sablju, koja je
ležala na polici u kolibi:
Na što ti cijeli život lièi? Ne sramiš li se da ko bradva, potpalu krešeš,
tešeš daske?
A sablja je odgovorila onako kako je Rubin sam sebi odgovorio veæ stotinu
puta:
U ruci borca - strava prava! A ovdje sve što znam - badava! Ne sramim se, al
sram nek slijedi onog tko ne zna za što vrijedim!
400
67
GRAÐANSKI HRAMOVI
Rubin je osjetio slabost u nogama i sjeo je za stol, naslonivši se grudima na
njega.
Ma koliko da je žestoko pobijao Sologdinove tvrdnje, one su ga boljele, jer je
znao da su djelomièno opravdane. Da, temelji vrline i morala bili su uzdrmani,
posebno kod mlaðe generacije; ljudi su izgubili osjeæaj za lijepe postupke i
moralne postupke.
U starim društvima znali su da su crkva i autoritativni sveæenik potrebni da
podržavaju moral. Èak i sada, koja poljska seljakinja poduzima bilo kakav
ozbiljan korak, a da se prije toga ne posavjetuje sa svojim sveæenikom?
Možda je u ovom trenutku bilo važnije za sovjetsku zemlju da podigne opæi
moral nego da sagradi kanal Volga-Don ili Angarstroj.
Kako to uèiniti? Tome æe poslužiti "prijedlog za podizanje graðanskih hramova"
- koji je Rubin veæ sastavio u grubim crtama. Noæas, buduæi da i tako pati od
besanice, mora tom prijedlogu dati konaèan oblik. I kad mu slijedeæi put
odobre posjetu, nekako æe ga prokrijumèariti iz zatvora. Vani æe mu ga
pretipkati i poslati Centralnom komitetu. Nije ga mogao poslati pod vlastitim
imenom - Centralni komitet bio bi uvrijeðen da takav prijedlog dolazi od
politièkog zatvorenika. Ali, nije ga mogao poslati ni anonimno. Neka ga
potpiše jedan od njegovih drugova s fronta; za volju tog uzvišenog cilja Rubin
æe rado žrtvovati slavu izumitelja.
Trudeæi se da ne obraæa pažnju na valove bola u glavi, Rubin je napunio lulu
duhanom Zlatno runo - samo iz navike; jer u ovom trenutku nije imao nikakve
želje da puši, èak mu se i gadilo. Ipak je zapušio i poèeo prouèavati svoj
prijedlog.
Sjedeæi u ogrtaèu i donjem rublju za grubim stolom posutim mrvicama kruha i
pepelom, udišuæi ustajali zrak nepometenog hodnika kojim su tu i tamo pospani
zekovi žurili na nužnik, anonimni autor prouèavao je nesebièni prijedlog koji
je razvuèenim rukopisom naškrabao na hrpi listova papira.
26 U prvom krugu
401
Uvod je iznosio potrebu da se još više podigne veæ i tako visok moral
stanovništva, da se dade veæe znaèenje revolucionarnim i državnim praznicima i
ceremonijalno dostojanstvo èinovima ženidbe, imenovanja novoroðenèeta, prelaza
u zrelost i oplakivanja mrtvih. (Autor je uz put zabilježio da se roðenje,
ženidba i smrt u nas promatraju rutinski, zbog èega graðanin vrlo slabo osjeæa
svoje obiteljske i društvene veze.)
Kao rješenje, predlagalo se da se posvuda podignu graðanski hramovi,
projektirani tako velièanstveno da bi dominirali okolinom.
Zatim je u posebnim poglavljima, koja su opet podijeljena na èlanove, pažljivo
iznesen organizacioni plan: koja velièina po-pulacionog centra ili kakva
teritorijalna jedinica zahtijeva izgradnju graðanskog hrama; koje taèno datume
valja slaviti u nazoènosti svih stanovnika podruèja; približno trajanje
pojedinih obreda. Braku bi prethodile zaruke i objavljivanje vjenèanja dva
tjedna unaprijed. Omladinu koja postaje punoljetna predstavljali bi u
skupinama, i ona bi u nazoènosti èitave opæine okupljene u hramu položila
posebnu zakletvu da æe ispunjavati svoje obaveze prema zemlji i prema svojim
roditeljima, a takoðer i zakletvu opæenito etièke prirode.
Prijedlog je naglašavao da se obredni aspekt svih tih proslava ne smije
zanemariti. Odjeæa namještenika hrama mora se razlikovati od obiène, mora se
isticati profinjenošæu ukrasa i naglašavati snježno bijelu èistoæu onih koji
je nose. Obred se mora odvijati ritmièno i emocionalno. Ne smije se zanemariti
ni jedna prilika da se apelira na sva fizièka osjetila opæinstva: poseban
miris u zraku, melodiozna glazba i pjevanje, korištenje obojenog stakla,
scenske rasvjete i zidnih slikarija, sve bi to moralo razvijati estetski ukus
naroda - uistinu, èitava arhitektonska cjelina hrama morala bi odisati nekim
duhom uzvišenosti i vjeènosti.
Svaku rijeè tog prijedloga valjalo je muèno, pažljivo odabrati meðu mnogim
sinonimima; inaèe bi plitki i površni èitaoci mogli zbog neke sitne nepažnje
zakljuèiti da autor naprosto predlaže da se ožive kršæanski hramovi bez
Krista. Ali to ni izdaleka nije imao na umu! Netko tko voli povlaèiti
povijesne analogije mogao je takoðer optužiti autora da oponaša Robespierreov
kult Vrhunskog biæa - ali, naravno, to uopæe nije bilo isto!
Najoriginalnijim dijelom prijedloga autor je smatrao odlomak o novim - ne, ne
sveæenicima veæ, kako ih je on nazivao, namještenicima hramova. Držao je da
kljuè uspjeha èitavog projekta leži u tome da se po èitavoj državi izgradi
kadar autoritativnih namještenika koji uživaju ljubav i povjerenje naroda zbog
vlastitog besprijekornog, nesebiènog i vrijednog života. Predložio je Partiji
da se izbor kandidata za teèajeve, koji æe ih pripremiti da postanu
namještenici hramova, vrši u skladu s principima morala, da se te ljude
oslobodi svih ostalih poslova kojima bi trenutno mogli biti zauzeti. Pošto bi
se zadovoljile poèetne velike potrebe, program tih teèajeva mogao bi s
godinama postati mnogo opsežniji i mnogo temeljitiji, te bi namještenicima
davao široko i sjajno obrazovanje, u èemu bi se posebno isticalo govorništvo.
(U prijedlogu se neustrašivo tvrdilo da je umjetnost govomištva
402
u našoj zemlji opala, možda zato što nema potrebe da se bilo koga uvjerava,
jer èitavo stanovništvo i bez toga bezrezervno podržava svoju ljubljenu
državu.)
Korektura njegova prijedloga toliko je zaokupila pažnju tog vrijednog mozga
da, premda nije mogao posve zaboraviti bol, ipak je uspio da ga potisne u
pozadinu.
èinjenica da nitko nije došao pogledati zatvorenika, koji je mogao i umrijeti
u ovo neobièno vrijeme, nije iznenadila Rubina. Vidio je veæ dovoljno takvih
primjera u zatvorima kontrašpiju-naže i u tranzitnim logorima.
I tako, kad je kljuè škljocnuo u bravi, Rubin se u prvom trenutku uplašio da
æe ga otkriti kako se usred noæi bavi neèim što je protiv propisa, te da æe
morati podnijeti neku dosadnu, glupu kaznu. Pokupio je na brzinu svoje papire,
knjigu, duhan i htio se sakriti u sobi, ali bilo je prekasno: grubi, krupni
nadstražar primijetio ga je i pozvao ga s otvorenih vrata.
Rubin se prenuo. Smjesta je opet osjetio svoju usamljenost, bolnu
bespomoænost, povrijeðeno dostojanstvo.
"Narednice", reèe on polako se približavajuæi zamjeniku dežurnog, "veæ više od
dva sata tražim medicinsku sestru. Žalit æu se upravi zatvora MGB-a i na
medicinsku sestru i na vas."
Ali nadstražar reèe pomirljivo: "Rubine, ništa nisam mogao ranije uèiniti,
nije ovisilo o meni. Hajdemo."
Istina, èim je saznao da se ne žali bilo tko veæ jedan od najneugodnijih
zekova, nadstražar je odluèio da pokuca poruèniku. Dugo vremena nitko se nije
javljao; tada je medicinska sestra naèas izvirila, i opet nestala. Napokon je
poruènik namršten izišao iz ambulante i dao naredniku dopuštenje da uvede
Rubina.
Rubin je uvukao ruke u rukave od ogrtaèa i zakopèao ga, sakrivši rublje.
Narednik straže proveo ga je kroz podrumski hodnik i popeli su se u zatvorsko
dvorište ljestvicama na koje je napadao debeli sloj sipkog snijega. Noæ je
bila tiha kao slika, guste bijele pahuljice neprestano su padale, i na mraènoj
pozadini noæi horizont kao da je bio prošaran mnoštvom bijelih stupica;
narednik i Rubin prelazili su dvorište, ostavljajuæi duboke tragove u finom
snijegu.
Ovdje pod milim oblaènim noænim nebom, maglovitosmeðe boje od svjetala,
osjeæajuæi nevini dodir hladnih malih šesterokutnih zvjezdica na svom vrelom
licu i podignutoj bradi, Rubin se zaustavio i zatvorio oèi. Ispunio ga je neki
osjeæaj mira koji je bio to oštriji što je bio tako kratak - sva snaga
postojanja, sav užitak što nikamo ne ide, što ništa ne zahtijeva, ništa ne
želi - samo da ovako stoji èitavu noæ blaženo, sretno, kao što stoji drveæe, i
hvata, hvata snježne pahuljice.
I baš u tom trenutku èuo je dugaèki, prodorni zvižduk lokomotive s traènica
koje su prolazile kilometar od Mavrina - onaj posebni, usamljeni, noæni,
dirljivi zvižduk, koji nas u kasnijim godinama podsjeæa na djetinjstvo, zato
što je u djetinjstvu tako mnogo obeæavao.
Kad bi ovako mogao stajati pola sata, sve bi prošlo, tijelo i duša bi opet
ozdravili i sastavio bi snježne stihove o zvižduku lokomotive u noæi.
403
I
Ah, kad bar ne bi morao slijediti stražara!
Ali stražar se veæ sumnjièavo osvrtao - sprema li se možda na noæni bijeg?
I Rubinove noge same su pošle kamo je bilo nareðeno.
Mlada medicinska sestra još je bila rumena od sna i krv joj je navrla u
obraze. Navukla je bijeli ogrtaè, ali oèigledno ispod njega nije imala
vojnièku bluzu i suknju, veæ nešto lagano. U svako drugo vrijeme Rubin bi, kao
svaki zatvorenik, to i opazio i pokušao bi bolje pogledati njeno tijelo, ali
baš u ovom trenutku njegove se misli nisu spuštale s ovog grubog stvorenja,
koje ga je muèilo èitavu noæ.
"Molim kombiniranu pilulu i nešto protiv nesanice, samo ne luminal; moram
smjesta zaspati."
"Nemamo ništa za spavanje", odbije ona automatski.
"Molim vas!" ponovi Rubin uporno. "Ujutro rano moram obaviti važan posao za
ministra, a ne mogu zaspati."
Spominjanje ministra, kao i moguænost da bi Rubin mogao dalje tu stajati i
tražiti pilule (a po nekim znacima je sudila da æe se poruènik svaki èas
vratiti), natjerali su medicinsku sestru da odstupi od svog obièaja i da mu
dade lijek.
Izvadila je pilule iz ormariæa i prisilila Rubina da ih sve proguta u njenoj
nazoènosti (u skladu sa zatvorskim pravilima, svaki se lijek smatrao oružjem i
zatvoreniku se mogao dodijeliti iskljuèivo u usta).
Rubin je upitao koliko je sati, saznao da je veæ pola èetiri, i izišao. Vratio
se kroz dvorište, zaljubljeno promatrajuæi noæne lipe, koje su odozdo bile
osvijetljene odrazom jakih žarulja zone; duboko je udahnuo zrak koji je
mirisao na snijeg, sagnuo se i zgrabio pregršt zvjezdanih pahuljica, protrljao
lice i vrat i ispunio usta tom tvari bez težine, bestjelesnom, ledenom.
I njegova je duša osjetila jedinstvo sa svježinom svijeta.
404
68
KOZMOPOLIT BEZ KORIJENA
Vrata iz blagovaonice u spavaæu sobu nisu bila dokraja zatvorena, i jedan
jedini teški udarac zidnog sata jasno se èuo, odjekujuæi harmoniènim valovima
prije nego je išèeznuo.
Pola prošlo koliko? Adam Roitman htio je pogledati na svoj ruèni sat koji je
mirno kuckao na noænom stoliæu, ali se bojao da bi iznenadan bljesak svjetla
mogao uznemiriti njegovu ženu. Žena mu je spavala u neobièno ljupkom položaju,
pola nièice pola na boku, položivši lice na rame svog muža, dok je Adam
osjeæao njene grudi na laktu.
Bili su oženjeni veæ pet godina, ali èak i u polusnu bio je svjestan kako ga
preplavljuje nježna zahvalnost što je ima kraj sebe, što tako smiješno spava
grijuæi svoje male, uvijek ledene nožice izmeðu njegovih nogu.
Upravo se probudio iz nekog nesuvislog sna. Htio je ponovo zaspati ali poèeo
se prisjeæati veèernjih novosti i problema u šaraški i kako se misao poèela
gomilati na misao, a njegove se oèi potpuno otvorile - nastupila je ona noæna
bistrina, koja èini beskorisnima sve napore da èovjek zaspi.
Topot nogu i pomicanje namještaja, koje se gotovo èitavo veèe èulo iznad njih
iz Makariginova stana, veæ je davno prestalo.
Kroz uzak prostor izmeðu navuèenih zastora prodiralo je blijedo, sivkasto
svjetlo noæi.
Obuzet nesanicom, u pidžami, Adam Venjaminoviè Roitman nije osjeæao nimalo od
onog samopouzdanja i superiornosti koje su mu tokom dana davale epolete majora
MGB-a i medalja Sta-ljinske nagrade. Ležao je ispružen na leðima u krevetu i
poput svih ostalih smrtnika osjeæao da je svijet pun ljudi, da je okrutan i da
u njemu nije lako živjeti.
Te veèeri, dok je u Makariginovom stanu sve kipjelo od veselja, Roitmanu je u
posjete došao jedan stari prijatelj, takoðer Židov. Došao je bez žene,
zabrinut, i ono što je isprièao Roitmanu bilo je neveselo.
405
Nije to bilo ništa novo. Sve je poèelo još prošlog proljeæa na podruèju
kazališne kritike. Isprva je izgledalo posve nevino da se prava imena
kritièara, koja su bila židovska, štampaju u zagradi iza njihovih ruskih
književnih imena. Tada se zaraza proširila na svijet književnosti. U nekim
drugorazrednim novinama, koje su se bavile svim moguæim predmetima osim svojim
poslom, netko je ubacio otrovnu rijeè "kozmopolit". I rijeè je otkrivena! Ta
prekrasna, ponosna rijeè koja je ujedinjavala sve svjetove svemira, koja je
resila najplemenitije genije svih vremena - Dantea, Goethea, Bvrona - tu su
rijeè unakazili i iskrivili na stranicama tog jeftinog lista, tako da je
poprimila znaèenje "èifuta".
Zatim je otpuzala dalje, sramotno se skrivajuæi u fasciklima iza zatvorenih
vrata.
A sad je taj ledeni, zlokobni dah dosegao èak i podruèje tehnike. Roitman,
koji je stalno i sjajno napredovao prema slavi, u posljednjih mjesec dana
osjetio je kako se njegov položaj uzdrmao.
Zar je moguæe da ga pamæenje vara? Za vrijeme revolucije, pa i mnogo kasnije,
rijeè "Židov" ulijevala je uvijek veæe povjerenje od rijeèi "Rus". Rusa se
moralo kontrolirati i provjeravati više nego Židova: tko su mu bili roditelji?
kakvi su im bili izvori prihoda prije 1917? To kod Židova nije bilo potrebno.
Židovi su svi do jednoga bili uz revoluciju koja ih je oslobodila pogroma i
geta.
A sada je Josip Staljin neopazice, skrivajuæi se iza liènosti drugoga reda,
zgrabio biè progonitelja Izraeliæana.
Kad skupinu ljudi proganjaju zato što su eksploatirali druge, ili što su
èlanovi vladajuæe klase, ili što imaju stanovita politièka uvjerenja, ili što
se druže sa stanovitim ljudima, postoji uvijek neki opravdani (ili nazovi
opravdani) razlog da se protiv njih nešto poduzme. Èovjek barem znade da je
sam odabrao svoju sudbinu, da je mogao odabrati drugaèije. Ali narodnost?
(Roitmanovo unutarnje ja, njegov noæni ja, pobunio se: ljudi nisu birali ni
svoje društveno porijeklo, a ipak su ih i zbog toga progonili.)
Ali u Roitmanovom sluèaju najviše je boljelo što, kolikogod želio da bude
prihvaæen, da bude jednak kao svi drugi, to nije mogao postiæi. Oni te neæe,
odbacuju te, kažu ti da si stranac, nemaš korijenja; èifut si.
Polako i vrlo sveèano, zidni sat u dnevnoj sobi odbio je èetiri puta i
umuknuo. Roitman je èekao da odbije po peti put, i bilo mu je drago što je èuo
samo èetiri udarca; još uvijek je imao vremena za spavanje.
Malo se pomakao. Njegova žena je nešto promrmljala u snu, okrenula se na drugu
stranu i instinktivno se leðima privila uz muža. On je promijenio položaj,
prilagodivši svoje tijelo njenome i ogrlio je rukom; žena je zahvalno
ušutjela.
U blagovaonici njegov je sin spavao mirno, vrlo mirno. Nikad nije noæu plakao,
nikad nije zvao.
I!
i
406
Bistri trogodišnji djeèak bio je ponos mladih roditelja. Adam Benjaminoviè s
užitkom je opisivao sve njegove navike i uspjehe èak i zekovima u Akustici;
neosjetljiv, kao što su obièno sretni ljudi, nije uviðao kako je to bolno za
ljude lišene oèinstva. Njegov je sin znao brbljati, ali izgovor mu je još
uvijek bio nesiguran: tokom dana oponašao je majku - njen izgovor nenaglašenog
"o" jasno je odavao njeno porijeklo s Volge - a uveèer je govorio kao otac
(Adam je ne samo izgovarao grleni "r", veæ je imao i nekoliko nezgodnih
govornih mana).
Kako to veæ biva u životu, kad sreæa veæ doðe, dolazi nezaustavljivo i
širokogrudno. Ljubav i brak, a zatim roðenje njegova sina, u Roitmanovoj su se
povijesti poklapali s koncem rata i njegovom Staljinskom nagradom. Istina, za
vrijeme rata mu takoðer nije bilo loše. U mirnoj Baškirskoj, uz obilnu
aprovizaciju, on i njegovi sadašnji drugovi u Mavrinskom institutu
konstruirali su prvi sistem telefonskog šifriranja. Takav je sistem danas
izgledao posve primitivan, ali u ono vrijeme donio im je nagradu.
Kako su groznièavo radili na tome! Kamo je nestao njihov zanos, njihov
neumorni istraživaèki duh, plamen koji je u njima buktio?
S onim razumijevanjem kojim je èovjek obdaren kad leži budan u tami, kad mu je
pogled nepomuæen i okrenut prema sebi, Roitman je iznenada shvatio što mu
zapravo nedostaje posljednjih nekoliko godina. Zacijelo mu je nedostajalo što
više ništa ne radi sam.
Nije èak ni opazio kada se i kako od uloge stvaraoca polako spustio na ulogu
naredbodavca stvaraocima ...
Odmaknuo je ruku od žene kao da se opekao, podigao jastuk malo više i opet se
okrenuo na leða.
Da! Da! Da! To je èovjeka moglo lako zavesti. Ništa nije bilo lakše nego reæi,
spremajuæi se kuæi subotom uveèe, veæ obuzet toplinom doma i obiteljskim
planovima za nedjelju: "Valentine Martinièu! Sutra morate pronaæi, smisliti
kako da se oslobodimo nelinearnih iskrivljenja! Leve Grigorièu, da li biste vi
malo pregledali ovaj èlanak iz "Proceedingsa" i pribilježili osnovne misli?" A
u ponedjeljak ujutro vratio bi se na posao, svjež i odmoran, i našao bi na
svom stolu - kao u vilinskoj prièi - rezime èlanka iz "Proceedingsa" na
ruskom, dok bi Prjanèikov objasnio kako se mogu osloboditi nelinearnih
iskrivljenja - ako to veæ sam nije uèinio u nedjelju.
Vrlo udobno!
I zekovi nikad nisu mrzili Roitmana; naprotiv, voljeli su ga, jer se nije
vladao kao žandar, veæ kao pristojno ljudsko biæe.
Ali kreativnost - radost uspješnog napora mozga i gorèina neoèekivanog poraza
- posve ga je napustila!
Èime se bavio svih tih godina? Spletkama; borbom za prevlast unutar instituta.
On i njegovi prijatelji èinili su sve što su mogli da ocrne i svrgnu Jakonova,
bojeæi se da æe ih zasjeniti svojom dostojanstvenošæu, samopouzdanjem, te da
æe lièno dobiti Staljinsku nagradu, bez ostalih. Koristeæi se èinjenicom da
Jako-
407
nov usprkos svim njegovim naporima, nije uspio biti primljen u Partiju zbog
nekih mrlja na karakteristici, "mladi" su ga uvijek napadali na partijskim
sastancima. Stavili bi na dnevni red njegov izvještaj i onda zatražili od
njega da ode dok o tome raspravljaju, ili bi raspravljali baš u njegovoj
nazoènosti ("samo èlanovi Partije imaju pravo glasa") i donosili zakljuèke.
Prema tim zakljuècima sa partijskih sastanaka, Jakonov je uvijek imao krivo.
Roitman ga je katkada èak i žalio. Ali drugog izlaza nije bilo.
Sad se sve okrenulo drugaèije. Progoneæi Jakonova, "mladi" su izgubili iz vida
èinjenicu da su od njih pet èetvorica Zidovi. A ovih je dana Jakonov neumorno
izjavljivao sa svih platformi da je kozmopolitizam najopakiji neprijatelj
socijalistièke domovine.
Juèer je, poslije ministarskog gnjeva, tog sudbonosnog dana za Mavrinski
institut, zatvorenik Markušev predložio da se kombiniraju kliper i vocoder. Ta
je ideja vjerojatno bila potpuno besmislena, ali ministarstvu se mogla
prikazati kao korjenita reforma. Zato je Jakonov naredio da se izrada vocodera
smjesta prebaci u Sedmicu i naredio da se Prjanèikov preseli s njom. U
nazoènosti Sevastjanova, Roitman je nepromišljeno iznio nekoliko primjedbi i
poèeo se prepirati; na to ga je Jakonov zaštitnièki, poput nekog posebno
iskrenog prijatelja, potapšao po leðima:
"Adame Venjaminovièu! Nemojte prisiljavati zamjenika ministra da vjeruje kako
vi svoje liène interese stavljate iznad interesa Specijalnog tehnièkog
odjela."
I u tome je bila tragedija njihove sadašnje situacije: udarali su te u lice, a
ti ne smiješ zaplakati! Dave te usred bijela dana - i zahtijevaju da ustaneš i
plješèeš!
Odbilo je pet sati - pola nije èuo.
Više mu se nije spavalo; osjeæao se nekako sputan i u krevetu. Polako i
pažljivo se izvukao ispod pokrivaèa i turio noge u papuèe. Bez šuma se izmakao
stolici koja mu se isprijeèila na putu i prišao prozoru, razdvajajuæi svilene
zavjese. Koliko je snijega napadalo!
Iza dvorišta bio je najudaljeniji i najzabitniji kutak Neskuè-nog perivoja,
strma padina prekrivena snijegom i obrasla sveèanim bijelim borovima.
Prozorska daska bila je sakrivena pahu-ljavim nanosom snijega, koji se
prilijepio i uz prozorska stakla. Snijeg je gotovo prestao padati. Radijatori
pod prozorom grijali su mu koljena. Još jedan razlog zbog kojeg ništa nije
postigao u nauci u posljednjih nekoliko godina bili su neprestani sastanci i
teret administracije. Svakog ponedjeljka bilo je politièko predavanje, a
svakog petka tehnièke instrukcije; partijski sastanak dva puta mjeseèno;
sastanci partijske æelije Instituta takoðer dva puta mjeseèno; dva ili tri
puta mjeseèno pozivali bi ga u ministarstvo; jedanput mjeseèno bilo je
specijalno savjetovanje o budnosti; svakog mjeseca morao je izraditi plan
nauènog rada, a svaka tri mjeseca morao je poslati izvještaj o njegovom
ispunjenju; zatim je zbog neèega svaka tri mjeseca morao pisati karakteristike
za
408
svakog zatvorenika - što bi mu oduzimalo èitav dan. A uza sve to, njegovi
podreðeni prekidali su ga svakih pola sata s izdatni-cama; za svaki
kondenzator velièine bombona, svaki metar žice i svaku elektronsku cijev
moralo se tražiti potpis šefa laboratorija, inaèe ih ne bi mogli dobiti iz
skladišta.
Oh, kad bi se samo mogao osloboditi te birokracije i nesmiljene borbe za
prvenstvo! Kad bi se bar sam mogao nagnuti nad dijagrame, uhvatiti željezo za
lemljenje vlastitom rukom, sjesti pred zeleni prozorèiæ osciloskopa i pokušati
uhvatiti neku krivulju - tada bi i on, poput Prjanèikova, mogao bezbrižno
pjevušiti bugi-vugi. Kako bi blaženo bilo imati trideset jednu godinu - bez
težine tih epoleta koje tako tište, bez brige za vanjski izgled i poput
djeèaka sanjariti o tome da nešto izgradi.
Rekao je sam sebi "poput djeèaka", i zahvaljujuæi nekom hiru pamæenja sjetio
se sebe kad je bio djeèak, i u njegovom noænom mozgu jedna duboko zakopana
epizoda, veæ davno zaboravljena, izbila je nemilosrdno jasno na površinu.
Dvanaestogodišnji Adam s crvenom pionirskom maramom, glasa uzdrhtalog od
plemenitog gnjeva, stajao je pred glavnom skupštinom pionira u školi i
zahtijevao da se iz pionirske organizacije i iz svih sovjetskih škola izbaci
jedan agent klasnog neprijatelja. Mitka štitelman govorio je prije njega, a
Miška Ljuksemburg poslije njega, i svi su oni optuživali svog sauèenika Olega
Rožde-stvenskog zbog antisemitizma, zbog pohaðanja crkve i zbog stranog
klasnog podrijetla, bacajuæi pri tom razorne poglede na uzdrhtalog djeèaka
kome se sudilo. Dvadesete godine približavale su se kraju, djeèaci su u to
doba još uvijek živjeli od politike, od zidnih novina, samoupravljanja i
diskusija. Bio je to južnjaèki grad, i Židovi su saèinjavali gotovo polovicu
te skupine. Premda su djeèaci bili sinovi advokata, zubara, pa èak i sitnih
trgovaca, svi su se s bjesomuènim uvjerenjem smatrali èlanovima proletarijata.
Oleg - blijed, mršav, najbolji uèenik u razredu - izbjegavao je svaki razgovor
o politici, i u pionirsku je organizaciju ušao s oèiglednim nedostatkom
oduševljenja. Mladi entuzijasti odmah su naslutili u njemu neki strani
elemenat. Motrili su ga i vrebali. Jednog je dana Oleg rekao: "Svaki èovjek
ima pravo da kaže sve što misli." štitelman je skoèio: "Kako to misliš sve?
Nikola me nazvao "èifutskom njuškom" - je li i to u redu?" "Da kaže?" Oleg je
istegao svoj tanki vratiæ i nije htio popustiti. "Svatko ima pravo da kaže što
god želi."
Optužba protiv Olega je bila na putu. Našli su se prijatelji koji æe ga
prokazati: šurik Burikov i šurik Vorožbit; oni su vidjeli optuženog kako ulazi
u crkvu s majkom, i kako je jednog dana došao u školu s križiæem oko vrata.
Održavali su se sastanci, sjednice ðaèkih odbora, organizacionih odbora,
pionirske smotre, pionirske parade; i svuda su ti dvanaestogodišnji
Robespierrei optuživali pred uèenièkim masama tog antisemita i trgovca
opijumom religije, koji dva tjedna od straha uopæe nije jeo i krio od svoje
obitelji da je veæ izbaèen iz pionirske organizacije, te da æe uskoro biti
izbaèen iz škole.
409
Adam Roitman nije bio zaèetnik tog procesa; bio je uvuèen u to. Ali èak i sad
mu je krv navrla u obraze od stida.
Krug zlodjela, krug zlodjela! I nema naèina da se razbije taj zatvoreni
prsten. Nema izlaza. Jednako kao što nema izlaza iz sukoba s Jakonovom.
Odakle bi èovjek morao poèeti ispravljati svijet - od drugih? Ili od sama
sebe?
Osjetio je onu težinu u glavi i prazninu u grudima, koja je neminovni znak da
æe èovjek ubrzo zaspati.
Prišao je krevetu i tiho legao pod pokrivaè. Morao je još malo spavati prije
nego sat odbije šest.
Ujutro æe nastaviti s fonoskopijom! To je bio njegov glavni tajni adut! U
sluèaju uspjeha, taj bi pothvat èak mogao prerasti u posebni nauèni...
410
69
PONEDJELJAK U ZORU
Buðenje je u šaraški bilo u sedam sati.
Ali u ponedjeljak, još mnogo prije buðenja, stražar je ušao u sobu gdje su
stanovali radnici i prodrmao podvornika. Spiridon je frknuo nosom, probudio se
i pogledao stražara u svjetlu modre žarulje.
"Obuci se, Jegorov. Treba te poruènik", reèe stražar tiho.
Ali Spiridon je ležao otvorenih oèiju, ne mièuæi se.
"Èuješ li? Rekao sam ti da te poruènik treba?"
"Zašto? Posrao se u gaæe?" upita Spiridon još uvijek se ne mièuæi.
"Ustani, ustani", navaljivao je stražar. "Ne znam zašto."
"Ah!" Spiridon se teško protegne, stavi dlakave crvene ruke iza glave i
zijevne. "Jednom doðe i dan kad više ne možeš ustati. Je li kasno?"
"Skoro æe šest."
"Još nije ni šest? Dobro, idi, razumijem."
I dalje je ležao.
Stražar ga iskosa pogleda i iziðe.
Napola u modrom svjetlu, napola u sjeni gornjeg ležaja, Spiridon je nepomièno
ležao na jastuku s rukama iza glave.
Bilo mu je žao što nije završio svoj san.
Vozio se kolima pretovarenim suhim granjem (a pod suhim granjem bilo je i
nekoliko balvana koje je sakrio pred šumarom); kao da je išao iz svoje šume u
svoje selo, ali nekim nepoznatim putom. Ipak, premda je put bio nepoznat,
Spiridon je vidio na njemu svaku pojedinost sa svoja dva oka (oba kao da su u
snu bila zdrava): nateèeno korijenje preko ceste, stabla rascijepljena gromom,
borovu šumu i duboki pijesak u koji su upadali kotaèi. Spiridon je u snu
osjeæao sve rane jesenske mirise šume i željno ih udisao. željno ih je udisao,
jer je u svom snu jasno pamtio da je zek, da mu je kazna deset godina više
pet, da je pobjegao iz šaraške, te da ga sada veæ zacijelo traže, i da mora
požuriti da ovaj ogrjev odveze ženi i kæeri prije nego za njim pošalju pse.
411
!
Ali najveæa radost u njegovom snu bio je konj, i to ne bilo koji konj, veæ
najmiliji od svih koje je ikad imao, trogodišnja kobila Grivna, prvi konj koga
je kupio za svoj posjed poslije graðanskog rata. Bila je posve siva; sivilo je
imalo neki ujednaèeni crvenkasti odsjaj, pa su je zvali "ružièastom". S
Grivninom pomoæi uspio se postaviti na noge, i ona je bila upregnuta kad je
potajno odveo na vjenèanje svoju Marfu Ustinovnu. I sad je Spiridon vozio, i
sav sretan se èudio što je Grivna još uvijek živa i još uvijek mlada, i što
još uvijek vuèe teret uzbrdo i kroz pijesak, a da je ne mora udarati bièem.
Grivnina pamet vidjela se u njenim dugim, sivim osjetljivim ušima; malim
pokretima tih ušiju ona je znala reæi svom gospodaru da je shvatila što on od
nje traži i da æe ga poslušati. Grivnu bi uvrijedilo da joj èak izdaleka
pokaže biè. Kad je vozio s Grivnom, Spiridon nije nikad sa sobom uzimao biè.
Bilo mu je tako drago što je Grivna mlada i što æe vjerojatno doèekati da mu
kazna završi, da se u snu htio spustiti na zemlju i poljubiti joj nos. Ali na
padini iznad potoka Spiridon je iznenada primijetio da su mu kola loše
natovarena i da grane kližu, te bi mogle pasti s kola.
I baš u tom trenutku snažan udarac bacio ga je s kola na zemlju - bio je to
stražar koji ga je probudio.
Spiridon je ležao i sjeæao se ne samo Grivne, veæ desetaka konja s kojima je
vozio i radio, i od kojih mu se svaki usjekao u pamæenje kao živo biæe. Sjeæao
se i tisuæa drugih konja koje je viðao, i žalio je što su ti prvi sluge
èovjeka iskorijenjeni bez ikakva razloga, što su neki uginuli od gladi, drugi
od napora, dok su neke prodali Tatarima za meso. Spiridon je mogao shvatiti
razumne odluke. Ali bilo je nemoguæe shvatiti zašto su uništili konje. Tvrdili
su da æe ih nadomjestiti traktori, ali zapravo je èitav posao pao na leða
žena.
A zar su posrijedi bili samo konji? Nije li sam Spiridon sjekao voænjake na
seljaèkim posjedima tako da ljudima ne preostane ništa da izgube, pa da se
lakše pokore okupljanju u gomilu?
"Jegorov!" povièe stražar glasno na vratima, probudivši još dva zeka.
"Idem veæ, majku mu božju!" odgovori brzo Spiridon, spu-stivši bose noge na
pod. Pošao je do radijatora da uzme osušene obojke.
Vrata su se zatvorila za stražarom. Njegov susjed, kovaè, upita: "Kamo æeš,
Spiridone?"
"Gospoda zovu. Valja odraditi svoj kruh", reèe podvornik bijesno.
U svojoj kuæi Spiridon je bio seljak koji se nije izležavao, ali u zatvoru
nikako nije volio ustajati u mraku. Ustajati prije zore sa štapom nad glavom
najgore je od svega u životu zatvorenika.
U SevUrallagu dizali su ih u pet.
U šaraški moglo se malo i popustiti.
Pošto je ovio rubove svojih podstavljenih pamuènih hlaèa oko cipela i vezao
preko njih visoke gamaše nalik na vojnièke, Spiridon se uvukao u modru kožu
kombinezona, navukao crni radnièki kaput i krznenu kapu s naušnjacima, stegao
izlizani platneni
412
pojas i izišao. Pustili su ga kroz zakraèunata vrata zatvora, ali dalje ga
više nitko nije pratio. Spiridon je išao podzemnim hodnikom, vukuæi potkovane
cipele po betonskom podu, i popeo se ljestvama u dvorište.
Ništa ne videæi u snježnoj polutami, Spiridon je pod nogama nepogrešivo
osjetio da je napadalo oko pola metra snijega. Znaèi da je snježilo èitavu
noæ, i da je snijeg bio gust. Gazeæi kroz snijeg pošao je prema svjetlu na
vratima uprave.
U tom je trenutku dežurni, poruènik sa strahovitim brkovima, izišao na prag.
Pošto je otišao od medicinske sestre i utvrdio da je sve u neredu, da je
napadalo mnogo snijega, pozvao je podvornika.
Zakaèivši ruke o pojas, poruènik reèe: "Hajde, Jegorov, hajde! Oèisti od
glavnog ulaza do stražarnice i od uprave do kuhinje. Poèisti i dvorište za
šetnju. Požuri!"
"Ako stalno žuriš, ništa ti neæe ostati", promrmlja Spiridon odlazeæi kroz
svježi snijeg da uzme lopatu.
"što? Što si rekao?" upita poruènik prijeteæi.
Spiridon se osvrne. "Rekao sam "jawohl", šefe, "jawohl"!" (I Nijemci su mu
svašta govorili, a Spiridon bi im samo rekao "javvohl".) "Reci im neka mi
spreme krumpira u kuhinji."
"Dobro, požuri!"
Spiridon se uvijek vladao razumno i nije se svaðao s pretpostavljenima. Ali
danas je bio vrlo ogorèen - zato što je bio ponedjeljak ujutro, zato što je
morao opet raditi a da ni oèi nije protrljao, zato što je osjeæao da je u
blizini pismo od kuæe i što je predosjeæao neku nesreæu u vezi s njim.
Ogorèenje èitavog njegovog pedesetogodišnjeg povlaèenja po zemlji sakupilo se
u bolnu ranu u grudima.
Snijeg više nije padao. Lipe su stajale nepomièno. Bile su bijele, ne od
juèerašnjeg mraza, veæ od svježeg snijega. Po mraènom nebu i tišini Spiridcn
je sudio da ovaj snijeg neæe dugo potrajati.
Spiridon se namrgoðen bacio na posao, ali poslije prvih pedeset zamaha
lopatom, pošlo mu je glatko, pa èak i veselo. I on i njegova žena bili su od
onog soja ljudi koji nalaze olakšanje od svega što im tereti dušu u radu. I
bilo bi im lakše.
Spiridon je zapoèeo posao ne onako kako su mu naredili, oèistivši stazu od
stražarnice do uprave, veæ po vlastitom nahoðenju: prvo puteljak do kuhinje, a
zatim kružni puteljak na prostoru za šetnju, tri lopate u širinu, za svoju
braæu zekove.
U meðuvremenu misli su mu bile zaokupljene kæerkom. Njegova žena i on veæ su
proživjeli svoje. Njegovi sinovi, premda su i oni bili iza bodljikave žice,
ipak su bili muškarci, što je èovjeku teži život dok je mlad, bit æe mu lakše
kasnije. Ali šta æe biti s kæeri?
Premda Spiridon ništa nije vidio na jedno oko, a na drugo samo djelomièno,
obišao je èitavo dvorište za šetnju u savršenom ovalu. Nije bilo posve
svijetlo, tek sedam sati, kad su se prvi ljubitelji svježeg zraka, Potapov i
Horobrov, koji su ustali i umili se prije buðenja, uspeli ljestvicama u
dvorište.
Zrak je bio racioniran i veoma vrijedan.
413
¦i
"Što se dogodilo, Danilièu?" upita Horobrov, podižuæi ovratnik iznošenog crnog
civilflog kaputa u kojem su ga uhapsili. "Zar uopæe nisi legao?"
"Zar bi ti gadovi pustili èovjeka da spava?" reèe Spiridon. Ali njegovo rano
jutarnje bjesnilo je nestalo. Za vrijeme tog sata šutljivog posla sve su ga
mraène misli o njegovim tamnièarima napustile, i ostala mu je samo jasna
odluènost èovjeka naviklog na patnje. Spiridon je u duši, ne oblikujuæi to u
sebi rijeèima, zakljuèio da æe, ako mu je kæerka na bilo koji naèin
pogriješila, njoj samoj biti najteže, pa joj mora odgovoriti nježno, a ne
proklinjati je.
Ali èak i ta najvažnija misao o kæeri, koja se na njega spustila iz nepomiènih
lipa prije zore, bila je sad potisnuta sitnim problemima dana: dvije daske
bile su zakopane negdje pod snijegom; metlu je valjalo bolje nasaditi na
držak.
Osim toga morao je oèistiti put do stražarnice za osobna kola i za slobodne
suradnike. Spiridon je prebacio lopatu na rame, obišao zgradu šaraške i
nestao.
Sologdin je izišao da cijepa drva, lagan, vitak, bezbrižno prebacivši
podstavljeni kaput preko ramena, koja su tako dobro podnosila hladnoæu.
Poslije juèerašnje besmislene svaðe s Rubinom i svih uvredljivih optužbi, po
prvi put u dvije godine u šaraški spavao je loše, i sad je tražio zraka,
usamljenosti i prostora da razmisli o svemu. Balvani su bili ispiljeni;
valjalo ih je samo iscijepati.
Potapov je polako šetao s Horobrovom, izbacujuæi malo u hodu ranjenu nogu.
Nosio je šinjel crvenoarmejca, koji su mu dali kod zauzimanja Berlina, kad su
ga na tenku poslali u prve redove. (Bio je oficir dok ga nisu zarobili, ali
meðu ratnim zarobljenicima nisu priznavali oficirske èinove.)
Horobrov je tek ustao i umio se, ali njegov živi duh veæ je bio budan. Rijeèi
koje su provaljivale iz njega kao da su u zraku opisivale neki besciljni luk i
vraæale se poput bumeranga da ga razdiru:
"Sjeæaš li se kako smo nekad davno èitali da fordovski sistem rada na vrpci
pretvara èovjeka u stroj, da je takav rad najneèo-vjeèniji oblik
kapitalistièkog izrabljivanja? Ali prošlo je petnaest godina i sada mi
pozdravljamo isti taj rad na vrpci, koju smo prekrstili u "tekuæu vrpcu" kao
najbolji i najnoviji oblik proizvodnje. Sad bismo trebali provesti još jedno
pokrštenje èitave Rusije - Staljin bi to veæ znao povezati s ateizmom."
Potapov je ujutro uvijek bio sjetan. Bilo je to jedino vrijeme kad je mogao
razmišljati o svom upropaštenom životu, o sinu koji raste bez njega, o ženi
koja vene bez njega. Kasnije bi ga tokom dana zaokupio posao te više ne bi
bilo vremena za razmišljanje.
Potapov je osjetio previše nezadovoljstva u rijeèima Horo-brova, a to takoðer
može dovesti do zabluda. Stoga je dalje hodao šutke, nespretno izbacujuæi
ranjenu nogu i trudio se da diše dublje i pravilnije.
Nekoliko su puta obišli isti krug.
414
Pridružili su im se i ostali, šetali su sami, po dvoje ili po troje. Iz
razlièitih razloga skrivajuæi svoje razgovore, trudili su se da jedan drugome
ne prilaze previše blizu ni da se bez potrebe sustižu.
Tek je svitalo. Prekriveno snježnim oblacima, nebo je kasnilo s jutarnjim
sjajem. Svjetiljke su još uvijek bacale žute krugove na snijeg.
U zraku se osjeæala ona svježina, koja uvijek dolazi s tek napadalim snijegom.
Nije škripao pod nogama, veæ se tiho slijegao.
Visok i uspravan, s pustenim šeširom na glavi (on nikad još nije bio u logoru)
Kondrašev-Ivanov šetao je sa svojim susjedom iz spavaonice, siæušnim
Gerasimovièem. Gerasimoviè, koji je nosio kapu sa štitnikom, nije Kondraševu
sezao ni do ramena.
Gerasimoviè, potišten posjetom, preležao je èitavu nedjelju u kreveru kao
bolesnik. Potresao ga je plaè njegove žene na rastanku. Ovoga jutra sakupio je
svu svoju snagu da iziðe na šetnju. Dobro umotan, a ipak dršæuæi od zime, htio
se odmah vratiti u zatvor. Ali naletio je na Kondrašev-Ivanova, pošao da s
njim obiðe jedan krug - i završio u pravoj šetnji.
"Što? Vi niste èuli za Pavela Dmitrijevièa Korina?" pitao je Kondrašev-Ivanov
zaprepašteno, kao da je za njega èulo svako ðaèe. "Oh! On ima - kažu, premda
je nitko nije vidio - jednu prekrasnu sliku koja se zove "Rusija koja
nestaje"! Neki kažu da je duga šest metara, neki dvanaest. I na toj slici..."
Poèelo se polako daniti.
Stražar je prošao dvorištem vièuæi da je šetnja završena.
Vraæajuæi se kroz podzemni hodnik, osvježeni zekovi sreli su sumornog,
bradatog, blijedog, iscrpljenog Rubina koji im je žurio u susret. Ne samo da
je prespavao cijepanje drva (u svakom sluèaju bilo bi nezamislivo da je pošao
cijepati poslije svaðe sa Sologdinom) veæ je propustio i jutarnju šetnju.
Poslije kratkog drogiranog sna, èitavo ma je tijelo bilo teško i bešæutno.
Osjeæao je takoðer nedostatak kisika, nepoznat onima koji mogu udisati svježi
zrak kad god zažele. Pokušao je upasti u dvorište samo da udahne zraka i
zgrabi šaku snijega da se protrlja.
Ali stražar na vrhu stepenica nije ga htio pustiti u dvorište.
Rubin je stajao u betonskoj jami na dnu stepenica, kamo je napadalo malo
snijega i osjeæao se svježi zrak. Tu je dolje tri puta polako podigao ruke,
duboko dišuæi, zatim je uzeo malo snijega, protrljao njime lice i vratio se u
zatvor.
I Spiridon je energièno ušao, pošto je oèistio put za automobile od ulaza do
stražarnice.
U upravi zatvora, dva poruènika - jedan s èetvrtastim brkovima, koji je
završavao dežurstvo i novi dežurni, Žvakun - prouèavali su naredbe koje je
ostavio major Mišin.
Poruènik Žvakun bio je nedokuèiv tip, grubih, krupnih crta lica. Za vrijeme
rata služio je s èinom nadstražara kao "izvršilac kazne pri vojnom sudu"
divizije, i u tom je svojstvu radio za vrijeme èitavog boravka u vojsci. Bio
je veoma privržen svom položaju u specijalnom zatvoru i buduæi da nije bio
suviše pismen, uvijek je Mišinove naredbe èitao dva puta da ne bi što
propustio.
415
U deset do devet prošli su sobama da kontroliraju i proèitaju proglas, kako im
je bilo naloženo:
"U toku naredna tri dana svi zatvorenici imaju majoru Mi-šinu predati popis
svojih najbližih roðaka, kako slijedi: prezime, ime, oèevo ime, srodstvo,
mjesto rada i kuæna adresa.
Bliskim se srodnicima smatraju: majka, otac, žena u registriranom braku,
sinovi i kæeri iz registriranog braka. Svi ostali - braæa, sestre, tetke,
bratuèedi, unuèad, djedovi i bake - ne smatraju se bliskim roðacima.
Od prvog sijeènja prepiska i posjete bit æe dopuštene samo s bliskim roðacima
koje je zatvorenik naveo.
Osim toga, od prvog sijeènja, velièina mjeseènog pisma ogranièuje se samo na
jednu složenu stranicu iz bilježnice."
To je bilo tako strašno i tako neumoljivo da mozak to nije mogao shvatiti.
Zato isprva nije bilo, ni oèaja ni pobune; samo nekoliko prezirnih povika
slijedilo je Zvakuna:
"Sretna Nova godina!"
"Mnogo sreæe!"
"Hu, hu!"
"Prokazujte svoje roðake!"
"Zar to ne mogu sami pronaæi?"
"Zašto ne odrede koje velièine moraju biti slova, koja vrst slova?"
Zvakun je prebrojavao zatvorenike i istovremeno nastojao upamtiti tko što
izvikuje, da bi kasnije rekao majoru.
Zatvorenici su i tako uvijek bili nezadovoljni, èinio im ti dobro ili zlo...
Zekovi su potišteni otišli na posao.
Èak i oni koji su dugo vremena bili u zatvoru bili su zapanjeni okrutnošæu te
nove mjere. Ta je okrutnost bila dvosjekla. S jedne strane znaèila je da se
tanku nit veze sa ženom, djetetom ili roditeljem može održavati samo pod
cijenu policijske denuncijacije. Napokon, mnogi na slobodi još uvijek su
uspijevali sakriti èinjenicu da imaju roðake iza rešetaka, i samo ta tajnost
štitila im je posao i stan. S druge strane, znaèilo je da neregistrirane žene
i djeca moraju biti odsjeèeni od svakog kontakta - pa i braæa, sestre i prvi
roðaci. Ali poslije rata, poslije bombardiranja, evakuacije, gladi, mnogi
zekovi nisu ni imali drugih roðaka. A zato što se ljudima ne daju pripremiti
za hapšenje - prije hapšenja se ne ispovijeda, ne prièešæuje i ne sreðuje
raèune sa životom - mnoga je odana djevojka ostala bez crnog žiga matiènog
ureda u svom pasošu; sad su te vjerne djevojke morale postati stranci...
Èak i oni koji su obièno nestrpljivo èekali da odu na posao bili su neutješni.
Kad je zazvonilo zekovi su izlazili polako, obješenih ruku, tiskali su se kroz
hodnike, pušili i razgovarali. Sjedajuæi za radne stolove ponovno su pušili i
nastavili razgovarati, i ponajviše ih je zaokupljalo pitanje: zar je moguæe da
informacije o njihovim roðacima nisu veæ sakupljene i unesene u centralnu
kartoteku? Novi i naivni sumnjali su u to. Ali stari okorjeli zekovi odluèno
su stresali glavom: oni su tumaèili da je kartoteka u
416
neredu, da iza crnih kožnatih vrata èesto "ne love miševe" - ne sabiru podatke
iz bezbrojnih upitnika; zatvorski službenici ne unose pravovremeno nove
podatke iz knjiga u koje se upisuju posjete i paketi, te je stoga popis koji
su zahtijevali Klimentjev i Mišin najsigurniji smrtni udarac koji je èovjek
mogao zadati svojim roðacima.
Tako su razgovarali zekovi, i nitko nije htio raditi.
Ali posljednji tjedan godine poèeo je baš toga jutra i, prema planovima
institutske uprave, valjalo je junaèki uprijeti da bi se ispunio plan za 1949,
i plan za prosinac, kao i da bi se izradio i prihvatio godišnji plan za 1950,
èetvrtgodišnji plan od sijeènja do ožujka, i plan za prvih deset dana
sijeènja. Sve u vezi s papirom morala je obaviti administracija; sve u vezi s
radom morali su obaviti zekovi. Zato je oduševljenje zatvorenika danas bilo
posebno važno.
Uprava instituta nije ništa znala o razornom jutarnjem proglasu, koji je
uprava zatvora sastavila u skladu sa svojim godišnjim planom.
Nitko nije mogao optužiti Ministarstvo državne sigurnosti da se pridržava
evanðelja. Ali jedna je biblijska crta ostala: desnica nije znala što radi
ljevica.
Major Roitman, kome na svježem obrijanom licu više nije bilo ni traga noæne
tjeskobe, okupio je sve zekove i slobodne suradnike akustièkog laboratorija da
im iznese program. Na dugaèkom, inteligentnom licu Roitmanove su usne bile
ispupèene kao u crnca. Preko vojnièke bluze, poprijeko preko mršavih grudi,
nosio je remen koji mu nije bio potreban i koji mu nikako nije pristajao. Htio
je ohrabriti i sebe i uliti energiju svojim podreðenima, ali dah neuspjeha veæ
je ispunio prostor pod lukovima: bez instalacije vocodera, koji su preselili,
sredina sobe izgledala je prazna i napuštena. Prjanèikov, dragulj krune
akustike, nije više bio ovdje; nije bilo ni Rubina, koji se zakljuèao sa
Smolosidovom u treæem katu; napokon, i sam Roitman je žurio da ovo obavi i
poðe gore.
Nije bilo ni Simoèke; doæi æe u službu tek poslije ruèka, jer je nekoga
zamjenjivala. Da je bar ne bude, pomislio je Neržin; u ovom trenutku to je
bilo jedino olakšanje. Ne bi joj morao ništa tumaèiti znakovima i pismenim
porukama.
Sjedeæi u krugu, Neržin se naslonio na pojastuèeni naslon stolice oslonivši se
nogama o donju preèku druge stolice. Veæim dijelom gledao je kroz prozor.
Vani se podigao vlažan zapadnjak i oblaèno nebo bilo je olovne boje. Snijeg,
koji je napadao, poèeo se raspadati i otapati. Još jedno besmisleno, trulo
otapanje!
Neržin je sjedio opušten, neispavan, i bore su mu se oštro ocrtavale u sivom
svjetlu, dok su se uglovi usana objesili. Obuzeo ga je onaj poznati osjeæaj
ponedjeljka ujutro, koji znaju mnogi zatvorenici, kad èovjek kao da nema snage
ni da se kreæe ni da živi. Suzivši oèi zurio je, ništa ne videæi, u tamnu
ogradu i stra-žarsku kulu na kojoj je stajao stražar, taèno nasuprot njegovom
prozoru.
27 U prvom krugu
417
i*1
i1"
što je jedna posjeta godišnje? Tek juèer je imao posjetu. Tada se èinilo da je
najhitnije, najnužnije bilo reèeno. A sada, danas...
Kad bi sada mogao s njom govoriti? Pisati joj? Kako bi joj o tome mogao
pisati? Da je nekako pokuša pronaæi na poslu? Poslije juèerašnjeg razgovora
bilo je jasno da se to ne smije.
Kako joj je mogao objasniti da ne može o njoj davati informacije, dakle, da
moraju obustaviti dopisivanje? Sama adresa na omotnici veæ bi bila
denuncijacija.
A da joj naprosto ništa ne piše? Ali što æe ona pomisliti? Tek juèer još sam
se smiješio; od danas, ušutjet æu zauvijek?
Osjeæaj da je uhvaæen u škripac - ne u nekakav pjesnièki, figurativni škripac,
veæ u golemi kovaèki škrip sa zupcima, sa èeljustima koje æe stegnuti vrat
èovjeku - osjeæaj da se oko njega steže taj škrip, oduzeo je Neržinu dah.
Bilo je nemoguæe pronaæi izlaz! Svaki je put bio jednako koban.
Uljudan i kratkovidan, Roitman je zirkao kroz anastigmatiène naoèale blagim
oèima i govorio o planovima, planovima, planovima, glasom koji nije bio glas
rukovodioca, veæ se u njemu osjeæao nagovještaj umora i predaje.
Meðutim, sijao je sjeme na kameno tlo.
418
70
BURE U DVORIŠTU
Toga ponedjeljka ujutro održavao se sastanak i u konstruk-cionom uredu.
Slobodni suradnici i zekovi sjedili su zajedno za nekoliko stolova.
Premda je soba bila na gornjem katu i prozori su gledali na jug, sivo jutro
davalo je malo svjetla, i tu i tamo na crtaæim daskama bile su upaljene
elektriène svjetiljke.
Potpukovnik, šef ureda, ne ustajuæi sa stolice dosta je nevoljko govorio o
ispunjenju plana, o novim planovima i o socijalistièkim obavezama koje ih
oèekuju. Kazao je, premda to ni sam nije vjerovao, da æe do kraja godine
dovršiti tehnièko rješenje projekta aparata za apsolutno šifriranje.
Formulirao je svoje izjave tako da je svojim konstruktorima ostavio neki
izlaz.
Sologdin je sjedio u posljednjem redu i zurio preko ostalih u zid. Pogled mu
je bio jasan, lice glatko i svježe i bilo je nemoguæe pretpostaviti da sada o
neèemu misli, ili da ga nešto muèi. Èovjek bi prije pomislio da se koristio
ovim sastankom za odmor. Ali on je, naprotiv, intenzivno razmišljao.
Preostalo mu je nekoliko sati, ili možda nekoliko minuta, nije taèno znao
koliko, a morao je nepogrešivo riješiti problem èitavog svog života. Èitavog
jutra dok je cijepao drva nije upamtio nijednog panja i nijednog udarca
sjekirom - neprestano je razmišljao. I kao što se u optièkim instrumentima
okreæu izorusena ogledala, te njihove razlièite plohe naizmjence hvataju i
odražavaju zrake svjetla, tako su se u njemu èitavo ovo vrijeme, na osovinama
koje se nisu križale i koje nisu bile paralelne, okretale i svjetlucale munje
misli.
S ironiènim je smiješkom saslušao jutarnji proglas. Veæ je davno predvidio
takvu mjeru. On se prvi na nju pripremio: sam je prekinuo dopisivanje. Proglas
je samo potvrdio njegovo mišljenje da æe zatvorski režim postati još strožiji,
te da æe se put natrag u slobodu, koji nazivaju "krajem kazne", potpuno
zatvoriti.
Najviše ogorèenosti i žaljenja izazvao je onaj nesretan obrat prepirke s
Rubinom, i èinjenica da je Rubin, izgleda, preuzeo
419
pravo da sudi o njegovim postupcima. On je mogao prekrižiti Leva Rubina na
svom popisu prijatelja i nastojati da ga zaboravi, ali nije mogao zaboraviti
izazov koji mu je dobacio. Taj je ostao; pekao je kao rana.
Sastanak je završio i svi su pošli na svoja mjesta.
Larisin je stol bio prazan. Dobila je slobodan dan u zamjenu za nedjelju koju
je provela na poslu.
I to je bilo dobro. Kao i uvijek, žena osvojena juèer, danas bi bila samo na
putu.
Ustavši, Sologdin je skinuo stari prljavi komad papira sa svoje crtaæe daske,
i pod njim se pojavilo srce aparata za šifriranje.
Naslonivši se na stolac dugo je vremena stajao pred crtežom.
Što je dulje prouèavao i upijao svoj izum, to se više smirivao. Ogledala u
njemu stala su se vrtjeti sve polaganije. Osovine svjetla poèele su teæi
paralelno jedna uz drugu.
Po jedna crtaèica, kao što su pravila zahtijevala, jedanput je tjedno
obilazila konstruktore i skupljala stare, nepotrebne papire koje je valjalo
uništiti. Papire se nije smjelo poderati i baciti u košaru za papir; moralo ih
se prebrojati, zbroj unijeti u poseban spis i onda ih spaliti u dvorištu.
Sologdin je izvukao debelu mekanu olovku i kao sluèajno povukao nekoliko crta
preko svog crteža; zatim ga je zaprljao i razmazao.
Izvadivši èavliæe skinuo ga je s daske, stavio komad prljavog papira preko
njega, a još jedan podmetnuo, sve ih smotao zajedno i predao ih crtaèici.
>Izvolite, tri papira."
Tada je sjeo, otvorio neki priruènik i gledao što æe se dogoditi s njegovim
crtežom.
Dvije crtaèice su prebrojile što su sakupile i pisale izvještaj.
Sologdin je gledao neæe li koji konstruktor pregledati odbaèene papire.
Nitko se nije ni približio ženi koja je uzela papire od njega.
To je bila puka nemarnost sa strane Šiškina-Miškina: imali su previše
povjerenja! Zašto nisu u kenstrukcionom uredu osnovali službu sigurnosti
konstrukcionog ureda, koja bi pregledavala sve crteže koje ured uništava?
Nije kome imao ispripovijedati svoju duhovitost, i Sologdin se sam sebi
nasmiješio ispod brkova.
Napokon, smotavši sve nepotrebne papire u nekoliko svitaka, žene su izišle,
pošto su od jednog pušaÈa uzele kutiju šibica.
