Ivan Vrkljan

4 Primarna i sekundarna naprezanja

Prirodna napregnutost je specifičnost stijenske mase u odnosu na druge
inženjerske materijale. Kasnija naprezanja (sekundarna) najvećim su
dijelom posljedica primarnih naprezanja a samo manji njihov dio posljedica
su djelovanja geotehničke građevine. Prikazana je priroda primarnih
naprezanja te problemi njihovog određivanja.

4-Primarna i sekundarna naprezanja-korigirano.doc

4 Primarna i sekundarna naprezanja 2

4 Primarna i sekundarna naprezanja

4.1 Uvod ............................................................................................................................................................. 3
4.2 Primarna naprezanja .................................................................................................................................. 3
4.2.1 Mjerenje primarnih naperzanja......................................................................................................... 7
4.2.1.1 Pokus tlačnim jastucima ............................................................................................................ 8
4.2.1.2 Pokus hidrauličkog frakturiranja .............................................................................................. 9
4.2.1.3 Overcoring metode ................................................................................................................... 10
4.3 Sekundarna naprezanja ............................................................................................................................ 13
4.3.1 Zatvorena rješenja ............................................................................................................................ 16
4.3.2 Numerički modeli ............................................................................................................................. 29
4.4 Rječnik ....................................................................................................................................................... 32
4.5 Literatura ................................................................................................................................................... 34
4 Primarna i sekundarna naprezanja 3

4.1 Uvod

Stijenska masa ispod zemljine površine izložena je naprezanjima koja su posljedica mase gornje ležećih
naslaga i tektonskih aktivnosti u zemljinoj kori. Ova naprezanja nazivaju se primarnim ili in-situ
naprezanjima (in-situ stress; natural stress, initial stress; virgin stress; absolute stress). Kada se u
stijenskoj masi izvrši iskop, podzemni ili površinski, u okolici iskopa dolazi do promjene primarnih
naprezanja. Ova izmijenjena naprezanja zovu se sekundarna ili inducirana naprezanja (induced stresses).

Poznavanje veličine i orijentacije primarnih i sekundarnih naprezanja vrlo je važan dio geotehničkih
projekata pošto u mnogim slučajevima, sekundarna naprezanja premašuju čvrstoću stijenske mase što za
posljedicu može imati nestabilnost iskopa.

4.2 Primarna naprezanja

Poznavanje primarnih naprezanja bitno je za definiranje rubnih uvjeta u analizama sekundarnog stanja
naprezanja. Mnoga mjerenja provedena širom svijeta pokazuju da se vertikalna naprezanja mogu prilično
točno izraziti sljedećom jednadžbom:

σv=γz

gdje je:
σv=vertikalno naprezanje
γ=jedinična masa (tipično 2,7 Mg/m3)
z=dubina ispod površine

Primjer:
Na dubini od 1000 m vlada vertikalno naprezanje:

σv=2,7*1000=2700 Mg/m2=27 MN/m2=27 MPa

Određivanje vodoravnog naprezanja teži je problem. Obično se vodoravno naprezanje izražava u funkciji
vertikalnog na sljedeći način:

σh=kσv=kγz

Terzaghi i Richter (1952) predložili su za stijensku masu opterećenu samo težinom gornjeležećih slojeva,
vrijednost k koja ne ovisi o dubini
υ
k=
1−υ
gdje je

ν= Poissonov koeficijent stijenske mase

Ovaj način određivanja vodoravnog naprezanja vrlo se često koristio. Značajna odstupanja izmjerenih od
na ovaj način određenih vrijednosti vodoravnih naprezanja, doveli su do gotovo potpunog napuštanja
ovog pristupa.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 4

Mjerenja vodoravnih naprezanja u velikom broju rudnika i građevinskih podzemnih građevina, pokazala
su da koeficijent k ima veće vrijednosti na malim dubinama i da ima tendenciju smanjivanja s
povećanjem dubine. Ova pojava se može objasniti samo promatranjem problema na znatno većoj skali
nego što je istraživana lokacija. Sheorey je razvio elasto-statički termalni model zemlje. Ovaj model
razmatra zakrivljenost zemljine kore i varijaciju elastičnih konstanti, gustoće i termalne ekspanzije
zemljine kore. Sheorey za koeficijent k predlaže sljedeći izraz:

 1
k = 0,25 + 7 E h  0,001 + 
 z
• z=dubina (m)
• Eh(GPa)=srednji modul deformabilnosti gornjeg dijela zemljine kore mjeren u vodoravnom pravcu.

Uslojene stijene imaju značajno različite module u pravcu okomitom na slojevitost i pravcu paralelnom sa
slojevitosti. Međutim, ni pristup koji je predložio Sheorey, ne objašnjava pojavu vertikalnih naprezanja
koja su veća od izračunatih, pojavu vrlo visokih vodoravnih naprezanja ili zašto su dva izmjerena
vodoravna naprezanja na istoj lokaciji rijetko jednaka. Ove pojave vjerojatno su posljedica lokalne
topografije i geoloških svojstava koja se ne mogu uzeti u obzir na velikoj skali kao što predlaže Sheorey.
Ako analize sekundarnih naprezanja pokažu da veličina primarnih naprezanja ima značajnu ulogu na
stabilnost iskopa, treba obaviti mjerenja njihove veličine i orijentacije.

Razlozi pojave visokih vrijednosti vodoravnih naprezanja

Mjerenjima je pokazano da vodoravna naprezanja mogu imati vrlo visoke vrijednosti te da na nekim
lokacijama mogu biti nekoliko puta veća od vertikalnih. Na ovu pojavu mogu utjecati:

• erozija,
• tektonske aktivnosti,
• anizotropija stijenske mase,
• lokalni efekti u blizini diskontinuiteta,
• efekt mjerila (scale effect).
4 Primarna i sekundarna naprezanja 5

Tijekom geološke prošlosti došlo je do erodiranja terena što je

utjecalo na smanjenje vertikalog primarnog naprezanja u
promatranoj točki. Kako se stijenska masa ne ponaša idelano
elastično, smanjenje vertikalnih naprezanja nije pratilo
proporcionalno smanjenje horizontalnih. Stijenska je masa
«zapamtila» horizontalna naprezanja koja su u njoj vladala u
geološkoj prošlosti dok je nadsloj bio znatno veći. Ako se radi o
tlu, onda kažemo da je tlo «prekonsolidirano» a stupanj
prekonsolidacije iskazuje se koeficijentom prekonsolidacije (OCR
overconsolidation ratio). OCR je odnos vertikalnog naprezanja
prekonsolidacije (σv) prema trenutnom vertikalnom efektivnom
naprezanju koje je posljedica mase gornjeležećih naslaga.

σv=γ*z
σv1=γ*z1
z1
σh=σv*K σh=σv*K

Slika XXX

Slika XXX Epicentri potresa ukazuju na granice velikih ploča u Zemljinoj kori koje se stalno taru i
pritišću jedna drugu
4 Primarna i sekundarna naprezanja 6

σv

σ3 σ1
σh σh
σ1 σ3

σv

Slika XXX Utjecaj diskontinuitata na promjenu pravca glavnih naprezanja

kanjon

Slika XXX Utjecaj topografije terena na veličinu i orijentaciju glavnih naprezanja

4 Primarna i sekundarna naprezanja 7

σv

σh

Normalni rasjed

σv
σh

Reversni rasjed

Slika XXX Naprezanja potrebna za stvaranje normalnog i reversnog rasjeda

4.2.1 Mjerenje primarnih naprezanja

Postoje metode direktnog mjerenja i metode indirektnog mjerenja (indikativne metode). Međunarodna
udruga za mehaniku stijena (ISRM, 1987) preporuča 4 direktne metode. Trenutno se vodi rasprava o
primjeni pete direktne metode (ISRM, 1999).

1. Pokus tlačnim jastucima

2. Pokus hidrauličkog frakturiranja
3. USBM metoda (United States Bureau of Mines)
4. Određivanje naprezanja korištenjem CSIR ili CSIRO sonde

Za potpuno definiranje naprezanja u nekoj točki potrebno je izmjeriti šest komponenti tenzora naprezanja
(tri normalne i tri posmične komponente) ili pravce i veličine tri glavna naprezanja (σ1; σ2; σ3). Normalna
naprezanja (σxx; σyy; σzz; σ1; σ2; σ3) mogu se mjeriti direktno. Posmične komponente tenzora naprezanja
ne mogu se mjeriti već se one izračunaju iz normalnih komponenti mjerenih u različitim pravcima.

