1. dio skripte ( od 259. do 301.

)
Sjeverna i središnja Hrvatska
-taj prostor nije bio samo hrvatske regija, već je pravno-politički gledano bio onodobna
Hrvatska
-kraljevstvo podijeljeno između OC, MR i HM
- svi presudni trenutci i odluke hrvatskog 18. stoljeća dogodili su se pod potkrovom hrvatskog
sabora, u zagrebačkom Kaptolu ili Gradecu i u Varaždinu
-središte sjeverne i središnje Hrvatske je bio grad Zagreb
-pod nadležnošću bana i sabora- uprava nad Zagrebačkom, Varaždinskom i Križevačkom
županijom
-veza županija, slobodnih kraljevskih gradova, Sabora i plemstva- malo prostora za prodor
apsolutizma Bečkog dvora, također nije postojao ni prevelik utjecaj velikaških obitelji
Pitanje- Zašto je bečki dvor u prvoj polovici 18. St dopustio upravnu ulogu hrvatskom saboru
nad 3 županije i zašto je u drugoj polovici Marija Terezija to promijenila ?

Hrvatski sabor, županije i Bečki dvor : od političkog uporišta do političkog problema.

-Zagrebačka, Varaždinska i Križevačka županija – jedino područje djelovanja hrvatske
političke elite
-utjecajni pojedinci su željeli postati sve utjecajniji
-moć u 18. st je bila monopolizirana u rukama Bečkog dvora
-razlike na lokalnoj razini, sukob različitih interesa i zloupotrebe vlasti- otvaraju put
monopolizaciji kraljevske moći
- 2 važna sukoba u 18. Stoljeću- 1. Sukob hrvatskog plemstva 1708.
2. Križevačka buna 1755.
- to uvjetuje nastanak hrvatske pragmatičke sankcije 1712. i osnutak hrvatskog kraljevskog
vijeća 1767.

Godina 1708- 1. prijelomnica

- ugarsko plemstvo je zahtijevalo da vladar sankcionira zakonski članak 13. Kojim bi se
hrvatskom saboru oduzelo pravo donošenja zakonskih odredbi koje su oprečne odlukama U-H
sabora
- to izaziva sukob između hrvatske i ugarske nacije

1
- posvađali su se izaslanici Hrvatskog sabora Juraj Plemić ( protonotar ) s velikašima
Adamom Keglevićem ( rizničar HK ), Juraj i Gabriel Erdody ( vlasnici Varaždinske županije )
→→ sukob je ostao među njima
- GRAVAMINE- hrvatski sabor ih sastavlja prije zasjedanja zajedničkog sabora, članci
- hrvatski izaslanici u skladu s njima prihvaćaju ili ne odluke plemstva
- Keglević i Erdody sastavili alternativne članke među kojima je bio i članak 13., zbog toga
izbija svađa među njima
-članci su htjeli marginalizirati utjecaj hrvatskog sabora na području Banske Hrvatske
- oni su htjeli smanjiti ovlasti hrvatskog sabora zbog toga što im je smetao protonotar Plemić
- Varaždinska županija- od 1607. nasljedno pravo – upravlja obitelj Erdody , onis u htjeli da
se Varaždin prilagodi funkcioniranju Ugarskih županija
- Nakon 1711. Karlo VI.- posljednji muški član Habsburgovaca
- Erdodyjevi se pozivaju na članak iz 1687. koji je jamčio U-H plemstvu povratak prava
slobodnog izbora kralja izumre li habsburška muška loza
-svađu je iskoristila regentica Eleonora da 1711./ 1712. Inicira nastanak Hrvatske pragmatičke
sankcije
- ta svađa je pokrenula antiugarske klime
- Beč je dobio hrvatsko priznanje 1712. i transilvansko 1722. , Ugari također priznaju 1722.
- no samovolja vladajućih je kasnije potaknula Mariju Tereziju da preustroji hrvatske
županije, raskine vezu županija i sabora i marginalizira utjecaj sabora

GODINA 1755.- 2. Prijelomnica

-1755. Seljački nemiri u Križevačkoj županiji
-malverzacije, zloupotreba vlasti
-dogodio se nemir na Erdodyjevu posjedu Dubovac jer je Terezija Erdody preopteretila
seoske žene obvezom predenja kudjelje
- seljaci spaljuju kudjelju i izbija buna
- seljaci odgovaraju Josipu Raffayu koji je bio upravitelj Erdodyjevih posjeda u Banskoh
Hrvatskoj i podžupan Varaždinske županije
-podban je bio Rauch
- Rauch i Raffay su okrutno ugušili bunu
-PROBLEMI- monopolizacija, zloupotreba moći, nesposobnost hrvatskog sabora
- poslije toga je prekinuta veza sabora i županija, ograničene su ovlasti bogatih posjednika
- osnovalo se Hrvatsko kraljevsko viječe- Banska Hrvatska je doživjela napredak

2
OD SLOBODNOG KRALJEVINSKOG DO SLOBODNOG KRALJEVSKOG GRADA
- na području Banske Hrvatske i Slavonije- tijekom 18. st je 7 slobodnih kraljevskih gradova
- 5 na području Sjeverne i Središnje Hrvatske – Zagreb- Gradec, Varaždin, Karlovac,
Križevci, Koprivnica
-predstavljaju simbol i problematiku življenja u Banskoj Hrvatskoj
- gradovi nisu mogli samostalno rješavati probleme i bečki dvor im je slao povjerenstva kako
bi analizirali probleme
-POVJERENSTVENI GRADSKI STATUTI- Zagreb- Gradec- 1732.
- Varaždin- 1750
- Koprivnica- 1753.
1755. Norma restaurationismagistratualis -odredba kojoj se moraju prilagoditi svi statuti
slobodnih kraljevskih gradova
1757.- odluka da se magistrati svih gradova podrede upravi Ugarske kraljevske komore

Jedan grad, dvije uprave : Varaždin, Križevci, Koprivnica

- u jezgri gradova- vojne utvrde podložne Varaždinskom generalatu
-sukobi vojne i gradske vlasti
KOPRIVNICA- od 1356. Status slobodnog kraljevskog grada
- obrambeno granična uloga – nastanjivanje krajiške vojske utvrdi 1548.
- 1714.- otvorena oružarnica
-vojni element sve utjecajniji u gradu
- 1731. Vojno zapovjedništvo Varaždinskog generalata se seli iz Varaždina u Koprivnicu
- 1752.- izdaju novi statut. 1765. vojska se povlači
KRIŽEVCI- slobodan kraljevski grad od 1252. godine
- do 1752.- 2 grada Donji i Gornji
- Križevačka utvrda je središte Križevačke kapetanije, a u 18. st pukovnije
-sukobi gradske i vojne uprave
-1752. Ujedinjenje i novi statut
-1759. Središte Križevačke županije
- 1765. Vojna uprava seli u Bjelovar
VARAŽDIN- slobodni kraljevski grad od 1209.
-u 16. st nadimak Vrata štajerske

3
- 1731.- zapovjedništvo seli u Koprivnicu
- Gradska uprava je u stalnom sukobu s obitelji Erdody
-grad je u 18. st postao mali Beč- ugrožena prava građanstva i magistrata
-1699. Juraj Plemić sastavlja statut grada
- 1750. Novi statut pod utjecajem Marije Terezije- izaziva otpor građanstva
1767. osnivanjem hrvatskog kraljevskog vijeća postaje prijestolnica Banske Hrvatske
-Plemići nisu sudjelovali u poreznim davanjima, građanstvo to zahtijevalo budući da im je
povećana kraljevska kontribucija
- 1776. Požar

Grad inmediasres
- Zagreb je podijeljen na dva dijela- slobodni kraljevski grad Gradec i biskupski Zagreb
- prestaju krvavi sukobi
-Grad i okolica su bili utočište institucijama Hrvatskog kraljevstva
- Zagreb je bio biskupijsko središte ( osim od 1767. do 1776. ), stolovali su u njemu Hrvatski
sabor, Banski stol, HKV, županijske skupštine
-magistrat od 12 senatora i općina od 22 vijećnika
- gradska uprava- na čelu gradski sudac
- funkcije senatora i vijećnika – doživotne , gradski sudac se bira svake 3 god
- nezadovoljstva i pobune- najvažnije funkcije u rukama nekolicine
- 1732. Ugarska kraljevska komora je na intervenciju Pavla Jazyja došla ispitati situaciju
nakon nemira, novi statut nije pomogao
- bune protiv reformi Marije Terezije, magistrati su se bunili protiv djelatnosti HKV
Gradovi, područja, granice
-Karlovac, Bjelovar, Sisak- pripadaju vojno- upravnom kompleksu vojne krajine
KARLOVAC- izgradnja ( 1579.- 1581. )
-obrambeno uporište, vojno- opskrbni centar , trgovinsko- obrtnički razvoj
- 1763. dobiva status vojnog komuniteta
- 1777. Marija Terezija je proglasila Karlovac slobodnim kraljevskim gradom, to je potvrdio
Josip II 1781. godine.

4
SISAK- nije imao podjelu ovlasti između civilne i vojne zato što je bio u posjedu zagrebačkih
biskupa
- do 1851. pod kaptolskom vlašću
-važna riječko- tranzitna točka na žitnom trgovinskom putu Podunavlje- Jadran
-1784. Počinje gradnja žitnog magazina nakon što je uspostavljena granice između vojne i
civilne Hrvatske
- Vojni i civilni Sisak će se ujediniti 1874.

BJELOVAR
- izgradio se 1765. na mjestu nekadašnje utvrde
- izgrađen je da bi postao sjedište Varaždinskog generalata
- 1772. dobio je status vojnog komuniteta

PRIVILEGIRANO PODRUČJE – TUROPOLJE

- izuzete od županijske sudbenosti, imale su vlastite upravne organe
- prava je dobilo 1278. , a 1455. se počelo nazivati plemenitom općinom
-1749. Hrvatski sabor je donio Regulacijski statut za plemenitu općinu Turopolje

MEĐIMURJE
- pripada Zaladskoj županiji, a u crkvenoj nadležnosti Zagrebačkoj biskupiji, prvi je dobio
Nikola Zrinski Čakovec, Juraj Zrinski- izdvojio Međimurje iz sastava Varaždinske i pripojio
Zaladskoj.
- Karlo VI poklonio Međimurje češkoj obitelji Althan 1720. Godine
- od 1785.- 1789- Međimurje pripada Zagrebačkom distriktu
Do 1918. U sastavu Zaladske županije ( osim 1849.- 1861.

SREDIŠNJA VLAST, GOSPODARSTVO I LOKALNI INTERESI

- tijekom 18. st brojni zaključci s ciljem poboljšanja gospodarskog života ( uređenje puteva,
izgradnja nasipa, regulacija Save i Kupe... )
- no djelovanja s općim ciljem poboljšanja gospodarstva nije postojalo
- Habsburška monarhija- usmjerena prema izvozu, razvoju žitne trgovine
- izvozna politika- Karlo VI je ukinuo carine 1715. unutar Monarhije, proglasio Rijeku i Trst
slobodnim pomorskim lukama i inicirao izgradnju ceste ( Karolina – spaja Karlovac i Rijeku )
-zato što je bilo loše stanje na cestama, Dvor je inicirao stvaranje tzv. kolonija ( Mrkopalj,
Ravna Gora, Poljana i dr. )- dao je stanovnicima zemljište uz obvezu održavanja ceste

5
-reformom poreznog sustava, preustrojem županija i gradskih magistrata , osnivanjem HKV i
trgovačkog povjerenstva Marija Terezija nastoji ostvariti gospodarski rast
-Gospodarski život Koprivnice-poljoprivredna djelatnost : uzgajaju se kukuruz i pšenica ,
voćarstvo i stočarstvo- slabije razvijeni
-Razvijeno obrtništvo- proizvodnja obuće i odjeće
- pivovara, mlinarstvo, klaonica
- solana u Drnju
- bilježi se i demografski rast u Koprivnici
-KRIŽEVCI-1752.ujedinjenje grada se pozitivno odrazilo na razvoj Križevaca, kao i to što je
postao županijsko središte
VARAŽDIN- doživljava vrhunac u 18. st
-razvijena trgovina i obrt, niču prve manufakture
- strani trgovci šire varaždinske trgovačke veze ( Mađari, Česi, Mletačka Republika, Grci,
Židovi )
-rijetka zanimanja koja su djelovala u Varaždinu- zvonoljevač, vlasuljar, bojadisar svile
-ciglana , tvornica, čokolade ( 1798. ) , pivovara
- htjeli su uzgajati rižu i ispirali su zlato
VOJNA KRAJINA- mnoge reforme
Bjelovar- značajan broj obrtnika
Karlovac- grad- skladište za sve potrebe vojske generalata, tako su i obrtnici i trgovci mogli
pronaći svoje mjesto
- Izgradnja Karoline i poticanje razvoja žitne trgovine putom Temišvarski Banat- Jadran –
doprinose razvoju trgovine
- 1776. Izgradnja skladišta žita u Dubovcu, 1776. Vojni komunitet , 1778.- slobodni kraljevski
grad
Trgovina žitom od Banata do Jadrana- predodredila je izgradnju Siska , Dvor pokreće reforme
kako bi poboljšao taj put
-1769. Reforma banske krajine i razgraničenje vojne i civilne Hrvatske
- htjeli su da Kupa bude granica , a dijelovi južno od Kupe da budu pripojeni Vojnoj krajini-
uspio 1783. / 84.
1785.- počinje izgradnja žitnog skladišta
Zagreb- snažna izvozno- uvozna trgovina s njemačkim zemljama
- povećava se broj trgovaca ugl. Nijemaca i Talijana

6
-plemstvo je sve poduzetnije i pojedinci otvaraju i prve manufakture
- Franjo Kušević- 1750. Otvara prvu suknaru
1740.- prva pivovara , 1744. postaje vlasništvo Gradeca
- 1750. Stanovnici Kaptola osnivaju svoju pivovaru, a 1771. Tvornicu papira

Vjera, obrazovanje, kultura

-Bečki dvor se u reformama oslanjao na nadležnost crkve
-prostor sjeverne i središnje Hrvatske- pripada Zagrebačkoj biskupiji u 18. st
-isprepletenost države i crkve
-dolazak isusovaca u sjevernu i središnju Hrvatsku u 17. st- gimnazije u Zagrebu i Varaždinu
-Pavlini 1666. dolaze u Križevce i tamo osnivaju gimnaziju, ukinuta je 1786.
- 1755. Marija Terezija je dovela pijariste u Koprivnicu iz istog razloga, otvaraju nižu
gimnaziju u Bjelovaru 1761., a to čine i u Karlovcu
-VARAŽDIN- isusovačka gimnazija do 1773. kada su je preuzeli pavlini
- od 1777. djevojačka škola koju vode uršulinke, od 1783. škola crtanja
- 1769. osnovan Političko-kameralni studij
ZAGREB- isusovačka gimnazija je dobila status akademije 1669.
- Hrvatska kraljevska akademija je osnovana 1776. , preteča je sveučilišta u ZG
-Umjetnost- pokrovitelji umjetnosti su zagrebački biskupi
-Juraj Branjug- osniva umjetničku radionicu u kojoj su se izrađivali moderni ukrasi
-Mirko Esterhazy- ostavlja u nasljeđe stolnoj zagrebačkoj crkvi crkveni ruho
-Osnovana biskupska umjetnička radionica u Banskoj Hrvatskoj-
-Barok- barokni oltar Kamenitih vrata, crkva sv. Katarine, sv. Ksavera, crkva Gospe Snježne
u Belcu, kapele sv. Jurja u Purgi Lepoglavskoj
-Osim crkvenog slikarstva, bilo je iznimno popularno i portretiranje plemića i bogatijih
građana
-Varaždin i Zagreb- najbolji primjer baroknog graditeljstva
-Hrvatsko zagorje- Trakošćan, Klekovnik, Miljani
-Knjižničarstvo se najviše razvijalo pod samostanskim krovima, pavlinska knjižnica u
Lepoglavi, franjevačka, kapucinska i uršulinska u Varaždinu

7
-Knjižnica isusovačkog kolegija u Zagrebu bila je najveća samostanska knjižnica Sjeverne
hrvatske
-bilo je iznimno moderno imati i privatnu knjižnicu- Baričević, Mikloušić, Krčelić,
ŠKOLSTVO se tijekom godina nastojalo sekularizirati
- prosvjetiteljske ideje- ukidanje isusovačkog reda 1773. i financiranje obrazovanja iz
njihovog kapitala
-mijenjanje religijske slike hrvatskih zemalja
- na području Vojne krajine se 1695. spominje Gornjokarlovačka eparhija, grkokatolici
osnivaju svoje sjedište u Marči, koje se 1777. preselilo u Križevce
- 1786. Pravoslavci osnivaju svoju vjersku općinu
- prva židovska općina u Zagrebu je osnovana 1806.
-1777. – osnovana varaždinska Židovska bogoštovna općina, prva židovska zajednica u
kontinentalnoj Hrvatskoj
- Adam Baltazar Krčelić napisao „Annuae“
- Mulih napisao „Poselapoštolski“