Sologdin je izvlaèio ritmiène crte na komadu papira, brojeæi sekunde: sad mora
da silaze stepenicama... sad oblaèe kapute ... sad bi morale iziæi u dvorište.
Stajao je iza svoje podignute crtaæe daske tako da ga gotovo nitko u sobi nije
mogao vidjeti; ali on je vidio dvorište, onaj dio na kojem je stajalo èaðavo
željezno bure od koga je jutros dovitljivi Spiridon lopatom proèistio stazu.
Izgleda da se snijeg slegao i obje su žene u èizmama lako došle do bureta.
Ali dugo im je vremena trebalo da upale prvi papir. Palile su šibicu za
šibicom, zatim nekoliko šibica odjednom, ali - sad ih je vjetar gasio, sad su
se šibice lomile, sad je upaljeni sumpor
420
odskoèio na žene te su ga preplašeno otresale sa sebe. Onda je u kutiji ostalo
vrlo malo šibica, i èinilo se da æe se morati vratiti po nove.
Vrijeme se polako vuklo - Sologdina bi svakog trenutka mogli pozvati Jakonovu.
Ali žene su nešto viknule, mahnule rukama i Spiridon im je prišao, u krznenoj
kapi s velikim naušnjacima, noseæi metlu.
Skinuo je kapu da je ne oprži, spustio je na snijeg kraj sebe, turio komad
papira i svoju crvenokosu glavu u bure, èeprkao malo po njemu, izvukao glavu -
i komad papira bio je veæ crven. Upalio se i planuo; Spiridon ga je ostavio u
buretu i poèeo unutra brzo bacati sav drugi papir. Plamenovi su suknuli iz
bureta i papir je izgorio, savijajuæi se i pocrnjevši.
Baš u tom trenutku netko je za stolom šefa u konstrukcionom uredu viknuo
Sologdinovo ime.
Potpukovnik je želio s njim razgovarati.
Netko se iz laboratorija za filtriranje žalio da nisu još dobili naruèeni
nacrt za dva podupiraèa.
Potpukovnik nije bio grub èovjek. Rekao je samo, naboravši èelo: "Slušajte,
Dmitrij Aleksandroviè, pa što je na tome tako komplicirano? Naruèeno je veæ u
èetvrtak."
Sologdin se uspravio. "Oprostite, upravo dovršavam. Bit æe gotovo za jedan
sat."
Nije ga još ni zapoèeo, ali nije mogao priznati da æe mu za èitav posao
trebati svega jedan sat.
421
71
NJEGOVO LJUBLJENO ZVANJE
Operativni sektor èeke (državna sigurnost i kontrašpijunaža) bio je u Mavrinu
podijeljen izmeðu majora Mišina, zatvorskog "kuma", i majora šikina,
institutskog "kuma". Buduæi da su djelovali u razlièitim odjelima i primali
plaæu od razlièitih blagajnika, meðu njima nije postojala konkurencija. Ipak
ih je neka tromost spreèavala da zajedno rade; uredi su im bili u razlièitim
zgradama i na razlièitim katovima; o poslovima državne sigurnosti i kontra-
špijunaže nije se moglo raspravljati na telefonu, a buduæi da su bili ravni po
èinu, i jedan i drugi držali su da bi se ponizili kad bi otišli jedan drugome
u posjetu, da bi to bila neka vrst dodvoravanja. I tako su radili jedan noæu,
drugi danju, ne sastajuæi se katkada mjesecima, premda su obojica u svojim
tromjeseènim izvještajima naglašavali potrebu najveæe povezanosti u radu
državne sigurnosti i kontrašpijunaže u Mavrinu.
Kad je jednom èitao neki èlanak u Pravdi, majoru šikinu upao je u oèi naslov:
"Ljubljeno zvanje". U èlanku se govorilo o nekom agitatoru, koji je više od
svega na svijetu volio drugima nešto objašnjavati: radnicima je objašnjavao
znaèaj poveæane proizvodnje, vojnicima potrebu da se žrtvuju, biraèima
pravilnost politike komunistièkog i nepartijskog bloka. Šikinu se dopao taj
naslov. Zakljuèio je da se ni on nije prevario kad je odabrao svoj životni
poziv. Nikad ga nije privlaèilo ni jedno drugo zvanje; volio je svoje, a ono
je voljelo njega.
U svoje vrijeme šikin je završio školu GPU-a, a zatim pošao na teèaj za
usavršavanje isljednika i istražitelja; ali vrlo je malo vremena proveo radeæi
kao isljednik, te se stoga nije ni mogao tako zvati. Radio je kao èlan službe
sigurnosti u transportnom odjelu GPU-a; za vrijeme rata bio je na èelu vojnog
odsjeka za cenzuru; zatim je bio u komisiji za repatrijaciju; zatim u logoru
za provjeravanje i klasifikaciju; zatim specijalni instruktor za metode
deportacije Grka iz Kubana u Kazahstan; i napokon, oficir službe sigurnosti
Mavrinskog nauènog instituta.
422
Šikinovo zvanje imalo je mnogo pozitivnih strana. Prije svega, poslije
graðanskog rata prestalo je biti opasno. U svakoj operaciji snage na njegovoj
strani bile su uvijek premoæne - dva ili tri naoružana èovjeka protiv jednog
nenaoružanog, neobaviještenog neprijatelja koji se èesto tek budio.
Osim toga, bilo je vrlo dobro plaæeno, osiguravalo je pravo na najbolje
specijalne centre za raspodjelu, na najbolje stanove, oduzete ljudima koji su
bili osuðeni, na mirovine veæe od onih koje su dobivali vojni službenici, i na
lijeèenje u prvorazrednim sanatorijima.
Èovjek se nije morao iscrpiti na poslu; nije bilo nikakvih proizvodnih normi.
Istina, prijatelji su govorili Šikinu da su trideset sedme i èetrdeset pete
namještenike službe sigurnosti gonili kao konje, ali Sikin osobno nikad nije
zapao u takvu situaciju i nije to mogao povjerovati. U dobra vremena èovjek je
mogao mjesecima drijemati za pisaæim stolom. Taj posao se odlikovao sporošæu.
Prirodno sporo vladanje svakog dobro uhranjenog èovjeka spojilo se sa sporošæu
metode, kojoj je bio cilj da djeluje na dušu zatvorenika i izvuèe priznanje -
polako šiljenje olovke, odabiranje pera, izvlaèenje papira, strpljivo
bilježenje svih moguæih birokratskih gluposti i nevažnih podataka. Ta
proraèunata sporost bila je odlièna za živce i pridonosila je dugom životu.
šikinu nije ništa manje bio drag sistem na kojem se zasnivao njegov posao. On
se sastojao uglavnom od bilježenja podataka, potpunog, sveobuhvatnog
bilježenja podataka. Nikakav razgovor nije mogao završiti naprosto kao
razgovor; morao je završiti pisanjem denuncijacije ili potpisivanjem izjave,
ili pristanka - da neæe lažno svjedoèiti, da neæe otkrivati tajne, da neæe
napuštati podruèje, da æe prikupljati informacije ili donositi informacije.
Posebno se zahtijevala ona strpljiva pažnja i ona urednost, kojom se odlikovao
šikinov karakter, da meðu papirima ne zavlada zbrka, da budu sreðeni, složeni
u kartoteku i da svaki podatak koji se traži bude uvijek pri ruci. (Kao
oficir, šikin nije sam mogao obavljati fizièki posao ulaganja u kartoteku; to
je radila honorarna asistentica, mršava, nespretna djevojka lošeg vida sa
posebnom karakteristikom službe sigurnosti, koja je specijalno u tu svrhu
preuzeta iz tajništva.)
Iznad svega, šikin je volio posao državne sigurnosti i kontra-špijunaže zato
što je davao vlast nad ljudima, osjeæaj da je svemoguæ i što ga je okruživao
tajnovitošæu.
šikinu je laskalo ono poštovanje, ona strepnja koju je susretao èak i kod
suradnika koji su takoðer bili èekisti, premda ne "operativni" èekisti. Svi su
oni - ukljuèivši i pukovnika inženjera Jakonova - morali onog trenutka kad je
to Šikin zahtijevao, predati izvještaj o svojem djelovanju, šikin, s druge
strane, nije nikome od njih ni o èemu morao polagati raèuna. Kad bi se,
tamnoputa lica, kratko podšišane sive kose, držeæi veliku aktovku pod rukom
penjao širokim stepenicama zastrtim sagom, a djevojke - poruènici MGB-a - mu
se bojažljivo uklanjale s puta i žurile se da ga prve pozdrave, Šikin je
ponosno osjeæao svoju vrijednost.
423
I I
li
Da je itko šikinu rekao (ali njemu to nitko nikad nije govorio) da izaziva
mržnju, da muèi druge ljude, on bi bio iskreno povrijeðen. Za njega muèenje
ljudi nije nikada bilo zadovoljstvo, niti cilj samo po sebi. Istina, postojali
su takvi ljudi, on ih je viðao u kazalištu, na filmu; to su bili sadisti,
strastveni poklonici torture, ljudi koji u sebi nisu imali ništa èovjeèanskog
- ali to su uvijek bili ili bjelogardejci ili fašisti, šikin je samo vršio
svoju dužnost, i njegov je jedini cilj bio da nitko ne pomisli ništa štetno i
ne uèini ništa štetno.
Jednom se na glavnom stepeništu šaraške, kojima su se služili i slobodni
suradnici i zekovi, našao zamotak u kojem je bilo sto i pedeset rubalja. Dva
poruènika koji su ga pronašli nisu ga mogli sakriti, ni potajno pronaæi
vlasnika baš zato jer su ga pronašli zajedno. Stoga su predali zamotak majoru
šikinu.
Novac na stepenicama kojima su se služili zatvorenici, novac koji leži pod
nogama onih kojima je strogo bilo zabranjeno da ga imaju - to je napokon bio
izvanredan dogaðaj državnog znaèaja! Meðutim, Šikin nije iz toga pokušao
napraviti veliku aferu; naprosto je objesio oglas na zid stepeništa:
Tko god je izgubio 150 rub. u gotovu na stepenicama, moie
ih u svako doba podiæi kod majora šikina.
To nije bila mala svota. Ali šikina su toliko cijenili i toliko ga poštovali
da su prošli dani i tjedni a nitko nije došao po izgubljeni novac. Oglas je
polako izblijedio, zaprašio se, netko mu je otkinuo ugao. Napokon je netko
dopisao štampanim slovima modrom olovkom:
Pozderi ih sam, pseto!
Dežurni je strgnuo oglas i odnio majoru. Dugo vremena poslije toga Šikin je
hodao po laboratorijima usporeðujuæi nijanse svih modrih olovaka. Ta gruba,
bezoèna psovka uvrijedila je Šikina. On uopæe nije imao namjeru da prisvoji
neèiji novac. Bilo bi mu mnogo milije da je vlasnik došao po njega; tada bi
protiv njega mogao podiæi odgojnu optužnicu, obraditi ga na sastancima službe
sigurnosti i - naravno, vratiti mu novac.
Naravno, nije imao namjere ni da ga baci. Poslije dva mjeseca poklonio ga je
dugaèkoj djevojci s mrenom na oku, koja je jedanput tjedno dolazila da sreðuje
kartoteku.
Do tada uzoran obiteljski èovjek, šikin se spleo, kao da ga je sam ðavo
povezao, s tom tajnicom grubih, debelih nogu, koju tokom svih njenih trideset
osam godina nitko nije gledao. Dopirao joj je jedva do ramena, ali otkrio je u
njoj nešto što nitko još nije pronašao. Jedva je mogao doèekati dan kad je
dolazila na posao, i tako je zanemario svaki oprez da su ga, dok su mu
ureðivali ured a on se nalazio u privremenim prostorijama, napokon otkrili.
Dva zatvorenika, stolar i zidar, ne samo da su ih èuli, veæ su ih promatrali
kroz pukotinu. Prièa se brzo proširila i zekovima je njihov duhovni otac
postao predmet poruge, i htjeli su napisati pismo njegovoj ženi, ali nisu
znali adresu. Zato su ga umjesto toga prijavili upravi instituta.
Ipak im nije uspjelo da unište oficira službe sigurnosti. Tom prilikom
general-major Oskolupov ukorio je šikina, ne zbog nje-
424
govih odnosa s arhivarkom (buduæi da je to bilo pitanje njenih moralnih
principa) i ne zato što su se njegovi odnosi s njom odvijali tokom radnog
vremena (buduæi da Šikin nije imao odreðene radne sate) veæ samo zato što su
ih zatvorenici otkrili.
U ponedjeljak, 26. prosinca (pošto je sebi odredio slobodan dan u nedjelju),
major Šikin došao je na posao malo poslije devet ujutro, premda mu nitko ne bi
mogao predbaciti èak i da je stigao tek oko ruèka.
Na treæem katu, nasuprot ureda Jakonova, bio je kratki slijepi hodnik koji
nikad nije bio osvijetljen elektriènim svjetlom i iz tog hodnika vodila su
dvoja vrata, jedna u šikinov ured, a druga u prostorije partijskog komiteta.
Oboja vrata bila su obložena crnom kožom i na njima nije bilo ni natpisa ni
imena, šikinu je odgovaralo što su ta dvoja vrata tako blizu u mraènom
hodniku; iz hodnika se nikako nije moglo taèno vidjeti u koji ured ljudi
ulaze.
Danas, na putu u ured, šikin je sreo Stepanova, sekretara partijskog komiteta,
mršavog boležljivog èovjeka koji je nosio sjajne metalizirane naoèale.
Rukovali su se. Stepanov je tiho predložio: "Druže Šikin..." (on nikad nikoga
nije zvao po imenu i oèevom imenu), "doði sa mnom da malo potjeramo lopte."
On je mislio na biljar partijskog komiteta. Šikin je katkad dolazio da igra,
ali danas je imao na programu mnogo važnijih poslova te je dostojanstveno
stresao srebrnastom glavom.
Stepanov je uzdahnuo i ušao da sam potjera nekoliko lopti.
Ušavši u svoj ured, Šikin je pažljivo odložio aktovku na stol. (Svi su
šikinovi papiri bili povjerljivi i strogo povjerljivi, èuvali su se u sefu i
nikuda se nisu nosili, ali da je on hodao bez aktovke, ne bi ostavio dobar
dojam. Stoga je kuæi u aktovki nosio Ogonjek, Krokodil i Vokrug, premda bi ga
stajalo samo nekoliko kopjejki da se sam na njih pretplatio.) Prešao je po
sagu do prozora, malo postajao, zatim pošao natrag do vrata. Važni poslovi kao
da su ga vrebali u uredu, oèekujuæi ga - iza sefa, iza ormara, iza divana, i
iznenada su se svi poèeli gurati oko njega, trudeæi se da privuku njegovu
pažnju.
Bilo je mnogo posla, mnogo posla!
Protrljao je rukom kratku prosijedu kosu.
Prije svega, morao je provjeriti jedan važan pothvat, na kome je radio tokom
mnogih mjeseci i koji je Jakonov nedavno odobrio, administracija prihvatila,
koji je po laboratorijima protumaèen, ali još nije stupio na snagu. Bio je to
novi sistem voðenja tajnih dnevnika. Pažljivo analizirajuæi situaciju
sigurnosti u Mavrinskom institutu, major šikin je otkrio - i na to je bio vrlo
ponosan - da prave tajnosti još uvijek nema. Istina je, èelièni vatrostalni
sefovi visoki poput èovjeka stajali su u svakoj prostoriji; pedeset ih je
doneseno iz neke opljaèkane njemaèke tvrtke; istina, svi su se papiri, koji su
bili tajni, polutajni, ili u vezi s tajnim, zakljuèavali u te sefove u
nazoènosti specijalnih dežurnih za vrijeme ruèka, veèere i noæu. Ali tragièan
propust sastojao se u tome da su se zakljuèavali samo završeni i nezavršeni
radovi. Prva svjetlu-
425
canja neke ideje, prva nagaðanja, nejasne hipoteze - upravo ono iz èega æe
proisteæi radovi naredne godine, drugim rijeèima, materijal koji je najviše
obeæavao - ništa od toga nije se zakljuèavalo u èeliène sefove. Spretan špijun
koji se razumije u tehnologiju mogao se naprosto uvuæi kroz bodljikavu žicu,
pronaæi komad bugaèice sa crtežom ili dijagramom u nekoj košari za otpatke,
zatim se vratiti istim putom natrag - i amerièka špijunaža odmah bi shvatila
èime se Institut bavi.
Buduæi da je bio savjestan službenik, major Šikin je jednom natjerao Spiridona
da u njegovoj nazoènosti klasificira èitav sadržaj košare za smeæe u dvorištu.
Pri tom je našao dva komada papira, oblijepljena smrznutim snijegom i pepelom,
na kojima su oèigledno nekad bili nacrtani dijagrami. Šikinu se nije gadilo da
uzme te otpatke, pažljivo ih podigne za uglove i postavi na stol Jakonovu.
Jakonov nije imao što reæi!
Tako je prihvaæen šiknov projekt za individualne posebne tajne dnevnike. Iz
papirnice MGB-a smjesta su nabavljene prikladne knjige; svaka od njih imala je
dvije stotine velikih, numeriranih stranica, bila je uvezana i mogla se
zapeèatiti. Te je dnevnike valjalo raspodijeliti svima osim frezerima,
tokarima i po-dvorniku. Moralo se zabraniti pisanje bilo na èemu osim na
stranicama vlastitog dnevnika. Osim što se na taj naèin spreèavalo da skice
padnu u ruke neprijatelju, taj je plan omoguæavao još nešto: da se kontrolira
misaona proizvodnja zatvorenika! Buduæi da je u dnevnik valjalo svakog dana
unositi datum, major Šikin æe moæi kontrolirati svakog zeka, vidjeti da li je
mnogo razmišljao u srijedu i koliko je novoga izmislio u petak. Dvije stotine
i pedeset takvih dnevnika bit æe ravno još dvije stotine i pedeset šikina,
koji vise nad glavom svakog zatvorenika. Zatvorenici su uvijek podmukli i
lijeni; uvijek pokušavaju izbjeæi posao, kad god je to moguæe. Uobièajeno je
kontrolirati proizvodnju obiènog radnika. Sad se pružala moguænost da se
kontrolira i inženjera, nauènog radnika; to je bio smisao izuma majora Šikina.
(Šteta što oficiri službe sigurnosti i kontrašpijunaže ne dobivaju Staljinske
nagrade!) Danas valja provjeriti jesu li dnevnici raspodijeljeni i da li su ih
poèeli ispunjavati.
Šikina je tog dana oèekivalo i da dopuni popis zatvorenika za transport, koji
æe ubrzo uslijediti, i da taèno sazna kad æe uslijediti.
Osim toga, šikin je bio obuzet aferom koju je zapoèeo tako velièanstveno, ali
koju nije uspio pomaknuti s mrtve taèke - "Sluèaj slomljene tokarske klupe".
Dok je deset zatvorenika selilo klupu iz laboratorija broj 3 u servisnu
radionicu, klupi je napukla podložna ploèica. Poslije istrage, koja je trajala
tjedan dana, napisan je izvještaj na osamdeset stranica, ali istina nije došla
na vidjelo: ni jedan od zatvorenika koji su u to bili umiješani nije bio novi.
Morao je takoðer utvrditi odakle je iskrsla jedna Dickensova knjiga. Doronin
je dojavio samo da se èita u polukružnoj sobi,
426
a posebno da je èita Adamson. Pozvati na ispitivanje starog zatvorenika poput
Adamsona bio bi gubitak vremena; znaèi, morao bi pozvati slobodne suradnike
koji rade kraj Adamsona i preplašiti ih, objavivši da je sve otkriveno.
šikin je danas imao toliko posla! (Ali još uvijek nije znao novosti, koje æe
mu donijeti doušnici. Još nije znao da æe morati povesti istragu o izrugivanju
sovjetskog pravosuða u obliku predstave koja se zvala "Suðenje knezu Igoru"!)
Sav oèajan trljao je sljepooènice i èelo, da bi se èitava ta vreva misli malo
smirila, slegla.
Ne znajuæi gdje da zapoène, šikin je odluèio da krene meðu mase, drugim
rijeèima, da malo prošeta hodnikom nadajuæi se da æe susresti nekog doušnika
koji æe podizanjem obrve nagovijestiti da ima neku hitnu denuncijaciju, koja
ne može èekati do njegovog ugovorenog vremena.
Ali još nije stigao ni do stola dežurnog, kad je èuo kako on na telefonu
razgovara o nekoj novoformiranoj grupi.
Što je to? Kako se stvari mogu odvijati tako brzo? Zar se nova grupa formirala
u Institutu u nedjelju, kad Šikina nije bilo?
Dežurni mu je sve isprièao.
Bio je to težak udarac! Došao je zamjenik ministra, došli su i generali, a
šikina nije bilo! Obuzelo ga je kajanje. Mogao je zamjeniku ministra dati
povoda da povjeruje kako nije dovoljno budan! A nisu ga ni upozorili, ni
pitali za savjet na vrijeme; bilo je nemoguæe ukljuèiti onog prokletog Rubina
u grupu na tako odgovornom poslu - tog dvoliènog varalicu, podmuklog i
pokvarenog dokraja! Kune se da vjeruje u pobjedu komunizma, a nije htio
postati doušnik! I još nosi onu demonstrativnu bradu, pseto prljavo, Vasco da
Gama! Obrijati bi ga trebalo!
Dostojanstveno žureæi, pažljivo koracajuæi malim nožicama u djeèaèkim
cipelama, Šikin okrugle glave krenuo je prema sobi 21.
Bilo je naèina da se osveti Rubinu: on je nedavno predao molbu za obnovu
procesa (molbu je predavao dva puta svake godine). O Šikinu je ovisilo hoæe li
proslijediti molbu s pohvalnom karakteristikom, ili - kao do sada - sa zlobnom
i negativnom.
Vrata sobe 21 bila su drvena, bez staklenih okana. Major ih pokuša gurnuti,
ali bila su zakljuèana. Pokucao je. Nije èuo koraka, ali iznenada su se vrata
posve malo otvorila. U otvoru je stajao Smolosidov s prijeteæim crnim uvojkom.
Ugledavši Šikina nije se pokrenuo, niti je jaèe otvorio vrata.
"Dobro jutro", reèe Šikin nesigurno, nenavikao na takav prijem. Smolosidov je
bio još više "èekist operativac" nego sam Šikin.
Smolosidov je stajao poput boksaèa, malo odmaknuvši povi-jene ruke od tijela.
Ništa nije govorio.
"Ovaj, ja ..." reèe šikin zbunjeno. "Pustite me unutra. Moram se upoznati s
vašom grupom."
427
Smolosidov se povuèe pola koraka i još uvijek tijelom èuvajuæi sobu pozove
šikina prstom. Šikin se progura kroz uski procjep vrata, slijedeæi pogledom
Smolosidovljev prst. Na unutrašnjoj strani vrata visio je list papira:
Popis osoba kojima je dopušteno uæi u sobu 21:
1. Zamjenik ministra MGB-a - Sevastjanov
2. šef odjela - general-major Bulbanjuk
3. šef odjela - general-major Oskolupov
4. šef grupe - inženjer major Roitman
5. Poruènik Smolosidov
6. Zatvorenik Rubin
Ovjerio:
MINISTAR DRŽAVNE SIGURNOSTI
Zadrhtavši od strahopoštovanja Šikin se povukao u hodnik. "Možete li... zvati
Rubina", reèe on šapatom. "Ne može!" reèe Smolosidov, takoðer šapatom. I
zakljuèa vrata.
I,
428
I
72
PARTIJSKI SEKRETAR
Iz poèetka je sindikat igrao veliku i znaèajnu ulogu u životu mavrinskih
slobodnih suradnika. Ali tada je to saznao jedan drug na visokom položaju
(tako visokom da ga je bilo nezgodno zvati drugom). Rekao je: "što to znaèi?"
(I nije dodao rijeè "druže", uvjeren da ne valja maziti svoje podreðene.)
"Napokon, Mavrino je vojna jedinica, što æe im sindikat? Znate na što to
smrdi?"
Tog istog dana sindikat je u Mavrinu ukinut.
Ali to nije izazvalo nikakvih poremeæenja u mavrinskom životu.
Sad je silno poraslo znaèenje partijske organizacije u Institutu, koje veæ i
prije nije bilo maleno. Okružni partijski komitet priznao je da je partijskoj
organizaciji u Mavrinu potreban plaæeni sekretar s punim radnim vremenom.
Pregledavši nekoliko upitnika koje im je proslijedio kadrovski odio, Okružni
partijski komitet zakljuèio je da bi za taj položaj bio najpodesniji:
Stepanov, Boris Sergejeviè; roðen 1900. u selu Lupaèi, okrug Bobrovsk;
društveno porijeklo: seljaci bezemljaši; poslije revolucije seoski milicioner;
bez zvanja; društveni položaj: namještenik; obrazovanje: èetiri razreda
osnovne škole, dvije godine partijske škole; èlan Partije od 1921. do danas;
aktivan u partijskom radu od 1923; nije pokazao kolebanja u provoðenju
partijske linije; nikad nije bio èlan opozicije; nikad nije služio u vojsci
ili ustanovama bijelih vlada; nije bio na okupiranom teritoriju; nije bio u
inozemstvu; ne zna strane jezike, ne zna jezike narodnosti SSSR-a; ranjen
granatom; odlikovan ordenom "Crvene zvijezde" i medaljom "Za pobjedu u
domovinskom ratu protiv Njemaèke".
U doba kad je Okružni partijski komitet preporuèio Stepa-nova, on je radio kao
agitator na žetvi u Volokolamskom okrugu. Koristio je svaki trenutak kad
kolhoznici nisu radili na poljima: èim bi sjeli za ruèak ili zastali naèas da
popuše cigaretu, smjesta bi ih okupio u logoru na polju, ili bi ih uveèe
pozvao u upravnu zgradu, i neumorno im objašnjavao koliko je važno da se
zemlja
429
svake godine zasije kvalitetnim sjemenom; govorio im je da prinos mora
premašiti kolièinu posijanog sjemena; da ga valja požeti bez gubitaka i
pljaèke, i predati državi što je brže moguæe. Bez odmora pošao bi tada
traktoristima, i tumaèio im potrebu štednje gorivom i èuvanja opreme, tvrdio
da je potpuno nedopustivo i èasak se odmarati, a takoðer je nevoljko odgovarao
na pitanja o lošoj kvaliteti popravaka, izvedenih na brzu ruku, i nedostatku
radne odjeæe.
Tada je plenum mavrinske partijske organizacije oduševljeno prihvatio
preporuku Okružnog komiteta i jednoglasno izabrao Stepanova za plaæenog
sekretara - a da ga nikad nije ni vidio. Izabran je novi agitator i poslan u
Volokolamski okrug - službenik koji je uklonjen sa svog mjesta u zadruzi
Jegorjevskog okruga, zbog neprestanih manjaka. U Mavrinu je Stepanovu
dodijeljen ured odmah do oficira službe sigurnosti - i on se prihvatio
rukovoðenja.
Poèeo je time da kontrolira partijski rad koji je obavljao bivši sekretar,
koji nije bio plaæen ni oprošten ostalih poslova. Bivši sekretar bio je
poruènik Klikaèev. Bio je mršav, vjerojatno zato što je bio vrlo agilan i
nikad se nije odmarao. Stizao je da rukovodi i laboratorijem za dešifriranje,
i kriptografskim i statistièkim grupama, kao i da vodi seminar za komsomolce;
bio je duša "grupe mladih", drugim rijeèima, Roitmanove klike i, uza sve to,
sekretar partijskog komiteta. I dok je uprava smatrala da je poruènik Klikaèev
previše revan, a njegovi podreðeni da se previše pridržava pravila, novi je
sekretar odmah posumnjao da su partijski poslovi u Mavrinskom institutu po
svoj prilici bili zapušteni.
I pokazalo se da je imao pravo.
Stepanovljeva prouèavanja partijskih poslova trajala su tjedan dana. Ne
izišavši ni jednom iz svog ureda, prouèio je sve papire do posljednjega,
upoznao svakog èlana Partije, prvo iz njegovog liènog dosjea i po fotografiji,
a tek onda osobno. Klikaèev je osjetio na sebi tešku ruku novog sekretara.
Jedan propust za drugim izlazio je na vidjelo. Osim nepotpunih podataka u
upitnicima, nepotpunih preporuka i potvrda u dosjeima, osim nedostatka
detaljnih karakteristika za svakog èlana i kandidata za èlanstvo, kod svih
mjera bila je oèigledna jedna nezgodna tendencija: tendencija da ih se doduše
provede, ali da ih se ne dokumentira, tako da su mjere, tako reæi, postajale
iluzorne.
"Ali tko æe to vjerovati? Tko æe vam sad vjerovati da su ove mjere zaista
provedene u djelo?" pitao je Stepanov, pritisnuvši dlanom æelavu glavu, držeæi
zapaljenu cigaretu meðu prstima.
I on je strpljivo tumaèio Klikaèevu da je sve bilo napravljeno samo na papiru
(zato što se to moglo dokazati samo usmeno) a ne u stvari (zato što nije bilo
zabilježeno na papiru).
Na primjer, koja je korist od toga što fiskulturnici Instituta (naravno, tu se
ne misli na zatvorenike) igraju odbojku za vrijeme ruèka (èak oduzimajuæi malo
i od radnog vremena)? Možda je to istina; možda zaista igraju. Oèigledno ne bi
imalo smisla da Stepanov ili Klikaèev, ili bilo tko drugi to kontrolira na taj
naèin
430
da ode u dvorište i gleda poskakuje li tamo lopta. Ali zašto ne bi ti
odbojkaši, pošto su odigrali toliko utakmica i stekli toliko iskustva, to
iskustvo podijelili s drugima i sastavili posebne fis-kulturne novine: "Crvena
odbojka" ili "Èast jednog dinamovca"? I da je Klikaèev poslije toga uredno
skinuo novine s ploèe i priložio ih partijskoj dokumentaciji, tada se ni kod
jedne inspekcije ne bi pojavila ni najmanja sumnja da se mjera "igranje
odbojke" zaista provodila, i to pod rukovodstvom Partije. Ali tko æe sada
Klikaèevu vjerovati na rijeè?
Tako je bilo u svemu, u svemu. "Ne možeš djela dokazati rijeèima!" - s tom
dubokoumnom izrekom Stepanov je preuzeo svoju dužnost.
Kao što sveæenik ne bi mogao povjerovati da netko može lagati na ispovijedi,
tako ni Stepanov nije mogao zamisliti da bi pisani dokumenat mogao lagati.
Klikaèev, uske glave i duga vrata, nije se ni pokušavao prepirati sa
Stepanovom; s neprikrivenom zahvalnošæu u oèima složio se s njim i uèio od
njega. I Stepanov je vrlo brzo postao blaži prema Klikaèevu, pokazujuæi na taj
naèin da u njemu nema zlobe. Pažljivo je slušao Klikaèevljeva strahovanja zbog
toga što na èelu tako znaèajne tajne ustanove kao što je Mavrino stoji
inženjer Jakonov, koji ne samo ima dvojbenu karakteristiku, veæ je naprosto
bio bivši neprijatelj. Stepanov je sam postao izvanredno oprezan i budan.
Klikaèeva je uèinio svojom desnom rukom, nareðivao mu je da što èešæe
posjeæuje partijski komitet i blagonaklono ga pouèavao iz riznice vlastitog
iskustva.
I tako je Klikaèev upoznao novog partijskog organizatora brže i intimnije od
bilo koga drugoga. Buduæi da ga je Klikaèev prozvao "Pastirom", tako su ga
poèeli nazivati i "mladi". I baš zahvaljujuæi Klikaèevu, odnosi izmeðu Pastira
i "mladih" nisu bili loši. "Mladi" su vrlo brzo shvatili da je za njih velika
prednost imati partijskog aktivista koji otvoreno ne pripada njihovom taboru,
nepristranog èovjeka koji se pridržava zakona koji æe ostati po strani.
A Stepanov se zaista držao slova zakona! Kad bi mu govorili da netko zaslužuje
samilost, da ne treba protiv njega postupati strogo po zakonu, da valja
pokazati milosrðe, brazde bola urezale bi se u èelo Stepanova (koje je bilo
visoko jer nije imao kose na sljepooènicama) i ramena bi mu se pognula kao pod
novim teretom. Ali pun vatrenog uvjerenja našao bi snage da se ispravi, naglo
bi se okretao sad jednom sugovorniku sad drugome, dok su mali bijeli
èetvrtasti odrazi prozora odsijevali u njegovim naoèalima.
"Drugovi! Drugovi! što ja to èujem? Kako možete govoriti takve stvari?
Zapamtite: uvijek podržavajte zakon! Podržavajte zakon svim svojim snagama!
Samo tako æete zaista pomoæi tom èovjeku, zbog kojega ste htjeli prekršiti
zakon. Jer zakon je uspostavljen iskljuèivo zato da služi društvu i
èovjeèanstvu, a mi to èesto ne razumijemo, i u svom sljepilu želimo zakon
zaobiæi."
Sa svoje strane, Stepanov je bio zadovoljan "mladima" i njihovom revnošæu na
partijskim sastancima i u partijskoj kritici.
431
U njima je vidio jezgro onog zdravog kolektivizma, koji je nastojao stvoriti
na svakom svom novom radnom mjestu. Ako kolektiv nije rukovodiocima otkrivao
prekršitelje zakona u svojoj sredini, ako je kolektiv šutio na sastancima,
Stepanov je takav kolektiv s pravom smatrao nezdravim. Ako je kolektiv kao
jedan èovjek napadao nekog od svojih èlanova, posebno onoga koga je bilo
potrebno napasti, takav je kolektiv - prema pojmovima ljudi koji su bili èak i
viši od Stepanova - bio zdrav.
Stepanov je imao mnogo takvih uvriježenih shvaæanja kojih se nikako nije mogao
osloboditi. Na primjer, nije mogao zamislili sastanak koji ne bi završio
prihvaæanjem neke gromovite rezolucije, kritikom pojedinih èlanova i
mobilizacijom èitavog kolektiva za nove proizvodne pobjede. Napose je volio
kad se to dogaðalo na "otvorenim" partijskim sastancima na koje su dolazili i
svi vanpartijci, i na kome je i njih mogao dokraja potuæi: oni nisu imali
prava ni da glasaju, ni da se brane. Katkada bi se prije glasanja mogli èuti
uvrijeðeni, èak i bijesni glasovi: "što je ovo? Sastanak ili proces?"
"Molim vas, drugovi, molim vas!" Stepanov bi u takvim sluèajevima koristio
svoj autoritet da prekine bilo kojeg govornika, pa èak i predsjedavajuæeg.
Ubacivši brzo jednu pilulu u usta dršæu-æom rukom (otkako je bio ranjen u
glavu, glava ga je strahovito boljela èim bi se uzrujao, a uvijek bi se
uzrujao kad su napadali istinu) došao bi do sredine sobe pod centralno
svjetlo, tako da su mu se jasno vidjele velike graške znoja na æelavoj glavi.
"Što je ovo? Jeste li vi kojim sluèajem protiv "kritike i samokritike?" I
odluèno mašuæi šakom po zraku kao da ukucava svoje ideje u glave slušalaca,
tumaèio bi: "Samokritika je najviša pokretna snaga našega društva, glavni
faktor njegova napretka! Vrijeme je da shvatite, da kad kritiziramo èlanove
našeg kolektiva, to ne znaèi da im sudimo, veæ želimo svakog radnika u svakom
trenutku držati u neprestanoj stvaralaèkoj napetosti. I tu ne može biti
razlike u mišljenju, drugovi! Naravno, nije nam potrebna bilo kakva kritika,
to je taèno. Potrebna nam je konstruktivna kritika, to jest kritika koja ne
zahvaæa naše iskusno rukovodstvo! Ne smijemo zamijeniti slobodu kritike sa
slobodom sitnoburžujskog anarhizma!"
Tada bi pošao do boce s vodom i popio još jednu pilulu.
Na kraju bi uvijek èitav zdravi kolektiv jednoglasno glasao za rezoluciju,
ukljuèivši i one èlanove koje je rezolucija napadala i upropastila, optužujuæi
ih za "zloèinaèki nemaran odnos prema poslu" ili "neispunjenje plana koje
granièi sa sabotažom".
Èak bi se katkada dogaðalo da Stepanov, koji je iznad svega volio kitnjaste,
razraðene rezolucije, Stepanov, koji je sreæom uvijek znao unaprijed koji æe
se govori održati i konaèni zakljuèak sastanka, ne bi dospio sastaviti èitavu
rezoluciju prije sastanka. I tada bi, kad bi predsjednik objavio: "Dajem rijeè
drugu Stepa-novu da objavi nacrt rezolucije!" Stepanov obrisao znoj sa èela i
æelave glave i rekao:
"Drugovi! Bio sam veoma zaposlen i stoga u nacrtu rezolucije nisam uspio taèno
utvrditi stanovite okolnosti, stanovita imena i èinjenice", ili:
432
JU
"Drugovi! Danas su me pozvali u upravu, te još nisam pripremio nacrt
rezolucije."
Poslije toga bi u oba sluèaja rekao:
"Zato vas molim da glasate za rezoluciju u cjelini, a kad sutra budem imao
vremena dopunit æu detalje."
I utvrdilo se da je mavrinski kolektiv tako zdrav da su se ruke podizale bez
mrmljanja, premda nitko nije znao (niti æe ikad saznati) koga æe se ocrniti a
koga pohvaliti u toj rezoluciji.
Položaj novog partijskog organizatora bio je još èvršæi zbog toga, što on sebi
nije dopuštao slabost da bude bilo s kim intiman. Svi su ga s puno poštovanja
zvali "Boris Sergejiè". Prihvaæajuæi to kao samo po sebi razumljivo, ni on
nije nikoga u ustanovi nazivao imenom i oèevim imenom. Cak i u uzbuðenju za
biljarskim stolom, koji je prekriven èohom zeleno blistao u prostoriji
partijskog komiteta, on bi uskliknuo:
"Karambol, druže Šikin!"
"Od mantinele, druže Klikaèev!"
Opæenito, Stepanov nikako nije volio da ljudi apeliraju na njegove uzvišenije,
plemenite osjeæaje; ni on sam nije takve osjeæaje izazivao u drugima. I stoga,
èim bi osjetio bilo kakvo nezadovoljstvo ili otpor prema svojim mjerama, ne bi
nagovarao, ne bi tumaèio, veæ bi uzeo veliki èisti papir i na vrhu napisao
velikim slovima: "Predlaže se da dolje imenovani drugovi ispune to i to do tog
i tog datuma." Tada bi podijelio papir u numerirane stupce: "prezime", "ime",
"potpis da je obavijest primljena", i naredio bi svom sekretaru da obilazi
imenovane s papirom. Imenovani drugovi bi ga proèitali, izlijevali svoju
gorèinu koliko su god željeli protiv ravnodušnog komada papira, ali morali su
potpisati - a pošto su potpisali, nisu smjeli ne izvršiti zadatak.
Stepanov je bio partijski sekretar, osloboðen ne samo svakog drugog posla, veæ
i svih sumnji i lutanja u tami. Njemu je bilo dovoljno da na radiju èuje da
više ne postoji herojskaJugosla---jidja, veæ Titova klika; u roku od pet
minuta taj bi zakljuèak objašnjavao s tolikom upornošæu, s takvim uvjerenjem,
da bi èovjek mogao pomisliti da ga je on osobno godinama izmišljao. Ako bi
netko Stepanovu oprezno skrenuo pažnju na razliku izmeðu juèerašnjih direktiva
i današnjih, na lošu opskrbu instituta, na loš kvalitet opreme i pribora
sovjetske proizvodnje ili na stambene poteškoæe, plaæeni sekretar nasmiješio
bi se kao da najavljuje rijeèi koje æe izgovoriti:
"Pa što vi oèekujete, drugovi? To je samo birokratska zbrka; ali nema sumnje
da na tom podruèju napredujemo, s èime se, vjerujem, slažete."
Stepanov je imao ipak neke ljudske slabosti, premda u vrlo ogranièenim
razmjerima. Na primjer, volio je da ga oni hvale, oni na položaju, i volio je
impresionirati obiène èlanove Partije svojim iskustvom. Sve je to volio zato
što je bilo potpuno opravdano.
Takoðer je pio i votku, ali samo ako bi ga netko èastio ili ako je donesena na
stol, i svaki put se žalio da mu votka silno šteti zdravlju. Iz toga razloga
nikad je sam nije kupovao i nikada nije nikoga èastio. I to su mu bile jedine
mane.
28 U prvom krugu
433
"Mladi" su se katkada meðusobno prepirali o "Pastiru". Roitman je govorio:
"Prijatelji! On je prorok bezdane tintarnice; ima dušu tipkane stranice. Takvi
su ljudi neizbježni u prelaznom periodu."
Ali Klikaèev se tužno nasmiješio i rekao: "Žutokljunci! Ako mu budemo smetali
gurnut æe nam glave u drek.. Nemoj te misliti da je on glup. U pedeset godina
nauèio je kako da se snalazi! Zar mislite da sluèajno imamo denuncijacije u
svakoj rezoluciji? On njima piše povijest Mavrina. Gomila podatke unaprijed:
ma što se desilo, svaka inspekcija æe pokazati da je sekiv.tar upozoravao na
tu situaciju veæ ranije, zahtijevao pažnju javnosti."
Po pristranom mišljenju Klikaèeva, Stepanov je bio podmukli klevetnik, koji æe
uèiniti bilo što da olakša život trojici svojih sinova.
Stepanov je zaista imao tri sina, i oni su neprestano od oca tražili novac.
Svu trojicu je smjestio na historijski odjel na sveuèilištu. Njegovi su
proraèuni isprva izgledali taèni, ali nije uzeo u obzir da je nastupilo
zasiæenje povjesnièarima na svim školama, tehnièkim institutima i veèernjim i
skraæenim teèajevima, prvo u samoj Moskvi, zatim u moskovskom okrugu, pa sve
do Urala. Prvi je sin završio školovanje, ali umjesto da ostane kod kuæe da
hrani roditelje, otišao je u Hanti-Mansijsk u zapadnom Sibiru. Drugome su sinu
nudili mjesto u Ulan Ude, istoèno od Bajkalskog jezera, a kad treæi završi
studije, izgledalo je nevjerojatno da æe naæi posao bliže od Bornea.
I to se grèevitije njihov otac držao svog posla i male kuæice u predgraðu
Moskve s treæinom jutra povrtnjaka, baèvama kiselog zelja i tri svinje za tov.
Njegovoj supruzi, trijeznoj ženi koja je možda èak bila i ponešto nazadna u
ideološkim pitanjima, tovljenje svinja bilo je osnovno zanimanje u životu i
smatrala ga je osnovicom obiteljskog budžeta. Prošlu nedjelju ona je odluèila
da svakako odu na selo i kupe odojka. Zbog tog pothvata (uspješnog) Stepanov
juèer nije došao na posao, premda ga je subotnji razgovor uznemirio te je
silno želio da bude u Mavrinu.
U subotu je u Politièkom odjelu Stepanov pretrpio udarac. Stanoviti drug, vrlo
odgovoran, ali isto tako vrlo dobro uhranjen usprkos tereta briga i
odgovornosti, težak zapravo oko sto i dvadeset kilograma, zagledao se u tanak
nos Stepanova s tragom naoèala i upitao ga lijenim baritonom: "Onda, Stepanov,
što je s Judejcima tamo kod vas?"
"S Ju... s kim?" upita Stepanov, nagnuvši glavu da bolje èuje.
"S Judejcima." I primijetivši potpuno nerazumijevanje sekretara,
dostojanstvenik objasni: "Dobro, hoæu reæi, èifutima."
Iznenaðen i bojeæi se da ponovi tu dvosjeklu rijeè, za koju se još nedavno
davalo deset godina kao za antisovjetsku propagandu, Stepanov nejasno
promrmlja: "Da, ima ih nekoliko."
"Pa onda, što ti tamo s njima namjeravaš?"
Baš tada je zazvonio telefon, drug na visokom položaju ga je podigao i više
nije razgovarao sa Stepanovom.
434
Zbunjen, Stepanov je proèitao èitavu gomilu uputa i direktiva u upravi, ali
crna slova na bijelom papiru lukavo su izbjegavala judejsko pitanje.
Èitav dan u nedjelju, na putovanju u potrazi za odojkom, razmišljao je i
razmišljao i oèajno se èeškao po grudima. Oèigledno mu je dovitljivost
otupjela s godinama! Ali kako je to mogao pogoditi? Tokom svih godina rada
Stepanov se navikao da su drugovi Židovi posebno odani našoj ideji. A sada -
sramota! Stepanov, iskusni aktivist, propustio je da uoèi znaèajne nove
tendencije, pa je èak indirektno uvuèen u spletke neprijatelja, zato što
èitava ta grupa Roitmana i Klikaèeva ...
U ponedjeljak ujutro Stepanov je došao na posao veoma zbunjen. Pošto je Šikin
odbio da odigra partiju biljara (a Stepanov se nadao da æe za vrijeme igre od
njega nešto saznati), prepun tjeskobe, zato što nije imao nikakvih direktiva,
plaæeni partijski sekretar zakljuèao se u ured partijskog komiteta i puna dva
sata bjesomuèno natjerivao lopte tako da su katkada letjele i preko ruba
stola. Golemi bronèani bareljef na zidu bio je svjedok èitavog niza
briljantnih udaraca, kad bi dvije ili tri lopte istovremeno završile u rupi.
Ali profili na bareljefu nisu Stepanovu nagoviještali nikakvu moguænost da
izbjegne razaranje svog zdravog kolektiva, a kamoli da ga uèvrsti u toj novoj
situaciji.
Posve izmuèen, napokon je èuo kako zvoni telefon i pojurio da podigne
slušalicu.
Kazali su mu da je u Mavrino veæ krenuo automobil s dva druga, koji æe
donijeti odgovarajuæe instrukcije po pitanju borbe protiv ulizica.
Plaæeni sekretar se odmah razveselio, postao èak radostan, stjerao loptu s
unutarnjeg ruba u rupu, zatim spremio tak i lopte u ormar.
Raspoloženje mu se još više popravilo kad se sjetio da je juèer kupljeni
odojak ružièastih ušiju pohlepno, bez oklijevanja pojeo napoj i sinoæ i
jutros. To je obeæavalo da æe ga moæi utoviti jeftino i lako.
•I
435
73
DVA INŽENJERA
Major šikin nalazio se u uredu inženjera pukovnika Jakonova.
Sjedili su i razgovarali kao ravnopravni, prijazno, premda su jedan drugoga i
prezirali i mrzili.
Jakonov je na sastancima rado govorio: "Mi èekisti." Ali za šikina Jakonov je
još uvijek bio onaj neprijatelj naroda koji je bio u inozemstvu, odslužio
kaznu, kojemu je služba sigurnosti oprostila i prigrlila ga, ali koji nije bio
nevin! Neizbježno æe doæi dan kad æe organi razotkriti Jakonova i opet ga
uhapsiti. Tada æe mu Šikin s uživanjem sam strgnuti epolete! To milostivo
držanje inženjera pukovnika, gospodska samouvjerenost kojom je nosio teret
vlasti nervirala je vrijednog malog glavatog majora. Šikin je stoga uvijek
nastojao istaknuti vlastitu važnost i važnost "operativnog" rada, koji je
inženjer pukovnik dosljedno potcjenjivao.
Sada je predlagao da se na dnevni red iduæeg sastanka službe sigurnosti stavi
Jakonovljev izvještaj o mjerama i stanju budnosti u Institutu, i da se strogo
kritiziraju svi propusti i nedostaci. Takav bi se sastanak mogao zgodno
povezati s transportom nesavjesnih zekova i uvoðenjem novih tajnih dnevnika.
Inženjer pukovnik Jakonov, izmuèen od juèerašnjeg napadaja, s modrikastim
podoènjacima, premda su mu crte lica i dalje bile ugodno punaèke, kimnuo je
potvrdno na majorove rijeèi. U najdubljoj dubini njegova biæa, iza zidova i
opkopa, kamo nije moglo prodrijeti ni jedno oko, osim možda oka njegove žene,
on je mislio kako je taj major šikin smrdljiva uš, koja je posijedila buljeæi
u denuncijacije ... Kakva je luðaèka glupost to njegovo zanimanje, kako
idiotski svi ti njegovi prijedlozi.
Jakonovu su dali svega mjesec dana. Za mjesec dana glava mu se mogla naæi na
krvnikovom panju. Valjalo se osloboditi oklopa zapovijedanja, spona visokog
položaja, i sam sjesti pred dijagrame i u samoæi razmišljati.
Ali golema kožna naslonjaèa u kojoj je sjedio inženjer pukovnik sadržavala je
u sebi vlastitu negaciju: odgovoran za sve, pu-
436
I
kovnik ništa nije mogao dodirnuti sam, veæ samo podizati telefonsku slušalicu
i potpisivati papire.
A još mu je i taj sitni rat s Roitmanovom grupom iscrpljivao duhovne snage.
Morao je voditi taj rat. Nije bio u stanju istisnuti ih iz Instituta, i želio
ih je samo prisiliti na bezuvjetnu predaju. Oni su, meðutim, željeli da njega
izbace, i bili su u stanju da ga unište.
Šikin je još uvijek govorio. Jakonov je gledao kraj njega. Oèi su mu bile i
dalje otvorene, ali, napuštajuæi lijeno tijelo, u mislima se prenosio u svoj
dom.
Moj dom! Moja kuæica - moja slobodica! Kako su mudri Englezi, koji su prvi
shvatili tu istinu. Na tvom vlastitom malom teritoriju postoje samo tvoji
zakoni, èetiri zida i krov odvajaju_ te od svijeta koji te neprestano tišti,
gnjeèi, istiskuje nešto iz tebe. Pažljive oèi s tihim te sjajem doèekuju na
pragu tvog doma. Dražesna djeèica, koja uvijek smišljaju nešto nova (dobro da
još ne idu u školu) tješe te i osvježavaju, ma koliko bio umoran od
proganjanja, od neprestanog natezanja na sve strane. Tvoja žena ih je veæ
nauèila da brbljaju engleski. Sjedajuæi za klavir, ona svira ugodan
Waldteufelov valcer. Prekid za ruèak je kratak, a kad završi posao uveèer, veæ
je gotovo noæ, ali u tvom domu nema ni napuhanih budala, ni dosadnih, opakih
mladiæa.
U Jakonovljevom poslu bilo je toliko muke, toliko ponižavajuæih situacija,
toliko strašnih zapreka, toliko administrativnog pritiska, a Jakonov se opet
osjeæao tako star, da bi se najradije odrekao tog posla kad bi mogao - i ostao
u svom udobnom malom privatnom svijetu, u svom domu.
To nije znaèilo da ga vanjski svijet ne zanima - živo ga je zanimao. Teško je
bilo naæi zanimljivije razdoblje od našega u èitavoj svjetskoj povijesti.
Promatrao je svjetsku politiku kao neku vrst partije šaha. Ali Jakonov nije
imao želje da sam igra tu igru, ili štaviše da bude pion u njoj, ili dio
piona, ili podstava na dnu piona. Jakonov je to želio promatrati iz prikrajka,
uživati u tome u udobnoj pidžami, iz svoje stare stolice za ljuljanje, meðu
brojnim policama za knjige.
Jakonov je imao sve kvalifikacije i sposobnosti za takvo zanimanje. Savladao
je dva jezika, i strane radio-stanice natjecale su se koja æe mu dati
informacije. Ministarstvo je primalo strane tehnièke i vojne èasopise i odmah
ih upuæivalo tajnim institutima. Urednici tih èasopisa rado su povremeno
ukljuèivali u list kakav esej o politici, ili buduæem svjetskom ratu, ili
buduæoj politièkoj strukturi našeg planeta. Osim toga, kreæuæi se u visokim
krugovima, Jakonov bi povremeno saznao pojedinosti koje nisu bile dostupne
štampi. Nije izbjegavao ni prevedene knjige o diplomaciji i špijunaži. A uza
sve to imao je i vlastiti oštar um. Iz svoje stolice za ljuljanje pratio je
igru Istoka protiv Zapada, i pokušavao prema uèinjenim potezima pogoditi kakav
æe biti rezultat.
Na èijoj je on bio strani? Kad su za njega na poslu stvari išle dobro, bio je,
naravno, za Istok. Kad bi pritisak postao prevelik, bio je više za Zapad.
Vjerovao je ipak da æe pobijediti onaj koji bude jaèi i okrutniji. U tome su
se, na žalost, slagale i èitava povijest i svi proroci.
437
Još u ranoj mladosti prihvatio je popularnu izreku: "Svi su ljudi gadovi!" I
što je dulje živio, to više mu se ta istina potvrði-vaTa~"^to Je~ðublje
zalazio, nalazio je sve više dokaza za nju, i "postajalo mu je lakše živjeti.
Jer ako su svi ljudi gadovi, onda èovjek ništa ne mora uèiniti "za ljude" veæ
samo za sebe. Nema "društvenog oltara" i nitko ne smije od nas zahtijevati
žrtve. Veæ davno je sam narod to vrlo jednostavno izrazio: "Bog je sebi prvo
bradu stvorio."
Èuvari reda i zakona nisu stoga imali nikakvog razloga da brinu zbog njegove
prošlosti. Razmišljajuæi o životu Jakonov je shvatio da u zatvor idu samo oni
ljudi koji u jednom trenutku u životu nisu bili dovoljno pametni. Zaista
pametni ljudi gledaju daleko unaprijed; oni izmièu i zaokreæu, ali uvijek
ostaju èitavi i na slobodi. Zašto provoditi iza rešetaka život koji nam
pripada samo dok dišemo? Ne! Jakonov je odbacio svijet zekova ne samo izvana,
veæ i zbog unutarnjeg uvjerenja. Iz èijih bi ruku inaèe primio èetiri
prostrane sobe s balkonom i sedam tisuæa mjeseèno? U najmanju ruku, te stvari
ne bi dobio tako brzo. Vrijeðali su ga, postupali s njim hirovito, èesto
glupo, uvijek okrutno - ali napokon, u okrutnosti i jest snaga, to je njena
najistinitija manifestacija!
Šikin mu je sada pružao popis zekova koje valja transportirati narednog dana.
Popis s kojim su se veæ složili obuhvaæao je šesnaest imena, a sad je Šikin
dodao još dva imena s Jakonov-ljeva notesa na stolu. Ukupni broj zatvorenika s
kojim se složila zatvorska uprava iznosio je dvadeset. Valjalo je "izmisliti"
još dvojicu i o tome obavijestiti potpukovnika Klimentjeva najkasnije do pet
sati.
Meðutim, u tom trenutku nisu se mogli prisjetiti ni jednog kandidata. Sluèajno
su baš najbolji specijalisti i radnici bili nepouzdani u pitanjima sigurnosti,
dok su opet miljenici oficira službe sigurnosti bili ništarije i zabušanti.
Zato je bilo teško odrediti imena za transport.
Jakonov stavi popis na stol i napravi umirujuæi pokret rukom.
"Ostavite popis ovdje; malo æu razmisliti. A i vi razmislite. Razgovarat æemo
telefonom."
šikin je polako ustao i (morao se suzdržati, ali nije se suzdržao) potužio se
ovom nedostojnom èovjeku na ministrov postupak: u sobu 21 puštali su
zatvorenika Rubina, puštali su Roit-mana - dok je njemu, Šikinu, kao i
pukovniku Jakonovu zabranjen pristup! U njihov vlastiti pogon! Kako se to
moglo dogoditi?
Jakonov je podigao obrve i zatvorio kapke tako da mu je lice naèas bilo posve
bezizražajno. Izgledalo je kao da govori: "Da, majore, da, prijatelju moj, za
mene je to bolno, vrlo bolno, ali ne mogu podiæi pogled i gledati u sunce!"
Za Jakonova je èitava ta prièa sa sobom 21 bila prilièno dvojbena, a Roitman
mu se èinio previše revnim djeèakom, koji svakog èasa može slomiti vrat.
Šikin je izišao, a Jakonov se sjetio najugodnije od svih današnjih dužnosti -
juèer za nju nije imao vremena. Ako uspije pokazati odreðeni napredak na
aparatu za apsolutno šifriranje, to æe ga spasiti kod Abakumova kad istekne
njihov mjesec.
438
Telefonirao je u konstrukcioni ured i naredio Sologdinu da donese svoj novi
nacrt.
Za dvije minute Sologdin je pokucao, ušao, praznih ruku u prljavom
kombinezonu.
Jakonov i Sologdin. do \.<&&& gotovo nikad nisu ni razgovarali; nikad nije
bilo razlog, da. se. %^es^ssšic=^sQsr^O^s^*3^ ^^^ss"s&vs^s^sscks^ss. NS^Ssot,
~"{i\ "^èi \n se sluèajno sreli, inženjer pukovnik nije obraæao nikakve
pain^e na tu. nevažnu osobu. Ali sada je (pogledavši na popis imena i oèevih
imena pod staklom) Jakonov srdaèno, kao pravi gostoljubivi gospodin, s
odobravanjem pogledao zatvorenika koji je ušao i lju.bezno rekao: "Sjednite,
Dmitrij Aleksandrovièu, drago mi je što vas vidim."
Pritisnuvši èvrsto ruke uz bokove Sologdin je prišao bliže, šutke se naklonio
i ostao stajati uspravan i ukoèen,
"èini se da ste nam potajno pripremili neko iznenaðenje", reèe Jakonov. "Prije
nekoliko dana - u subotu, zar ne? - vidio sam kod Vladimira Erastovièa vaš
crtež glavnog dijela aparata za apsolutno šifriranje. (Zašto ne sjednete?) Ja
sam ga samo letimièno pogledao; silno bih želio o tome podrobnije porazgo-
voriti." Ne odvraæajuæi pogled od Jakonova, koji je u njega gledao s puno
razumijevanja, Sologdin je i dalje stajao napola okrenut i nepomièan, kao da
je zapoèeo dvoboj i oèekuje hitac. Odgovorio je polako i razgovjetno:
"Varate se, Antone Nikolajevièu. Istina, koliko sam mogao, radio sam na tom
aparatu. Ali ono što mi je uspjelo i ono što ste vidjeli samo je nakazno i
nesavršeno rješenje u skladu s mo jim vrlo osrednjim sposobnostima."
Jakonov se zavali u naslonjaè i dobroæudno se usprotivi:
"Hajde, hajde, prijatelju, molim vas, bez lažne skromnosti! Premda sam samo na
brzinu pogledao vaš nacrt, on je na mene ostavio vrlo povoljan dojam. A
Vladimir Erastoviè, koji može prosuditi bolje od nas dvojice, definitivno ga
je pohvalio. Sad æu narediti da nikoga ne puštaju k meni. Idite po svoj nacrt
i svoje proraèune, pa æemo ih pregledati. Želite li da pozovem Vladimira
Erastovièa?"
Jakonov nije bio glupi birokrat, koga zanima samo ishod proizvodnog procesa.
