Dubravka Maleš (1988) : Obitelj i uloga spolova

Uvod

 Obitelj – složena društvena pojava

-nije izolirana od šire okoline već je u stalnoj interakciji s njom
- mijenja se zajedno s društvom u kojem egzistira (u osnovi preobražaja
obitelji leži TRANSFORMACIJA DRUŠTVA)
=odgojna zajednica koja, cjelokupnim obiteljskim kontekstom, kao
međusobno povezanim i zavisnim pojavama, djeluje na razvitak ličnosti djeteta, na
razvijanje njegovih personalnih kvaliteta i kvaliteta koje mu omogućuju uspoješno
uključivanje u okolinu u kojoj živi i djelovanje u njoj
 Promjene u međuljudskim odnosima unutar obitelji:
-demokratski odnosi između partnera
-demokratski odnosi između roditelja i djece
-oba roditelja uključuju se u udruženi rad
-dijeljenje obveza među članovima
 Uloga spola uči se na kumulativan način, u svim fazama čovjekova razvitka
- u početku (vrlo rano), dijete razlikuje muškarca i ženu na osnovi kulturno određenih
oznaka za njihovo razlikovanje – npr. dužina kose, odjeća i sl.
- što su djeca starija, njihovi pojmovi o muškom i ženskom postaju kompleksniji, a
svoje ponašanje nastoje uskladiti s tim shvaćanjem
-dugotrajnim stjecanjem iskustva o sebi kao pripadniku određenog spola, vlastitoj
okolini i svom položaju u njoj, pojedinac gradi stavove prema ulozi vlastitog spola i
prema osobama drugog spola, oblikuje sliku o sebi i bira put vlastitog uključivanja u
društvo
-uloga spola oblikuje se pod utjecajem direktnih poruka iz okoline, na osnovi
promatranja modela i identifikacije s istospolnim roditeljem, te na osnovi kognitivnog
razvitka
-ključ za razmatranje spolno tipičnog ponašanja, ali i glavni nositelj spolnih stereotipa,
jest socijalni kontekst u kojem pojedinac odrasta
- kasnije (uključivanjem djeteta u širu društvenu zajednicu), na izgrađivanje slike o
spolu, utječu i vršnjaci, odgajatelji, mas-mediji i ostale osobe u djetetovoj okolini
-stjecanje etike i psihologije odnosa među spolovima
Pedagoško određenje pojma obitelji

 Primarne funkcije obitelji su biološka i socijalna reprodukcija socijalnog života, no

njezino značenje sve više raste
 Obitelj s pedagoške funkcije = odgojna zajednica roditelja i djece (bez obzira na to
je li riječ o biološkoj ili usvojenoj djeci) zasnovana na emocijama ljubavi i
privlačenja, a karakterizirana zajedničkim stanovanjem i ekonomskom
kooperacijom članova
 To je primarna zajednica u kojoj se razvija ličnost djeteta, emotivna zajednica čiji je
zadatak da osigura optimalne uvjete za pravilan psihički i fizički razvitak djeteta te da
ga priprema za život u drušvenoj zajednici
 Konstatirajući dio obitelji čini DIJETE!!!, a ne brak – iako ga partneri najčešće
sklapaju s namjerom da osnuju obitelj
 Odnos između partnera dobiva društvenu dimenziju i prestaje biti samo njihova
intimna stvar onog trenutka kad dođe do rođenja (posvojenja ili privremenog staranja)
djeteta
 Današnje društvo – humaniji uvjeti za obitelj: veća usmjerenost zaštiti majke i djeteta,
manje uplitanje u odnose odraslih i veća briga za životne uvjete djece, razvoj brige za
materinstvo i sl.

Stanje i problemi suvremene obitelji

 Želimo li pravilno promatrati obitelj, ne smijemo ju promatrati izvan društvenog

konteksta (izolirano), već u njezinoj trajnoj interakciji s društveno-političkim
sistemom kojem pripada
 Jugoslavenska obitelj = „obitelj prijelaznog razdoblja“ – tragovi patrijarhalne, ali i
začeci suvremene obitelji (nakon rata)
 Neposredni uzroci suvremenog procesa mijenjanja obitelji: industrijalizacija,
urbanizacija i sekularizacija  povod za slabljenje ekonomske funkcije obitelji i
njezin prijelaz iz proizvodne u potrošačku jedinicu. Osim utjecaja općih društvenih
promjena, značajnu ulogu u mijenjanju obitelji imaju politika, ideologija i
zakonodavstvo određenog društva.
 Postoji niz promjena, a autor Mladenović smatra da su najvažnije: strukturna
automatizacija obitelji, preobražaj interpersonalnih obiteljskih odnosa i
 demokratizacija obitelji, penetracija države i društvene zajednice u obiteljske
odnose, te preobražaji obiteljskih funkcija
 Na području strukture obitelji dolazi do atomizacije, odnosno raspadanja obiteljskih
zajednica i svođenja obitelji na roditelje i djecu, a isto tako se smanjuje i broj djece te
je sve više parova bez djece  rezultat promijenjenog pogleda na dijete – ono više
nije proizvođačka, već potrošačka jedinica
 Izmijenjena uloga žene (karijera, veća ravnopravnost, ekonomska samostalnost)
 Socijalizacija ili institucionalizacija obitelji u društvu – proces podrušvljavanja
obiteljskih funkcija: društvena briga o djeci, društveno organizirano obrazovanje,
socijalna i zdravstvena zaštita obitelji, organizirana društvena prehrana

