1.

Šta su virusi

Virusi su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog sveta.
Nemaju ćelijske delove već potpuno ovise o mehanizmu stvaranja energije i proteina ćelija
domaćina. Virusi su najmanji infektivni agensi i najednostavniji oblici žive materije. To su
obligantni intracelularni paraziti. Virusi nisu osetljivi na antibiotike, ali reaguju na sve vrste
zračenja.

2. Glikoproteinski nastavci:

Svaka virusna cestica je gradjena od nukleinske kiseline (genom) I proteinskog omotaca

(kapsid). Kapsid je proteinska ljuska gradjena od proteinskih subjedinica-kapsomera. Svi
virusi sa spiralnom simetrijom I neki sa kubicnom imaju I ovojnicu. Na povrsini ovojnice
prisutni su glikoproteinski nastavci kodirani od strane virusnog genoma, a ispod se nalazi
hipoproteinski dvosloj koji predstavlja modifikovanu celijsku membranu, na cijoj se
membranskoj strani nalazi matriksni protein za koji se vezuje kapsid. Glikoproteini sluze da
se vezuju za celijske receptore(faza adsorpcije) I sintezu neutralisucih antigena. Najvazniji
glikoproteini su: - Hemaglutinin; aglutinise eritrocite; - Neuramidaza; ima enzimsku aktivnost
( razlaze neuramin I omogucava odgoljavanje receptora za H glikoprotein); - Fuzioni factor;
je bitan za ulazak u celiju ( svi virusi koji imaju F factor ulaze u celiju fuzijom; HIV)

3. Onkogeni virusi

Izazivaju transformaciju celije. Dijele se na: 1. DNK onkogeni virusi – svi osim parvoviridae;
2. RNK onkogeni virusi – samo retrovirusi; Posljedice virusne replikacije na nivou ćelije
mogu da budu razlicite i zavise od virulencije virusa i specificnih karakteristika celije.
Najčešća posljedica replikacije je smrt celije. Virusi koji uzrokuju smrt celije predstavljaju
citocidne viruse. Druga grupa virusa uspostavlja dinamicku ravnotežu sa inficiranom celijom,
nesmetano se umnožavaju u njoj, pri cemu celija normalno obavlja svoje funkcije. To su
umjereni, blagi, necitocidni virusi, koji su najvecim dijelom odgovorni za perzistentne
infekcije. Trecu grupu virusa cine onkogeni, tumorski virusi. Oni u uslovima in vitro
transformišu inficirane celije. Transformacija celija je brza i efikasna najcešce nastaje 12 do
48 sati posle infekcije. RNK virusi imaju virusne onkogene i zahtevaju prisustvo kompletnog
virusa. DNK virusi nemaju virusne onkogene, ne moraju kompletno biti integrisani u genom

4.Šta spada u enteroviruse

Poliovirusi tip I,II, III ; Coxackie grupa A i B ; Echovirusi ; novoizdvojeni enterovirusi tip
68,70,71

5. Mutacije kod virusa

6. Klasa Flagelata

trichomonas vaginalis,lamblija intestinalis,leilshmania spp

Onkogeni virusi- izazivaju tranf.celije djele se na; a-DNK O.V-svi osim paroviridae,b-RNK
OV-samo retro virusi. Najveci trans.je smrt celije. Virusi koji izazivaju smrt celija su citocidni
virusi. Druga grupa uspostavlja dinamicku ravnotezu sa inficiranom celijom to su necitocidni
virusi. Onkogeni su 3 grupa,to su tumorski virusi

Gradja gliva I njihove kolonije-glive patogene za covjeka pripadaju klasama. A-

basidiomycetes,b-ascomicetes,c-phycomicetes,d-deuteromicetes. Glive mogu biti
jednoceliski ili viseceliski organizmi. Jednoceliske gljive imaju osnovu celiju koja se zove
blastospora. Viseceliske gljive su: eurokarioti,osnovna jedinica gradje im je hifa. Morfoloski
se djele na kvasnice I pljesne.

7. Muhe glosina

Muha Glossina- africka tripanozomoza(bolest spavanja) uzrokovana je podvrstama

T.gambjense I T.rhodesiense. zivotni ciklus –insekt muha roda glossina(CC muha) prilikom
uboda,preko pljuvacke ubacuje infektivni oblik u kicmenjake, sisare. Ljudi I zivotinje posatju
rezervari ove vrste. Bolest spavanja geografski je ogranicena na srediznje podrucije afrike
koje je edemsko. Dijagnoza-lumbalna punkcija (CNS)-moze biti parazitoloska I seroloska.
Parazitoloska metoda: mikroskopiranje,kultivacija I bioloske ogled. Seroloska metoda-
specificna tipanozomna antitjela I povecanje vrijednosti IgM antitjela imagu dijagnosticki
znacaj al samo u endemskim zaristima.