Bio je inženjer, a svojevremeno je bio èak i poduzetan inženjer, te je u ovom
trenutku osjetio nešto od onog delikatnog užitka koji nam može pružiti ljudska
misao, koja se dugo razvija. To je bila jedna jedina zadovoljština koju je još
uvijek nalazio u svom poslu. Gledao je ispitivaèki, Ijubezno se smiješeæi.
I Sologdin je bio inženjer veæ èetrnaest godina. Zatvorenik je bio dvanaest
godina.
U grlu ga je stezalo i s mukom je izgovarao rijeèi:
"Antone Nikolajevièu, vi se zaista varate. To je bila tek skica, nedostojna
vaše pažnje."
Jakonov se namršti, sada veæ pomalo ljut i reèe: "Dobro, u redu, vidjet æemo,
vidjet æemo. Idite po nju."
Na epoletama, zlatnim sa svijetloplavim rubom, bile su tri zvijezde. Tri
velike impozantne zvijezde, smještene u trokutu. Natporuènik Kamišan, oficir
službe sigurnosti u Gornoj Zakritki,
439
takoðer je zaslužio trokut s tri zlatne zvijezde s modrim rubom tokom onih
mjeseci dok je tukao Sologdina. Ali njegove su zvjezdice bile manje.
"Crtež više ne postoji", reèe Sologdin nesigurnim glasom. "Buduæi da sam u
njemu našao ozbiljne i nepopravljive greške, ja sam ga - spalio."
Pukovnik je problijedio. U prijeteæoj šutnji jasno se èulo njegovo teško
disanje. Sologdin se trudio da diše neèujno.
"Kako to mislite? Sami? Svojim rukama?"
"Ne. Dao sam da ga spale. Prema propisima." Glas mu je bio prigušen i nejasan.
Više nije bilo ni traga njegovom prijašnjem samopouzdanj u.
"Onda je možda još uvijek èitav?" reèe Jakonov trgnuvši se s iznenadnom nadom.
"Izgorio je. Gledao sam s prozora", odgovori Sologdin s teškom upornošæu.
Zgrabivši jednom rukom naslon stolice, a drugom mramorni pritiskivaè na stolu,
kao da namjerava razbiti Sologdinu lubanju, pukovnik je podigao svoje krupno
tijelo i stajao nagnut nad stolom.
Zabacivši glavu malo unatrag, Sologdin je stajao kao neki modri kip.
Toj dvojici inženjera više nisu bila potrebna nikakva pitanja ni objašnjenja.
Zurili su jedan u drugoga, i izmeðu pogleda kao da im je proticala
nepodnošljiva struja strahovite napetosti.
"Uništit æu te", bjesnile su oèi pukovnika.
"Hajde, natovari mi još i treæu kaznu, gade!" urlale su oèi zatvorenika.
Trebalo je doæi do gromoglasne eksplozije.
Ali Jakonov se, prekrivši oèi rukom kao da mu smeta svjetlo, okrenuo i prišao
prozoru.
Uhvativši se za naslon najbliže stolice, Sologdin je iscrpljen spustio pogled.
"Mjesec dana. Jedan mjesec! Zar sam zaista izgubljen?" Pukovniku je sve bilo
jasno, do najsitnije pojedinosti.
"Treæa kazna. To ne bih preživio", Sologdin je bio obuzet užasom.
Jakonov se opet okrenuo prema Sologdinu. "Inženjeru! Kako si to mogao
uèiniti?" pitao je njegov pogled.
Ali i Sologdinove su oèi sijevnule, kao da kažu: "Zatvorenice! Sve si
zaboravio!"
Gledali su se s mržnjom, ali kao zaèarani, jedan je u drugome vidio sebe
onakvoga, kakav nije postao, zurili su jedan u drugoga i nisu mogli odvratiti
pogleda.
Sad æe Jakonov poèeti urlati i lupati šakama po stolu; podignut æe slušalicu,
baciti ga u tamnicu - Sologdin je na to bio posve spreman.
Ali Jakonov je izvukao mekanu, èistu, bijelu maramicu i obrisao oèi. Uporno je
gledao Sologdina.
Sologdin se trudio da još tih nekoliko minuta stoji uspravno.
Jednom rukom inženjer pukovnik naslonio se na prozorsku dasku, a drugom je
polako pozvao zatvorenika k sebi.
440
Sologdin mu je prišao sa tri èvrsta koraka.
Malo pogrbljen, poput starca, Jakonov upita: "Sologdin, vi ste Moskovljanin?"
"Da", reèe Sologdin, još uvijek gledajuæi ravno u njega.
"Pogledajte tamo dolje", reèe mu Jakonov. "Vidite li tamo na cesti autobusnu
stanicu?"
Autobusna stanica se jasno mogla vidjeti s prozora.
Sologdin je pogleda.
"Odavde je svega pola sata vožnje do središta Moskve", reèe tiho Jakonov.
Sologdin se opet okrene prema njemu.
Iznenada, kao da æe pasti, Jakonov položi obje ruke na Sologdinova ramena.
"Sologdine!" reèe on moleæim, vapijuæim glasom. "Mogli biste sjesti na taj
autobus veæ iduæeg lipnja ili srpnja. A vi to ne želite. Mislim da biste veæ u
kolovozu možda dobili prvi dopust - i išli biste na Crno more. Kupati se u
moru, možete li to zamisliti? Koliko godina veæ niste bili u vodi, Sologdine?
Napokon, zatvorenicima se to nikad ne dopušta!"
"Kako ne? Na sjeèi drva", usprotivi se Sologdin.
"I to mi je neko kupanje!" Jakonov se i dalje držao Solog-dinovih ramena. "Ali
vi æete završiti tamo gore na sjeveru, Sologdine, gdje se rijeke nikad ne
otapaju... Slušajte, ja ne mogu vjerovati da na svijetu postoji ljudsko biæe
koje sebi ne želi dobro. Objasnite mi: zašto ste spalili nacrt?"
Nebeski plave oèi Dmitrija Sologdina i dalje su bile nepokolebljive,
nepomuæene, neporoène. U njihovim zjenicama Jakonov je vidio odraz vlastite
dostojanstvene glave.
Nebeski plavi krugovi s crnim rupama u središtu - a iza njih èitav neoèekivani
svijet jednog jedinstvenog èovjeka.
"Što vi mislite, zašto?" odgovori Sologdin pitanjem. Izmeðu njegovih brkova i
bradice, uglovi soènih usana podigli su se sasvim malo, kao da se rugaju.
"Ne razumijem." Jakonov je spustio ruke i zakoraèio na drugu stranu.
"Samoubojice - ne razumijem."
A iza sebe je èuo zvuèan glas pun samopouzdanja: "Graðanine pukovnièe! Ja sam
suviše nevažan, nitko me ne poznaje. Nisam želio dati svoju slobodu
nizašto ..."
Jakonov se naglo okrenuo.
"Da nisam spalio svoj crtež, da sam ga predao vama potpuno dovršenog, tada bi
me naš potpukovnik, vi, Foma Gurjanoviè, tko god zaželi, mogao sutra gurnuti u
transport i potpisati bilo kakvo ime pod nacrt. Takve se stvari dogaðaju. A ja
vam kažem da je vrlo nezgodno žaliti se iz tranzitnog logora; tamo vam oduzmu
olovku, uopæe vam ne daju papira, molbe se ne prosljeðuju."
Jakonov je slušao Sologdina gotovo s užitkom. (Taj mu se èovjek dopao èim je
ušao.)
"Dakle, vi æete se prihvatiti toga da rekonstruirate svoj nacrt?" To sad nije
govorio inženjer pukovnik, veæ oèajan, iscrpljen, nemoæan èovjek.
441
"Taèno ono što je bilo na mom papiru - za tri dana!" reèe Sologdin blistavih
oèiju. "A za pet tjedana dat æu vam potpuni nacrt za èitav projekt, s
podrobnim proraèunima svih tehnièkih aspekata. Da li vam to odgovara?"
"Za mjesec dana! Za mjesec dana! To nam je potrebno za mjesec dana!" Jakonov
se s rukama na stolu podigao prema tom ðavolskom inženjeru.
"U redu, imat æete ga za mjesec dana", složi se Sologdin hladno.
Ali Jakonov je postao sumnjièav.
"Samo èas", reèe on. "Malo prije ste rekli da je to bio bezvrijedan crtež, da
ste u njemu našli ozbiljne i nepopravljive greške."
"Ho, ho!" nasmije se Sologdin otvoreno. "Katkada se nedostatak fosfora i
kisika i nedostatak novih dojmova iz života po-igraju sa mnom, i obuzme me
neka vrst duhovnog pomraèenja. Ali u ovom trenutku slažem se s profesorom
èelnovom: sve je u tom nacrtu bilo na mjestu."
Jakonov se takoðer nasmiješi, zijevne od olakšanja i spusti se u naslonjaè.
Oèaralo ga je kako Sologdin vlada sobom, kako je vodio taj razgovor.
"Upustili ste se u riskantnu igru, gospodine. Napokon, to je moglo posve
drugaèije završiti."
Sologdin bezbrižno raširi ruke. "Jedva, Antone Nikolajevièu. Æini mi se da sam
vrlo pravilno ocijenio i položaj instituta i - vaš položaj. Vi, naravno, znate
francuski? Sa Majeste le Cas! Njeno velièanstvo Prilika! Prilika rijetko
prolazi kraj nas; èovjek joj na vrijeme mora skoèiti na leða, i to taèno
nasred leða!"
Sologdin je govorio i vladao se isto tako jednostavno kao da cijepa drva s
Neržinom.
Sad je i on sjeo i veselo promatrao Jakonova.
"Dakle, što æemo uèiniti?" upita inženjer pukovnik prijazno.
Sologdin odgovori kao da èita sa tiskane stranice, kao da je to veæ davno
odluèio: "Kao prvo, želio bih od poèetka zaobiæi Oskolupova. On je sluèajno
èovjek koji strašno voli biti koautor. S vaše strane ne oèekujem takve
podvale. Ne varam se, zar ne?"
Jakonov sretno kimne glavom. Oh, kakvo je olakšanje osjetio i bez toga!
"Osim toga, moram vas podsjetiti da je crtež za sada još uvijek spaljen.
Dakle, ako zaista želite ostvariti moj projekt, naðite naèina da ministra
obavijestite izravno o meni. U najgorem sluèaju - zamjenika ministra. Neka on
lièno potpiše nareðenje, kojim me imenuje rukovodiocem projekta. To æe mi biti
garancija, i ja æu se prihvatiti posla. Ministrov potpis potreban mi je
posebno zato što u svojoj grupi želim uspostaviti poredak koji nije uobièajen.
Ja nisam pristalica noænog rada, nedjeljnog udar-ništva i pretvaranja nauènih
radnika u robote. Struènjaci valja da pristupaju svom poslu s jednakim žarom
kao da idu... na ljubavni sastanak." Sologdin je govorio sve veselije i
slobodnije, kao da se on i Jakonov poznaju veæ od djetinjstva. "Prema tome,
neka se naspavaju, neka se prošetaju. Tko god želi, neka cijepa drva za
kuhinju. Moramo misliti i na kuhinju, slažete li se?"
442
Iznenada su se naglo otvorila vrata ureda. Æelavi, mršavi Stepanov ušao je bez
kucanja, a stakla na naoèalima sablasno su mu svjetlucala,
"Antone Nikolajevièu", reèe on sveèano. "Imao bih nešto važno s vama
razgovarati."
Stepanov je nekoga nazvao po imenu! To je bilo nevjerojatno.
"Dakle, ja æu oèekivati nareðenje?" upita Sologdin, ustajuæi.
Inženjer pukovnik kimne glavom. Sologdin iziðe laganim, èvrstim korakom.
Jakonov isprva nije shvaæao o èemu to partijski aktivist tako energièno
govori.
"Druže Jakonov! Neki drugovi iz politièkog odjela upravo su došli k meni i
dobro mi oprali glavu. Dopustio sam da se prave velike i ozbiljne pogreške.
Dopustio sam da se grupa nekih, recimo, kozmopolita bez korijena ugnijezdi u
našoj partijskoj organizaciji. A ja sam pokazao politièku kratkovidnost, nisam
vas podržao kad su vas pokušali progoniti. Ali moramo neustrašivo priznavati
svoje greške. I zato æemo sad smjesta nas dvojica sastaviti rezoluciju, onda
æemo sazvati otvoreni partijski sastanak - i zadati težak udarac ulizicama."
Jakonovljev položaj, koji je dan ranije bio tako beznadan, sad se iz osnova
promijenio.
443
74
STO ÈETRDESET I SEDAM RUBALJA
Prije ruèka, dežurni Žvakun izvjesio je u hodniku popis ze-kova koje major
Mišin želi vidjeti u svom uredu za vrijeme podnevnog odmora. Službeno se
zekove pozivalo da prime pisma i da ih se obavijesti o novèanim uputnicama,
koje su položene na njihov bankovni raèun.
Proces uruèivanja pisma zekovima u specijalnim zatvorima vršio se u tajnosti.
Naravno da to nije moglo iæi kao na slobodi - povjeriti pismo bilo kojem
neodgovornom poštaru. "Kum" koji je veæ proèitao pismo i zakljuèio da nije ni
zloèinaèko ni provokativno, uruèivao bi ga zatvoreniku iza debelih vrata,
poprativši taj èin govorom. Pismo se uruèivalo otvoreno, te je na taj naèin
uništen posljednji ostatak intimnosti izmeðu dvoje ljudi bliskih jedno
drugome. Pismo koje je do tada prošlo kroz mnoge ruke, kojega su odlomci
prepisivani i unošeni u dosje zatvorenika, žigosano crnim, umrljanim žigom
cenzora, na kraju bi izgubilo svoj siæušan lièni smisao i steklo znaèenje
državnog dokumenta. (Zaista, u nekim šaraškama tako su dobro shvaæali znaèenje
tih pisama da su ih rijetko davali zatvorenicima; dopustili bi im samo da ih
proèitaju, rijetko da ih proèitaju dva puta, i u nazoènosti "kuma" morali bi
na dno pisma staviti potpis kao dokaz da su ga proèitali; ako je èitajuæi
pismo od žene ili majke zek pokušao zapisati neke odlomke da bi ih upamtio, to
je izazivalo isto toliko sumnje kao da je pokušao prepisati neki dokument
generalštaba. Zek je u takvim šaraškama takoðer morao potpisati i sve
fotografije koje bi mu poslali od kuæe, i, pošto bi ih vidio, spremali bi ih u
njegov zatvorski fascikl.)
I tako je popis izvješen i zekovi su stali u red za pisma. Oni koji su željeli
poslati pisma za mjesec prosinac, stali su takoðer u red - i pisma koja su
odlazila iz šaraške valjalo je osobno predati u ruke "kumu". Te operacije
pružale su majoru Mišinu priliku da slobodno razgovara sa svojim doušnicima i
da ih pozove u svoj ured izvan njihovih redovnih sati. A da se ne bi otkrilo
444
s kim je proveo dulje vrijeme, zatvorski "kum" katkada bi u svom uredu zadržao
i poštene zekove.
Stoga su zekovi koji su stajali u redu sumnjali jedan u drugoga, a katkada su
èak taèno znali koji od njih drži njihove živote u svojim rukama, ali usprkos
tome su mu se udvorno smiješili, da ne bi izazvali njegovo neprijateljstvo.
Kad je zazvonilo zvono za ruèak zekovi su istrèali iz podruma na dvorište i,
prešavši ga bez kaputa i kapa po vlažnom vjetru, uletjeli na vrata zatvorske
uprave. Zbog novih pravila o dopisivanju, koja su tek objavljena, red je bio
posebno dugaèak - èetrdeset ljudi. U hodniku nije bilo mjesta za sve. Pomoænik
dežurnog, revni nadstražar, svim je silama davao nareðenja. Od-brojao je
dvadeset pet ljudi, naredio ostalima da se prošetaju i da se vrate za vrijeme
veèere. One, kojima je bilo dopušteno da uðu u hodnik, poredao je uza zid
podalje od ureda šefova, i šetao je amo-tamo pazeæi da se svi pridržavaju
propisa. Zek, koji bi došao na red, prošao je kraj nekoliko vrata, pokucao na
vrata Mišinova ureda i kad bi dobio dopuštenje, ušao. Kad bi se on vratio,
puštali su slijedeæeg. Tokom èitavog podnevnog odmora savjesni nadstražar je
upravljao prometom.
Usprkos tome što je Spiridon èitavo jutro navaljivao da dobije pismo, Mišin je
odrešito rekao da æe mu ga dati oko ruèka, kad i ostalima. Ali pola sata prije
ruèka Spiridona su pozvali majoru Šikinu na ispitivanje. Da je Spiridon dao
one dokaze koje su oni od njega zahtijevali, da je sve priznao, vjerojatno bi
dobio svoje pismo. Ali on je sve nijekao, bio je tvrdoglav, i major šikin ga
nije mogao pustiti da ode tako neraskajan. I stoga je žrtvujuæi svoj vlastiti
podnevni odmor (premda on, da izbjegne gužvu, i tako nikad nije u to doba išao
u blagovaonicu slobodnih suradnika) šikin nastavio ispitivati Spiridona.
Prvi u redu za pisma bio je Dirsin, mršavi izmuèeni inženjer iz Sedmice, jedan
od najmarljivijih radnika. Više od tri mjeseca on nije dobio pisma. Uzalud se
raspitivao kod Mišina; odgovor je bio uvijek: "Ne" ili "Ne pišu". Uzalud je
tražio od Mamurina da se povede istraga. Ništa nije uèinjeno. Danas je vidio
svoje ime na popisu i savladavši bol u grudima uspio je prvi stati u red. Od
èitave njegove obitelji ostala je samo žena, izmoždena poput njega poslije
deset godina èekanja.
Nadstražar je Dirsinu dao znak da uðe. Za njim je u redu stajao Ruska Doronin,
nestašno se smiješeæi, raspuštene valovite kose. Latvijac Hugo, jedan od onih
kojima je on vjerovao, stajao je do njega, i Ruska zabaci glavu i prošaputa
namignuvši: "Idem po novac. Zasluženi."
"Hajde unutra!" naredi nadstražar.
Doronin požuri naprijed, našavši se licem u lice s Dirsinom koji je izlazio
posve pogružen.
Vani u dvorištu, Amantaj Bulatov upita svog prijatelja Dirsina što se
dogodilo.
Dirsinovo lice, uvijek neobrijano, uvijek umorno, još se više oteglo. "Ne
znam. Kažu da ima pismo, ali da moram doæi poslije odmora, da æemo
razgovarati."
*
IM
445
"Kurve!" reèe Bulatov s uvjerenjem, dok su mu oèi blistale preko naoèala s
rožnatim okvirima: "Veæ ti ja dugo govorim - oni se koriste pismom, da te
dokraja iscijede. Odbij da radiš!"
"Natovarit æe mi još jednu kaznu", reèe Dirsin uzdahnuvši. Uvijek je bio
pogrbljen, i glava mu je utonula meðu ramena, kao da su ga nekad jako udarili
nekim teškim predmetom.
I Bulatov je uzdahnuo. On je bio tako borben zato što je pred sobom imao još
dugi, dugi rok. Meðutim, borbenost zeka opada što se više približava sloboda.
Dirsin je "odraðivao" svoju posljednju godinu.
Nisko nebo bilo je jednolièno sive boje; nisu se vidjele ni svjetlije ni
tamnije mrlje; nije to bila visoka, svodasta kupola - bio je to naprosto
prljavi krov od ter-papira, nategnut nad zemljom. Tjeran britkim mokrim
vjetrom, snijeg se slegao i postao spužvast; malo-pomalo, njegova jutarnja
bjelina pretvorila se u rumenkastosmeðu. Pod nogama šetaèa zbijao se u
sklizave humke.
Šetnja se odvijala kao obièno. Bilo je nemoguæe zamisliti takvu nepogodu, koja
bi zekove iz šaraške, uvele od nedostatka zraka, natjerala da ne izlaze.
Poslije dugih sati u zatvorenom prostoru, èak su i ovi oštri udarci vlažnog
vjetra bili ugodni; istjerivali su ustajali zrak i ustajale misli iz èovjeka.
Meðu onima koji su šetali bio je i rezbar. Hvatao bi sad jednog sad drugog
zeka pod ruku, šetao s njim nekoliko puta po krugu i tražio savjeta. Njegov je
položaj bio posebno užasan, po njegovom mišljenju: buduæi da je bio u zatvoru,
nije mogao stupiti u zakoniti brak sa svojom prvom ženom, a buduæi da mu nije
bila zakonita žena, više se nije imao prava s njom dopisivati. Buduæi da je
veæ iskoristio kvotu pisama za prosinac, nije joj èak mogao pisati da više
neæe pisati. Ostali su s njim suosjeæali. Njegov je položaj uistinu bio vrlo
nezgodan. Ali kod svakoga je vlastiti bol nadvladao tuði.
Sklon u svako doba ekstremnim osjeæajima, Kondrašev-Iva-nov, visok i uspravan,
kao da u kaputu ima štap, zurio je preko glava šetaèa. Prišao je profesoru
Èelnovu i govorio u mraènom zanosu da je ponižavajuæe nastaviti živjeti u doba
kad je ljudsko dostojanstvo tako ugroženo. Svakom hrabrom ljudskom biæu
dostupan je vrlo jednostavan izlaz iz ovog beskonaènog lanca muka.
Profesor Èelnov, s pletenom kapom na glavi, prebacivši karirani šal preko
ramena, odvrati suzdržljivo s citatom iz Boethiuso-ve Utjehe filozofije.
Pred vratima uprave okupila se skupina dobrovoljnih lovaca na doušnike:
Bulatov, kojega je glas odjekivao preko èitavog dvorišta; Horobrov; dobroæudni
specijalist za vakuum, Zemelja; Dvojetjosov, koji je iz principa nosio
poderani radni logorski kaput; prpošni Prjanèikov, koji se uvijek u sve
miješao; Max, od Nijemaca; i jedan Latvijac.
"Domovina mora upoznati svoje doušnike!" ponovi Bulatov, da bi ojaèao njihovu
namjeru i zadržao ih na okupu.
"Pa, napokon, mi ih u osnovi i poznajemo", odgovori Horobrov stojeæi na pragu
i promatrajuæi razvuèeni red za pisma. Za
446
|
neke je sa sigurnošæu mogao reæi da stoje oèekujuæi svojih trideset
srebrnjaka. Ali oni na koje su zekovi sumnjali bili su, naravno, najmanje
vješti od svih doušnika.
Ruska je oduševljeno izišao iz ureda, jedva se suzdržavajuæi da ne zamahne
svojom novèanom uputnicom iznad glave. Sasta-vivši glave, svi su potanko
razgledali novèanu uputnicu od izmišljene Klave Kudrjavceve Rostislavu
Doroninu na iznos od sto i èetrdeset sedam rubalja.
Završivši ruèak, vrhunski doušnik, kralj cinkaroša, Artur Siromaha, postavio
se na kraj reda za poštu. Promatrao je krug oko Ruske zlokobnim pogledom.
Primijetio ga je, jer mu je bila navika da sve primjeæuje, ali mu još nije
pridavao nikakva znaèenja.
Ruska uzme svoju novèanu uputnicu i, kao što su se ranije dogovorili, otiðe od
grupe.
Treæi koji je ušao "kumu" bio je elektroinženjer, èetrdeseto-godišnjak, koji
je noæ prije toga izmuèio Rubina u zakljuèanoj "arci" novim planovima za
socijalizam, a zatim se kao dijete upustio u borbu s jastucima na gornjim
ležajevima.
Èetvrti, koji je ušao hitrim lakim korakom, bio je Viktor Ljubimièev, poznat
kao "dobar momak". Kad se smiješio, pokazivao je velike pravilne zube i svim
se zatvorenicima, i mladim i starim, obraæao s prijaznim "brate". Njegova
èista duša zraèila je kroz taj jednostavan naziv.
Elektroinženjer izišao je na prag èitajuæi pismo. Udubivši se u èitanje, nije
osjetio rub stepenice i izgubio je ravnotežu. Lovci na doušnike nisu na njega
obraæali pažnju. Bez kaputa i kape, dok mu je vjetar mrsio kosu, još uvijek je
izgledao mlad usprkos svemu što je propatio, èitao je prvo pismo od svoje
kæeri Arijadne, poslije osam godina koje su ih razdvajale. Kad je 1941. otišao
na front (odatle je otišao u zarobljeništvo, a iz zarobljeništva u zatvor),
bila je plavokosa šestogodišnja djevojèica, koja mu se grèevito vješala o
vrat. I kad su hodali po barakama ratnih zarobljenika, gnjeèeæi pod nogama
slojeve ušiju zaraženih tifusom, i kad su u redu stajali èetiri sata èekajuæi
kutlaèu smrdljive, ljepljive kaše, ti dragi plavi uvojci održavali su ga kao
nit Arijadne, i nekako mu pomogli da sve to proživi i da se vrati. Ali kad se
vratio u svoju domovinu, pošao je ravno u zatvor i uopæe nije vidio kæeri. Ona
i njena majka ostale su u Èeljabinsku, kamo su bile evakuirane. I Arijadnina
majka, koja je sebi oèigledno našla drugog muškarca, dugo vremena nije htjela
reæi svojoj kæeri da joj je otac još uvijek živ.
Pažljivim, kosim rukopisom uèenice, bez križanja i ispravaka, Ari jadna je
napisala:
Zdravo dragi tata!
Nisam ti odgovorila jer nisam znala odakle da zapoènem
i što da pišem. To se može oprostiti, buduæi da te nisam vrlo
dugo vremena vidjela i navikla sam da mi je otac poginuo.
æak mi se èini èudno da sad odjednom imam oca.
Pitaš me kako živim. Živim kao svi drugi. Možeš mi
èestitati - postala sam èlan Komsomola. Kažeš neka ti pišem
što mi je potrebno. Ja, naravno, mnogo toga želim. Baš sada
1
447
štedim novac za cipele i za šivanje proljetnog kaputa. Tata! Moliš da te doðem
posjetiti. Je li to zaista tako hitno? Poæi na tako dugo putovanje da te naðem
ne bi baš bilo vrlo ugodno, priznat æeš. Kad budeš mogao, ti æeš sam doæi
ovamo. Želim ti uspjeha u poslu. Za sada, do viðenja. Ljubim te.
Arijadna
Tata, jesi li vidio film Boksaèke rukavice? Sjajan je! Ja
ne propuštam ni jedan film.
"Hoæemo li provjeravati i Ljubimièeva?" upita Horobrov dok su èekali da on
iziðe.
"Ma slušaj, Terentièu! Ljubimièev je naš!" odgovorili su.
Ali Horobrov je svojom oštrom intuicijom naslutio da kod tog èovjeka nešto
nije u redu. A Ljubimièev se dugo zadržao kod "kuma".
Viktor Ljubimièev imao je iskrene oèi jelena. Priroda ga je obdarila vitkim
tijelom atlete, vojnika i ljubavnika. Iznenada ga je život otrgnuo od staza
omladinskog stadiona i bacio ga u koncentracioni logor u Bavarskoj. U tu
pretrpanu smrtonosnu stupicu, u koju je neprijatelj natjerao ruske vojnike, a
Staljin nije dopuštao Crvenom križu da uðe, u toj maloj, prepunoj jami užasa
preživjeli su samo oni koji su se ponajviše uspjeli osloboditi ogranièenih
shvaæanja dobra i savjesti; oni koji su, kao tumaèi, mogli prodavati svoje
drugove; oni koji su, kao logorski èuvari, mogli mlatiti svoje zemljake i
štapom po licu; oni koji su, kao rezaèi kruha i kuhari, mogli pojesti kruh
onih koji su gladovali. Postojale su još dvije moguænosti da se preživi: da se
radi kao grobar ili kao "kopaè zlata" - drugim rijeèima, kod nužnika. Nacisti
su davali dodatnu kutlaèu kaše za kopanje grobova i èišæenje nužnika. Za brigu
o nužnicima bila su dovoljna dvojica, ali svakog dana po pedeset ih je
odlazilo da kopa grobove. Svakog dana se desetak kola pretrpanih leševima
bacalo u rake. U ljeto èetrdeset druge došao je red da pokopaju i grobare.
Sa svom èežnjom svog mladog tijela, Viktor Ljubimièev je želio živjeti.
Zakljuèio je da æe, ako mora umrijeti, umrijeti posljednji. Veæ je pristao da
postane èuvar, kad se pružila zgodna prilika: neki odvratan tip pojavio se u
logoru i premda je bio politièki komesar u Crvenoj armiji, sad je nagovarao
ratne zarobljenike da poðu u rat protiv Sovjeta. Poèeli su potpisivati. Cak i
Komsomolci. Pred logorskim vratima stajala je njemaèka vojna kuhinja, i
dobrovoljci su na licu mjesta napunili trbuh. Poslije toga Ljubimièev se borio
u Francuskoj u sastavu Vlasovljeve legije; proganjao je partizane "pokreta
otpora" po Vogezima, a kasnije se branio od saveznika na Atlantskom bedemu.
1945, u vrijeme velikog lova, nekako se uspio provuæi kroz mrežu, stigao je
kuæi i oženio djevojku, oèiju sjajnih i bistrih, i tijela mladog i vitkog kao
što je bilo i njegovo. Nekoliko tjedana kasnije uhapsili su ga. Rusi, koji su
se borili u pokretu otpora u Vogezima i koje je on nekad progonio, prolazili
su kroz iste zatvore u isto vrijeme. U Butirki su igrali domino dok su èekali
pakete od kuæe, i zajedno se prisjeæali dana i bitaka u Francuskoj. Tada su
svi dobili jednako - po deset godina. Tako se tokom èitavog života
448
H
Ljubimièevu pružala prilika da nauèi kako oèigledno nitko nikad nije imao,
niti bi mogao imati "uvjerenja" - ukljuèivši, naravno, i njegove suce.
Ništa ne sumnjajuæi, nevinih oèiju, držeæi komad papira koji je bio nalik na
novèanu uputnicu, Viktor se nije ni potrudio da neopazice proðe kraj skupine
lovaca, štoviše, prišao im je i upitao: "Braæo! Tko je veæ bio na ruèku? što
ima za jelo? Vrijedi li otiæi?"
Horobrov kimne glavom u pravcu novèane uputnice, koju je Ljubimièev držao u
ruci. "Dobio si mnogo novaca, zar ne? Možeš sam sebi kupiti ruèak."
"Mnogo? Ni govora", odmahne Ljubimièev nemarno, spreman da strpa novèanu
uputnicu u džep. Nije se potrudio da je ranije sakrije, jer je mislio da se
svi boje njegove snage i da se nitko neæe usuditi zatražiti da je pogleda.
Ali dok je on razgovarao sa Horobrovom Bulatov se kao sluèajno nagne i
proèita: "Hej! Tisuæu èetiri stotine sedamdeset ru-balja! Sad možeš pljuvati
na Antonovu klopu!"
Da je to bio bilo koji drugi zek, Ljubimièev bi ga kao u šali lupio po glavi i
ne bi mu pokazao uputnicu. Ali to nije mogao uèiniti Amantaju, jer mu je
Amantaj obeæao da æe ga uvuæi u Sedmicu, i zaista je na tome radio. To bi
znaèilo zadati udarac sudbini i šansi da stekne slobodu. Ljubimièev stoga
odgovori: "Gdje ti to vidiš tisuæu? Pogledaj!"
I svi su vidjeli: 147 rubalja, 00 kopjejki.
"Gle, smiješno! Zašto nisu mogli poslati sto pedeset?" primijeti Bulatov vrlo
mirno. "Dobro, hajde samo; danas imamo šnicle."
Ali prije nego je Bulatov ušutio i prije nego se Ljubimièev mogao odmaknuti,
Horobrov je poèeo drhtati. Više nije bio u stanju igrati svoju ulogu.
Zaboravio je da se èovjek mora znati savladati, smiješiti se, a zatim dalje
loviti. Zaboravio je da je jedino važno - identificirati doušnike, kad ih se
veæ nije moglo uništiti. Ali, buduæi da je i sam patio zbog njih i buduæi da
je vidio kako su upropastili mnoge živote, mrzio je te podmukle gmazove više
od svega na svijetu. Ljubimièev je bio dovoljno mlad da mu bude sin, bio je
dovoljno lijep da posluži kao model za kip, a ispao je takav prljavi štakor!
"Pasji sine!" prasne Horobrov dršæuæim usnama. "Pokušavaš se ranije izvuæi
našom krvlju! Što ti još treba?"
Borac, uvijek spreman na borbu, Ljubimièev skoèi unazad i stisne šaku.
"Èuvaj se, vjatska strvino!" upozori ga.
"Hej, pazi, Terentièu!" reèe Bulatov, skoèivši još brže da ukloni Horobrova.
Golemi, nezgrapni Dvojetjosov u otrcanom logorskom kaputu èvrsio ljevicom
zgrabi šaku Ljubimièeva.
"Polako, momèe!" reèe on, prezirno se iscerivši, prikrivajuæi gotovo blagom
mirnoæom izvanrednu napetost èitavog tijela.
Ljubimièev se naglo okrene i njegove otvorene jelenje oèi zamalo se sudariše s
izbuljenim, kratkovidnim oèima Dvojetjo-sova.
29 u prvom krugu
449
." I i
I Ljubimièev nije pripremio drugu ruku na udarac. Iz pogleda tog seljaka i
njegove èvrste ruke shvatio je da æe, ako ne prekine, jedan od njih biti
ubijen.
"Polako, momèe!" ponovi Dvojetjosov naglašeno. "Glavno jelo je šnicla. Požuri;
pojedi svoju šniclu."
Ljubimièev istrgne ruku i ponosno zabacivši glavu poðe prema stepenicama.
Njegovi puni, kao saten glatki obrazi bili su zaža-reni. Želio je da na neki
naèin izravna raèune s Horobrovom. Još uvijek nije shvatio da su ga
razotkrili. Bio je spreman da svakome dokazuje kako shvaæa život, ali utvrdilo
se da ga ipak još ne shvaæa.
Kako su mogli pogoditi? Po èemu?
Bulatov ga je promatrao dok je odlazio, zatim se uhvatio za glavu.
"Majko moja! Kome æemo sad vjerovati?"
Èitav se prizor odigrao vrlo tiho i nitko ga u dvorištu nije primijetio, ni
zekovi koji su šetali, ni dva stražara koja su nepomièno stajala na rubu
prostora za šetnju. Samo Siromaha, napola zatvorivši teške umorne oèi, vidio
je èitavu scenu stojeæi tik do vrata i sjetivši se onih koji su se ranije
okupili oko Ruske - shvatio je sve!
Potrèao je na poèetak reda.
"Slušajte, momci!" rekao je onima koji su stajali prvi. "Ostavio sam ukopèan
strujni krug; da li biste me pustili prije reda? Neæu dugo."
"Svi smo mi ostavili ukopèani strujni krug."
"Svi imaju dijete", odgovorili su i stali se smijati.
Nisu ga htjeli pustiti preko reda.
"Onda moram otiæi da ga iskljuèim!" usklikne Siromaha zabrinuto, protrèi kraj
"lovaca" i nestane u glavnoj zgradi. Ne za-stajuæi da uhvati daha otrèao je
sve do treæeg kata. Ured majora Šikina bio je zakljuèan iznutra, a kljuè je
bio u kljuèanici. Možda je u toku bilo kakvo saslušavanje. Možda sastanak s
visokom mršavom tajnicom. Siromaha se bespomoæno povuèe.
Sa svakom minutom koja je prolazila, mreža doušnika postepeno se razotkrivala
- a on nije mogao ništa uèiniti!
Znao je da bi se morao vratiti i opet stati u red, ali osjeæaj da je
progonjena zvijer bio je jaèi od želje da se dodvori Mišinu: bilo je strašno i
pomisliti da opet proðe kraj te bijesne, razjarene gomile. Možda bi ga èak i
šèepali bez ikakvog povoda. Svi su ga suviše dobro poznavali u šaraški.
Meðutim je u dvorištu doktor kemijskih nauka Orobincev, malen èovjeèuljak s
naoèalima, odjeven u bogati krzneni kaput i šubaru, koju je nosio i na slobodi
(još nije bio u tranzitnom zatvoru, pa ga nisu stigli oèistiti), okupio oko
sebe naivne, kakav je i sam bio, meðu ostalima i æelavog konstruktora, i
poèastio ih intervjuom. Poznato je da èovjek vjeruje uglavnom samo ono što
želi vjerovati. Oni zekovi koji su željeli vjerovati da popis rodbine koju su
predali nije denuncijacija, veæ inteligentna regula-tivna mjera, sad su se
natisnuli oko Orobinceva. Orobincev je upravo predao svoj popis, uredno
podijeljen na rubrike; razgovarao je osobno s majorom Mišinom i sad je
autoritativno ponav-
450
ljao objašnjenja oficira službe sigurnosti: kamo treba unijeti imena
maloljetne djece, i što uèiniti ako neèiji otac nije pravi otac. Samo je
jednom major Mišin povrijedio fine osjeæaje Oro-binceva. Orobincev je rekao da
se ne sjeæa rodnog mjesta svoje žene, a Mišin je široko otvorio usta i prasnuo
u smijeh. "Kako to - zar ste je našli u bordelu?"
Sad su lakovjerne ovèice slušale Orobinceva. Druga skupina stajala je u
zaklonu tri lipova debla, oko Adamsona.
Adamson je poslije zasitnog ruèka lijeno pušio i obavještavao svoju publiku da
sva ta ogranièenja u vezi s dopisivanjem nisu nova, da su stvari znale biti i
gore, i da ova zabrana neæe trajati vjeèno, veæ samo dok neki ministar ili
general ne bude smijenjen, i da stoga ne smiju klonuti duhom, veæ samo
odugovlaèiti s predajom popisa što je dulje moguæe, i èitava æe stvar naprosto
splasnuti. Adamsonove su oèi bile duge i uske i kad bi skinuo naoèale dojam da
svijet zatvorenika promatra s dosadom postajao je još jaèi. Sve se ponavljalo;
arhipelag GULAG-a nije ga više mogao iznenaditi nièim novim. Adamson je veæ
toliko toga vidio, da se na neki naèin odvikao od èuvstava; ono što se drugima
èinilo tragedijom, on je prihvaæao tek kao sitnu novost u kuænom redu.
Meðutim su "lovci", još brojniji nego ranije, uhvatili još jednog doušnika,
šaleæi se izvukli su iz džepa na kaputu Isaka Kagana novèanu uputnicu za 147
rubalja. Upitali su ga prvo što je primio od "kuma", a on je odgovorio da nije
primio ništa i da se èudi što su ga greškom pozvali. Kad su mu silom oteli
novèanu uputnicu Kagan nije pocrvenio, nije požurio da ode; uporno je stao
hvatati za odjeæu sve svoje muèitelje redom, kleo se uporno da je to puki
nesporazum, da æe im pokazati pismo od svoje žene u kojem stoji da nije imala
tri rublje da plati za novèanu uputnicu, pa mu je morala poslati samo 147.
Nagovarao ih je da odmah s njim poðu u akumulatorski laboratorij; pokazat æe
im pismo. A zatim je, tresuæi kosmatom glavom, ne primjeæujuæi da mu je šal
skliznuo s vrata i da se vuèe po podu, posve uvjerljivo protumaèio zašto je
isprva nijekao da je primio novèanu uputnicu. Kagan je od roðenja bio obdaren
nevjerojatnom žilavošæu. Kad je jednom poèeo govoriti, bilo je nemoguæe
riješiti ga se, osim ako èovjek nije htio priznati da je on potpuno u pravu i
prepustiti mu posljednju rijeè.
Horobrov, njegov susjed u spavaonici, koji je znao da su ga zatvorili baš zato
što nije htio postati doušnik, više nije imao snage da se na njega ljuti.
Rekao je samo: "Oh, Isak. Isak, svinja si, svinja! Na slobodi nisi htio ni za
tisuæe, a ovdje si popustio za stotine."
Ili su ga preplašili prijeteæi mu logorom?...
Ali Isak Kagan je nepokolebivo i dalje objašnjavao, i bio bi ih na kraju sve
uvjerio - da nisu uhvatili još jednog doušnika, ovoga puta Latvijca. To je
odvratilo njihovu pažnju, i Kagan je otišao.
Drugu smjenu su pozvali na ruèak, a prva smjena je izišla na šetnju. Neržin se
poèeo penjati ljestvicama. Odjednom je ugledao Rusku Doronina, koji je stajao
kraj dvorišta za šetnju. Blistavim,
451
pobjedonosnim pogledom, Ruska je promatrao lov koji je organizirao, a zatim se
okrenuo da pogleda stazu u dvorište slobodnih suradnika i ono mjesto na cesti
gdje æe Clara - koja je veèeras bila dežurna - ubrzo siæi iz autobusa.
"Dakle?" on se nasmiješi Neržinu i pokaže glavom u smjeru lovaca. "Jeste li
èuli za Ljubimièeva?"
Neržin mu priðe i lagano ga uhvati za ramena.
"Trebalo bi da te ponesemo na ramenima. Ali - bojim se za tebe."
"Ho! Tek sam poèeo; samo èekaj, ovo još nije ništa."
Neržin strese glavom, nasmije se i poðe dalje. Sreo je Prjan-èikova koji je
žurio na ruèak, sav blistajuæi, pošto se do mile volje naurlao meðu lovcima.
"Hej, druže!" pozdravi ga Prjanèikov. "Propustili ste èitavu predstavu! Gdje
je Lev?"
"Ima hitnog posla. Nije izišao na odmor."
"što? Hitnijeg posla od Sedmice? Ha, ha! Nema toga. Jebite se! Svi se jebite!"
i on otrèi.
Dalje u dvorištu Neržin je sreo Gerasimovièa, koji je imao otrcanu kapicu na
maloj glavi i kratki kaput podignuta ovratnika. Tužno su kimnuli jedan
drugome. Gerasimoviè je stajao ruku uvuèenih u džepove, pogrbivši se protiv
vjetra - siæušan i malen kao vrabac.
Vrabac u narodnoj poslovici, kojega je srce hrabro kao u maèka.
452
75
LEKCIJA IZ OPTIMIZMA
U usporedbi s poslom majora šikina, posao majora Mišina imao je dobrih i loših
strana. Najveæa prednost bila je èitanje pisama i odluèivanje hoæe li ih
proslijediti ili ne. Loša je strana bila, na primjer, da o Mišinu nije ovisio
ni transport zatvorenika, ni ustezanje plaæa, ni odreðivanje kategorije za
prehranu, ni duljina posjeta rodbini i ostale znaèajne stvari. Major Mišin
mogao je u mnogo èemu pozavidjeti suparnièkoj organizaciji majora Šikina, koji
je èak i unutarnje zatvorske novosti saznavao prvi. Stoga se uvelike oslanjao
na to da viri kroz prozirni zastor u svom uredu i gleda što se dogaða na
dvorištu za šetnju. (Šikin je bio lišen te moguænosti zbog nezgodna smještaja
svoga prozora.)
Promatranje zatvorenika u njihovom svakodnevnom životu davalo je Mišinu
svakovrsnog materijala. Gledajuæi iz zasjede tko s kim seta, i govori li
vatreno ili nemarno, mogao je dopuniti obavijesti koje je dobivao od doušnika.
Tada bi kasnije, uruèujuæi pismo ili primajuæi pismo za rodbinu, iznenada
upitao: "Da, kad smo veæ kod toga, o èemu ste ono vi i Petrov juèer
razgovarali za vrijeme podnevnog odmora?"
Katkad bi na taj naèin uspio izvuæi korisna obavještenja od zbunjenog
zatvorenika.
Danas je za vrijeme podnevnog odmora Mišin rekao slijedeæem zeku u redu za
pisma da prièeka, dok je on izvirio u dvorište. (Ali promakao mu je lov na
doušnike; on se odvijao na drugom kraju zgrade.)
U tri sata, kad je završio odmor i savjesni nadstražar otpustio sve zekove,
koji su još uvijek èekali da uðu u Mišinov ured, major je naredio da puste
Dirsina.
Ivan Selivanoviè Dirsin bio je od prirode obdaren upalim licem, istaknutim
jagodicama i nejasnim izgovorom; èak i prezime kao da mu je bilo dano iz
poruge. Nekoæ je bio primljen na sveuèilište, kamo je došao ravno od struga,
preko veèernje škole,
453
u kojoj je uèio skromno i savjesno. Imao je stanovite sposobnosti, ali nikad
ih nije uspio iskoristiti, i èitav život samo su ga potiskivali i vrijeðali. U
Sedmici ga je iskorištavao svatko tko je htio. A zato što se njegova
desetogodišnja kazna, nešto malo skraæena, približavala kraju, u posljednje je
vrijeme bio posebno plašljiv pred vlastima. Više od svega strepio je da ne
dobije drugu kaznu; nagledao se takvih sluèajeva za vrijeme rata.
Èak i njegova prva osuda bila je besmislena. Zatvorili su ga poèetkom rata
zbog "antisovjetske propagande", na osnovu denuncijacije nekih susjeda koji su
željeli njegov stan (i napokon ga i dobili). Istina, utvrdilo se da se on
uopæe nije bavio takvom propagandom, ali mogao je, buduæi da je slušao
njemaèki radio. Istina, nije slušao njemaèki radio, ali mogao ga je slušati,
buduæi da je kod kuæe imao radio-prijemnik, što je bilo zabranjeno. Istina,
nije imao radio-prijemnika, ali lako ga je mogao imati buduæi da je po
profesiji bio radio-inženjer. Osim toga, zahvaljujuæi denuncijaciji u njegovom
stanu su našli u kutiji dvije radio-lampe.
Dirsin je u punoj mjeri osjetio šta znaèe ratni logori - i oni, u kojima su
zekovi jeli mokru zob ukradenu od konja, i oni gdje su miješali brašno sa
snijegom pod natpisom "Logor"; natpis je bio zakucan još prije mnogo godina na
bor na rubu tajge. Tokom osam godina koje je Dirsin proveo u zemlji GULAG-a,
njegova je žena postala košèata starica, a njihovo je dvoje djece umrlo. Tada
su se iznenada sjetili da je on inženjer, doveli ga u šarašku i davali mu èak
i maslaca - da, mogao je èak slati sto rubalja mjeseèno svojoj ženi.
Tada su neobjašnjivo prestala dolaziti pisma od njegove žene. Možda je umrla.
Major Mišin sjedio je prekriženih ruku za stolom. Stol je pred njim bio èist,
bez papira, tintarnica zatvorena, pero suho, a na njegovom punom licu, koje je
bilo ljubièasto s rumenkastim odsjajem, kao obièno nije bilo nikakva izraza.
Èelo mu je bilo tako puno da se ni bore starosti, ni nabori meditacije nisu
mogli urezati u njega. I obrazi su mu bili puni. Mišinovo je lice bilo poput
lica glinenog idola kojemu su dodali ružièastu i ljubièastu boju. Oèi su mu
bile bezizražajne, bez života, s nekom èudnovatom arogantnom prazninom.
To se nikad ranije nije dogodilo! Mišin mu je ponudio da sjedne. (Dirsin je
pokušavao pogoditi kakva ga je nesreæa zatekla, što se govori u izvještaju.)
Major je šutio (prema pravilima) i na kraju rekao:
"Dakle, vi se žalite. Dolazite ovamo i žalite se što ne dobivate pisma dva
mjeseca."
"Više od tri, graðanine majore!" plašljivo doda Dirsin.
"Dobro tri - koja je razlika? A jeste li vi uopæe razmišljali kakva je osoba
vaša žena?"
Mišin je govorio bez žurbe, razgovjetno izgovarajuæi rijeèi i praveæi dulje
stanke meðu reèenicama.
"Kakva je osoba vaša žena, je li?" upita on.
"Ne razumijem", promrmlja Dirsin.
454
k
"Što ne razumijete? Kakva su njena politièka uvjerenja?" Dirsin problijedi.
Znaèi, ipak se nije na sve privikao. Njegova žena je zacijelo nešto napisala u
pismu i sad baš prije njegova osloboðenja ona ...
I on se u sebi potajno pomoli za svoju ženu. (Nauèio je moliti u logoru.)
"Ona je plaèljivica, a nama nisu potrebne plaèljivice", objasni major odluèno.
"I ima nekakvu èudnovatu manu: ne vidi dobru stranu našeg života, samo lošu."
"Zaboga miloga, što joj se dogodilo?" povièe Dirsin vapijuæi, dok mu se glava
tresla.
"Što joj se dogodilo?" i Mišin napravi još dulju stanku. "Njoj? Ništa."
(Dirsin uzdahne.) "Do sada, ništa."
Sporim kretnjama major izvuèe pismo iz kutije i preda ga Dirsinu.
"Hvala", reèe Dirsin gušeæi se. "Mogu li sad iæi?" "Ne; proèitajte ga ovdje.
Ne mogu vam dopustiti da ovakvo pismo nosite u spavaonicu. Što bi ostali
zatvorenici pomislili o slobodi na osnovu takvih pisama? èitajte."
I on ušuti kao kameni idol, spreman da prihvati svu težinu svojih
odgovornosti.
Dirsin izvuèe pismo iz omotnice. Premda on toga nije primjeæivao, nepristranog
promatraèa neugodno bi se dojmio vanjski izgled pisma. Ono kao da je
odražavalo lik žene koja ga je napisala: bilo je na grubom papiru, nalik na
papir za umatanje, i ni jedan red nije bio dokraja vodoravan; svi su se
bezvoljno spuštali udesno. Pismo je bilo datirano 18. rujna:
Dragi Vanja! Sjela sam da ti pišem, a htjela bih spavati, ali ne mogu. Vraæam
se kuæi s posla i odmah idem u vrt. Manjuška i ja kopamo krumpire. Urodili su
samo mali. Na dopust nisam išla nikamo, nisam imala što obuæi, sve mi je u
krpama. Htjela sam skupiti nešto novaca i doæi da te posjetim - ali ništa ne
ispada onako kako hoæu. Onda je Nika pošla da te posjeti, i rekli su joj da
tamo nema nikoga tko se tako zove, i majka i otac su je grdili: "Zašto si
išla? Sada su zapisali tvoje ime i držat æe te na oku." Uopæe smo s njima u
jako nategnutim odnosima, a oni i L. V. uopæe ne razgovaraju. Živimo loše.
Baka je bolesna i nepokretna veæ tri godine, ne ustaje, sva se sasušila, ne
umire i ne oporavlja se, sve nas je izmuèila. Od nje strašno vonja, neprestano
se svaðamo, ja ne razgovaram sa L. V., Manjuška se razvela od muža, zdravlje
joj je loše, djeca je ne slušaju, kad se vratimo s posla kuæi je strašno,
èuješ samo psovke, kamo da èovjek pobjegne, kad æe to završiti?
Dakle, ljubim te. Budi mi zdrav. Nije bilo potpisa, pa èak ni rijeèi "tvoja".
Strpljivo èekajuæi dok je Dirsin proèitao ovo pismo nekoliko puta, major Mišin
trznuo je bijelim obrvama i ljubièastim usnama i rekao: "Nisam vam dao to
pismo kad je stiglo. Mislio sam da
455
1
je to kod nje samo prolazno raspoloženje, a vi morate saèuvati volju za posao.
Èekao sam da pošalje pristojno pismo. Ali evo što je napisala prošlog
mjeseca."
Dirsin šutke podigne pogled prema majoru, ali njegovo nezgrapno lice èak nije
izražavalo predbacivanje, samo bol. Uzeo je drugu otvorenu omotnicu, otvorio
je dršæuæim prstima i izvukao pismo s istim potištenim, neravnomjernim
redovima. Ovog puta bilo je napisano na listu iz bilježnice: 30. listopad
Dragi Vanja! Uvrijeðen si što rijetko pišem, a ja se vraæam kasno s posla i
gotovo svakog dana odlazim u šumu po granje, a onda doðe veèe i tako sam
umorna da se samo svalim u krevet, noæu loše spavam, baka mi ne da mira.
Ustajem rano, u pet ujutro, a u osam moram biti na poslu. Hvala Bogu, još
jesen je topla, ali brzo æe zima! Na skladištu se ne može dobiti ugljena,
dobivaju ga samo rukovodioci ili po vezi. Nedavno mi je pao naramak drva s
leða i vukla sam ga po zemlji za sobom, više nisam imala snage da ga podignem
i mislila sam: "Starica vuèe naramak drva!" Dobila sam kilu od napora. Nika je
došla na praznike, postala je zgodna žena, nije èak ni došla k nama. Ne mogu
misliti na tebe bez bola. Nemam se na koga osloniti. Radit æu dok imam snage,
i bojim se samo da æu se razboljeti kao baka. Baka uopæe više ne može stati na
noge, posve je natekla, ne može sama ni leæi ni ustati. A tako bolesne kao ona
ne uzimaju u bolnicu, ne isplati im se. L. V. i ja moramo je podizati svaki
put, ona pravi pod sebe u krevet, strašno nam smrdi, to nije život nego
robija. Naravno, nije ona kriva, ali ja više nemam snage da to izdržim.
Usprkos tvom savjetu da ne psujemo psujemo svaki dan, L. V. i ne govori ništa
drugo nego svinja i kuja. A Ma-njuška isto tako s djecom. Zar bi i naša
izrasla takva? Znaš, èesto mi je drago što ih više nema. Valerik je ove godine
pošao u školu, treba mu mnogo toga a novaca nema. Istina, Manjuški plaæaju
alimentaciju od Pavlove plaæe, po odluci suda. Pa, za sada nemam što pisati.
Budi mi zdrav. Ljubim te. Kad bi se bar mogla naspavati preko praznika, ali
vuku nas na miting ...
Dirsin se ukoèio dok je èitao to pismo. Dlanom je dodirnuo èelo i protrljao
ga, kao da bi se htio oprati.
"Dakle, jeste li ga proèitali? Izgleda da ne èitate. Dakle, vi ste odrastao
èovjek. Pismen. Dugo ste u zatvoru i shvaæate kakvo je ovo pismo. Za vrijeme
rata ljudima su sudili zbog ovakvih pisama. Miting je za svakoga veselje, a za
nju? Ugljen! Ugljen ne ide samo rukovodiocima, veæ svim graðanima, ali po
nekom redu, naravno. Uopæe, nisam znao da li da vam dadem to pismo ili ne, ali
tada je došlo treæe - potpuno jednako. Ja sam zakljuèio da sa svim tim treba
prekinuti. Vi to morate sami prekinuti. Napišite joj nešto onako optimistièno,
znate - ohrabrujuæe, dajte ženi neku podršku. Recite joj da se ne smije
žaliti, da æe sve dobro završiti. Vidjet æete, obogatili su se, dobili su
nasljedstvo. Èitajte."
456
Pisma su bila poredana kronološkim redom. Treæe je bilo datirano osmog
prosinca.
Dragi Vanja! Javljam ti tužnu vijest: 26. studenog 1949. u 12 i pet u noæi
umrla je baka. Umrla je a mi nismo imali ni kopjejke, sreæom je Miša dao 200
rubalja, i sve je bilo jeftino, ali, naravno, sprovod je bio bijedan, bez
popa, bez glazbe, lijes su samo odvezli na kolima do groblja i spustili ga u
raku. Sad je kod kuæe malo mirnije, ali je nekako prazno. Ja sam bolesna,
strašno se znojim noæu, jastuci i plahte su mokri. Ciganka mi je prorokovala
da æu ove zime umrijeti, i bit æu sretna kad se izbavim od ovog života.
Izgleda da L. V. ima sušicu, kašlje i u grlu ima krvi, kad se vrati s posla
poèinje psovanje - opaka je kao vještica. Ona i Manjuška me tjeraju u ludilo.
Ja sam prava bijednica - još èetiri zuba su mi se pokvarila, a dva su mi
ispala, trebalo bi staviti nove, ali nemam novaca, a osim toga se mora èekati
u redu.
Tvoja plaæa za tri mjeseca, trista rubalja, došla je baš kad nam je bila
najpotrebnija, smrzavali smo se, došli smo na red na skladištu (ja sam bila
4.576-a) a dijelili su samo ugljenu prašinu, i èemu je uopæe uzimati? Manjuška
je dodala svojih dvjesta na tvojih trista, same smo platile prijevoznika i
dovezao nam je velike komade ugljena. Ali krumpiri nam neæe potrajati do
proljeæa - zamisli, dva povrtnjaka, a nemamo ništa. Nema kiše, nema žetve.
S djecom su neprestani skandali. Valerij dobiva dvojke i jedinice, a poslije
škole se skita tko zna kuda. Direktor je pozvao Manjušku, kakva ste vi to
majka, kaže, kad ne možete iziæi na kraj sa svojom djecom? A Ženki je tek šest
godina, i oboje strahovito kunu, jednom rijeèju pravo smeæe. Sav moj novac
odlazi na njih, a Valerij me nedavno ispsovao i nazvao kuèkom, i to ja moram
slušati od ovakvog gada od djeteta, a kakvi æe tek biti kad odrastu? Kažu da
æemo u svibnju dobiti neko nasljedstvo, i to æe nas koštati dvije tisuæe, a
gdje da ih naðem? Jelena i Miša idu na sud - hoæe da oduzmu sobu L. V. Koliko
smo puta govorili baki dok je bila živa, a nije htjela podijeliti kome šta
pripada. Miša i Jelena su takoðer bolesni.
Pisala sam ti u jesen, da, mislim èak i dva puta, je li moguæe da ne dobivaš
pisma? Gdje bi mogla zalutati?
šaljem ti marku od 40 kopjejki. Dakle, što tamo èuješ? Hoæe li te osloboditi
ili ne?
Vrlo lijepo suðe prodaju u trgovini, aluminijske zdjele i lonce.
Ljubim te. 2elim ti dobro zdravlje. Vlažna mrlja raširila se na papiru,
otopivši nešto tinte.
I opet je bilo nemoguæe utvrditi èita li Dirsin još uvijek, ili je veæ
završio.
"Dakle", upita Mišin, "je li sve jasno?" Dirsin se nije ni maknuo.
457
"Napišite joj odgovor. Vedri odgovor. Dopustit æu - neka bude više od èetiri
stranice. Jednom ste joj pisali da mora vjerovati u Boga. Pa, bolje da vjeruje
u Boga, nego... Inaèe, što sve ovo znaèi? Kamo to vodi? Smirite je, recite joj
da æete se brzo vratiti. Da æete dobivati veliku plaæu."
"Ali hoæe li me zaista pustiti kuæi? Neæe me otjerati u progonstvo?"
"To ovisi o vlastima. Vaša je dužnost da pomognete svojoj ženi. Napokon, ona
je vaša životna družica." Major je neko vrijeme šutio. "Ili možda biste sada
željeli mladu?" predloži on s razumijevanjem.
On ne bi tako mirno sjedio da je znao da ga vani u hodniku, izvan sebe od
nestrpljenja, poskakujuæi s noge na nogu, oèekuje njegov omiljeni doušnik
Siromaha.
458
76
KRALJ DOUŠNIKA
U onim rijetkim trenucima kad Artur Siromaha nije bio zaokupljen borbom za
opstanak, kad nije nastojao da se dodvori vlastima ili da radi, kad bi njegova
neprestana, leopardovska napetost popustila, postajao bi uveli mladi èovjek
vitka tijela, s licem izmuèenog glumca i sivim zamagljenomodrim oèima, koje
kao da su bile vlažne od tuge.