KAKO SE ŽIVJELO U HRVATSKIM ŽUPANIJAMA U 18. STOLJEĆU

-epidemije, požari, potresi, poplave
-poduzimane mnoge mjere za sprečavanje tih nepogoda
-požari su bili česti ( Koprivnica 1736., Zagreb 1706., 1731., 1786., Križevci 1735. i 1775.,
Varaždin je 1745. i 1776. )
-zdravstveni sustav je bio pripremljeniji i razvijeniji, uglavnom se pruža u samostanima
-Dvorsko zdravstveno povjerenstvo Karla VI, Dvorski sanitetski odbor Marije Terezije
- država interventnim mjerama nastoji izmijeniti sustav zdravstva
-1738. Karlovac je sjedište sanitarnog povjerenstva za Generalat, a u 1765. tamo se nalazi
jedna od najvećih bolnica
1782. bolnica u Bjelovaru
- 1794. U Zagrebu je uz potporu Maksimilijana Vrhovca počela izgradnja prve moderne
bolnice

8
ISTOČNA HRVATSKA
-Pohod prema Beču Kara Mustafe imao je posljedice koje su vodile pasivizaciji osmanske
vojne sile
-formiranje Svete lige 1684. –Inocent XI , car Leopold I , Jan III Sobjeski i Mletačka
Republika
-javljali su se ustanci u dalmatinskog zaleđa i Slavoniji
-Luka Ibrišimović je 1684. predvodio pobunjene katolike u požeškoj kotlini
-Nakon vojnog uspjeha u bitci kod Mohača( 1687. ), započela je akcija zauzimanja Slavonije (
hrvatske krajišnike vodi Ivan Drašković )
-1687. oslobođena mnoga područja kao što su Voćin, Valpovo, Požega, Cernik....
-1688.- oslobođenje Slavonije i Srijema
- 1690. Osmanlije su se uspjeli utvrditi u Požegi
-1691.Bitka kod Slankamena- Ludovik Badenski je odnio pobjedu za prevlast u Slavoniji i
Srijemu
-Mustafa II- oživljuju planovi o vraćanju nekadašnje slave Osmanskog carstva
-1697. Bitka kod Sente – princ Eugen Savojski je odnio pobjedu koja je rezultirala prodorom
do Sarajeva
- carsku vojsku će slijediti kršćansko stanovništvo koje će bježati od osmanske odmazde i
naselit će puste krajeve istočne Slavonije
- sporazum je potpisan 26. siječnja 1699. u Srijemskim Karlovcima
- Habsburška Monarhija je dobila Mađarsku s Erdeljom, prostor Slavonije i Srijema, od ušća
Tise prema Mitrovici, južna granica- Sava , od ušća Bosuta do Une
-mirom u Požarevcu1718. Osmansko carstvo je Austriji prepustilo Banat, istočni Srijem,
sjevernu Srbiju i Vlašku
-pomicanje granice preko Save- habsburški interes za Bosnu
- 1737.-austro- osmanski rat – Austrija kod Banja Luke doživljava težak poraz
- sklopljen je mir u Beogradu- 1739. kojim je poništeno sve što je sklopljeno mirom u
Požarevcu
- savez Josipa II i Katarine II Velike – rat je započeo 1788. Austrijska vojska nakon opsade
Dubice je prodrla u Srbiju
-1791. Neznatne teritorijalne promjene, mir u Svištovu

9
NA PRIJELAZU STOLJEĆA- NOVE TEČEVINE I NOVE OBLASTI
-Donesen je saborski zaključak prema kojem su oslobođeni kraljevi , koji su prije bili u
sastavu kraljevine , pripadaju Hrvatskoj i treba ih se staviti pod bansku vlast
-1687. Leopold I je dao obećanje u Požunu da će udovoljiti zahtjevima Hrvatskog sabora
-Virovitička i Požeška županije- župan : Franjo Ivanović
-Srijemska županija- Franjo Jany
- Vukovarska županija- Ivan Drašković
- uveo je novi godišnji porez, zbog financijske iscrpljenosti države
- Dvor je upravu nad Slavonijom i J Mađarskom povjerio dvorskoj komori
-Leopold Kolonić- izrađuje plan uređenja novostečenih područja 1688.- uključuje povratak
zemlje prijašnjim vlasnicima, te podjelu zemlje na civilna upravna područja
-uvođenje komorske uprave u Slavoniji nailazi na otpore
-1702. osnovana je Vojna krajina pod upravom generalata u Osijeku i Petrovaradinu, a od
nje je odijeljeno područje pod komorskom upravom odnosno provincijal
-nakon formiranja Vojne krajine ustrojena su manja okružja, vojvodstva i vlastelinstva
- u nekim se oblastima u Slavoniji i Srijemu formiraju tridesetnice i maltarine

USTROJ NOVE VOJNE KRAJINE

-u Slavoniji- jedinstveno vojno područje koje bi zadovoljilo nove i modernije vojne standarde
-plansko novačenje stanovništva
-vojno stanovništvo-pripadnici milicije, Emeriti ( veterani milicije ), čardaklije
-vojnici su ustrojeni kroz čete i kompanije
-samo 1/3 dohotka se vojnicima isplaćivala u novcu

VLASTELINSTVA I NOVA VLASTELA

-predviđanju prodaju stečenih komorskih dobara
-započinje proces dekameralizacije
-gotovo cjelokupna zemlja u Slavoniji i Srijemu će prijeći u posjed moćnih i utjecajnih stranih
obitelji
-predvodnik je bio rimski plemić LivioOdescalchi, nećak pape Inocenta XI
-dobio bi i titulu vojvode

10
-realizacija prodaje ili darivanja Srijema je provedena 1697. Godine
-iz Odescalchijeva vlasništva su izuzeti: Petrovaradin, Slankamen i Zemun
-imali su pravo kaznene vlasti, bili su izuzeti od progona i imali su pravo darivanja časti
plemenitosti šestorici pojedinaca
-zbog toga darivanja Srijema , ignoriranja Hrvatskog sabora prilikom imenovanja velikog
župana , vojvodstvo je bilo izvan zakona domovine
-Đakovo prelazi u vlasništvo bosanskih biskupa , Patačića, a kasnije i Bakića
-Aljmaš i Kutjevo- požeški isusovci
-Kaptol srijemski biskup Franjo Vernić
-Dalj i Neradin- Arsenije III Crnojević
-mnogi su se posjedi i rasprodavali, Cernik- Petraš, Voćin- Stigliano...
-u komorskom posjedu. Osijek, Požega, Petrovaradin
-Valpovačko vlastelinstvo- 1721. Barun Antun HillepranduvonPrandauu
Virovitičko vlastelinstvo- 1726.- Joseph de Cordona
Vukovarsko vlastelinstvo- Karlo Filip grof Eltz- 1736.
Zemunsko vlastelinstvo- Schonborn
-Mitrovica – Colloredo
-Srijemski Karlovci- Ifeln
- Čepin od 1765. U vlasništvu Ivana Kapistrana Adamovića
- Janković- Daruvar
Nuštar- Khuen- Belasi
Pejačević- Orahovica, Našice, Retfala,Virovitica
Franjo Trenk-širi obiteljske posjede na Pakrac, Pleternicu, Veliku i Nuštar , umro je 1749.
zatočen u tamnici, posjede je zaplijenila dvorska komora
-tako je započeo proces stvaranja novog hrvatskog plemstva
-početak izgradnje dvoraca, perivoj, modernizacija hrvatskog gospodarstva

U POZADINI VLASTELINSKIH DVOROVA

-ratna zbivanja su prouzročila napuštanje velikog broja slavonskih i srijemskih naselja
-velik broj raseljenih mjesta
-raseljavanje katolika

11
-useljavanje pravoslavnog stanovništva koje se s područja Pećke patrijaršije naselilo predjele
Južne Mađarske, Srijema i Slavonije
-U Slavoniji se naseljava broj katoličkog stanovništva iz BIH ( Šokci i Bunjevci )
-vlasteli su također potaknuli kolonizacijske procese, naseljava se stanovništvo iz različitih
dijelova Monarhije i etnička slika istočne Slavonije je promijenjena
- Prilikom uvođenja komorske uprave bilo je prisutno nezadovoljstvo lokalnog stanovništva
-komorski službenici su zloupotrebljavali svoj položaj
-učestale pobune i nemiri , otpor vlastelina
-Dvor je poslao povjerenstva koja su trebala utvrditi zbog čega su seljaci nezadovoljni, razlozi
: komorski i vlastelinski upravitelji, nerazriješene ovlasti i samovolja
-1. Slavonski urbar 1736. – visina i vrsta davanja seljaka, poništeno je nezakonito stečeno
vlasništvo
- 30-e godine 18. st – sve prisutnija hajdučija kada je pravoslavno stanovništvo pružilo otpor
pokušaju unijačenja, te kada su Slavonijom i Srijemom lutale čete iz austrijsko- osmanskih
ratova
-štete od hajduka je trpjela i riječna trgovina
- Trenk sa svojim pandurima činio razne prisile koje bi završavale smrću

RAZDOBLJE REFORMI
-1737. – izrađena osnova Zemaljske uprave za Slavoniju
-uređena prema Zemaljskoj upravi u Banatu i Austrijskoj upravi – upravni, sudski, redarstveni
poslovi
-gospodarski i vojni poslovi- u nadležnosti generalkomande
-uprava za provođenje Karlova urbara je bila u Osijeku
-nedovoljno kvalitetno funkcioniranje uprave
- Marija Terezija- preustroj državne uprave, proces formiranja slavonskih županija
-1741. – proglas kojim se Slavonija i Srijem reinkorporiraju u Trojednu kraljevinu
-1745.-osnovane tri županije : Virovitička, Požeška, Srijemska
- Županije su bile podijeljene na okružja i kotare, dok su oni bili podijeljeni na posjede
-županija- niz činovnika i županijska skupština
-uloga županije- sudstvo i ubiranje poreza
-velike župane triju slavonskih županija postavlja vladar
-one su izravno uključene u ugarski porezni sustav

12
-ugarske porezne organizacijske jedinice- PORTA, slavonske županije ovisne o ugarskom
namjesničkom vijeću i šalju predstavnike na zajednički sabor ( 1751. )
-Konačan urbar je donesen 1780. godine
-MT dodjeljuje prava za održavanje sajmova, regulira cestovne i riječne putove
-Josip II- ukidanje kmetstva, posljedica reformi se osjetila u vjerskom životu, utječe na
crkvene redove
-ukida županijska uređenja i ustrojio je deset okruga, Pečujski je pokrivao prostor Slavonije

VOJNA SLAVONIJA
-Uspostavljanje Vojne krajine na području Posavine i Podunavlja
-zaseban povijesni razvoj krajiškog područja
-krajiški podanici su bili opterećeni brojnim porezima
-obnova i izgradnja novih utvrda zahtijeva angažman velikog broja stručnjaka i radnika
-to je bio krajišnicima velik teret , koji je dovodio u pitanje održavanje vlastitih posjeda
-LudwigAndreasKhevenhuller- izrađuje nacrt, krajiško stanovništvo je bilo oslobođeno svih
davanja , razdioba krajiškog stanovništva na privrednike i vojnike
-reformom su u krajini ustanovljene generalkomande, pukovnije i satnije
-1747.- preustroj Slavonske krajine u Slavonski generalat sa sjedištem u Osijeku
-Generalat- Brodska, Gradiška i Petrovaradinska pukovnija
-za Josipa II- uveden kantonalni sustav – premještanje zapovjednog mjesta iz Osijek u
Petrovaradin, posljedica spajanja Slavonskog i Banatskog generalata

CRKVA, KULTURNA PREGNUĆA I NOVI POČETAK

-Uspostava crkvene uprave na području Slavonije i Srijema
-Sukob zagrebačkog biskupa Aleksandra Mikulića i bosanskog biskupa Nikole Ogramića,
srijemski biskup Franjo Jany- bezuspješno traži lokaciju svog biskupskog dvora
- sudsko povjerenstvo u Gyoru- predložili su raspored župa po biskupijama
-Slavonija i Srijem podijeljene na Zagrebačku, Đakovačku ( Bosansku ), Srijemsku,
Ostrogonsku, Pečujsku i Kaločku
-1773. ujedinjenje Đakovačke i Srijemske, potiskivanje Kaločke i Ostrogonske
-Franjevci i isusovci
- franjevci preuzimaju većinu upražnjenih župa, odvajaju se od Bosanske franjevačke
provincije i priključuju provinciji sv. Ivana Kapistrana

13
-1754.- franjevcima su oduzete sve župe Zagrebačke biskupije
-isusovci- Osijek, Požega, Petrovardin, Srijemski Karlovci
- kapucini- osječki Gornji grad
-1721. Ustrojena je prva eparhija u Pakracu, a poslije u Karlovcima i Plaškom
-osnivanje gimnazija u Požegi, Osijeku i Petrovardinu
-od 1773. Počinje s radom bogoslovija za pravoslavno svećenstvo u Karlovcima
- 1735. Osnivanje franjevačke tiskare
U Osijeku postoji franjevački studij- Velikanović , Vilova, Katančić
- barok- Kanižlić ( Sveta Rožalija )- utjecaj Gundulića i Đurđevića
Matija Antun Reljković- Satir iliti divji čovik

( 301. – 345.) ZAPADNA HRVATSKA - GORSKI KOTAR, LIKA, KRBAVA I PRIMORJE

PREGLED POLITIČKIH ZBIVANJA

- GORSKI KOTAR – sastavni dio Banske Hrvatske

- KARLOVAČKA KRAJINA – šest kapetanija – Ogulinska, Tounjska, Tržićka, Slunjska,

Barilovićka i Turanjska

PRIMORSKA KRAJINA - Senjska velika kapetanija i Otočka kapetanija

Pavao Ritter Vitezović - „ Oživljena Hrvatska“ - hrvatski staleži zahtjevaju da se Lika i

Krbava urede kao posebna županija i pridruže Kraljevini Hrvatskoj jer Dvorska komora
pokušava to područje pretvoriti u austrijski posjed ( ne uspjevaju)

- uprava nad Likom i Krbavom dana grofu Antoniju Coroniniju ( ako je to uopće bitno :D)

SEVERINSKA ŽUPANIJA
- Od 1776. do 1786. – u sastavu Kraljevine Hrvatske
- Na čelu veliki župan

- sjedište u Rijeci

- djelatnosti – vojne, financijske i pravosudne

SLOBODNI KRALJEVSKI GRADOVI, VOJNI KOMUNITETI I POVLAŠTENA TRGOVIŠTA

- Gorski kotar i Karlovački generalat – najvećim dijelom sela
- gradska naselja- Senj i slobodni kraljevski gradovi
-trgovišta – Mrkopalj, Ravna Gora i Vrbovsko ( Gorski kotar)
- vojni komunitet – Karlobag
- od 1752. – 1776. – Senj pripada austrijskom primorju

14
GOSPODARSKI RAZVOJ
- osnovna gospodarska djelatnost – poljoprivreda ( ratarstvo i stočarstvo )
- 1717. – Karlo VI. uveo slobodnu plovidbu Jadranskim morem
- 1719. – Rijeku proglasiio slobodnom lukom
- 1728. – 1732. - izgradena je makadamska cesta- od Karlovca preko Bosiljeva do Rijeke
- izgradio je Matija Antun Weiss
- najvažnija prometnica GK
- 1770.- otvorena talionica u Brodu na Kupi
-Ceste : - Jozefinska
- Karlovac – Senj
- izgradio je Vinko Struppi
- 1777. – oslobođena od plaćanja carina
- najbrže i najučinkovitije povezivala unutrašnjost s Jadranskim morem
- Terezijanska cesta
- 1786. godine izgradena
- Gospić –Karlobag
- Kordonska cesta
- od Južne Like prema Karlovcu
- - 1766. Franjo Antun Holub osnovao staklanu

VOJNO-KRAJIŠKI USTROJ: KRAJIŠKE BUNE I PREUSTROJ KARLOVAČKOG

GENERALATA
- bune protiv komorske uprave ( A – htjela pretvoriti u feudalne podložnike i materijalo
iskoristiti)
-- 1702. buna u Ribniku, 1704. u Budaku i Perušiću
- 1719. i 1722. bune u Senju i Primorskoj krajini zbog ukonačivanja njemačke vojske, a
druga zbog poskupljenja soli
- 1728. Lički krajišnici ustali protiv grofa Carla Raimunda Attemsa zbog samovolje i
pristranog sudovanja
- Brinjsko – lički ustanak => 1746. zbog reorganizacije vojnokrajiškog područja između
Kupe i sj. Jadrana
- 1751. buna u Bruvnu i Lovincu zbog čestog batinjanja
- 1746. preustrojem Karlovačkog generalata osnovane 4 pukovnije (Lička, Otočka,
Ogulinska i Slunjska)

CRKVA
- 1703. Kaločka nadbiskupija
- 1781. ukinuta Modruška ili Krbavska biskupija
- prvi ličko – krbavski arhiđakon – Marko Mesić
- 1789. izrađen elaborat o temeljitoj regulaciji župa
- 1713. Karlovačko-zrinopoljska eparhija podijeljena na Gornokarlovačku i Kostajničku

SVAKODNEVLJE

15
- Uredba o kontumacima – 1738. godine- sustav pograničnih karantena u kojima se provjeravalo
zdravstveno stanje putnika i robe u Karlovačkom generalatu

- loše zdravstveno stanje i te fore

-žene podčinjene muškarcima – muški šljam nad šljamovima itd. , ugl. nikakvih činjenica za
popamtiti

ZAPADNA HRVATSKA - ISTRA, RIJEKA I KVARNER

DRŽAVNO-POLITIČKA RAZJEDINJENOST
 Istra u 18. st. podijeljena na Mlet. i Austr. dio

o MR => 2/3 Istre => Obala i unutrašnjost do Plomina

=> Teritorij upravno rascjepan na komunalna središta i gradska naselja s
nešto
manjom autonomijom te na feude koji su imali sudsku autonomiju
o AUS => Drži unutrašnjost Istre => Pazinska knežija
o

DEPOPULACIJA I GOSPODARSKI NAZADAK

 Slabo naseljena - Oko 90 000 st.