8. Izgled jaja kod nekih parazita

a) Ascaris lumbricoides- jaja ovalnog oblika,tamnosmedje boje sa tri opne od kojih je spoljna
naborana, dok su unutrasnje tanke. U sredini jajeta se nalazi zumanciste.

b) Trichuris trichura- jaja ovalnog oblika,svijetlo zute boje sa dvije tanke opne I sluzavim
cepovima (podsjeca na limun). U sredini jajeta je zumanciste.

c) Enterobius vermicularis-Jaja su segmentirana I u njima se nalazi formirana larva, zenka je

ovoviparna.Jaje je bezbojno,ovalnog oblika s dvije tanke prozracne opne. U sredini jajeta se
nalazi vec formirana larva pa je jaje odmah infektivno.

d) Pediculus humanus capitis-Jaja(gnjide) imaju operculum. Jaja su obljepljena dobro

ljepljivom supstancom koja omogucava njihovo ucvrscivanje za dlaku.

9. Pjegavi tifus

Anoplura ( vaske) su mali hematofazni beskrilni insekti,koji zivi kao oblikatni ektoparaziti na
raznim zivotinjama kao I na covjeku. Tijelo im je gradjeno iz 3 segmenta: a) Glava-antene,
par lateralnih ociju,usni aparat/ Bodu I sisaju krv. b) Grudi c) Tri para nogu sa kandzama na
krajevima. Od medicinskog znacaja su tri vrste: 1.) Pediculus humanus capitis (vaska glave)
2.) Pediculus humanus corporis ( bijela vaska) 3.) Phthirus pubis (stidna vaska)
Pediculus humanus capitis I phthirus pubis su molestantni. Izazivaju pediculosis (vasljivost).
Vasljivosti se javlja u uslovima lose higijene. Odlika vasljivosti je svrab a pracenjo cesanjem
sa pojavom sekundarnih infekcija usljed stvaranja defekta na kozi.
Pediculus humanus corporis je bijelicaste boje I zivi u rublju,narocito u savovima gdje polaze
jaja. Zenka zivi oko mjesec dana hraneci se krvlju vise puta u toku dana. Jaja mogu ostati
vitalna I preko mjesec dana. Medicinski znacaj ove vaske je velika.

10 Mikoze

Mikologija- gljive patogene za covjeka. Morfoloska podjela na : a) kvasc b) plijesni. Gljive

kod covjeka mogu izazvati: Micetizam, mikoalergoze, mikotoksioze, mikoze. Mikoze u uzem
smislu su stanja koja su posljedice parazitiranja gljiva na ili u tkivima covjeka koje se mogu
podjeliti na : a) egzogena, b) endogena, c) egzoendogenaSve mikoze se u odnosu na
lokalizaciju patoloskog procesa dijele na: a) superficijalne b) subkutane c) sistemske.

11. Dermatomikoze

Dermatomikoze- oboljenja koze izazvana gljivama iz porodice Dermatofita. Ovoj porodici

pripadaju rodovi- Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton.

Mogu se prenijeti: a) sa covjeka na covjeka ( antropofilne) b) sa zivotinje sa covjeka

(antropozofilne), c) zaraze vrstama koje zive u tlu (geofilne).

12. Građa gljiva i izgleda kolonija i podloga

Kultivacija gljiva vrsi se na selektivnim podlogama koje sadrze secer I moze trajati od
nekoliko dana do nekoliko nedjelja.(dekstroza)

Kultivacije se pored diferecijalnih, moze vrsiti I na uslovno selektivnoj Sabouraud podlozi.

Zasijavanje se vrsi na razlicitim temperaturama (26 ili 37 C), odredjeno vrijeme (apatogone-
krace, patogene-duze). U podlogu se dodaju sredstva za sprecavanje rasta bakterija. Negativne
nalaze ne smiju iskljuciti dijagnozu ali ni samo jedan pozitivan ne smije dovesti do konacnog
zakljucka. Najbolja je odluka o etioloskom agensu donijeti nakon visestruke izolacije na
vecem broju podloga istovremeno (zbog kontaminacije). Najcesce koristena vjestacka
podloga je Sabouraud podloga ( za dobijanje primo culture). Ppodloge se inkubiraju na sobnoj
temperature 3-4 nedjelje.