Značenje obiteljskog odgoja za razvitak dječje ličnosti

 Različiti pogledi na obitelj kroz povijest: od odvajanja djece od roditelja (SSSR i

Njemačka) do sve većeg interesa za obiteljskim odgojem
 Danas – prepoznata važnost obiteljskog odgoja: važnost obitelji za razvitak dječje
ličnosti, emocionalni odnosi temeljeni na privrženosti i ljubavi, individualan pristup
dječjoj ličnosti
 Životom u obitelji dijete se sprema za društvenu participaciju u zajednici
 Mrežom međusobnih odnosa obitelj utječe na izgrađianje emocionalnoh, moralnog i
intelektualnog kapaciteta djeteta
 Život u obitelji ima funkciju škole za socijalne i emocionalne odnose djece prema
drugim ljudima i u društvenoj zajednici
 M. Mead je svojim antropološkim istraživanjima pokazala puno primjera kojima je
potvrdila tezu da o odnosima roditelja i djece ovisi kakav će karakter oblikovati
 Obiteljski odgoj = djelovanje cjelokupnog obiteljskoh konteksta, kao cjeline
međusobno zavisnih pojava na razvitak ličnosti djeteta, radi izgrađivanja njegovih
osobnih kvaliteta i kvaliteta koje mu omogućuju uspješno uključivanje u okolinu u
kojoj živi i djelovanje u njoj
 Na dijete utječu i namjerni i nenamjerni roditeljski postupci
 „Obitelj predstavlja most između pojedinca i društva. U djetinjstvu štiti dijete od
društvene okoline, ali ga istodobno i priprema za život u njoj. Upravo ta njezina
središnja pozicija čini je toliko važnom u životu pojedinca i društva, a njezinu funkciju
toliko složenom i odgovornom.“
  U prvim godinama života obitelj je najvažnija jer je ona jedini faktor odgoja i jer su u
tom periodu odgojno utjecaji najsnažniji. Kasnije taj utjecaj slabi zbog uključivanja
brojnih drugih čimbenika, a i kod djeteta se razvija kritičnost i vlastiti stav prema
roditeljima i njihovim postupcima