Dva èovjeka su se jednom raspalila i rekli Siromahi u lice da je doušnik.
Obojica su brzo otpremljeni s transportom zatvorenika. Nitko mu više nije
ništa govorio. Zekovi su ga se bojali. Napokon, nikoga nikad neæe suoèiti sa
doušnikom. Možda je zek optužen zbog priprema za bijeg? ... terorizma?...
pobune? On to ne zna; kažu mu samo da spremi stvari. Šalju li ga u logor? Ili
ga odvode u specijalni istražni zatvor?
U ljudskoj je prirodi, a to se dobro iskorištavalo u svakom razdoblju, da se
èovjek, dok još ima nade, dok još uvijek vjeruje da æe njegove nevolje
povoljno završiti - premda ima prilike da razotkrije izdaju ili nekoga spasi
svojom smræu - i dalje grèevito drži bijednih ostataka udobnosti, i ostaje
šutljiv i pokoran. Kad ga napokon unište, kad više nema što izgubiti i kad je
prema tome sposoban za neki junaèki podvig, njegov zakašnjeli gnjev može se
iskaliti samo na kamenim zidovima samice. Ili ga dah smrtne kazne uèini
potpuno ravnodušnim prema zemaljskim stvarima.
I tako su stanoviti zekovi, ne sumnjajuæi da je Siromaha doušnik, držali da je
manje opasno da s njim budu prijatelji, da igraju odbojku, razgovaraju s njim
o ženskama, nego da ga pokušaju javno razotkriti ili uhvatiti dok denuncira.
Tako su se vladali i prema drugim doušnicima. Zbog toga je život u šaraški
izgledao miran, dok se zapravo neprestano vodila podzemna borba na život i
smrt.
Ali Artur je znao razgovarati i o drugim stvarima, ne samo o ženskama. Saga o
Forsyteima bila je jedna od njegovih omilje-
459
nih knjiga, i on je o njoj znao vrlo pametno govoriti. (Isto tako mogao se bez
neprilike okrenuti od Galsworthyja na onu otrcanu detektivsku prièu, Kuæa bez
kljuèa.) Artur je imao i dobar sluh, i volio je španjolske i talijanske
napjeve, znao je taèno zviždukati Verdija i Rossinija, a na slobodi,
osjeæajuæi da mu nešto u životu nedostaje, odlazio bi na koncert na
Konzervatoriju jedanput godišnje.
Siromahe su bili plemenita obitelj, premda siromašna. U poèetku stoljeæa jedan
je Siromaha bio kompozitor, drugi je bio optužen za zloèinstvo i prognan na
robiju, dok se treæi odluèno prikljuèio revoluciji i služio u Èeki.
Kad je Artur postao punoljetan, osjetio je, po svojim sklonostima i
zahtjevima, da su mu neophodno potrebna stalna, nezavisna materijalna
sredstva. Nije za njega bio svakodnevan, prljav, sitni život, robijanje od
jutra do veèeri, pažljivo prebrajanje onoga što mu je ostalo od plaæe kad se
oduzme porez i zajmovi. Kad je odlazio u kino, ozbiljno je razmatrao kakve
šanse ima da osvoji sve filmske zvijezde, i lako je mogao sebe zamisliti kako
bježi u Argentinu s Deannom Durbin.
Naravno, nikakav fakultet, nikakvo obrazovanje nije vodilo takvom životu.
Artur se ogledao za drugim podruèjem državne službe, koje je zahtijevalo mnogo
trèkaranja. I premda ta služba nije donosila toliki prihod koliki bi on volio,
ipak ga je spasila od vojske za vrijeme rata; to jest, spasila mu život. Dok
su tamo vani budale trunule u blatnjavim rovovima, Artur je zdravih rumenih
obraza veselo ulazio u restoran Savoy. (Oh, taj divan trenutak kad ulaziš u
restoran, kad te zapahne topao zrak, zasiæen kuhinjskim mirisom i glazbom, i
ti ugledaš sjajnu prostoriju, i ta prostorija gleda tebe dok odabireš stol!)
Sve je u Arturu pjevalo, govoreæi mu da je na pravom putu. Veoma ga je
vrijeðalo što ljudi njegovu službu smatraju podlom. To se moglo protumaèiti
samo nerazumijevanjem ili zavišæu! Njegova služba zahtijevala je talentirane
ljude, tražila je moæ opažanja, dobro pamæenje, spretnost, dar za glumu,
pretvaranje - èovjek je morao biti pravi umjetnik. Da, morala se držati u
tajnosti, nije mogla postojati bez tajnosti - ali samo iz tehnièkih razloga,
jednako kao što zavarivaèu trebaju zaštitne naoèale dok radi. Inaèe, Artur
nikad ne bi krio na koji naèin dolazi do sredstava za život; u tome nije bilo
ništa sramotnog!
Jednom, kad mu nije uspjelo da održi ravnotežu u svom budžetu, Artur je upao
meðu nekolicinu koje je državna imovina dovela u napast. Uhvatili su ga i
strpali u zatvor. Ali on uopæe nije bio uvrijeðen. Krivio je samo sebe: nije
smio dopustiti da ga uhvate. Od prvih dana iza bodljikave žice posve je
prirodno osjeæao da je i dalje u svojoj prijašnjoj službi, i da je to samo
novi oblik njegove karijere.
Oficiri službe sigurnosti nisu ga napuštali; nisu ga otpremili na sjever na
sjeèu drva, niti u rudnike, veæ su ga dodijelili kultur-no-prosvjetnoj
sekciji. To je bila jedina svijetla taèka u logoru, jedini kutak kamo su
zatvorenici mogli skoèiti na pola sata prije gašenja svjetala i opet osjetiti
da su ljudi - prelistati novine,
460
uzeti gitaru u ruke, prisjeæati se pjesama iz svojih vlastitih, nerealnih,
nevjerojatnih života. Logorski "cvikeraši", kako su lopovi nazivali
nepopravljive intelektualce, grnuli su tamo, i Artur se osjeæao kao kod kuæe,
sa svojom umjetnièkom dušom, oèima punim razumijevanja, svojim sjeæanjima na
glavni grad i svojom sposobnošæu da lako i bez muke govori o bilo èemu.
Artur je brzo stupio u akciju: optužio je nekoliko pojedinaca zbog agitacije;
pronašao jednu antisovjetski orijentiranu grupu; dva navodna plana za bijeg;
optužio logorske lijeènike zato što otežu s lijeèenjem pacijenata u svrhu
sabotaže - drugim rijeèima, dopuštaju zatvorenicima da se odmaraju u bolnici.
Sve su te ovce dobile još po jednu kaznu, a Arturu su po liniji Treæeg odjela
skinuli dvije godine.
Kad se našao u Mavrinu, Artur ni tu nije zanemario svoje prokušane i prave
sposobnosti. Postao je miljenik obojice majora i najopasniji doušnik šaraške.
Ali premda su se koristili njegovim denuncijacijama, majori nisu pred njim
otkrivali svoje tajne i Siromaha sad nije znao kojemu od te dvojice je važnija
vijest o Doroninu; nije znao èiji je Doronin doušnik.
Mnogo je toga napisano da bi se dokazalo kako su ljudi u cjelini nezahvalni i
nevjerni. Ali èesto biva upravo obratno. Luðaèki neoprezno, nerazumno, Ruska
Doronin je povjerio kako namjerava postati dvostruki agent ne samo jednom, ili
trojici zekova, veæ više od dvadesetorici. Svaki, koji je to saznao, rekao je
još nekolicini, i Doroninova je tajna postala svojinom gotovo polovice
stanovnika šaraške, o njoj samo što se nije otvoreno govorilo u sobama; i
premda je jedan na svakih pet ili šest zekova u šaraški bio doušnik, ni jedan
od njih nije za to saznao; ili ako jest, nije prijavio! èak i onaj koji je sve
primjeæivao, najosjetljiviji, kralj cinkaroša, Artur Siromaha, nije ništao
znao sve do danas.
Bio je to izazov njegovoj èasti doušnika: što onda ako je oficirima službe
sigurnosti u uredima to izmaklo iz vida - ali njemu? A što je s njegovom
osobnom sigurnošæu? Mogli su i njega uhvatiti s novèanom uputnicom baš kao što
su uhvatili i druge! Za Siromahu je Doroninova izdaja bila pucanj koji je za
dlaku promašio njegovu glavu. Utvrdilo se da je Doronin moæan neprijatelj;
stoga mu je trebalo uzvratiti snažnim udarcem. (Meðutim, Artur još uvijek nije
uviðao opseg te katastrofe: on je mislio da se Doronin tek toga jutra otkrio
ostalima kao doušnik.)
Ali Siromaha nije mogao na silu prodrijeti u urede. Nije smio izgubiti glava,
nije smio razvaliti šikinova zakljuèana vrata, pa èak ni previše èesto trèati
do njih. A kod Mišina je bio red! Raspustili su ga kad je zazvonilo tri sata,
ali najuporniji i naj-tvrdoglaviji zekovi još su se neko vrijeme prepirali s
dežurnim u hodniku. (Siromaha, držeæi se za trbuh s patnièkim izgledom, pošao
je do ambulante i ostao stajati, èekajuæi da se skupina raziðe.) Dirsina su
veæ pozvali k Mišinu. Prema Siromahinim podacima nije bilo nikakva razloga da
Dirsin ostane dugo u "kumovom" uredu. Ali on je sjedio i sjedio. Izlažuæi se
opasnosti da
461
na sebe navuèe Mamurinov gnjev zato što tako dugo izostaje iz Sedmice, prepune
dima od lemljenja i smole, Siromaha je uzalud èekao da Mišin otpusti Dirsina.
Ali nije smio razjasniti svoj položaj èak ni obiènim straža-rima, koji su
nadzirali hodnik! Izgubivši strpljenje, Siromaha se opet penjao na treæi kat
do šikina, vraæao se u hodnik Mišinu, opet išao šikinu. Napokon mu je uspjelo:
krijuæi se u mraènom predvorju kraj šikinovih vrata, èuo je kroz drvo
karakteristièni škriputavi glas podvornika, jedini takav glas u šaraški.
Pokucao je odmah dogovorenim znakom. Vrata su se otkljuèala i šikin se pojavio
u uskom otvoru.
"Vrlo hitno!" reèe Siromaha šapatom.
"Samo minutu", odgovori šikin.
Laganim korakom, Siromaha je otišao posve na drugi kraj dugaèkog hodnika da ne
bi susreo podvornika dok izlazi, zatim se poslovno vratio i bez kucanja gurnuo
šikinova vrata.
462
77
ŠTO SE STRIJELJANJA TIÈE
Poslije èitavog tjedna, koliko je trajala istraga o "Sluèaju tokarske klupe",
sama bit te nezgode i dalje je za majora šikina ostala zagonetna. Uspjelo se
utvrditi samo da su tu klupu s otvorenim koloturnikom u donjem ležištu osovine
i zupèanikom na ruèni pogon, klupu proizvedenu u ruskoj industriji, u žaru
prvog svjetskog rata, odvojili od elektromotora na Jakonovljevo nareðenje i u
takvom stanju prenijeli iz laboratorija 3 u servisnu radionicu. Buduæi da se
nikako nisu mogli dogovoriti tko je mora preseliti, laboratorijskom osoblju
nareðeno je da odnese klupu do podrumskog hodnika, a odatle ju je osoblje
servisne radionice moralo rukama odgurati uz rampu i predati je u servisnu
radionicu na drugoj strani dvorišta. Zapravo, postojao je i kraæi put kojim bi
se izbjeglo nošenje klupe u podrum, ali u tom sluèaju zekovi bi morali preæi
glavno dvorište, odakle se pružao otvoren pogled na cestu i park, a budnost
to, naravno, nije dopuštala.
Sad, kad se nepopravljivo veæ dogodilo, šikin je mogao i sebi predbacivati:
nije shvatio znaèenje te važne proizvodne operacije i stoga je nije osobno
nadzirao. Ali, napokon, u povijesnoj perspektivi, greške javnih liènosti
uvijek su najuoèljivije - a kako da ih izbjegneš?
Laboratorij 3, kojega se osoblje sastojalo od jednog šefa, jednog muškarca,
jednog invalida i jedne djevojke, nije bio u stanju vlastitim snagama
preseliti klupu. Stoga se, potpuno neodgovorno, okupilo nasumce deset zekova
iz razlièitih soba, nitko se èak nije potrudio ni da ih popiše. Rezultat je
bio da je kasnije, poslije petnaest dana, major šikin morao uložiti mnogo
truda da, usporeðujuæi svjedoèenja, sastavi popis osumnjièenih. Deset je
zekova odnijelo tešku klupu niza stepenice od prvog kata do podruma. Meðutim,
kako èovjek, koji je vodio servisnu radionicu, nije iz nekih tehnièkih razloga
posebno želio preuzeti tu klupu, njegovo osoblje ne samo da nije poslalo radnu
snagu u podrum na vrijeme, veæ nije èak poslalo èovjeka koji æe formalno
preuzeti predmet. Nitko nije rukovodio desetoricom zekova koji su od-
463
vukli klupu u podrum, i oni su se raspršili. Tako je klupa stajala u
podrumskom hodniku još nekoliko dana ometajuæi prolaz (sam Šikin se spoticao o
nju). Napokon su po nju došli ljudi iz servisne radionice, ali pronašli su
pukotinu na ležištu, požalili se na kvar i nisu htjeli preuzeti klupu sve dok
ih nisu na to prisilili, tri dana kasnije.
Ta je kobna pukotina u ležištu poslužila kao osnova iz koje se izrodio
"sluèaj". Možda ta pukotina nije bila razlog zbog kojeg tokarska klupa nije
radila, šikin je èuo i to mišljenje. Ali znaèenje te pukotine bilo je mnogo
šire od same pukotine. Pukotina je znaèila da neotkrivene neprijateljske snage
djeluju unutar instituta. Pukotina je takoðer znaèila da je rukovodstvo
instituta slijepo lakovjerno i zloèinaèki nemarno. Uspješna istraga, koja æe
završiti razotkrivanjem zloèinca i pravih motiva iza tog zloèina, omoguæit æe
da se nekoga kazni, nekog drugoga preduhitri i, osim toga, poduzme opširno
politièko uzdizanje unutar kolektiva. Napokon, profesionalna èast majora
Šikina zahtijevala je da se ovo opako klupko razmrsi!
Ali to nije bilo lako. Previše je vremena proteklo. Zatvorenici koji su nosili
klupu utekli su se uspješnoj tehnici da jedan za drugog garantiraju -
zloèinaèki sporazum. Ni jedan slobodni suradnik (užasan propust!) nije bio
nazoèan kod seobe klupe. Meðu deset ljudi koji su selili bio je samo jedan
doušnik, koji je osim toga bio nesposoban, te mu je najveæi uspjeh bio
izvještaj o plahti koju su razrezali za žaboe. U ovom sluèaju pomogao je samo
utoliko što je rekonstruirao èitav popis desetorice ljudi. U svemu ostalom,
svi zekovi koji su bili umiješani, drsko svjesni da im se ništa ne može, kleli
su se da su dostavili klupu u podrum netaknutu i neošteæenu, i da nisu klizali
ili udarali ležištem po stepenicama. Prema njihovim izjavama, nitko nije držao
strug na onom mjestu gdje je kasnije nastala pukotina, na zadnjem dijelu
ležišta, pod tokom. Nastojeæi da uðe u trag istini, major je nacrtao nekoliko
shema klupe i relativne položaje zekova koji su ga nosili. Ali bilo bi lakše
postati kvalificirani tokar, nego pronaæi onoga tko je kriv za pukotinu.
Jedini èovjek, koga se moglo optužiti ako ne za sabotažu, a ono barem za
namjeru da poèini sabotažu, bio je Potapov. Bijesan poslije trosatnog
saslušavanja on je izišao s djelom na vidjelo:
"Ma hajdete, da sam htio uništiti to korito, naprosto bih nasuo šaku pijeska u
ležajeve, i to bi bilo dosta! Èemu razbijati ležište?"
šikin je smjesta zapisao tu tipiènu izjavu nepopravljivog sabotera, ali
Potapov je nije htio potpisati.
Ovu istragu je posebno otežavala èinjenica da Šikinu nisu bila na raspolaganju
uobièajena sredstva izvlaèenja istine: samice, kaznene æelije, mlaæenje,
kaznene porcije, noæna saslušavanja, pa èak ni osnovne mjere razmještanja onih
koji su pod istragom vi razlièite æelije. Ovdje je sve trebalo izvesti tako da
osumnjièeni zloèinci mogu i dalje raditi punim kapacitetom, i u tu svrhu
normalno jesti i spavati.
Usprkos svemu, u subotu je Šikinu uspjelo da od jednog zeka sazna kako je, kad
su silazili niz posljednje stepenice i zapeli
464
s klupom u uskim vratima, u susret naišao podvornik Spiridon i viknuvši:
"Èekajte, braæo, pomoæi æu vam!", uhvatio klupu, kao jedanaesti, i pomogao im
da je nose na mjesto. Prema shemi se utvrdilo da je jedino mjesto na kojem ju
je mogao uhvatiti bilo ležište ispod zadnjeg toka.
Šikin je odluèio da razmota tu bogatu novu nit danas, u ponedjeljak,
zanemarivši dvije denuncijacije koje su mu tog jutra dostavljene o suðenju
knezu Igoru. Pozvao je crvenokosog po-dvornika prije ruèka, i Spiridon je
došao iz dvorišta onakav kakvog ga je poziv zatekao, u radnom kaputu, opasan
otrcanim platnenim pojasom, skinuo je kapu s velikim naušnjacima i pokajnièki
je gnjeèio rukama poput onog klasiènog ruskog seljaka koji je došao isprositi
malo zemljice od posjednika. Uz to je pazio da ne siðe s gumenog podnoška i da
ne uprlja pod. Bacivši prijekorni pogled na podvornikove mokre kaljaèe i
strogo ga gledajuæi, šikin ga je ostavio da stoji dok je on sjeo u naslonjaè i
šutke razgledao neke papire. S vremena na vrijeme, kao da ga je zaprepastilo
ono što je proèitao o Jegorovljevoj zloèinaèkoj naravi, podigao bi prema njemu
pogled pun iznenaðenja, kao što bi èovjek gledao krvoloènu zvijer koja je
napokon uhvaæena u kavez. (Sve se to radilo prema odreðenom sistemu, sa svrhom
da se razorno djeluje na zatvorenikovu psihu.) Tako je prošlo pola sata u
zakljuèanom uredu, a da nitko nije narušio šutnju; zvono za ruèak jasno je
zazvonilo, i Spiridon se nadao da æe dobiti svoje pismo od kuæe, ali šikin
nije èak ni èuo zvono: on je šutke listao po debelim fasciklima, vadio nešto
iz jedne kutije i stavljao u drugu, premetao mršteæi se razlièite papire i
iznova iznenaðeno bacao pogled na obeshrabrenog, okrivljenog Spiridona.
Sva se voda sa Spiridonovih kaljaèa ocijedila na gumeni pod-ložak, kaljaèe su
se potpuno posušile, a Šikin je napokon progovorio:
"Dobro, priði bliže!" Spiridon se približio. "Stani. Ovoga poznaješ, je li?" i
on gurne prema njemu fotografiju mladog èovjeka u njemaèkoj uniformi, bez
kape.
Spiridon se nagnuo, zažmirio, razgledao je i, kao da se isprièava, rekao:
"Znate, graðanine majore, ja sam malo slijep; dajte da pogledam izbliza."
Šikin mu je dopustio da pogleda. Još uvijek držeæi otrcanu šubaru u ruci,
Spiridon je uhvatio fotografiju za rub i podigavši je prema svjetlu s prozora
prelazio s njome ispred lijevog oka, kao da je hoæe razgledati dio po dio.
"Ne", reèe on, uzdahnuvši s olakšanjem, "nikad ga nisam vidio."
šikin uzme fotografiju.
"To je zlo, Jegorove", reèe on oštro. "Ako porièete, bit æe vam samo gore.
Uostalom, sjednite", i on mu pokaže stolicu koja je stajala malo podalje.
"Imamo pred sobom dugi razgovor; ne bi izdržao na nogama."
I opet je ušutio, udubivši se u papire.
Spiridon se uspravio i sjeo. Stavio je kapu na stolac do sebe, ali,
primijetivši kako je mekana kožna stolica èista, premjestio
U prvom krugu
465
je kapu na koljena. Uvukao je okruglu glavu u ramena, nagnuo se naprijed i
èitavim svojim izgledom izražavao pokajanje i pokornost.
Posve mirno mislio je u sebi: "Zmijo jedna! Pseto! Kad æu sad dobiti svoje
pismo? A baš ga ti zadržavaš."
Spiridonu, koji je u životu preživio dvije istrage, i jednu ponovnu istragu, i
tisuæi zatvorenika koji su to takoðer prošli, Šiki-nova igra bila je potpuno
jasna. Ipak, znao je da se mora pretvarati da vjeruje u nju.
"Upravo je došao novi materijal protiv vas", reèe Šikin teško uzdahnuvši.
"Izgleda da ste tamo u Njemaèkoj pravili štuke!"
"Možda to nisam bio ja!" reèe mu Spiridon. "Nas Jegorova bilo je u Njemaèkoj
kao muha, vjerujte, graðanine majore. Kažu da je bio èak jedan general
Jegorov!"
"Kako niste bili vi! Ovdje stoji Spiridon Daniloviè", reèe Šikin, upiruæi
prstom u jedan fascikl. "A odgovara i godina roðenja, i sve."
"Godina roðenja? Onda to nisam bio ja!" reèe Spiridon s uvjerenjem. "Ja sam
sebi sam, da mi bude lakše kod Nijemaca, dodao tri godine."
"A, da", sjetio se Šikin. Tada mu se lice razvedrilo, i muèna potreba da
provodi istragu išèezla je iz njegova glasa. Gurnuo je papire u stranu. "Prije
nego zaboravim. Sjeæaš li se, Jegorove, prije deset dana kad si pomagao nositi
tokarsku klupu? Niz stepenice do podruma."
"Da?" reèe Spiridon.
"Pa onda, gdje ste udarili? Na stepenicama ili kad ste veæ bili u hodniku?"
"Koga?" reèe Spiridon zaprepašteno. "Nikoga ja nisam udario."
"Klupu si udario!"
"Budi Bog s vama, graðanine majore, zašto bih ja lupao klupu? Zar je ona
nekoga povrijedila?"
"Pa to i mene èudi - zašto su je razbili? Možda su je ispustili?"
"Što vam pada na pamet? Držali smo je za nožice, pažljivo kao djetešce."
"A ti sam, gdje si je držao?"
"Gdje? Ovdje."
"Gdje?"
"Pa s moje strane."
"Da, ali gdje si ti uhvatio - ispod zadnjeg toka, ili pod osovinu?"
"Graðanine majore, ne razumijem se ja u tokove. Pokazat æu vam kako!" On baci
kapu na obližnju stolicu, ustane i okrene se kao da vuèe tokarsku klupu kroz
vrata u ured. "Ja sam ovako silazio. Natraške. A njih dvojica su zapela u
vratima - vidite?"
"Koja dvojica?"
"Vrag zna, nisam im na krstu bio. Ja sam puhao. "Stanite!" vièem ja. "Èekajte
da iznova uhvatim!" I eto sardele!"
"Kakve sardele?"
466
"Što, ne razumiješ?" upita Spiridon preko ramena, naljutivši se. "Pa one, koju
smo nosili!" jj/&*
"Misliš klupu?"
"Jasno, klupu! Brzo sam uhvatio iznova!" on je pokazivao, naprežuæi se i
èuèeæi.
"Jedan se povukao s boka, drugi je gurao, a treæi - trojica mogu svašta
podiæi! Hej!" On se uspravi. "Vukli smo mi na selu još puno veæe terete od
toga. šest ženskih bi tu vašu klupu vuklo cijeli kilometar. Gdje je ta klupa?
Hajde idemo, podignut æemo je od šale!"
"Dakle, niste je spustili?" upita major prijeteæi.
"Pa kažem, nismo!"
"Onda tko ju je razbio?"
"Što, razbio?" upita Spiridon iznenaðen. "Aha." Prestao je pokazivati kako je
nosio klupu i opet je sjeo na stolac, sav se pretvorivši u uho.
"Je li bila ispravna kad su je podigli?"
"E, to nisam vidio. Ne mogu reæi, možda je i bila razbijena."
"Dobro, kad su je spustili, kakva je bila?"
"A, onda je bila èitava!"
"Ali bila je pukotina u ležištu?"
"Nije bilo nikakve pukotine", reèe Spiridon uvjereno.
"Kako si ti to mogao vidjeti, slijepi ðavole? Ti jesi slijep?"
"Graðanine majore, ja jesam slijep kad se radi o papirima, istina - ali što se
tièe stvari u gospodarstvu, ja vidim sve. Vi, na primjer, vi i ostali graðani
oficiri bacate èikove kad prelazite dvorište, a ja ih oèistim grabljama èak i
s bijelog snijega. Pitajte komandanta."
"I što ti sad pokušavaš tvrditi: da ste spustili klupu i posebno je
razgledali?"
"Naravno, pa što vi mislite? Poslije rada smo zapušili, bez toga ne bismo
mogli. Onda smo pljesnuli klupicu."
"Pljesnuli ste je? Èime?"
"Pa ovako, rukama, po bokovima, kao vruæeg konja. Jedan inženjer je rekao:
"Dobra klupica! Moj djed je bio tokar - radio je baš na ovakvoj.""
šikin je uzdahnuo i uzeo èist komad papira.
"Zlo je što nisi voljan da priznaš, Jegorove. Napisat æemo izvještaj. Jasno je
da si ti razbio klupu. Da to nisi bio ti, odmah bi nam rekao tko je krivac."
On je to rekao s uvjerenjem, ali u sebi ga više nije osjeæao. Bio je, istina,
gospodar situacije. Vodio je saslušavanje; podvor-nik je odgovarao spremno i
do u tanèine. Meðutim, èitava ta pažljiva konstrukcija bila je bez prave
svrhe: njegova duga šutnja, fotografija, igra glasom i užurbani razgovor o
tokarskoj klupi, sve je to bilo uzalud. Buduæi da ovaj crvenokosi zatvorenik,
koji se još uvijek ponizno smiješio, koga su ramena još uvijek bila pognuta
naprijed, nije popustio odmah, nije bilo šanse da æe popustiti sada.
Kad je Spiridon spomenuo da postoji general Jegorov, veæ je pogodio da ga nisu
pozvali ni zbog kakvih njemaèkih grijehova, da je fotografija samo izlika, da
"kum" blefira i da je tokarska
467
klupa pravi razlog zbog kojeg je pozvan. Bilo je èudno da ga nisu
0 tome ispitivali, buduæi da su onu desetoricu zekova èitav tjedan tresli kao
kruške. Zahvaljujuæi svojoj dugogodišnjoj navici da zavarava vlast, lako
je ušao u tu ogorèenu igru. Ali ovo besmisleno èarkanje išlo mu je na živce.
Bio je uznemiren zato što
1 opet nije primio svoje pismo. Osim toga, premda je sjedio u suhom i
toplom Sikinovom uredu, nitko nije obavljao njegov posao u dvorištu pa mu
se gomilao za iduæi dan.
I tako je vrijeme prolazilo, a zvono koje najavljuje kraj podnevnog odmora veæ
je davno odzvonilo, kad je šikn zapisao sva svoja pitanja i što je bolje mogao
iskrivio Spiridonove odgovore, a zatim naložio Spiridonu da potpiše da je
spreman odgovarati po èlanu 95. za lažno svjedoèenje.
Upravo u tom èasu netko je odluèno zakucao na vrata, šikin se oslobodio
Jegorova, èija mu je tupost veæ dosadila, i pustio u ured zmijolikog,
poslovnog Siromahu, koji je uvijek u dvije rijeèi znao iznijeti ono što je
najvažnije.
Siromaha je ušao tihim, brzim koracima. Zapanjujuæa novost koju je donio, uz
njegov dotadašnji istaknuti položaj meðu doušnicima šaraške uèinila ga je
ravnim majoru. Zatvorio je vrata za sobom i ne dajuæi šikinu vremena da ih
zakljuèa, zakoraèio dramatièno natrag. Igrao je predstavu.
Razgovjetno, ali tako tiho da ga se nikako nije moglo èuti kroz vrata, on
izvijesti: "Doronin okolo pokazuje novèanu uputnicu na sto i èetrdeset sedam
rubalja. Provalio je Ljubimièeva, Kagana i petoricu ostalih. Okupili su se i
lovili ih u dvorištu. Je li Doronin vaš ?"
šikin turi prst u ovratnik i zavuèe ga, da oslobodi vrat. Oèi samo što mu nisu
ispale iz glave. Debela šija postala je smeða. Skoèio je do telefona. Njegovo
lice, uvijek tako nadmoæno i samozadovoljno, sad je izgledalo suludo.
Hitro preskoèivši sobu, Siromaha zaustavi šikina. prije nego je podigao
slušalicu.
"Druže majore!" podsjeti ga. (Kao zatvorenik nije ga smio zvati drugom, ali
morao mu je to reæi kao prijatelj.) "Ne direktno! Ne dajte mu da se pripremi!"
Bilo je to elementarno zatvorsko pravilo, ali u ovom trenutku šikina je na to
trebalo podsjetiti.
Povukavši se spretno unatrag, kao da vidi pokuæstvo s leða, Siromaha doðe do
vrata. Nije skidao pogleda s majora.
šikin popije malo vode.
"Mogu li otiæi, druže majore?" upita Siromaha pokorno. "Cim još nešto saznam,
vratit æu se - veèeras ili sutra ujutro."
Razum se polako vraæao u šikinove oèi; sad su izgledale gotovo normalne.
"Devet grama olova za tu zmiju!" zašišti on. "Uredit æu ja to!" Siromaha iziðe
tiho, kao da odlazi iz bolesnièke sobe. Uèinio
je ono što je bilo u skladu s njegovim uvjerenjima, i nije žurio
da zatraži nagradu.
Nije bio posve siguran da æe šikin još dugo biti major u MGB-u.
468
Ovo je bio izvanredan sluèaj, ne samo u Mavrinskoj šaraški, veæ i u èitavoj
povijesti ministarstva.
Rukovodioca laboratorija za vakuum nije pozvao Šikin osobno, veæ dežurni koji
je sjedio za stolom u hodniku. Naredili su mu da se Doronin smjesta javi u
ured inženjera pukovnika Jakonova.
Premda je bilo èetiri sata poslije podne, centralno svjetlo u laboratoriju za
vakuum, koji je gotovo uvijek bio mraèan, veæ je odavno gorjelo. Rukovodioca
laboratorija nije bilo i Klara je podigla slušalicu. Ona je kasnije nego
obièno, tek èas ranije došla u laboratorij na veèernje dežurstvo, stala je da
malo poprièa s Tamarom, i još uvijek je na sebi imala šubaru i bundu. Ruska
nije skidao s nje svog vatrenog pogleda, ali ona ga nije ni jednom pogledala.
Podigla je telefonsku slušalicu rukom u grimiznoj rukavici i javila se
oborenih oèiju, a Ruska je stajao kod svoje sisalj-ke, tri koraka od nje, i
uporno je gledao u lice. Mislio je kako æe veèeras, kad svi ostali budu za
veèerom, obujmiti tu dragu glavu rukama. U Klarinoj blizini zaboravljao je
gdje se nalazi.
Ona je podigla pogled (osjetila je da on tamo stoji) i rekla: "Rostislave
Vadimièu! Hitno vas zove Anton Nikolajeviè." Ostali su ih mogli vidjeti i
èuti; bilo je nemoguæe da mu se obrati na bilo koji drugi naèin - ali njene
oèi nisu više bile iste oèi! Zamaglila ih je neka mrtva tupost...
Mehanièki se pokorivši, ne trudeæi se èak ni da pogodi što bi mogao znaèiti
taj neoèekivani poziv, Ruska je izišao. Nije mogao misliti ni o èemu drugome
osim o Klarinom izrazu lica. Na vratima se osvrnuo i vidio kako ga promatra
dok odlazi. Smjesta je odvratila pogled.
Nevjerne oèi. Odvratila je pogled kao da se boji. Što joj se to moglo
dogoditi?
Misleæi samo na nju, pošao je gore do dežurnog bez traga svog uobièajenog
opreza, potpuno zaboravivši da se pripremi na neoèekivana pitanja, na napad,
kao što zahtijeva lukavstvo zatvorenika. Meðutim, dežurni, isprijeèivši se na
vratima Jakonova, pokaže mu rukom prema pozadini tamne niše, na ured majora
Šikina.
Da nije bilo savjeta Siromahe, i da je šikin lièno pozvao laboratorij za
vakuum, Ruska bi se odmah pripremio na najgore. Otrèao bi do desetorice
prijatelja i upozorio ih. Zatim bi u posljednjem trenutku nekako našao priliku
da porazgovori s Clarom i da otkrije što se zbilo. I sa sobom bi ponio ili
pobjedonosnu vjeru u nju, ili bi on sam bio osloboðen vjernosti prema njoj.
Sada je pred "kumovim" vratima prekasno pogodio što je posrijedi. U nazoènosti
dežurnog bilo je nemoguæe oklijevati, vratiti se natrag; bilo je ludo pobuditi
sumnju, ako je još nije bilo. A ipak se Ruska okrenuo s namjerom da strci niza
stepenice, i baš u tom trenutku pojavio se na najgornjoj stepenici zatvorski
dežurni, poruènik žvakun, bivši krvnik, koga su pozvali telefonom.
I Ruska je ušao u šikinov ured.
Tek što je prešao nekoliko koraka, veæ se sabrao i izmijenio izraz lica.
Zahvaljujuæi iskustvu koje je skupio u toku dvije godine dok su ga tražili, i
posebnom talentu svoje pustolovne prirode, smjesta je u sebi stišao oluju,
prisilio se da se koncen-
469
trira na èitav niz novih okolnosti i opasnosti, i s izrazom djeèaèke
otvorenosti i bezbrižne spremnosti rekao èim je ušao: "Mogu li uæi? Na službu,
graðanine majore."
Šikin je sjedio u èudnom položaju, navalivši se grudima o stol, dok mu je
jedna ruka visila i ljuljala se poput omèe. Podigao se u susret Doroninu,
zamahnuo tom rukom i udario ga u lice.
Zatim je zamahnuo drugom! Ali Doronin je otrèao od vrata i stao, spreman da se
brani. Krv mu je curila iz usta, a zamršeni uvojak plave kose visio na èelu.
Kako sad nije bio u stanju da mu dosegne lice, mali major stajao je pred njim
iskeženih zuba, pljujuæi slinu.
"Huljo jedna! Prodaješ nas, je li! Oprosti se sa životom, Judo! Strijeljat
æemo te kao psa! Strijeljat æemo te u podrumu."
Veæ su prošle dvije i pol godine otkako je Najhumaniji državnik ukinuo smrtnu
kaznu za sva vremena. Ali ni major, ni njegov bivši doušnik nisu imali
nikakvih iluzija: što da uèiniš s nezgodnim èovjekom, nego da ga strijeljaš?
Ruska je bjesomuèno zurio u njega dok mu je krv curila niz bradu; usnica mu je
poèela oticati.
Ali ipak se uspravio i drsko odgovorio: "što se strijeljanja tièe - to æemo
još vidjeti, graðanine majore. Još æu ja vas strpati u zatvor! Veæ vam se
èetiri mjeseca svi smiju, a vi tu sjedite i ubirete plaæu. Strgnut æe vam oni
te vaše epoletice! A što se strijeljanja tièe - to æemo još vidjeti!"
470
78
Sposobnost da se izvrši neki izvanredan podvig djelomièno je stvar volje, a
djelomièno, reklo bi se, nešto s èime se èovjek raða ili ne raða. Najteži je
podvig onaj koji zahtijeva napor volje, nenavikle na napore. Daleko je lakše
ako je taj podvig posljedica niza godina stalne discipline. A najlakši je od
svih podvig koji
nam dolazi prirodno i jednostavno kao disanje.
Tako je Ruska Doronin živio pod sjenom hapšenja - jednostavno i s djetinjastim
smiješkom. Èinilo se da je roðen da se izlaže opasnostima; pustolovina mu je
bila u krvi.
Ali za ispravnog, uspješnog Inokentija bilo bi nezamislivo da živi pod lažnim
imenom, da bježi od jednog skrovišta do drugog po èitavoj zemlji. Njemu ne bi
palo na pamet da bi se mogao suprotstaviti hapšenju, ako je bilo nareðeno da
ga uhapse.
Svoj je podvig izveo ponesen snažnim osjeæajima, i sad je ostao opustošen,
iscrpljen. Kad je telefonirao, nikako nije mogao zamisliti da æe u njemu ovako
rasti strah, da æe ga ovako sažgati. Da je to mogao zamisliti, nikad ne bi
telefonirao!
Samo na zabavi kod Makarigina našao je malo mira. Tu je iznenada osjetip
olakšanje, gotovo uživanje u toj igri s opasnošæu.
Proveo je tu noæ sa svojom ženom, zaboravivši na sve.
To gori bio je novi udar straha. U ponedjeljak ujutro morao je prikupiti svu
svoju snagu da poène iznova, da živi, da ode na posao, budno pazeæi nisu li se
izmijenili glasovi i lica oko njega, ne kriju li neku prijetnju.
Držao se dostojanstveno koliko je god mogao, ali iznutra se veæ osjeæao
razoren i svog njegovog otpora, sve njegove volje da se spasi, da naðe izlaz,
potpuno je nestalo.
Malo prije jedanaest Inokentij je pošao do svog šefa, ali tajnica ga nije
htjela pustiti unutra. Rekla je da je èula, da je zamjenik ministra zadržao
rješenje o Volodinovu premještaju u Pariz.
Ta ga je glasina toliko potresla da nije imao snage zatražiti razgovor i
saznati istinu. Ništa drugo ne može biti razlog što su zadržali veæ gotovo
rješenje! Otkrili su ga ...
471
; \
ili
U glavi mu se vrtjelo i bilo mu je muèno. Vratio se u svoj ured. Našao je
jedva toliko snage da zakljuèa vrata i izvadi kljuè (tako da pomisle da je
izišao).
Osjeæao je strahovitu muèninu. Æekao je kucanje na vratima. Bilo je strašno,
jezivo pomisliti da bi svakog èasa mogli uæi da ga uhapse. U glavi mu se naèas
pojavila misao da ne smije otvoriti vrata - neka ih razvale.
Ili da se objesi prije nego uðu?
Ili da skoèi kroz prozor? S treæeg kata. Ravno na ulicu. Dvije sekunde leta -
i sve bi eksplodiralo ... a svijest bi bila iskljuèena.
Na njegovom stolu ležala je visoka hrpa papira iz raèunovodstva - Inokentijevi
uredski troškovi. Morao ih je kontrolirati prije nego ode. Ali smuèilo mu se
èim bi pogledao na njih.
Ugrijani ured djelovao je strahovito studeno.
Gadila mu se vlastita duhovna nemoæ! Samo ovako bespomoæno èekati da umre ...
Inokentij se nièice ispruži na kožnom divanu i ostade nepomièno ležati. Kao da
je èitavim tijelom želio izvuæi neku podršku iz divana, neko ohrabrenje.
Zar se sve ovo zaista dogaða? Zar je to on? Zar je zaista prekjuèer
telefonirao Dobroumovu? Kako se usudio? Gdje je pronašao tu oèajnièku
smjelost?
I zašto je to uèinio? Ona glupa žena! A tko ste vi? Kako mo~ tete dokazati da
govorite istinu?
Nije uopæe smio telefonirati. Preplavio ga je val samosaža-ljenja. Završiti
život u tridesetoj godini!
Ne, nije žalio što je telefonirao. Morao je. Kao da mu je netko vodio ruku.
Ne, ne da nije žalio - nije mu preostalo dovoljno volje ni da žali. Ležao je
jedva dišuæi, i želio je samo da sve to brzo završi, da doðu po njega, bilo
što.
Ali nitko nije kucao; nitko nije pokušavao otvoriti vrata. Ni telefon nije ni
jednom zazvonio.
Inokentij zapadne u lagan san. Tada su naišli neki muèni, nesuvisli snovi koji
su ga probudili. Probudio se umoran, još potišteni ji nego prije, izmuèen
osjeæajem da su veæ nekoliko puta došli da ga uhapse ili da su ga veæ
uhapsili. Nije imao snage da ustane, da se otrese more, èak ni da se makne.
Užasna, sanjiva nemoæ ponovo ga je savladala i napokon je zapao u dubok san.
Probudili su ga zvukovi odmora u hodniku, i osjetio je da je divan neugodno
natopljen slinom na mjestu gdje su mu ležala otvorena usta.
Ustao je, otkljuèao ured i pošao da se umije. Raznosili su èaj
i sendvièe.
Nitko nije došao da ga uhapsi. Kolege su ga pozdravljali u hodniku kao uvijek,
nitko se prema njemu nije izmijenio.
Taèno, to još nije bio nikakav dokaz. Nitko od njih još nije mogao ništa
znati.
Ali poznata lica i glasovi ulili su mu hrabrosti. Zamolio je djevojku da mu
donese jaèi, topliji èaj i ispio je dvije èaše; poslije toga se osjeæao još
bolje.
472
Ipak, još uvijek nije imao dovoljno hrabrosti da poðe svom šefu i sve sazna...
Završiti sam sa sobom bilo bi najmudrije, naprosto iz samo-zaštite, iz
sažaljenja prema samom sebi. Ali morao je taèno znati hoæe li ga uhapsiti.
A ako neæe?
Iznenada je zazvonio telefon. Inokentij je zadrhtao, i èuo je kako mu srce
lupa.
To je bila Dotty. Glas joj je bio nježan; opet je govorila s pravima supruge.
Upitala ga je kako stoje stvari i predložila da uveèe nekuda izaðu.
I opet je Inokentija obuzeo val topline i zahvalnosti prema njoj. Bila ona
dobra supruga ili loša, bila mu je ipak bliža od bilo koga na zemlji!
Ništa joj nije rekao o tome da su rješenje o premještaju zadržali. Zamišljao
je kako æe u kazalištu uveèer biti potpuno siguran - napokon, obièno ne hapse
u gledalištu punom ljudi!
"Pa, uzmi karte za nešto veselo", reèe on.
"Za operetu?" upita Dotty. "Igra nekakva Akulina. Ništa drugo. U
Crvenoarmijskom teatru daju Likurgov zakon na maloj sceni, premijera, a Glas
Amerike na velikoj. U Hudožestvenom, Nezaboravna 1919."
"Likurgov zakon zvuèi previše dobro. Najgori komadi uvijek imaju lijepa imena.
Mislim da je bolje da uzmeš karte za Akulinu. Onda poslije možemo u restoran."
"O. K., O. K.!" veselila se i smijala Dotty na telefonu.
(Provest æe èitavu noæ vani, pa ga neæe zateæi kod kuæe! Oni uvijek dolaze
noæu!)
Inokentijeva volja se polako vraæala. Pa dobro, recimo da i jest pod sumnjom.
A što je sa Šèevronokom i Zavarzinom? Oni su direktno umiješani u sve
pojedinosti; sumnja je na njih morala pasti još rani-je. Sumnja još nije
nikakav dokaz.
Dobro, recimo da je veæ izdan nalog za hapšenje. Nema nikakva naèina da mu
izbjegne, nema koristi od skrivanja. Dakle, nema nikakvog smisla brinuti se.
Veæ je bio dovoljno snažan da opet razumno misli.
A što ako ga uhapse? Možda to neæe biti danas, pa možda èak ni ovaj tjedan. Da
li da zato prestane živjeti? Ili da, naprotiv, proživi svoje posljednje dane
što intenzivnije može?
Zašto se tako silno prestrašio? Do vraga, tako je oštroumno sinoæ branio
Epikura - pa zašto se ne bi okoristio njegovim nauèavanjem? Ima tu pametnih
stvari.
Sjetio se da je nekad davno prepisivao nešto iz Epikura; a kako je i tako
morao pregledati svoj stari notes da vidi mora li što uništiti, poèeo ga je
listati. Prvo je pronašao izreku: "Unutarnji osjeæaji zadovoljstva i
nezadovoljstva najviši su kriterij dobra i zla."
Inokentijev rastreseni mozak to nije mogao primiti i on nastavi: "Smrti se
boje samQ zato što se boje zagrobne patnje."
Kakva glupost! Ljudi se boje smrti zato što im se žao oprostiti od života.
Vrlo nategnuta interpretacija, Uèitelju!
473
Inokentij je u duhu zamislio perivoj u Ateni: Epikura, sedam-desetogodišnjaka
tamne kože, koji govori s mramornih stepenica; a sebe pred njim u suvremenoj
odjeæi, kako se nemarno naslanja na postolje, poput Amerikanca.
"Ali valja znati", èitao je on dalje, "da besmrtnosti nema. Besmrtnosti nema,
i stoga smrt za nas nije zlo; ona nas se naprosto ne tièe: dok mi postojimo,
smrti nema, a kad smrt nastupi, nas više nema."
"Kako je to dobro", pomisli Inokentij zavalivši se u naslonjaè. Tko je ono
nedavno rekao to isto? A, da, onaj momak koji je bio na frontu, juèer na
zabavi.
"Vjera u besmrtnost rodila se iz pohlepe nezadovoljnih ljudi koji nerazumno
koriste vrijeme što nam ga je priroda dodijelila. Ali mudar èovjek utvrdit æe
da je to vrijeme dovoljno da obiðe puni krug užitaka, koji su mu dostupni, i
kad doðe vrijeme smrti napustit æe stol života sit, oslobodivši mjesto za
druge goste. Za mudrog èovjeka jedan je ljudski život dovoljan, a glupan ne bi
znao što da poène ni sa vjeènošæu."
Lijepo reèeno! Ima samo jedan prigovor: što ako te priroda ne odgurne od stola
u dobi od sedamdeset godina, veæ ljudi s pištoljima u dobi od trideset?
"Èovjek se ne smije bojati fizièke patnje. Tko god poznaje granicu patnje,
imun je od straha. Produžena patnja nikad ništa ne znaèi; patnja koja nešto
znaèi uvijek je kratka. Mudar èovjek neæe izgubiti svoj duševni mir ni za
vrijeme muèenja. Pamæenje æe mu pomoæi da u sjeæanje dozove ranije osjeæaje i
duhovna zadovoljstva i, usprkos trenutaènoj tjelesnoj patnji, uspostavi
ravnotežu duše."
Inokentij poène mraèno koraèati po uredu.
Da, toga se on bojao: ne toliko smrti, veæ muèenja.
Epikur kaže da èovjek može pobijediti muèenje? Oh, kad bi bar imao tu snagu!
Ali u sebi je nije mogao naæi.
A umrijeti? Ne bi toliko žalio umrijeti, kad bi ljudi za to Tinali - kad bi
znali zašto je umro, i kad bi im njegova smrt ulila snagu.
Ali ne, nitko neæe saznati, nitko neæe vidjeti njegovu smrt. Strijeljat æe ga
u podrumu kao psa, a njegov "sluèaj" bit æe spremljen u neki arhiv iza tisuæu
brava.
A ipak mu se s tim mislima povratio neki mir. Kao da je prošao onaj
najokrutniji oèaj.
Prije nego je zatvorio notes proèitao je što je zabilježio na samom kraju:
"Epikur je odgovarao svoje uèenike od sudjelovanja u javnom životu."
Da, kako je to lako! Filozofirati. U perivojima ...
Inokentij zabaci glavu kao što ptica zabacuje glavu da bi joj voda potekla niz
grlo.
Ne! Ne!
Izrezbarene kazaljke bronèanog sata pokazivale su pet do èetiri.
Vani se smrkavalo.
474
79
TO NIJE MOJE PODRUÈJE
U sumrak je dugaèki crni "zim" ušao na vrata stražarnice, koja su se pred njim
širom otvorila, poveæao je brzinu na asfalt-nim zavojima mavrinskog dvorišta,
koji je Spiridonova široka lopata oèistila, a snijeg se otopio pa se veæ vidio
crni ploènik, prošao kraj Jakonovljeve pobede parkirane kraj zgrade i naglo
se, kao ukopan, zaustavio pred velikim kamenim ulazom.
Aðutant general-majora iskoèio je iz kola i hitro otvorio stražnja vrata.
Korpulentni Foma Oskolupov, u sivom šinjelu koji mu je bio pretijesan i
visokoj sivoj šubari od perzijanera, izišao je i uspravio se. Njegov aðutant
otvorio mu je prva i druga vrata zgrade, i on se zabrinuto stao uspinjati
stepenicama. Na prvom odmorištu izmeðu dviju starinskih stajaæih svjetiljki
bila je garderoba. Garderobijerka je istrèala spremna da preuzme generalov
šinjel (premda je znala da ga on neæe predati). General nije predao šinjel,
nije skinuo šubaru, veæ se dalje penjao jednom stranom razdijeljenih
stepenica. Nekoliko zekova i nekolicina manje važnih slobodnih suradnika
prošavši kraj njega na stepenicama brzo mu se uklonila s puta. General u
šubari od perzijanera uspinjao se stepenicama dostojanstveno, ali - buduæi da
su to prilike zahtijevale - žurno. Aðutant ga je sustigao, pošto je predao
svoje stvari u garderobi.
"Potraži Roitmana", reèe mu Oskolupov preko ramena. "Upozori ga da æu za pola
sata posjetiti novu grupu i prokontrolirati rezultate."
U hodniku treæeg kata nije skrenuo prema Jakonovljevom uredu, veæ je pošao u
suprotnom smjeru, prema Sedmici. Dežurni Instituta, koji mu je u prolazu vidio
leða, smjesta je požurio na telefon da pronaðe i upozori Jakonova.
U Sedmici je vladala potpuna dezorganizacija. èovjek nije morao biti
specijalist - a Oskolupov nije bio specijalist - pa da shvati kako ništa nije
u redu, kako su svi ureðaji koji su se postavljali tokom dugih mjeseci sada
rastavljeni, rastrgnuti, iskop-
475
èani. Vjenèanje klipera s vocoderom poèelo je na taj naèin što su oboje
mladenaca rastavljali na jedinice, na sastavne dijelove, tako reæi kondenzator
po kondenzator. Tu i tamo dizao se dim iz stroja za lemljenje, iz cigareta;
èulo se škripanje ruènog svrdla, psovanje ljudi za poslom, i Mamurina koji je
histerièno vikao na telefonu.
Ali èak i u tom dimu i opæoj galami, Siromaha je smjesta opazio general-
majora. (Ulazna vrata bila su neprestano pod njegovim budnim okom.) Bacio je
svoj alat na stol i odjurio da upozori Mamurina koji je stajao kod telefona;
zatim je uzeo Mamu-rinovu tapeciranu stolicu i odnio je general-majoru,
èekajuæi da mu on nekim znakom pokaže kamo da je stavi. Da je to bio bilo tko
drugi, ta bi predstava bila nalik na obièno dodvoravanje, ali Siromaha je to
uspio izvesti kao plemenitu uslugu mladog èovjeka starijoj, uvaženoj osobi.
Stajao je ukoèeno, oèekujuæi nareðenja.
Siromaha nije bio ni inženjer ni tehnièar, i u Sedmici je radio samo kao
monter; ali zbog njegove brzine, lojalnosti, spremnosti da radi i po dvadeset
èetiri sata dnevno, i da strpljivo sluša sva oklijevanja i sumnje odgovornih
rukovodilaca bio je veoma na cijeni, pa su mu dopuštali da bude nazoèan kad su
rukovodioci Sedmice vijeæali. On je vjerovao da æe mu to možda još više
koristiti nego njegov doušnièki posao, i da æe mu možda pružiti priliku da
dobije slobodu.
Foma Gurjanoviè Oskolupov je sjeo, ne skidajuæi šubaru i samo djelomièno
otkopèavši šinjel.
Èitav je laboratorij ušutio. Elektrièno je svrdlo prestalo raditi. Cigarete su
se ugasile i glasovi utihnuli. Samo je Bobinin, koji nije izlazio iz svog
zakutka, i dalje dubokim basom davao nareðenja monterima; a Prjanèikov je,
potpuno izgubljen, i dalje hodao oko uništenog postolja vocodera s vruæim
željezom za lemljenje u ruci. Ostali su gledali i èekali da èuju što æe reæi
šef.
Poslije napornog telefonskog razgovora (svaðao se s rukovodiocem servisne
radionice, koja je uništila oplate stalka) Mamurin je, iscrpljen, brisao znoj
s lica i prišao da pozdravi bivšeg kolegu, koji je sad bio šef na nedostižno
visokom položaju. Oskolupov mu je pružio tri prsta. Mamurin je došao u ono
blijedo, predsmrtno stanje, kada se èini zloèinom èovjeku dopustiti da iziðe
iz kreveta. On je mnogo više od svojih kolega na visokom položaju pretrpio
zbog udaraca u posljednje vrijeme: zbog ministrova gnjeva i rastavljena
klipera. Da su se tetive pod njegovom kožom mogle još istanjiti, istanjile bi
se. Da ljudske kosti mogu gubiti težinu, njegove bi je izgubile. Više od
godinu dana Mamurin je živio za kliper u nadi da æe ga kliper, poput konjiæa
grbonjiæa u bajci, iznijeti iz nesreæe. Nikakva naknada, kao što je
preseljenje Prjan-èikova s vocoderom u Sedmicu, nije mogla izbrisati
katastrofu koja im je prijetila.
Foma Gurjanoviè Oskolupov bio je sposoban rukovodilac, premda nikad nije
savladao znanje podruèja kojim je rukovodio. Veæ je davno nauèio da voða mora
samo okupiti mišljenja podreðenih struènjaka, i tako rukovoditi. To je on i
èinio u ovom trenutku.
476
i
Namrštio se i upitao: "Dakle, što se dogaða? Kako stoje stvari?"
Prisiljavao je tako svoje podreðene da govore.
Zapoèela je diskusija koja je bila i besplodna i dosadna, i samo je ljude
ometala u poslu. Govorili su oklijevajuæi, uzdišuæi; ako bi dvojica poèela
govoriti istovremeno, odmah bi jedan drugome prepuštali rijeè.
Ponavljala su se dva stava: "Bitno je" i "Teško je". "Bitno je" provodio je
bjesomuèni Markušev, koga je podržavao Siromaha. Mali, bubuljièavi užurbani
Markušev danju i noæu groznièavo je pokušavao pronaæi naèin da se proslavi i
oslobodi prije isteka roka. On je predložio da se kombiniraju kliper i
vocoder, ne zato što je bio uvjeren da bi to bilo uspješno s tehnièke taèke
gledišta, veæ zato što bi ta kombinacija umanjila individualno znaèenje
Bobinina i Prjanèikova, a uveæala njegovo. I premda on sam nije volio raditi
za "strica" - drugim rijeèima, bez ikakve koristi od plodova svog truda - bio
je povrijeðen što su njegovi drugovi u Sedmici tako klonuli duhom. U
nazoènosti Oskolupova uvijeno se žalio na bezvoljnost inženjera.
Bio je on èovjeko od one raširene vrsti, od koje tlaèitelji stvaraju druge na
svoju sliku i priliku.
Siromahino je lice odražavalo izdržljivost i vjeru.
Naslonivši kao limun žuto, prozraèno lice na izmršavjele dlanove, Mamurin je
po prvi put, otkako je preuzeo rukovodstvo u Sedmici, šutio.
Horobrov je jedva mogao sakriti iskru zlobnog užitka u oèima. On je više od
svih drugih bio protiv Markuševljeva prijedloga, i istaknuo je sve teškoæe
koje taj prijedlog za sobom povlaèi.
Oskolupov se posebno okomio na Dirsina, optužujuæi ga zbog nedostatka
oduševljenja. Kad je Dirsin bio uzrujan ili povrijeðen nekom nepravdom, glas
bi mu gotovo posve išèezao. Zbog tog nedostatka uvijek je izgledao kriv.
Usred diskusije, koja je za Oskolupova bila posve besmislena, ušao je Jakonov
i ukljuèio se u razgovor iz uljudnosti. Napokon je pozvao Markuševa, koji je
sjeo do njega i zajedno su na komadu papira poèeli nabacivati nove varijante
dijagrama.
Oskolupov bi radije tu situaciju rašèistio ukorima i opomenama - metodom, koja
mu je bila poznata, i koju je tokom godina na rukovodeæem položaju usavršio do
najsitnijih nijansi u glasu. To je kod njega najbolje djelovalo. Ali u ovom
trenutku shvatio je da takav pristup ne bi pomogao da se stvari rašèiste.
Možda zato što je Oskolupov osjeæao da je njegov prilog razgovoru nevažan, a
možda i zato što je želio udisati drugaèiji, laganiji zrak, prije nego završi
taj kobni mjesec milosti, on je ustao i, usred razgovora, ne saslušavši
Bulatovljeve konaène primjedbe, dostojanstveno izišao kroz vrata, ostavljajuæi
èitavo osoblje Sedmice da pati od neèiste savjesti zato što su svojom
nemarnošæu povrijedili šefa odjela.
477
Kao što je protokol zahtijevao, i Jakonov je ustao i pokrenuo svoje teško
tijelo za èovjekom u visokoj šubari koji mu je sezao jedva do ramena.
Hodajuæi usporedo, šutke, išli su hodnikom, šefu odjela nije bilo drago što
njegov glavni inženjer hoda kraj njega - Jakonov je bio za glavu viši od
njega.
Jakonov je mogao odabrati ovaj trenutak da objavi njihov nevjerojatan i
nepredviðeni napredak s aparatom za šifriranje, i to bi zaista imalo svoje
prednosti. Smjesta bi raspršio ono izrazito neprijateljstvo s kojim se Foma
prema njemu odnosio još od one noæne sjednice kod Abakumova.
Ali nije imao crteža u rukama. Sologdinova zapanjujuæa samo-kontrola koju je
dokazao time što je bio spreman da radije umre nego da bez nagrade dade svoj
crtež, uvjerila je Jakonova da mora održati rijeè i veèeras podnijeti
izvještaj Sevastjanovu, mimo-išavši Oskolupova. Oskolupov æe, naravno, biti
bijesan, ali morat æe se brzo smiriti. Kao što se kaže, pobjednicima se ne
sudi. A Jakonov mu kasnije može reæi da nije bio siguran da æe Sologdin to
zaista napraviti, da je to bio samo pokus.
Uostalom, Jakonov nije mislio samo na to. On je vidio kako je Oskolupov
smrknut, kako se boji za svoju sudbinu, i uživao je da ga ostavi na mukama još
nekoliko dana. Anton Nikolajeviè Jakonov ponosio se kao pravi inženjer planom
aparata za šifriranje, gotovo kao da ga je sam stvorio. Sologdin je imao pravo
da bi se Oskolupov nesumnjivo nametnuo kao koautor. A kad bi napokon za to
saznao, ne bi èak ni pogledao crtež središnjeg dijela, veæ bi smjesta naredio
da Sologdina izoliraju u posebnu sobu, i ometao bi dolazak onima koji bi
morali s njim raditi, i pozivao bi Sologdina k sebi, prijetio mu i postavljao
mu drastiène krajnje rokove, telefonirao bi iz ministarstva svaka dva sata da
dosaðuje Jakonovu, a na kraju bi se pravio važan i tvrdio da samo zahvaljujuæi
njegovom nadzoru aparat uspješno radi.