 Rovinj iznimka - Najnaseljeniji istarski grad i jedan od najmnogoljudnijih na

istočnojadranskoj obali
 Gospodarski i populacijski najjača središta: Gradišće, Pazin, Pićan, Lovran, Žminj

 Labinska obitelj Scampicchio imala puno posjeda

 Česte uzurpacije općinske zemlje od strane seoskih općina ili seljaka

=> 1771. puljski knez - providur Girolamo Zorzi oduzima uzurpirana dobra
 Obitelj Korenić nešto bitna kao bla bla => kanonik Juraj Korenić

GRADSKA UPRAVA - PRIMJER ROVINJA

 Zakonodavna vlas: Veliko vijeće i parlament (Arengo del popolo)

 Izvršna vlast: Sindik i podestat

 Narod se dijeli na plemiće (nobili) i pučane (popolani)

 Plemiće i građane predstavlja Gradsko vijeće, a puk Arengo

 Municipalna vlast bila oligarhijska - Pučani nisu sudjelovali

DRUŠTVENA, ETNIČKA I PROFESIONALNA STURKTURA GRADSKOG ŽITELJSTVA U

PULI
 Učestale migracije => Doseljenici na trajno i privremeno

 Pula u 18. st. grad obrtnika i ima puno nobila

 Koloni - Naseljenici na imanjima bogatuna i nobila => Posjedi se zvali stanze

coloniche
 Sočali - Seljaci koji su od vlasnika dobivali stoku na brigu

16
 Crkvenjaci isto jako bitni
 Šarolika religijska struktura dovodi do napetosti

SPORNE TOČKE I POSJEDI - DIFERENCIJE

 Diferencije - Točke prijepora između mletačkih i austrijskih podanika duž graničnog

područja
 Koparski plemić Andera Fini i koparski podestat i kaptetan Nicolo Contarini obilaze

te točke i izvještavaju

FEUDALNE OBITELJI U MLETAČKOJ ISTRI I NJIHOVI POSJEDI

 U mlet. Istri bilo ukupno 17 feuda

 Obitelj Gravisi drži gošpotiju Markizat Kostel, a obitelj Verzi sv. Ivan Kornetski

 Grofovija Gradina i još neke gošpotije bitne kao -_- i preglupa je riječ gošpotija jbt -_-'

RAZBOJNIŠTVO U 18. STOLJEĆU - ZLOČINI I KAZNENE MJERE

 Bilo jako puno razbojnika koje su proganjali
 Rašpotski kapetan Francesco Pasqualigo postupa protiv širenja razbojništva
 Najčešća kazna bijaše presuda na progonstvo u odsutnosti, a bilo i smrtnih kazni
vješanjem, strijeljanjem, giljotinom...

INTELETKTUALNI ŽIVOT, KULTURA I UMJETNOST

 Talijani i barok su glavni uzori

 1767. u Rovinju djeluje knjižnica u sklopu akademije

 1794. osnovana gimnazija u Izoli

 1710. pojava tragova hrvatskog jezika u školstvu => Zaslušan koparski biskup Paolo
Naldini koji je osnovao sjemenište za slavensko školovanje na ilirskom jeziku
 Arhitetktura => Župne crkve: sv. Eufemije u Rovinju, sv. Blaža u Vodnjanu, sv.

Servula u Bujama
 U austr. Istri umjetnost obilježena utjecajem istočnoalpskih slikarskih krugova

(najpoznatije je djelo ''Navještenje'' Valentina Metzingera)

RIJEKA I KVARNER - GRADSKO SREDIŠTE I OTOČNE KOMUNE

 18. st. je za povijest Rijeke i okolice početak nove ere

o 1717. Karlo VI. proglašava slobodnu plovidbu Jadranom

o 1719. Trst i Rijeka postaju slobodne luke
 1722. povlastica da se u Rijeci mogu graditi brodovi duži od 20m

 1742. Likvidacija Kompanije (neka za trgovinu)

 Značajna je trgovina s Dubrovnikom

 1753. se otvara Cesarsko kraljevsko namjesništvo

 Dioničarsko društvo Urban Arnold i suradnici podižu rafineriju šećera

 Do ukinuća isusovaca 1773. djeluju ''Gospoda ježovita kompanije Isusove kolega od

Reki'' -_-'

17
 1752. Rijeka pripojena novoosnovanom Austrijskom primorju, a 1776. postaje dio
Severinske županije u sklopu Ugarsko-hrvatskog kraljevstva
 Rijeka autonomiju dobila od Marije Terezije 1779.
 1778. Bakar proglašen slobodnom lukom
 1785. Josip II. ukida županije, a Riječki, Bakarski i Vinodolski okruzi stavljeni pod
upravu riječkog kapetana i guvernera te ulaze u sastav nove upravno-političke
cjeline - Ugarskog primorja
 1777. Rijeka ima preko 4500 stanovnika
 1780. Trsatski kaštel doživio jak potres
 Osorski biskup Bonaventura Bernardi (djeluje od 1757. do 1781.) skuplja građu koja
će Daniele Farlatiju poslužiti za pisanje djela Illyricum sacrum
 Osnivanje raznih seoskih župa - NEBITNO

- ovaj drugi dio sam ostavila kako je na skripti jer je stvarno maksimum onog razumljivog izvučeno ,
ostalo su neke gluposti o gospodarstvu, onda o nekim posjedima i društvenoj strukturi i te gluposti,
pola toga je nerazumljivo običnom puku.

Hrvatska pov. 18. St. (345.-388.)

Hrvatski jug- Dalmacija
Prijelaz iz 17 u 18 stoljeće obilježili: kraj Morejskog rata (1684.-1699.) između MR i OC,
oslobađanje dijela Dalm. od osm. vrhovništva, utvrđivanje novih granica
1797.- pad MR
Drugi morejski rat ili „Mali rat“ (1714.-1718.) i kraj osm. ugroze. Državno-politički položaj
Osmanlije započeli rat s ciljem povrata posjeda na Peloponezu i Dalm.
MR sklapa savez s Austrijom- vojni uspjesi Eugena Savosjkog- odbijen osm. pokušaj
zauzimanja Sinja, zatim proširenje MR. posjeda na Imotski i dio Hercegovine
Mirovni pregovori završeni mirom u Požarevcu 1718.g.
Aquisto nouvissimo (najnovija stečevina)- stekli Imotski i dio zaleđa- Linea Mocenigo
U konačnici MR teritorij – obalni i kopneni teritorij Istre, Dalmacije i Boke kotorske
70-ih god 18. St. austrijske pretenzije na Dalm. – sukobi MR i Au- 1776. Donesena
Novigradska konvencija prijateljstva-utvrđena pogranična linija, no sukobi se ipoak
nastavljaju do kraja stoljeća
MR nastoji održati dobre odnose s OC, ponajviše njihovim predstavnicima u Bosni (Travnik i
Sarajevo)- dalm. providuri slali bogate darove
Trgovci obiju država imali neograničenu slobodnu kretanja

18
Demografske prilike. Migracije
Dalm obuhvaćala prostor od kvarnerskih otoka do Neuma, u satsav Dalm ubrajali se svi otoci
od Krka do Korčule
Udvostručenje broja stan. od Požarevačkog mira do 1756. g. , unatoč velikom br.stan. – mala
gustoća naseljenosti
Razlozi slabe gustoće: usporen gosp. razvoj, nizak životni standard, razne boleštine, glad i
oskudice, visoka stopa smrtnosti, iseljavanja
Gradovi: 10-15% stan, čine ga patriciji i građani (pučani)
Drastično smanjenje sloja gradskog patricijata (nositelji vodećih funkc. U gradskoj upravi)-
izumiranje patricijskih obitelji – uvrštavanje (agregiranje) građanskih ob. u Velika vijeća
Mijenjanje demografske slike- useljavanje
Najveća demografska šarolikost u tadašnjoj prijestolnici- Zadru (priljev stan.)
Znatno djelovanje Mlečana (predstavnika središnje vlasti) i trgovaca u Zadru (zad. useljeničke
obitelji- Parma, Borelli, Giusti, Benvenuti)
Veće dalm. obalna središta- boravak vojnih posada različitog etničkog podrijetla (Grci,
Albanci, Talijani)
Velik br. sela u Dalm- oko 800, nasuprot malom br. gradova
Iseljavanje u obližnja urbana središta, ali i druge zemlje, npr. iz Bukovice u Banat, u Poljsku
(1774. iz Zd iselile 62 ob u Banja Luku i Derventu)
Pokrajinska uprava i sustavi vlasti
MR Dalm podijeljena na upravne jedinice: Krk, Cres s Osorom, Rab, Pag, Šibenik s otočjem i
kopnom,Nin sa susjednim selima, Zadar s otocima i kopnenim dijelom, Trogir s Čiovom i
kopnom, Split sa Šoltom i kopnom, Omiš s kopnenim dijelom, Makarska i primorje, Brač,
Hvar s Visom, Korčula, Knin, Klis, Sinj, Imotski, Poljica i Neretva
Zadar-3 dijela: grad, otočje i kopneno zaleđe. Najprostranije je kopneno područje- gotovo
cijela sjeverna Dalm- podijeljeno na 3 serdarije (Gornja, Donja i Srednja)
Generalni providur: središnja osoba pokrajinske vlasti- imao sveukupnu sudsku, upravnu i
vojnu vlast. Biran iz redova MR. patricijata. Sjedište u Zadru. Mandat: 3 god. Bio je na čelu
ustanove koja se zvala generalno providustrvo (čine je tajništvo i računovodski odsjek).
Tajništvom upravlja upravitelj (primario). Računovdostvo: upravitelj i njegovi pomoćnici,
pokrajinski revizor,poslanik za odnose s Osmanlijama.
Gradovi na području Aquisto vecchio- na čelu uprave- uz plemička vijeća- KNEZ (mletački
plemić). Imenovan za gradove: Osor-Cres,Rab, Krk, Pag, Nin i Omiš. KAPETAN- Šibenik,
Trogir, Split, Hvar i Korčula. Jedino u ZD funkcija kneza i kapetana odvojene (knez- civilne
poslove, kapetan- vojni poslovi). Na novoosvojenim područjima drugačije- generalni
providuri imenovali lokalne providure koji imaju sjedinjenu političku, sudsku i vojnu vlast.
Providuri- provode vlast u većini slučajeva samo u sjedištu, dok na širem području djeluju u
njihovo ime seoski glavari,harambaše tj. kapetani sela.

19
Posebna pažnja od strane MR- vojno pogranična područja (krajine). Na čelu su bili
pukovnici- oni zapovijedaju serdarima (nadziru više sela).
Posebna situacija- neretvanski dio dalm. vojne krajine- zapovijedao SOPRAINTENDANT
Hrv. časnici- nositelji vojne vlasti na vojno-pograničnim područjima- birani iz redova
domaćih obitelji (npr. na kninskom području- obitelji Nakić,Sinobad,Radnić. Zadar: Soppa,
Spingaroli)
I sudstvo i uprava u rukama ml. predstavnika. Sudove u selima rješavaju lige. Veće sudove
providuri, kapetani i sopraintendanti. Ukoliko su stranke bile ugledne i bogate- sudove
rješavaju mletačke magistrature- Vijeće desetorice i Vijeće četrdesetorice.
Obilježje sudstva u 18.st. u Dalm.- potkupljivost. Službeni jezik sudstva i uprave- talijanski.
Gospodarstvo
Osnovna značajka gosp. u Dalm- gospodarska stagnacija
Poljodjelstvo- osnovna grana- niska proizvodna razina- nemogućnost zadovoljavanja potreba
Dalm.
Glavni poljodjelski proizvod- vino (uz smokve i ulje). Tijekom II. pol. 18 st.- pokušaji
unaprjeđenja dalm. poljodjelstva koje je bilo zaostalo i neproduktivno- osnovana gosp.
društva- Split (1767.), Zadar(1787.), Trogir (1788.). Prva takva akademija osnovana u Splitu
1767.g. pod nazivom Societa economica. U tim društvima ili akademijama održavana
predavanja i praktična nastava. Zadarska ob. Borelli- podigli standard regije koristeći
suvremenu tehnologiju i način proizvodnje.
1748.g. – mletačka vlada poslala trojicu sindika inkvizitora u Dalm. Najozbiljniji pokušaj za
vrijeme providura Ftancesca Grimanija (1753.-1756.)- Grimanijev zakonik 1755/56.-
nastojanje da se regulira posjedovne odnose u agraru na području novih mletačkih stečevina,
kao i poboljšanja po načelima fiziokratizma.
Ribarstvo- nekada jedna od vodećih gosp. grana Dalm.- tijekom 18 st.- nazadovanje. Mjere za
poboljšanje tek pred kraj ml. vladavine. Gradsko stan- razni obrti. Ustrojeni u vlastitu
profesionalnu udrugu ili ceh. Pred kraj st. i manufakturna proizvodnja (radionice voska u
Zadru, Šibeniku i Splitu). U Zadru i proizvodnja likera. Proizvodnja soli- paške solane.
Rudarska proizvodnja- interes Mlečana za iskopavanje pakline (brdo Radić kraj Vrgorca).
Željezna ruda- Dalm. zagora. Ob. Lovrić iz Sinja- posjeduju moderni rudnik željeza.
Brodarstvo- jedna od najvažnijih grana u Dalm. Dostiglo visoku razinu i smatra se
najunosnijom gosp. granom. Trgovačka djelatnost-određeni napredak. Ml. uprava gradila
ceste, mostove, luke. Gradnja ceste Šibenik-Skradin, Zadar-Benkovac (1788.), Zadar-Knin
(projekt Franje Zavorovića). Unutarnja trg.- prvenstvo ima Zadar.
1783. MR dala svojim posjedimauvjetovanu slobodu plovidbe i trgovine- ubrzaniji gosp.
napredak
Visoke porezne obveze, pogotovo seljaci koje najviše pogađa osobna javna tlaka
(rabota,kuluk). Podjela javne tlake: državna, za sigurnost teritorija i vlasti, javne radove i
izvanredna.

20
Školstvo, kultura i umjetnost
Gradovi- škole poluprivatnog karaktera za djecu iz imućnijih slojeva. Porast broja učitelja.
Zbog nastojanja Crkve- i stanovnici ruralnih dijelova imali mogućnost steći elementarno
obrazovanje. Akcija splitske akademije za opismenjavanje stan (1781.) Padova- odredište
dalm. studenata.
Izdavači hrv. knjiga iz ob. Occhi, zatim prve tiskare u Zadru- obje u vlasništvu Mlečana
(Battara, Ribolini)
Doba prosvjetiteljstva- najplodniji pisac novigradski i hvarski biskup- Ivan Dominik Stratiko
(stvarao na tal. jeziku). Stvaratelji na hrv. jeziku- fra Filip Grabovac (Cvit razgovora naroda i
jezika iliričkoga aliti arvackoga), fra Andrija Kačić Miošić (Razgovor ugodni naroda
slovinskoga).
Mletački kipari (posebno se istaknuli u skulpturi)- Giorgio Massari (autor kapele i oltara sv.
Križa). Alvise- autor kipova zadarskih svetaca. Giacomo Piazzetta- autor Raspeća iz
dominikanskog samostana u Zadru. Najznačajniji dalm. i hrv. barokni slikar- Federiko
Benković. Graditelj orgulja- Petar Nakić.
Zanimanje stranaca za Dalmaciju. Alberto Fortis- autor putopisa Viaggio in Dalmazia.
Kraj stoljeća. U osvit novog doba
Napoleon. Mir u Campoformiju 1797.- nestanak MR. Razdoblje „anarhičkog međuvlašća“-
od pada MR do austrijskog preuzimanja vlasti. Nemiri u Splitu (stradao pukovnik Juraj
Matutinović). Fra Andrija Dorotić – u proglasu Narode slavni- zagovara priključenje Austriji.
Posljednji ml. providur. Andrea Querini. Razdoblje I. au uprave (1797.-1805.)