Ako je naprezanje izmjereno u

zoni utjecaja iskopa, ono treba
biti ekstrapolirano izvan ove
zone numeričkim ili analitičkim
postupcima

Zona promjene
primarnih
naprezanja

Slika XXX Utjecaj iskopa na mjerenja primarnih naprezanja

4 Primarna i sekundarna naprezanja 8

4.2.1.1 Pokus tlačnim jastucima

Tlačnim jastukom moguće je odrediti samo jednu normalnu komponentu tenzora naprezanja. U ovom
slučaju je x os okomita na ravninu jastuka pa će σxx biti paralelan s x osi. Da bi se odredile sve
komponente tenzora naprezanja potrebno je na jednoj lokaciji obaviti najmanje šest pokusa sa različito
orijentiranim jastucima. ISRM (1987) preporuča da se obavi 9 pokusa, kako bi se čim točnije odredile
komponente tenzora naprezanja (po tri jastuka u svakom od zidova tunela i tri u kaloti tunela). Ovom
metodom mjeri se naprezanje u zoni promjene primarnih naprezanja zbog iskopa. Da bi se dobilo
primarno naprezanje, izmjerene veličine treba ekstrapolirati izvan ove zone primjenom teorije elestičnosti
ili numeričkim modeliranjem.

Na mjestu gdje će biti postavljen tlačni jastuk, ugrade se reperi te se izmjeri njihova udaljenost (d0). Slot u
koji će biti postavljen jastuk izreže se pilom ili se dobije bušenjem niza bušotina jedne pored druge.
Tijekom rezanja slota, reperi će se primicati jedan prema drugome, ukoliko je normalno naprezanje
tlačno. U slot se umeće jastuk koji se ispuni uljem ili vodom pomoću tlačne pumpe. Tlak u jastuku
prenosi se na zidove slota te počinje razmicanje repera. Tlak u jastuku potreban da se reperi vrate u
položaj koji su imali prije rezanja slota, predstavlja normalno naprezanje u pravcu okomitom na plohu
jastuka.

Osnovni nedostatak ove metode je veliki broj jastuka koje treba ugraditi da bi se izmjerile sve
komponente tenzora naprezanja. Za interpretaciju rezultata mjerenja potrebno je poznavati raspodjelu
naprezanja u okolini podzemne prostorije u kojoj je ispitivanje obavljeno.
Za uspješno korištenje ove metode potrebno je ispuniti tri uvjeta:

• stijenska masa u zidovima prostorije ne smije biti poremećena

• prostorija treba imati geometriju za koju postoji zatvoreno rješenje za izračunavanje naprezanja
(najbolji je kružni poprečni presjek)
• stijenska masa treba se ponašati elastično

Prvi i treći zahtjev obično eliminiraju uporabu eksploziva tijekom izrade prostorije.

Pogled na izrezani
slot i jastuk u njemu

d0
σ xx τ xy τ xz 
cancelation

 
pressure

 τ yx σ yy τ yz 
Razmak
repera

 τ zx τ zy σ zz 

P
Vrijeme rezanja slota Tlak u jastuku

Slika XXX Pokus tlačnim jastucima

4 Primarna i sekundarna naprezanja 9

4.2.1.2 Pokus hidrauličkog frakturiranja

Pokus hidrauličkog frakturiranja izvodi se duboko u bušotini. Najveća prednost ovog pokusa je činjenica
da se on može izvesti daleko od iskopa te promjena naprezanja izazvana iskopom neće utjecati na rezultat
mjerenja. Pokus se može izvesti čak na dubinama od 5 do 6 km. Najveći mu je nedostatak što se ne mogu
izmjeriti sve komponente tenzora naprezanja. Da bi se dobilo kompletno stanje naprezanja moraju se
uvesti sljedeće pretpostavke:

• pravci glavnih naprezanja paralelni su i okomiti na os bušotine,

• vertikalno glavno naprezanje posljedica je mase gornjeležećih naslaga,
• pretpostavi se vrijednost trećeg glavnog naprezanja σ2.

Na mjestu gdje se želi izmjeriti naprezanje pakerima se izolira dio bušotine u duljini približno 1 m. U
izoliranu zonu dovede se voda te se tlak vode povećava sve dok ne dođe do loma stijene. Tijekom pokusa
mjeri se tlak vode. Promjena tlaka tijekom vremena prikazana je na slici xxx. Za pokus su bitne dvije
vrijednosti tlaka:

• tlak pri kojem je došlo do loma stijene PB (breakdown pressure),

• tlak koji je potreban da se pukotina drži otvorenom Ps (shut-in pressure).

Napomene vezane za izvođenje pokusa:

• pokus se mora izvoditi na lokacijama koje nemaju prirodne diskontinuitete što se može utvrditi TV
kamerom,
• tlak vode treba po mogućnosti mjeriti na mjestu frakturiranja a ne na površini,
• orijentacija i lokacija pukotine koja je nastala tijekom pokusa odredi se pakerom na kojem ostaje trag
pukotine (impression packer) ili na neki drugi način,
• Treba uvijek imati u vidu pretpostavku da je pravac glavnog naprezanja paralelan s osi bušotine.

Bez obzira na nedostatke koji su posljedica uvođenja niza pretpostavki, ovo je jedina metoda mjerenja
koja se može koristiti na značajnim udaljenostima od iskopa te na enormnim dubinama od nekoliko
kilometara.

Metoda je primjenjiva u stijeni koja se može smatrati linearno elastičnom, homogenom i izotropnom.
Također se podrazumijeva da je stijena vodonepropusna kako voda pod tlakom ne bi utjecala na
raspodjelu naprezanja. Prema teoriji elastičnosti, faktor koncentracije naprezanja ne ovisi o konstantama
elastičnosti niti o promjeru bušotine. Međutim, za izračunavanje naprezanja potrebno je poznavati vlačnu
čvrstoću stijene, koja nije materijalno svojstvo. Naime, materijalno svojstvo ne ovisi o geometriji uzorka i
uvjetima opterećenja tijekom pokusa a vlačna čvrstoća ovisi.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 10

1 2 2 σH

σh σh
3
4
3

σH

PB
Tlak

σ 1 0 0 
0 σ 0 
 2

0 x 0 σ 3  Ps

Vrijeme

1. Visokotlačna pumpa, mjerilo σh-manje glavno vodoravno naprezanje

protoka, mjerilo tlaka σH-veće glavno vodoravno naprezanje
2. Tlačna pumpa za aktiviranje σt-vlačna čvrstoća stijene
pakera
3. Pakeri za izoliranje ispitne dionice σh=Ps
σH=3Ps-PB+σt

Slika XXX Pokus hidrauličkog frakturiranja

4.2.1.3 Overcoring metode

Kod svih overcoring metoda, kao priprema za obavljanje pokusa izbuši se bušotina proizvoljnog promjera
do mjesta na kojem se žele izmjeriti naprezanja. Na dnu bušotine izbuši se pilot bušotina malog promjera
(kod USBM metode promjer pilot bušotine je 37 mm). U pilot bušotinu umetne se sonda koja radi na
jednom od sljedećih principa:

• mjeri promjenu promjera pilot bušotine,

• mjeri deformaciju zidova pilot bušotine.

Pošto je sonda ugrađena u pilot bušotinu, izvrši se nulto mjerenje. Nakon toga, vrši se bušenje
koncentrične bušotine većeg promjera (overcoring) čime se stijena u koju je ugrađena sonda
oslobađa utjecaja okolnog masiva. Naprezanja se mogu odrediti na dva načina:

1. Izvađena sonda sa cilindrom stijene koji je dobiven overcoringom, stavlja se u uređaj kojim
se aplicira naprezanje na vanjski plašt cilindra. Naprezanja kod kojih se mjerene veličine
vrate na vrijednosti koju su imale prije overcoringa, predstavljaju naprezanja u ravnini
okomitoj na os bušotine.
2. Iz izmjerenih deformacija uz poznavanje konstanti elastičnosti izračuna se naprezanje.

Overcoring metode omogućavaju mjerenje naprezanja daleko od iskopa, čime se eliminira

utjecaj iskopa na izmjerena naprezanja.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 11

USBM metoda (United States Bureau of Mines)

Kod USBM metode sonda omogućava mjerenje promjene promjera pilot bušotine u tri pravca koji se
sijeku pod kutom od 1200. Nakon što je izvršeno nulto mjerenje u pilot bušotini izvrši se bušenje
koncentrične bušotine s tankostijenom sržnom cijevi (overcoring). Tijekom bušenja kontinuirano se prati
promjena tri promjera pilot bušotine. Nakon završenog overcoringa, cilindar stijene zajedno sa sondom
izvadi se iz bušotine te ugradi u biaksijalnu ćeliju radi određivanja modula elastičnosti. U biaksijalnoj
ćeliji cilindar se tlači po vanjskom plaštu nastojeći postići stanje naprezanja koje je djelovalo prije nego je
izvršen overcoring. Tijekom pokusa, deformacija pilot bušotine mjeri se istom sondom koja je bila
korištena tijekom overcoringa. Koristeći formule za tankostijeni cilindar izračuna se Youngov modul
elastičnosti iz naprezanja koje je postignuto u biaksijalnoj ćeliji i promjene promjera pilot bušotine.

