Koristenje nezavisne bihevioralne mimikrije za stvaranje udruzene veze

Sažetak - Nesvjesno bihevioralno ponašanje nastaje kada osoba nesvjesno imitira ponašanje druge osobe. Ova
mimikrija pripisana je direktnoj vezi između percepcije ponašanja i izvođenje istog ponašanja.
Pretraženi su trenutni eksperimenti bilo da imaju cilj pridruživanja povećavanja tendencije oponašanja ponašanja
partnera za interakciju.
Eksperiment 1 je pokazao da s ciljem povezanosti povećava nesvjesnu mimiku, a eksperiment 2 dodatno je podržao
tu tvrdnju dokazivši da se ljudi koji su bezuspješno pokušali povezati u interakciji kasnije pokazuju više mimika od
onih koji nisu doživjeli takav neuspjeh. Rezultati sugeriraju da bi mimikacija bihevioralnog sustava mogla biti
dio osobnog repertoara ponašanja, koji se nesvjesno koristi kada postoji želja za stvaranjem odnosa.

Nesvjesna bihevioralna ponašanja nastaju kada pojedinac nesvjesno oponaša ponašanje druge . Ova mimika je
pripisana ponašanju percepcije veza. Posmatranje osobe koja sudjeluje u ponašanju aktivira to ponašanju,
što zatim čini da je percepcija više vjerojatno da će se uključiti u to ponašanje on ili ona.
Iako je veza o percepciji i ponašanju jedna objašnjenje za pojavu ponašanja mimika (jedan za koji postoji mnogo
dokaza; vidi Dijksterhuis & Bargh, 2001), drugi čimbenici mogu također utjecati na vjerojatnost ponašanja mimika.

Nesvjesna mimikacija se odnosi i na naklonost (Lakin, Jefferis, Cheng, & Chartrand, u tisku). Izvješće između dvije
osobe povećava bihevioralnu mimiku (Bavelas, Black, Lemery, & Mullett, 1986; La France, 1979; La France &
Broadbent, 1976; Scheflen, 1964), a mimika također povećava prisnost. Chartrand i Bargh (1999) pokazao je
posljednji odnos u studiji u kojoj je polovica sudionici su imitirali konfederaciju, a druga polovica ne. Sudionici koji
su bili oponašani prijavili su se kao da su imali povjerenje više od onih koji nisu, i rekao je da je interakcija više
glatka i skladna. Mimikrija je izgrađivala pripadnost, simpatiju i odnos između ljudi

Na temelju ovog otkrića, sadašnja istraživanja istražuju da li ljudi, bez namjere ili svijesti, "koriste" mimikriju u
njihovu korist.
Budući da ciljevi aktiviraju strategije ponašanja i planove djelovanja pomažu ljudima u postizanju tih ciljeva (Aarts
& Dijksterhuis, 2000; Gollwitzer, 1990; Heckhausen, 1991), pretpostavljamo da će pojedinci oponašati
drugu osobu više kad im je cilj pridružiti se nego kada nije. Cilj će aktivirati afiliativna ponašanja - uključujući i
tendenciju oponašanja - koja će vam pomoći u ostvarivanju tog cilja. S obzirom na vezu između mimikrije i veze,
ova "strategija" bi trebala biti uspješna u stvaranje željene pripadnosti (Chartrand & Bargh, 1999).