Hrvatski jug
Dubrovačka Republika i Boka kotorska
- susjedna područja različitih državnih ustrojstava i pol-društvenih razvoja, DR-samostalna,
Boka dio mletačkih prekomorskih posjeda
Dubrovačka Republika
- podijeljena na knežije i kapetanije, ozakonjen aristokratsko-republikanski sustav, upravni
ustroj po uzoru na mletački
- na vrhu- knez (rektor)- nositelj državnog suvereniteta-jednomjesečni mandat-predsjedava
vijećima, vrhovno zakonodavno tijelo- Veliko vijeće (sva punoljetna vlastela), Senat (Vijeće
umoljenih)-unutarnja i vanjska pol., Malo vijeće-izvršno tijelo- bavi se unutarnjim poslovima
komune
- sudska i upravna vlast-kneževi i kapetani (god dana), 4 upravitelja utvrda (Mali i Veliki
Ston, tvrđava Pozvizd, i u Sokolkuli )
- veliki potres 1667.

21
Neutralnost i diplomacija- dubrovačka vanjska politika
-gl. cilj- neutralnošću zaštititi svoje trgovačke i pomorske interese (najveći suparnici MR I
OC, tijekom 18 st. i HM, Fra i Rus)
-„politika trenutka“-vješte diplomatske akcije, mitovi, darovi i godišnji tribut Porti
- Morejski rat (1684.-1699.)- velika prekretnica u vanjskoj pol. DR- MR pristupila Svetoj ligi-
DR se okreće HM
- izaslanik DR u Beču- Rafael Gučetić- sklapa s Leopoldom I. sporazum kojim HM preuzima
obvezu zaštite DR uz god. tribut (500 dukata)
- OC ipak nije bilo poraženo- DR se ponovno s njima zbližava i plaća danak
-mir u Srijemski Karlovcima 1699.-gl. cilj DR- spriječiti dolazak MR na granicu DR-
uspostava koridora kod Kleka i Sutorine- razdvojen mletački i dubrovački posjed
- diplomatski spor s Fra- Luj XIV. optužio 1705. DR za savez s Habsburgovcima- spor riješen
zahvaljujući dubrovačkom izaslaniku Ivanu Buniću
- Travnik 1754. sklopljen sporazum s MR-ukinute pristojbe za plovidbu Jadranom za sve DR
brodove
- odnosi s Rus i Fra- obilježili II. pol 18 st.
- sukob s Fra- borba oko trg. Interesa- posebno na Levantu, također Fra smetali dobri odnosi
DR i OC- 1776 sklopljen ugovor- normalizirani odnosi
- sukob s Rus- eskalirao za vrijeme rus-osm rata (1769.-1774.)-DR zaplijenili jedan ruski trg.
brod- Aleksej Orlov(ruski general) proglasio Dubrovčane neprijateljima
- sklopljen sporazum u Pisi 1775. (zahvaljujući angažmanu Bečkog i Toskanskog dvora,
Svete Stolice i Frana Ranjine (dubr. poslanik))-DR se obvezala na neutralnost u ratovima koje
će voditi Rus, 1788. otvoren ruski konzulat u DR
- dubr. predstavnik u Parizu- Francesco Favi- obaviještavao o Fra.rev Dubrovčane
-fra. i au. utjecaj na dubr. vanjsku pol u zadnjim godinama 18. St
-pad MR 1797.- mir u Campoformiju- HM dobila Dalmaciju i Boku kotorsku
- frankofili i austrofili
-1805.- Fra uzela au. posjede, 1806.-rus.-crnogorsko zaposjedanje Boke
-1806.g. – dubr. vlada predala ključeve grada fra.generalu Lauristonu bez otpora (27. svibanj)
Društveni odnosi
- kriza dubrovačke vlastele- ubojstvo Frana Gundulića- svojevrsna prekretnica u odnosu među
vlastelom

22
- potres 1667.- poginulo 57 članova Velikog vijeća- popunjavanje tih mjesta dovest će do
potpunog raskola
- od 90-ih god. 17 st.- 3 vlasteoske skupine u DR- novoprimljeno plemstvo, staro plemstvo
koje prihvaća nove obitelji (sorbonezi) i staro plemstvo koje želi endogamijsku zatvorenost
(lamankezi)
- s struje- ruskofilska, frankofilska, austrofilska (potkraj 18 st)
- marittimi-pomorska grupacija- usmjerena na ulaganje u pomorstvo i brodarstvo, oligarchici-
usmjerena na iskorištavanje zemljoposjeda i jačanju feudalnih zemljišnih prava
- dvije najjače bratovštine- antunini i lazarini
- ustanak seljaka u Konavlima 1799.-1800.g.
Pomorstvo i trgovina
- okosnica razvoja DR
- nekoliko razdoblja uspona i padova pomorstva i trgovine
- I. razd.- od 60-ih 17 st do 30-ih 18 st-jedna od najtežih etapa dubr. pomorstva
- u 17 st DR potiskuju ENG, FRA I NIZ.- DR se okreće trg. s Mlečanima i grč. lukama, te
prema hab. lukama- Senj i Bakar- gl. dubr. odredišta za kupnju brodova
- 40-ih 18 st- oporavak i uzlet pomorstva
- 85 dubrovačkih konzula u 18 st.
- ubiranjem carina- puni se drž. blagajna
- Dubrovačko pomorsko osiguravajuće društvo- osnivač Ivan Kaznačić
- pomorske obitelji u DR- Orebić, Flori, Krše, Fisković, Račić
Doba baroka
- utjecaji it talijanskih centara
- rimski arhitekt Giulijo Cerruti
- Ilija Katičić završio 1712. izgradnju katedrale
- zlatarstvo- Ivan Luić, Kristo Jerinić, Matej Fišić
- najpoznatiji slikar- Gaetano Garcia
-1690. Osnovana Akademija ispraznijeh, do kraja 18 st osnovane: Akademija od šturaka i
Societa patriottica- pod utjecajem prosvjetiteljstva i Fra rev
- pjesništvo- Ignjat Đurđević- Uzdasi Mandaljene pokornice (1728)
- historiografi: Serafin Crijević- Bibliotheca Ragusina, Đuro Bašić, Sebastijan Dolci-
bibliografije znamenitih Dubrovčana (Fasti litterario- ragusini), Ruđer Bošković, Anselmo
Banduri- otkriće Petrarkinih pisama i radova

23
- frančezarija- prijevodi Moliereovih komedija
- Luka Sorkočević-skladatelj
Boka kotorska
- od 1420 sastavni dio ml. posjeda- Albania Veneta
- providur upravlja pokrajinom, sjedište Kotor- podvrgnut generalnom providuru u ZD, a u
nekim pitanjima direktno duždu i senatu
- II. pol 17 st- Kandijski (1645.-1669.) i Morejski (1684.-1699.)- nisu se vodili direktno na
prostoru Boke,ali postoji nekoliko vojnih akcija u kojima je stradala
- najznačajniji događaji Morejskog rata- mletačko zauzimanje Risna 1684. I Herceg Novog
1687.
-Linea Grimani (Mir u Sk 1699.)- u sastav MR ulaze Herceg Novi i Risan i SZ dio bokeljskog
priobalja- zaokruživanjem mletačkih posjeda u Boki- stvoreni uvjeti za gosp i društveni
razvoj
- posljedice ratova- migracijska kretanja (iz zaleđa na obalu najčešće)
- funkcija sopraintendanta- vojnici iz uglednih obitelji, nasljedna funkcija, nadzor pograničnih
područja i briga za novonaseljeno stan.
- Kotor- pol. I administrativni centar , gradska uprava. Malo i Veliko vijeće, Senat (mletački
sustav), u gradu glavnu riječ, uz mletačke upravne organe, ima patricijat, vojni karakter grada
u 17 i 18 st- gl. uporište protiv OC u Boki
- mala pomorska nasilje, za razliku od Kotora, doživljavaju vrhunac (Perast, Prčanj i
Dobrota)- gl. preduvjet- osamostaljenje od kotarske uprave, na čelu općine kapetan, bratstva u
18 st- glavni nositelji gosp razvoja
- Ivan Burović i Vicko Bujović- bitke za Morejskog rata- kod Herceg Novog i Risna- dobili
titulu conte (Perast)
-1711- spor MR I OC- ubojstvo kapetana Luka Lukovića- ubili ga ulcinjski gusari
-dobrotski pomorci- protupiratske akcije- braća Marko i Josip Ivanović
- razne trgovačko-carinske povlastice- ubrzale razvoj općina
- trgovinu ometaju mletačke restrikcije
Barok- zlatno doba bokeljske umjetnosti
- razvoj umjetnosti omogućio kraj ratnih zbivanja i smirivanje pol. Situacije
- važna uloga pomoraca-ulagali bogatstva za individualne potrebe
- glavna umjetnička ostvarenja u mjestima Perast (najviše baroknih palača), Prčanj i Dobrota
- barski nadbiskup Andrija Zmajević 1664. podignuo palaču Zmajević (poznatija kao
„Biskupija“)

24
- kipar- Francesco Cabiance, slikrstvo- Tripo Kokolja
-književnost: ne razvija se tolikim intenzitetom, uzor im dubrovački pisci, Julije Balović,
Marko Martinović-opisao osvajanje Hercega Novog

Hrv. pov. 18. st. (388.-428.)

Bosna i Hercegovina

- OC u 18. st. ušlo uzdrmano najvećim porazom u svojoj dotadašnjoj povijesti (Veliki bečki
rat).

- I sam mir u Srijemskim Karlovcima 1699. g. donio je jedan značajan presedan- do tog mira
sporazumi s kršćanski državama za Portu nisu predtavljali ništa više nego privremenu (i u
praviu kratkotrajnu) obustavu neprijateljstava, koja bi u principu bila nastavljena čim bi
osmanska država prikupila dovoljno sredstava za rat, u skladu s ideologijom ,,gaze'', stalnog
rata s nevjernicima s ciljem širenja islamskog teritorija.

- U SK, s druge strane, zaključen je prvi sporazum kojim je mir učvršćen na dulje ili
neodređeno vrijeme, dok su političke granice između država prvi put striktno određene i
označene, a njiovo poštivanje je zajamčeno.

Upravno-administrativna podjela

- U 18. st Bosna se dijeli na 5 sandžaka: bosanski, hercegovački, kliški, zvornički i bihaćki,

koji nedugo zatim biva ukinut, a njegov je teritorij pripojen bosanskom sandžaku.

- Administrativno središte bosanskog ejaleta je premješteno iz Sarajeva u Travnik, što utječe

na ubrzani razvoj ovog grada i njegov prelazak iz kategorije ,,kasaba'' u ,,šehir''.

- Uz Travnik, ostala administrativna središta bila su Livno, Pljevlja i Zvornik.

-Izuzev sandžakbegova, koji su vršili vojno-upravnu vlast u sandžacima, bosanski su veziri

postavljali svoje povjerenike sa širokim ovlastima- mutselime, u neke važnije gradove BiH,
kao što su Sarajevo, Banja Luka, Livno...

- Broj i uloga mutselima, koji su bili imenovani iz redova lokalnih moćnika-ajana, porastao je
u 18.st. uslijed prebacivanja dijela upravnih funkcija s organa središnje vlasti na lokalnu
razinu.

- Ajani su bili izvorno svi uglednici i pripadnici mjesne muslimanske elite iz redova vojske i
administracije, uleme, bogatih trgovaca i najuglednijih predstavnika esnafa (cehova).

- Usporedno sa slabljenjem središnjih instituacija i učinkovitosti njihovih organa, u

provincijama raste uloga ajana koji preuzimaju dužnosti kao što su ubiranje poreza i
izvanrednih nameta uime pokrajinskih namjesnika i države, zakup državnih prihoda-
,,malikana'', održavanje javnog reda i mira, kao i mobilizacija.

25
- Koncentracijom gospodarske i političke moći u svojim rukama ajani vremenom postaju sve
neovisniji o središnjoj vlasti i skloniji zloupotrebama svojih položaja, čemu je svakako
pridonijela i nasljednost ajanske službe.

-Kad je riječ o organizaciji sudske vlasti, bosanski se ejalet dijelio na 38 kadiluka, u kojima su
sudsku funkciju vršili kadije, od koji su neki na području određenih kadiluka imali i
pomoćnike-naibe, koji su obavljali sudske poslove na teritoriju manji sudskih jedinica-nahija.

- Sarajevski kadija imao je viši stupanj od ostalih i nosio je naslov ,,mule'', a sarajevski se
mulaluk sastojao od 5 nahija.

Vojni ustroj. Ratovi

- U Bosni se duž granica, ali i u unutrašnjosti, obnavljaju i grade brojne tvrđave i drugi
fortifikacijski objekti, izgrađuju se putevi te se na razne načine povećava obrambeni
potencijal zemlje.

- Glavnu ulogu u obrani Bosne preuzimaju kapetanije, čiji je broj tijekom 18.st. narastao na
40.

- Uskoro je velik dio zemlje bio pokriven mrežom kapetanija, dok je područje uz granicu
prema Austriji i mletačkim stečevinama bilo u potpunosti u nadležnosti kapetanija..

-Središnju vlast u kapetanijama obavljali su kapetani, koji su vršili prvenstveno vojnu službu,
ali se vremenom sve više upleću i u redarstveno-administrativne poslove, kao što su
održavanje javnog reda i mira, provođenje sudskih odluka, izvršavanje naredbi vezira i
sandžakbegova na njihovom teritoriju te u određenim slučajevima i prikupljanje poreza i
zakup određenih državnih prihoda (malikana).

- Nasljednost službe, kao i činjenica da su putem prikupljanja i zakupa poreza i drugih

državnih prihoda ostvarili veliku financijsku moć, pružila je mogućnost nekim kapetanima da
se uzdignu do razine feudalne gospode i ajana, što su u simboličkom smislu oni i iskazivali
uzurpiranjem titule beg, umjesto pripadajuće im niže titule aga.

- Treću komponentu vojne organizacije u Bosni činili su janjičari sa središtem u Sarajevu,

gdje je stolovao njihov zapovjednik-zabit, zvan još i janjičarski aga, a nalazio se pod
kontrolom janjičarskog age u Istanbulu.

- U ovo doba dolazi do naglog povećanja broja janjičara ulaskom u red pojedinaca mimo
uobičajenog sistema regrutacije, tzv. devširme (,,danka u krvi'') .

- Glavni motiv za ulazak nevojničkog elementa raje u janjičarski red bio je stjecanje
određenih povlastica i neplaćanje poreza.

- Sredinom stoljeća dolazi do otvorene pobune seljaštva koje želi ući u redove provincijskih
janjičara ili ,,baša'' (bašeskija) i na taj se način, kao svojevrsna narodna milicija, osloboditi
nameta u korist državnih organa i vezira, prije svega zloglasnog ,,taksita'' uvedenog 1720.g.

26
- Organi provincijske vlasti u suradnji s kapetanima naposljetku su, zahvaljujući energičnoj
akciji bosanskog vezira Mehmed-paše-Kukavice, uspjeli ugušiti bunu 1756.g., nakon gotovo
desetogodišnjeg otpora i bezvlađa (1747.-56.).

- Od sredine 17.st., u trenucima kada je to ozbiljnost situacije zahtjevala, pristupalo se

mobilizaciji svih za oružje sposobnih muslimana. Mobilizaciju je proglašavao sam sultan kao
vrhovni poglavar ,,pravovjernih'', a obrana islamske države od ,,nevjernika'' shvaćala se kao
osnovna dužnost svakog muslimana.

- Povremeno proširenje vojne obveze na cjelokupno muslimansko stanovništvo bez obzira na

stalešku pripadnost dodatno je doprinijelo povećanju jaza između konfesija u Bosni.

- Činjenica je da su nemuslimani koji su bili pripadnici izvorno kršćanskih vojnih i poluvojnih

redova u osmanskoj službi poput vojnika, martolosa i derbendžija, koji su igrali značajnu
ulogu u osvajanjima i stabiliziranju osvojenih teritorija na Balkanu i u srednjoj Europi tijekom
,,klasičnog doba'', do 18. st. gotovo nestali ili su im redovi izgubili vojnu ulogu i pripadajuće
povlastice.