Naprezanja u ravnini okomitoj na os bušotine, izračunaju se iz izmjerenih deformacija pilot bušotine

tijekom overcoringa i parametara elastičnosti stijene. Ako se na istoj lokaciji izvede tri (ili više) pokusa u
bušotinama različite orijentacije, moguće je izračunati sve komponente tenzora naprezanja.

Bušenje pilot bušotine i

postavljanje sonde

σ xx τ xy τ xz 
 
τ yx σ yy τ yz 
τ zx τ zy σ zz 
 
Overcoring uz
istovremeno mjerenje

Tlačenje cilindra, koji je u

Promjena promjera
pilot bušotine (mm)

dobiven overcoringom,
u biaksijalnoj ćeliji radi u
određivanja modula
elastičnosti. Promjena
unutarnjeg promjera
cilindra (pilot bušotine) u
mjeri se USBM sondom.
Dubina

Slika XXX USBM metoda (United States Bureau of Mines)

Određivanje naprezanja korištenjem CSIR ili CSIRO sonde

I ova metoda pripada skupini tzv. overcoring metoda. Za razliku od USBM metode, gdje se jednom
sondom može obaviti više mjerenja, sonde CSIR i CSIRO metoda lijepe se za stjenke pilot bušotine te se
tako mogu koristiti samo jedan puta. Na sondi se nalaze mjerila pomaka (deformacije) u tri rozete. Kako
svaka od rozeta sadrži tri ili četiri mjerila (strain gauges), ukupno se izmjeri 9 ili 12 pomaka
(deformacija). Nakon što je sonda zalijepljena u pilot bušotini, obavi se nulto mjerenje. Nakon toga obavi
se overcoring. Overcoringom se cilindar stijene oslobađa naprezanja koje vlada u okolnoj stijenskoj masi
što će za posljedicu imati deformiranje pilot bušotine. Deformiranje pilot bušotine zabilježit će mjerila na
4 Primarna i sekundarna naprezanja 12

sondi. Iz izmjerenih deformacija stjenki pilot bušotine, izračuna se svih 6 komponenti tenzora naprezanja.
Ovo je jedna od metoda kojom se jednim mjerenjem mogu odrediti sve komponente tenzora naprezanja.

Uporaba ove metode ograničena je na homogene stijene koje se ponašaju kao perfektno elastičan medij.
Može se pojaviti problem lijepljenja sonde u saturiranoj stijeni. U ovom slučaju treba koristiti jednu od tri
naprijed opisane metode.

Sonda, koja se često naziva troosnom deformacijskom ćelijom (triaxial strain cell), razvijena je u South
African Council for Scientific and Industrial Research (CSIR). Sondu slične koncepcije razvili su u
Commonwealth Scientific and Industrial Research Organization (CSIRO) u Australiji. Ova sonda poznata
je pod imenom CSIRO Hollow Inclusion (HI) cell. Jedna od glavnih razlika između CSIR i CSIRO HI
sondi je u tome što je CSIRO HI sonda cijelo vrijeme priključena na uređaj za mjerenje deformacija. Na
taj način se mogu dobiti podaci o naprezanju tijekom overcoringa.

Na istom principu radi i sonda LNEC instituta iz Portugala (stress tensor tube).

σ xx τ xy τ xz 
 
 τ yx σ yy τ yz 
 τ zx τ zy σ zz 

4 Primarna i sekundarna naprezanja 13

4.3 Sekundarna naprezanja

Da bi se razumjeli mehanizmi nestabilnosti uzrokovani visokim sekundarnim naprezanjima, neophodno je

razumjeti osnovne koncepte naprezanja i čvrstoće.

Naprezanje koje vlada u stijenskoj masi prije nego se u njoj izvrši iskop, posljedica je mase gornje ležećih
naslaga i geološke povijesti stijenske mase (primarna naprezanja). Polje primarnih naprezanja poremeti se
nakon iskopa podzemnog prostora do neke udaljenosti od konture iskopa. Ova naprezanja se u engleskoj
literaturi obično nazivaju izazvanim naprezanjima (induced stresses). U njemačkoj se literaturi često
označavaju kao sekundarna naprezanja što je prihvaćeno i u našoj inženjerskoj praksi. Nekada ova
naprezanja mogu biti dovoljno visoka da premaše čvrstoću stijenske mase. U ovom slučaju, slom
stijenske mase dovodi do nestabilnosti konture iskopa što se manifestira na različite načine ovisno o
svojstvima stijenske mase i nivou sekundarnih naprezanja. Različiti modeli sloma i mjere koje se
poduzimaju da bi se osigurala stabilnost građevine, prikazat će se u posebnim poglavljima.

Zona promjene
primarnih naprezanja

PRIJE ISKOPA POSLIJE ISKOPA

Stanje primarnih naprezanja
posljedica je mase gornje ležećih
slojeva i geološke povijesti
Iskop poremeti polje primarnih
naprezanja u ograničenoj zoni
oko tunela. Naprezanja u ovoj
zoni nazivaju se-sekundarna
naprezanja

Slika XXX Primarno i sekundarno stanje naprezanja oko tunelskog otvora

Modeliranje je proces pojednostavljenja koji se ne može izbjeći zbog vrlo kompleksne geologije i
kompleksnog ponašanja stijenske mase. Prije nego su se pojavila računala, kompleksna površina
poprečnog presjeka često je aproksimirana kružnim otvorom, ispucanost je zanemarivana i uglavnom je
pretpostavljano elastično ponašanje stijena. Tako je na početku razvoja mehanike stijena metodologija
utvrđivanja mehaničkih svojstava prednjačila pred mogućnostima modeliranja. Danas najveća
ograničenja u korištenju moćnih numeričkih programa predstavlja nemogućnost preciznog definiranja
geoloških odnosa i parametara koji opisuju ponašanje stijenske mase.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 14

Tehnike modeliranja mogu se svrstati u nekoliko skupina:

MATEMATIČKI MODELI

ZATVORENA RJEŠENJA
Numerički modeli
Modeliranje kontinuuma
Metoda konačnih razlika (FDM-Finite Difference Method)
Metoda konačnih elemenata (FEM-Finite Element Method)
Metode rubnih elemenata (Boundary element Methods)
Hibridni modeli
Modeliranje diskontinuuma
DEM-Metoda diskretnih elemenata (Distinct (discret) Element Method)
Blok teorija (Key block method (Goodman))
Metode granične ravnoteže (Limiting equillibrium method)
ANALOGNI MODELI
Fotoelastični modeli
FIZIČKI MODELI

Fotoelastični modeli. Boja polarizirane svjetlosti u nekim materijalima koji su slični staklu ili plastici
(stress-birefringent material) ovisi o naprezanjima koja u njemu vladaju. Ako se u ploči od ovakvog
materijala izreže rupa koja ima oblik poprečnog presjeka tunela te ploča optereti po rubovima
naprezanjima koja odgovaraju primarnim naprezanjima u stijenskoj masi, moguće je odrediti raspodjelu i
veličinu naprezanja u okolini rupe.

Fizički modeli. Fizičkim modelima se u laboratoriju simulira ponašanje stijenske mase u prirodi. Modeli
se rade od prirodnih i umjetnih materijala koji se opterećuju na različite načine te prati njihovo ponašanje
u okolini tunela. Do danas se u geotehničkoj praksi održao jedino centrifugalni model kod kojeg se
gravitacijsko naprezanja modelira na način da se model rotira u centrifugi.