I sve je to bilo Jakonovu toliko poznato i odvratno da je u ovom trenutku
gotovo sa zadovoljstvom šutio. Meðutim, kad su ulazili u njegov ured uèinio je
nešto što nikad ne bi uèinio u nazoènosti ostalih: pomogao je Oskolupovu da
skine kaput.
"Što kod tebe radi Gerasimoviè?" upita Foma Gurjanoviè, i sjedne u Jakonovljev
naslonjaè, ne skidajuæi šubaru.
Jakonov sjedne postrance na stolicu.
"Gerasimoviè? Èekaj, kad je on ono došao iz Strešnjevke? Mislim u listopadu.
Pa, od onda je radio televizor za druga Staljina."
"Pozovi ga."
Jakonov uzme telefon.
Strešnjevka je bila takoðer moskovska šaraška. U posljednje vrijeme je pod
rukovodstvom inženjera Bobera u Strešnjevki napravljen izvanredno lukav i
koristan ureðaj - dodatak za obièni gradski telefon. Velika i posebna prednost
tog ureðaja bila je da se ukljuèivao samo kad telefon nije bio u upotrebi, kad
je
478
I
slušalica mirno ležala na viljuški. Ureðaj je bio odobren, i proizvodnja je
zapoèela.
Napredna misao vlasti (misao vlasti mora uvijek biti napredna) poèela se sada
baviti i drugim ureðajima.
Dežurni se pojavio na vratima.
"Zatvorenik Gerasimoviè."
"Neka uðe", reèe Jakonov, kimnuvši glavom. Sjedio je na malom stolcu podalje
od stola i gotovo se prelijevao preko nieea na obje strane.
Gerasimoviè je ušao, popravio svoj cviker i spotaknuo se o sag. U usporedbi s
dva debela dostojanstvenika, izgledao je vrlo uzak u ramenima i vrlo malen.
"Zvali ste me?" reèe on suho i približi se, zureæi u zid izmeðu Oskolupova i
Jakonova.
"A-ha", odgovori Oskolupov. "Sjednite."
Gerasimoviè sjedne. Zauzeo je pola stolca.
"Vi ste ... ovaj..." prisjeæao se Oskolupov. "Vi ste specijalist za optiku,
Gerasimovièu? To je, dakle, u vezi s vidom, je li tako?"
"Da."
"I vi... ovaj ..." (Oskolupov proðe jezikom po zubima kao da ih briše.) "Hvale
vas, znate."
Ušutio je. Zažmirivši na jedno oko, škiljio je na Gerasimoviæa drugim.
"Je li vam poznat najnoviji rad Bobera?"
"Èuo sam."
"Aha. Èuli ste takoðer i da smo preporuèili da Bobera oslobode prije roka?"
"Nisam znao."
"Sada znate. Koliko vi još imate?"
"Tri godine."
"Oh, kako dugo!" reèe Oskolupov kao da je iznenaðen, kao-da svim njegovim
zatvorenicima kaznu broje na mjesece. "Dugo!"
(Nedavno je, bodreæi nekog novog zatvorenika, rekao: "Deset godina? Sitnica!
Ljudi sjede i po dvadeset pet godina.")
Nastavio je: "Ne bi bilo loše da zaslužite pomilovanje prije isteka kazne, zar
ne?"
Kako se èudnovato to pitanje poklapalo s Natašinim juèerašnjim vapajem! ...
Savladavajuæi se koliko je god mogao (nije se želio èak ni svisoka nasmiješiti
u razgovoru s rukovodiocima), Gerasimoviè se ironièno iskesio.
"A kako? Nisam primijetio pomilovanja po hodnicima."
Oskolupov se ljuljao u naslonjaèu.
"Ha! Naravno da ga neæete dobiti s televizorima! Ali za nekoliko dana
premjestit æu vas u Strešnjevku, i postavit æu vas za rukovodioca projekta.
Ako ga završite za šest mjeseci, u jesen æete biti kod kuæe."
479
"Kakva je to vrst posla, ako smijem pitati?"
"Pa, posla ima mnogo i to raznoga, za onoga tko želi raditi. Reæi æu vam
odmah: zadatak potjeèe od samog Berije. Evo, na primjer, jedne ideje: ugraditi
mikrofone u klupe u parkovima. Ljudi po parkovima slobodno razgovaraju i
svašta bi se moglo èuti. Ali to nije vaša specijalnost?"
"Ne, nije."
"Pa, sluèajno, ima nešto i za vas. Postoje dva projekta; i znaèajna, i hitna.
Oba spadaju u vaše podruèje, zar ne, Antone Nikolajevièu?" (Jakonov kimne
glavom.) "Jedan je fotografski aparat koji se može koristiti noæu. Radi na
principu onih... kako se ono zovu? Ultracrvene zrake. Snimilo bi se èovjeka
noæu na ulici, utvrdilo s kim je bio, a on to ne bi saznao dok je živ. Grube
verzije toga veæ postoje vani u inozemstvu, treba ih samo.. kreativno
imitirati. Da, i aparat bi morao biti jednostavan za rukovanje. Naši agenti
nisu tako pametni kao vi. A evo drugog. Siguran sam da bi to za vas bila
sitnica, ali nama je to nužno potrebno. To je samo jednostavan fotografski
aparat, ali tako siæušan da se može instalirati u okvir vrata. I kad god se
vrata otvore, on automatski snima svakoga tko prolazi. U najmanju ruku snima
danju, ili kad su svjetla upaljena. Nije potrebno da radi i u mraku. Htjeli
bismo takav aparat proizvoditi serijski. Dakle, što kažete? Hoæete li se
prihvatiti toga?"
Gerasimoviè je okrenuo mršavo osušeno lice prema prozoru i nije gledao
general-majora.
U rjeèniku Oskolupova nije postojala rijeè "turoban". Stoga on ne bi mogao
imenovati izraz na Gerasimovièevom licu. Zapravo, nije ga ni namjeravao
imenovati; on je oèekivao odgovor.
Tu je bilo ispunjenje Natašine molbe! ...
Gerasimoviè je vidio njeno uvelo lice, i staklenaste smrznute suze.
Po prvi put u mnogo godina uzbudila mu je srce stvarna moguænost, blizina,
toplina povratka kuæi.
Morao je uèiniti samo ono što je uèinio i Bober: umjesto sebe smjestiti
nekoliko stotina neopreznih, glupih ljudi iza rešetaka.
Oklijevajuæi, Gerasimoviè upita u neprilici: "Ali zar ne bih mogao ostati -
kod televizije?"
"Odbijate?" upita Oskolupov indignirano. Namrštio se. Njegovo lice je vrlo
lako poprimalo ljutiti izraz. "Iz kojeg razloga?"
Svaki zakon okrutne zemlje zekova govorio je Gerasimovièu da je jednako glupo
sažaljevati marljive, kratkovidne, neugnjeta-vane ljude vani kao i ne klati
svinju zbog masti. Onima koji su bili na slobodi nedostajala je besmrtna duša
koju su zekovi stekli tokom beskonaènih zatvorskih godina. Glupo i pohlepno
služili su se slobodom koja im je bila dana, ogrezli u sitnièave postupke,
niske misli.
A Nataša je bila njegov jedini životni drug. Nataša je èekala da istekne
njegov drugi kazneni rok. Nataša je bila na pragu umiranja, i s njenim životom
ugasnut æe i njegov.
480
"Moji razlozi? Zašto pitate? Ja to ne mogu. Ne bih to bio u stanju", odgovori
Gerasimoviè vrlo tiho, gotovo neèujno.
Jakonov, koji do tog trenutka nije slušao što se govori, zagledao se sad
znatiželjno u Gerasimovièa. Ovo je oèigledno još jedan sluèaj koji granièi s
ludilom. Ali univerzalni zakon da je "Bog sam sebi prvo bradu stvorio" morao
je i ovaj put prevladati.
"Vi ste se naprosto odvikli od ozbiljnih zadataka, zato se i plašite",
uvjeravao ga je Oskolupov. "Tko æe to, ako ne vi? Dobro, ostavit æu vam da
razmislite."
Gerasimoviè je šutio, pritisnuvši èelo malom rukom.
"Ali, što zapravo imate razmišljati? To je baš vaše podruèje."
Gerasimoviè je mogao i dalje šutjeti. Mogao je blefirati. Mogao je prihvatiti
zadatak i onda ga ne izvršiti, prema zekovskom pravilu. Ali Gerasimoviè je
ustao. Prezirno je pogledao debelu, glupu njušku s dvostrukim podbratkom u
generalskoj šubari od perzijanera.
"Ne! To nije moje podruèje!" siknu on jasnim, visokim glasom. "Bacati ljude u
zatvor nije moje podruèje! Ja nisam lovac na ljude! Dovoljno je što su nas
bacili u zatvor..."
31 U prvom krugu
481
80
NA IZVORU NAUKE
Ujutro je Rubin još uvijek bio opsjednut raspravom sa Solog-dinom. Sjetio se
nekih novih momenata koje je propustio iznijeti. Ali kako je dan odmicao,
uspio se sreæom potpuno zadubiti u svoj veliki zadatak i prepirka je bila
potisnuta u pozadinu. Radio je na treæem katu, u tihoj, maloj, strogo
povjerljivoj sobi. Na prozoru i na vratima bili su teški zastori; u sobi je
stajao stari divan i otrcani sag. Tkanine su prigušivale zvuk, ali zvukova
gotovo i nije bilo. Rubin je vrpce slušao na slušalice, a Smolosidov je èitav
dan šutio i samo je svojim izbrazdanim licem mrko zurio u Rubina kao u
neprijatelja, a ne u druga na istom poslu. Rubin sa svoje strane nije uopæe
obraæao pažnju na Smolosidova, osim kao na stroj koji izmjenjuje vrpce.
Rubin je kroz slušalice nekoliko puta iznova preslušao onaj kobni razgovor, a
zatim pet snimaka glasova osumnjièenih. Koji puta je vjerovao svojim ušima;
povremeno bi, meðutim, gubio vjeru u njih i obraæao se ljubièastim znakovima
na otiscima glasa. Višemetarske vrpce od papira bile su predugaèke èak i za
veliki stol i visile su na sve strane, lijevo i desno. S vremena na vrijeme
Rubin bi uzimao svoj album s obrascima otisaka glasa, klasificiranim po
glasovima - "fonemima" - ili po "osnovnom tonu" razlièitih muških glasova.
Crvenom i modrom olovkom, koja je otupjela na oba kraja - buduæi da se Rubin
morao dugo pripremati na oštrenje olovaka - oznaèavao je ona mjesta na
otiscima, koja su privukla njegovu pažnju.
Rubin je bio potpuno zaokupljen poslom. Kao ugljen crne oèi su mu blistale.
Velika nepoèešljana crna brada padala je u zamršenim èupercima, a sivi pepeo
od lule i cigareta zasipao je bradu, njegov prljavi kombinezon, kojemu je na
manšeti nedostajalo dugme, stol, otiske glasa, album s obrascima, naslonjaè.
On se otisnuo na onaj tajanstveni let duše koji fiziolozi nisu u stanju
objasniti. Zaboravljajuæi svoju jetru, hipertoniène bolove, svjež poslije
naporne noæi, ne osjeæajuæi glad premda ništa nije jeo poslije sinoænjih
roðendanskih kolaèiæa, Rubin se uzdizao
482
na krilima duha, bio je u onom stanju u kojem je vid kadar da razlikuje
pojedina zrnca pijeska, kad pamæenje s lakoæom iznosi na površinu sve što se u
njega godinama odlagalo.
Ni jednom nije upitao koliko je sati. Kad je stigao, želio je samo otvoriti
prozor da nadoknadi nedostatak svježeg zraka, ali Smolosidov je rekao
namršteno: "Ne može; ja sam prehlaðen", i Rubin se pokorio. Poslije toga nije
nijedanput ustao sa stolice tokom èitavog dana, èak ni da pogleda kroz prozor
da vidi kako se snijeg razmekšao i posivio pod vlažnim zapadnjakom. Nije èuo
kad je Šikin pokucao, niti je primijetio da ga Smolosidov nije htio pustiti
unutra. Kao kroz maglu vidio je da je Roitman došao i otišao; nije se okretao,
to je zapazio podsvjesno. Nije bio svjestan ni da je zazvonilo za ruèak, i
poslije toga za poèetak posla. Zekovski instinkt, koji ritual obroka smatra
posveæenim, jedva se oglasio u njemu kad ga je Roitman prodrmao i pokazao mu
omlet, valjuške s kiselim vrhnjem i kompot, koji su bili postavljeni na
posebnom stolu. Rubinove su nosnice zadrhtale i lice mu se izdužilo od
iznenaðenja, ali èak ni u tom trenutku njegova svijest nije bila dokraja
zaokupljena. Zaprepašteno je zurio u tu hranu, dostojnu bogova, kao da se
trudio da shvati zašto je ovdje, promijenio stolac i poèeo žurno jesti, uopæe
ne osjeæajuæi okus onoga što jede, jedva èekajuæi da se vrati na posao.
Rubin možda nije znao cijeniti to jelo, ali Roitmana je ono stajalo daleko
više nego da ga je platio iz vlastitog džepa. Proveo je dva sata na telefonu,
nazivajuæi prvo jedno mjesto, pa onda drugo, dogovarajuæi i tražeæi dopuštenje
za taj ruèak. Prvo je razgovarao s odjelom za specijalnu opremu, zatim s
generalom Bulbanjukom, zatim sa zatvorskom upravom, zatim s odjelom za opskrbu
i napokon s potpukovnikom Klimentjevom. Službenici s kojima je razgovarao sa
svoje su strane tražili odobrenje od raèunovodstva i drugih službenika.
Neprilika je bila što je Rubi-nova redovna opskrba spadala u zatvorenièku
treæu kategoriju, ali imajuæi u vidu ovaj posebno važan zadatak, Roitman je
nastojao da mu pribavi za nekoliko dana obroke prve kategorije, èak specijalnu
ishranu. Pošto je napokon sve bilo odobreno, zatvorska uprava stala je
iznositi organizacione prigovore: tražene hrane nema u zatvorskom magazinu;
potreban im je nalog da bi platili kuharu za pripremanje posebnog jelovnika.
Sad je Roitman sjedio nasuprot Rubinu i promatrao ga, ne kao gospodar koji
oèekuje plodove rada svog roba, veæ s umiljatim smiješkom, poput nekog
zadivljenog djeteta, zaviðajuæi Rubinu na inspiraciji i s velikim veseljem
išèekujuæi trenutak kad æe shvatiti smisao tog posla i na taj se naèin
ukljuèiti u njega.
Dok je Rubin jeo, vratila mu se svijest o njegovoj okolini i lice mu se
razblažilo. Prvi put toga dana se nasmiješio.
"Niste me smjeli nahraniti, Adame Venjaminovièu. "Satur venter non studet
libenter." Putnik mora prevaliti veæi dio puta prije nego sjedne da ruèa."
"Hajde, pa veæ satima radite, Leve Grigorièu! Napokon, veæ je tri i petnaest."
"Što! Ja sam mislio da nije još ni podne."
"Leve Grigorièu! Gorim od znatiželje - što ste otkrili?"
483
r
Nije to bilo nareðenje pretpostavljenog. Govorio je kao da se isprièava, kao
da se boji da bi Rubin mogao odbiti da s njim podijeli ono što je otkrio. U
tim trenucima, kad bi otkrivao svoju dušu, Roitman je mogao biti vrlo drag,
usprkos svojoj neskladnoj vanjštini; debele usne uvijek su mu bile
poluotvorene, zato što je imao polipe u nosu.
"Tek poèetak! Tek sam kod prvih dedukcija, Adame Venja-minovièu!"
"I... kakve su?"
"O nekima se možda još može raspravljati, ali jedno je nepobitno: nauka
fonoskopije, roðena danas, dvadeset šestog prosinca 1949. zacijelo ima
racionalno jezgro."
"Niste li se malo previše zanijeli, Leve Grigorièu?" upozori ga Roitman.
Jednako kao Rubin, on je želio da to bude istina, ali odgojen na egzaktnim
naukama znao je da bi kod humanista Rubina entuzijazam mogao pretegnuti nad
nauènom savjesnošæu.
"A kad ste primijetili da se ja mogu zanijeti?" upita Rubin, gotovo uvrijeðen.
On pogladi svoju zamršenu bradu. "Gotovo dvije godine prikupljanja materijala,
sve ove glasovne i slogovne analize ruskog govora, prouèavanje otisaka glasa,
klasifikacija glasova, nacionalnih, grupnih i individualnih govornih obrazaca,
sve što je Anton Nikolajeviè smatrao trošenjem vremena uludo - da, u što ste
uostalom povremeno i vi sumnjali - sve to sada donosi pravi, konaèan rezultat.
Morali bismo ovamo ukljuèiti i Neržina. što kažete?"
"Ako se posao razvije, zašto ne? Ali za sada još uvijek moramo dokazati da je
efikasan i ispuniti naš prvi zadatak."
"Naš prvi zadatak! Taj prvi zadatak je dobra polovica èitave nauke! Nemojte
toliko žuriti."
"Ali - kako to mislite, Leve Grigorièu? Zar zaista ne razumijete kako je to
hitno potrebno?"
Oh, kako je mogao ne razumjeti! "Potrebno" i "hitno" bile su rijeèi na kojima
je bio odgojen komsomolac Lev Rubin. To su bile vrhunske parole tridesetih
godina. Nisu imali èelika, elektriciteta, kruha, odjeæe - ali bilo je potrebno
i bilo je hitno potrebno. Dizale su se visoke peæi, pokretale topionice
èelika. Kasnije, tik pred rat, ugodno zaokupljen studijem, utonuo u mirno
osamnaesto stoljeæe koje nije poznavalo žurbe, Rubin se razmazio. Ali,
naravno, poklik "hitno potrebno" ugnijezdio se u njemu i ubijao svaku naviku
da jedan posao dovede do kraja.
Sada je škrto dnevno svjetlo polako nestajalo. Upalili su svjetiljku, sjeli za
radni stol, prouèavali uzorke otisaka glasova i mo-droifri crvenom olovkom
podvlaèili karakteristiène glasove, povezane suglasnike, melodiju reèenice.
Radili su sve to zajedno, uopæe ne obraæajuæi pažnju na Smolosidova, dok je on
ne izašavši ni jednom iz sobe sjedio kraj magnetofonske vrpce èuvajuæi je kao
mrki crni pas, i zurio im u zatiljak, i taj njegov teški uporan pogled
prodirao im je u lubanju poput èavla i tištao im mozak. Smolosidov ih je na
taj naèin lišio onog neuhvatljivog faktora, koji je istovremeno bitan faktor -
slobode od pritiska: bio je svjedokom njihovim kolebanja, bit æe svjedokom i
njihovog oduševljenog izvještaja šefu.
484
1
Sad jedan, sad drugi od njih naginjao je sumnji, zatim uvjerenju; onda bi
sumnjièavi postao uvjeren, a njegovog bi kolegu obuzela sumnja. Roitmana je
obuzdavalo njegovo matematièko obrazovanje, ali njegov službeni položaj tjerao
ga je naprijed. Na Rubina je nezainteresirana želja da pomaže kod roðenja
istinski nove nauke djelovala ublažujuæe, ali navike petogodišnjih planova
tjerale su ga naprijed.
Obojica su zakljuèili da su im dovoljni samo uzorci razgovora petorice
osumnjièenih. Nisu tražili snimke èetvorice ljudi uhapšenih na Arbatovskoj
stanici podzemne željeznice. Te su ljude i tako prekasno uhvatili. Isto tako
nisu zahtijevali ni da slušaju glasove ostalih namještenika ministarstva, koje
im je Bulbanjuk obeæao u sluèaju krajnje nužde. Odbacili su pretpostavku da
nije telefonirao netko tko je upuæen u èitavu stvar, veæ netko izvana, od koga
su zatražili da telefonira.
Bilo je dovoljno teško iziæi na kraj s petoricom! Usporeðivali su tih pet
glasova s glasom zloèinca po sluhu. Usporeðivali su pet otisaka glasa s
otiskom glasa zloèinca.
"Samo gledajte, koliko nam daje analiza otisaka glasa!" istakne Rubin s
oduševljenjem. "Na vrpci možete èuti da je zloèinac isprva govorio drugaèijim
glasom, trudio se da ga izmijeni. Ali kakvu promjenu pokazuje otisak glasa?
Samo intenzitet frekvencija - individualni tip govora nije se ni najmanje
izmijenio! To je naše glavno otkriæe - da postoji nešto što se može nazvati
tipom govora! èak i da zloèinac neprestano mijenja svoj glas dok govori, ne bi
mogao sakriti svoje specifiène osobine."
"Ali za sada ne znamo mnogo o granicama modifikacije glasa", primijeti
Roitman. "Možda su i u mikrointonaciji granice vrlo široke."
Uho se vrlo lako moglo prevariti, i posumnjati radi li se o istom glasu ili
razlièitom, ali na otiscima glasa varijacije u amplitudi frekvencije jasno su
i taèno isticale razliku. Istina, njihov je stroj za snimanje glasa, na
žalost, bio vrlo primitivan. Mogao je praviti razliku izmeðu svega nekoliko
frekvencija, a amplitudu je naznaèivao neèitljivim mrljama. Ali taj ureðaj
nikad nije bio ni namijenjen tako važnom i znaèajnom zadatku.
Od petorice osumnjièenih, Zavarzina i Sjagovitija moglo se eliminirati bez
ikakve sumnje; to jest, ukoliko bi buduæa nauka dopuštala bilo kakav zakljuèak
na osnovu jednog jedinog razgovora. Poslije stanovitog oklijevanja zakljuèili
su da se može eliminirati i Petrova (a zapravo je Rubin u svom oduševljenju
definitivno eliminirao Petrova). Naprotiv, glasovi Volodina i šèevronoka
nalikovali su glasu zloèinca po osnovnoj frekvenciji tona, imali su stanovite
zajednièke foneme, kao "o", "r", "1" i "š", i bili su slièni po individualnom
tipu govora.
Upravo kod toga, kod tih sliènih glasova, valjalo je dokraja razviti nauku
fonoskopije i usavršiti njene metode. Samo na osnovu tako finih razlika mogao
se s vremenom usavršiti osjetljivi ureðaj. Rubin i Roitman zadovoljno su se
naslonili s pobjedonosnim osjeæajem izumitelja. U duhu su zamišljali sistem
nalik na daktiloskopiju, koji æe jednog dana biti prihvaæen: ureðenu audio-
knjižnicu s otiscima glasa svakoga na koga je ikad pala
r
485
sumnja. Svi zloèinaèki razgovori bi se snimali, usporeðivali i zloèinca bi
smjesta uhvatili poput lopova koji je na vratima sefa ostavio otiske prstiju.
Ali tada je aðutant Oskolupova samo malo otvorio vrata i upozorio ih da se
približava njegov šef.
Oba su se èovjeka trgnula iz sanjarenja. Nauka je nauka, ali sada je bilo
nužno donijeti neki opæi zakljuèak i zajednièki ga obraniti pred šefom odjela.
Roitman je zapravo vjerovao da su veæ mnogo postigli. I, svjestan da šefovi ne
vole hipoteze, ali vole èinjenice, popustio je Rubinu i složio se da i
Petrovljev glas eliminiraju, te da general--majora odluèno obavijeste da u
obzir dolaze još samo šèevronok i Volodin, i da treba napraviti još nekoliko
snimaka njihovih glasova u toku narednih dana.
"Uopæe, Leve Grigorièu", reèe Roitman zamišljeno, "vi i ja ne smijemo
zanemariti psihologiju. Moramo sebi predstaviti kakav bi morao biti èovjek
koji je odluèio da obavi takav telefonski razgovor? što ga je na to moglo
potaknuti? A tada usporediti naše zakljuèke s onim što možemo saznati o
osumnjièenima. Morali bismo to postaviti tako da ubuduæe nama fonoskopistima
ne daju samo glas osumnjièenog i prezime, veæ i detaljne informacije o
njegovim prilikama, zanimanju, naèinu života, možda èak i biografiju. Èini mi
se da bih ovog èasa mogao sastaviti neku vrst psihološke studije našeg
zloèinca."
Ali Rubin, koji je u razgovoru s Kondrašev-Ivanovom još sinoæ tvrdio da
objektivno znanje nije emocionalno obojeno, veæ je poèeo favorizirati jednog
od dvojice osumnjièenih:
"Ja sam se upustio u psihološka razmatranja, Adame Venja-minovièu, i ona bi
mogla pretegnuti na stranu Volodina. U razgovoru sa svojom ženom zvuèi
bezvoljno, potišteno, èak apatièno, a to bi moglo biti posve tipièno za
zloèinca koji se boji da æe ga uhvatiti. Ali moram priznati da ništa
slièno nisam našao u veselom nedjeljnom brbljanju šèevronoka. Ali ne
bi nam baš služilo na èast da veæ u samom poèetku baziramo neki sud ne na
objektivnom materijalu naše nauke, veæ na nekim vanjskim okolnostima. Veæ imam
nešto iskustva u radu s otiscima glasa i morate mi vjerovati: zbog èitavog
niza neuhvatljivih znakova apsolutno sam uvjeren da je Šèevronok taj zloèinac.
Nisam imao vremena da izmjerim sve te indikacije na otisku i prevedem ih na
jezik brojki. (Filolog za to nije nikad imao dovoljno vremena!) "Ali da me
sad netko zgrabi za vrat i naredi mi da imenujem jednog èovjeka i da
garantiram da je on zloèinac, gotovo bez oklijevanja imenovao bih šèevronoka."
"Ali to neæemo uèiniti, Leve Grigorièu", prigovori Roitman blago. "Prvo æemo
sve izmjeriti, prevesti u jezik brojki - a onda æemo govoriti."
"Ali zamislite koliko æe za to biti potrebno vremena! Napokon, ovo je hitno!"
"Ali ako to istina zahtijeva?"
"Pa, evo, pogledajte sami, pogledajte!" I opet uzevši u ruku otiske glasova i
istresajuæi na njih još pepela, Rubin se upusti u vatreno dokazivanje
Šèevronokove krivnje.
486
I kod tog ih je posla zatekao general-major Oskolupov, koji im se približio
sporim, snažnim koracima na kratkim nogama. Svi su ga vrlo dobor poznavali, i
po tome kako je nabio šuham i po iskrivljenoj gornjoj usnici pogodili su da je
strahovito nezadovoljan.
Skoèili su na noge; on je sjeo na kraj divana i turio ruke duboko u džepove.
"Dakle!" zalajao je, kao da daje nareðenje.
Rubin je uljudno šutio, dopustivši Roitmanu da podnese izvještaj.
Tokom Roitmanovog izvještaja Oskolupovljevo lice opuštenih vilica bilo je
zasjenjeno dubokim mislima, kapci su mu bili sneno spušteni nad oèima, i nije
se èak udostojio ni da pogleda uzorke koje su mu pružili.
Rubin je bio uznemiren za vrijeme Roitmanova izvještaja. Usprkos preciznim
rijeèima tog inteligentnog èovjeka osjeæao je da je ona opsjednutost, ona
inspiracija koja ga je potaknula na istraživanje potpuno izgubljena. Roitman
je završio rekavši da se sumnja na šèevronoka i Volodina, ali da su potrebni
novi snimci glasova obojice prije nego se donese konaèan zakljuèak. Zatim je
pogledao Rubina i rekao: "Ali èini mi se da bi Lev Grigoriè možda nešto želio
dodati ili ispraviti."
Za Rubina je Foma Oskolupov bio idiot, potpuni idiot. Ali on je istovremeno
bio visoki vladin službenik i kao takav predstavnik onih naprednih snaga
kojima je Rubin bio odan. Stoga je progovorio energièno, mašuæi po zraku
otiscima glasa i albumom. Zamolio je generala da shvati da, premda još uvijek
postoji dvostruka moguænost, takva dvojnost ni u kom sluèaju nije tipièna za
nauku fonoskopije, da je naprosto bilo premalo vremena da se donese konaèan
sud, da je potrebno još snimaka, ali ako je rijeè o tome što Rubin misli, onda
...
Šef više nije izgledao sneno. Prezirno se namrštio. Ne èekajuæi da Rubin
završi, on reèe: "Babe prorièu buduænost iz graha! što æe meni vaša nauka? Ja
moram uhvatiti zloèinca. Dajte mi pouzdan odgovor: je li taj zloèinac ovdje,
na stolu, imate li ga, je li to definitivno? Jeste li sigurni da ne seta okolo
slobodan? Je li to možda netko drugi, osim ove petorice?"
Zurio je u njih ispod namrštenih obrva. A oni su stajali uspravno pred njim,
spustivši ruke niz bok. Papirnate vrpce vukle su se po podu iz Rubinovih
spuštenih ruku. Njima iza leða, Smolo-sidov se nagnuo nad magnetofonom poput
crnog zmaja.
Rubin je bio kao smrvljen. On je namjeravao govoriti opæenito, ne na ovaj
naèin.
Roitman, više navikao na vladanje šefova, progovorio je što je odvažnije
mogao.
"Da, Foma Gurjanovièu. Ja, svakako ... mi smo zacijelo ... mi smo uvjereni da
se on nalazi meðu ovom petoricom." Što je drugo mogao reæi? Oskolupov zaškilji
na jedno oko. "Odgovarate li za svoje rijeèi?" "Da, mi... da... mi
odgovaramo." Oskolupov teško ustane s divana.
487
"Slušajte, ja vas nisam prisilio da govorite. Odmah æu podnijeti izvještaj
ministru. Uhapsit æemo oba ta pasja sina!"
(Rekao je to na takav naèin, neprijazno zureæi u njih, da se to moglo shvatiti
i kao da æe njih same uhapsiti.)
"Èekajte malo", usprotivi se Rubin. "Dajte nam još jedan dan. Dajte nam
priliku da podnesemo potpuni dokaz!"
"Kad poène saslušavanje, stavite lijepo mikrofon na isljedni-kov stol i
snimajte po tri sata za redom ako hoæete."
"Ali jedan od njih nije kriv!" usklikne Rubin.
"Kako to mislite, nije kriv?" upita Oskolupov zaprepašteno, široko otvorivši
zelene oèi. "Nije kriv nizašto? Služba sigurnosti veæ æe nešto naæi."
Izišao je bez ijedne lijepe rijeèi poklonicima nove nauke.
To je bio stil Oskolupova: da bi natjerao svoje podreðene da se još više
trude, nikad ih nije hvalio. Nije to èak bio ni njegov osobni stil; potjecao
je direktno od Njega.
Ipak je to boljelo.
Opet su sjeli na iste one stolice, u kojima su još nedavno sanjali o velikoj
buduænosti novoroðene nauke. I ušutjeli su.
Kao da je sve što su tako nježno izgradili bilo pogaženo grubim nogama. Kao da
fonoskopija uopæe i nije bila nauka. Ako su mogli uhapsiti dvojicu umjesto
jednoga, zašto onda ne uhapsiti svu petoricu i biti apsolutno siguran?
Roitman je vrlo živo osjetio koliko je nesigurna buduænost nove grupe,
prisjetio se da je polovica akustièkog laboratorija raspršena, i opet mu se
povratio sinoænji osjeæaj da je svijet hladan i neprijateljski, i da je
strašno usamljen. Rubin, pošto je tempo posla popustio, osjetio je neko
indirektno olakšanje: brzina kojom je Oskolupov donio odluku dokazivala je da
bi sve te ljude uhapsili i bez Rubinova sudjelovanja i bez fonoskopije. Tako
je zapravo spasio tri èovjeka.
Nauèni žar koji je gorio tako dugo, ugasio se. Opet se sjetio da ga boli jetra
i glava, da mu ispada kosa, da mu žena stari; da mu je preostalo još pet
godina u zatvoru; da se èitavo vrijeme trude u krivom smjeru - a sada su još
oklevetali Jugoslaviju.
Ali nitko nije izrekao što misli. Samo su sjedili i šutjeli.
Iza njih je šutio Smolosidov.
Rubinov zemljovid Kine bio je prièvršæen na zid, i komunistièka podruèja bila
su obojena crvenom olovkom.
Jedino ga je još taj zemljovid veselio. Usprkos svemu, usprkos svemu, mi æemo
pobijediti...
Netko je pokucao na vratima; Roitmana su pozvali da se pobrine da svi slobodni
suradnici akustièkog laboratorija doðu na predavanje gosta-predavaèa. Napokon,
bio je ponedjeljak, dan politièkog uzdizanja.
4S8
81
NE, NE LJUBIM JA TEBE ...
Svi koji su slušali predavanje zanosili su se jednostavnom nadom da æe uskoro
iziæi. Svi su oni otišli od kuæe u sedam ili osam ujutro tramvajem, autobusima
ili vlakom. Sad veæ nije bilo nikakve šanse da se vrate kuæi prije pola deset.
Simoèki je više od ostalih bilo stalo da predavanje što prije završi, premda
je morala ostati u institutu na dežurstvu i nije morala žuriti kuæi.
Naizmjenièno su je obuzimali topli valovi straha i radosnog išèekivanja, a
koljena su joj bila slaba kao da je pila šampanjca. Danas je bio onaj
ponedjeljak uveèe, za koji se dogovorila s Glebom. Nije mogla dopustiti da se
ovaj uzvišeni i sveèani trenutak u njenom životu dogodi uz put, sluèajno - i
zato se prije dva dana osjeæala nespremnom. Ali èitav juèerašnji dan i
polovicu današnjeg provela je kao uoèi velikog praznika. Sjedila je kraj svoje
krojaèice tjerajuæi je da joj završi novu haljinu, i haljina je ispala vrlo
zgodno. Pažljivo se okupala u limenoj kadi u tijesnoj moskovskoj sobi. Uveèe
je dugo uvijala kosu, a ujutro je dugo odmatala uvijaèe; beskonaèno se
dotjerivala pred ogledalom, okreæuæi glavu ovamo i onamo, trudeæi se da samu
sebe uvjeri kako se iz stanovitog ugla zaista može dopasti. Trebalo je da vidi
Neržina u tri poslije podne, odmah poslije odmora, ali Gleb je kasno došao s
ruèka, otvoreno kršeæi pravila (o tome mora s njim danas razgovarati; mora
biti oprezan!). U meðuvremenu su Simoèku poslali s drugom grupom na dugo
popisivanje i primanje rezervnih dijelova. Vratila se u Akustiku malo prije
šest - i opet nije srela Gleba, premda mu je na stolu bila gomila èasopisa i
fascikala i upaljeno svjetlo. I tako je pošla na predavanje, a da ga nije
vidjela, niti naslutila strašnu vijest da je juèer, poslije godinu dana,
otišao da se sastane sa ženom.
Zahvaljujuæi svom malom rastu, Simoèka je lako pronašla sjedalo na jednoj od
pretrpanih klupa gdje je okružena ostalima bila nevidljiva. Osjeæala je kako
joj se obrazi sve više žare dok je slijedila kazaljke velikog elektriènog
sata. Bit æe sama s Glebom odmah poslije osam ...
489
Kad je predavanje završilo i kad su svi povrvjeli pored garderobe na drugi
kat, i Simoèka je pošla da otprati prijateljice. Nastala je galama i zbrka,
muškarci su žurno oblaèili kapute i palili cigarete na odlasku, djevojke su se
naslanjale na zid, održavajuæi ravnotežu dok su navlaèile kaljaèe. Ali usprkos
velikoj žurbi i želji da što prije odu, sve su djevojke našle vremena da se
dive Simoèkinoj novoj haljini i da rasprave svaku pojedinost na njoj.
Smeða haljina bila je zamišljena i sašivena s velikim razumijevanjem za
prednosti i nedostatke njenog tijela; gornji dio, krojen poput kaputiæa, bio
je tijesan oko uskog struka i blago nabran preko prsa. Ispod struka, da bi
bokovi izgledali što širi, suknja je imala dva volana, jedan sjajni i jedan
mat, koji su lepršali dok je hodala. Mršave ruke bile su gotovo eteriène u
prozraènim rukavima, nabranim kod ramena i stisnutim kod zapešæa. A ispod grla
bio je dražesno i dopadljivo prišiven široki komad iste tkanine poput dugog
šala, te su krajevi bili svezani u mašnu, koja je nalikovala krilima
srebrnastosmeðeg leptira.
Nekome bi se u toj sredini moglo uèiniti sumnjivo što Simoèka nosi novu
novcatu novogodišnju haljinu na posao. Zato je rekla djevojkama da poslije
završetka rada ide na roðendan svom ujaku, gdje æe biti mnogo mladih ljudi.
Njene su prijateljice od srca pohvalile haljinu i rekle joj da je "naprosto
dražesna" u njoj, i zanimale se gdje je kupila taj krep-saten.
U posljednjem trenutku Simoèku je napustila sva odluènost i poèela je odgaðati
odlazak u laboratorij.
Napokon, u dvije minute do osam, dok joj je srce luðaèki udaralo - premda su
je komplimenti njenih prijateljica znatno ohrabrili - ušla je u Akustiku.
Zatvorenici su veæ predavali specijalni materijal, koji je valjalo zatvoriti u
èelièni sef. Iza praznog prostora u sredini, koji je izgledao pusto otkako je
preseljen vocoder, vidjela je Neržinov stol.
Njega nije bilo. (Zar nije mogao èekati?) Svjetlo je bilo ugašeno, rolo na
stolu zakljuèan, materijal predan. Ali bilo je nešto neobièno: sredina stola
nije bila rašèišæena kao obièno kad je Gleb odlazio na odmor: rjeènik i veliki
amerièki èasopis ležali su otvoreni na stolu. Možda je to bila neka tajna
poruka za nju: "Vraæam se uskoro."
Roitmanov zamjenik predao je Simoèki kljuèeve laboratorija i peèat
(laboratoriji su se morali zapeèatiti svake noæi). Simoèka se bojala da bi
Roitman mogao opet potražiti Rubina, pa iza toga u bilo kojem trenutku
navratiti u Akustiku. Ali ne, Roitman je bio tu, s kapom na glavi, navlaèeæi
kožne rukavice, požurujuæi svog zamjenika da se spremi. Bio je u sumornom
raspoloženju.
"Dakle, Serafima Vitaljevna, sad vi preuzimate komandu", rekao joj je kad je
odlazio. "Sve najbolje."
Otegnuti zvuk elektriènog zvonca odjekivao je hodnicima i sobama instituta.
Zatvorenici su odlazili na veèeru. Simoèka je ozbiljna lica hodala po
laboratoriju, promatrajuæi kako i posljednji odlaze. Kad se nije smiješila,
izgledala je vrlo strogo i prilièno ružno - uglavnom zbog oštrog podugaèkog
nosa.
490
Bila je posve sama.
Sada bi on mogao doæi!
Hodala je po laboratoriju kršeæi ruke.
Kakva strašna sluèajnost! Zastore, koji su uvijek visili na prozorima, danas
su poslali na pranje, i tri prozora ostala su bespomoæno gola. Svatko je,
skriven u tami dvorišta, mogao vidjeti èitavu prostoriju - osim najudaljenijeg
kraja. A nedaleko je bio zid koji okružuje dvorište, dok je taèno nasuprot
prozora kraj kojeg su radili ona i Gleb stajala stražarska kula. Stražar je
mogao gledati ravno unutra, i mogao je sve vidjeti.
Da ugasi sva svjetla? Vrata su bila zakljuèana, pa bi svatko mislio da je
dežurna izišla.
Ali što ako pokušaju na silu otvoriti vrata, ili pronaðu kljuè da ih otvore?
Simoèka je pošla do akustièke kabine, ne povezujuæi svjesno svoj korak s
èinjenicom da stražar ne može vidjeti u nju. Na ulazu u tu siæušnu komoricu
naslonila se na teška debela vrata i zatvorila oèi. Neæe uæi bez njega. Htjela
je da je on uvuèe, unese unutra sam.
Znala je iz prièanja prijateljica kako se to sve dogaða, ali slika u njenom
duhu bila je vrlo nejasna. Bila je sve nemirnija, i obrazi su joj se sve više
žarili.
Ono što je u mladosti tako dugo èuvala, sada joj je postalo teretom!
Da! Žarko je željela dobiti dijete koje bi mogla sama podizati, dok Gleba ne
otpuste. To je svega pet godinica.
Prišla je njegovoj udobnoj pokretnoj stolici i zagrlila naslon kao da je živo
biæe.
Pogledala je kroz prozor, osjeæajuæi nazoènost stražarske kule u tami i na
njoj, poput crnog utjelovljenja svega što je neprijateljski raspoloženo prema
ljubavi - stražara s puškom.
Glebovi èvrsti hitri koraci odjeknuli su vani u hodniku. Simoèka je odlepršala
do svog stola, sjela, okrenula trofazno pojaèalo na stranu tako da su se
vidjele cijevi i poèela ga razgledati s odvijaèem u ruci. U glavi je osjeæala
kako joj srce udara.
Neržin je tiho zatvorio vrata, tako da zvuk ne bi odjeknuo po tihom hodniku.
Preko praznog prostora na kojem je nekad stajao Prjanèikovljev ureðaj, vidio
je izdaleka Simoèku kako se sklupèala kraj svog stola kao prepelica iza humka.
On ju je prozvao prepelièicom.
Prišao joj je brzo da kaže što joj je imao reæi, da je ubije jednim pucnjem.
Simoèka je blistavim oèima pogledala Gleba, i smjesta se ukoèila. Njegov je
izraz bio mraèan, nije obeæavao ništa dobra.
Dok nije ušao, bila je uvjerena da æe je on odmah poljubiti, a da æe ga ona
zaustaviti - napokon, prozori su otkriveni i stražar je budan.
Ali on nije potrèao k njoj do njenog stola, veæ je prvi rekao ozbiljno i
tužno: "Nema zastora, Simoèka. Neæu priæi bliže. Kako si?"
491
Stajao je kraj svog stola oslanjajuæi se na njega rukama, gledajuæi odozgo na
nju poput isljednika. "Ako nitko ne doðe da nam smeta, imamo nešto važno
razgovarati."
"Razgovarati?"
"Taèno."
Otkljuèao je svoj stol. Preèke na rolou su zakloparale jedna za drugom. Ne
gledajuæi je, izvukao je i razmjestio nekoliko knjiga, èasopisa i fascikla -
kamuflaža koju je tako dobro poznavala. Pokreti su mu bili hitri i odmjereni.
Simoèka je sjedila nepokretno s odvijaèem u ruci dok joj je pogled bio
prikovan o njegovo bezizražajno lice. Zakljuèila je da je vjerojatno poziv
Jakonovu u subotu urodio zlim plodom, da na Gleba vrše neki pritisak, ili da
æe ga ubrzo otpremiti. Ali ako je tako, zašto joj nije prišao i poljubio je?
"Nešto se dogodilo? Što se dogodilo?" protisnula je s mukom.
On je sjeo. Položio je laktove na otvoreni èasopis, obuhvatio glavu raširenim
prstima i gledao u djevojku izravno i kruto.
Nastao je tajac. Ni jedan zvuk nije dopirao izvana.
Dijelila su ih dva stola - dva stola osvijetljena s èetiri strop-ne svjetiljke
i dvije stolne, u ravnoj liniji s budnim stražarom na vrhu stražarske kule.
Stražarov pogled bio je poput zastora od bodljikave žice koji se polako spušta
meðu njih.
Gleb reèe: "Simoèka, bio bih hulja kad ti nešto ne bih priznao."
Ona je èekala.
"Nekako sam se previše... lakomisleno vladao prema tebi; nisam pravo
razmislio."
Ništa nije govorila.
"Juèer sam... vidio svoju ženu. Odobrili su mi posjet."
(Posjet?)
Simoèka je klonula na stolici. Postala je još sitnija. Leptirova krila na
njenoj haljini mrtvo su klonula na aluminijsku osovinu pojaèala.
"Zašto mi to... niste rekli u subotu?" upita ona napuklim glasom.
"Ma hajde, Simoèka!" reèe Gleb zaprepašteno. "Zar zaista misliš da bih ja to
od tebe sakrio?"
("A zašto ne?" pomisli ona.)
"Saznao sam tek juèer ujutro. Bilo je neoèekivano. Nismo se vidjeli èitavu
godinu dana - kao što znaš. Ali sad kad smo se opet vidjeli - poslije našeg
sastanka...", glas mu je zvuèao izmuèeno i shvaæao je koliko to njoj mora da
je teško slušati. "Ja - ja ljubim ... samo nju! Znaš da mi je, kad sam bio u
logoru, spasila život. A osim toga, uništila je mladost zbog mene. Ti si me
htjela èekati, ali to je nemoguæe. Vratit æu se samo njoj. Ne bih mogao
podnijeti da joj nanesem ..."
Neržin je tu mogao i prestati! Pucanj, koji je opalio glasom promuklim od
napora, veæ je stigao na cilj. Simoèka ga nije
492
gledala. Ona je klonula, potpuno klonula; glava joj je pala naprijed na cijevi
i kondenzatore trofaznog pojaèala.
Gleb je ušutio. Cuo je jecaje, tihe poput uzdaha.
"Simoèka, nemoj plakati! Nemoj plakati, prepelièice!" govorio joj je on
nježno, dva stola udaljen od nje, ne mièuæi se s mjesta.
Plakala je gotovo neèujno, a on je vidio samo njenu pognutu glavu s ravnim
razdjeljkom u kosi.
Da je naišao na otpor, na bijes, na optužbe, odgovorio bi joj odrešito i
otišao s olakšanjem. Ali njena bespomoænost ispunila mu je srce pokajanjem.
"Prepelièice!" promrmlja on, naginjuæi se preko stola. "Nemoj plakati! Molim
te, nemoj! Ja sam kriv. Tako sam te rastužio! Ali što mi drugo preostaje? Što
da uèinim?"
I on je bio ganut gotovo do suza tom rasplakanom djevojkom koju je natjerao da
pati. Ali bilo je potpuno, potpuno nezamislivo da bi mogao ovako natjerati
Nadju da plaèe!
Usne i ruke bile su mu èiste poslije juèerašnje posjete i nije mogao sebi
predstaviti da bi sad mogao priæi Simoèki, držati je u zagrljaju, ljubiti je.
Koje li sreæe što su odnijeli zastore!
I dalje je molio Simoèku da prestane plakati.
Ali ona nije prestajala.
Napokon se prestao truditi da je umiri i upalio je cigaretu, pribježište
muškarca, koji se nalazi u nesnosno glupom položaju.
U njemu se polako oblikovalo uvjerenje da sve ovo zapravo nije važno, da æe
sve to proæi, i to ga je umirivalo.
Okrenuo se i prišao prozoru, pritisnuo lice na staklo i pogledao prema
stražaru. Zaslijepljen dvorišnim svjetlima nije mogao razabrati stražarsku
kulu, ali tu i tamo u daljini blistala su pojedinaèna svjetla koja kao da su
se rastvarala u nejasne zvijezde, a još više, zauzimajuæi treæinu neba, vidio
se bjelièasti odraz svjetala glavnog grada.
Vidio je da se dolje u dvorištu snijeg otapa.
Simoèka je podigla lice.
Gleb se okrenuo, spreman da joj priðe.
Suze su ostavile vlažne tragove na njenim obrazima i ona ih nije osušila. Oèi
su joj se raširile blistajuæi od patnje, i bile su prekrasne.
Pogledala je u Gleba, i samo jedno jedino uporno pitanje sjalo joj je u oèima.
Ali nije rekla ni rijeèi.
Osjeæao se vrlo nelagodno. Rekao je: "Ona je žrtvovala èitav život za mene!
Tko bi drugi to mogao uèiniti? Jesi li sigurna da bi ti mogla?"
"Vi niste razvedeni?" upita Simoèka tiho i razgovjetno. Kako je instinktivno
pogodila ono bitno! Ali nije joj želio priznati ono što je juèer saznao.
"Ne."
493
"Je li... lijepa?" upita Simoèka, zatim ušuti. Suze su joj još uvijek blistale
na ukoèenim obrazima.
"Da. Da, meni jest..."
Simoèka uzdahne. Šutke kimne glavom, gledajuæi blistave mrlje na sjajnoj
površini radio-lampi.
"Pa, ako je lijepa, neæe vas èekati", izjavi ona jasnim, tužnim glasom.
Zašto je ta žena - koja na kraju ipak nije bila sablast, nije bila samo šuplje
ime - zašto je inzistirala na tom posjetu? Kakva ju je neutaživa pohlepa
natjerala da posegne za èovjekom koji joj nikad neæe pripadati?
Simoèka nije bila u stanju priznati toj nevidljivoj ženi ni jedan od
prerogativa zakonite supruge. Kratko vrijeme, nekoæ davno, ona je živjela s
Glebom, ali odonda je prošlo osam godina. Odonda se Gleb borio u ratu, bio u
zatvoru, a ona je, naravno, zacijelo živjela s drugim muškarcem. Ni jedna
lijepa mlada žena bez djece ne bi mogla èekati osam godina! A, napokon, ni kod
juèerašnje posjete, ni poslije godine dana, pa ni poslije dvije godine, on joj
nije mogao pripadati. Ali mogao je pripadati Si-moèki! Simoèka mu je danas
mogla postati ženom!__
"Ona vas neæe èekati", ponovi Simoèka.
Neržina je zapeklo njeno proroèanstvo.
"Pa veæ èeka osam godina", usprotivi se on. Ali njegov analitièki duh prisili
ga da doda: "Naravno, posljednje æe godine biti teže."
"Ona vas neæe èekati", ponovi Simoèka šapatom. Nadlakticom je obrisala
poluosušene suze.
Neržin slegne ramenima. Pogledavši kroz prozor na razasuta svjetla, on
odgovori: "Pa, dobro, neæe! Recimo da me ne èeka; ma što se dogodilo, ne želim
joj dati nikakva povoda da meni predbacuje."
On ugasi cigaretu.
Simoèka opet duboko uzdahne.
Više nije plakala. Ali nije ni osjeæala nikakvu želju da i dalje živi.
Zahvaæen svojim tokom misli, Neržin nastavi: "Simoèka, ja sebe ne smatram
dobrim èovjekom. Kad se sjetim što sam - kao i svi ostali - radio na frontu u
Njemaèkoj, uviðam da sam èak i zao. A sada ovo s tobom... Ali tako sam se
nauèio vladati u takozvanom normalnom životu. Nisam imao pojma što je dobro i
zlo, i što god je bilo dopušteno èinilo mi se sjajnim. Ali što niže tonem u
ovom nehumano okrutnom svijetu, to me, zaèudo, više dira ono što èak i u
takvom svijetu angažira moju savjest. Neæe me èekati? Neka! Neka! Mogu
beskorisno umrijeti u krasnojar-skoj tajgi. Ali ako èovjek zna kad umire da
nije bio potpuni podlac, to mu može dati bar neku zadovoljštinu."
Sluèajno je naišao na jednu od svojih omiljenih misli. On je još dugo mogao o
tome govoriti, posebno zato što se nije imalo što drugo reæi.
494
Ali ona gotovo i nije slušala njegovu propovijed. Èinilo joj se da on govori
samo o sebi. Ali što æe biti s njom? Užasnuta, vidjela je samu sebe kako se
vraæa kuæi, kako nešto kroz zube kaže dosadnoj majci, kako se baca na krevet -
na svoj krevet kamo je mjesecima lijegala svake veèeri misleæi na njega. Kakva
sramota i poniženje! Kad se samo sjeti kako se pripremala za ovo veèe, kako se
kupala i mirisala!
Ali ako mu je zatvorski posjet, pod nadzorom i dugaèak svega pola sata, znaèio
više nego toliki mjeseci koje su proveli sjedeæi jedno do drugoga - što je
mogla uèiniti?
Razgovor je, naravno, završio. Sve je bilo reèeno bez upozorenja, udarac nije
bio nièim ublažen. Nije joj preostala nikakva nada. Mogla je samo otiæi u
kabinu, još malo plakati, a zatim se sabrati.
Ali nije imala snage da ga otpremi ili da sama ode. Po posljednji put ih je
vezivala nit, tanka kao pauèina.
Neržin je prestao govoriti kad je vidio da ona ne sluša, da joj nisu potrebna
njegova uzvišena tumaèenja.
Neko vrijeme su šutke sjedili.
Tada je Neržinu postalo muèno to sjedenje bez rijeèi.
Veæ je godinama živio meðu muškarcima koji su bez otezanja rješavali ono što
su morali. Kad je jednom sve reèeno, sve iscrpljeno, èemu ovako sjediti i
šutjeti? Nerazumna ženska tvrdoglavost! Ne okreæuæi glavu da ona ne primijeti,
on baci pogled na zidni sat. Bilo je tek dvadeset pet do devet.
Ali bilo bi neizrecivo grubo sad ustati i otiæi na šetnju do kraja odmora.
Morao je ostati ovdje sjediti dok ne zazvoni na kontrolu zatvorenika.
Tko æe veèeras biti dežuran? Vjerojatno šusterman. A sutra ujutro potporuènik.
Simoèka je sjedila nagnuvši se nad pojaèalom, besciljno izvlaèeæi lampu za
lampom iz njihovih ležišta, premeæuæi ih po rukama, zatim ih opet
namještajuæi.
Ništa nije shvaæala na tom pojaèalu ni ranije. U ovom trenutku nije shvaæala
baš ništa.
Meðutim, Neržinov aktivni duh tražio je da se neèim zaposli, da se ukljuèi u
neko kretanje. Svakog jutra on je bilježio dnevni radio-program na uskom
komadiæu papira koji bi gurnuo pod tintarnicu. Bacivši sad pogled na njega, on
proèita:
"20.30 - rs. p. i rm. (Obh)"
To je znaèilo da Obuhova pjeva ruske pjesme i romanse.
Kakav rijedak dogaðaj! I to u ovo doba dana, kad neæe biti pjesama o Ocu i
Voði obiènog èovjeka.
Neržinu slijeva, nadohvat ruke, bio je radio sa selektorom za stanice,
ogranièen na tri moskovska programa, poklon od Va-lentulje. Da ga ukopèa?
Koncert je veæ poèeo. Na kraju stoljeæa Obuhovu æe spominjati kao što se danas
spominje šaljapina. A mi smo njeni suvremenici! Neržin pogleda Simoèku i
krišom ukopèa radio-aparat prigušivši ga što je više mogao.
f
495
Èim su se lampe ugrijale, zazvuèali su gudaèki instrumenti, a zatim je u tihu
sobu navro duboki strastveni glas Obuhove:
Ne, ne ljubim ja tebe tako žarko, Nije za me sjaj tvoje ljepote ...
Baš je morala to pjevati - kao da je namjerno! Neržin je pokušao napipati
prekidaè, da bi neprimjetno iskljuèio prijemnik. Simoèka zadrhti i
zaprepašteno se zagleda u radio.
... I mladost i mladost izgubljenu svoju! ...
Neusporedivi duboki tonovi Obuhove bolno su treperili.
"Nemojte iskljuèiti", reèe Simoèka iznenada. "Okrenite jaèe."
Obuhova je kod ju-u-u-u napravila dugi otegnuti prijelaz u
drugi tonalitet; tada joj se glas prekinuo a iz gudala je provalio
oèaj. Onda je opet zapjevala, u turobnom troèetvrtinskom ritmu:
Katkad, kada te gledam ...
Neržin ne bi nizašto na svijetu pojaèao zvuk kod te romanse, ali nije ga uspio
dovoljno brzo iskljuèiti. Kakav dirljiv sticaj okolnosti! Po kojem su zakonu
vjerojatnosti upravo ove rijeèi sad dolazile preko radija?
Simoèka je položila ruke na pojaèalo i gledajuæi u radio poèela opet plakati,
slobodno, obilno, bez jecaja i drhtaja.
Tek kad se pjesma bližila kraju Neržin je pojaèao ton. Ali ni iduæa nije bila
ništa bolja:
Zaboravit æeš brzo mene ti...
A Simoèka je plakala i plakala.
Gleb je bio kažnjen: sad je morao slušati Obuhovu kako pjeva sve one optužbe
koje Simoèka nije izrekla.
Kad je ta pjesma završila, sudbonosni tajanstveni glas vratio se još jednom,
ranjavajuæi opet isto bolno mjesto:
Na oproštaju ti maramu mi oko vrata bijela savij ...
"Oprosti mi", reèe Gleb potresen.
"Sve æe to proæi", reèe Simoèka, blijedo se nasmiješivši. I stane još jaèe
plakati.
Èudnovato: što je dulje Obuhova pjevala, to su oboje osjeæali sve veæe
olakšanje. Prije deset minuta bili su tako tuði, da nisu mogli naæi snage ni
da jedno drugom kažu zbogom. Sad kao da je kraj njih stajao netko nježan i
blag, pružao im ruku.
U tom trenutku Simoèka je bila tako osvijetljena da je, zahvaljujuæi onoj
èudesnoj promjenljivosti ženskog lica, izgledala uistinu privlaèno.
Devet muškaraca od deset rugalo bi se Neržinu zbog njegova odricanja - poslije
tolikih godina suzdržavanja. Tko bi ga prisilio da je kasnije oženi? što ga je
spreèavalo da je sad ne zavede?
Ali on je bio sretan što je baš ovako postupio. Bio je dirnut... kao da je
netko drugi, a ne on, donio tu veliku odluku.
496
Obuhova je i dalje pjevala, razdiruæi srce: Život mi je strašan, gorak, Sve
zbog njega patim ja...
Ah, nije posrijedi bio nikakav zakon vjerojatnosti! Naprosto sve pjesme - od
prije tisuæu godina, od prije sto godina ili za tri stotine godina - govore i
govorit æe o jednoj te istoj stvari. Rastanak zahtijeva pjesmu; kad se
sastaješ, imaš preèega posla. Neržin je ustao, obišao stolove i ne misleæi
uopæe na stražara, obuhvatio Simoèkinu glavu rukama, sagnuo se i poljubio je u
èelo.
Kazaljka za minute na zidnom satu poskoèila je još malo naprijed.
"Simoèka, dušo! Idi oprati lice. Sad æe se zaèas svi sakupiti na
prebrojavanju."
Ona se trgnula, pogledala na sat, shvatila. Zatim je podigla svijetle, tanke
obrve i kao da je upravo u tom trenutku napokon zaèuðeno spoznala što se
dogodilo tokom veèeri - poslušno je i tužno pošla do praonika u kutu.
A Neržin je opet prislonio èelo na staklo i netremice se zagledao u tminu
noæi. I, kao što se èesto dogaða kad èovjek dugo i uporno zuri u široko
raspršena svjetla na noænom nebu, a slijedi vlastite misli - svjetla koja je
vidio nisu više bila svjetla moskovskih predgraða, zaboravio je što su i gdje
su, i kao da su dobila neko drugo znaèenje, stekla neke druge oblike.