- Ipak, i u ovom stoljeću postoje iznimke. Tako su ponekad prilikom opće mobilizacije
sarajevski pravoslavi esnafi (cehovi) morali slati svoje članove za komoru i druge pomoćne
vojne redove ili im je ostavljena mogućnost otkupa od vojne službe za određeni novčani
iznos.

-Prilikom dolaska brojnije vojske u Sarajevo srpska pravoslavna općina bila je dužna osigurati
dijelu vojnika smještaj (konak).

- I katolici su bili dužni davati prinose za vojsku.

- Kršćansko je stanovništvo tijekom 18.st. uglavnom ostalo vjerno osmanskoj vlasti za

vrijeme neprijateljskih upada i ratova na bosanskom tlu, ne želeći iznova staviti na kocku
vlastitu egzistenciju.

- Nakon burnog 17.st., niti početak 18.st. nije donio puno mira. Već 1714.g. OC ulazi u rat s
MR, u koji se kao mletačka saveznica 1716.g. uključuje Austrija. Ovaj rat, koji je završen
mirom u Požarevcu 21.7.1718.g., donio je Bosni nove teritorijalne gubitke u korist susjeda.
Austrija je dobila pojas bos. teritorija od ušća Drine u Savu do Novog na Uni u šitini od 10
km, koji je uključivao gradove Bijeljinu , Brčko, Jasenovac, Dubicu, Novi, Bosanski Brod,
Kostajnicu i Furjan. MR je stekla Imotski kotar i Čačvinu, čime je nova granica Dalmacije
pomaknuta do vra Dinare, no izgubila je Gabelu.

- Novi rat s Austrijom uslijedio je 1737.g kada se Bosna uspjela samostalno obraniti pod
Banjom Lukom i potisnuti austrijske snage. Mirom u Boegradu i 1739.g. Bosni je vraćen sav
teritorij izgubljen u prethodnom ratu (izuzev Furjana).

- Uslijedilo je gotovo pedesetogodišnje mirno razdoblje, koje je okončano Dubičkim ratom (

1788.-91.).

27
- Na samom početku ovog rata austrijski car Josip II. uputio je proklamaciju muslimasnkom
stanovništvu, kojom mu, u duhu patenta o toleranciji, jamči osobnu sigurnost i jednakost u
pravima s ostalim austrijskim podanicima, kao i slobodu vjeroispovjesti, dok vjerskim
dostojanstvenicima obećava plaću iz državne blagajne. Muslimansko se stanovništvo nije
pokolebalo i pružilo je snažan otpor osvajaču, koji je uspio, uz dosta muke, zauzeti jedino
Dubicu, Novi, Gradišku i Cetin. Mirom u Svištovu 1791.g. Austrija je dobila Cetin, Lapac,
Srb i pojas zemljišta ispod Plješevice i kraj Plitvičkih jezera, čime je granica između Hrvatske
i BiH zadobila današnji oblik. Dubicu, Novi i Gradišku Austrija je bila dužna vratiti Bosni,
što je učinila tek 1797.g.

- Bosanska je vojska u znatnom broju sudjelovala i u ratovima OC s Rusijom i Perzijom.

- Bošnjaci se sve više bune protiv sudjelovanja u ratovima izvan granica Bosanskog ejaleta, a
manjku discipline, neodazivanju na poziv za pohod i dezertiranju, pridonijela je svakako i
neredovita isplata plaća. Naročito velik broj vojnika je dezertirao s bojišnice tijekom rata
protiv Rusije (1768.-774.) koji je završio katastrofalnim porazom OC-a i potpisivanjem vrlo
nepovoljnog mira u Kucuk Kaynarci 1774.g.

- Osim što je vodio ratove s velikim kršćanskim silama, bosanski vezir bio je prisiljen u više
navrata intervenirati i protiv Crnogoraca, koji su svojim hajdučkim akcijama u ist.
Hercegovini te ustancima protiv osmanske vlasti, često povezani s Rusijom, predstavljai sve
veću prijetnju stabilnosti BiH.

Stanovništvo. Demografske prilike

- Relativno česti i iscrpljujući ratovi, redovito praćeni pojavama gladi i epidemijama kuge,
negativno su utjecali na demografske prilike u BiH.

- Migracije i gubitci stanovništva nastali tijekom Bečkog rata u velikoj su mjeri pogodili kako
nemuslimane-katolike, pravoslavce i Židove, tako i muslimane.

- Prodor austrijske vojske pod vodstvom princa Eugena Savojskog u Bosnu do Sarajeva
1697.g. potaknuo je iseljavanje velikog broja stanovništva iz središnje i sjeverne Bosne prema
novooslobođenim krajevima u Slavoniji i Hrvatskoj.

- U velikom broju katolici su se, ponajprije s područja zapadne Hercegovine, iseljavali i

prema mletačkom teritoriju u Dalmaciji. Rezultat ovih migracija, koje su bile poticane od
strane mletačkih i austrijskih vojnih zapovjednika često u suradnji s franjevcima, bio je
drastičan pad bosanskih katolika.

- U 18.st. značajniji katolički trgovaca nema, a katolici općenito nestaju iz gradova. Važnija
katolička urbana središta bila su stari rudarski gradovi Fojnica, Kreševo, Kraljeva Sutjeska i
Vareš. Katolici su u 18. st. predstavljali najsiromašniju konfesionalnu skupinu u Bosni.

- Broj pripadnika drugih dviju konfesionalnih skupina, muslimana i pravoslavaca, teško je

točnije odrediti zbog nedostaka pouzdani izvora.

28
- Prema broju od 60 000 muslimana sposobnih za oružje u slučaju mobilizacije krajem 18.st.,
može se pretpostaviti da bi ukupan broj stanovnika islamske vjeroispovjesti mogao biti nešto
preko 300 000 , što je još uvijek manje nego stoljeće ranije.

- Demografska recesija i stagnacija su bili uzrokovani velikim ljudskim gubitcima muslimana

na bojištima kako u Bosni tako i izvan nje. Uz to, valja naglasiti da su muslimani bili u većem
broju pogođeni epidemijama kuge i drugih zaraznih bolesti.

- Broj pravoslavaca u 18.st. bio je dvostruko veći nego stoljeće ranije, i približio se jednoj
trećini ukupnog bosanskog stanovništva. Pravoslavni je korpus, unatoč iseljavanju tijekom
Bečkog rata, ali i kasnije, bio u stalnom porastu zahvaljujući neprekidnom priljevu novi
useljenika iz pasivnih krajeva, prije svega Crne Gore, koje lokalni zemljoposjednici-čiftluk-
sahibije, u znatnoj mjeri angažiraju na čiftlucima u središnjoj i istočnoj Bosni, posebice u 2.
pol. st.

- Izuzev zemljoradnje na čiftlucima te stočarstva kao tradicionalnog vlaškog zanimanja, Srbi

pravoslavci su se u ranijem razdoblju bavili i transportom robe iz BiH prema Dubrovniku i
ostalim jadranskim lukama, u najvećoj mjeri u korist dubrovački trgovaca.

- Prilikom austrijskog pustošenja Sarajeva 1697.g. stradao je, odnosno bio odveden u ropstvo
znatan broj židova, a njihova sinagoga i Siyavus-pašina ,,daira'' (svojevsrni ghetto) u kojoj su
živjeli, bili su spaljeni.

- U 18.st. Židovi obnavljaju svoj hram i nastambu, a njihov broj postupno raste. Židovi u
Sarajevu imaju svoju općinu na čelu s rabinom i hahambašom, koji i predstavljaju pred
osmanskim vlastima, kao i školu.

-1768.g. osnivaju novu židovsku općinu u Travniku. Uloga židova u privrednom i

novčarskom životu osmanske Bosne vremenom jača te i bilježimo kao ugledne trgovce,
poduzetnike i novčare, ali i kao liječnike i ljekarnike.

- Unatoč općem nepovjerenju između članova različitih vjerskih zajednica, svakodnevni

životni uvjeti i geografske datosti ponekad su usmjeravali ljude različitih religija jedni prema
drugima (npr. franjevci su se uvijek trudili stječi dobronamjerne susjede muslimane koji bi
zastupali njihove interese uz naknadu; franjevci bi liječili muslimanske bolesnike...)

- Sve pojave koje su mogle predstavljati opasnost gubitka religijskog identiteta, bilo putem
prelska na drugu vjeru, bilo padom u vjerski sinkretizam, nailazile su na najžešću osudu od
strane vjerskih elita ( npr. miješani brakovi između kršćana i muslimana i sl.)

Pregnuća franjevaca.

- U organizacijskom pogledu, najveći dio Bosanskog ejaleta, bio je pod crkvenom

jurisdikcijom franjevačke provincije Bosne Srebrene.

- Istočna Hercegovina se nalazila pod jurisdikcijom trebinjskog biskupa, koji najčešće nije
rezidirao na području svoje dijaceze, već se nalazio izvan granica OC, što je doprinijelo
marginalizaciji ondašnjeg katoličanstva.

29
- Posljedice Bečkoga rata negativno su se odrazile i na katoličke ustanove u BiH , tako da je
od 10 samostana koje su franjevci posjedovali u 17.st. , u narednom stoljeću nastavilo
djelovati njih samo 3- u Kreševu, Kraljevskoj Sutjesci i Fojnici.

- Nakon Karlovačkog mira samostani i župe provincije Bosne Srebrene na teritoriju

Dalmacije i Slavonije našli su se izvan granica OC, što je dovelo do odreenih organizacijskih
pitanja, koja su riješena odcjepljenjem dalmatinskih franjevaca od matice Bosne 1735.g. te
razdvajanjem bosanske od slavonske ,,male braće'' 1757.g.

- Među pukom su, kao svojevrsna ispomoć franjevcima, djelovali i popovi glagoljaši, koji su
činili oko 10 % ukupnog klera u Bosni Srebrenoj. Kako su se glagoljaši nalazili pod
ingerencijom dalmatinskih biskupa, oni postepeno počinju djelovati u skladu s interesima
svojih poglavara, tako da krajem 18.st. dolaze u sukob s franjevcima i uskoro bivaju potisnuti
iz Bosne.

- Bosanski franjevci su bili jedini predstavnici Katoličke crkve u Bosni koji su imali zakonski
reguliran položaj. ,,Ahdnama'' sultana Mehmeda Osvajača iz 1463.g. bila je izvor svih
franjevačkih prava i privilegija te je kao temeljni pravni akt služila kao osnova a izdavanje svi
kasniji fermana i dokumenata kod osmanski državnih institucija.

- Iako temeljna prava franjevaca i katolika na slobodu vjeroispovjesti nisu bila izravno
osporavana, razni drugi sporovi (dozvole za gradnju crkava, oslobađanje od proutupravni
nameta i sl.) iziskivali su od franjevaca dosta financijskih sredstava i diplomatske vještine u
odnosima s nižim lokalnim vlastima, vezirom u Travniku i mulom u Sarajevu, kao i sa samom
Portom.

- Za usluge pružene prilikom procedure za izdavanje dugo očekivanog fermana 1784.g.,

bosanski su franjevci predložili Propagandi vjere u Rimu da imenuje vitezom dubrovačkog
konzula na Porti, gospodara Đuru Curića.

- Uz osnovnu dušebrižničku djelatnost, franjevci su ostavili važan trag i u prosvjeti i kulturi

katolika BiH.

-Franjevci su, osim latinskim, svoje radove pisali i narodnim jezikom upotrebljavajući 2
pisma- latinicu i bosančicu, čime su dali obol hrvatskoj književnosti pa i standardizaciji
hrvatskoga jezika uopće.

- Najpoznatiji franjevci s tog područja: fra Stipe Margitić- ,,Izpovijed krstjanska''

(,,Stipanuša''); franjevački ljetopisi fra Nikole Lašvanina za fojnički samostan, fra Bone
Benića za sutješki samostan i ljetopis fra Marijana Bogdanovića za samostan u Kreševu.

- Djelo fra Filipa Lastrića Oćevca, ,,Pregled starina Bosanske provincije'' predstavlja s
metodološko-kritičkog stajališta novinu u pristupu pisanju bosanske povijesti.

- Franjevci su bili na glasu i kao dobri liječnici; prvi bosanski diplomirani liječnik bio je fra
Franjo Gracić.

Habsburška Monarhija

30
 Državnopravni položaj Banske Hrvatske

- U konglomeratu država HM, različitih po tradiciji političkoga i pravnoga uređenja, Banska

Hrvatska je pripadala (uz Ugarsku i Erdelj) zajednici ugarskih zemalja, odnosno Zemalja
Krune svetog Stjepana.

- Staleška je reprezentacija, tj. staleži i redovi, u okviru parlamenta i pod orriljem svete Krune
dijelila vlast s vladarom, tako da je ,,regnum'' pretpostavljalo vladavinu vladara i staleža, a
zajednički su činili članove svete Krune s kraljem na čelu.

- U toj zajednici Banska Hrvatska svakako predstavlja zasebnu državnopravnu cjelinu, pravno
temeljenu na pravima i privilegijama hrvatsko-slavonskih staleža te će u svim službenim
dokumentima 18.st., kao i u naslovu habsburških vladara, biti nazivana ,,Kraljevinama
Dalmacije, Hrvatske i Slavonije''.

- Samostalnost zakonodavstva Banske Hrvatske počivala je na neposrednoj suradnji s

vladarom u donošenju zakona (statuta) koji su se odnosili isključivo na jurisdikciju
Hrvatskoga sabora i bana. Od značajnijih prava statuti su uključivali pravo na slobodu
isključivo rimokatoličke vjeroispovjesti na području Banske Hrvatske, pravo hrvatsko-
slavonskih staleža na opću insurekciju, pravo samostalng sudovanja (do 1723.), pravo
samostalne političke uprave nezavisne od Ugarsog namjesničkog vijeća (do 1779., odnosno
1790.) te pravo da porezima prikupljenim u ime kraljevske kontribucije hrvatsko-slavonski
staleži samostalno raspolažu u svrhu financiranja Banske krajine (do 1750.).

- Ugarsko-hrvatski sabor je 1708.g. pokušao inartikulirati zakon po kojem bi zaključci

Hrvatskog sabora imali obveznu snagu isključivo ako se ne bi protivili zakonskim odredbama
donesenim u Ugarsko-hrvatskom saboru, čime bi u potpunosti bila ukinuta zakonodavna vlast
Hrvatskoga sabora.

- Vladar tada nije sankcionirao taj članak, a umjesto njega donesen je zakonski članak
1715:120 koji predstavlja jedan od temelja ustava Banske Hrvatske u narednom razdoblju.
Tim je člankom određeno da Banska Hrvatska ima pravo donositi zakone za područje
jurisdikcije hrvatskog bana i Sabora, uz uvjet da ih mora podnijeti na sankciju vladaru
jedanko kao što ih podnosi i Ugarsko-hrvatski sabor.

- Hrvatsko-slavonski staleži se u korespodenciji s Bečkim dvorom pozivaju isključivo ili na

kraljevske diplome (npr. Banska diploma iz 1750.g., kojom su utvrđene fiskalne obveze
staleža prema vladaru) ili na zaključke ugarsko-hrvatskih sabora.

-Hrvatski je sabor, dakle kroz cijelo ovo razdoblje, uživao vrlo važno pravo inicijative u
zakonodavnim pitanjima, kako u U-H saboru preko svojih poslanika, tako i u suradnji s
kraljem pri utvrđivanju partikularnih prava Banske Hrvastke.

- Sve do 1779.. Banska Hrvatska je uživala potpuno samostalnu političku i fiskalnu upravu
unutar Zemalja Krune svetog Stjepana. Na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora 1723.g.
Banskoj je Hrvatskoj potvrđeno dotadašnje upravno uređenje, a Hrvatski je sabor 1725.g.,

31
odgovarajući na jedan upit novoosnovanog Ugarskog namjesničkog vijeća, osobito naglasio
da ne prizanje njegove ovlasti.

- Uz samostalnu političku upravu, Banska je Hrvatska do 1770.g. uživala i pravo fiskalne

uprave na području svoje jurisdikcije- do te su godine hrvatsko-slavonski staleži u Hrv.
saboru samostalno raspisivali poreze, donosili godišnji proračun i imali vrhovno pravo
revizije kraljevinske blagajne. Ukidanjem blagajne te godine i prijenosom financijske uprave
pojedinih fondova na Hrvatsko kraljevsko vijeće, a potom 1779.g. i na Ugarsko namjesničko
vijeće, Banska Hrvatska u potpunosti gubi visok stupanj autonomije fiskalne politike.

Sudjelovanje hrvatsko-slavonskih staleža u zakonodavnim i političkim pitanjima

- Hrvatski je sabor svoje zakonodavne ovlasti mogao realizirati odašiljanjem poslanika na

sjednice Ugarsko-rvatskog sabora ili izravno vladaru uz iscrpnu uputu po kojoj su ti izaslanici
bili dužni djelovati.