Slika XXX Fizički model podzemnog rudnika ugljena koji je izveden u DMT, Essen, Njemačka (prospekt
tvrtke Interfels)
4 Primarna i sekundarna naprezanja
Tablica XXX Usporedba nekih metoda za modeliranje podzemnih iskopa
Zatvorena rješenja
Većina zatvorenih rješenja pretpostavlja
linearno-elastičan, homogen i izotropan
materijal (teorija elastičnosti).
Materijal
Kompleksnija zatvorena rješenja modeliraju
razvoj plastične zone oko tunela, te elastično
ortotropni i linearno viskoelastični materijal.
Statička djelovanja iskazana primarnim
Djelovanja
naprezanjima u stijenskoj masi.
Najčešće kružni i eliptični poprečni presjek u
Geometrija
uvjetima stanja ravne deformacije.
iskopa
Podzemni prostori u obliku kugle i elipsoida
Dvodimenzionalne analize tunela
• Otvor kružnog poprečnog presjeka u
Najčešće masivnim stijenama
korišteni • Otvor kružnog poprečnog presjeka u
modeli Mohr-Coulombovom materijalu
• Otvor kružnog poprečnog presjeka u
Hoek-Brownovom materiajlu
Komercijalni programi
Rocsupport
(http://www.rocscience.com/)
Iako se danas rijetko koriste, vrlo su korisna
za razumijevanje problema preraspodjele
Napomene
naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i
provjeru novih numeričkih modela.
15
Fizički i
Numerički modeli analogni
modeli
Proizvoljne konstitutivne jednadžbe.
Mogućnost modeliranja nehomogene i
anizotropne stijenske mase; rasjednih zona i sl.
Rijetko se koriste zbog visokih troškova i raznih ograničenja. Potisnuti su naglim razvojem numeričkih modela
Mogućnost modeliranja termalnih naprezanja,
tečenja vode ili dinamičkih opterećenja.
Proizvoljni oblici poprečnog presjeka tunela i
proizvoljna geometrija podzemnih galerija
• Metoda konačnih razlika
• Metoda konačnih elemenata
• Metoda rubnih elemenata
• Metoda diskretnih elemenata
Ako se kombiniraju neke od ovih metoda
dobiju se tzv. hibridni (coupled) modeli
Dvdimenzionalni modeli:
• Phase2 (FEM)
• (http://www.rocscience.com/)
• FLAC (Fast Lagrangian Analysis of
Continua) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)
• Final (prof. Svoboda, Austrija) (FEM)
• Examine (BEM)
• (http://www.rocscience.com/)
Trodimenzionalni modeli:
• FLAC3D (Fast Lagrangian Analysis of
Continua in 3 Dimensions) (FDM)
(http://www.itascacg.com/)
• Examine 3D (BEM)
(http://www.rocscience.com/)
Modeli diskretnih elemenata:
• UDEC (Universal Distinct Element Codes)
(http://www.itascacg.com/)
• 3DEC (3 Universal Distinct Element
Codes) (Itasca) (http://www.itascacg.com/)
Razvoj računala omogućio je širokom krugu
korisnika uporabu najkompleksnijih
numeričkih programa
4 Primarna i sekundarna naprezanja 16

4.3.1 Zatvorena rješenja

Pod zatvorenim rješenjima podrazumijevaju se rješenja koja neki model ponašanja opisuju jednostavnim
jednadžbama za koje postoji jedinstveno rješenje. Većina zatvorenih rješenja pretpostavlja elastičan,
homogen i izotropan medij. Neka kompleksna zatvorena rješenja omogućavaju modeliranje:

• razvoja plastične zone,

• elastično ortotropnog ili linearno viskoelastičnog materijala,
• uslojene i anizotropne stijenske mase.

Iako su numeričke metode gotovo u potpunosti eliminirale zatvorena rješenja ona su vrlo korisna za
razumijevanje problema preraspodjele naprezanja u okolini iskopa te za ispitivanje i provjeru novih
numeričkih modela. Zatvorenim rješenjima može se dobiti slika o mjestima najvećih naprezanja te
pravcima i redu veličine glavnih naprezanja.

Hoek preporuča da se u ranoj fazi projektiranja koriste jednostavna zatvorena rješenja za procjenu
radijalnih pomaka tunela. Veliki radijalni pomaci ukazuju na potrebu korištenja numeričkih analiza
(dvodimenzionalnih i trodimenzionalnih).

Hoek i Marinos, (2000) preporučaj da se jednostavnim zatvorenim rješenjima procjeni radijalna

deformacija tunela, to ovisno o izračunatim vrijednostima odabere adekvatna numerička metoda
proračuna (tablica XXX)

Tablica XXX. Približni odnosi deformacije nepodgrađenog tunela i očekivanih problema

Deformacija
Geotehnički uvjeti Tipovi podgrade
ε (%)
Očekuju se mali problemi stabilnosti te se
mogu koristiti vrlo jednostavne metode Jednostavni uvjeti u tunelu. Tipično se
A Manja od 1
projektiranja. Klasifikacije stijenskih masa koriste sidra i mlazni beton.
predstavljaju dobru osnovu za projektiranje
Manji problemi gnječenja (squeezing)
Koristi se metoda karakterističnih krivulja
koji se općenito rješavaju sidrima i
za prognozu formiranja plastificirane zone
mlaznim betonom a ponekad sa laganim
B 1 do 2,5 oko tunela i interakcije između progresivnog
punim čeličnim profilima (steel sets) ili
razvoja ove zone i različitih tipova
rešetkastim lukovima (lattice girders)
podgrade.
koje se dodaju za dodatnu sigurnost.
Ne tako izraženi problemi gnječenja traže
Dvodimenzionala analiza konačnim
brzu ugradnju podgrade i pažljivu
elementima u koju su uključeni i elementi
C 2,5 do 5 kontrolu kvalitete. Općenito je potrebna
podgrade i iskop po fazama. Stabilnost čela
ugradnja teških čeličnih profila u mlazni
općenito nije glavni problem.
beton.
Stabilnost čela je dominantni problem Izraženi problemi gnječenja i stabilnosti
projektiranja te treba predvidjeti mjere čela. Obično je potreban pipe roof i
D 5 do 10
osiguranja i na čelu iskopa. sidrenje čela sa čeličnim lukovima
Dvodimenzionalna analiza nije primjerena. ugrađenim u mlazni beton.
Nestabilnost čela i gnječenje u okolini tunela
čine ovaj slučaj tipično trodimenzionalnim. Ekstremni problemi gnječenja. Pipe roof
E Veća od 10 Danas ne postoji efikasna metoda i sidrenje čela i popustljiva podgrada u
projektiranja za ove uvjete. Većina rješenja ekstremnim slučajevima.
je temeljena na iskustvu.

deformacija ε (%)=(radijalni pomak/promjer tunela)*100

Dvodimenzionalne analize tunela
4 Primarna i sekundarna naprezanja 17

Problemi analize prostornog stanja naprezanja, često dovode do pojednostavljenja u smislu da se

naprezanje analizira kao dvodimenzionalni problem u jednoj od ravnina glavnih naprezanja.
Dvodimenzionalne analize korisne su za razumijevanje trodimenzionalnih raspodjela naprezanja.

U mehanici stijena dogovoreno je:

• da su tlačna naprezanja uvijek pozitivna te da najveće glavno naprezanje nosi oznaku σ1 a najmanje
σ3 .
• Pod elastičnom stijenom podrazumijeva se stijena kod koje postoji linearan odnos naprezanja i
deformacije, dok elastična deformacija ne mora biti potpuno povratna.

Ravno stanje naprezanja

Ravno stanje naprezanja definira se kao stanje u kojem su sve komponente naprezanja koje djeluju na
jednu od tri ortogonalne plohe jednake nuli.

z σz

τzx Trodimenzionalno
τzy stanje naprezanja
τxz

τyz σ x τ xy τ xz 
τyx  
τ yx σ y τ yz 
τxy σx
τ zx τ zy σ z 
σy x  
y

SlikaXXX Tenzor prostornog naprezanja

4 Primarna i sekundarna naprezanja 18

Za slučaj kada naprezanje na ravnini koja je okomita na os Y jednako nuli (σy=τyx=τyz=0) tenzor
naprezanja ima tri komponente (σx; σz; τzx=τxz)

z σz
Ravno stanje naprezanja
τzx
τxz
σx
σ x τ xz 
τ 
x  zx σ z 
y

Slika XXX Tenzor ravnog stanja naprezanja

Za ravno stanje naprezanja u linearno elastičnom mediju vrijede sljedeće veze naprezanja i deformacija:

1
εx = (σ x − νσ z )
E

1
εz = (σ z − νσ x )
E

ν
εy = − (σ x + σ z )
E

τ xz 2(1 + ν )
γ xz = = τ XZ
G E

gdje je:

E= modul elastičnosti
ν=Poissonov koeficijent
G-Modul posmični modul (shear modul or modulus of rigidity)

Stanje ravnog naprezanja vlada u fotoelastičnom modelu i fizičkim modelima iskopa u kojima je
perforirana ploča izložena djelovanju sila u ravnini ploče.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 19

Ravno stanje deformacija

Ako je spriječeno deformiranje tijela uzduž njegove osi i svi pomaci se dešavaju u ravnini okomitoj na
njegovu os, postoje uvjeti ravnog stanja deformacija. Tunel je tipičan primjer kod koga se analiza
naprezanja može pojednostaviti s ravnim stanjem deformacija. Tijekom iskopa tunela u homogenoj
izotropnoj stijenskoj masi, svi pomaci se dešavaju u ravnini okomitoj na os tunela.

Za ravno stanje deformacija u linearno elastičnom mediju vrijede sljedeće veze naprezanja i deformacija:

εx =
1
,
(σ x − ν ,σ z )
E

εz =
1
,
(σ z − ν ,σ x )
E

εy = 0

2(1 + ν , )
γ xz = τ XZ
E,
gdje je:

E
E, =
1 −ν 2
ν
ν, =
1 −ν
E= modul elastičnosti
ν=Poissonov koeficijent

Ako se usporede ove jednadžbe s jednadžbama za ravno stanje naprezanja, vidi se da one imaju istu
strukturu a razlikuju se samo u koeficijentima. Ako se zna da distribucija naprezanja oko otvora u
elastičnom mediju ne ovisi o elastičnim konstantama onda slijedi da za iste rubne uvjete ravno stanje
naprezanja i ravno stanje deformacija daju isti oblik raspodjele naprezanja.