Obiteljski odgoj kao odraz cjelokupnih društvenih odnosa

 Napuštanje tradicionalnih shema ponašanja

 Zapošljavanjem oba roditelja izvan kuće smanjilo se vrijeme potrebno za odgojno
komunikaciju i interakciju između roditelja i djece  time se dovodi u upitnost
pedagoško djelovanje obitelji  postoji vjerovanje da je to znak zapošljavanja žene
izvan kuće
 Odgoj u obitelji ovisi o kvaliteti roditeljskog bavljenja djetetom, a ne o vremenu koje
ono provode u kući
 Odgoj u obitelji poprima potrošački karakter – roditelji sve manje uče djecu radnim
navikama i obavljanju kućanskih poslova  roditelji gube još jednu priliku za
zajedničke aktivnosti s djecom, njihovo zbližavanje i odgojno djelovanje, a razvoj
dječje ličnosti se ograničava i dovodi se do postupnog otuđivanja djece od obitelji
 Demokratski odnosi podrazumijevaju ravnopravnost svih članova, pa tako i djece, u
poštovanju ličnosti, ali i u postavljanju i obavljanju određenih zadataka
 Pojava egocentrizma – dijete je u središtu obitelji i ono nema potrebu daljnjeg
prilagođavanja kolektivu jer je samo u situaciji da prima
 Unutar obitelji (u odnosu s roditeljima), dijete može steći iskustvo autoritarnog,
demokratskog ili laissez faire tipa odnosa. Dijete te odnose uzima kao model odnosa u
društvenoj zajednici
 Djeca odrasla u autoritarnoj strukturi obitelji pokazuju manjak samopouzdanja i
sklonost konformizmu
 Demokratizacija odnosa u obitelji mora pridonijeti slabljenju represivnog i sve
češćoj primjeni permisivnog odgoja
 Odgojne metode i sredstva roditelja moraju služiti pripremanju mladih za samostalan
život, a ne biti sredstvom podvrgavanja dječje ličnosti vlasti odraslih
 Roditeljski autoritet doživljava transformaciju – od autoritarnog prema demokratskom
tipu, što je posljedica i proturječnog položaja mladih koji ranije psihički, fizički i
socijalno sazrijevaju, ali ostaju sve dulje živjeti s roditeljima (ovisni o roditeljima)
 Autoritaran stav je u potpunosti pogrešan jer je u proturječnosti s ciljevima
socijalističkog društva, a to je oslobođenje čovjeka
 U obitelji, kao relativno zatvorenoj društvenoj zajednici, duže se zadržavaju
tradicionalne vrijednosti i postoji tendencija prema konzervativnosti, što je ponekad
uzrokom njezina zaostajanja za cjelokupnim društvom
 2 oblika sukoba obiteljskog i društvenog sistema vrijednosti u društvu: s jedne strane,
to je nesklad između tradicionalistički orijentiranih obiteljskih vrijednosti
(patrijarhalnih) i proklamiranih vrijednosti socijalističkog društva definiranih u
programskim dokumentima, a s druge strane, to je nesklad između proklamiranih
vrijednosti socijalističkog društva i obiteljskih vrijednosti koje se formiraju pod
utjecajem tvarnih dominantnih društvenih procesa i promjena
 5 različitih vrsta obitelji s obzirom na odgojnu klimu koja vlada u njoj:
1. Obitelji koje odražavaju u sebi sve promjene u procesu transformacije društva te, u
skladu s tim, ostvaruju povoljnu klimu i pridonose socijalizaciji mladih
2. Obitelji u kojima su roditelji progresivno usmjereni i prihvaćaju tekovine
revolucionarnoh razvizka, ali odgojnu funkciju podređuju drugim funkcijama i ne
ostvaruju potrebnu odgojnu klimu
3. Obitelji u kojima roditelji nastoje ostvariti svoje roditeljske obaveze, ali zbog
subjektivnih i objektivnih razloga nisu u stanju ostvariti potrebnu pedagošku klimu
4. Obitelji koje jasno prihvaćaju progresivna kretanja u društvenom životu, ali u
obitelji zadržavaju konzervativne odnose i time stvaraju pedagošku klimu koja nije
usklađena s pravcima društvenog razvitka
5. Obitelji koje iz uvjerenja čuvaju tradicije obitelji i u odgojnoj se praksi povode za
konzervativnim shvaćanjima
 Odgoj djece u obitelji prestaje biti stvar običaja i tradicije te sve više predstavlja stvar
znanja
 Zadatak obitelji je da ljudsku jedinsku, kao biološko biće, razvija u ličnost, tj.
biosocijalnu jedinku. Međutim, ne pružaju sve obitelji jednake mogućnosti za razvoj
djeteta. One se međusobno razlikuju prema ekonomskim, socijalnim, kulturnim i
afektivnim područjima
Psihosocijalni elementi pedagoške atmosfere u obitelji

 Obitelj može uspješno obaviti svoju odgojnu funkciju samo ako za to postoje uvjeti
unutar obiteljskog života, a njih čine psihološki, sociološki i kulturni faktori obiteljske
atmosfere, zajedno s ličnošću, odnosima i ponašanjem svakog od roditelja i ostalih
članova obitelji
 Obiteljska atmosfera ovisi o brojnim varijablama. Npr. veličini obiteljske grupe, broju
djece u obitelji, redu rođenja djeteta i sl.
 Varijable o kojima ovisi opća atmosfera u obitelji možemo podijeliti u varijable
socijalne prirode i varijable psihološke prirode . One su neodvojive, odnosno u
međusobnoj su interakciji. Ličnost djeteta rezultat je njihova međusobnog prožimanja
i djelovanja
npr. odlaskom jednog od roditelja iz obitelji, ne samo da dolazi do promjene socijalne
strukture, već se mijenja cijela psihološka konstelacija obitelji
 Zdrava atmosfera u obitelji pretpostavlja direktnu i iskrenu komunikaciju među
njezinim članovima – to je ona atmosfera u kojoj svaki pojedinac doživljava potvrdu
visoke vlastite vrijednosti, gdje su pravila ponašanja fleksibilna, ljudksa i primjerena
trenutnim potrebama i stituacijama, a odnos prema društvu otvoren, u smislu
međusobnog utjecaja svih njezinih članova

Uloga oca i majke

 Tradicionalizam: otac manje važan od majke

 Istraživanja 70-ih godina pokazala da otac ima aktivnu, ali različitu ulogu od majke
 I otac i majka imaju jednaku sposobnost primjerenog reagiranja na dječje signale i
jednako su osjetljivi za potrebe djeteta
 Rana očeva briga oko djeteta pokazala se u pozitivnoj korealciji s intelektualnim
kompetencijama djeteta, a nedostatak oca u prvih pet godina života ostavlja tragove na
emocionalnom i intelektualnom planu