- U Gornjem je domu sabora pravo mjesta i glasa imao 1 poslanik iz redova velikaša, a u
Donjem domu su interese staleža zastupali kraljevinski protonotar te 2 poslanika iz redova
plemstva.

- Uz njih, iz Banske Hrvatske na sjednicama Ugarsko-hrvatski sabora sudjelovali su i hrvatski

ban , zagrebački biskup, prepošt Zagrebačkog kaptola, velikaši i veliki župani, zastupnik
plemenit općine Turopolje te, od 1751.g. i po dvojica zastupnika slavonskih županija.

-Poslanicima hrvatskoga sabora pritom su se smatrali samo protonotar i poslanici koje su

staleži izabrali, a njiovo sudjelovanje u donošenju zaključaka temeljilo se na uputi koju su
staleži izradili za poslanike te na podnošenju pritužbi staleža vladaru (tzv. gravamina) i
traženju sankcije određenog zakonskog prijedloga.

- S druge strane, staleška su poslanstva vladaru predstavljala specifičnost državnopravnog

statusa Banske Hrvatske jer je njima Hrvatski sabor mogao vršiti svoju zakonodavnu ulogu u
suradnji s kraljem i izvan Ugarsko-hrvatskoga sabora.

- Uobičajeno su poslanstvo hrv.-slav. staleža u Beč činili po 1 predstavnik iz velikaškog,

svećeničkog i plemićkog staleža, koji su na Dvoru, kao i u Ugarsko-hrvatskome saboru,
djelovali prema uputi staleža i vladaru predstavljali njihove gravamine.

- S obzirom da je na donošenje kraljevske odluke utjecalo mnogo dvorskih institucija i

pojedinaca, zadatak hrv. poslanika u Beču nije bio predstavljanje zahtjeva samo vladarici,
nego i osobama za koje je Hrvatski sabor zaključio da mogu pružiti podršku staležima (npr.
ugarskom kancelaru, dvorskom kancelaru...)

- Poslovi Banske Hrvatske bili su vezani uz dvorsku instituciju odgovornu za sve političko-
upravne poslove Zemalja Krune svetog Stjepana-Ugarsku dvorsku kancelariju, iako su znatan
utjecaj u donošenju odluka imale i Ugarska komora, Dvorsko ratno vijeće te od 1761.g. i
Državno vijeće.

32
- S obzirom da se Ugarska dvorska kancelarija sustavno bavila svim predmetima Banske
Hrvatske koji su se riješavali na dvoru, temeljem osnivačkog akta Ugarske kancelarije iz
1690.g. određeno je da će svaki distrikt Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, pa tako i Banska
Hrvatska, imati svojeg predstavnika u Kancelariji. Np, nakon smrti Aleksandra Patačića
(1747) hrvatski sabor više nije uspjevao realizirati to pravo, iako je to pokušavao naredna 2
desetljeća. Na zasjedanju Ugarsko-hrvatskoga sabora 1764./65. hrvatski su staleži tražili i da
se zakonski jedno savjetničko mjesto u Ugarskoj kancelariji osigura predstavniku Banske
Hrvatske, no tom je prilikom samo donesen zaključak po kojem su se plemići iz Banske
Hrvatske smatrali ,,Ugrima'' i time ravnopravno konkurirali za sve ugarske svjetovne i
crkvene položaje.

- Ipak, u Ugarsku je kancelariju hrv. sabor od 17. st. birao svojeg agenta sa zadatkom
promicanja hrvatskih predmeta.

- Godine 1723. hrvatsko-slavonski su staleži uspjeli očuvati upravnu samostalnost Banske

Hrvatske, ali ne i sudbenu, jer su tadašnji vrhovni sudovi u Banskoj Hrvatskoj- Banski stol i
Sudbeni stol- umreženi u hijerarhiju sudbene upravee Zemalja krune svetog Stjepana.

- Središnje pitanje pregovora vladara i hrvatsko-slavonskih staleža tijekom 18.st. svakako je

bilo pitanje vojnoga poreza i kontribucije. 1749.g. hrvatsko-slavonski staleži neovisno o
zaključcima Ugarsko-hrvatskoga sabora samostalno dogovaraju uvođenje stalne godišnje
kontribucije. Ti su dogovori rezultirali donošenjem Banske diplome (1750) kao jedine
kraljevske diplome izdane hrvatsko-slavonskim staležima tijekom 18.st. u ime njihovih
municipalnih prava, a kojom su preuzeli obavezu plaćanja stalne kontribucije uz priznanje
niza njihovih dotadašnjih prava i privilegija.

- Hrvatski je sabor do osnutka Hrvatskog kraljevskog vijeća 1767.g. vodio glavnu riječ u svim
upravnim, političkim i gospodarskim poslovima Banske Hrvatske, no u isto je vrijeme u
nekoliko navrata bio primoran prihvatiti i provesti kraljevske odredbe koje nisu naišle na
odobravanje staleža okupljenih u Saboru.

- U takvom je kontekstu odnosa karakterističan postupak prilikom osnutka Hrvatskog

kraljevskog vijeća, a inicijativa o njegovu osnutku potekla je isključivo iz krugova dvorskih
institucija, gdje se i odlučivalo o njegovu djelokrugu i organizaciji.

- Osnutkom Vijeća Hrvatski je sabor kao reprezentativno tijelo hrvatsko-slavonskih staleža u

potpunosti izgubio kontrolu nad upravom Banske Hrvatske, no staleži se i dalje javljaju kao
ravnopravan sudionik vladara u regulacijama koje se tiču Banske Hrvatske. Najznačajnija
uloga staleža nakon 1767.g. svakako postaje odobravanje maksimalnog iznosa godišnje
kontribucije.

Položaj slavonskih županija između Ugarske i Banske Hrvatske

- Za razliku od hrvatskih županija- Zagrebačke, Varaždinske i Križevačke, za čiju je političku

i upravnu bio neposredno nadležan Hrvatsi sabor- slavonske su županije prilikom
reinkorporacije u potpunosti organizirane prema sustavu koji je 1723.g. na zasjedanju Ugarso-
hrvatskog sabora utvrđen za ugarske županije u okviru nove upravne regulacije.

33
- Po tom je sustavu županijska politička uprava osamostaljena djelovanjem županijskih
skupština na čelu s velikim županom kojega je izravno imenovao vladar, a osnutkom
županijske blagajne svaka je županija bila zastupljena dvama predstavnicima.

- Bečki dvor prilikom osnutka slavonskih županija nije pristajao na ujedinjenje slavonskog i
hrvatskog poreznog sustava pod okriljem Hrvatskog sabora i kraljevinske blagajne,
prvenstveno iz razloga što u vrijeme uspostave slavonskih županija nije imao ni najmanju
kontrolu porezni poslova u Banskoj Hrvatskoj.

- Stoga je rješenje poreznih poslova u Slavoniji pronađeno u podčinjavanju slavonske

kontribucije upravi Ugarskog namjesničkog vijeća, unutar kojega je osnovan poseban okrug
Civilnog povjerenstva za slavonske županije s centrom u Osijeku, kojom će županijski
blagajnici godišnje izdavati određeni iznos kontribucije.

- S obzirom da se o visini ugarske kontribucije , kojoj su pridonosile i slavonske županije,

odlučivalo na zasjedanjima Ugarsko-hrvatkoga sabora, ovisnost slavonskih županija o
ugarskoj poreznoj upravi rezultirala je i zakonskim člankom U-H sabora prema kojem su
slavonske županije imale pravo odašiljanja poslanika na zajednički sabor bez posredništva
Hrvatskoga sabora.

-Navedenim su zakonskim člankom slavonske županije aktivno uključene u ugarsko

zakonodavstvo, kao i sve ostale ugarske županije. S druge strane, iako su poslanici slavonski
županija imali mjesto i glas i u Hrvatskom saboru, isti je članak rezultirao i znatno
smanjenom aktivnošću slavonskih županija pri rješavanju poslova Banske Hrvatske, budući
da je sudjelovanje slavonskih poslanika u Hrvatskom saboru tijekom 18.st. bilo više iznimka
nego pravilo.

- No, s osnutkom Hrvatskog kraljevskog vijeća razvija se živa komunikacija između Vijeća i
slavonskih županijskih skupština, a ukidanjem kraljevinske blagajne (1770) i prijenosom
porezne uprave na Vijeće privremeno se ujedinjuju i porezna uprava hrvatskih i slavonskih
županija.

- U Ugarsko-hrvatskom saboru 1790.g. je postavljeno pitanje pripadnosti Slavonije, a rv.

poslanici u Saboru morali su braniti pravo Hrvatskoga sabora i bana na jurisdikciju nad 3
slavonske županije.

Godina 1790. kao prekretnica

- Dinamične reforme u 2. pol. 18.st. tijekom vladavine Marije Terezije i osobito u doba
vladavine Josipa II. hrvatski su staleži svakako percipirali kao ugrožavanje njihovi
municipalnih prava.

- Uz brojne druge regulacije, ukidanjem Hrvatskog kraljevskog vijeća ( 1779 ) te prijenosom

njegovi ovlasti na Ugarsko namjesničko vijeće, čije je ovlasti Hrv. sabor još 1725. izričito
negirao, Banska je Hrvatska u potpunosti izgubila autonomiju u upravnim pitanjima.

34
- I položaj hrvatskoga bana tom je reformom znatno izmjenjen, jer on tada realno gubi prava
koja su mu višestruko bila zajamčena zaključcima U-H sabora i kraljevskim diplomama te
kao jedan od savjetnika u Ugarskom namjesničkom vijeću postaje samo posrednik između
središnje ugarske vlade i hrvatsko-slavonskih staleža.

- Hrv.-slav. staleži su 1790.g. na Ugarsko-hrvatskom saboru preuzeli inicijativu, koja je s

jedne strane bila usmjerena definiranju uloge zakonodavne, izvršne i pravosudne vlasti u
Zemljama krune svetog Stjepana, a s druge strane i definiranju državnopravnog statusa
Banske Hrvatske te očuvanju municipalnih prava u okrilju zaštite staleža okupljenih u
Ugarsko-hrvatskome saboru.

- Uputa hrv. poslanika za Ugarsko-hrvatski sabor 1790.. otkriva 2 zanimljiva zakonska

prijedloga za uređenje ustavnih temelja ugarskih zemalja. Prvi je od njih prijedlog osnutka
Ugarskoga kraljevskog senata kao svojevrsnog posrednika između kraljevske izvršne vlasti i
zakonodavne vlasti Sabora te zajedničkog izvršnog organa Zemalja Krune svetog Stjepana,
odgovornog Ugarsko-hrvatskome saboru.

- Osim takvoga tijela, hrvatski su staleži predložili i osamostaljenje vojne uprave Zemalja
Krune svetog Stjepana osnutkom vrhovne vojne kurije u Budimu koja bi u svim vojnim
poslovima (uključujući i upravu Vojne krajine) zamijenila Dvorsko ratno vijeće u Beču, a
također bi bila odgovorna obama saborima.

- Prema uputama staleža, hrvatski su poslanici tek ako staleži okupljeni na Ugarsko-
hrvatskome saboru ne prihvate navedene prijedloge bili ovlašteni dragovoljno prihvatiti
političku jurisdikciju Ugarsoga namjesničkog vijeća u Banskoj Hrvatskoj. Na temelju tog
prijedloga je na zasjedanju Ugarsko-rvatskoga sabora 1790. i donesen zakonski članak kojim
je uprava nad Banskom Hrvatskom predana Ugarskom namjesničkom vijeću, čime je ustvari,
tek zakonski utvrđena već postojeća regulacija.

- Hrv.-slav. staleži su poučeni oduzimanjem porezne uprave iz ruku Hrvatskoga sabora

ukidanjem kraljevinske blagajne (1770) i prijenosom tih ovlasti na Hrvatsko kraljevsko
vijeće, a potom njegovim ukidanjem (1779) i prijenosom ovlasti na Ugarsko namjessničko
vijeće , hrvatski su staleži 1790.g. odlučili prepustiti svoje pravo odlučivanja o maksimalnoj
visini godišnje kontribucije Ugarsko-hrvatskome saboru.

Interesi Bečkoga dvora u Banskoj Hrvatskoj

- Početkom stoljeća dinastija Habsburg izgubila je svoje španjolske stečevine u Ratu za

španjolsku baštinu (1701.-14.), da bi se 1740.g., nepuna 2 mjesseca nakon dolaska Marije
Terezije na vlast, Ratom za austrijsku baštinu i privremenim gubitkom carske Krune znatno
izmijenio i položaj Monarhije u SRC kao području primarnih politički interesa hab. vladara.

- Tijekom 18.st. primjećujemo 2 ključne tendencije u politici hab. vladara. S jedne strane,
primjetna je politika koncentracije na unutarnje resurse Monarhije i njezine snažnije
integracije, što će rezultirati nepreglednim prijedlozima raznih regulacija i 18.st. obilježiti kao
,,razdoblje reformi''. S druge strane, od velikog interesa za integraciju postaje i istočni dio
Monarhije koji je dugo stajao na liniji obrane od OC.

35
- Očuvanje staleških prerogativa postaje sekundarno, a primarno se ističu pravni načini kako
provesti pojedine regulacije uz što manje sudjelovanje staleških reprezentativnih tijela.

- Autoritet vladara ovdje postaje ključan, a među brojnim nastojanjima Bečkoga dvora
tijekom 18.st. kao karakteristične za interesnu sferu u Banskoj Hrvatskoj valja izdvojiti 2
kategorije interesa: fiskalne interese, odnosno težnju Dvora za povećanjem fiskalnih resursa
radi pokrivanja troškova vojne sile i javne uprave, te gospodarske interese s težištem na
usmjeravanju rezultata poticanog gospodarskog razvoja u korist osmišljene gospodarske
politike.

Fiskalni interesi Bečkoga dvora i porezne reforme u Banskoj Hrvatskoj

- Iscrpljujući ratovi, imperativi jačanja vojne sile i pokušaji osmišljavanja financijske uprave
obilježili su habsburšku politiku tijekom 18.st. , a svim su zemljama HM donijeli brojne
promjene- među njima svakako i hrv. zemljama pod hab. vlašću, u kojima su se te promjene
znatno odrazile na njihov položaj u Monarhiji i na odnose s habsburškim vladarima.

- Dakle, za HM 18.st. svakako predstavlja razdoblje jasnoga definiranja poreznih temelja i

obaveza stanovništva te oblikovanja stabilne porezne uprave pod kontrolom vladara i
nadležnih dvorski institucija.

- Na zasjedanju Ugarsko-hrvatskog sabora 1715.g. i ugarski su staleži u dogovoru s vladarom

preuzeli obavezu plaćanja godišnje kontribucije, čime su i oni obveze plemstva na opću
insurekciju u slučaju rata zamijenili financijskom potporom održavanja stalne vojne sile, a
nekoliko godina kasnije i osnovali Ugarsko namjesničko vijeće sa zadatkom brige o ugarskoj
upravi kontribucijom.

- Cjelokupnu poreznu upravu je sve do 1770.g. držao Hrvatski sabor, koji je donosio godišnji
proračun te birao i kontrolirao kraljevinskog blagajnika.

- Kad je sredinom 18.st. preuređen sustav uprave, financiranja i održavanja Vojne krajine,
rješenje pitanja financiranja Banske krajine postalo je imperativ, a Dvor je sve češće kao
problem počeo isticati činjenicu da Banska Hrvatska ne plaća kontribuciju vladaru.

- S obzirom da su hrv.-slav. staleži tada imali obavezu održavanja Banske krajine, Bečki je
dvor prilikom preuređenja Banske krajine morao u dogovoru s hrvatskim staležima osigurati i
definiranje njezine financijske strukture, za što su osnovni preduvjeti bili određivanje iznosa
godišnje kontribucije koji će staleži plaćati za uzdržavanje Krajine te preuzimanje potpune
kontrole primjene kontribucije.

- Kako je nova reorganizacija zahtijevala i veća sredstva. postalo je nužno znatno povisiti
poreze koje je Banska Hrvatska plaćala u ime kontribucije, i upravo će to pitanje povećanja
poreza biti karakteristično za odnose habsburških vladara i hrv. staleža tijekom 2.pol.18.st.

- Stoga je u dogovoru Bečkoga dvora i hrv. staleža, a posredstvom tadašnjeg hrv. bana Karla
Batthanyja, 1749.g. definiran godišnji iznos od 40 000 forinti, raspodijeljen na 3 rv. županije i
slobodne kraljevske gradove, koji se iz kraljevinske blagajne morao svake godine uplaćivati u

36
tada osnovanu vojnu blagajnu kontroliranu od strane Dvorskog ratnog vijeća,a trebao se
koristiti isključivo za održavanje vojne sile Banske krajine.