Zamislimo situaciju u kojoj prije iskopa tunela u stijeni vladaju glavna naprezanja σ1, σ2 i σ3. Iskop tunela
izazvat će preraspodjelu naprezanja u okolini tunela. Izuzimajući početak i kraj tunela, na cijeloj duljini
tunela preraspodjela naprezanja biti će identična. Zamislimo da je stijena podijeljena ravninama okomitim
na os tunela na ploče jedinične debljine. Svaka od ovih ploča nalazi se u stanju ravne deformacije jer je
ukliještena između susjednih paralelnih ploča koje sprječavaju njeno deformiranje uzduž osi tunela.

U ovoj situaciji, u okolini tunela vlada ravno stanje deformacija.

4 Primarna i sekundarna naprezanja 20

z
σz z
y
σz
τxz
τzx
σx σx
σx dz
σx σ1
σy
x
y
x σz dy σ3
dx
σ3
σ1
σ2
σz

Slika XXX Uvjeti ravnog stanja deformacija

Tunel kružnog poprečnog presjeka u masivnim stijenama

Pretpostavimo iskop tunela u stijeni koja je napregnuta ispod njene tlačne čvrstoće (do ½ tlačne čvrstoće)
i koja ima diskontinuitete na većim razmacima. U ovom slučaju stijena će se ponašati elastično te se može
koristiti rješenje problema rupe u biaksijalno opterećenoj ploči, homogenog, izotropnog, kontinuiranog,
linearno elastičnog materijala.

Za definiranje polja radijalnih i tangencijalnih pomaka i raspodjele naprezanja oko cilindrične rupe za
ravno stanje deformacija rješenje je dao Kirsch.
P2

σθ σr
ur
τrθ
uθ
r σθ
P1 P1
θ
a

P2

Slika XXX Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

Naprezanja σr, σθ i τrθ u polarnom koordinatnom sustavu, mogu se prikazati jednadžbama:

4 Primarna i sekundarna naprezanja 21

p1 + p2  a 2  p1 − p2  4a 2 3a 4 
σr = 1 − 2  +  1 − 2 + 4  cos 2θ
2  r  2  r r 
p1 + p2  a 2  p1 − p2  3a 4 
σθ = 1 + 2  −  1 + 4  cos 2θ
2  r  2  r 
p1 − p 2  2a 2 3a 4 
τ rθ = − 1 + 2 − 4  sin 2θ
2  r r 

Radijalna i tangencijalna deformacija može se prikazati jednadžbama:

p1 + p2 a 2 p1 − p2 a 2  a2 
ur = + 4( 1 − v ) −  cos 2θ
4G r 4G r  r2 

p1 − p2 a 2  a2 
uθ = − ( )
2 1 − 2v + 2  sin 2θ
4G r  r 

Na konturi iskopa (r=a) radijalno naprezanje jednako je nuli jer se radi o slobodnoj površini (nema
podgrade u tunelu).

E Youngov modul
ν Poissonov koeficijent
G Posmični modul
K Bulk modul

E
G=
2(1 + ν )

2(1 + ν )
K= G
3(1 − 2ν )

PRIMEJR:
a (m) P1 (Pa) P2 (Pa) E (Pa) ν G (Pa)
Radijus rupe Youngov modul Poissonov koef. Posmični modul
1 3,00E+07 3,00E+07 6,78E+09 0,21 2,80E+09
θ= 90
Rad. naprezanje Tang. naprez. Radijalni pomak Tang. pomak
r (m) σr (Pa) σθ (Pa) ur (m) uθ (m)
1,00 0,00E+00 6,00E+07 5,36E-03 0,00E+00
1,10 5,21E+06 5,48E+07 4,87E-03 0,00E+00
1,20 9,17E+06 5,08E+07 4,46E-03 0,00E+00
1,30 1,22E+07 4,78E+07 4,12E-03 0,00E+00
1,40 1,47E+07 4,53E+07 3,83E-03 0,00E+00
1,55 1,75E+07 4,25E+07 3,46E-03 0,00E+00
1,70 1,96E+07 4,04E+07 3,15E-03 0,00E+00
1,90 2,17E+07 3,83E+07 2,82E-03 0,00E+00
4 Primarna i sekundarna naprezanja 22

2,10 2,32E+07 3,68E+07 2,55E-03 0,00E+00

2,30 2,43E+07 3,57E+07 2,33E-03 0,00E+00
2,50 2,52E+07 3,48E+07 2,14E-03 0,00E+00
2,80 2,62E+07 3,38E+07 1,91E-03 0,00E+00
3,10 2,69E+07 3,31E+07 1,73E-03 0,00E+00
3,40 2,74E+07 3,26E+07 1,58E-03 0,00E+00
3,70 2,78E+07 3,22E+07 1,45E-03 0,00E+00
4,00 2,81E+07 3,19E+07 1,34E-03 0,00E+00
4,50 2,85E+07 3,15E+07 1,19E-03 0,00E+00
5,00 2,88E+07 3,12E+07 1,07E-03 0,00E+00
Naprezanje (Pa)

7,00E+07

6,00E+07 Primarno vertikalno

naprezanje
5,00E+07

4,00E+07 rad
stress
3,00E+07 tang
stress
2,00E+07
1,00E+07

0,00E+00
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00

Udaljenost od centra otvora (m)

Radijalni pomak (mm)

rad disp
0,006

0,005

0,004

0,003

0,002

0,001

0,000
1,00 2,00 3,00 4,00 5,00 6,00

Udaljenost od centra otvora (m)

4 Primarna i sekundarna naprezanja 23

Tunel kružnog poprečnog presjeka u Mohr-Coulombovom materijalu

Ako naprezanja u okolini tunela premaše čvrstoću stijenske mase, doći će do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je čvrstoća stijenske mase definirana Mohr-Coulombovim kriterijem čvrstoće,
tada će radijus plastificirane zone, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja biti:

q  ( p )
1/ K −1

 P0 + 
 2 K p − 1
R0 = a
 Kp + 1 q 
 Pi +
 K p − 1 

gdje je:

a=radijus otvora
c=kohezija
Φ=kut trenja
P0= početno primarno naprezanje
Pi= unutarnji tlak
1 + sin φ
Kp =
1 − sin φ
q = 2c tan( 45 + φ / 2)
P0

σθ σr
ur
τrθ
uθ
r σθ
P0 P0
θ
a

R0

P0

Slika XXX Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

Radijalno naprezanje na kontaktu elastične i plastificirane zone:

4 Primarna i sekundarna naprezanja 24

1
σ re =
Kp + 1
(2 P0 − q )
Naprezanja i radijalni pomak u elastičnoj zoni:

2
R 
σ r = P0 − ( P0 − σ re ) 0 
 r 
2
R 
σ θ = P0 + ( P0 − σ re ) 0 
 r 
R02  2P − q 1
ur =  P0 − 0 
2G  K p + 1  r

gdje je:

r=udaljenost promatrane točke od centra otvora

Naprezanja i radijalni pomak u plastičnoj zoni:

 q  r  ( p )
K −1
q
σr = − +  Pi +   
Kp − 1  K p − 1  a 

 q  r  ( p )
K −1
q
σθ = 
+ K p  Pi +   
Kp − 1  K p − 1  a 

r  ( )  P +
q  (1 − v ) K p − 1
2
( )
q   R0  ( K p −1)  R0  ( K ps +1)  (1 − v ) K p K ps + 1  q  r  ( p )
K −1

ur =
2G
[( 2v − 1)  P0 +

 +
K p − 1 K p + K ps 

i
  
K p − 1  a 
 
 r 
+
 K p + K ps
− v  Pi +

  
K p − 1  a 
]
 

gdje je:

1 + sin ψ
K ps =
1 − sin ψ
ψ=kut dilatacije
ν=Poissonov keficijent
G= Posmični modul
 4 Primarna i sekundarna naprezanja 25

PRIMJER
Radijus Unutarnji Radijus Posmični
otvora
Kut trenja (1+sinφ)/(1-sinφ) Kohezija q Prim. napr.
tlak plastifikacije modul
φ
a (m) sinφ Kp c (Pa) 2*c*tan(45+φ/2) Po (Pa) P1 (Pa) Kp-1 R0 (m) G (Pa)
(deg)
1 30 0,5 3 3,45E+06 1,20E+07 3,00E+07 0,00E+00 2 1,73E+00 2,80E+09

Naprezanje na granici elastične i plastične zone:

σre (Pa) = 1,20E+07
Naprezanja-PLASTIČNA ZONA
Udaljenost
Naprezanje
od centra
σr/P0 σθ/ P0
r (m) σr (Pa) σθ (Pa)
(normalizirano) (normalizirano)
1,1 1,25E+06 1,57E+07 4,18E-02 5,24E-01
1,2 2,63E+06 1,98E+07 8,76E-02 6,61E-01
1,3 4,12E+06 2,43E+07 1,37E-01 8,11E-01
1,4 5,74E+06 2,92E+07 1,91E-01 9,72E-01
1,5 7,47E+06 3,44E+07 2,49E-01 1,15E+00
1,6 9,32E+06 3,99E+07 3,11E-01 1,33E+00
1,7 1,13E+07 4,58E+07 3,76E-01 1,53E+00
Naperzanja-ELASTIČNA ZONA
Udaljenost
Naprezanje
od centra
σr/P0 σθ/ P0
r (m) σr (Pa) σθ (Pa)
(normalizirano) (normalizirano)
1,75 12319290,7 47680709,3 4,11E-01 1,59E+00
1,85 14179058,5 45820941,5 4,73E-01 1,53E+00
2 16463206,9 43536793,1 5,49E-01 1,45E+00
2,2 18812567,7 41187432,3 6,27E-01 1,37E+00
2,4 20599449,3 39400550,7 6,87E-01 1,31E+00
2,6 21990063,3 38009936,7 7,33E-01 1,27E+00
2,9 23561572,9 36438427,1 7,85E-01 1,21E+00
3,2 24712190,2 35287809,8 8,24E-01 1,18E+00
3,6 25821977,5 34178022,5 8,61E-01 1,14E+00
4 26615801,7 33384198,3 8,87E-01 1,11E+00
4,5 27326065,6 32673934,4 9,11E-01 1,09E+00
5 27834113,1 32165886,9 9,28E-01 1,07E+00

Radijalni pomak-
Radijalni pomak-PLASTIČNA ZONA
ELASTIČNA ZONA
r (m) X1 X2 X3 ur (m) r (m) ur (m)
ud. od radijalni radijalni
pomoć pomoć pomoć ud. od centra
centra pomak pomak
1,00 -2,09E+07 1,72E+08 6,88E+06 2,82E-02 1,80 5,37E-03
1,05 -2,09E+07 1,41E+08 7,58E+06 2,40E-02 1,95 4,96E-03
1,10 -2,09E+07 1,17E+08 8,32E+06 2,06E-02 2,10 4,60E-03
1,15 -2,09E+07 9,82E+07 9,09E+06 1,77E-02 2,30 4,20E-03
1,20 -2,09E+07 8,28E+07 9,90E+06 1,54E-02 2,50 3,87E-03
1,25 -2,09E+07 7,03E+07 1,07E+07 1,34E-02 2,70 3,58E-03
1,30 -2,09E+07 6,01E+07 1,16E+07 1,18E-02 3,00 3,22E-03
1,40 -2,09E+07 4,47E+07 1,35E+07 9,33E-03 3,30 2,93E-03
1,50 -2,09E+07 3,39E+07 1,55E+07 7,64E-03 3,60 2,69E-03
4 Primarna i sekundarna naprezanja 26

1,65 -2,09E+07 2,32E+07 1,87E+07 6,19E-03 4,00 2,42E-03

Normalizirano naprezanje
2,50

2,00
Granica plastificirane zone

1,50 Tangencijalno naperzanje

Primarno naperzanje
1,00

0,50 Radijalno naperzanje

0,00
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50 5,00 5,50

Udaljenost od centra otvora (m)

Radijalni pomak (m)

rad. pomak (m)

0,035

0,030

0,025

0,020 Granica plastificirane zone

0,015

0,010

0,005

0,000
1,00 1,50 2,00 2,50 3,00 3,50 4,00 4,50

Udaljenost od centra otvora (m)

Slika XXX Naprezanja i pomak oko cilindrične rupe u Mohr-Coulombovom mediju

4 Primarna i sekundarna naprezanja 27

Tunel kružnog poprečnog presjeka u Hoek-Brownovom materijalu

Ako naprezanja u okolini tunela premaše čvrstoću stijenske mase, doći će do formiranja takozvane
plastificirane zone. Ako je čvrstoća stijenske mase definirana Hoek-Brownovim kriterijem čvrstoće, tada
će radijalna i tangencijalna naprezanja, za hidrostatsko primarno stanje naprezanja, biti:

U elastičnoj zoni:
P0
2
r 
σ r = P0 − ( P0 − σ re ) e 
r σθ σr
2
r 
σ θ = P0 + ( P0 − σ re ) e 
ur
uθ τrθ
r
r σθ
P0 θ P0
gdje je:
a

P0=primarno naprezanje
re
re=radijus plastične zone
σre=radijalno naprezanje na granici
plastične i elastične zone (r=re)

P0

Slika XXX Komponente naprezanja u polarnom koordinatnom sustavu

U plastificiranoj zoni:

2
m σ   r   r
σ r = r c ln   + ln  ( mr σ c Pi + sr σ c2 ) + Pi
1/ 2

4  a    a 

σ θ = σ r + (mr σ cσ r + sr σ c2 )
1/ 2

gdje je:

Pi=radijalni tlak koji djeluje na zidove iskopa

a=radijus iskopa
σc=jednoosna tlačna čvrstoća stijene
m,s=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u elastičnoj zoni
mr,sr=Hoek-Brownovi parametri za stijensku masu u plastičnoj zoni

Vrijednosti σre i re definirani su kao:

σ re = P0 − Mσ c
gdje je:
4 Primarna i sekundarna naprezanja 28

1/ 2
1  m  
2
mP0 m
M =   + + s −
2  4  σc  8
 
N−
2
(
mr σ c Pi + sr σ c2 ) 1/ 2 
mrσ r
re = ae  

gdje je:
2
N=
mr σ c
(m σ
r c P0 + sr σ c2 − mr σ c2 M )
1/ 2

PRIMJER:
Radijus Primarno Jednoosna
otvora Hoek-Brownovi parametri naprezanje
Unutarnji tlak Rad. plas.
tlačna čvrst.
ri (m) m s mr sr Po (Pa) Pi (Pa) σc (Pa) M N re (m)
1 2,515 0,003865 0,5 1,00E-05 3,00E+07 0,00E+00 1,00E+08 2,23E-01 7,87E-01 2,17E+00

GRANICA
σre (Pa) = 7,73E+06

PLASTIČNA ZONA
Udaljenost Naprezanje
od centra

σr (Pa) σθ (Pa) σr/P0 σθ/ P0

r (m) (normalizirano) (normalizirano)
1,1 1,44E+05 2,84E+06 4,79E-03 9,48E-02
1,2 4,73E+05 5,35E+06 1,58E-02 1,78E-01
1,3 9,43E+05 7,82E+06 3,14E-02 2,61E-01
1,4 1,52E+06 1,02E+07 5,07E-02 3,42E-01
1,5 2,18E+06 1,26E+07 7,28E-02 4,21E-01
1,6 2,91E+06 1,50E+07 9,70E-02 4,99E-01
1,7 3,69E+06 1,73E+07 1,23E-01 5,76E-01
1,8 4,50E+06 1,95E+07 1,50E-01 6,51E-01
1,9 5,35E+06 2,17E+07 1,78E-01 7,24E-01
2 6,22E+06 2,39E+07 2,07E-01 7,96E-01
2,1 7,12E+06 2,60E+07 2,37E-01 8,66E-01

ELASTIČNA ZONA
Udaljenost Naprezanje
od centra

σr (Pa) σθ (Pa) σr/P0 σθ/ P0

r (m) (normalizirano) (normalizirano)
2,2 8,37E+06 5,16E+07 2,79E-01 1,72E+00
2,4 1,18E+07 4,82E+07 3,94E-01 1,61E+00
2,6 1,45E+07 4,55E+07 4,84E-01 1,52E+00
2,9 1,76E+07 4,24E+07 5,85E-01 1,41E+00
3,2 1,98E+07 4,02E+07 6,59E-01 1,34E+00
3,6 2,19E+07 3,81E+07 7,31E-01 1,27E+00
4 2,35E+07 3,65E+07 7,82E-01 1,22E+00
4,5 2,48E+07 3,52E+07 8,28E-01 1,17E+00
5 2,58E+07 3,42E+07 8,60E-01 1,14E+00
5,5 2,65E+07 3,35E+07 8,85E-01 1,12E+00
4 Primarna i sekundarna naprezanja 29

6 2,71E+07 3,29E+07 9,03E-01 1,10E+00

6,5 2,75E+07 3,25E+07 9,17E-01 1,08E+00
7 2,79E+07 3,21E+07 9,29E-01 1,07E+00

7,00E+07
Naprezanje (Pa)

6,00E+07
Radijus plastificirane zone
5,00E+07

4,00E+07
Tangencijalno naprezanje
3,00E+07

Primarno
2,00E+07
naperzanje
Radijalno naprezanje
1,00E+07

0,00E+00
1 2 3 4 5 6 7 8

Udaljenost od centra otvora (m)

4.3.2 Numerički modeli

Numeričkim metodama mogu se modelirati svi slučajevi za koje ne postoje zatvorena rješenja.
Zahvaljujući eksplozivnom razvoju računala, danas svaki inženjer na stolu ima računalo većeg kapaciteta
nego što su prije 20 godina imali najrazvijeniji znanstveni centri u svijetu.