U prvom krugu
497
82
NAPUSTITE SVAKU NADU, VI KOJI ULAZITE
Dan je dobro prošao. Premda je Inokentija još uvijek pomalo držala tjeskoba -
a znao je da æe se to noæu još i pogoršati - on se oslanjao na ravnotežu, koju
je uspio uspostaviti nakon podneva. Ali zakljuèio je da se veèeras mora
sakriti u kazalištu, da bi se veæ jednom prestao bojati svakog zvonca na
vratima.
A tada je telefon zazvonio. Bilo je to neposredno prije nego što æe poæi u
kazalište, i Dotty, rumena i dražesna, izašla je iz kupaonice u gumenoj kapi
za tuširanje, ogrtaèu od frotira i papuèama.
Inokentij je zastao na mjestu s oprezom promatrajuæi telefon, kao što pas
gleda ježa. A tada je rekao:
- Dotty, podigni slušalicu! Mene ovdje nema i ti ne znaš kad æu se vratiti.
Neka oni idu k vragu, pokvarit æe nam veèer.
Držeæi jednom rukom ogrtaè na grudima, Dotty je prišla telefonu.
- Halo? ... Njega nema kod kuæe ... Tko? Tko - i naglo je njen izraz postao
prijateljski. - A to ste vi, druže generale! ... Da, da, pogledat æu.
Pokrila je rukom slušalicu i rekla:
- To je general. Èini se da je dobro raspoložen. Inokentija je spopala
sumnja. General ga osobno zove usred
noæi, i to u dobrom raspoloženju ...
Njegova je žena primijetila to oklijevanje.
- Samo èas... èula sam da su se vrata otvorila, možda je to on. Da, jest!
Ini! Nemoj skidati kaput, doði brzo ovamo, general je na telefonu.
Premda Dotnara nije nikada uèila za glumicu, kao njena sestra Dinera, ona je u
stvarnom životu bila glumica po prirodi. Bez obzira koliko bi uporna i
sumnjièava mogla biti osoba na drugom kraju telefonske žice, Dotnarin glas bi
ju naveo da jasno vidi Inokentija kako zastaje na vratima, oklijeva da li da
skine galoše, a zatim prelazi preko saga i uzima telefon.
Generalov je glas bio dobroæudan. Obavijestio ih je da je Inokentijevo
imenovanje konaèno odobreno, on æe putovati avio-
498
nom u Pariz u srijedu, sutra æe morati da preuzme svoje službene dužnosti, a
upravo sada mora doæi na jedno pola sata, da se srede stanovite pojedinosti.
Poslali su veæ po njega kola.
Inokentij je spustio slušalicu. Udahnuo je i odahnuo duboko, polako,
zadovoljno, kao da je skinuo sa sebe teret sumnje i straha.
"Zamisli samo, Dotièe, u srijedu letim! A malo prije..."
Ali Dotty je bila prislonila uho slušalici, i veæ je sve èula.
"što misliš?" upitala je, naklonivši glavu na stranu. "Te stanovite
pojedinosti, jesam li ja jedna od njih?"
"Možda..."
"Ali jesi li ti tamo uopæe govorio o meni?" nadurila se ona. "Zar bi moj Ini
zaista otišao u Pariz bez svoje male kozice? Njegova kozica zbilja veoma jako
želi s njim putovati."
"Razumije se da æeš poæi i ti, ali ne odmah. Ja æu se prvo predstaviti
ljudima, upoznati se sa stvarima, smjestiti se ..."
"Ali mala kozica bi htjela odmah!"
Inokentij se nasmiješio i stisnuo joj ramena.
"Pa, pokušat æemo. Ništa o tome nismo još govorili, ali vidjet æu što se može
uèiniti. U meðuvremenu, nemoj se žuriti s oblaèenjem. Neæemo stiæi na prvi
èin, a i ne moramo osim toga vidjeti cijelu predstavu Akuline. Možda æemo doæi
na drugi èin. Nazvat æu te iz ministarstva.
Jedva je uspio navuæi uniformu, a veæ je šofer zazvonio na vratima stana. To
nije bio Viktor, koji ga je obièno vozio, a niti Kostja. Ovaj šofer bio je
mršav, hitrih pokreta, prijazna i inteligentna lica. Bio je vedar i veseo, dok
je silazio stepenicama, hodajuæi tik uz Inokentija, vrteæi na lanèiæu kljuè od
kola.
"Èini mi se da vas još nisam vidio", rekao je Inokentij, zakopèavajuæi kaput u
hodu.
"A ja se svejedno vrlo dobro sjeæam vašeg stubišta. Veæ sam dva puta dolazio
po vas." šoferov smiješak bio je u isto vrijeme otvoren i podmukao. Bio je to
neki živahan momak, kojeg je ugodno imati kao šofera.
Krenuli su. Inokentij se smjestio na stražnje sjedište. Šofer se dva puta
pokušao s njim našaliti, dobacujuæi nešto preko ramena, ali on nije slušao.
Tada se iznenada kola okrenuše prema ploèniku i zaustaviše se tik uz sam rub.
Neki mladiæ s mekim šeširom i u dugaèkom kaputu stegnutom u pojasu, stajao je
na ploèniku podignuta prsta.
"Ovo je naš mehanièar iz garaže", objasnio je prijazni šofer, a onda je stao
otvarati desna prednja vrata, da èovjek uðe. Ali vrata se nisu dala otvoriti.
Èinilo se da se brava zaglavila, šofer je nešto blago opsovao i upitao:
"Druže savjetnièe, da li bi možda on mogao da uðe kod vas straga? On mi je
pretpostavljeni, malo mi je neugodno."
"Da, razumije se", spremno se složio Inokentij, praveæi mjesta. Bio je veoma
uzbuðen; veæ je gledao sebe kako prima putne isprave i vizu, i kako opasnost
ostaje iza njega.
Mehanièar, s dugom cigaretom u uglu usta, sagnuo se i ušao u kola i napola
suzdržanim, a napola familijarnim tonom upitao:
"Slobodno?" i izvalio se kraj Inokentija.
Automobil je smjesta krenuo.
Na trenutak je Inokentij prezrivo zatreptao, pomislivši u sebi "Grubijan!",
ali uskoro se povukao u vlastite misli i nije više obraæao pažnju kamo idu.
Otpuhujuæi dimove cigarete, mehanièar je veæ napola ispunio automobil dimom.
"Mogli biste bar malo otvoriti prozor!" kosnuo se Inokentij, podižuæi obrve.
Ali mehanièar nije shvatio ironije i nije otvorio prozor. Umjesto toga,
ispruživši se po sjedalu, izvukao je list papira iz unutarnjeg džepa, razmotao
ga, i pružio Inokentiju.
"Evo, druže šefe, proèitajte mi ovo. Ja æu vam naèas posvijetliti."
Kola su skrenula u strmu usku ulicu, koja je mogla biti i Pušeènaja. Mehanièar
je zapalio džepnu svjetiljku i mlaz svjetla obasjao je list zelena papira.
Inokentij je slegnuo ramenima, uzeo papir s osjeæajem odvratnosti i poèeo ga
nepažljivo èitati, gotovo kao za sebe:
"Ja, vrhovni državni tužilac SSSR-a, potvrðujem ..."
On je bio još uvijek, kao i prije, u svijetu vlastitih misli, i nikako nije
mogao shvatiti što je to s mehanièarem? Da li je nepismen ili nije u stanju da
shvati znaèenje papira, ili je pijan, ili naprosto željan prijateljskog
razgovora?
".. .nalog za hapšenje ...", èitao je on, još uvijek ne shvaæajuæi što èita,
"Volodina, Inokentija Artemijevièa, roðenog 1919 ..."
I tek tada je osjetio kao da ga je cijelom dužinom tijela probola kakva
dugaèka igla. Osjetio je kao da ga je netko naglo zamoèio u goruæi katran.
Otvorio je usta, ali nije se èulo zvuka. Njegove su ruke, još uvijek držeæi
zeleni papir, pale u krilo, a "mehanièar" ga je zgrabio za rame, tik uz vrat,
i prijeteæi za-mumljao:
"Ništa, ništa, samo mirno! Nemoj se micati, ili æu te ubiti na licu mjesta!"
Zaslijepio je Inokentija ruènom svjetiljkom, i puhnuo mu dim cigarete u lice.
I premda je Inokentij upravo proèitao da je uhapšen, i premda je znao da to
znaèi propast za njegov život, u tom kratkom trenutku nepodnošljiv mu je bio
upravo ovaj bezobrazluk, ti prsti poput kandži, dim i to svjetlo, koje mu
zabljeskuje oèi.
"Mièite ruke od mene!" povikao je, pokušavajuæi nespretno da se oslobodi
pritiska na svom ramenu. Ali sad mu je doprlo do svijesti da je nalog za
njegovo hapšenje istinit. Još uvijek mu se èinilo da ga je zapravo u ova kola
doveo nesretni zbir okolnosti, koji je doveo i ovog "mehanièara" kraj njega, i
da bi on zapravo morao pobjeæi, i dokopati se svog šefa u ministarstvu, pa da
bi tada hapšenje bilo poništeno.
Drhteæi, poèeo je trzati ruèicom lijevih vrata, ali ni ta se vrata nisu dala
otvoriti. I tu se brava zaglavila.
"šoferu!" bijesno je povikao, "odgovorite mi! Kakva je ovo provokacija?"
"Ja samo služim Sovjetskom Savezu, savjetnièe!" odbrusio mu je šofer prezirno
preko ramena.
500
Pridržavajuæi se prometnih pravila, kola su obišla sjajno osvijetljeni trg
Lubjanka, kao da opisuju oproštajni krug, da bi se Inokentiju pružila
posljednja prilika da baci pogled ne samo na svijet koji ostavlja, nego i na
zgrade stare i nove Lubjanke, pet katova visoke, gdje mu je suðeno da završi
život.
Povorke automobila zaustavljale su se na prometnim svjetlima i opet kretale.
Trolejbusi su se ljuljali lijevo-desno. Autobusi su trubili. Ljudi su
prolazili u gustim gomilama, potpuno nesvjesni žrtve koju pod njihovim nosom
odvode njenoj sudbini.
Crvena zastava, sjajno obasjana skrivenim reflektorom, mogla se vidjeti kako
leprša na vrhu kule, okružene stupovima, na zgradi stare Lubjanke. Dvije
kamene najade, u poluležeæem stavu, zurile su prezrivo na sitne graðane ispod
sebe.
Kola su prošla ispred proèelja te zgrade, slavne diljem svijeta, i skrenula u
ulicu Velika Lubjanskaja.
"Pustite me!" ponovio je Inokentij, pokušavajuæi se osloboditi mehanièareva
stiska.
Crna željezna vrata su se otvorila èim su im se kola približila, i zatvorila
èim su kroz njih prošla.
Ispod crnog luka, kola su se tiho uvukla u dvorište.
Æim su kola prošla ispod luka, mehanièarev stisak je popustio. U dvorištu je
sasvim pustio Inokentija. Izlazeæi sa svoje strane, poslovno je rekao:
"Hajde, izlazi!"
Postalo je sada jasno da je potpuno trijezan.
I šofer je izašao; brava na njegovim vratima je sada oèigledno radila.
"Izlazi! Ruke iza leða!" zapovjedio je. Tko bi prepoznao nedavnog šaljivca u
toj ledenoj zapovijedi!
Inokentij je izašao iz kola, u koja su ga uhvatili kao u stupicu, uspravio se
i poslušao, premda nije mogao shvatiti zašto sluša. Stavio je ruke iza leða.
Postupali su s njim grubo, ali hapšenje nije bilo ni izdaleka tako strašno kao
što je zamišljao da æe biti, dok je na njega èekao. Osjetio je èak i
olakšanje. Nije se imao više èega bojati, nije se imao više protiv èega
boriti, nije se više morao pretvarati. Tupo i ugodno olakšanje, kakvo obuzme
tijelo ranjenog vojnika.
Inokentij se ogledao po malom dvorištu, neravnomjerno obasjanom s dvije-tri
svjetiljke i rijetkim osvijetljenim prozorima zgrada. Dvorište je bilo poput
dna nekog zdenca, obzidanog zgradama.
"Ne zvjeraj oko sebe!" viknuo je "šofer". "Marš!"
Produžili su u koloni po jedan, Inokentij u sredini, pokraj ravnodušnih ljudi
u uniformama MGB-a, kroz nizak luk, niz neke stepenice u drugo malo dvorište -
natkriveno i tamno - a zatim su skrenuli lijevo, šofer je otvorio vrata koja
su izgledala prilièno otmjeno, kao vrata u èekaonici kakvog istaknutog
lijeènika.
Vrata su vodila u mali uredni hodnik, obasjan elektriènim svjetlom. Pod je u
hodniku bio nedavno obojen i èisto oriban, a sag ga je pokrivao cijelom
dužinom.
"Šofer" je poèeo neobièno pucketati jezikom, kao da doziva kakvog psa. Ali psa
nije bilo nigdje.
501
Hodnik je završavao staklenim vratima, gdje su s obje strane visili
izblijedjeli zastori. Staklo je bilo pojaèano dijagonalnim žicama, nalik na
ograde kraj željeznièkih postaja. Na vratima umjesto lijeènikove tablice visio
je natpis:
Prijem uhapšenih osoba.
Potegnuli su ruèku starinskog zvonca. Trenutak kasnije neki stražar, dugoga
lica, s nebeskoplavim epoletama i bijelim nared-nièkim trakama, izvirio je
ravnodušno iza zastora i otvorio vrata. Sofer je uzeo zeleni nalog za hapšenje
od mehanièara, i pokazao ga stražaru. Ovaj je bacio na njega pogled s dosadom,
kao pospani apotekar koji èita recept, i njih dvojica su ušla unutra,
zatvarajuæi iza sebe vrata.
Inokentij i mehanièar stajali su pred zatvorenim vratima u potpunoj šutnji.
Natpis Prijem uhapšenih osoba bio je od one vrsti natpisa, kakvima se
oznaèavaju mrtvaènice - a i njegovo znaèenje bilo je veoma slièno. A Inokentij
nije èak smogao hrabrosti da se suprotstavi drskom momku u stegnutom ogrtaèu,
koji je s njim odigrao cijelu ovu komediju. Možda je morao protestirati,
vikati, zahtijevati pravdu. Ali on je zaboravio i to da je stavio ruke iza
leða i da ih još uvijek drži na istom mjestu. Mozak mu je stao i on je kao
hipnotiziran zurio u Prijem uhapšenih osoba.
Brava na vratima bešumno se okrenula. Onaj isti stražar, otegnuta lica, pozvao
ih je da uðu i pošao pred njima, proizvodeæi jezikom isto ono pucketanje, kao
da doziva psa.
Ali psa nije ni ovdje bilo.
I ovaj hodnik bio je sjajno osvijetljen i èist kao bolnica.
U hodniku su bila dvoja vrata, maslinasto obojena. Narednik je otvorio prva i
rekao:
"Ulazi."
Inokentij je ušao. Jedva je imao vremena da se ogleda oko sebe, i da opazi da
je soba bez prozora i da se u njoj nalazi samo veliki grubo tesani stol i
dvije stolice, kad je šofer ušao i stao kraj njega, a mehanièar ga zgrabio
odostrag, i dok su ga tako držali, spretno su mu pretražili džepove.
"Kakav je ovo gangsterizam?" povikao je Inokentij slabašno. "Tko vam je dao to
pravo?"
Pokušao je nemoæno da se odupre, ali svijest da to uopæe nije gangsterizam i
da ova dvojica samo vrše dužnost koja im je odreðena, oduzimala mu je snagu, i
lišila mu je glas uvjerljivosti.
Oduzeli su mu zlatni sat i izvukli mu iz džepova dvije bilježnice, zlatno
naliv-pero i rupèiæ. Vidio je u njihovim rukama uske srebrne epolete
diplomatske službe, i nije mu prodiralo u glavu da su to njegove vlastite.
Surovi se zagrljaj nastavljao. Mehanièar mu je pružio rupèiæ.
"Uzmi ga."
"Nakon što si ga ti dirao svojim prljavim rukama?" povikao je Inokentij
promuklo i odmaknuo se. Maramica je pala na pod.
"Dobit æeš potvrdu za polog vrijednih stvari", rekao je šofer i obojica su
žurno izašla iz sobe.
Narednik otegnuta lica, nasuprot, nije se nimalo žurio. Pogledavši na pod on
mu je savjetovao:
"Uzmi ti maramicu."
Ali Inokentij se nije sagnuo da je uzme.
"Pa što su to oni uèinili? Strgnuli su mi epolete!" bio je bijesan. Tek u tom
trenutku, pipajuæi ispod kaputa, shvatio je što se dogodilo.
"Ruke iza leða", rekao je narednik s dosadom. "Mièi se!"
I zapucketao je jezikom.
Ali psa nije bilo.
Hodnik je zavijao i ulijevao se u drugi hodnik, gdje su se s obje strane
redala uska maslinasto obojena vrata. Svaka su vrata nosila ovalnu ploèicu s
brojem. Dok su obilazili zavijutak, postarija umorna žena u vojnièkoj suknji i
bluzi od trenirke, s jednakim nebeskoplavim epoletama i bijelim narednièkim
trakama, virila je kroz prozorèiæ jednih vrata. Kad su se oni pojavili, mirno
je spustila poklopèiæ, koji je pokrivao rupu i pogledala Inokentij a, kao da
je on danas veæ tuda prošao stotinu puta, i kao da nema ništa neobièno u tome
što još jednom prolazi. Crte lica bile su joj mrzovoljne. Stavila je dugaèak
kljuè u èeliènu bravu na vratima s brojem 8, nogom gurnula vrata i pokazala
mu:
"Ulazi."
Inokentij je ušao kroz vrata. Prije nego se mogao okrenuti i zatražiti bilo
kakvo objašnjenje, vrata su se iza njega zatvorila i zakljuèala.
Znaèi, od sad mu je suðeno da ovdje živi! Jedan dan? Mjesec? Godine? Ovo
mjesto bilo je teško nazvati sobom, pa èak i æelijom, jer kao što znamo iz
knjiga, æelija mora imati prozor èak i kad je veoma mala, a mora imati i
mjesta da se èovjek seta gore-dolje. Ovdje ne samo da nije bilo moguæe hodati
gore-dolje ili se ispružiti i leæi, nego je bilo jedva mjesta i da se sjedne.
Mali stol i stolièica zauzimali su gotovo cijelu površinu poda. Sjedeæi na
stolici, èovjek nikako nije mogao ispružiti noge.
Nièeg drugog nije bilo u sobièku. Iznad zidnog oploèenja, obojenog maslinastom
uljenom bojom, visokog otprilike do grudi, zidovi i strop su bili blistavo
bijeli, sjajno osvijetljeni žaruljom od dvije stotine vati, koja je visila na
stropu u žièanom kavezu.
Inokentij je sjeo. Prije dvadeset minuta zamišljao je kako æe stiæi u Pariz i
preuzeti svoju dostojanstvenu novu dužnost. Prije dvadeset minuta cijeli
njegov prošli život stajao je pred njim kao jedna jedina skladna cjelina,
svaki od dogaðaja podjednako obasjan svjetlom drugih dogaðaja, a svi oni
lijepo poredani i povezani briljantnim bljeskovima uspjeha. Ali tih dvadeset
minuta je prošlo i ovdje, u ovoj uskoj maloj stupici, njegov cijeli prošli
život izgledao mu je, jednako tako uvjerljivo, kao zbirka pogrešaka, crna hrpa
krhotina.
Iz hodnika se nije èuo nikakav zvuk, osim što su se negdje blizu, jednom ili
dvaput, neka vrata otvorila i zatvorila. Svake se minute jednom poklopac
rupice za promatranje podizao i neko pažljivo oko promotrilo bi Inokentija
kroz staklo. Vrata su bila
503
prilièno debela, i rupica za gledanje bila je u obliku stošca, koji se otvarao
prema unutra. Nije bilo ni kutka u sobi, gdje bi se zatvorenik mogao sakriti
od stražareva oka.
Inokentij je poèeo osjeæati zagušijivost i vruæinu. Skinuo je svoj topli
zimski kaput, tužno promatrajuæi pokidane konce, na onom mjestu gdje su mu s
uniforme strgali epolete. Na zidu nije bio ni èavla, ni kakve police, pa je
složio kaput i kapu na mali stol.
Prilièno èudno, ali sada, kad mu je život bio razoren gromom, Inokentij nije
bio pod utjecajem straha, koji bi ga paralizirao. Njegov je mozak zapravo
poèeo opet raditi, usredotoèivši se na pogreške koje je poèinio.
Zašto nije proèitao èitav nalog za hapšenje? Da li je bio pravovaljano
sastavljen? Da li je imao službeni žig? Da li ga je tužilac potpisao? To da,
tužioèev potpis se nalazio na samom vrhu dokumenta. Kojega je datuma bio
potpisan? Kako glasi optužba? Da li je general znao za njega, kada je
telefonirao? Razumije se, morao je znati. Da li to znaèi da je i onaj
telefonski poziv samo dio varke? Èemu je trebala ona èudna predstava sa
"šoferom" i "mehanièarem" ?
Osjetio je nešto maleno i tvrdo u jednom od džepova, i izvadio je da vidi što
je. Bila je to tanka olovka, koja je ispala iz njegove bilježnice. Inokentij
se oduševio što ju je našao. Mogla bi mu biti vrlo korisna. Kako aljkavo rade!
Èak i u Lubjanki su neprofesionalni! Ne znaju kako da èovjeka pošteno
pretraže! Nakon što je razmislio koje æe mjesto biti najbolje da se olovka
sakrije, Inokentij ju je slomio napola, i polovine je strpao u cipele pod
lukove tabana.
Ah, kako je pogriješio što nije proèitao, kakva je optužba protiv njega
podignuta! Možda njegovo hapšenje nema nikakve veze s onim zlokobnim
telefonskim pozivom. Možda se radi o kakvoj pogrešci, o koincidenciji. Kako bi
morao sada postupiti?
Prošlo je tek kratko vrijeme, ali je on veæ više nego jednom zaèuo zavijanje
nekakva stroja, koji mora da se nalazio iza zida nasuprot njegovih vrata.
Stroj bi proradio, neko vrijeme zujao, a onda stao. Inokentija je opsjedalo
kakav bi to stroj mogao biti. Ovo je zatvor, a ne tvornica. Èemu im treba
stroj? Osobi èetrdesetih godina, koja je èula mnogo prièa o mehanièkim
sredstvima za uništavanje ljudskih života pomisao na neki stroj smjesta je
izazivala užasne asocijacije. Inokentiju je na pamet pala misao
- apsurdna, ali u isto vrijeme mu se èinila nekako vjerojatnom
- da je ono što èuje stroj koji služi za mljevenje kostiju zatvorenika, koji
su veæ pobijeni. Spopao ga je užas.
U isto vrijeme porazila ga je jedna druga misao: da je zaista s njegove strane
neèuven previd, strašna pogreška, ne samo to što je propustio da proèita nalog
za hapšenje dokraja, nego još gore, da je zaboravio da protestira, da
inzistira, da je nevin. On se prepustio hapšenju tako mlitavo, tako bez
otpora, da oni mora da su uvjereni u njegovu krivnju! Kako se to dogodilo?
Kako je mogao dopustiti da ga uhapse, a da ne izjavi da je nevin? Mora da im
je oèigledno, da je i on sam oèekivao da æe ga uhapsiti, da je bio na sve ovo
spreman!
504
i
Zaprepastio ga je taj sudbonosni propust. Prva mu je pomisao bila da skoèi, da
šakama udari po vratima, da bubnja nogama, da se dere iz sve snage, da je
nevin, da moraju otvoriti vrata. Ali tada ga je svladala druga, treznija
misao: da takvo vladanje ne bi ovdje nikoga iznenadilo, da su i mnogi drugi
prije njega bubnjali po ovim vratima i slièno vikali, i da je njegova šutnja u
prvim trenucima veæ pokvarila sve njegove šanse.
Ah, kako je mogao dopustiti da im padne tako lako u ruke? Bez ljednog znaka
otpora i bez rijeèi prosvjeda, diplomat na Visokom položaju dopustio je da ga
izvedu iz njegova vlastita stana, s moskovskih ulica, i da ga zatvore u ovo
muèilište.
Ali nije bilo bijega. Odavde se nema kamo pobjeæi.
Možda ga ipak na kraju krajeva njegov šef èeka u ministarstvu. Kako bi mogao
doprijeti do njega - makar i pod pratnjom? Kako bi mogao stvari razjasniti?
Ne. Stvari se ne razjašnjavaju, one postaju samo sve zamršenije, sve
zbrkanije.
Stroj s druge strane zida opet je proradio, a zatim stao.
Inokentijeve oèi, bolne od svjetla prejakog za visoku usku sobu veliku samo
èetiri kubièna metra, usredotoèile su se neko vrijeme na jednoj jedinoj tamnoj
taèci na stropu. Taj maii rešetkom pokriveni èetverokut bio je oèigledno dovod
za zrak, premda nije bilo jasno kamo bi mogao voditi.
Iznenada mu je sinulo da to uopæe nije dovod za zrak, nego da kroz njega
polako sipi otrovni plin, kojega možda proizvodi onaj stroj što zavija, i da
je plin izlazio iz dovoda sve od trenutka kad su se vrata zatvorila, i da
ovakva hermetièki zatvorena uska sobica, s vratima koja tako dobro priliježu
na dovratke, ne može biti namijenjena nièem drugom.
Zbog toga oni neprestano i gledaju kroz rupu na vratima: da vide je li još
uvijek pri svijesti, ili je veæ podlegao.
Nije èudo da su mu misli tako zbrkane! On gubi svijest! Zato mu nedostaje
daha! Zato mu tako tuèe u glavi!
Plin je ispunjao sobu - bez boje, bez mirisa.
Strah, èisti životinjski strah, strah koji goni i grabežljive zvijeri i
njihove žrtve u panièan bijeg od šumskog požara, zgrabio je sada Inokentija, i
on je, zanemarivši sve svoje druge misli i proraèune, poèeo rukama i nogama
bubnjati po vratima, pozivajuæi bilo koga:
"Otvorite, otvorite! Gušim se! Zraka!"
Tako je otkrio i drugi razlog zašto je rupa na vratima naèinjena u obliku
stošca - tako da šaka, koja udara po vratima, ne može doprijeti do stakla i
razbiti ga.
Surovo oko, bez treptaja, pritisnuto na usku rupicu s druge strane vrata,
promatralo je Inokentijevu ostavku sa zlobnim zadovoljstvom.
Kakav prizor: oko bez vlasnika, oko bez lica, oko koje sav izražaj sadržava
samo u sebi, oko koje promatra tvoju smrt! Odavde nema izlaza. Inokentij je
klonuo na stolicu. Plin ga je gušio.
505
83
ÈUVATI ZAUVIJEK
Premda su se prije bila zatvorila s treskom, vrata su se sada u potpunoj
tišini iznenada otvorila, bez zvuka.
Stražar otegnuta lica ušao je kroz uske vratnice. Kada je stupio u sobièak,
upitao je tihim prijeteæim glasom:
"Zašto udaraš?"
Inokentiju je odlaknulo. Ako se stražar ne boji uæi, znaèi da još uvijek nema
plina.
"Zlo mi je", rekao je, osjeæajuæi kako veæ gubi samopouzdanje. "Dajte mi malo
vode."
"Zapamti jednom zauvijek: ne smiješ lupati ni zbog kakvog razloga", upozorio
ga je stražar strogo. "Inaèe æeš biti kažnjen."
"A što ako mi je zlo? Ako moram nekoga zvati?"
"I nemoj se derati. Ako trebaš nekoga zvati", stražar mu je objasnio s kiselom
ravnodušnošæu, "èekaj dok se rupa ne otvori, a onda podigni prst."
Izišao je natraške kroz vrata i zakljuèao ih.
Stroj s one strane zida stao je neko vrijeme zavijati, a onda prestao.
Vrata su se otvorila, ovoga puta buèno. Inokentij je poèeo shvaæati da su
stražari uvježbani da vrata otvaraju bilo tiho, bilo s mnogo buke, veæ kako
prilika zahtijeva.
Stražar je pružio Inokentiju lonèiæ vode.
"Slušaj", Inokentij je rekao uzimajuæi lonèiæ. "Zlo mi je, moram malo
prileæi."
"To se u boksu ne smije."
"Gdje? U èemu?" želio je s nekim razgovarati, pa makar i s tim stražarom
drvena lica.
Ali stražar je veæ izašao i zatvorio vrata.
"Slušaj, pozovi naèelnika zatvora! Zašto sam uhapšen?" tek u tom trenutku se
Inokentij sjetio da upita. Brava je veæ škljocnula.
506
Bio je rekao "u boksu". Oni oèigledno upotrebljavaju englesku rijeè "boks" -
kutija - a to je zaista potpuno taèan opis siæušne æelije.
Inokentij je popio ono malo vode, i odmah mu se pilo još. U lonèiæ je moglo
stati tek oko tri decilitra. Bi6 j&" Od zelenog emalja i na njemu je stajao
èudan ukras: maèka koja nosi naoèari, pretvara se da èita knjigu, ali uglom
oka zapravo promatra neku ptièicu, koja smiono kraj nje skakuæe.
Ovaj ukras, razumije se, nije izabran namjerno za Lubjanku. Ali kako je
prikladan! Knjiga, koju maèka drži, pisani je zakon, a siæušni i hrabri vrabac
je Inokentij - i to onaj Inokentij od juèer.
On se èak i nasmiješio, i iznenada mu je njegov vlastiti kiseli smiješak
otkrio cijelu njegovu bezdanu katastrofu. Ali njegov smiješak sadržavao je
isto tako i neku èudnu radost - radost što u sebi osjeæa kucaj života.
Nikad prije ne bi bio vjerovao da bi se itko mogao nasmiješiti u toku svojih
prvih pola sata u Lubjanki.
(Šèevronok u boksu kraj njegova bio je u još gorem položaju - u tom trenutku
on se ne bi mogao nasmiješiti ni maèki.)
Odmièuæi malo kaput na stoliæu, Inokentij je postavio lonèiæ kraj njega.
Brava je škljocnula. Vrata su se otvorila. Ušao je neki poruènik s papirom u
ruci. Iza njega se pojavilo mrzovoljno lice narednika.
U svojoj sivoj diplomatskoj uniformi, izvezenoj zlatnim palmama, Inokentij se
podigao na noge da ih doèeka.
"Slušajte, poruènice", rekao je prisnim glasom, "o èemu se ovdje radi? Kakav
je ovo nesporazum? Dajte mi da vidim nalog za hapšenje. Nisam ga èak ni
proèitao."
"Prezime?" poruènik je upitao bez naglaska, zureæi staklenim oèima u Inokentij
a.
"Volodin", spremno je on odgovorio, pokazujuæi dobru volju da se situacija
razjasni. "Ime i ime oca?" "Inokentij Artemijeviè."
"Godina roðenja?" poruènik je provjeravao njegove odgovore prema podacima na
listu papira. "1919."
"Mjesto roðenja?" "Lenjingrad."
I tada, upravo kad je došao trenutak da se stvari razmrse, i kad je savjetnik
drugoga stupnja oèekivao objašnjenje, poruènik je izašao i vrata su se
zatvorila savjetniku u lice.
Inokentij je sjeo i sklopio oèi. Poèeo je osjeæati golemu snagu mehanièkih
èeljusti poretka.
Stroj s one strane zida poèeo je zvrndati. A onda zatihnuo. Razlièite stvari,
koje treba obaviti, neke važne a neke beznaèajne, pale su mu na pamet. Stvari
tako hitne prije jednoga sata, da su mu noge još uvijek same od sebe htjele
potrèati i povesti ga da ih obavi.
P
507
Ali u boksu nije bilo prostora ni da se zakorakne jednim punim korakom, a
kamoli da se potrèi.
Poklopac na rupici za gledanje se pokrenuo. Inokentij je podigao prst. Stara
žena s nebeskoplavim epoletama, tupog i teškog lica, otvorila je vrata.
"Morao bih ..."
"Ruke iza leða! Kreèi!" naredila je žena. Slušajuæi je, Inokentij je izašao u
hodnik. Nakon zagušljivog boksa, hodnik je bio ugodno svjež.
Nakon što je provela Inokentija malim dijelom hodnika, žena je glavom pokazala
jedna vrata.
"Ovamo."
Inokentij je ušao. Vrata su se iza njega zakljuèala.
Osim rupe na podu i valovitih željeznih podloga za noge, pod i zidovi malog
zahoda bili su obloženi crvenkastim linoleumom. Voda je osvježavajuæe
pljuskala u rupi.
Zadovoljan što barem ovdje može izbjeæi neprestanom nad-gledavanju, Inokentij
je èuènuo.
Ali nešto je zastrugalo s druge strane vrata. Podigao je pogled i vidio
stožastu rupu i neumoljivo oko koje ga neprekidno promatra.
Neugodno zbunjen, Inokentij se uspravio. Nije èak ni podigao prst da najavi da
je gotov, kad su se vrata otvorila.
"Ruke iza leða. Kreæi!" žena je rekla bez imalo neprilike.
Vrativši se u boks, Inokentij je zaželio da ustanovi koliko je sati. Bez
razmišljanja, pomakao je rukav na lijevoj ruci, ali sata više nije bilo.
Uzdahnuo je i poèeo prouèavati maèku na lonèiæu. Ali prilika da se upusti u
meditiranje nije dugo trajala. Vrata su se otvorila. Nepoznati èovjek širokih
ramena i kupnog lica, odjeven u sivu kutu, koja je prekrivala njegovu vojnièku
košulju, upitao je:
"Prezime?"
"Veæ sam rekao kako se zovem!" Inokentij je rekao uvrijeðeno.
"Kako se zoveš?" novodošlica je ponovio bez ikakvog izražaja u glasu, kao
radio-operater koji zove neku drugu postaju.
"Dobro onda - Volodin."
"Uzmi svoje stvari. Kreæi", rekao je èovjek u sivoj kuti ravnodušno.
Inokentij je uzeo kaput i kapu sa stola i izašao. Odveli su ga u istu onu sobu
gdje su mu strgali epolete i gdje su mu oduzeli sat i bilježnice.
Njegove maramice više nije bilo na podu.
"Slušajte, uzeli su mi stvari!" potužio se Inokentij.
"Skidaj se", rekao je stražar u sivoj kuti.
"Zašto?" upitao je Inokentij zaprepašteno.
Stražar mu je gledao ravno u oèi.
"Jesi li ti Rus?" upitao je strogo.
"Jesam", Inokentij koji je inaèe bio toliko dovitljiv nije sada znao što bi
drugo rekao. "Skidaj se!" "Zašto? Zar se nerusi ne moraju skidati?" tužno se
našalio.
508
Stražar je èekao u kamenoj šutnji.
S prezrivim ironiènim smiješkom i slegnuvši ramenima, Ino-kentij je sjeo na
stolicu, skinuo prvo cipele, a zatim uniformu i predao je stražaru. Premda
uniformi nije pripisivao neki ritualni znaèaj, Inokentij je ipak veoma
respektirao zlatom izvezenu
odjeæu.
"Baci je na pod", rekao je èovjek u sivoj kuti. Inokentij je oklijevao.
Stražar mu je istrgnuo uniformu iz ruke, bacio je na pod, i dodao naglo:
"Skidaj se!" "Što time mislite?"
"Sve!"
"Ali to nije moguæe, druže! Na kraju krajeva ovdje je hladno."
"Skinut æemo te na silu", upozorio ga je stražar.
Inokentij je o tome promislio. Postupili su s njim surovo veæ jednom prije, i
jasno je da æe i opet ako treba. Drhteæi od hladnoæe i odvratnosti, skinuo je
svoje svileno donje rublje i poslušno
ga bacio na hrpu.
"Skidaj i èarape!"
Inokentij je sada stajao bez èarapa na drvenom podu, a njegove su dlakave
bijele noge bile gole kao i cijelo njegovo pokorno
tijelo.
"Otvori usta. Jaèe. Kaži a. Još jednom. Malo dulje: aaaaa! Sada
podigni jezik."
Nakon što je povukao unatrag Inokentijeve obraze prljavim rukama, kao da je
Inokentij kakav konj na dražbi, i pošto mu je pogledao pod oène kapke, i tako
ustanovio da nije ništa sakrio pod jezikom, u obrazima i u oèima, stražar je
pritisnuo Inokentiju glavu unatrag, da bi mu pregledao nozdrve. A tada, nakon
što je istražio oba uha, povlaèeæi ih za resice, zapovjedio je Inokentiju da
raširi prste, da ne bi nešto meðu njima sakrio, i da maše rukama, da se uvjeri
da nema ništa pod pazusima.
A tada je istim mehanièkim glasom, na koji se ništa nije
moglo odgovoriti, naredio:
"Uzmi udo rukama. Povuci kožu unatrag. Dalje. Sada je dosta. Pomièi udo
nadesno i prema gore... a sad nalijevo i prema dolje. Dobro je. Pusti ga.
Okreni se leðima. Raširi noge. Šire. Nagni se do poda. Još raširi noge!
Razmakni rukama stražnjicu. Tako je. Gotovo. A sada èuèni. Brzo! Još jednom!"
Kad je u prošlosti Inokentij razmatrao moguænost da bude uhapšen, on je
zamišljao žestoku psihološku borbu. On bi se sav napeo iznutra, pripremajuæi
se da održi uzvišeni obrambeni govor u borbi za svoja uvjerenja i svoje
navike. Nije nikada pomišljao da æe sve biti tako jednostavno, tako besmisleno
i tako neumoljivo. Ljudi kojima je bio prepušten u Lubjanki, podreðeni,
niskoga ranga, ogranièene inteligencije, bili su potpuno ravnodušni prema
postojanju njega kao pojedinca i prema svim postupcima koji su ga možda ovamo
doveli. A u isto vrijeme s velikom budnošæu i pažnjom obavljali su sitne
pojedinosti, koje Inokentij nije predvidio i protiv kojih se nije znao boriti,
èak i kad bi mogao, što bi takav otpor znaèio, i od kakve bi koristi bio?
Svaki put, i to s razlièita razloga, oni su zahtijevali od njega da uèini
nešto što
509
I ii.
i !
I
se èinilo nevažnim u usporedbi s krupnom bitkom, koja mu predstoji - i svaki
put se èinilo da nije vrijedno biti tvrdoglav oko neèega tako trivijalnog. Ali
totalni efekt cijelog tog postupka sastojao se u tome da se
zatvorenikova volja potpuno slomi.
Obeshrabren, Inokentij je podnio sva ova poniženja sa šutnjom.
Stražar u sivoj kuti zapovjedio je Inokentiju da sjedne na stolicu kraj vrata.
Èinilo mu se nezamislivim da svojim golim tijelom dodirne taj hladni predmet,
ali je ipak sjeo i bio èak i zadovoljan kad je ustanovio da ga drvena stolica
gotovo i grije.
Upoznao je mnoga i razlièita zadovoljstva u životu, ali ovo mu je bilo potpuno
novo. Prekriživši ruke i privukavši koljena osjetio se još toplije.
Sjedio je tako, dok je stražar stajao nad gomilom odijela, tresuæi svaki komad
odjeæe, jedan po jedan, temeljito ga opipavajuæi i gledajuæi prema svjetlu.
Nije traæio mnogo vremena na donje gaæe i èarape, premda je pažljivo opipao
šavove i obrube na gaæama. Bacio ih je Inokentiju pred noge, a zatim je
otkopèao èarape s elastiènih podvezica, okrenuo ih naopako pa i njih bacio
Inokentiju. Nakon što je pregledao potkošulju, bacio je i nju, pa se Inokentij
mogao polako oblaèiti i malo ugrijati.
Tada je stražar izvukao veliki džepni nož, grube drvene drške, otvorio ga, i
poèeo raditi na cipelama. Prezrivo istresavši dvije polovine olovke, izvukao
je cipele iz galoša, i poèeo ih savijati naprijed, natrag, s izrazom duboke
koncentracije, da bi otkrio ima li u njima što tvrdo. Rastvorivši unutarnju
podstavu nožem, išèupao je zaista nekakve komade èeliène trake iz svake cipele
i postavio ih na jedan kraj stola. Tada je uzeo šilo i njime probušio petu
cipele.
Dok ga je Inokentij promatrao kako radi, pomislio je kako mora biti dosadno
ovako, godinu za godinom opipavati rublje drugih ljudi, razrezivati cipele, i
pregledavati analne otvore. Nije onda nimalo èudno što stražarevo lice ima
takav neugodan i mraèan izraz.
Ali bljesci Inokentijeve ironije uskoro su se pretvorili u melankolièno
èekanje i gledanje. Stražar je poèeo skidati sav zlatan vez s njegove
uniforme, a isto tako i svu dugmad i metalne kopèe. Tada je izvadio i
podstavu. Potrošio je veoma mnogo vremena na šavove hlaèa. Bio je još
marljiviji sa zimskim kaputom, jer je èuo neke šumove u dubinama podstave. Da
li je tu zašivena kakva cedulja? Popis adresa? Boèica otrova? Otvarajuæi
podstavu, pretražio je u njenoj utrobi dugo vremena, ne gubeæi nikada svoj
duboko koncentrirani, zabrinuti izraz, kao da izvodi operaciju na ljudskom
srcu.
Cijela je stvar dugo trajala, možda nešto više od pola sata. Konaèno, pošto je
ustanovio da se galoše zaista sastoje samo od jednog jedinog sloja gume, i da
ništa nije u njima sakriveno - kad ih je natezao, one su se poslušno savijale
na sve strane - stražar ih je bacio Inokentiju do nogu i poèeo je skupljati
svoje trofeje: naramenice i podvezice. Ovi predmeti, kao što je veæ rekao
Inokentiju, zabranjeni su u zatvoru, kao i kravata, igla za kravatu, dugmad za
manšete, èeliène trake u cipelama, komadiæi
510
olovke, zlatni vez, sve oznake èina i odlikovanja na uniformi, kao i veæina
dugmadi. Tek tada je lnokentij shvatio i poèeo poštovati razornu moæ stražara,
koji je dokraja izveo svoj posao. Zbog nekog razloga lnokentij a nisu pogodili
toliko prorezi noža u njegovim cipelama, niti istrgnuta podstava, niti
podstava koja je virila iz rukava njegova kaputa, koliko to što su ga lišili
naramenica i gotovo svih dugmeta.
"Zašto ste mi odsjekli dugmeta?" upitao je.
"Zabranjena su", rekao je stražar.
"Kako to mislite? A kako æe mi odijelo stajati?"
"Zaveži ga špagom", odgovorio je stražar mrzovoljno, uputivši se veæ prema
vratima.
"Kakve su to gluposti? Kakvom špagom? A gdje da špagu naðem?"
Ali vrata su se veæ zalupila, i brava je škljocnula.
lnokentij nije više tukao po vratima niti molio. Primijetio je da mu je na
kaputu ostalo nekoliko dugmeta. I to je nešto da se èovjek raduje.
Uèio je brzo.
Pridržavajuæi hlaèe, jedva je jednom opšetao novu prostoriju, uživajuæi u
njenoj velièini i protežuæi noge, kada je ponovo zaèuo kljuè u bravi. Ušao je
novi stražar, koji je nosio prljavu bijelu kutu. Pogledao je lnokentij a kao
poznati predmet, koji se oduvijek nalazi u sobi i naglo zapovjedio:
"Skidaj se!"
lnokentij je htio odgovoriti uvrijeðeno, pa èak i zaprijetiti. Ali sve što je
izašlo iz njegova grla, stegnutog od užasa, bio je kreštavi i neuvjerljivi
jecaj:
"Ali upravo sam se bio skinuo, i opet obukao! šta mi niste mogli prije to
reæi?"
Oèigledno da nisu, jer ga je novi stražar promatrao bezizražajnim pogledom,
punim dosade, èekajuæi samo da vidi koliko æe se brzo provesti njegova
naredba. lnokentij a je impresioniralo to što su svi ovdje imali posebnu
sposobnost da šute onda kad bi svaka druga normalna osoba nešto rekla.
I tako, upadajuæi u ritam bezuvjetne poslušnosti, lnokentij se skinuo, i
odbacio cipele.
"Sjedaj!" rekao je stražar, pokazujuæi mu stolicu na kojoj je lnokentij prije
sjedio.
Goli je zatvorenik pokorno sjeo, ne razmišljajuæi zašto. Navika slobodna
èovjeka da razmišlja o svojim postupcima prije nego ih provede u djelo, brzo
je u njemu kopnila, buduæi da su drugi mislili umjesto njega toliko
djelotvorno. Stražar ga je grubo zgrabio za zatiljak. Hladne škare pritisnule
su mu se tvrdo o lubanju.
"što to radite?" rekao je lnokentij, stresavši se od groze, pokušavajuæi
nejako da oslobodi glavu. "Tko vam je dao to pravo? Ja još uvijek nisam
uhapšen!"
Zapravo je mislio reæi da još uvijek nije osuðen.
Ali brijaè, ne popuštajuæi stisak, nastavio je šišati. Eksplozija otpora koja
je planula u Inokentiju potpuno je splasnula. Gordi, mladi diplomat, tako
bezbrižan i samostalan, naviknut da se penje
511
po stepenicama meðunarodnih aviona, èovjek na kojega nisu više ostavljali
nikakav dojam sjaj i buka evropskih prijestolnica, bio je sada samo nejaki,
goli, koštunjavi muškarac, kojemu je glava ošišana dogola.
Inokentijeva kestenjasta kosa padala je tiho kao snijeg u tužnim bezvuènim
pregrštima. On je uhvatio malo kose meðu prstima i nježno je protrljao. Oæutio
je kako voli sebe i život koji ga napušta.
Sjetio se svog uvjerenja da æe se njegova kapitulacija tumaèiti kao
priznavanje krivnje. Sjetio se svoje odluènosti da se odupre, da se usprotivi,
da se svaða, da zahtijeva da vidi svog tužioca, ali nasuprot svim odlukama
razuma, njegova se volja polako razarala. On je sada proživljavao slatku
ravnodušnost èovjeka koji se polako na smrt smrzava u snijegu.
Kada mu je brijaè ošišao glavu, naredio je Inokentiju da ustane i da podigne
prvo jednu, pa onda drugu ruku, dok mu ošiša pazuhe. Tada je èuènuo i istim
škarama poèeo šišati Inoken-tijevu pubiènu dlaku. Inokentija je to iznenadilo
i škakljalo. I nehotice je zadrhtao, a brijaè ga je na to prekorio.
"Mogu li se sada obuæi?" upitao je Inokentij, kada je stvar bila gotova.
Brijaè nije ništa odgovorio, nego je izašao i zakljuèao vrata.
Ovoga puta novosteèena lukavost upozorila je Inokentija da ne žuri s
oblaèenjem. Osjeæao je neugodno bockanje. Prešavši rukom preko novoošišane
glave osjetio je po prvi put u životu neobiène kratke èekinje i neravnomjerno
ošišana polja na lubanji. Koliko se sjeæao, nisu ga tako kratko šišali ni kad
je bio dijete.
Navukao je donje rublje. Upravo u èasu dok je navlaèio hlaèe, kljuèanica je
zazveketala. Novi stražar je ušao, ovog puta èovjek mesnata grimizna nosa. U
ruci je držao veliki karton.
"Prezime?"
"Volodin", pokorno je odgovorio zatvorenik, premda su mu se veæ na vrh glave
popela beskrajna ponavljanja.
"Ime i ime oca?"
"Inokentij Artemijeviè."
"Godina roðenja?"
"1919."
"Mjesto roðenja?"
"Lenjingrad."
"Skidaj se."
Razumijevajuæi samo kao kroz maglu što se dešava, Inokentij se opet skinuo.
Dok je to radio, njegova je potkošulja pala sa stola na prljavi pod, ali on je
to promatrao bez gaðenja i nije se èak ni sagnuo da je podigne.
Stražar grimizna nosa poèeo je pažljivo razgledavati Inokentija sa svih strana
i zapisivao je svoje opaske na karton. Po velikoj pažnji koju je obraæao na
njegove ožiljke, znakove od roðenja i pojedinosti na licu, Inokentij je
shvatio da ovaj skuplja potpuni fizièki opis za arhiv identifikacije.
Tada je i taj stražar otišao.
Inokentij je pasivno sjedio na stolici, ne oblaèeæi se više.
512
Vrata su ponovo zastrugala. Krupna crnokosa žena u snježno bijeloj kuti ušla
je unutra. Imala je surovo nabusito lice i ponašanje školovane osobe.
Inokentij se iznenadio i brzo posegnuo za donjim rubljem da se pokrije. Ali
žena ga je pogledala prezrivim sasvim nežen-stvenim pogledom i ispupèivši
donju usnu, upitala:
"Imaš li ušiju?"
"Ja sam diplomat", rekao je Inokentij, uvrijeðen, gledajuæi èvrsto u njene
crne armenske oèi i držeæi pred sobom svoje donje gaæe.
"Pa što onda? Imate li što da se žalite?"
"Zašto su me uhapsili? Dajte mi da proèitam nalog za hapšenje. Gdje je
tužilac?" opet oživjevši Inokentij je govorio veoma žurno.
"Nitko te za to ne pita", rekla je žena, umorno se mršteæi. "Imaš li SB?"
"što?"
"Spolne bolesti. Nisi nikad imao sifilis, gonoreju, meki èan-kir? Lepru?
Tuberkulozu? Imaš se na što drugo požaliti?"
Otišla je ne èekajuæi odgovor.
Ušao je opet onaj prvi stražar, dugoga lica. Inokentij je osjetio navalu
topline, kad ga je ugledao, jer ga ovaj jedini nije muèio niti vrijeðao.
"Zašto se ne oblaèiš?" upitao ga je stražar grubo. "Smjesta se obuci."
Nije to bilo tako lako. Stražar ga je ostavio zakljuèanog u sobi, a Inokentij
je pokušao izmisliti kako da mu hlaèe ne padnu bez naramenica i bez dugmadi.
Buduæi da nije imao prilike da nauèi iz iskustva mnogih ranijih pokoljenja
zatvorenika, Inokentij je neko vrijeme razbijao glavu, a onda je sam riješio
problem, upravo onako kao što su ga riješili i milijuni prije njega. Otkrio je
od èega æe naèiniti pojas: zavezao je hlaèe vezicama za cipele. Tek je tada
primijetio da su mu otrgnuli metalne vrhove s vezica. On nije znao da se
propisima Lubjanke predviða da zatvorenik može naèiniti turpiju i od takvih
vrhova pa njome propiliti rešetke.
Još uvijek nije ustanovio kako æe zakopèavati kaput.
Stražar, vidjevši kroz rupu na vratima da se zatvorenik obukao, otkljuèao je
bravu, zapovjedio Inokentiju da stavi ruke na leða i odveo ga u drugu sobu.
Tamo ga je èekao stražar grimizna nosa, kojega je Inokentij veæ poznavao.
"Skidaj cipele", rekao je ovaj mjesto pozdrava.
To nije bilo teško, buduæi da na cipelama nije bilo vezica, i one su i same
spadale. I razumije se, èarape su mu bez podvezica spuznule do gležanj a.
Uza zid je stajala lijeènièka vaga, koja je sprijeda imala okomiti bijeli
stup, kojim se mjerila visina. Grimizni nos je pritisnuo Inokentija uz stup,
spustio preèkicu na stupu do njegova tjemena i zapisao visinu.
"Sada možeš navuæi cipele", rekao mu je.
A stražar duga lica upozorio je s vrata:
"Ruke iza leða!"
33 U prvom krugu
513
Držeæi ruke iza leða, on je prešao u boks broj 8, koji je bio samo dva koraka
daleko, preko puta u hodniku.
Inokentij je opet bio zakljuèan u svom boksu.
S onu stranu zida stroj je još uvijek zujao i prestajao.
Pridržavajuæi kaput na grudima, Inokentij je umorno sjeo na stolicu. Otkad je
stigao u Lubjanku vidio je samo zasljeplju-juæe svjetlo, zidove koji ga
pritiskuju i šutljive tamnièare bezizražajnih lica. Postupke kroz koje je
prošao, jedan apsurdniji od drugoga, smatrao je ruganjem. Nije mu bilo jasno
da oni saèinjavaju logièki lanac dogaðaja: preliminarna pretraga operativaca
koji su ga uhapsili, utvrðivanje zatvorenikova identiteta, registracija
uhapšene osobe u zatvorskoj administraciji, temeljita pretraga po dolasku,
preventivne higijenske mjere, bilježenje znakova za identifikaciju i
lijeènièki pregled. Ovi su postupci bacali zatvorenika iz ravnoteže i lišavali
ga sposobnosti da logièki misli, kao i moguænosti da se buni. Sada je
Inokentija muèila jedna jedina želja - da spava. Zakljuèivši da æe ga neko
vrijeme pustiti na miru, i ne videæi kako bi drukèije uredio stvari, on je
postavio stolicu na stol, prostro svoj fini vuneni kaput sa sivim ovratnikom
od astrahana na pod, i legao je dijagonalno preko boksa. U prva tri sata svoga
boravka u Lubjanki on je stekao novo shvaæanje života. Leða su mu bila na podu
a vrat mu je bio oštro savijen u jednom uglu. Noge, previjene u koljenima,
bile su stisnute u drugom. U prvi èas, prije nego što æe mu udovi utrnuti,
osjetio je blaženo olakšanje.
Ali nije uspio pobjeæi u duboki san; vrata su se veæ otvorila s namjernim
treskom.
"Ustaj!" zapovjedila je žena.
Inokentij je jedva pomakao kapke.
"Ustaj! Ustaj!" èuo je kako ona zapijeva iznad njegove glave.
"Ali meni se spava!"
"Ustaj!" dreknula je žena, naginjuæi se nad njega kao Meduza u snu.
Inokentij se s teškoæom iskobeljao iz svog zgrèenog položaja i stao na noge.
"Molim vas odvedite me negdje gdje mogu leæi i spavati", rekao je slabašno.
"Zabranjeno je", rekla je Meduza s nebeskoplavim epoletama i zalupila vratima.
Inokentij se naslonio na zid i èekao, dok ga je ona dugo vremena promatrala
kroz rupu na vratima, odlazila, opet se vraæala, pa opet odlazila.
Opet je pao na svoj kaput, iskorištavajuæi njezinu odsutnost.
I još jednom je bio na rubu sna, kad su se vrata s treskom otvorila.
Nepoznati èovjek, visok i dovoljno jak da bude kakav kovaè ili kamenolomac,
stajao je na vratima, odjeven u bijelu kutu. •
"Prezime?" upitao je.
"Volodin."
"Ponesi svoje stvari."
Inokentij je pokupio kaput i kapu, i s oèima bez sjaja zateturao je za
stražarom. Nalazio se u stanju potpune iscrpljenosti
514
i
a nije znao da li mu noge hodaju po ravnom, penju li se ili silaze. Jedva je
imao snage da se kreæe, i bio je spreman da legne tu, na pod, u hodniku.
Proveli su ga kroz nekakav uski prolaz, probijen u debelom zidu, u neki drugi
hodnik, koji je bio mnogo slabije održavan, i gdje su se otvorila vrata u
predsoblje kupatila. Tu, dajuæi mu komadiæ sapuna za pranje rublja, manji od
kutije šibica, stražar mu je naredio da se otušira.
Inokentij je sporo reagirao. Bio je naviknut na besprijekornu èistoæu
oploèenih kupaonica. A ovo drveno kupatilo, koje bi se možda nekom obiènom
èovjeku èinilo prilièno èistim, njemu je izgledalo odvratno prljavim. Uspio je
pronaæi suho mjestašce na klupi i tu se skinuo. S gaðenjem je hodao po vlažnim
drvenim rešetkama, na kojima su se vidjeli otisci golih nogu i gumenih peta.
On bi bio sretan da se uopæe nije morao skidati i kupati, ah vrata su se
otvorila i kovaè u bijeloj kuti naredio mu je da stane pod tuš.
Prostor za tuš nalazio se iza jednostavnih tankih vrata sa dva otvora od
obièna stakla - netipièno za zatvore. Iznad èetiri postolja od drvenih letava,
koja su, kako je Inokentij ustanovio, bila isto tako prljava, nalazile su se
èetiri ruže za tuš, iz kojih je tekla prvoklasna vruæa i hladna voda, ali
Inokentij to nije znao cijeniti. Èetiri tuša za jednu osobu, a Inokentija to
nimalo nije veselilo. Da je znao da je u svijetu zatvorenika mnogo obiènije da
se èetiri zatvorenika kupaju pod jednim tušem, on bi bio mnogo zahvalniji za
ovu šesnaesterostruku prednost. On je s gaðenjem odbacio odvratni smrdljivi
sapun. U svih trideset godina života nikada u rukama nije imao ovakav komad
sapuna. Nije ni znao da ovako nešto postoji. Za nekoliko trenutaka uspio se
oplahnuti, uglavnom skinuvši samo ostatke ošišane pubiène dlake, koja ga je
škakljala i nervirala nakon sisanja. Tako, s osjeæajem da se nije uopæe oprao
nego da je samo nakupio još prljavštine vratio se svojoj odjeæi da se obuèe.
v Ali uzalud. Klupe u predsoblju bile su prazne: iako unaka-ženo, ipak
velièanstveno odijelo sada je nestalo, i samo su njegove galose, u kojima su
stajale poderane cipele, još uvijek bile ispod klupe. Vanjska su vrata bila
zakljuèana, a rupa za gledanje zatvorena izvana. Inokentiju nije bilo druge
nego da sjedne na klupu kao goh kip, kao Rodinov mislilac, i da malo razmišlia
o stvarima dok se suši.
"
Tada su mu izdali grubo, tisuæu puta isprano zatvorsko donje rublje na kojemu
je sprijeda i straga bilo crnim slovima odštampano "Unutrašnji zatvor" i
èetvrtastu krpu dva puta presavijenu, icoju Inokentij nije smjesta prepoznao
kao ruènik. Dugmad na rublju bila je naèinjena od kartona, a uglavnom ga nije
ni bilo Rublje je imalo vrpce ali i vrpce su bile na mnogo mjesta pokidane.
Donje gaæe su za Inokentija bile kratke i tijesne i žuljale su ga izmeðu nogu.
S druge strane, potkošulja je bila prevelika i rukavi su mu visili preko
prstiju. Odbili su da mu ih zamijene jer ih je zaprljao èim ih je obukao.
Odjeven u to nezgrapno rublje, Inokentij je dugo vremena sjedio u predsoblju.
Rekli su mu da se njegovo gornje odijelo nalazi
515
na "peèenju". Rijeè je za Inokentija bila nova. U toku cijeloga rata, kada je
zemlja bila puna takvih aparata za "peèenje", on sluèajno nije vidio ni
jednoga. Ali besmislene rugalice ove noæi bile su takve da mu se èinilo
savršeno razumljivim da može postojati neka golema dijabolièka tava u kojoj se
odijelo "peèe".
Inokentij je pokušao trijezno razmisliti o svom stanju i odluèiti što se uopæe
može uèiniti, ali njegove su se misli toliko zbrkale i toliko su se bavile
trivijalnim predmetima kao što je tijesno donje rublje, ili kao što je nekakva
tava u kojoj se peèe kaput, ili pažljivo oko iza rupe za promatranje, koje ga
motri kad god se poklopac odmakne.