- Fiskalni interes svakako je odigrao odlučujuću ulogu i u osnutku Hrvatskog kraljevskog

vijeća 1767.g. S obzirom da ni iznos d 40 000 forinti nije u potpunosti mogao pokriti sve
troškove Banske krajine, Bečki je dvor i nadalje percipirao da Hrvatska uopće ne plaća
kontribuciju. Osnovni interes Dvora prilikom osnutka Hrv. kraljevskog vijeća 1767.g. bio je
povećanje hrvatske kontribucije i usklađivanje njezina poreznog sustava s ostalim zemljama
Monarhije, prvenstveno s Ugarskom.

- Jedan od prvih kraljevski naloga Vijeću bilo je upravo provođenje poreznog popisa, a ujedno
je Vijeće u nadzoru nad poreznom upravom izjednačeno s Hrvatskim saborom.

- U veljači 1770.g. Marija Terezija naredila je sazivanje Hrvatskog sabora radi povećanja
kontribucije na 150 000 forinti, što je bilo prvo zasjedanje na kojem se nisu rješavala upravna
pitanja, nego se rasprava prvenstveno, kao i na Ugarsko-hrvatskim saborima, koncentrirala na
pregovore s vladaricom oko povećanja poreza.

- Iako su hrv. staleži tada isticali nemogućnost većih izdataka zbog siromaštva Kraljevine i
teške gospodarske situacije te se pozivali na sudjelovanje hrvatskog plemstva u ratovima za
habsburšku Krunu, bili su prisiljeni pristati na kontribuciju od 70 000 forinti-dakle, na
polovicu traženog povećanja. Ujedno su molili da se taj novi iznos kontribucije privati samo
do sljedećeg zasjedanja Ugarsko-hrvatskog sabora, što već tada nagovještava politiku rvatski
staleža na zasjedanju 1790.g. kada su odluku i ,,povećanju ili smanjenju poreza'' prepustili
zajedničkom saboru.

-S tim je povećanjem u prosincu 1770.g. Marija Terezija izdala mandat kojim je postavljen
zakonski temelj novom poreznom uređenju u Banskoj Hrvatskoj. Tom je odlukom Marije
Terezije Hrvatski sabor u potpunosti izgubio pravo raspisivanja poreza i porezne uprave.
Cijela uprava nad porezom u Banskoj Hrvatskoj predana je Hrvatskom kraljevskom vijeću,
pod čijim je okrilje osnovano Civilno povjerenstvo po uzoru na povjerenstvo kako je
postojalo u Ugarskoj.

- Značajno je da je pritom pod upravom tog civilnog povjerenstva ujedinjena hrvatska

kontribucija sa slavonskom, koja je do tada potpadala pod Ugarsko namjesničko vijeće pa je
tom odlukom prvi put nakon reinkorporacije slavonskih županija ujedinjena porezna uprava
Banske Hrvatske.

- Ukidanjem Hrvatskog kraljevskog vijeća 1779.g. Banska je Hrvatska izgubila i samostalnu

poreznu upravu, koja se od te godine nalazila u nadležnosti Požuna.

Gospodarski interesi Bečkog dvora u Banskoj Hrvatskoj

- Od kraja 17.st. u zemljama SRC, a osobito u Pruskoj i HM, primjećuju se sve brojniji
pokušaji povećanja državnih resursa osmišljavanjem jedinstvene državne gospodarske
politike.

37
-Sve više jača političko-ekonomska teorija merkantilizma, kao i kameralizma-kasnije,
srednjovjekovne varijante merkantilizma. Njihovi su teoretičari označili važnu prekretnicu u
povijesti gospodarstva europskih država jer su poticali svijest o nužnosti državnog
posredovanja, a državu promatrali kao zatvoreni ekonomski sustav.Tijekom 70-tih i 80-tih
godina 17.st. Beč je postao središte aktivnosti ekonomskih teoretičara kameralističke škole iz
raznih zemalja Europe, na čijim je razmišljanjima počivala i habsburška gospodarska politika
u 18.st.

- U kontekstu pokušaja poticanja izvoza domaćih proizvoda, jadranske luke dobivaju

značajnu ulogu tijekom vladavine Karla VI. , budući da je nakon završetka ratova s OC
omogućena uspostava novi trgovačkih puteva preko dotad ratnih područja pa je Dvor svu
pažnju usmjerio na Jadransko more i izgradnju prometnica do jadranskih luka.

- Trst i Rijeka su 1717.g. proglašeni slobodnim lukama, a od 1719.g. postaju ,,porti franchi
austriachi''.

- Od 20-tih god 18.st. grade se i prilazi Trstu i Rijeci: iz Beča je izgrađena cesta preko
Semmeringa prema Trstu, zatim cesta iz Erdelja uz Dunav, a u Hrvatskoj je izgrađena cesta
od Karlovca do Rijeke, koja će se prema Karlu VI. nazivati Karolinom.

- Izvoz banatskih proizvoda, prvenstveno žita, kao i poticanje izvoza ugarskih i slavonskih
agrarnih proizvoda aktualizirali su u 2. pol. st. trgovački put kroz Vojnu krajinu i Bansku
Hrvatsku Karolinskom cestom do Primorja.

- Rijeka kao slobodna luka i prometni prilazi do nje dobivaju sve veći značaj u politici
Bečkoga dvora te je stoga tijekom 50-tih i 60-tih god. 18.st. pokrenut niz projekata kako bi se
revitalizirao taj prostor i osposobio za aktivnu i kontinuiranu trgovinu.

- Osnovni je preduvjet revitalizaciji bilo upravno ujedinjavanje primorskog područja, tzv.

Austrijskog primorja, pod Tršćanskom intendanturom. ,,Austrijsko primorje'' se sastojalo od
nekoliko upravno odvojenih područja. akvilejskog, s lukom Akvilejom i zeleđem; tršćanskog,
sa slobodnom lukom Trst i okolnim područjem; riječkog, sa slobodnom lukom Rijekom te
okolnim područjem te Hrvatskoga primorja.

- Pod nazivom Hrvatsko primorje do 2.pol. 18.st. podrazumijevala su se zrinsko-frankopanska

primorska dobra, konfiscirana 1671.g., s lukama Bakar, Bakarac i Kraljevica.

- Do 1766.g. ta su područja ujedinjena pod gospodarskom upravom Tršćanske intendanture,

odnosno Trgovačkog vijeća u Beču, iako se to nije odražavalo na njihov državnopravni status.
Hrvatskim se primorjem od 1766.g. nazivalo još samo obalno područje pod upravom
Karlovačkog generalata.

- Proporcionalno jačanju interesa Dvora na području Primorja rastao je i interes za državnom

intervencijom s ciljem poboljšanja trgovačkih puteva u Banskoj Hrvatskoj kao tranzitnom
području do primorskih luka.

38
- Dvorske inspekcije 50-tih i 60-tih godina 18.st. pokazale su ipak nezavidno stanje
trgovačkog puta: Područje uz Karolinsku cestu bilo je većim dijelom nenaseljeno te nije
postojala mogućnost opskrbe i smještaja putnika, a guste šume kojima je cesta bila okružena
pogodovale su razbojničkim bandama.

- Suradnjom Karlovačkog generalata, dakle Dvorskog ratnog vijeća, i Trgovačke uprave (od
1762.: Dvorsko trgovačko vijeće) prvo je započeo rad na naseljavanju središnjeg dijela
Karolinske ceste, osobito područja oko Mrkoplja. Tako se počinje formirati područje koje se
kasnije naziva ,,Kolonija''. 50-tih godina na to su područje naseljeni Vlasi iz Generalata, da bi
ih 60-tih godina zamijenile češke i njemačke obitelji, s primarnom ulogom održavanja ceste i
opskrbljivanja putnika prijevozom i smještajem.

- Značajnu ulogu u gospodarskim planovima Bečkoga dvora od 1767.g. imao je hrvatsko

kraljevsko vijeće, koje je preuzelo organizaciju održavanja trgovačkog puta, a 1776.g. u tom
je segmentu dobilo i snažnu institucionalnu potporu u novoosnovanoj Severinskoj županiji.
Znakovito je da je Severinska županija, čiji je osnutak osmišljen isključivo na Bečkom dvoru,
obuhvaćala upravo ona područja južno od Kupe koja su bila interesni prioriteti gospodarske
politike Dvora na području Banske Hrvatske.

- Severinska je županija 1786.g. ukinuta odredbom Josipa II., a njezino je područje vraćeno
Zagrebačkoj županiji.

- No, ukidanje ,,Austrijskog primorja'' i osnutak Riječkog gubernija 1776.g. imat će znatne
posljedice na buduće hrvatsko-ugarske odnose. Riječki je gubernij pri osnutku podređen
jurisdikciji Hrvatskog kraljevskog vijeća. No, ukinućem HKV Riječki gubernij, kao i sve
županije Banske Hrvatske, dolazi pod nadležnost Ugarskog namjesničkog vijeća i biva
,,utjelovljeno svetoj Kruni Ugarske'' kao tzv. ,,corpus separatum'', a ono se objašnjavalo
pripajanjem Ugarskoj i odvajanjem od Hrvatske.

-Ujedno je ukidanjem Severinske županije Josip II. odredio da se na primorskom području

oko Rijeke do Senja ustroji upravna jedinica pod nazivom ,,Littorale Hungaricum''.

Dalmacija i Dubrovačka Republika u konceptima Habsburške Monarhije

- Među plemstvom i staležima postoji svijest o pravnoj pripadnosti Dalmacije Kruni sv.
Stjepana.

- I politika Beča tijekom 18.st. pokazuje jasne pretenzije habsburške kuće na teritorij
Dalmacije.

- Godine 1765. carica je zbog pitanja plovidbe Jadranskim morem preko Ugarske dvorske
komore i hrv. bana Franje Nadasdya zatražila od hrv. staleža da u kraljevinskom arhivu i u
kaptolskim arhivima istraže dokumente koji bi objasnili okolnosti potpadanja otoka Cresa i
Krka pod mletačku vlast, no takvi dokumenti tada nisu pronađeni.

-Bečki je dvor zadužio i Adama Baltazara Krčelića da, nastavljajući se na istraživanja Pavla
Rittera Vitezovića, prouči prava Krune svetog Stjepana, a time i prava hab. kuće na neke

39
zemlje među kojima se nalazila i Dalmacija. Rezultat toga istraživanja bilo je povijesno dijelo
,,De Regnis Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae notitae praeliminares'' , u kojem je Krčelić
detaljno argumentirao prava hrv. kraljeva na mnoge zemlje, naglašivši da i Dalmacija pripada
pravu ,,Krune Ugarskoga Kraljevstva i apostolskih kraljeva''.

- Josip II. je, prvenstveno iz interesa pronalaska tržišta za potrebe pla-industrijske proizvodnje
Monarhije, s ruskom caricom Katarinom II. dogovorio podjelu interesnih sfera u krajevima
pod vlašću OC i MR, pri čemu je istočnojadranski prostor pripao interesnoj sferi hab. vladara.

- Ukidanje MR i prijenos vlasti u istočnojadranskim komunama na hab. kuću svakako je

aktualiziralo pitanje pravne pripadnosti Dalmacije u okviru zemalja HM.

-Smjena vlasti pokolebala je davno ukorijenjene odnose u društvenom i političkom životu

zemlje, a rješenja su se tražila kako u širokoj autonomiji Dalmacije, tako i u njezinom
upravnom priopjenju austrijskom, odnosno ugarskom dijelu Monarije, pri čemu su
intelektualni krugovi kao prioritet isticali osiguranje suvremenog zakonodavstva na
znanstvenim osnovama, slobodnu trgovinu, obrazovano činovništvo te besplatno državno
školstvo.

- U dijelu obrazovanog klera i vlastele prevladalo je uvjerenje da bi se najpogodnije rješenje

statusa Dalmacije trebalo pronaći u ,,utjelovljenju'', ondosno povratku Kruni sv. Stjepana,
kojoj je Dalmacija pripadala početkom 15.st.

- Pitanje polaže li austrijski vladar pravo na Dalmaciju kao ugarski kralj ili kao vladar HM
koja je mirom u Campoformiju dobila Dalmaciju kao kompenzaciju za teritorije koje je
prepustila Italiji i Nizozemskoj ostalo je otvoreno i sljedeći godina, a rješenje tog pitanja
donio je Franjo II. odlukom od 17.10.1802.g., kojom je uskratio sankciju zaključcima Hrv. i
Ugarsko-hrvatskoga sabora o priključenju Dalmacije Kruni sv Stjepana.

- Nakon sloma osmanske vojske pod Bečom i pristupa MR Svetoj Ligi, pritisnuta i
posljedicama potresa 1667.g., Dub. je Republika morala razmotriti pitanje svoje
vanjskopolitičke orijentacije. Stoga 1684.g. dubrovački poslanici u Beču s hab. vladarom
skalapaju ugovor po kojem se obavezuju na plaćanje stalnog godišnjeg tributa (ukinuto je
1701.) u zamjenu za vanjskopolitičku zaštitu HM.

-Po tom su dogovoru uspostavljene i stalne diplomatske veze između dviju država:
Dubrovčani su tada primili u grad hab. povjerenika i osigurali mu stan, plaću i brod za
obavještajnu službu, a u Beču su imenovali svojeg predstavnika na Austrijskom dvoru te
povremeno slali poruke s konkretnim zadacima.

- No, DR ipak, bez obzira na mnogobrojne zahtjeve Monarhije, nije primala hab. vojni
garnizon u svoj grad, niti je prekidala stalne veze s OC.

- Od 1753.g. u Dubrovniku nalazimo i stalnoga konzula u službi austrijskog vladara, tada ipak
samo Dubrovčanina kojeg je Bečki dvor smatrao vrijednim povjerenja, a zbog pojačanog
trgovačkog prometa Dubrovnika i Hrv. primorja DR je i u Zagrebu odlučila osnovati
konzulat, čemu se Bečki dvor ipak usprotivio.

40
- Slično kao i u slučaju pretenzija na mletačke posjede na istočnojadranskoj obali, Bečki je
dvor 70-tih godina pokušao organizirati i istraživanje dubr. arhiva, s očitom namjerom da na
temelju povijesnih dokumenata pronađe argumente kojima bi polagao pravo na vladavinu
Republikom.

- Prestankom postojanja MR i dolaskom hab. vlasti u susjedstvo DR zaoštrili su se njezini

diplomatski odnosi s Monarhijom. Tijekom francuskih ratova, Dubrovnik je proglasio svoju
neutralnost i nastavio održavati diplomatske i trgovačke veze s Francuskom, što je Monarhija
smatrala znatnom povrijedom odnosa.

- Nakon 1797.g., kada je Monarhija uspostavila vlast u Dalmaciji i Boki, svakako se znatno
promijenio i međunarodni položaj DR- iako su Monarhija i Francuska mirovnim ugovorom
jamčile slobodu Republici, Dubrovnik će uspjeti sačuvati svoju samostalnost samo do početka
19.st.