Potpuno je jasno da najveće ograničenje u korištenju numeričkih modela danas predstavlja nemogućnost
boljeg definiranje primarnih naprezanja, inženjerskogeološkog stanja stijenske mase i konstitutivnih
odnosa za stijene koje se nalaze u zoni utjecaja iskopa.

Dvodimenzionalni modeli ravnog stanja deformacija, mogu predvidjeti pomake i naprezanja na određenoj
udaljenosti od čela iskopa. Međutim, za stabiliziranje stijenske mase potrebno je poznavati polja
naprezanja i deformacije ispred i neposredno iza čela iskopa. Da bi se ipak koristili dvodimenzionalni
modeli, uvode se razne aproksimacije kako bi se uključili trodimenzionalni efekti.

Trodimenzionalni modeli sve više istiskuju dvodimenzionalno modeliranje i uskoro će dvodimenzionalni

numerički modeli, a naravno i zatvorena rješenja, postati stvar prošlosti.

Što se konstitutivnih odnosa tiče, većina numeričkih analiza pretpostavlja elastično-perfektno plastično
ponašanje. Za kompleksnije konstitutivne odnose (očvršćivanje ili omekšavanje) još je uvijek teško
odrediti ulazne parametre. Ponašanje intaktne stijene može se prikazati kompletnom naponsko-
deformacijskom krivuljom koja prikazuje ponašanje stijene prije i nakon loma. Ova se krivulja dobije
laboratorijskim ispitivanjima. Slično je i kod diskontinuiteta gdje rezidualna čvrstoća predstavlja
postlomnu čvrstoću. Međutim, definiranje postlomnog ponašanja stijenske mase je neusporedivo teži
problem.

Slika XXX prikazuje tri modela ponašanja stijenskih masa različite kvalitete. Ponašanje vrlo kvalitetne
stijenske mase može se modelirati elastičnim ponašanjem prije sloma i niskom rezidualnom čvrstoćom
nakon trenutnog sloma. Srednje kvalitetna stijenska masa pokazat će omekšavanje i povećanu rezidualnu
4 Primarna i sekundarna naprezanja 30

čvrstoću nakon sloma. Slaba stijenska masa zadržat će vršnu čvrstoću i nakon sloma (ponašanje:
elastično-idealno plastično).

70 15 2
Naprezanje (MPa)

Naprezanje (MPa)
Naprezanje (MPa)
Elastično-plastično
Elastično-krto
Omekšavanje s
deformacijom

0,003 0,003 0,003

Deformacija Deformacija Deformacija

Vrlo dobra kvaliteta tvrdih Srednja kvaliteta stijenskih Vrlo loša kvaliteta mekanih
stijenskih masa masa stijenskih masa

Slika XXX Različiti konstitutivni odnosi za stijensku masu

Slom vrlo kvalitetnih tvrdih stijenskih masa dešava se iznenada, a prati ga značajna dilatacija slomljenih
komada stijene. Stijenska masa ima elastično-krto ponašanje. Ako se ovako slomljena stijenska masa
izloži prostornim naprezanjima (to se dešava ugradnjom podgrade) može se pretpostaviti da se stijenska
masa ponaša kao ispuna s kutom trenja od približno 380 bez kohezivne čvrstoće (c=0). Neki su programi
nestabilni bez kohezije. U tom slučaju zadaje se vrlo mala kohezija.
U slučaju stijenskih masa srednje kvalitete izgleda logično da se postlomne karakteristike odrede
reduciranjem GSI vrijednosti sa in situ vrijednosti na niže koje karakteriziraju ispucanu stijensku masu.
Reduciranje čvrstoće stijenske mase sa in situ na ispucalo stanje odgovara modelu omekšavanja sa
deformacijom. Na slici je prikazano da se u postlomnom području deformacija događa uz stalnu
vrijednost naprezanja. Nije poznato vrijedi li ova pretpostavka.
Analize progresivnog sloma vrlo slabe stijenske mase u okolini tunela, preporučuju da se postlomno
ponašanje stijene može opisati modelom perfektne plastičnosti. To znači da se stijenska masa nastavlja
kontinuirano deformirati pri konstantnom nivou naprezanja te da ovo deformiranje ne prati povećanje
volumena.

Metoda konačnih elemenata i metoda konačnih razlika

U praksi se metoda konačnih elemenata obično ne razlikuje od metode konačnih diferencija. Obje su
metode pogodne za rješavanje problema koji uključuju heterogena i nelinearna svojstva materijala, pošto
svaki element eksplicitno modelira odgovor materijala koji se nalazi unutar njega. Međutim, one nisu
prilagođena modeliranju beskonačnih granica kakve se javljaju u problemima podzemnih iskopa. Taj se
problem može jednostavno riješiti parametarskim analizama utjecaja udaljenosti granica modela u odnosu
na konture iskopa ponavljajući proračun s različitim udaljenostima granica.

Pukotina se može eksplicitno uključiti koristeći specifični «joint elements». Predložene su različite
tehnike za modeliranje pukotine, ali nije nađeno jedinstveno univerzalno rješenje.
4 Primarna i sekundarna naprezanja 31

Metoda konačnih elemenata i metoda konačnih razlika pružaju mogućnost:

‰ modeliranja nelinearnog ponašanja stijenske mase,

‰ modeliranja rasjeda i drugih značajnih diskontinuiteta,
‰ modeliranja iskopa proizvoljnog oblika kao i podgrade koja se koristi u cilju stabiliziranja iskopa;
pri tome je moguće simulirati vremenski tijek ugradnje pojedinih elemenata podgrade,
‰ modeliranja vremenski ovisnog ponašanja materijala te se na taj način može modelirati i tečenje
mlaznog betona.

Danas se još uvijek češće koristi metoda konačnih elemenata. Akumulirano je veliko iskustvo u korištenju
ove metode pa su mnogi inženjeri postali s njom familijarni.

Metoda konačnih razlika nema tako dugu tradiciju u geotehnici kao metoda konačnih elemenata sa
izuzetkom analiza tečenja tijekom kontaminacije tla. Razvojem koda konačnih razlika (FLAC) i
korištenjem dinamičkih jednadžbi kretanja i za statičke probleme, stvorena je atraktivna alternativa
metodi konačnih elemenata.

Glavne prednosti ove metode su:

‰ izbjegava se rješavanje velikog broja jednadžbi,

‰ modeliranje velikih plastičnih deformacija, uvođenje modela očvršćivanja i omekšavanja
postlomnog ponašanja medija kao i modeliranje interakcije konstrukcije i tla je lakše nego kod
metoda konačnih elemenata,
‰ priprema modela za jednostavne probleme je vrlo jednostavna.

Metoda rubnih elemenata

Metoda rubnih elemenata dobila je svoje ime po činjenici da su samo granice iskopa podijeljene na
elemente. Drugim riječima, na elemente se dijele samo površine iskopa, slobodne površine za plitke
iskope, diskontinuiteti i kontaktne površine kod problema gdje se upotrebljava više materijala. Zapravo,
nekoliko tipova modela rubnih elemenata zajedno se opisuju kao "Metoda rubnih elemenata".

Prednosti ove metode su:

‰ diskretizacija površine iskopa rezultira manjim brojem sustava jednadžbi i zauzima manje prostora
glede pohrane podataka na disku, tako je vrijeme proračuna smanjeno,
‰ mogu se modelirati različiti diskontinuiteti i uključuje nelinearno ponašanje tla.

Hibridni modeli

Kombiniranjem dobrih i eliminiranjem loših svojstava različitih numeričkih metoda, dobiju se tzv.
hibridne metode. Na primjer kod modeliranja podzemnog iskopa, većina nelinearnosti će se desiti u
neposrednoj blizini iskopa, dok će se stijenska masa na nekoj udaljenosti od iskopa ponašati uglavnom
elastično. Zato se u neposrednoj okolini iskopa koriste metode konačnih elemenata ili konačnih razlika
dok se preostala stijenska masa modelira rubnim elementima.

Modeliranje diskontinuuma metodama diskretnih elemenata

(Discret Element Method, DEM)

Kod ovih se metoda stijenska masa predstavlja kao diskontinuum, a pažnja se u stadiju projektiranja
posvećuje karakterizaciji stijenskih elemenata, pukotinama u stijeni i diskontinuitetima. Pri modeliranju
se koristi pristupom prema kojemu se u obzir uzima blokovska struktura analiziranog sustava. Veza
između nekog bloka i susjednih blokova može se ostvariti s pomoću pukotina. Zanimljivost ovog pristupa
4 Primarna i sekundarna naprezanja 32

jest u mogućnosti analiziranja osnovnih ponašanja stijenske mase, jer se u zoni kontakta mogu događati
relativni pomaci proizvoljne veličine.