Kupka mu je razbila san, ali slabost koja ga je i prije obuzimala, sada ga je
potpuno savladala. Poželio je da legne na nešto suho i toplo i da nepokretno
leži dok opet ne pribere snagu, koja ga napušta. Ali ipak nije htio leæi na
vlažne i oštre daske klupe na kojoj je sjedio.
Vrata su se otvorila, ali njegova odjeæa još uvijek nije stizala s "peèenja".
Rumena djevojka široka lica u civilnoj odjeæi stajala je kraj stražara
kupaonice. Stidljivo pokrivajuæi praznine u svom donjem rublju, Inokentij je
prišao k vratima. Djevojka mu je pružila crvenkastu potvrdu - naredivši mu da
jedan primjerak potpiše - kojom se ovjerava da je danas, 26. prosinca
Unutrašnji zatvor Službe sigurnosti Ministarstva unutrašnjih poslova SSSR-a
primio od Volodina, I. A., na èuvanje: jedan žuti metalni sat s poklopcem,
jedno naliv-pero s ukrasima od žutog metala i perom od isto takvog metala,
jednu iglu za kravatu sa crvenim kamenom, jedan par dugmeta za manšete s
plavim kamenovima.
Inokentij je opet neko vrijeme èekao, dok mu je glava padala na grudi. Konaèno
su mu donijeli odjeæu. Kaput mu se vratio hladan i posve netaknut. Bluza,
hlaèe i košulja bili su mu zgužvani, izblijedjeli i još vruæi.
"Niste li mogli paziti i na uniformu, kao što ste pazili na kaput?" upitao je
Inokentij uvrijeðeno.
"Kaput ima krzno. Pa valjda vidiš i sam!" kovaè je odgovorio kratko.
Cak i njegova vlastita odjeæa postala mu je nepoznata i odvratna nakon što je
bila na "peèenju", i Inokentija su u toj sada stranoj i neudobnoj odjeæi
odveli opet u boks broj 8.
Zamolio je dvije porcije vode i pohlepno ih popio. Lonèiæi su bili ukrašeni
istom maèkom.
Tada se pojavila druga djevojka, i kad je on potpisao jedan primjerak, dala mu
je svijetloplavu potvrdu kojom se ovjerava da je danas, 27. prosinca
Unutrašnji zatvor Službe sigurnosti Ministarstva unutrašnjih poslova SSSR-a
primio od Volodina, I. A., jednu svilenu potkošulju, jedan par svilenih donjih
gaæa, jedne naramenice i jednu kravatu. Zar je veæ dvadeset sedmi?
Stroj je i dalje zvrjao svojim zlokobnim zvukom. Opet pod kljuèem, Inokentij
je složio ruke na stoliæ, naslonio glavu i pokušao tako zaspati.
"Zabranjeno je!" rekao je novi stražar, koji je otvorio vrata. "Što je
zabranjeno?" "Zabranjeno je naslanjati glavu."
516
Inokentij je èekao, dok mu je mozak bio u beznadnoj zbrci.
Opet su mu donijeli potvrdu, ovog puta na bijelom papiru, u kojoj je stajalo
da je Unutarnji zatvor Službe sigurnosti SSSR-a primio od Volodina, I. A., 123
rublja.
Opet je netko došao, nova osoba, èovjek u tamnoplavoj kuti, koju je navukao
preko skupog smeðeg odijela.
Svaki put kad bi donijeli potvrdu pitali su ga kako se zove. Pa su i sad
poèeli s pitanjima od poèetka: Prezime? Ime i ime oca? Godina roðenja? Mjesto
roðenja?
A tada je novodošlica zapovjedio:
"A sada polako!"
"Što?" Inokentij je zbunjeno pitao.
"Polako za mnom. Ostavi stvari ovdje. Ruke iza leða!"
U hodniku su se zapovijedi izdavale sniženim glasom, tako da zatvorenici u
drugim boksovima ne èuju.
Pucketajuæi jezikom istom nevidljivom psu, èovjek u smeðem odijelu odveo je
Inokentija kroz glavni izlaz u jedan drugi hodnik, pa zatim u neku veliku
sobu, koja nije nalikovala na zatvor. Zastori su bili spušteni na prozorima, a
u sobi su se nalazili stolovi i tapecirani namještaj. Smjestili su Inokentija
na stolicu na sredinu sobe. Bio je uvjeren da æe ga sada poèeti ispitivati.
Ali umjesto toga iza nekog paravana dokotrljali su fotografsku kameru od
smeðeg uglaèanog drveta i usmjerili sjajne reflektore na Inokentija.
Fotografirali su ga jednom sprijeda i jednom iz profila.
Èovjek u plavoj kuti koji je doveo Inokentija, uzeo mu je po redu svaki prst
desne ruke, uvaljao ga u ljepljivu crnu tintu, koja je bila premazana preko
nekakva cilindra, zacrnivši mu tako vrhove svih prstiju. Tada, držeæi èvrsto
Inokentijeve prste, pritiskao ih je na list papira, brzo ih podižuæi. Pet
crnih otisaka s bijelim mrežicama ostalo je na papiru.
Isto je tako postupio i s lijevom rukom. Iznad otisaka prstiju stajalo je:
"Volodin, Inokentij Artemijeviè, 1919. Lenjingrad", a iznad toga debelim crnim
slovima:
Èuvati zauvijek.
Proèitavši te dvije rijeèi, Inokentij je zadrhtao. Bilo je u njima nešto
mistièno, nešto nadljudsko i natprirodno.
Dopustili su mu da oèisti prste u slivniku, sapunom, èetkom i hladnom vodom.
Bilo je teško skinuti ljepljivu tintu, jer se hladna voda od nje samo
odbijala. Inokentij je oribao vrhove prstiju nasapunanom èetkom, ne pitajuæi
se kakva je to logika, da se èovjek mora kupati prije nego mu uzimaju otiske
prstiju.
Njegov sve poslušniji i izmuèeni mozak bio je opèinjen tim zlokobnim,
kozmièkim rijeèima:
Èuvati zauvijek.
517
84
DRUGI DAH
Inokentij nikad u životu nije proveo toliko dugaèku noæ. Nije ni oka sklopio i
kroz glavu mu je prohujalo više misli, nego što bi mu inaèe palo na pamet u
mjesec dana obiènoga života. Imao je dovoljno vremena da razmišlja, dok su mu
kidali zlatan vez diplomatske uniforme, dok je polugol sjedio nakon tuširanja,
i u mnogim boksovima u koje su ga zatvarali cijele noæi.
Ponovo ga je zgromila istinitost rijeèi "èuvati zauvijek".
Zaista, mogli oni dokazati ili ne, da je baš on telefonirao - a sada je barem
sasvim jasno, da su prisluškivali razgovor - èim su ga uhapsili znaèi da ga
više neæe pustiti. Poznavao je Staljinovu šapu - taj ne dopušta nikome da se
vrati u život. Bit æe sretan, ako ga osude samo na robiju; u situaciji u kojoj
se nalazi moglo bi se lako desiti da ga pošalju u jedan od preureðenih
samostana, gdje bi mu zauvijek zabranili da danju sjedne ili da godinama
progovori jednu jedinu rijeè. Nitko neæe ništa znati o njemu, a on neæe znati
ništa o svijetu, pa makar i cijeli kontinenti promijenili zastave, makar se i
ljudi spustili na mjesec. A osim toga, te nijeme zatvorenike mogu lako i
poubijati negdje u samicama. Dešavalo se i to.
Ali, boji li se on zaista smrti?
Isprva je Inokentij s radošæu doèekivao svaki sitan dogaðaj, svako otvaranje
vrata, sve što je prekidalo samoæu i njegov neobièni novi život u stupici. Ali
sada je poželio da dobro razmisli i da pronaðe put do nekog važnog sada još
nejasnog zakljuèka. Gotovo se poveselio, kad su ga odveli u njegov prijašnji
boks i ostavili ga tamo dugo vrijeme nasamo, premda su ga stalno promatrali
kroz rupu na vratima.
Iznenada, kao da mu se neka mrena podigla s mozga, i sve što je èitao i mislio
u toku svog radnog vremena stajalo je sada pred njim u potpunoj jasnoæi:
"Vjera u besmrtnost raða se iz pohlepe nezadovoljnih ljudi... Mudar èovjek
znade da je njegov život dovoljan da u njemu upotpuni cijeli krug moguæih
zadovoljstava ..."
518
Ali radi li se tu zaista o zadovoljstvima? Imao je novaca, dobro se odijevao,
bio je poštovan, imao je žena, vina, putovanja, ali u ovom trenutku on bi
bacio sve te užitke u zaborav za jedan trunak pravde i istine... i ništa više.
I koliko je drugih, nalik njemu, nepoznatih po licu i imenu, takoðer zatvoreno
u obzidanim kutijicama ove zgrade? èovjeka može dovesti do bjesnila pomisao da
umire, a da s njima ne izmjenjuje misli i dušu!
Vrlo je lako izmišljati nekakvu filozofiju pod lisnatim krošnjama stabala u
uèmalim razdobljima mira i reda, kada se ništa ne dešava.
Sada, kada nema ni olovke ni bilježnice, sve što je isplivalo iz sjena njegova
sjeæanja èinilo mu se mnogo dragocjenijim. Jasno se sjetio:
"èovjek se ne smije bojati fizièke patnje. Dugotrajna patnja nikada nije
važna; patnja, koja je važna, uvijek je kratka."
Kao sada, na primjer: sjediti bez sna, bez zraka, i dan na dan za redom u
boksu, gdje èovjek ne može ispružiti noge, kakva je to patnja - dugotrajna ili
kratka? Je li važna ili nije? što je onda deset godina u samici, kad èovjek ne
èuje ni jedne jedine rijeèi.
U sobi za fotografiranje i uzimanje otisaka prstiju Inokentij je primijetio da
je veæ prošlo jedan ujutro. Sada je moglo biti oko dva. Besmislena misao
svrdlala mu je u glavi, istiskujuæi druge ozbiljnije misli: njegov sat je
pohranjen u administraciji, i nastavit æe da kuca, dokle god se pero ne odvije
dokraja i ne stane. Nitko ga više nikad neæe naviti; i sve dok njegov vlasnik
ne umre i njegovo vlasništvo ne bude konfiscirano, sat æe i dalje pokazivati
vrijeme - sat i minute - kad su mu kazaljke stale. Koje æe vrijeme biti na
satu?
I èeka li ga Dotty još uvijek da poðu na operetu? Je li telefonirala u
ministarstvo? Vjerojatno nije; oni su svakako sami došli da pretraže stan.
Stan je veoma velik. Morat æe dovesti pet ljudi da ga isprevræu. Što æe te
budale naæi?
Dotty æe tražiti rastavu i ponovo se udati.
Karijera njegovog tasta æe propasti - ovo æe biti mrlja na njegovu rovašu. I
on æe biti prvi koji æe sve izbrbljati i denuncirati Inokentija.
Svi koji su poznavali savjetnika Volodina lojalno æe ga izbrisati iz pamæenja.
Šutljivi Leviatan æe ga smrviti i nitko na cijeloj zemlji neæe doznati što se
s njime dogodilo.
A on je tako želio poživjeti, da vidi kako æe biti na svijetu! Na kraju
krajeva, sve æe se na zemlji stopiti u jednu cjelinu. Plemenska
neprijateljstva æe prestati. Nestat æe državne granice, nestat æe vojske.
Sazvat æe se svjetski parlament. Izabrat æe predsjednika planeta. On æe
skinuti kapu pred èovjeèanstvom i reæi...
"Ponesi svoje stvari!"
"Što?"
"Ponesi stvari!" "Kakve stvari?" "Ove tvoje krpe, zna se."
519
Inokentij je ustao, držeæi kaput i kapu koji su mu sada bili posebno
dragocjeni, jer se nisu upropastili na "peèenju". Na vratima se, provukavši se
kraj stalnoga stražara, pojavio crnoputi, drski stariji narednik s
nebeskoplavim epoletama. Inokentij se pitao gdje samo pronalaze ovakve tipove.
I kakve im samo zadatke daju.
Usporeðujuæi odgovore s listom papira, narednik je upitao:
"Prezime?"
"Volodin."
"Ime i ime oca?"
"Koliko æete me puta još to pitati?"
"Ime i ime oca?"
"Inokentij Artemijeviè."
"Godina roðenja?"
"1919."
"Mjesto roðenja?"
"Lenjingrad."
"Ponesi stvari. Marš!"
I on je pošao naprijed, pucketajuæi jezikom.
Ovog puta izašli su u dvorište, a zatim niz nekoliko stepenica u tamu onog
drugog, natkrivenog dvorišta. U mozgu mu je sinula pomisao: vode li ga na
strijeljanje? Prièalo se da se smaknuæa uvijek vrše noæu u podrumima.
Ali u tom teškom trenutku Inokentij se sjetio da se upita: zašto bi mu davali
potvrde o pohranjenom vlasništvu, ako ga namjeravaju strijeljati? Ne,
strijeljati ga neæe.
Inokentij je još uvijek vjerovao u razumnu, inteligentnu koordinaciju svih
krakova èudovišta.
Neprestano pucketajuæi jezikom, crnoputi narednik odveo ga je u drugu zgradu,
i kroz tamnu vežu doveo ga do lifta. Neka žena s naramkom tek izglaèanog žuto-
sivog rublja stajala je sa strane i promatrala kako Inokentij a uvode u.
dizalo. I premda mlada pralja nije bila lijepa, premda je njen društveni
položaj nizak, i premda je Inokentij a promatrala istim onim neprozirnim
kamenim i ravnodušnim pogledom, kao i druge mehanièke lutke u Lubjanki, ipak
je Inokentij u njenoj nazoènosti osjetio zbunjenost, kao i onda kad su mu
druge djevojke donosile ružièaste, plave i bijele reverse. Pralja ga je
vidjela u tako jadnom i slomljenom stanju, da ga je jamaèno morala promatrati
s ponižavajuæom suæuti.
Ali i ta je misao išèezla isto tako brzo kao što se i pojavila. Kao da je to
uostalom važno? "èuvati zauvijek."
Stariji narednik zatvorio je vrata dizala i pritisnuo dugme na kojem nije
pisao nikakav broj.
U èasu kad je motor dizala proradio Inokentij je prepoznao zvuk tajnog stroja
za koji je mislio da melje kosti zatvorenika iza zidova boksa.
Tužno se nasmiješio: ova ugodna pogreška podigla mu je raspoloženje.
Dizalo je stalo. Crnoputi narednik izveo je Inokentija na odmorište
stepeništa, a zatim ravno u široki hodnik. Ovdje je primijetio mnoge stražare
s nebeskoplavim epoletama i bijelim
520
širitima. Jedan od njih zakljuèao je Inokentija u boks bez broja. Bio je to
prostraniji boks, možda desetak kvadratnih metara, slabo osvijetljen, i èinilo
se da nije baš veoma èist. Cementni pod je bio izrovan, a u jednom zidu
nalazila se ugraðena uska drvena klupa, dovoljno duga da na njoj sjede tri
èovjeka odjednom. U boksu je bilo prohladno, i zbog hladnoæe izgledalo je još
odboj-nije. I tu se nalazila rupa za promatranje, ali njen se poklopac nije
toliko èesto pomicao.
Izvana su se èuli prigušeni zvukovi cokula, koje stružu po podu. Oèigledno su
stražari neprestano dolazili i odlazili. U unutarnjem zatvoru odvijao se
živahan noæni život.
Inokentij je isprva mislio da æe ga držati u vruæem, uskom, sjajno
osvijetljenom boksu broj 8, i muèilo ga je što tamo nema mjesta da ispruži
noge, što ga oèi bole od svjetla, i što nema zraka za disanje. Sada je shvatio
svoju pogrešku i uvidio da æe živjeti u ovom prostranom, negostoljubivom boksu
bez broja. Zgrozio se kad je pomislio da æe mu se noge smrznuti na cementnom
podu, da æe ga stalno struganje i udaranje cipela smetati, i da æe ga
deprimirati pomanjkanje svjetla. Osjetio je neodoljivu želju da ima prozor!
Samo veoma mali prozor, kao uznièki pro-zorèiæ na opernim kulisama; ali nije
bilo èak ni toga.
Èovjek može èuti bezbrojne prièe i proèitati bezbrojne memoare o zatvoru, ali
nikad ne može zaista zamisliti kako izgleda: hodnici, stubišta, bezbrojna
vrata, stražari koji dolaze i odlaze, narednici, posluga. Veliki zatvor
Lubjanka, koji sav vrvi od noænog života, a ipak ne možeš vidjeti nigdje ni
jednog drugog zatvorenika. Bilo je nemoguæe vidjeti nekoga kao što si sam,
nemoguæe je bilo èuti kakvu neslužbenu rijeè, a izgovorilo se èak i veoma malo
službenih. Èinilo se kao da je cijelo to golemo poduzeæe budno cijele noæi
samo radi njega, da bi se bavilo samo njim i njegovim zloèinom.
Namjerni razorni efekt prvih sati u zatvoru jest da izoliraju novog
zatvorenika od njegovih drugova tako da on ne naðe nikoga tko bi ga malo
ohrabrio, i da osjeæa da se težina cijelog zamršenog aparata spustila samo na
njegova leða.
Inokentijeve misli krenule su nesretnim pravcem. Telefonski poziv, koji ga je
samo dan ranije ispunjao ponosom, kao plemenita gesta, sada mu se èinio
postupkom brzopletim i besmislenim, nalik samoubojstvu.
Sad je imao dovoljno prostora da seta gore-dolje, ali bio je iscrpljen,
izmoren postupcima, pod kojima je proveo noæ, i nije imao snage za šetnju.
Nakon nekoliko koraka sjeo je na klupu i nemoæno objesio ruke niz tijelo.
Koliko je velikih planova zakopano u ovim zidovima, zatvoreno u boksovima, i
zauvijek æe ostati nepoznato potomstvu?
Ta prokleta, dva puta prokleta preosjetljivost. Danas ili sutra Inokentij je
mogao odletjeti u Pariz, gdje bi brzo zaboravio na tog jadnika, koga je htio
spasiti... kojega, unatoè svojim naporima, na kraju i nije uspio spasiti.
Dok je zamišljao putovanje u Pariz, a naroèito prvih nekoliko dana u tom
gradu, dah mu je zastao od vrtoglave daljine i ne-
ostvarljivosti slobode. Htjelo mu se da grebe zid, da bi dao oduška svojoj
nemoæi.
Ali otvaranje vrata spasilo ga je da na taj naèin ne prekrši zatvorske
propise. Ponovo su provjeravali njegov identitet, a Inokentij im je odgovarao
kao iz duboka sna. Opet su mu zapovjedili da izaðe "sa svojim stvarima".
Buduæi da se prilièno ohladio u boksu, sada je kapu nosio na glavi, a kaput
prebacio preko ramena. Izašao je tako iz boksa, ne shvativši da bi mu to
omoguæilo da pod kaputom nosi par napunjenih pištolja ili kakav bodež.
Zapovjedili su mu da ruke uvuèe u rukave, i tek onda da gole ruke stavi iza
leða.
Opet uz pratnju pucketanja jezika, odveli su ga do stubišta blizu dizala. Bilo
bi zanimljivo zapamtiti koliko je zaokreta napravio, koliko stepenica prešao,
a tada u dokolici po sjeæanju nacrtati plan zatvora. Ali njegove percepcije
svijeta toliko su se promijenile, da se kretao okolo potpuno tupo, i do
svijesti mu uopæe nije dopiralo koliko dugo silaze tim stepenicama. Tada im je
iznenada iz nekog drugog hodnika na put stupio novi, visoki stražar isto tako
energièno pucketajuæi jezikom, kao i onaj koji vodi Inokentija. Inokentijev
stražar otvorio je iznenada vrata zelene dašèane stražarnice, koja je
ispunjavala ionako tijesno odmo-rište stubišta, gurnuo ga unutra i naslonio se
na vrata, da se ne bi sluèajno otvorila. Unutra je bilo jedva toliko mjesta da
se može stajati, a odozgo je dopiralo samo mutno svjetlo iz hodnika; stra-žara
nije imala stropa.
Prirodna ljudska reakcija bila bi da èovjek glasno protestira, ali Inokentij,
koji se veæ navikao na nerazumljiva iskušenja i šutljive postupke u Lubjanki,
mirno se pokorio: radio je ono što zatvor od njega zahtijeva.
Ali konaèno je shvatio zašto stražari u Lubjanki pucketaju jezicima! Na taj
naèin upozoravaju druge stražare da sprovode zatvorenika. Stražari ne smiju
nikako dopustiti da se zatvorenici sastanu, da ne bi jedan drugoga ohrabrivali
ma i samim pogledima.
Proveli su prvo jednog, a zatim drugog zatvorenika, pa tek tada izveli
Inokentija iz dašèare i uputili se dalje.
Tu, na posljednjim metrima puta u podzemlje, Inokentij je primijetio kako su
stepenice istrošene. Nikada nešto slièno nije vidio u životu. Ovalne šupljine
bile su izdubljene gotovo do pola svake stepenice, od strana prema sredini.
Stresao se od groze. U trideset godina koliko je nogu moralo proæi ovuda da bi
se kamen ovako izglodao! I od svake dvojice, koji su ovuda prolazili, jedan je
bio stražar, a drugi zatvorenik.
Na odmorištu su se nalazila zakljuèana vrata s malim, rešetkama optoèenim
prozorom, koji je bio èvrsto zatvoren. Ovdje je Inokentij opet doživio nešto
novo: morao je stati licem k zidu. Ipak, krajièkom oka uspio je vidjeti kako
je njegov stražar pritisnuo elektrièno zvonce, i tek tada se rešetkasti prozor
oprezno otvorio i zatvorio. Iznenada, s glasnim zveketom kljuèa, vrata su se
otvorila. Netko, Inokentiju nevidljiv, izašao je i upitao:
"Prezime?"
522
Instinktivno, Inokentij se okrenuo da pogleda osobu koja mu se obratila i
zaèas je ugledao lice koje nije bilo ni muško ni žensko, podbulo, obješeno, s
velikom crvenom brazgotinom od neke opekotine, a malo niže vidio je poruènièke
zlatne epolete.
Poruènik je povikao:
"Ne okreèi se!"
I nastavio je istim onim monotonim pitanjima, na koja je Inokentij odgovarao,
obraæajuæi se bijeloj žbuci pred svojim oèima.
Kad je utvrdio da je zatvorenik dao isti opis kao što je onaj na kartonu
arhiva, i da se još uvijek sjeæa godine i mjesta svoga roðenja, podbuhli je
poruènik pozvonio na vrata, koja je prije toga pažljivo zakljuèao. Opet se
kraèun na rešetkastom prozoru oprezno povukao, i netko je provirio kroz otvor.
Prozor se opet zatvorio, kljuè je opet zazveketao, i vrata su se otvorila.
"Naprijed!" rekao je podbuhli poruènik opeèena lica.
Ušli su i vrata su glasno za njima tresnula.
Inokentij je imao tek toliko vremena da vidi kako mu se pratioci dijele: jedan
ispred njega, jedan nadesno, jedan nalijevo - i da promotri tamni hodnik s
mnogim vratima, stolom, i por-tirskim ormariæem i još nekoliko stražara kraj
ulaza, kada mu je u tišini poruènik zapovjedio tiho ali jasno:
"Licem k zidu! Ne mièi se!"
Bio je to glup položaj: zuriti u crtu gdje se spaja maslinasta uljena boja i
bijela žbuka i osjeæati nekoliko pari neprijateljskih oèiju, koje su ti se
uprle u potiljak.
Oèigledno su provjeravali njegov karton. Tada je poruènik gotovo šapatom izdao
zapovijed koja se razgovjetno èula u dubokoj tišini:
"U treæi boks."
Inokentijev se stražar odmaknuo od stola i pazeæi da mu kljuèevi ne zvone,
pošao je nadesno niz hodnik pokriven krpenorn trakom.
"Ruke iza leða! Kreæi!" rekao je veoma tiho.
Malo dalje hodnik je zaokretao. Slijedila su zatim još dva zaokreta. Duž jedne
strane hodnika pružao se isti neutralni masli-nasto obojeni zid, a duž druge
redalo se nekoliko vrata s ulaštenim ovalnim ploèicama s brojevima: 47, 48,
49.
Ispod brojeva nalazili su se poklopci rupica za gledanje. Osjetivši toplinu od
blizine novih prijatelja, Inokentij je poželio da podigne jedan od poklopaca i
da na trenutak pritisne oko uz rupu, da pogleda u samotnièki život u æeliji.
Ali stražar ga je brzo vukao naprijed, a osim toga, Inokentija je veæ zarazila
zatvorska pasivnost - premda, èega se zapravo izgubljen èovjek još uvijek ima
bojati?
Na nesreæu za ljude, a na sreæu za njihove vladare, ljudsko je biæe tako
saèinjeno da dok god živi u njemu ima uvijek nešto više nego što mu se može
oduzeti, èak i èovjek kojega doživotno zatvaraju, koji je lišen kretanja,
neba, obitelji, imutka, može, na primjer, biti premješten u vlažnu samicu po
kazni, može ga se lišiti tople hrane, može ga se batinati, i on æe te male
dodatne kazne osjeæati jednako bolno, kao i svoj raniji pad s visina slo-
523
bode i obilja. Da bi izbjegao te konaène muke, zatvorenik poslušno slijedi
ponižavajuæi i mrski zatvorski režim, koji postepeno
ubija u njemu ljudsko biæe.
Iza posljednjeg zaokreta, vrata su se redala veoma nablizu i ulaštene ploèice
s brojevima glasile su: 1, 2, 3.
Stražar je otvorio vrata treæeg boksa širokim pokretom, kao domaæin koji želi
dobrodošlicu, što je na ovom mjestu bilo prilièno komièno. Inokentij je
primijetio humor te kretnje i pažljivije pogledao stražara. Bio je to niski,
pleæati momak, glatke crne kose i kosih uskih oèiju nalik na posjekotine.
Izgledao je prilièno zloæudno, ni njegove se oèi a ni njegove usne nisu
smiješile, ali nakon tuceta ravnodušnih lica namještenika Lubjanke, koje je
Inokentij upoznao te noæi, zlobno lice ovog posljednjeg dojmilo ga se kao
razmjerno prijazno.
Kad su ga zakljuèali u boks, Inokentij se ogledao oko sebe. Nakon jedne noæi,
veæ se smatrao struènjakom za boksove, buduæi da je imao prilike da ih
nekoliko usporedi. Ovaj novi bio je velièanstven: nešto više od metar širok,
nešto više od dva dugaèak, s podom od parketa, a gotovo sav prostor zauzimala
je dugaèka i ne previše uska drvena klupa, ugraðena u zid. Kraj vrata je
stajao mali šesterokutni drveni stoliæ, koji èak nije bio ni uzidan. Boks je
bio dakako potpuno zatvoren i bez prozora, vidio se samo mali rešetkom
pokriveni dovod zraka na stropu. Strop je bio veoma visok - cijela tri metra.
Zidovi su bili bijelo ožbukani i blještali su pod svjetlom žarulje od dvjesta
svijeæa, koja je visila u željeznom kavezu iznad vrata. Snažno svjetlo grijalo
je boks, ali
je bilo i bolno za oèi.
Znanost, kako biti zatvorenik, uèi se brzo i jednom zauvijek. Ovoga puta
Inokentij nije uopæe gajio lažnu nadu da æe dugo ostati u udobnom novom boksu.
Kada je vidio dugu golu klupu, uèenik, koji je sa svakim satom bio sve manje
uèenik, znao je da je njegov prvi problem kako da se malo naspava. Kao kakvo
mladunèe šumske zvijeri, koje je ostalo bez majke i koje uèi kako da se samo
održi na životu, Inokentij se smjesta dao na posao, da od svog kaputa napravi
prostirku, savijajuæi ovratnik od astrahana i rukave tako da saèinjavaju
uzglavlje. Smjesta se pružio na klupu. Èinila mu se veoma udobnom. Sklopio je
oèi i spremio se na spavanje.
Ali san mu nije dolazio na oèi. Prije, kad nije imao prilike da spava, uspio
je dva puta zadrijemati. Prošao je kroz sve raže iscrpljenosti. Ali ovdje,
gdje je mogao spavati, ostajao je potpuno budan. Neprekidno uzbuðenje držalo
mu je oèi otvorene, i nikako nije htjelo popustiti. Boreæi se da bi izbjegao
žaljenja i nagaðanja, Inokentij je pokušao da pravilno diše i da broji do...
Zaista je strašno kad èovjek ne može spavati, a cijelo mu je tijelo toplo i
može ispružiti noge koliko hoæe i stražar zbog nekog razloga ne otvara vrata s
treskom.
Ležao je tako pola sata i konaèno se tkivo njegovih misli stalo rasplinjavati
i neka strašna težina spopala mu je tijelo.
Ali tada se Inokentiju uèinilo da je upravo nemoguæe zaspati dok gori ovo
luðaèko svjetlo. Ne samo da je rasvjetljavalo naran-džastim sjajem mrak iza
njegovih spuštenih kapaka, nego se èinilo
524
da mu s neizdrživom snagom pritiskuje i same oène jabuèice. Ovaj pritisak
svjetla, koji Inokentij nikada prije nije iskusio, tjerao ga je u ludilo.
Prevræuæi se s boka na bok, uzalud pokušavajuæi da naðe položaj u kojem æe
izbjeæi težak pritisak svjetlosti, Inokentij je konaèno u oèaju odustao, sjeo
i spustio noge na pod. Poklopac na rupi za gledanje èesto se pomicao. Kada je
èuo, kako poklopac struže, brzo je podigao prst.
Vrata su se otvorila bez šuma. Kosooki stražar pogledao je Inokentija bez
rijeèi.
"Molim vas! Zagasite svjetlo!" rekao je Inokentij. "Zabranjeno je", rekao je
stražar neumoljivo.
"Pa onda stavite manju žarulju. Što æe vam tako jaka žarulja za ovako mali...
boks ?"
"Ne govori tako glasno", rekao je stražar tiho. I zaista, iza njegovih leða
veliki hodnik i cijeli zatvor bili su tihi poput groba. "Žarulja je onakva
kakva mora biti."
Ali ipak u njegovom bezizražajnom licu vidjelo se nešto živo. Kad je iscrpio
tu temu i shvatio da æe se vrata zatvoriti, Inokentij je upitao:
"Dajte mi malo vode."
Kosooki stražar je kimnuo glavom i tiho zakljuèao vrata. Neèujno se odmaknuo
od boksa po traci od jute. Kad se vratio, kljuè jedva da je zveknuo, a on je
poput duha stajao na vratima s lonèiæem vode u rukama. Kao i onaj na prvom
katu, lonèiæ je imao sliku maèke, ali ova nije nosila naoèari, nije imala
knjige i u njenoj blizini nije bilo ptice.
Inokentij je s užitkom ispio vodu. Izmeðu gutljaja gledao je stražara, koji
nije odmah otišao, nego je samo donekle pritvorio vrata, onoliko koliko su mu
ramena dozvoljavala i protiv svih propisa namignuo mu i tiho ga upitao:
"Tko si bio prije?"
Kakav èudan osjeæaj kad te prvi puta u toku cijele noæi oslovi ljudsko biæe!
Zaprepašten živahnim tonom pitanja, iako ga je stražar tek kradomice
promrmljao, i opèinjen nemilosrdnim "bio" i "prije", Inokentij je povjerljivo,
kao kakav zavjerenik, rekao stražaru šapatom:
"Diplomat. Državni savjetnik."
Stražar je suæutno kimnuo glavom, i rekao:
"A ja sam bio mornar na Baltiku." Tada je dodao sporije: "Zašto si ovdje?"
"Ne znam ni sam", rekao je Inokentij, iznenada oprezan. "Ništa posebno."
Stražar je opet suæutno kimnuo.
"Tako svi isprva kažu", izjavio je. I sa zbunjenim izrazom na licu doda:
"Hoæeš li... pišati?"
"Ne sada", rekao je Inokentij, slijep kao i svaki novajlija, ne znajuæi da je
ta ponuda najveæa usluga u stražarevoj moæi i jedna od najveæih privilegija na
zemlji, nedohvatljiva zatvorenicima, osim kada to propisi odreðuju.
525
Nakon ovako plodne konverzacije, vrata su se zatvorila i Ino-kentij se opet
ispružio po klupi, boreæi se protiv pritiska svjetla na nezaštiæene kapke.
Pokušao je pokriti oèi rukom, ali mu je ruka utrnula. Mogao je možda saviti
rupèiæ i njime pokriti oèi, ali gdje mu je sada rupèiæ? Ah, zašto ga nije
podigao s poda? Kakva je budala bio još sinoæ!
Male stvari - rupèiæ, prazna kutija šibica, komadiæ grubog konca, bakelitno
dugme - to je zatvorenikovo najveæe blago. Uvijek doðe trenutak kada se nešto
od toga pokaže nenadoknadivim i spasonosnim.
Iznenada su se vrata otvorila. Kosooki stražar ugurao je u Inokentijev naruèaj
madrac s crvenim prugama. Kakvo èudo! Ne samo da Lubjanka ne prijeèi
zatvorenicima da spavaju: ona se brine za njihovu udobnost. U madrac su bili
zamotani mali jastuk od perja, jastuènica i plahta - obje s odštampanim
slovima UNUTARNJI ZATVOR - i siva deka.
Pravi blagoslov! Sada æe spavati! Njegovi prvi dojmovi u zatvoru bili su
previše crni. Predosjeæajuæi užitak on je po prvi puta u svom životu uvukao
jastuk u jastuènicu vlastitim rukama, i prostro plahtu. Madrac je djelomièno
visio preko ruba klupe. On se skinuo, legao, pokrio oèi rukavom bluze, pa ga
sada svjetlo nije uopæe smetalo. Poèeo je tonuti u dubok, dubok san.
Ali vrata su se otvorila s treskom i stražar je rekao:
"Vadi ruke ispod æebeta."
"Što vam to treba?" povikao je Inokentij, na rubu suza. "Zašto ste me
probudili? Pa jedva sam zaspao."
"Ruke van", ponovio je stražar hladno. "Ruke se moraju vidjeti."
Inokentij je poslušao, ali više nije bilo tako jednostavno zaspati s rukama
povrh æebeta. Bilo je to dijabolièko pravilo. Prirodan je, duboko ukorijenjen,
iako ne uvijek zamijeæen, obièaj èovjeka da ruke skriva dok spava, da ih
pritiskuje uz tijelo.
Inokentij se prevrtao i bacakao dugo vremena, privikavajuæi se novom
poniženju. Ali na kraju krajeva san je poèeo i to pobjeðivati. Slatka opojna
maglica polako mu je obuzimala svijest.
Iznenada je doprla do njega buka iz hodnika: dolazila je sve bliže i bliže.
Udarali su po vratima. Stalno su ponavljali iste ne-razgovjetne rijeèi. I evo
- sada su kod susjednih vrata. A tada su se otvorila i Inokentijeva vrata.
"Buðenje!" neumoljivo je najavio mornar s Baltika.
"što vam je? Zašto?" zaurlao je Inokentij. "Cijele noæi nisam spavao."
"Takav je propis! U šest sati buðenje!" rekao je mornar i pošao dalje.
U tom trenutku Inokentij je osjetio potrebu za snom s naroèitom snagom. Ponovo
je legao na postelju i èvrsto zaspao gotovo smjesta.
Ali isto tako brzo, kosooki stražar otvorio je vrata s treskom i ponovio:
526
"Buðenje! Buðenje! Savijaj madrac."
Inokentij se podboèio na lakat i kroz maglu pogledao svoga muèitelja, koji mu
se prije jednog sata èinio pristojnim ljudskim biæem.
"Ali ja nisam spavao, zar ne razumiješ?" "Ne znam ja ništa o tome."
"Ali ako sada savijem madrac i ustanem, što æu raditi?" "Ništa. Sjediti." "Ali
zašto?"
"Zato što je šest sati, rekao sam ti." "Onda æu spavati stojeæi." "Ne po danu.
Ja æu te probuditi."
Inokentij je uhvatio glavu rukama, ljuljajuæi se naprijed, natrag. Traèak
suæuti kao da se pojavio na licu kosookog stražara. "Hoæeš li se umi ti?"
"Pa... da, hoæu", rekao je Inokentij, promijenivši mišljenje. I posegnuo je za
svojim odijelom.
"Ruke iza leða! Marš."
Praonica je bila odmah iza ugla. Kada je izgubio svaku nadu da æe moæi spavati
u satima koji dolaze, Inokentij je skinuo košulju i poèeo se do pasa prati
hladnom vodom. Prolijevao je obilno vodu po cementnom podu goleme hladne
praonice. Vrata su bila zatvorena, stražar ga nije smetao.
Možda je zaista ljudsko biæe, ali zašto ga je onda tako zlobno zaboravio
obavijestiti da je buðenje u šest?
Hladna je voda sprala s njega otrov umora. U hodniku se pokušao raspitati za
doruèak. Stražar mu je zabranio da govori, ali kad su došli u boks rekao mu
je:
"Nema doruèka."
"što time misliš? što æe onda biti?"
"U osam sati dobit æeš sljedovanje, pa šeæer i èaj."
"Što je sljedovanje?"
"Samo kruh."
"A kad æe biti doruèak?"
"Doruèka nema. Prvo dolazi ruèak."
"I ja moram neprestano sjediti?"
"Dosta je razgovora."
Veæ je gotovo sasvim zatvorio vrata, kad je Inokentij podigao prst.
"što je sad, što još hoæeš?" upitao je baltièki mornar opet otvarajuæi vrata.
"Odsjekli su mi dugmeta i rasporili mi podstavu bluze. Tko æe mi to sašiti?"
"Koliko dugmeta?"
Prebrojali su dugmeta kojih nema.
Vrata su se zatvorila, ali uskoro su se opet otvorila, èuvar mu je dao iglu,
nekoliko komadiæaka konca, i nekoliko koštanih, bakelitnih i drvenih dugmeta
razlièite velièine.
"što æe mi to? To nisu ona koja su mi odsjekli."
"Uzmi ih! Nema više èak ni takvih!" dreknuo je stražar.
I po prvi put u životu Inokentij je stao šivati. Isprva nije znao da treba
navlažiti vršak konca, da bi ga se moglo provuæi kroz ušicu igle, niti kako
treba napraviti èvor, kad završi. Buduæi da nije mogao upotrijebiti iskustvo
nakupljeno kroz tisuæu godina, on je ponovo sam za sebe izmislio šivanje.
Mnogo se puta ubo u prst, i njegove osjetljive jagodice poèele su ga boljeti.
Trebalo mu je dugo vremena da zašije podstavu bluze, i da izravna futer
kaputa. Mnoga je dugmeta sašio na kriva mjesta, tako da mu se uniforma, kad ju
je zakopèao, na sve strane zatezala.
Ali ovaj spori usredotoèeni posao ne samo da je Inokentiju skraæivao vrijeme,
nego ga je i potpuno smirio. Njegovi su se osjeæaji sredili, i on više nije
trpio od straha i oèaja. Veæ je jasno shvaæao da èak ni ovaj legendarni ponor
užasa, zatvor Velika Lub-janka nije toliko strašan, i da ovdje isto mogu
živjeti ljudi od krvi i mesa. Ah, kako bi ih volio upoznati!
Evo èovjeka koji nije spavao cijele noæi, koji nije jeo, èiji je život
smrvljen u prašinu u roku od desetak sati, a uspio je iznenada da doðe do onog
drugog daha kakav dobiva atletièar kad proðe krizu i zahvaljujuæi kojem
njegovo napregnuto tijelo može nastaviti trku bez umora.
Novi stražar mu je oduzeo iglu.
Tada su mu donijeli komad od oko pola kilograma vlažnog crnog kruha - s
dodatnom klinastom kriškom, da bi se dopunila težina propisane porcije - i
dvije okrhnute kockice tvrdog šeæera.
Nasuli su mu vruæi èaj u lonèiæ sa slikom maèke i obeæali da æe mu kasnije
dati još.
Sve je to znaèilo da je osam sati, 27. prosinca.
Inokentij je bacio cjelodnevnu porciju šeæera u šalicu i poèeo ga miješati
prstom. Ali voda je bila tako vruæa da mu prst nije mogao izdržati. Tada je
miješao èaj vrteæi lonèiæem, ispio i podigao ruku da zamoli još. Jelo mu se
nije nimalo.
Stresavši se od užitka, Inokentij je popio drugi lonèiæ, bez šeæera, uživajuæi
u samoj aromi èaja.
Njegove su se misli razbistrile do jasnoæe kakvu nikada prije u životu nije
doživio.
Stao je koraèati uskim prolazom izmeðu klupe i zida, u oèekivanju posljednje
bitke. Tri kratka koraka naprijed, tri kratka koraka natrag.
Još jedna od epikurovih misli - koju bi se vrlo teško moglo juèer na slobodi
bilo shvatiti, bilo pobijati - pojavila mu se u mozgu:
"Unutarnji osjeæaj zadovoljstva i nezadovoljstva najveæe je mjerilo dobra i
zla."
To znaèi, prema Epikuru, da je ono što se èovjeku sviða dobro, a ono što mu se
ne sviða zlo.
Filozofija divljaka.
528
Staljin uživa u ubijanju - znaèi li to da je ubijanje za njega vrlina? I
buduæi da èinjenica što je èovjek zatvoren zbog toga što je pokušavao nekoga
spasiti nije na kraju krajeva dovela ni do kakva zadovoljstva, znaèi li to da
je zla?
. . ,^e! Dobro * zl° su sada za Inokentija bili opipljivi i odreðeni i
vidljivo su se razlikovali jedno od drugog, po ovim svijetlosivim 5o ™oæ-P°
°Vim maslinastim zid°vima, po ovoj prvoj zatvor-
S ovih visina borbe i patnje, do kojih se Inokentij uzdigao
djeteta* Star°Sa fil°ZOfa Èlnila mU Se ka° blebetanJe miog Vrata su
tresnula.
"Prezime?" iznenada je upitao novi stražar azijatska lica.
"Volodin."
"Na ispitivanje! Ruke iza leða!"
nrtJv01^ jL !,tavi° mke iza sebe" * držeæi SIavu vis°ko, kao ptica kada pije
vodu, izašao je iz boksa.
N
34 U prvom krugu
529
85
JUTRO KAZNE ZA MUŠKETIRE
I u šaraški je bilo vrijeme doruèku i jutarnjem èaju.
Ovaj dan, u kojem rani jutarnji sati nisu predskazivali ništa osobito, bio je
isprva neobièan samo po tome što je stariji poruènik Šusterman maltretirao sve
oko sebe; upravo kad je trebalo da preda dužnost u svojoj smjeni pokušao je
sprijeèiti zatvorenike da spavaju i nakon buðenja. Vani je bilo neugodno.
Nakon juèerašnje jugovine, noæu je stegao jaki mraz i staza je bila pokrivena
ledom. Mnogi zekovi su izašli, kližuæi se obišli jedan krug i vratili se u
zatvor. U sobama su neki zekovi sjedili na donjim ležajevima. Drugi su sjedili
na gornjim, mašuæi obješenim nogama, ili sjedeæi po turski podvijenih nogu.
Nisu se nimalo žurili da ustanu; èešali su se po prsima, zijevali i poèeli
ranije nego obièno mrzovoljno zavitlavati jedan drugoga i praviti mraène
viceve na raèun svoje nevoljne sudbine. Preprièavali su snove - omiljela
zabava zatvorenika.
Ali dok je meðu tim snima bilo onih uobièajenih, o tome kako èovjek prelazi
preko uskoga mosta iznad mutne rijeke ili kako navlaèi visoke èizme, ni jedan
od snova nije predskazao transport iz logora.
Toga je jutra Sologdin izašao kao obièno da pili drva. U toku noæi držao je
prozor djelimièno otvoren, i prije nego što je otišao do gomile drva, otvorio
ga je širom.
Rubin, koji je imao ležaj uz isti prozor, nije rekao ni rijeèi Sologdinu.
Kasno je bio legao i opet je patio od nesanice. Osjetio je hladan propuh od
prozora, ali nije prosvjedovao protiv te neprijateljske geste. Umjesto toga
obukao je svoj podstavljeni kaput i krznenu kapu sa spuštenim naušnjacima, i
odjenuvši se tako, pokrio je glavu æebetom i ležao zgrèen, ne ustajuæi za
doruèak, ne obraæajuæi pažnje na šustermanove prijekore i na opæu buku u sobi,
oèajnièki pokušavajuæi da produži propisane sate sna.
Potapov, koji se spustio s gornjeg ležaja i pošao u šetnju, našao se prvi na
doruèku. Veæ je popio èaj, napravio krevet u obliku potpuno pravilnog
paralelograma i sjeo na nj èitajuæi
530
novine. Ali u dubini duše žudio je da poðe na posao. Danas je trebalo ispitati
jedan zanimljivi dio aparature, koji je sam sastavio.
Za doruèak je bila kaša od prosa i s tog razloga mnogi zeko vi nisu htjeli
doruÈkovati.
Gerasimoviè je ipak sjedio u blagovaonici dugo vrijeme, pažljivo i sporo
stavljajuæi male žlièice prosene kaše u usta. Iz suprotnog ugla poluprazne
blagovaonice Neržin mu je kimnuo, sjedajuæi sam za stol i jeduæi bez apetita.
Završivši doruèak, Neržin se popeo na vlastiti ležaj da tu provede posljednjih
petnaest minuta slobodnog vremena. Ležao je i gledao u luk stropa.
Soba je šumjela od razgovora o Ruskinoj sudbini. On se prošle noæi nije vratio
i zekovi su znali da je uhapšen i zatvoren u mali mraèni kavez u upravnoj
zgradi.
Nisu govorili otvoreno, nisu ga glasno nazivali dvostrukim uhodom, ali to se
razumijevalo. S obzirom na to da se njegova kazna nije mogla poveæati, i da mu
se ne može dati još jedan rok povrh onoga koji ima, oni su raspravljali neæe
li se njegovih dvadeset pet godina popravnog radnog logora pretvoriti u
dvadeset pet godina samice. Specijalni zatvori, koji se sastoje iskljuèivo od
samica, gradili su se te godine, i osuda na samotnu robiju sve više je i više
dolazila u modu. Dakako, šikin neæe podiæi optužbu protiv Ruske zbog toga što
je dvostruki špijun. Ali ono što je èovjek skrivio i ono zbog èega ga
stavljaju pod sud ne mora nužno biti isto. Uhodu, na primjer, mogu optužiti
zbog toga što ima crnu kosu i odrediti mu kaznu kakva veæ sljeduje crnokose
ljude.
Neržin nije znao razmjere Ruskine prisnosti s Klarom i tako nije bio siguran
smije li s njome razgovarati i malo je ohrabriti. I kako bi mu to moglo poæi
za rukom?
Usred opæeg smijeha, Rubin je odbacio æebe i sjeo na postelju u krznenoj kapi
i podstavljenom kaputu. On je uvijek veoma dobroæudno primao smijeh, koji je
namijenjen njemu osobno. Skidajuæi kapu, ali zadržavajuæi kaput i ne ustajuæi
da se obuèe - što je sada bilo posve besmisleno, kada je veæ prošlo vrijeme
odreðeno za šetnju, pranje i doruèak - on je zamolio da mu netko natoèi èašu
èaja. Sjedeæi tako, slijepljene i rašèupane brade, gurao je u usta bijeli kruh
i maslac i zalijevao ih vruæom tekuæinom, a da toga uopæe nije bio svjestan.
Prije nego je uspio ras-trljati san s oèiju, veæ se udubio u nekakav roman
Uptona Sin-claira koji je držao slobodnom rukom, dok je u drugoj držao èašu.
Bio je u najmraènijem moguæem raspoloženju.
U šaraški su se odvijali jutarnji obilasci. Mlaði poruènik je ušao. On je
prebrojavao zatvorenike, a šusterman je èitao dnevnu zapovijed. Ušavši u
polukružnu sobu, šusterman je objavio:
"Pažnja! Zatvorenici se ovime obavještavaju da nakon veèere nikome neæe biti
dopušteno da ide u kuhinju po vruæu vodu. Stoga nemojte optereæivati dežurnog
molbama u tom smislu!
"èija je to zapovijed?" vrisnuo je Prjanèikov, skoèivši iz spilje dvostrukog
ležaja.
531
"Šefova", odgovorio je Šusterman važno.
"Kad je izdana?"
"Juèer."
Prjanèikov je stegnuo šake i zatresao svoje mršave ruke iznad glave kao da
doziva upomoæ i samo nebo.
"To nije moguæe!" prosvjedovao je bijesno. "U subotu naveèer sam ministar
Abakumov obeæao mi je da æe noæu biti kipuæe vode za èaj. To nije èak ni
logièno! Na koncu konca mi radimo do ponoæi.
Odgovorio mu je val smijeha.
"Onda nemoj raditi do ponoæi, budalo jedna", zagrmio je Dvojetjosov.
"Ne možemo držati noænog kuhara", objasnio je Šusterman trijezno.
Zatim je šusterman uzeo otipkani popis od mlaðeg poruènika.
"Pažnja!" najavio je prijeteæim glasom. Svi su smjesta zašutjeli. "Niže
navedeni neæe se jutros javiti na rad nego æe se pripremiti za transport. Iz
ove sobe: Horobrov, Mihajlov, Neržin, Semuškin! Skupite sve predmete državnog
porijekla da ih vratite intendanturi.
Dva su oficira na to izašla.
Èetiri imena, koja su navedena, sada su poput vira bili okruženi svim ljudima
u sobi.
Zekovi su ostavili èaj, ostavili nedojedene sendvièe, i sabrali se na okup.
Èetvorica izmeðu njih dvadeset petorice bila je neobièno velika žetva žrtava.
Svi su govorili u jedan glas; glasovi ohrabrenja miješali su se s glasovima
potištenosti i s glasovima koji su buèno davali oduška bijesu. Neki su stajali
na gornjim ležaj evima i razmahivali rukama, drugi su se hvatali za glavu,
treæi su se svaðali, busajuæi se u grudi. Neki su vadili jastuke iz
jastuènica. Cijela se soba pretvorila u takav pakao jada, pokornosti, gnjeva,
izazova, pritužbi, proraèuna, da je Rubin ustao sa svog ležaja onakav kakav
jest, u podstavljenom kaputu i donjim gaæama i zaurlao iznad buène zbrke
tentorskim glasom:
"Povijesni dan u šaraški! Jutro kazne za mušketire!"
I razmahnuo je rukama iznad glava sviju prisutnih.
Njegova predstava nije nikako znaèila da se on raduje transportu zatvorenika.
On bi se isto tako razmetljivo našalio da se radilo o njegovom vlastitom
odlasku. Ali ništa nije bilo tako sveto, a da bi se on mogao suzdržati od svog
vlastitog tipa komentara.
Transport je prekretnica u zatvorenikovu životu, isto tako sudbonosna kao što
je rana za vojnika. Rana može biti laka ili teška, može se zalijeèiti ili
ispasti kobna: konaèno odredište transporta može biti blizu ili daleko, može
biti boljitak ili smrt.
Kad èovjek èita što Dostojevski kaže o užasima života u zatvorima za teške
robijaše, iznenadi se kako su mirno ti zatvorenici odslužili svoj rok. Po
deset godina ne bi doživjeli ni jedan jedini transport.
Zek živi na jednom mjestu, navikne se na svoje drugove, na rad, na
pretpostavljene. Bez obzira na to koliko mu može biti
532
strana želja za sabiranjem i posjedovanjem stvari, neizbježno je da ipak
štošta nakupi: on ima kartonski kovèeg koji su mu poslali iz slobode, ili
drveni koji je sam naèinio u logoru; ima okvir s fotografijom svoje žene ili
kæeri; ima papuèe naèinjene od starih krpa, koje nosi kad se seta kroz baraku
i skriva ih od svakodnevnih pretresa; možda je tu i tamo došao do rezervnog
para pamuènih hlaèa ili sluèajem nije vratio neke stare cipele; uspio je da
sve to sakrije, da zagura u kakvu rupu, od jedne provjere inventara do druge.
Ima èak vlastitu iglu, i vlastita dugmeta koja je sam èvrsto prišio. Možda ima
èak i jedno ili dva rezervna dugmeta. Nešto je malo duhana u njegovoj
duhankesi.
Ako je kicoš ima nešto praška za zube i povremeno zube pere. Sabire svežanj
pisama svoje obitelji, dokopa se nekako vlastite knjige: trgujuæi njome
uspijeva proèitati sve knjige u zatvoru. Ali transport pogaða krhku graðu
njegova života poput groma - uvijek bez upozorenja, uvijek ga uhvati na
spavanju objava, koja se odgaða do posljednjeg moguæeg trenutka. On žurno trga
obiteljska pisma i baca komadiæe papira u zahod. Ako je odreðeno da se
transport odvija crvenim stoènim vagonima, stražari konvoja odsijeku mu sva
dugmeta i bace njegov duhan i prašak za zube u vjetar, zato što bi ih on mogao
upotrijebiti da zaslijepi stražara, kad bi putom pokušao pobjeæi. Ako se
upotrebljavaju starinski putnièki vagoni, stražar æe mu bijesno zgnjeèiti
kovèeg, koji se ne može smjestiti u uski prostor za prtljag, i time æe ujedno
slomiti i okvir slike. U svakom sluèaju oduzet æe mu knjigu koja je zabranjena
u transportu, iglu koja se može upotrijebiti da se raspile rešetke ili da se
zakolje stražar, papuèe od krpe bacit æe mu kao smeæe, i oduzet æe mu rezervni
par hlaèa.
Tako oèišæen od grijeha vlasništva, od svake naklonosti prema sreðenom životu,
ili èežnje za buržujskim udobnostima, koje je pravedno osudio i sam Èehov,
osloboðen isto tako prijatelja i prošlosti, zek stavlja ruke iza leða i u redu
èetvorice svojih drugova (korak lijevo ili desno i stražari æe pucati bez
upozorenja), okružen psima i stražarima, on odlazi k željeznièkom vagonu.
Svi ste ga vi vidjeli u tom trenutku na željeznièkoj postaji, ali u vašoj
kukavièkoj pokornosti okrenuli ste oèi, okrenuli mu leða. Da niste postupili
tako, dežurni bi vas èasnik mogao osumnjièiti i pritvoriti.
Zek ulazi u vagon, koji se zatim zakapèa iza poštanskog vagona, èvrsto
zagraðen rešetkama s obje strane, nedostupan na peronima postaja svima koji bi
mogli pokušati da pogledaju unutra, vagon se kreæe po redovitom željeznièkom
voznom redu, zakraèunat, zagušljiv, noseæi svoj gusto stisnuti teret, zajedno
sa stotinama uspomena, nada i strahova.
Gdje ih odvode? To im nitko ne kaže. Što zeka èeka na njegovom odredištu?
Rudnik bakra? Sjeèa drva i pilana? Ili neka daleka zemljoradnièka operacija,
gdje je bar povremeno moguæe ispeæi malo krumpira ili gdje se èovjek može
barem do sita najesti stoène repe? Hoæe li zek dobiti skorbut ili distrofiju
veæ prvih mjeseci na nekoj cestogradnji? Ili æe imati sreæe da mu pomogne neki
poznanik ili da se dokopa posla kao pomoænik u bolnici, kao
533
poslužnik u barakama ili èak kao desna ruka kakvog intendanta? Hoæe li mu
dozvoliti, tamo gdje ga odvode, da se dopisuje? Ili æe njegova obitelj ostati
bez pisama u toku dugih i dugih godina, i povjerovati da je mrtav?
Možad neæe ni stiæi na odredište. U stoènom vagonu može umrijeti bilo od
dizenterije, bilo od gladi, jer æe zekove transportirati šest dana bez kruha.
Ili æe ga stražar premlatiti, jer je netko pokušao pobjeæi. Ili æe, možda, na
kraju putovanja u negrijanim vagonima, iz njih izbaciti samo smrznute ležine
zekova poput cjepanica.
Crveni transporti trebaju katkad po mjesec dana da stignu do srca Sibira.
Spomeni se, o gospode, onih koji nisu stigli!
Premda æe vlasti u šaraški postupati blago s njima kad budu odlazili, i
dopustiti im èak da zadrže i vlastite britve, dok ne doðu do prvog zatvora,
ova pitanja optereæivala su poput vjeènog mraka srca ovih dvadeset zekova
kojima su rekli da se pripreme za transport toga utorka ujutro.
Za njih je poluslobodni bezbrižni život u šaraški završio.
534
86
ZBOGOM, ŠARAŠKO!
Iako je Neržin bio zaokupljen neposrednim brigama, koje je izazvao njegov
odlazak, u njemu se rodilo uvjerenje, koje je svakog trenutka postajalo sve
intenzivnije, da on mora, kao za oproštaj, napraviti majoru šikinu zaista
neugodnu scenu. I tako kada je zvono zazvonilo, pozivajuæi na posao, unatoè
zapovijedi da ostane u spavaonici, on je kao i ostali zekovi koji nisu na
popisu za transport izjurio kroz vrata šaraške. Poletio je na treæi kat i
pokucao na šikinova vrata. Rekli su mu da uðe.
šikin je sjedio mrk i mraèan za svojim stolom. Od juèer je nešto u njemu
prepuklo. Jednom nogom stajao je iznad ponora, a znao je dobro kako je to kad
èovjek ostane bez tla pod nogama. Njegova mržnja prema djeèaku nije mogla naæi
izravnog i brzog oduška. Najviše što je šikin mogao uèiniti - i najmanje
opasno za njega samog - bilo je da Doronina propusti malo kroz šake u samici,
da mu zacrni malo dosje, a zatim da ga pošalje natrag u Vorkutu. Tamo æe s
dosjeom, koji æe šikin poslati s njim kad ga malo obradi, svakako dospjeti u
specijalnu kažnje-nièku brigadu i uskoro æe otegnuti papke. Posljedice æe biti
iste, kao da su mu sudili i osudili ga na strijeljanje.
Sad, kad je zapoèela jutarnja koloteèina, on je odgaðao da pozove Doronina na
ispitivanje, jer je oèekivao prosvjede i poteškoæe od ljudi koji su odreðeni
za transport. I imao je pravo. Ušao je Neržin.
Major Šikin nikada nije mogao podnositi ovog mršavog nepri-jaznog zeka s
ukoèenim ponašanjem i sitnièavim poznavanjem zakona, šikin je nagovarao
Jakonova veæ odavno da pošalje Neržina u transport, i on je sada primijetio
Neržinov neprijateljski izraz sa zlobnim zadovoljstvom, pretpostavljajuæi da
je ovaj došao da zahtijeva razlog zbog kojega ga se šalje iz šaraške.
Neržin je posjedovao prirodan dar da oblikuje pritužbu u nekoliko izražajnih
rijeèi i da je gorljivo izrekne u onom kratkom djeliæu sekunde koliko je
otvoren prozorèiæ za davanje hrane na vratima æelije, ili da je ispiše na
mekom toaletnom papiru, kojim
535
zatvor opskrbljuje zatvorenike da bi na njemu mogli pisati deklaracije. Nakon
pet godina zatvora, on je uspio izgraditi posebno odluèan naèin govora s
pretpostavljenima - meðu zekovima takav se naèin nazivao "kulturni
bezobrazluk". Njegove su rijeèi bile pristojne, ali mu je ton bio povišen i
ironièan - ton kakvim stariji razgovaraju s mlaðima. Ali nije bilo naèina da
se tome naðe bilo kakav prigovor.