(„431.“-474.)
DRUŠTVENE, KULTURNE I INTELEKTUALNE VEZE U HABSBURŠKOJ MONARHIJI
-nemoguće je razumjeti razvoj hrvatskog društva tijekom 18.stoljeća izvan političkih, društvenih i
kulturno-intelektuanlih okružja Beča, Budima i Požuna
-habsburški vladari poticali su sve veći utjeca ( kulturni, politički...) Beča
-plemstvo dilje Monarhije se privlačilo u Beč čime su stjecači „bečki“ način života plemića koji su onda
širili po svojim krajevima
-tako obitelji Esterhazy, Palffy, Batthany, Nadasdy, Erdody imaju svoj članove koji borave i žive u Beču
te se žene u astrijske obitelji
-još hrvatskog plemstva: Magdalenić, Malenić, rauch, Vojković, Oršić, Sermage, Janković
-1765- osnovan je Red sv.Stjepana, 1760. osnovana je Ugarska garda
-poput Austrijanaca u Beču i hrvatsko plemstvo počinje graditi dvorce koji obilježavaju komfor i
luksuz, sukladan tadašnjim trednovim; javni plesovi i salonska druženja bili su dio svakodnevnog
života, uvedene su i njemačke kazališne igre, kostimirane zabave i kartaške igre te se smatralo
obaveznim sudjelovati u tome
-sve je to dovodilo do velikih troškova i zaduživanja što je mnoge plemićke obitelji dovelo do ruba
propasti
-habsburško političko orkužje je utjecalo i na život neplemićkog stanovništva putem ogranizirane
javne uprave
-ukidanje isusovačkog reda 1773. ustanovljuje se mreža školskih ustanova, pri čemu niže školstvo
postaje temelj građanskog obrazovanja

41
-obrazovanje je postalo imperativom; kako Banska Hrvatska nije imala visoke studije hrvatska mladež
upućena je na inozemna sveučilišta: Prag, Beč, Graz, Trnava
-većina hrvatskog plemstva završavala je samo gimnazije u Zagrebu, Rijeci, Varaždinu, Požegi, Osijeku
i Lepoglavi, a one su nudile osnovno humanističko obrazovanje, ali i trogodišnji studij filozofije
-1746. s radom je započeo Collegium Theresianu u Beču, a 1767. u Vacu ( Ugarska ) osnovana je prva
plemićka akademija u Zemljama krune svetog Stipe- Collegium Theresianum vacziensis
-1769. u Varaždinu je osnovan Političko-kameralni studij; prve stipendije u Hrvatskoj dijelile se 1753.
-njemački jezik je sve više bio nametan te je potiskivao latinski u obrazovanju i u upravi; 1766. Marija
Terezija je osnovala zakladu za unaprjeđenje njemačko jezika, a Josip II. će 1784. proglasiti njemačkim
jezikom službenim
-važan je i Ratio Educationis iz 1777.
-1791. mađarski jezik je uveden kao neobavezan jezik u sve hrvatske škole, a pitanje uporabe u javnoj
upravi će biti kamen spoticanja Hrvata i Mađara
MLETAČKA REPUBLIKA
„Razdoblje 18.stoljeća posljednja je etapa u dugotrajnoj, izrastanjima i usponima, ali i padovima i
krizama obilježenoj povijesti Mletačke republike.“
-ratovi s Osmanskim Carstvom iscrpili su Mlečane, a u trgovini nisu se mogli mjeriti sa zapadnim
državama
-ipak Venecija je u 18.stoljeću bila respektabilna kulturna i umjetnička prijestolnica europskog
Zapada; tiskarska djelatnost, promotor likovno-umjetničkih i glazbenih pravaca itd.
Između rata i mira:politika neutralnosti i posljednji protuosmanski rat
-nakon Velikog bečkog rata Venecija se odlučila za politiku neutralnosti u europskim sukobima, kao
što je bio Rat za španjolsku baštinu i austrijsku baštinu
-Mlečani su uvrđivali utvrde na dalmatiskoj obali ( terrafermi )
-unatoč neutralnosti Mletačka Republika je bila uključena u svoj posljednji rat s Osmanlijama,
Morejski rat (1714.-1718.), rat su započeli Osmanlije koji su htjeli vratiti Peloponez pod svoju vlast
-Osmanlije su lako prodrle u Moreju, a Venecija se našla u teškom gospodarskom i financijskom
problemu; vidjevši slabost Mlečana i napredovanje Osmanlija Austrija je 1716. ušla na stranu
Mlečana te pod vodstvom Eugena Savojskog prodire na Balkan
-u ratu je poznata opsada Sinja 1715. ; Mlečani zauzimaju dubrovačko i dalmatinsko zaleđe, rat je
završio mirom u Požarevcu 1718.
-nastala je nova granična linija Linea Mocenigo koja se protezala od Kleka preko Žapske gore, iznad
Metkovića, Imotskog, Trilja, Sinja, Vrlike i Knina-> najnovija stečenina
-zbog tog rata izbija napetost u diplomatskim odnosima s Dubrovnikom; Mlečani su morali pristati na
koridor koji je bio dogovoren između Dubrovnika i Osmanlija
-na jugu je bilo opasno gusarsko uporište Ulcinj; Venecija nastoji uspostaviti dobre odnose s Crnom
Gorom; bili su česti upadi crnogorskih pljačkaša na mletačka područja, a to je sve trajalo do pada
Republike
-odnos Mlečana i Austrije je bio napet zbog dobivenih mletačkih stečevina, Austrija je htjela to za
sebe te je diplomacijom za vrijeme Marije Terezije nastojala to ostaviri u praksi, ali bez uspjeha
-nakon brojnih graničnih incidenata 1776. je postpisana Novigradska konvencija prijateljstva,
ratificirana 1777.
-pogranični odnosi Venecije i Beča osjetljivi su na područje Iste, brojne svađe oko zemljišta i
razgraničenja; pitanje Istre je ostalo neriješeno do pada Republike

42
-za vrijeme ratova s Osmanlijama najviše je sudjelovalo domaće hrvatsko stanovništvo; nakon
stjecanja novog teritorija trebalo je sve to preustrojiti; brojne plemićke obitelji su bile uključene u
mletačke civilne i vojne strukture vlasti
Mehanizmi vlasti, stanovništvo i migracije između dviju jadranskih obala
-mletačka država ni u 18. stoljeću nije bitno mijenjala već prisutne i uhodane mehanizme vlasti i
uprave
-glavni gradovi mlečatkih pokrajina su: Kopar (Istra), Zadar (Dalmacija) i Kotor (Albanija)
-vlast je imao generalni providur iz Zadra, a bio je nadređen izvanrednom providuru u Kotoru i
načelnicima za Istru
-mletački plemići su obnašali te dužnosti, a objedinjavali su političku, vojnu i sudsku vlast
-za funckioniranje uprave i sudstva važno je bilo mletačko Vijeće desetorice, tj. tri njegova
predstavnika
-mletaćke obitelji su bili važan čimbenik u društvenoj i demografskoj povijesti istočnog jadrana;
kolonizacija je potaknuta kako bi Mlečani imali snažna uporišta u Dalmaciji te kako bi skršili domaće
stanovništvo
-u Veneciji su također živjele i hrvatsake obitelji koji su došli tamo nakon ratova s Osmanlijama; ti
Rvati su objedinjeni u bratovštinu sv.Jurja i Tripuna; oni su bili bitna karika između Mlečana i
hrvatskog stanovništva u Dalmaciji
Mletačka gospodarska politika i hrvatske zemlje
-posljednje stoljeće Republike je bilo obilježeno brojnim pokušajima reformi; izbjegavanjem ratova i
neutralnošću nastojala se smanjiti troškove vojske i mornarice te stabilizirati gospodarstvo
-država je nastojala uvesti nove namete, povećati osnovice na poreze i carine, povećati prihode od
poreza na lutriju, reducirati vojne troškove i sl.
-trgovina je bila ključna, ali ona se svodila uglavnom na Jadran i Egejsko more
-nastojala se popraviti i infrastruktura u Dalmaciji te povezati se sa zabačenim područjima
-najvažnija je bila poljoprivreda, a problem je bio podjela zemljišta, to je pokušao srediti generalni
providur Dalmacije Franceso Grimani, ali nije baš uspio
-Grimanijevim zakonima iz 1755. i 1756. probalo se regulirati odnosi u poljoprivredi, težio je
unaprijediti postupke u poljoprivredi i stočarstvu te se zalagao za fiziokratizam
Školstvo, kultura i umjetnost: utjecaji i prožimanja
-stereotip je da su Mlečani htjeli držati svoje podanika na istočnom Jadranu u neznanju, ali u praksi to
nije tako
-većina gradskih komuna imali su privatne učitelje koji su podučavali djecu iz imućnije obitelji kako bi
se pripremili za daljne školovanje
-providur Giacomo Gradenigo predložio je osnivanje zavoda za odgoj i obrazovanje mladeži te da se
samostani preustroje u kolegija za obrazovanje u Zadru, ta zamisao prekasno je došla jer doba
Republike je završilo
-mladež sa istočnog Jadrana slala su se na talijanska sveučilišta; npr. vojna znanja su stekla u učilištu u
Veroni
-po uzoru na Veronu u Zadru je 1781. osnovano vojno učilište Scuola militare, opet prekasno
-vodeće sveučilište za Hrvate je bila Padova
-Venecija je u 18. stoljeću bila vodeće tiskarsko središte; Dubrovnik je utjecao na književna djela
mletačkih autora; naglašen je nekaki „skjavunski govor“ (mješavina talijanskog i slavenskog)-
>Skjavuni, privremeni ili trajni hrvatski iseljenici
Posljednje godine Serenissime

43
-u ratu između Francuske i Austrije Venecija je neutralna iako ju je Beč pritiskao
-Venecija nije osudila pogubljenje kralja Luja XVI., pa je čak i pristala da francusko veleposlanstvo ima
simbole Republique
-Mlečani su štitili nekog uvaženog francuskog izbjeglicu grofa od Provanse zbog čega je Direktorij
napadao mletačku vladu
-1796. Mlečani su morali popustiti i otjerati grofa; Francuzi pobjeđuju Austrijance te osvajaju
Lombardiju i napreduju prema regiji Veneto
-Francuzi i Austrijanci dogovaraju u Leobenu raspodjelu mletačkih posjeda te su postigli sporazum
-napokon Mletačke Republike nema više, a posljednji dužd Lodovico Manin zajedno s Velikim vijećem
podnio je ostavku
-oni koji su se latili oružja su upravo bili Hrvati i mornari, ali ih mletačka vlada nije poduprjela
SVETA STOLICA
Osmamnaesto stoljeće-doba osmorice papa
-jasno definirani nauk i disciplina te odlučnost iz Tridentskog sabora obilježilo je procvat duhovnog,
redovničkog, misionarskog i pastoralnog rad Crkve u 17.stoljeću
-no to prestaje s ulaskom u 18.stoljeće kada se javljaju jansenizam, galikanizam, jozefizam itd.
-počinje proces osporavanja papinog autoriteta, tu su pridonijeli isusovci tome
-papina svjetovna vlast je uzrok slabljenja njegovog moralnog autoriteta, a sama njegova država je
imala staru administraciju, nekvalitetno školstvo, sporo sudstvo i nedostatnu sigurnost
-neke katoličke zemlje čak nameču pravo veta na izbor pape ( sram ih bilo )
-u 18. stoljeću bilo je 8 papi, svi Talijani: Klement XI.(1700.-1721), Inocent XIII.(1721-1724), Benedikt
XIII(1724-1730), Klement XII. (1730-1740), Benedikt XIV. (1740.-1758.), Klement XIII. (1758.-1769),
Klement XIV. (1769.-.1774), Pio VI. (1775.-1799)
-problem su bili Isusovci koji su bili ukinuti 1773. ( Klement XIV. ) te Francuska revolucija s kojom se
Crkva nije znala nositi
-bila je i borba Crkve i države oko mjesnih Crkva, mjesne Crkve su tražile autonomiju od Svete Stolice
u svojim poslovima
Crkvene strukture
-u Tajnom vatikanskom arhivu je najviše isprava iz ovog razdoblja vezano uz imenovanje biskupa i
njihova premještanja
-Sveta Stolica redovno je komunicirala s biskupima glede plaćanja potrebnih pristojbi
-nakon mira u Srijemskim Karlovcima 1699. pristupilo se crkvenom uređenju ovih prostora; 1703.
obnovljena je Bosanska biskupija ( Juraj Patačić ), 1773. objedinjenje su Bosanska i Srijemska
biskupija u jedno, a Osijek je postavljen pod jurisdikciju Đakova
-1783. Rijeka odvojena od Pulske biskupije i priključena Senjsko-modruškoj biskupiji; Šibenska
biskupija dobila je područjna Kninske biskupije; Makarska biskupija priključena Splitskoj nadbiskupiji
-Sveta Stolica je bila osjetljiva prema katolicima na području pod osmanskom vlašću,a ti katolici su
čuvali svoj vjerski identitet; najpoznatija biskupija u Bosni je Trebubhsja, a tu je i provincija Bosna
Srebrena
-katoličke crkvene strukture u Osmanskom Carstvu su imale brojne i teško premostive poteškoće;
biskupi nisu imali regulirani pravni status, morali su u putovnicama imati navedeno drugo zanimanje,
Sveta Stolica nije mogla tako lako se uplitati u ta područja
-1735. Sveta Stolica osniva Bosanski apostolski vikarijat na čelu s vikarom; vikarijat je bio usko
povezan s franjevcima jer su oni jedini bili tamo
Vrata prema istoku

44
-hrvatski prostori su bila vrata prema Istoku, na ta vrata je trebalo paziti kako ne bi ošli nepozvani i
neželjeni utjecaji; ta granica ( Drina ) je dijelila islamski i kršćanski svijet, Istočno i Zapadno Rimsko
Carstvo, pravoslavlje i katolicizam
-unija ili unijačenje je nastojanje da se raskolnici ( pravoslavci ) vrate u okrilje „jedne, svete, katoličke
i apostolske Crkve“; to se pojavljuje zbog masovne migracije pravoslavaca koji su bježali od Osmanlija
-prvi unijatski pokret se veže uz 1611. i episkopa Simeona, priznat je kao biskupom „katoličkih Rašana
grčkog obreda“ i sjedište je bilo u Marči; ali imali su brojnih problema, pogotovo kada dolaze sve više
pravoslavaca koji ne žele suradnju s katolikerima; za vrijeme Bečkog rata su pali pod nadležnost
pravoslavnih episkopa
-grkokatolici su na razne načine nastojali osigurati zađtitu Svete Stolice, ali uglavnom bezupsješno;
papa je prosvjedovao da se vrate samostani katolikerima koji su pravoslavci njima nasilno oduzeli;
njegov apel nije naišao na ništa
-predvođeni patrijarhom Arsenijem Jovanićem pravoslavci 1735. zauzijamu unijatima i samostan
Marču; sukob Crkve( na strani unijata ) i Austrije ( na strani pravoslavaca ), Austrija se nije obazirala
na zahtjeve Crkve
-u Osmanskom Carstvu pravoslavci su bili u obljem položaju nego katolikeri; pravoslavne crkvene
strukture bile su unutar same države, a potvrđivala ih je sama Porta; pravoslavcima je prepušten
duhovna i neka civilna vlast
-Crkva je smatrana glavnim pokretačem borbama protiv Osmanlija zbog čega su Osmanlije loše
tretirali katolikere; katolikeri su bili svojevrsni unutarnji neprijateljima; to su iskoristili pravoslavci koji
su svoju jurisdikciju protegnuli i na katolikere,svjedok tome je Vicko Zmajević, ali i Marko Dobretić
-Sveta Stolica je u Hrvatima vidjela saveznika; ipak su Hrvati jedini narod koji su imali liturgiju na
narodnom jeziku; poticala se glagoljica ( papa Klement XI. 1706- u Rimu dao tiskati glagoljski misal
kojeg je priredio Ivan Paštrić )
-na zavod Kongregacije za širenje vjere studirao je Matej Sović koji je boravio u majci Rusiji,
pripremao je misal koji je u cjelosti jezično usklađen s ruskim liturgijskim knjigama te je taj misal
tiskan u Propagandinoj tiskari 1741.
-Sveta Stolica poticala je dobro obrazovan glagoljaški kler u borbi protiv slabo učenih pravoslanih
monaha; Vicko Zmajević bio je nadbiskup koji je utemeljio sjemenište u Zadru „Zmajević“; nasljednik
Vicka je bio Matej Karaman
Hrvati i pape
-Tridentski sabor osim nauka i dicspipline odredio je i načine provođenja obnove; Sveta Stolica je
pomagala pri utemeljenju školskih institucija na hrvatskom prostoru; čak je osnivala i podrupirala rad
hrvatskih obrazovnih ustanova na Apeninskom poluotoku
-npr. Ilirski zavod u Bologni, osnovao ga je zagrebački kanonik Pavao Zondi 1551., djelovao je do
1781; 1781. Klement XII. zatvara Loretski zavod
-Papinski hvatski zavod sv.Jeronima u Rimu je primala hrvatske doseljenike; Siksto V. ( 1585.-1590.,
hrvatskih korijena) izgradio je crvku sv. Jeronima 1589
-papa Pio VI. 1790 osniva Zavod za odgoj i izobrazbu klera, a u njemu mogu slućiti samo Hrvati,
djelovao je samo nekoliko godina jer dolazi revolucija i take stvari
-osim preko institucija Hrvati i papa su bili povezani preko brojnih pojedinaca: gradited, kipar i slikar
Filip Ragusini; dubrovački svećenik Stjepan Roso; najuspješniji u toj zadaći je bio Ruđer Josip Bošković
( njemu je papa dodjeljivao razne poslove ); tu je i Benedikt Stojković i Bernard Džamanjič

45
-Sveta Stolica je tijekom 18. stoljeća radila i na širenju pobožnosti među Hrvatima; papa Klement Xi.
je 1702. proglasio Augustina Kažotića blaženim; pape su zatim dodijelivali različite povlastice i
oproste hodočasnicima
-dekretima i patentima Josipa II. na području Monarhije ukinuti su brojni redovnički redovi; papa Pio
VI. Pokušao intervenirati, al Jozef ga ne doživaljava; tako su nestali augustinci, benediktinci, pavlini...
-tu je bilo i nastojanja Svete Stolice da spriječi širenje slobodnog zidarstva ili masonstva, izdane su
brojne bule protiv masonstva; masonstvo je bilo prisutno i u Hrvatskoj, a najpoznatiji je bio
Maksimilijan Vrhovac

46