4.4 Rječnik

ISRM, Terminology, 1975 (English, German, French)

biaxial state of stress State of stress in which one of the three principal stresses are zero
compressive stress Normal stress tending to shorten the body in the direction in which it acts
constitutive equation Force-deformation function for a particular material
dilatancy Property of volume increase under loading
dilatation, The quotient of the change in volume and the original volume of an element of
volumetric strain material under stress
Point on stress/strain curve at which transition from
elastic limit
elastic to inelastic behaviour takes place
Failure in rocks means exceeding of maximum strength of the rock or exceeding the
failure
stress or strain requirement of a specific design
Theoretically or empirically derived stress or strain relationschip characterizing the
failure criterion
occurrence of failure in the rock
fatigue Decrease of strength by repetitive loading
Point on stress/strain curve below which no fatigue
fatigue limit can be obtained regardless 9f number of loading
cycles
One of the regular geometrical shapes into which a figure is subdivided for the
finite element
purpose of numerical stress analysis
A state of stress in which all the principal stresses are equal (and there is no shear
hydrostatic pressure
stress)
inelastic deformation The portion of deformation under stress that is not annulled by removal of stress
linear (normal) strain The change in length per unit of length in a given direction
The representation of a physical system by mathemattcal expressions from
mathematical model
which the behaviour of the system can be deduced with known accuracy
modulus of elasticity,
Young's modulus The ratio of stress to corresponding strain below the proportional limit of a matprial
A graphical representation of the components of stress/strain acting across the
mohr circle of
various planes at a given point, drawn with reference to axes of normal stress//strain
stress/strain
and shear stress strain
The envelope of a sequence of Mohr circles
Mohr envelope representing stress conditions at failure for a given
material
A state of stress/strain in a solid body in which all stress/strain components normal
plane stress/strain
to a certain plane are zero
Property of a material to continue to deform indefinitely while sustaining a constant
plasticity
stress
The ratio of the shortening in the transverse direction to the elongation in the
Poisson's ratio
direction of an applied force in a body under tension below the porportional limit
primary state of stress The stress in a geological formation before it is disturbed by man-made works
The stress/strain normal to one of three mutually perpendicular planes on which the
principal stress/strain
shear stresses/ strains at a point in a body are zero
Formation and development of localized fractures which, after additional stress
progressive failure increase eventually form a continuous rupture surface and thus lead to failure after
steady deterioration of the rock
residual shear strength Shear strength along a failure surface after a large displacement
4 Primarna i sekundarna naprezanja 33

residual strain The strain in a solid associated with a state of residual stress
Stress remaining in a solid under zero external stress after some process that causes
the dimensions of the various parts of the solid to be incompatible under zero stress,
residual stress e.g. (i) deformation under the action of external stress when some parts of the body
suffer permanent strain; (ii) heating or cooling of a body in which the thermal
expansion coefficient is not uniform throughout the body
secant modulus Slope of the line connecting the origin and a given point on the stress/strain curve
secondary state of stress The resulting state of stress in the rock around man-made excavations or structures
shear force A force directed parallel to the surface element across which it acts
shear plane A plane along which failure of material occurs by shearing
The change in shape, expressed by the relative change of the right angles at the
shear strain corner of what was in the undeformed state an infinitessimally small rectangle or
cube
shear stress Stress directed parallel to the surface element across wl'1ich it acts
stiffness Force-displacement ratio
The representation of the strain in the form of an ellipsoid into which a sphere of
strain ellipsoid
unit radius deforms and whose axes are the principal axes of strain
strain/stress rate Rate of change of strain/stress with time
Maximum stress which a material can resist without failing for any given type of
strength
loading
stress Force acting across a given surface element, divided by the area of the element
The representation of the state of stress in the form of an ellipsoid whose semi-axes
are proportional to the magnitudes of the principal stresses and lie in the principal
stress ellipsoid directions. The coordinates of a point P on this ellipsoid are proportional to the
magnitudes of the respective components of the stress across the plane normal to the
direction OP, where O is the centre of the ellipsoid
stress relaxation Stress release due to creep
stress/strain field The ensemble of stress/strain states defined at all points of an elastic solid
The second order tensor whose diagonal elements consist of the normal stress/strain
stress/strain tensor components with respect to a given set of coordinate axes and whose off-diagonal
elements consist of the corresponding shear stress/strain components
Slope of the tangent to the stress/strain curve at a
tangent modulus given stress value (generally taken at a stress equal to
half the compressive strength)
tensile stress Normal stress tending to lengthen the body in the direction in which it acts
Compression caused by the application of normal
triaxial compression
stresses in three perpendicular directions
triaxial state of stress State of stress in which none of the three principal stresses are zero
uniaxial compression,
unconfined compression Compression caused by the application of normal stress in a single direction
uniaxial state of stress State of stress in which two of the three principal stresses are zero
unloading modulus Slope of the tangent to the unloading stress-strain curve at a given stress value
The hydrostatic force of water exerted on or underneath a structure tending to cause
uplift a displacement of the structure
Property of materials which strain under stress partly elastically and partly
viscoelasticity
viscously, i,e. whose strain is partly dependent on time and magnitude of stress
The streSS beyond which the induced deformation is
yield stress
not fully annulled after complete destressing
overconsolidated soil a soil deposit that has been subjected to an effective pressure greater than the present
deposit overburden pressure.(ASTM D 653 – 02)
overconsolidation ratio, the ratio of preconsolidation vertical stress to the current effective overburden stress.
OCR (ASTM D 653 – 02)
overburden The loose soil, sand, silt or clay that overlies bedrock. In some usages it refers to all
material overlying the point of interest (e.g., a tunnel crown), also the total cover of
4 Primarna i sekundarna naprezanja 34

soil and rock overlying an underground excavation. (ISRM, 1975)

The load on a horizontal surface underground due to the column of material located
overburden load vertically above it. (ISRM, 1975)

4.5 Literatura

Primarna naprezanja
Brady, B.H.G., Brown; E.T., (1985), Rock Mechanics for Underground Mining, George Allen and Unwin
(Publishers) Ltd, 527 p.
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600
p.(138-159)
Goodman, R.E., (1980), Introduction to Rock Mechanics, Wiley, New York, pp. (96-135)
Harrison, J.P., Hudson, J.A., (2000) Engineering Rock Mechanics, Illusstrative Worked Exsamples,
Pergamon, 506 p. (39-57)
Hoek, E., Brown, E.T., (1980), Underground excavation in Rock, The Institute of Mining and Metallurgy,
London, 527 p.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (137- )
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,(2000), Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p.(41-69)
Suggested Method for in Situ Stress Measurement Using the Compact Conical-Ended Borehole
Overcoring (CCBO) Technique, 1999 April
Suggested Methods for Rock Stress Determination, 1987 February
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 1: Strategy for Rock Stress Estimation, 2003
October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 2: Overcoring Methods, 2003 October
Suggested Methods for Rock Stress Estimation – Part 3: Hydraulic Fracturing(HF) and/or hydraulic
testing of pre-existing fractures (HTPF), 2003 October

Sekundarna naperzanja
Barla, G., Barla, M., (2000) Modeliranje kontinuuma i diskontinuuma u tunelogradnji, Građevinar, 52,
br.10 str.563-576
Franklin J.A., Dusseault, M.B., (1989), Rock Engineering, McGraw-Hill Publishing Company, 600 p (str.
205-233).
Hoek, E. and Marinos, P. Predicting tunnel squeezing. Tunnels and Tunnelling International. Part 1 –
November 2000, Part 2 – December 2000.
Hoek, E., Rock Engineering (a course) http://www.rocscience.com/ (str. 137-160)
Hudec, M., (2000) Primjena principa graničnih stanja u tunelogradnji, Građevinar, 52, br.8. str. 443-450.
Hudson, J.A. and Harrison J.P.,2000, Engineering Rock Mechanics, An introduction to the principles,
Pergamon, 444 p. (¸339-392
ITA working group on general approaches to design of tunnels (1988): Guidelines for the Design of
Tunnels. Prijevod: Hudec, M., Prager, A., (1992) Konstruktivni projekt tunela, Građevinar, Zagreb.
Schweiger, H., Beer, G., (1996) Numerical simulation in Tunnelling, Felsbau (14) Nr.2. pp. 87-92
4 Primarna i sekundarna naprezanja 35

Jašarević, I., Kovačević, M.S., Miščević, P., (1995), Modeliranje geotehničkih problema u stijenskim masama,
Kompjutorski program FLAC., Građevinski godišnjak ’95, Hrvatsko društvo građevinskih inženjerastr. 504-
540.