"Graðanine majore", rekao je još s vrata, "došao sam da dobijem knjigu koja mi
je nezakonito oduzeta. Imam razloga da smatram da je šest tjedana dovoljno
dugo, kad se uzme u obzir stanje komunikacija u Moskvi, da se sazna da knjiga
nije zabranjena od cenzure.
"Knjiga?" uskliknuo je šikin, jer se u prvi èas nije mogao sjetiti da kaže
išta pametnije. "Kakva knjiga?"
"Isto sam tako uvjeren", nastavio je Neržin, "da vi znate o kakvoj knjizi
govorim. Radi se o sabranim djelima Sergeja Jese-njina u džepnom izdanju "Male
biblioteke pjesnika"."
"Jesenjin?" uskliknuo je major šikin, odgurnuvši stolicu, kao da se tek sada
sjetio tog sramotnog imena, i da ga je to zgrozilo. Njegova siva kratko
ošišana lubanja izražavala je negodovanje i odvratnost. "Kako se usuðujete
pitati za Jesenjina?"
"A zašto ne? Objavljen je ovdje, u Sovjetskom Savezu."
"To nije nikakav razlog."
"Osim toga, objavljen je 1940. Drugim rijeèima, ne u zabranjenom razdoblju
izmeðu 1917. i 1938."
Šikin se namrštio.
"Gdje ste èuli za takvo razdoblje?"
Neržin je odgovorio sažeto kao da je odgovor nauèio napamet:
"Jedan od logorskih cenzora mi je to vrlo ljubazno objasnio. Prilikom
pretpraznièke pretrage, oduzeli su mi Daljev rjeènik, na osnovu toga što je
objavljen 1935. i prema tome mora se podvræi najpažljivijem provjeravanju. Ali
kada sam cenzoru pokazao da je moj primjerak taèna kopija izdanja iz 1881. on
mi je spremno vratio knjigu i objasnio mi da nema nikakvih prigovora
predrevolucionarnim izdanjima, jer "neprijatelji naroda nisu u to vrijeme još
djelovali". Na nesreæu po vas, ovaj Jesenjin je objavljen 1940."
Šikin je zadržao dostojanstvenu šutnju. A tada je tvrdoglavo rekao:
"Vrlo dobro. Ali jeste li vi proèitali knjigu? Jeste li je cijelu proèitali?
Možete li to izjaviti napismeno?"
"Po paragrafu 95. Kriviènog zakonika SSSR-a vi nemate nikakvih prava da u
danom sluèaju zahtijevate moj potpis. Ja to mogu izjaviti usmeno: imam
nesretni obièaj da èitam knjige koje su moje vlasništvo, i obratno, da èuvam
knjige koje èitam."
Šikin je prijeteæi raskrilio ruke.
"Tim gore po vas."
Namjeravao je da ovdje naèini znaèajnu stanku, ali Neržin je brzo uskoèio.
"I tako da sumiram, ponavljam svoj zahtjev: u skladu s taè-kom sedmom Odsjeka
B zatvorskih pravila, molim vas da mi vratite knjigu, koja mi je nezakonito
oduzeta."
536
Trepæuæi pod ovom bujicom rijeèi, Šikin je ustao. Dok je sjedio za stolom,
njegova velika glava stvarala je dojam da je krupan, ali kad bi ustao èinilo
se kao da se skuplja, jer su mu ruke i noge bile veoma kratke. Žareæi se od
bijesa, približio se ormaru, otkljuèao ga i izvukao lijepi mali svezak
Jesenjina sa žutim lišæem topole na ovitku.
U knjizi je oznaèio nekoliko mjesta. Izvalio se udobno kao i prije u
naslonjaè, ne nudeæi Neržina da sjedne, i poèeo je sporo razgledavati mjesta
koja je obilježio. Neržin je mirno sjeo, oslo-nivši ruke o koljena. Promatrao
je šikina nepomiènim, upornim pogledom.
"Evo ovdje, slušaj ovo", rekao je major s uzdahom i poèeo je èitati bez
osjeæaja, gnjeèeæi glazbu poezije kao kakvo tijesto: "O, dlanovi mrtvi,
dlanovi tuði, Meðu vama æe pjesme moje umrijeti! Samo æe vlati vaši tugovati
Za gospodarom starim.
O kakvom on to gospodaru govori? O èijim dlanovima?" Zatvorenik je pogledao
debele bijele ruke policajca. "U klasnom smislu Jesenjin je bio èovjek
ogranièen, i mnogo stvari nije uopæe razumio", rekao je Neržin suæutno,
napuæivši usne. "Kao Puškin i kao Gogolj ..."
U Neržinovom glasu èulo se nešto novo, što je natjeralo šikina da ga pogleda
sa strahom. U nazoènosti zekova, koji ga se ne boje, Šikin je sam osjeæao
potajni strah: uobièajeni strah dobro odjevenih ljudi, kojima sve ide kao po
loju, kad se susretnu s ljudima, koji su loše odjeveni i kojima ide od zla
nagore. U takvom trenutku njegova vlast nije bila dovoljno adekvatna obrana.
Za svaki sluèaj, ustao je i napola otvorio vrata.
"A što kažete na ovo?" upitao je, vrativši se naslonjaèu i èitajuæi:
"Bijelu sam ružu i krastaèu crnu vjenèati htio na zemlji... Eto. Na što on
ovdje cilja?"
Neznatni trzaj zatresao je zatvorenikov zategnuti vrat.
"Veoma jednostavno", odgovorio je. "Ne može se pomiriti bijela ruža istine s
crnom krastaèom zloèina."
Poput crne krastaèe kratkoruki, debeloglavi, tamnoputi policajac sjedio je s
njime licem u lice.
"Uostalom, graðanine majore", Neržinove su rijeèi i dalje brzo tekle, "ja
nemam vremena da sada s vama zalazim u književne interpretacije. Stražar me
èeka. Prije šest tjedana rekli ste da æete zatražiti od cenzure, od Glavlita,
mišljenje. Jeste li to uèinili?"
šikinova su se ramena trgnula i on je s treskom sklopio knjigu.
"Ne moram ja vama polagati raèune! Neæu vam vratiti knjigu. Uostalom, neæe vam
dopustiti da je ponesete sa sobom."
Neržin se bijesno podigao, ne skidajuæi oèiju s Jesenjina. Sjeæao se kako su
ga nježne ruke njegove žene jednom držale i kako je u njemu napisala:
537
Sve što si izgubio, vratit æe ti se! Neka tako bude!
Bez i najmanjeg napora rijeèi su mu potekle s usnica:
"Graðanine majore! Nadam se da niste zaboravili kako sam dvije godine
zahtijevao od ministarstva državne sigurnosti poljske zlote, koje su mi
nezakonito oduzeli. Iako su svotu dvadeset puta provjeravali do posljednje
kopjejke, na kraju sam je ipak dobio preko Vrhovnog sovjeta. Nadam se da niste
zaboravili moj zahtjev da se pet grama prosijanog brašna, koje zakon
propisuje, stvarno i dijeli zatvorenicima. Meni su se smijali, ali ja sam to
ostvario! A ima i drugih sluèajeva. Upozoravam vas: neæu vam dati tu knjigu.
Umirat æu u Kolimi - ali makar i s onu stranu groba, ja æu vam je oteti!
Ispunit æu poštanske sanduèiæe svih centralnih komiteta i ministarskih savjeta
pritužbama protiv vas. Vratite mi je radije milom."
I zaista, major službe sigurnosti popustio je pred tim osuðenim bespomoænim
zekom, kojega šalju u polaganu smrt. On se zapravo raspitao kod Glavlita i
obavijestili su ga, na njegovo iznenaðenje, da knjiga nije službeno
zabranjena. Službeno! Njegovo profinjeno èulo njuha govorilo je šikinu da je
to svakako propust i da se knjiga bez svake sumnje mora zabraniti. Ali je ipak
ispadalo da se mora zaštititi od optužbi ovog neumornog stvaratelja neprilika.
"U redu", složio se major. "Vratit æu vam je. Ali neæemo vam dopustiti da je
ponesete sa sobom."
Neržin je pobjedonosno izašao na stube, držeæi dragocjenu knjigu u sjajnim
žutim koricama. Bio je to simbol uspjeha u trenutku kad se sve drugo rušilo.
Na stubištu je sreo grupu zatvorenika koji su raspravljali
0 posljednjim dogaðajima. Siromaha je bio meðu njima, držeæi govor tihim
glasom, da njegove rijeèi ne bi doprle do uprave:
"što to rade? Ovakve ljude šalju u transport! Zašto? A što je s Ruskom
Doroninom? Koja ga je ptica otkucala?"
Držeæi èvrsto svezak Jesenjina, Neržin je odjurio do Akustiæ-kog odjela. Pitao
se kako æe uništiti svoje bilješke o povijesti prije nego stražar doðe po
njega. Zatvorenici odreðeni za transport nisu se baš smjeli ovako šetati po
šaraški.
Ovu posljednju kratku slobodu Neržin je mogao zahvaliti jedino velikom broju
zekova koje su slali na transport, a isto tako možda i blagosti mlaðeg
poruènika s njegovim vjeèitim zanemarivanjem službe.
Otvorio je vrata akustièkog laboratorija. Vidio je da su vrata èeliènog
kabineta otvorena, a izmeðu njih stajala je Simoèka, opet jednom odjevena u
neuglednu prugastu haljinu, sa sivim šalom prebaèenim preko pleæa.
Od juèerašnjeg okrutnog razgovora, meðu njima nije bilo ni rijeèi, ni pogleda.
Ona je više osjetila nego što je vidjela, kako je Neržin ušao,
1 zbunila se. Stala je kao ukopana, kao da odluèuje što da uzme iz kabineta.
Nije oklijevao, niti razmišljao; prišao je èeliènim vratima kabineta i rekao
šapatom:
538
"Serafima Vitaljevna! Nakon juèerašnjeg dana zaista je bezobzirno što se
obraæam vama. Ali djelo, kojemu sam posvetio mnogo godina, bit æe sada
uništeno. Da ga spalim? Ili æete ga vi uzeti?"
Znala je veæ za njegov odlazak i nije se trgnula kad ga je spomenuo. Ali
odgovarajuæi na njegovo pitanje podigla je svoje tužne neispavane oèi i rekla:
"Dajte ga meni."
Netko je dolazio, i Neržin je žurno pristupio svom stolu. Tu se susreo s
majorom Roitmanom.
Roitman je bio sav nesretan. Sa zbunjenim smiješkom rekao je:
"Glebe Vikentièu! Kakva je to nesreæa! Nisu me upozorili... Nisam imao
pojma... A sada je prekasno da se stvar uredi."
Neržin je podigao pogled i promatrao s hladnom samilošæu ovu osobu za koju je
donedavno vjerovao da je iskrena.
"Ma nemojte, Adame Venjaminovièu! Na kraju krajeva nije ovo moj prvi dan
ovdje. Takve se stvari ne rade, a da se ne konzultira šef laboratorija."
Poèeo je èistiti ladice svoga stola.
Na Roitmanovom licu vidjela se neugoda:
"Ali, vjerujte mi, Glebe Vikentièu, mene nitko nije pitao, ništa mi nisu
rekli..."
Rekao je to glasno u nazoènosti cijelog osoblja. Izabrao je radije da izgubi
obraz pred svima ostalima, nego da ostane lupež u oèima èovjeka koji odlazi.
Kaplje znoja pojavile su mu se na èelu. Tupo je promatrao Neržina kako èisti
stol.
Zaista, nitko nije pitao njegov savjet - to je bio još jedan udarac, koji je
primio od inženjerskog pukovnika.
"Da li da svoje materijale o artikulaciji predam Serafimi Vitaljevni?"
ravnodušno je upitao Neržin.
Rastreseni Roitman nije odgovorio, nego je polako izašao iz sobe.
"Uzmite moje radne materijale, Serafima Vitaljevna", rekao je Neržin i poèeo
prenositi na njen stol svoje mape, skupljene papire, grafikone i kartone.
Svoje tri bilježnice spremio je u jednu od mapa. Ali nekakav unutrašnji glas
savjetovao ga je da to ne èini.
Neržin je na brzinu promotrio Simoèkino dugo neprozirno lice. Iznenada mu je
palo na pamet: da li je to klopka? ženska osveta? Dužnost poruènika MGB-a?
Èak ako su joj ruke sada tople i pružene, hoæe li njena djevièanska vjernost
trajati dugo? Glava maslaèka traje do prvoga vjetra; djevica traje do prvoga
èovjeka. Ona æe reæi svome mužu: "Evo ovdje imam nešto, dragi, što su mi
ostavili na èuvanje."
Premjestio je bilježnice u džep i dao mape Simoèki.
Izgorjela je velika knjižnica u Aleksandriji. U samostanima nisu predavali
ljetopise neprijatelju, veæ ih spaljivali. I èaða lub-janskih dimnjaka - èaða
od izgorena papira, od sve više izgorena papira, pada na zekove, koji izlaze
na šetnju po uskoj terasi zatvorskoga krova.
Možda je više velikih misli spaljeno nego objavljeno.
539
Ako mu uspije ostati na životu on æe vjerojatno sve to ponovo napisati po
sjeæanju.
Neržin je zgrabio kutiju šibica, a zatim istrèao i zakljuèao se u zahod.
Deset minuta kasnije se vratio, blijed i ravnodušan.
U tom èasu Prjanèikov se vratio u laboratorij.
"Kako se to može dogoditi?" pitao je on. "Pa mi èak ni ne bjesnimo! Potpuno
smo otupjeli! Transportirati zatvorenike! Prtljaga se može transportirati, ali
tko ima pravo da transportira ljude?"
Valentuljina goruæa propovijed našla je odjeka u srcima zekova. Uznemireni
transportom svi su laboratorijski zekovi prestali s radom. Svaki transport je
znaèio trenutak opomene, trenutak koji znaèi "svi æemo mi na to doæi".
Transport zatvorenika prisiljavao je svakoga zeka, èak i one koje nije izravno
pogaðao, da razmisli o nesigurnosti svoje sudbine i o èinjenici da je cijeloga
života prepušten na milost i nemilost GULAG-a. Cak i zek, koji nikada nije
prekršio propise, mogao je biti siguran da æe ga poslati iz šaraške barem
dvije godine prije nego završi njegova kazna, tako da kad izaðe na slobodu sve
što on zna bude zastarjelo ili zaboravljeno. Izmeðu sviju njih, samo oni
zatvorenici koji su osuðeni na dvadeset pet godina nisu vidjeli kraja roku
svoje kazne i stoga ih je operativni sektor najviše volio u šaraški.
Mlitavo su zekovi okružili Neržina. Neki su sjedili po stolovima umjesto na
stolicama, da bi pokazali ozbiljnost trenutka. Bili su zamišljeni i sjetni.
Kao što se na pogrebima ljudi prisjeæaju svega dobroga što je pokojnik uèinio,
tako su se oni i sada prisjeæali, u prilog Ner-žinu, kako je podizao glas u
obranu njihovih prava i kako se zalagao za njihove interese. Ponovili su
slavnu prièu o prosijanom brašnu, kada je on obasuo zatvorsku administraciju i
ministarstvo unutrašnjih poslova pritužbama, zato što on sam osobno ne dobiva
propisanu kolièinu prosijanog brašna u obrocima. Prema zatvorskim propisima,
kolektivne tužbe i tužbe na raèun drugih bile su zabranjene. Iako je ideja,
koja je stajala iza toga, bila da se zatvorenik mora preodgajati u
socijalistièkom pravcu, u stvari bilo mu je zabranjeno da se zalaže za
zajednièku stvar. U tom razdoblju zekovi u šaraški nisu jeli do sita i borba
za propisanu kolièinu brašna izazivala je življe zanimanje nego meðunarodni
dogaðaji. Fantastièna epopeja završila je Neržinovom pobjedom. Pomoænik
zatvorskog intendanta - nazivali su ga tada "kapetanom zaduženim za donje
gaæe" - bio je otpušten s posla. Od prosijana brašna koje je svaki èovjek u
šaraški dnevno dobivao, kuhali su se dva puta tjedno posebni valjušci. Zekovi
su se isto tako sjeæali Neržinove borbe da se produži vrijeme za nedjeljnu
šetnju. Ta je borba meðutim završila porazom: kad bi se zatvorenicima
dopustilo da se slobodno šetaju nedjeljom, tko bi radio!
Sam Neržin je jedva slušao te hvalospjeve. Za njega je došao trenutak
djelovanja, i u njemu se budila energija. Sada, kad se dogodilo najgore što se
može, svako je poboljšanje ovisilo o njemu samom. Predavši materijale o
artikulaciji Simoèki, predavši sav tajni materijal Roitmanovom pomoæniku,
spalivši i poderavši svo-
540
je osobne papire, i naslagavši nekoliko gomila knjiga i èasopisa, koji
pripadaju knjižnici, iskopao je sada svoj posljednji imutak iz ladica i
raspoklanjao ga prijateljima. Oni su veæ odluèili tko æe dobiti njegovu žutu
stolicu za ljuljanje, tko æe dobiti njemaèki pisaæi stol, tko tintarnicu, tko
svežanj uvezena granulirana papira. Umiruæi je osobno razdijelio svoje
nasljedstvo s veselim smiješkom, a svaki od nasljednika dao mu je zauzvrat dva
ili tri paketiæa cigareta. To je bio u šaraški zakon: u ovom svijetu cigareta
ima obilje, u onom drugom cigarete su dragocjenije od kruha.
Rubin je došao iz tajnog laboratorija. Oèi su mu bile tužne, a vreæice ispod
oèiju su mu visile.
Rasporeðujuæi svoje knjige, Neržin mu je rekao:
"Kad bi tebi bilo stalo do Jesenjina, ja bih ti ga odmah dao."
"Zbilja?" zaprepašteno je upitao Rubin.
"Ali tebi se više sviða Bagricki, pa ti ne mogu pomoæi."
"Ti nemaš èetkice za brijanje", rekao je Rubin i izvadio iz džepa èetkicu s
ulaštenom drškom od bakelita. Po mjerilima zekova bila je raskošna. "Na kraju
krajeva, ja sam se zavjetovao da se ne brijem, dok me ne revidiraju, pa je evo
ti uzmi."
Rubin nikada nije govorio "dan kad me puste na slobodu" zato što bi to
oznaèilo prirodan svršetak njegove kazne. Uvijek bi rekao "dan kad mi
revidiraju kaznu". I nastavljao je da šalje molbu za molbom da se njegov
sluèaj uzme ponovo u razmatranje.
"Hvala, stari, ali ti si se tako navikao na šarašku da si zaboravio logorske
propise. Tko æe mi dopustiti u logoru da se brijem? Pomozi mi da vratim
knjige."
Stali su skupljati i sreðivati knjige i èasopise. Ljudi oko njih razišli su se
svaki na svoju stranu.
Noseæi naramke knjiga njih dvojica su izašli iz laboratorija i popeli se
glavnim stubištem. U niši gornjeg hodnika zastali su da doðu do daha i da
preslože naramke, koji su se rušili.
Neržinove oèi, koje su za vrijeme svih tih priprema gorjele od morbidnog
uzbuðenja, postale su sada tupe i letargiène.
"Slušaj, prijatelju", rekao je, "tri godine se nismo nijedanput složili,
cijelo smo se vrijeme svaðali, rugali se jedan drugome, ali sada kada te
gubim, možda zauvijek, osjeæam jasno da si ti jedan od mojih naj ... naj..."
Glas mu se slomio.
Rubinove krupne crne oèi koje su tako èesto iskrile od bijesa, bile su sada
pune topline i stidljivosti.
"Sve je to bilo pa prošlo", kimnuo je glavom. "Poljubimo se, zvijeri."
I prislonio je Neržinovo lice na svoju crnu gusarsku bradu.
Trenutak kasnije, upravo dok su ulazili u knjižnicu, stigao ih je Sologdin.
Izgledao je zabrinuto. Od nepažnje, on je tresnuo prejako staklenim vratima i
knjižnièar je podigao oèi prema njima.
"Tako, Glebe!" rekao je Sologdin. "Dogodilo se, znaèi. Odlaziš."
Ne obraæajuæi ni najmanje pažnje "biblijskom fanatiku", koji je stajao kraj
njega, Sologdin je promatrao samo Neržina.
541
Ni Rubin nije osjeæao sklonost da se pomiri s "dosadnim vitezom", i pogledao
je u stranu.
"Da, znaèi ideš. Zlo. Jako zlo."
Nije bilo važno što su razgovarali za vrijeme sjeèe drva i koliko su se
svaðali za vrijeme šetnji. Ovo nije bilo ni vrijeme ni mjesto gdje bi Sologdin
mogao podijeliti sa Neržinom, kao što se bio nadao, svoje zakone razmišljanja
i života.
"Slušaj", rekao je. "Vrijeme je novac. Još uvijek nije prekasno. Ako se slažeš
da ostaneš kao struènjak za proraèune u projektu, možda bih te mogao
zadržati... u kakvoj grupi... Ali morat æeš raditi iz petnih žila, iskreno te
upozoravam."
Rubin je pogledao Sologdina s iznenaðenjem.
Neržin je uzdahnuo.
"Hvala ti, Dmitrije. Imao sam takvu priliku da sam htio. Ali puhnulo mi je u
glavu da pokušam izvršiti eksperiment sa samim sobom. Ima narodna poslovica
koja kaže: Èovjek se ne davi u moru nego u lokvi. Pokušat æu da se bacim u
more."
"Tako? Pa, sve to ovisi o tebi, samo o tebi." Sologdin je govorio brzo,
poslovno. "Veoma mi je žao, strašno mi je žao, Gleb."
Njegovo je lice bilo ozbiljno zabrinuto. Žurilo mu se, ali se prisiljavao da
se ne žuri.
I tako su stajali, tri zatvorenika, i èekali na knjižnièarku, demobiliziranog
poruènika obojene kose, prenamazanih usnica i debelo napudranog lica, da mirno
provjeri Neržinovu knjižnièku karticu.
Uznemiren zlovoljnim odnosima izmeðu dvojice drugova, Gleb je rekao mirno u
potpunoj tišini knjižnice:
"Prijatelji moji. Morate se pomiriti."
Ni Rubin ni Sologdin nisu se pomaknuli.
"Dmitrije", Gleb je bio uporan.
Sologdin je podigao hladni plavi plamen svog pogleda.
"Zašto se obraæaš baš meni?" rekao je, kao da je iznenaðen.
"Leve!" ponovio je Gleb.
Rubin ga je pogledao praznim oèima. .
"Znaš li", upitao je, "zašto konji toliko dugo žive?" Nakon male stanke dodao
je: "Zato što nikad ne rašèišæavaju svoje odnose."
Nakon što se lišio državnog vlasništva i službenih poslova, i pošto mu je
stražar naredio da poðe u zatvor i da skupi svoje stvari, Neržin je, noseæi
gomilu kutija cigareta u naruèju, sreo u hodniku Potapova, koji se žurio s
nekakvom kutijom pod miškom. Potapov, kad ide na posao, nije bio isti Potapov
koji se seta po dvorištu; unatoè šepave noge, hodao je živahno, gurajuæi glavu
naprijed, a zatim je povlaèeæi, žmireæi uporno prema neèem udaljenom, kao da
mu glava i pogled pokušavaju prestiæi kratke noge. Potapov se htio oprostiti
sa Neržinom i drugima, koji odlaze, ali tek što je toga jutra ušao u
laboratorij, kad ga je unutarnja logika njegova posla toliko obuzela, da mu je
potisnula sve druge osjeæaje i misli. Ta sposobnost da se potpuno posveti
poslu, da zaboravi na život, bila je temelj njegovih inženjerskih trijumfa u
vanj-skome svijetu, a u zatvoru mu je pomagala da podnese sve nevolje.
542
"Tako je to, Andrejièu", rekao je Neržin, zaustavivši ga. "Bolesnik je bio
sretan i nasmiješen, ali je umro."
Potapov se napregnuo da se sabere. Shvaæanje mu se vratilo u oèi. Slobodnom je
rukom potražio potiljak, kao da se želi poèešati.
"Zdravo", rekao je.
"Dao bih vam svog Jesenjina, Andrejièu, ali za vas ne postoji nitko drugi osim
Puškina."
"I mi æemo svi tamo doæi jednoga dana", rekao je Potapov tužno.
Neržin je uzdahnuo.
"Gdje æemo se opet sresti? U prolaznom zatvoru u Kotlasu? Ili u rudnicima
Indigirke? Ne mogu ni u snu pomisliti, da æemo se sresti šeæuæi po gradskom
ploèniku, što misliš?"
Zažmirivši i gledajuæi iskosa, iz uglova oèiju, Potapov je recitirao:
"Moje su oèi slijepe za sablasti, Samo udaljena nada Katkada mi uzbudi srce."
Na vratima broja 7 pojavila se glava Markuševa, zarumenje-nog od napora.
"Èujte, Andrejiè! Gdje su filteri? Posao èeka!" povikao je nestrpljivim
glasom.
Koautori "Budinog smiješka", nespretno su se zagrlili. Paketiæi belomorskih
cigareta raspršili su se po podu.
"Moraš me razumjeti", rekao je Potapov, "mrijestimo se, i nemamo ni èaska
vremena."
"Mrijestiti" bila je rijeè Potapova za onaj nemirni galamdžij-ski aljkavi
naèin rada, koji je prevladavao u Institutu Mavrino - i ne samo tamo: bio je
to stil rada, koji novine opisuju kao "kampanjski" ili "gužva u posljednjem
trenutku".
"Piši mi!" dodao je Potapov i obojica su se nasmijala. Ništa nije prirodnije
reæi na rastanku, ali u zatvoru je takav zahtjev samo poruga. Korespondencija
izmeðu izoliranih otoka GULAG-a nije postojala.
Držeæi kutiju filtera pod miškom i zabacujuæi glavu, Potapov je odjurio niz
hodnik, kao da uopæe ne šepa.
Neržin je požurio u polukružnu sobu, gdje je stao skupljati svoje stvari,
predviðajuæi svojim naoštrenim èulima bolna iznenaðenja, koja æe donijeti
skorašnje pretrage, prvo u Mavrinu, a zatim u Butirki.
Stražar je dva puta došao da ga požuri. Drugi su veæ otišli, ili su ih veæ
stjerali u zatvorsku upravu. Dok je Neržin završavao pakovanje, Spiridon,
mirišuæi sav na svježinu prirode, došao je u sobu u svom crnom radnom kaputu,
dvaput zavezanom oko struka. Skidajuæi svoju crvenkastosmeðu kapu s velikim
nauš-njacima, i pažljivo zavrnuvši ugao neèijeg kreveta, da ne bi zaprljao
bijelu plahtu, sjeo je na èeliène federe u prljavim pamuènim hlaèama.
"Spiridone Danilièu! Gledaj!" rekao je Neržin, pružajuæi mu knjigu. "Evo
Jesenjina!"
543
"Vratio ti ga je onaj gad?" iskra svjetla zasjala je na Spiri-donovom mraènom
licu, koje je danas osobito bilo smežurano.
"Nije toliko važna knjiga, Danilièu", objasnio je Neržin, "nego naèelo: ne
smijemo dopustiti da nas gaze."
"Tako je", kimnuo je Spiridon.
"Uzmi je, evo ti knjige. Za uspomenu."
"Neæeš je ponijeti sa sobom? upitao je Spiridon rastreseno.
"Èekaj èas", rekao je Neržin uzimajuæi knjigu. Otvorio ju je, tražeæi
stranicu. "Naæi æu ti ono mjesto, evo ovdje možeš proèitati ..."
"Što æemo, hajde onda, Glebe", mraèno æe Spiridon umjesto pozdrava. "Znaš
kakav je život u logoru: srce ti èezne za radom, ali neka te noge vuku prema
ambulanti."
"Nisam ja više novajlija, ne moraš se za mene brinuti, Danilièu. Pokušat æu
raditi. Znaš kako se kaže: ne udavi se èovjek u moru nego u lokvi."
I tada pogledavši pažljivo Spiridona, Neržin je primijetio da nije više nalik
sebi, da je posve drukèiji, i da se njegova nevolja ne može pripisati naprosto
rastanku s prijateljem. Tada se sjetio da je juèer, nakon objave novih
zabrana, otkrivanja doušnika, Ruskinog hapšenja i razgovora sa Simoèkom,
potpuno zaboravio da je Spiridon trebao dobiti pismo od kuæe. Odmaknuo je
knjigu u stranu.
"Pismo. Jesi li dobio pismo, Danilièu?"
Spiridonova ruka bila je u džepu, držeæi pismo.
Izvadio ga je. Koverta, previjena nadvoje, veæ se malo otrèala na pregibu.
"Evo ga. Ali ti nemaš vremena", rekao je Spiridon, a usne su mu drhtale.
Kuvertu je zaista preklapao i otklapao mnogo puta od juèer. Adresa je bila
napisana krupnim okruglim, pouzdanim rukopisom Spiridonove kæeri, rukopisom
kojeg je saèuvala sve od petog razreda osmoljetke, nemajuæi prilike da se
dalje školuje.
Kao što je bio obièaj izmeðu njega i Spiridona, Neržin je poèeo èitati pismo
naglas:
"Dragi moj oèe!
Nije lijepo da ti ovako pišem, ali nemam hrabrosti da dalje živim. Kako su zli
ljudi na svijetu! što sve obeæavaju - i kako te prevare..."
Neržinu je zastao glas u grlu. Pogledao je Spiridona i susreo njegove
razrogaèene gotovo slijepe oèi, koje su zurile ispod èupavih riðih obrva. Ali
nije više bilo vremena da èovjek naðe istinske rijeèi utjehe. Vrata su se
širom otvorila i unutra je bijesno provalio Nadelašin.
"Neržin!" povikao je. "Kad si prema nekom pristojan, onda ovako postupa! Svi
su veæ tamo - ti si posljednji!"
Stražari su žurili da sakupe zekove odreðene za transport u zgradu uprave,
prije nego poène ruèak, tako da se više ni s kim ne susretnu.
544
Ni Sekunde više!" vikao Je mlaði
^ Uzdahnuo" dok mu J"e u "Zbogom, Glebe." "Zbogom zauvijek, Spiridone
Danilièu "
škripilo, i mahnuo
u p
Spiridon je uzeo otvorenu knjigu svojim neopranim rukama prekrivenim
mnogogodišnjim naslagama prljavštine, spr^ta" pismo svoje kæeri meðu korice s
lišæem topole i pošao u svoju
s rJSiv?^je?° da j-C kolJenom obori° svoju krznenu kapu s postelje i da ju je
ostavio da leži na podu.
87
MESO
Kad su se zekovi, odreðeni za transport, skupili u zatvorskoj upravi,
pretresli su ih. Kada je pretraga završila, odveli su ih u sobu, koja je
sadržavala samo dva gola stola i grubo tesanu klupu. Major Mišin bio je
nazoèan na cijelom pretresu, a od vremena do vremena navratio bi i pukovnik
Klimentjev. Debeljuškasti ljubièasti major nije se udostojao da se sagne, da
pregleda vreæe i kovèege - to ne bi dolikovalo njegovom rangu - ali veæ je
njegova nazoènost inspirirala stražare, koji su stvarno pretresali stvari. Oni
su marljivo raspakovali svu odjeæu zatvorenika, svež-njeve i krpe, i podizali
golemu galamu oko svake sitnice, posebno kad se radilo o neèem napisanom.
Postojao je propis da oni koji izlaze iz specijalnog zatvora ne smiju sa sobom
ponijeti ni jedan papiriæ na kojem nešto piše ili je nacrtano ili odštampano.
Stoga je veæina zekova unaprijed spalila sva pisma, uništila bilješke o svom
radu i raspoklanjala knjige.
Jedan od zatvorenika, inženjer Romašev, kojemu je do kraja kazne ostalo još
samo šest mjeseci, buduæi da je odslužio nekih devetnaest i pol godina,
otvoreno je nosio sa sobom veliku mapu izrezaka iz dugog razdoblja svoga
života, bilješke i proraèune za instaliranje hidroelektriènih centrala.
Oèekivao je da æe ga poslati negdje kod Krasnojarska i raèunao je da æe moæi
raditi tamo u svom zvanju. Premda je njegova mapa veæ bila pregledana osobno
od komandanta inženjerskog odsjeka, pukovnika Jakonova, koji ju je obilježio
svojim parafom, tako da se može iznijeti iz šaraške, i premda ju je major
šikin poslao u upravu odsjeka, gdje je bila izdata i druga dozvola, ispalo je
da su svi mjeseci groznièavog planiranja i razmišljanja ipak bili Romaševu
potpuno uzaludni. Major Mišin izjavio je da on ništa ne zna o toj mapi i
zapovijedio je da mu se oduzme. Odnijeli su je, a inženjer Romašev promatrao
ju je kako odlazi svojim umornim oèima koje su veæ bile navikle na sve. Gledao
je on prije i vršenje smrtnih kazni i zatvorenièki transport u stoènom vagonu
iz Moskve do srca Sibira. U rudniku kraj Kolime podmetnuo je nogu pod rudnièki
vagonet
546
i ¦?
i
da bi slomio gnjat. Ležeæi u bolnici uspio je izbjeæi strašnoj smrti arktièkog
robijašenja. èak ni nad uništenjem desetogodišnjeg posla nije vrijedno
prolijevati suze.
Drugi zatvorenik u ovom transportu bio je niski æelavi tehnièki crtaè,
Semuškin, koji je svake nedjelje trošio toliko napora na krpanje èarapa. On je
bio novajlija, i odslužio je do sada tek dvije godine, a i te samo u zatvoru u
šaraški. Užasno se plašio što æe ga poslati u logor. Ali unatoè strahu i
oèaju, pokušao je saèuvati mali svezak Ljermontova, koji je za njega i njegovu
ženu predstavljao kult. Molio je majora Mišina da mu vrati knjigu, i
djetinjasto je kršio ruke. Vrijeðajuæi osjetljivost zekova-veterana, pokušao
se probiti èak u pukovnikov ured, ali ga nisu pustili. Iznenada je istrgnuo
Ljermontova iz ruku jednog od stražara, koji je panièno skoèio do vrata,
smatrajuæi taj postupak znakom pobune. Semuškin je snagom, koju mu èovjek
nikako ne bi naoko dao, istrgnuo zelene korice knjige, bacio ih, a onda stao
kidati stranicu po stranicu, plaèuæi i urlajuæi, dok ih je razbacivao po sobi:
"Evo vam ih! žderite ih. Zapeli vam u grlu, dabogda."
Pretres se nastavljao.
Kad je završio, zekovi su jedva prepoznali jedan drugoga. Na zapovijest,
bacili su svoje plave radne kombinezone na jednu hrpu, svoje erarsko rublje na
drugu, a svoje kapute - osim ako nisu bili potpuno raspadnuti - na treæu. Sada
su svi bili obuèeni u svoje vlastito bivše odijelo ili na licu mjesta
zamijenjenu odjeæu. Služeæi godinama u šaraški nisu uspjeli zaslužiti niti
novo odijelo. Nije se tu radilo o prkosu ili škrtosti sa strane logorskih
vlasti. I logorske vlasti su same bile pod nadzorom raèunovoðe.
I tako su neki od njih, unatoè tome što je sredina zime, ostali bez donjeg
rublja. Ili su navukli iste one gaæe i potkošulje, koje su nosili onoga dana
kada su stigli iz logora, i koje su neoprane godinama skupljale plijesan u
vreæama skladišta. Drugi su nosili nezgrapne logorske cokule, jer svaki
zatvorenik koji je u svom svežnju imao logorske cokule izgubio bi smjesta
svoje civilne cipele s gumenim galošama. Treæi su imali na nogama platnene
cipele s tvrdim potplatima, a pravi sretnici imali su èak i pustene èizme.
Pustene èizme su za zatvorenika pravo blago. Najsiromašnije od svih stvorenja
na zemlji, s manje buduænosti i manje sigurnosti od žabe, krtice ili poljskoga
miša, zek se ne može braniti protiv obrata svoje sudbine. U najtoplijem i
najdubljem logu zek se nikada ne može osloboditi straha da æe veæ iduæe noæi
biti izbaèen na užase zima, da æe ga kakva ruka s nebeskoplavom epoletom
zgrabiti i odvuæi na Sjeverni pol. Stoga je velika nevolja ako na nogama nema
pustenih èizama: tada vlastite noge slobodno može baciti s kamiona u Kolimi,
kao dvije cjepanice leda. Zek bez vlastitih pustenih èizama cijele æe se zime
sakrivati, lagati, simu-lirati, podnositi sve uvrede ili progoniti bilo kojeg
živog èovjeka, samo da bi izbjegao zimski transport. Ali zek koji ima vlastite
pustene èizme neustrašiv je! On hrabro gleda vlastima u oèi i prihvaæa
zapovijed za putovanje sa smiješkom Marka Aurelija.
547
Premda je vani bila jugovina, svi oni koji su imali vlastite pustene èizme,
ukljuèujuæi Horobrova i Neržina, navukli su ih na noge i ponosno u njima
šetali po sobi. Postupili su tako djelomièno da sami sebi olakšaju dušu, da i
sami osjete njihovu toplinu, premda se danas ide samo do zatvora Butirka, gdje
nije nimalo hladnije nego u šaraški. Jedino neustrašivi Gerasimoviè, koji je
odbio da poðe u lov na ljude, nije imao nièeg svog, i intendantura mu je
izdala kao zamjenu radni kaputiæ dugih rukava, koji se nije mogao sprijeda
zakopèati, i koji je veæ bio iz "druge" ruke, kao i otrcane platnene cipele,
koje su takoðer bile iz druge ruke. Zahvaljujuæi svojim naoèalima, on je u
takvu odijelu izgledao posebno komièno.
Pretres je završio. Svih dvadeset zekova natjerali su u praznu èekaonicu sa
stvarima, koje su im dopustili da zadrže. Vrata su se iza njih zatvorila, i na
njih je stao stražar, dok èekaju crnu maricu. Drugi je stražar patrolirao po
klizavom ledu ispod prozora, da bi otjerao svakoga tko možda pokuša da ih vidi
za vrijeme odmora za ruèak.
Na taj naèin prekinuo se svaki kontakt izmeðu dvadesetorice koja odlaze i
dvjesta šezdeset i jednoga koji ostaju.
Oni koji èekaju transport još uvijek su u šaraški, a opet više nisu u njoj.
Svako je našao mjesto gdje da sjedne, na vlastiti svežanj ili na klupe, i
isprva su svi šutjeli.
Svaki je razmišljao o pretresu: što su mu oduzeli i što su ostavili. Svatko je
mislio o šaraški: o prednostima koje gubi kad iz nje odlazi i koliko je godina
kazne proveo ovdje, i koliko mu još ostaje. Pa zatvorenièkom obièaju, oni su
uvijek nanovo prebrojavali mjesece i godine: vrijeme koje su veæ izgubili i
vrijeme koje ostaje da se izgubi.
Razmišljali su o svojim obiteljima, od kojih æe biti otcijep-ljeni tko zna
koliko dugo. I o èinjenici da æe opet morati da ih mole za pomoæ. Jer GULAG je
zemlja gdje odrastao èovjek, koji radi dvanaest sati dnevno, ne može
prehraniti samoga sebe.
Razmišljali su o tome kamo ih šalju i što ih tamo èeka i kako æe se tamo
smjestiti.
Svatko je svoje misli držao za sebe, ali misli sviju bile su mraène.
Svakome je trebalo ohrabrenja i nade.
Stoga, kad su poèeli meðusobno razgovarati, i kad je netko rekao da ih možda
neæe poslati u logor nego u drugu šarašku, èak su i oni koji nièemu ne vjeruju
naæulili uši.
Èak se i Krist u vrtu Getsemanskom, znajuæi dobro svoju gorku sudbinu, unatoè
svemu molio i nadao.
Horobrov se muèio da popravi ruèku svog kovèega, koja je neprestano ispadala.
Glasno je psovao:
"Ah, ti kujini sinovi! Ne znaju napraviti ni jednostavni kovèeg. Neka svinja
je htjela na tome štedjeti, Bog ga ubio, pa su samo savili krajeve èeliène
šipke i zagurali ih u rupe za ruèku. Drži samo kad je kovèeg prazan. Cim ga
napuniš, ode!"
548
Nekoliko cigala ispalo je iz peæi (i peæi su bile sazidane po naèelima
štednje) i Horobrov je bijesno jednom ciglom udarao èeliènu šipku, da je
ponovo zatjera u rupe.
Neržin je shvaæao Horobrova. Svaki put kad bi se susreo s poniženjem, nehatom,
porugom, aljkavošæu, Horobrov je bio izvan sebe. I zaista, kako èovjek može
ostati miran pred takvim stvarima? Može li civilizirani rjeènik izraziti
životinjski krik èovjeka koji je duboko pozlijeden? Na pragu povratka u
logorski život, Neržin je osjeæao kako mu se vraæa onaj važni element muške
slobode: svaka peta rijeè bit æe mu prostaèka kletva.
Romašev je tiho prièao novajlijama koje se željeznièke pruge obièno
upotrebljavaju za transport zatvorenika u Sibir i opisivao je prednosti
kujbiševskog tranzitnog zatvora pred onima u Kirovu ili Gorkome.
Horobrov je prestao udarati, bijesno je tresnuo ciglom o pod i ona se
rasprsnula u crvenu prašinu.
Tada je Neržin ustao, osjeæajuæi kao da iz svog logorskog odijela crpe
energiju, zatražio je da stražar pozove Nadelašina i izjavio na sav glas:
"Mlaði poruènice! Mi jasno vidimo kroz prozor da ruèak veæ pola sata traje.
Zašto nama ne donose jelo?"
Mlaði poruènik je nespretno kopkao nogom po tlu i isprièavajuæi se odgovorio:
"Vi ste od danas skinuti sa snabdijevanja."
"što vam to znaèi, skinuti?" I zaèuvši brundanje složnog nezadovoljstva iza
sebe, Neržin je uporno produžio: "Poðite i recite upravniku zatvora, da mi ne
idemo nigdje bez ruèka! Neæemo dopustiti ni da nas silom ukrcaju."
"Dobro, izvijestit æu!" rekao je mlaði poruènik, smjesta popuštajuæi. S
osjeæajem krivnje odjurio je pretpostavljenima.
Nitko u sobi nije šutio - svi su glasno prosvjedovali. Ulagi-vaèko i
presuzdržljivo ponašanje ljudi, koji žive na slobodi, svakom bi se zeku èinilo
ludošæu.
"Imaš pravo!"
"Pritisni ih!"
"Ti nas lopovi kradu."
"škrci! Tri godine smo radili, a sada škrtare na jednom ruèku."
"Neæemo iæi! Sasvim jednostavno! Što nam sada mogu?" èak i oni koji su u
dnevnim poslovima bili potpuno mirni i pokorni vlastima, sada su se ohrabrili.
Slobodni vjetar tranzitnih zatvora veæ im se vidio na licu. Ova posljednja
prilika da jedu meso nije znaèila samo posljednji puni želudac prije nego što
doðu mjeseci i godine mršave hrane, znaèila im je ujedno i njihovo ljudsko
dostojanstvo. Pa èak i oni kojima je grlo suho od straha i koji ne bi u tom
trenutku bili u stanju ništa okusiti, èak su i oni, zaboravljajuæi svoju
tjeskobu, zahtijevali ruèak.
S prozora su jasno mogli vidjeti stazu koja vodi od uprave do kuhinje. Vidjeli
su kamion koji natraške dolazi do drvarnice s velikom jelom u košu, kojoj su
grane stršile daleko preko ograde kamiona. Iz kabine je izašao zatvorski
intendant, a odostrag je skoèio jedan stražar.
549
Pukovnik je održao rijeè. Sutra ili prekosutra jelku æe postaviti u polukružnu
sobu, a zekbvi - oèevi koji više nemaju djece - postat æe sami djeca, vješat
æe po njoj ukrase, obilno iskorištavajuæi vrijeme koje im država stavlja na
raspolaganje. Clarina mala košarica i sjajni mjesec u staklenom kavezu objesit
æe se na jelku, a mrki i bradati ljudi oblikovat æe krug, i urlièuæi vuèje
krike svoje sudbine plesat æe oko jelke s gorkim smijehom: U šumi je rasla
jelka, jelkica, U šumi je rasla jelka...
Vidjeli su kako stražar pod prozorom tjera Prjancikova, koji se pokušao
probiti do izoliranih zekova, i koji je nešto urlao, dižuæi ruke u nebesa.
Vidjeli su mlaðeg poruènika Nadelašina kako se zabrinuto žuri u kuhinju, zatim
u upravu, pa opet u kuhinju, pa u upravu.
I vidjeli su kako su Spiridona odvukli od njegova ruèka da bi istovario jelku
s kamiona. Putom, on je brisao brk i podizao pojas.
Mlaði poruènik je konaèno još jednom pošao u kuhinju i uskoro je vodio sa
sobom dva kuhara, koji su izmeðu sebe nosili kantu za mlijeko sa zajmaèom,
koja iz nje strši. Iza njih je išla žena s hrpom zdjelica. Bojeæi se da se ne
poklizne, ona je zastala kraj vrata. Mlaði se poruènik vratio i uzeo od nje
nekoliko zdjelica.
U sobi se zaèulo pobjedonosno brujanje.
Ruèak se pojavio na vratima. Stali su nalijevati juhu oko stola, i zekovi su
uzeli svaki svoju zdjelu, odnoseæi je u kakav ugao, sjedeæi na prozoru ili na
kovèezima. Neki su uspjeli jesti stojeæi, oslanjajuæi se o visoki stol oko
kojega nije bilo klupa.
Mlaði poruènik i kuhari su otišli. U sobi je nastala ona duboka tišina, koja
bi uvijek trebala da prati jelo. Razmišljali su: "Evo masne dobre juhe, nema
puno u njoj mesa, ali osjeæa se barem ukus mesa. U usta stavljam ovu žlicu, pa
ovu, pa onda ovu, a u njoj ima nešto slanine i nešto tankih žilica; topla æe
tekuæina proæi kroz moje ždrijelo do želuca, a moja krv i mišiæi veæ slave
slavlje, sluteæi pojaèanje i novu snagu."
Neržin se sjetio poslovice: "Ako hoæeš samo meso vjenèaj se za èovjeka, ako
hoæeš dobar gulaš vjenèaj se za ženu." On je shvaæao ovu poslovicu tako da
muškarac priskrbljuje meso, ali da je žena potrebna da bi ga skuhala. Obièni
ljudi nikad sami sebi ne pripisuju uzvišene motive u svojim poslovicama. U
tisuæama poslovica ruski narod uvijek iskrenije govori o sebi, nego Tolstoj i
Dostojevski o sebi u svojim ispovijedima.
Kad je juhe nestalo, i kad su aluminijske žlice postrugale dno zdjelica, netko
je progunðao:
"E tako! Tako!"
Iz ugla mu je netko odgovorio:
"Spremite se na post, braæo!"
Neki drugi kritièar je dodao:
"Ostrugali su dno kazana, a juha ipak nije gusta. Možda su sve meso izvadili
za sebe."
Još jedan glas se umorno javio: 550
"Da, ali ovakve juhe neæemo dugo vidjeti!"
Tada je Horobrov udario žlicom po praznoj zdjeli i rekao jasnim glasom, dok mu
se prosvjed dizao u grlu:
"Ne, prijatelji moji! Bolje je jesti kruh s vodom nego pitu s nevoljom."
Nitko mu nije odgovorio.
Neržin je poèeo lupati po stolu i zahtijevati glavno jelo.
Smjesta se pojavio mlaði poruènik.
"Jeste li jeli?" pogledao je zatvorenike jednog po jednog sa srdaènim
smiješkom. I ustanovivši na njihovom licu dobro raspoloženje, izazvano
sitošæu, rekao im je sada ono što je znao po zatvorskom iskustvu da im ne
smije reæi prije:
"Nije ostalo ništa glavnog jela. Veæ peru kazan. Žalim."
Neržin je bacio pogled na zekove da vidi hoæe li podiæi galamu. Ali
blagoslovljeni ruskom osobinom, da se lako dadu smiriti, svi su oni veæ bili
bez volje za pobunu.
"što je bilo glavno jelo?" upitao je netko basom.
"Gulaš", rekao je mlaði poruènik, stidljivo se smiješeæi.
Uzdahnuli su.
Pitanje deserta nije, naravno, nitko postavio.
S druge strane zida èuli su motor. Netko je pozvao izvana mlaðeg poruènika, pa
se on tako sretno izvukao.
U hodniku su èuli grubi glas pukovnika Klimentjeva.
Van su ih pozivali jednog po jednog.
Njihova imena nisu provjeravali, jer ih je stražar iz šaraške trebao pratiti
do Butirke i tamo ih predati drugima. Prebrojavali su ih, kad su prelazili
prag i kad su poduzimali onaj korak, koji im je svima bio toliko poznat i
toliko zlokoban, korak sa zemlje u utrobu crne marice. Svaki je zek sagnuo
glavu da ne udari u vrh èeliènih vrata, savijajuæi se pod težinom svojih
svežnjeva i udarajuæi njima nespretno o vratnice.
Nitko ih nije ispratio. Prekid za ruèak je završio, i druge su zekove otjerali
iz dvorišta u zgradu.
Crna marica se stražnjom stranom sasvim približila vratima. Dok su se zekovi
ukrcavali, premda se nije èulo divlje lajanje policijskih pasa, vladala je
ipak ona napetost, gužva i nemir, koji su izazivali svi nazoèni, pokušavajuæi
da pomognu stražarima, i da sprijeèe zatvorenike da se ogledavaju oko sebe i
da vide gdje su.
Osamnaestorica su se ukrcala na taj naèin i ni jedan nije podigao glavu da
pozdravi visoke mirne lipe, koje su ih zasjenji-vale u sretnim i tragiènim
trenucima svih ovih dugih godina.
Dvojica, Horobrov i Neržin, koji su se uspjeli malo ogledati oko sebe, nisu
isto tako gledali lipe, nego strane zatvorenog kombija, da vide kakve je boje.
Njihova je radoznalost bila nagraðena.
Odavno je prošlo vrijeme kad su èeliènosivi ili crni zatvorski kombiji
švrljali gradskim ulicama, izazivajuæi užas meðu graðanima. Nakon rata, ideja
da se crne marice grade taèno kao kombiji za raznošenje namirnica rodila se u
mozgu nekog genija, pa su ih sada bojili narandžasto i svijetloplavo, a na
stranama su bili natpisi na èetiri jezika:
551
KRUH
MESO
PAIN
VIANDE
BROT
FLEISCH
BREAD
MEAT
Cas prije nego æe stupiti u crnu maricu, Neržin je uspio koraknuti u stranu i
proèitati: "MESO".
Tada se ugurao kroz uska vrata, a zatim kroz još uža vrata, koja dolaze iza
njih, stao nekome na nogu, provukao svoj kovèeg i vreæu kraj neèijih koljena i
sjeo.
Prostor u unutrašnjosti trotonske crne marice nije bio razdijeljen u boksove,
to jest, zatvorenici nisu bili razdijeljeni svaki u svoj èelièni pregradak.
Bio je to kombi za opæu upotrebu, odreðen da vozi zatvorenike koji su veæ
osuðeni, a ne one koji su pod istragom; stoga je moguænost optereæenja živim
teretom bila mnogo veæa. U pozadini dvoja èelièna vrata s malim rešetkastim
otvorima, koji su služili kao dovodi za zrak, zatvarala su tijesni hodnik gdje
su dva stražara, u pratnji zatvorenika, sjela podvijenih nogu, nakon što su
unutarnja vrata zakljuèali izvana, a vanjska vrata iznutra i nakon što su
uspostavili kontakt s vozaèem i stražarom koji sjedi kraj njega kroz posebnu
doglasnu cijev. Taj odijeljeni stražnji prostor sadržavao je i jedan mali boks
za kakvog eventualnog pobunjenika. Ostatak prostora iza vozaèke kabine bio je
jedna zajednièka mišolovka, niska metalna kutija u koju se, u skladu s
propisima, moglo strpati taèno dvadeset zatvorenika. Ali ako se èelièna vrata
izvana na silu zatvore, moglo ih se natrpati i više od dvadeset.
Uz tri zida te mišolovke bila je postavljena klupa, koja je ostavljala veoma
malo prostora u sredini. Oni koji su našli mjesta, sjeli su. Ali nisu time
bili u povoljnijem položaju. Kad je crna marica puna, drugi ljudi i njihovi
zavežljaji pritiskuju se uz zapletena koljena i zgrèene utrnute noge, a u
takvoj gužvi nema nikakva smisla da se èovjek vrijeða ili da se nekome
isprièava: nije se moglo niti micati niti mijenjati mjesta cijeli jedan sat.
Pošto su ugurali posljednjeg zatvorenika, stražari su nalegli na vrata i
zakljuèali bravu.
Ali nisu još zalupili vanjska vrata, kad se iznenada zaèulo kako netko udara
po stažnjoj stepenici i neka je nova sjena zaklonila rešetke na vratima
stražarske kuæice.
"Braæo!" odjeknuo je Ruskin glas. "Mene vode u Butirku na ispitivanje! Tko je
ovdje? Koga šalju?"
Odgovorila mu je smjesta glasna buka. Svih dvadeset zekova
povikalo je u isti glas. Oba stražara izderala su se na Rusku da
ušuti, a s vrata upravne zgrade Klimentjev je urlao na stražare
da budu budni i da ne dopuštaju zatvorenicima da razgovaraju.
"Zaèepi, majku ti tvoju!" urliknuo je netko u crnoj marici.
Stvari su se smirile, i zekovi su èuli kako se stražari bore, spotièuæi se,
gurajuæi Rusku u boks.
552
" J
t"-j
"Tko te je izdao, Ruska?" povikao je Neržin.
"Siromaha!" jy"-
"Gad!"
"Koliko vas ima?" povikao je Ruska.
"Dvadeset."
"Koji su?"
Ali stražar ga je konaèno uspio ugurati u boks i zakljuèati.
"Ne boj se Ruska!" vikali su mu. "Srest æemo se u logoru."
Dok god su stražnja vrata ostajala otvorena nešto je svjetla ulazilo u kombi,
ali sada su se vrata zalupila, i glave stražara zaklonile su i posljednje
nesigurne zrake, koje su prolazile kroz dvostruke rešetke. Motor je zagrmio,
kombi se zatresao i pokrenuo, i sada dok se ljuljao, samo bi povremeni
odbljesak svjetla preletio licima zekova.
Ovo gorljivo dovikivanje iz æelije u æeliju, ova sjajna iskra koja je
preletila kroz kamen i željezo, uvijek je znala uzbuditi zekove.
Nakon nekog vremena crna marica se zaustavila. Bilo je jasno da su stigli do
logorskih vrata.
"Ruska!" povikao je jedan zek. "Tuku li te?"
Odgovor se nije smjesta èuo. Kad je stigao, zvuèao je veoma udaljeno:
"Da, tuku me."
"Bog ubio Šiškina-Miškina!" povikao je Neržin. "Ne daj se. Ruska!"
Opet su mnogi glasovi povikali u isti mah i opet je zavladala zbrka.
Krenuli su opet, prošavši kroz logorska vrata, a onda se sav živi teret oštro
zanio nadesno, kada je kombi skrenuo lijevo na glavnu cestu.
Taj zaokret bacio je Neržina i Gerasimovièa jednog na drugog. Obojica su
buljili u tamu, pokušavajuæi se prepoznati. Nešto više od gužve u crnoj marici
guralo ih je jednog prema drugome.
lija Horobrov, kojemu se malo povratilo raspoloženje, progovorio je:
"Ne brinite, momci, ne žalite što odlazimo. Zar se život u šaraški može zvati
životom? èovjek se samo prošeta hodnikom i veæ se spotakne o kakvog Siromahu.
Svaki peti je doušnik. Èovjek ne može ni da prdne u zahodu, a da logorske
vlasti ne saznaju. Nisu nam dali slobodnu nedjelju dvije godine, kujini
sinovi. Radimo dvanaest sati na dan! Daš im cijeli svoj mozak, a zauzvrat
dobiješ dvadeset grama maslaca. A sad se ni kuæi ne smije pisati. Neka idu oni
k vragu. I da èovjek radi? Kažem vam, pravi pakao!"
Horobrov je ušutio, ispunjen negodovanjem.
U tišini, koja je nastala, iznad zvuka motora koji je glatko jurio asfaltnom
cestom, èuo se Neržinov odgovor:
"Ne, Uja Terentièu, nije to pakao. Nije to ni nalik paklu! Mi idemo sada u
pakao. Vraæamo se u pakao, šaraška je najviši, najbolji, prvi krug pakla. Bio
je to gotovo raj."
Nije rekao ništa više, osjeæajuæi da nije potrebno. Svi su znali da je ono što
ih èeka neusporedivo gore od šaraške, da æe se u logoru šaraške sjetiti kao
zlatnoga sna. Ali u ovom èasu, da
553
bi održali svoju hrabrost i osjeæaj pravednosti svoje stvari, morali su
psovati šarašku ... tako da nitko ne bi za èim žalio ... tako da nitko ne bi
samome sebi prigovarao zbog nekih postupaka o kojima nije dobro razmislio.
A Horobrov je uporno ponavljao:
"Ne momci! Bolje je kruh s vodom nego pita s nevoljom." Koncentrirajuæi se na
zaokrete kombija, zekovi su ušutjeli. Da, oèekivala ih je tajga i tundra,
rekordna hladnoæa Ojmja-kona i bakreni rudnici Džeskazgana, pijuk i taèke,
gladovanje na vlažnom kruhu, bolnica, smrt. Najgore. Ali u njihovom je srcu
vladao mir.
Bili su ispunjeni neustrašivošæu onih, koji su izgubili sve, neustrašivošæu do
koje nije lako doæi, ali koja je trajna.
Bacakajuæi u sebi teret nagomilanih tjelesa, veselo obojeni narandžasti i
plavi kombi kretao se gradskim ulicama, prošao kraj željeznièke postaje,
zastao na jednom križanju. Neki sjajni tamno-modri automobil èekao je na
križanju da se promijeni isto crveno svjetlo. U njemu se vozio dopisnik
naprednih francuskih novina "Liberation", koji se upravo uputio da gleda
hokejsku utakmicu na "Dinamovom" stadionu. Dopisnik je proèitao natpis na
stranama kombija:
MESO
VIANDE
FLEISCH
MEAT
Prisjetio se da je danas vidio veæ više takvih kombija u razlièitim dijelovima
Moskve. I izvadio je bilježnicu i napisao crvenom
tintom:
"Na ulicama Moskve èovjek èesto vidi kombije pune hrane, veoma uredne i
higijenski besprijekorne. Èovjeku ne preostaje drugo nego da zakljuèi da je
opskrba prijestolnice izvrsna."