Eksperiment 1

U nasim glavnim testovima vezanih za ovu ideju, ucesnicima su dati ciljevi da povezu( kroz eksplicitne i
eksperimentalne instrukcije ili nonkonsekvencualna primanja) a drugima nisu dati nikakvi ciljevi. Prosla istrazivanja
su pokazala da ciljevi mogu biti aktivirani nesvjesnim pokusajem(Bargh 1990;Bargh,Gollwitzer,Lee-Chai,Barndollar,
i Trotachel,2001;Chartrand i Bargh ,1996,2002) ocekujemo da svjesni i nesvjesni ciljevi vode to inicialnog cilja
namjernih (direktnih) ponasanja. Ukljucili smo oba tipa ciljeva u eksperiment 1 da vidimo , da li u bilo kojem slucaju
vode do razlika u sljedecoj mimici. 1 nakon sto su prepisani zivotnom stanju, ucesnici su bili snimljeni videom dok
su posmatrali osobu dok dira svoje loce. Ovi video zapisi su uradnje da bi odlucili opseg u kojem clanovi dodiraju
svoja lica . Oni kojima prvobitno nisi dati nikakvi ciljevi su ocekivali malo dio mimike, kao sto je bilo predvidjeno.
Kakogod oni koji su imali svjesne ili nesvjesne ciljeve su ocekivali veci dio mimike.
Ispitivanje

Prateci ovi fazu eksperimenta, clanovi su trebali kroz ispitivanja saznati da li ispit glavni postoje sumnje, b mislili su
da su bljeskovi bili tokom zadatka budnosti, i C Da li su primijetili partikularni manirizam izlozen od strane
konfederacije(Bargh & Chartrand, 2000). Niko od ucesnika nije tacno pogodio koja je svrha ovog eksperimenta ili
kako su ovi zadaci povezani. Iako je vecina ucesnika prijavila da su vidjeli zgrusena slova ili karaktere tokom
zadatka, a nekolicina je vjerovala da su samo rijeci vidjeli ali nisu mogli pogoditi sta su te rijeci bile. Kada su
direktno upitani o ponasanju niko od clanova nije spomenuo dodirovanje lica, sugestirajuci da oni nisu svjesno
mimirali konfederaciju. Zbog video snimanja osam ucesnika je izrazilo sumnju da “drugi” ucesnici ustvari nece
izvrsavati zadatak tokom sljedece eksperimentalne epizode. Podatci ovih ucesnika su iskljuceni iz analize,
ostavljjuci 53 ucesnika.

Rezultati i rasprava pouzdanosti

Dvoje nezavisnih sudija kodirali su kolicinu vremena dodirivanja lica tolikom gledanja video kasete. Jedan sudija je
kodirao 100% ucinak od traka, a drugi 55% . Pouzdanost ovih 29 ucesnika je bila veoma znacajna . Mi smo zbog
toga prosjecno povezali procjene od dva ucesnika da bi formirali jednu formu . Za ostale ucesnike sudijska procjena
dodirivanja lica je koristena kao glavna osnovna mjera.

Mimikrička mjera

Između ispitanika, jednosmjerna analiza varijance (ANOVA) bila je provođena se s ciljem (nesvjesno, svjesno, bez
cilja) kao nezavisna varijabla i vrijeme koje se lice dodiruje (sekundi / minutu) kao zavisnu varijabla.
Predviđeni glavni efekt cilja bio je marginalno značajan, F (1, 52)! 2,53, p! 0,09. Međutim, budući da ne predviđamo
nikakve razlike u mimikriji između dvije od tri skupine, najprikladnija je analiza planirana usporedba testiranja a
priori hipoteza da sudionici sa svjesnim ili nesvjesnim ciljem pripadnosti bi oponašali više od onih bez takvog cilja.

Planirane usporedbe pokazale su da je stanje cilja bilo značajno utjecalo na količinu oponašanja. Sudionici u stanju
svijesti-afilijacije-cilja pokazali su značajno više dodirivanja lica (M! 13.13) nego što su sudionici bez ciljanja (M!
5.12), F (1, 36)! 4,50, p! .04, # 2! 0,11. Sudionici u stanju nesvjesnog povezivanja i cilja također su dodirivali njihovo
lice znatno više (M! 14.50) nego što su to cinili sudionici bez cilja, F (1, 29)! 5.26, p! .03, # 2! 0,16. Konačno,
sudionici oponašaju na sličan stupanj u dva uvjeta povezanosti s ciljem, F "1, što ukazuje na to da imaju ili
nesvjesnu ili cilj svjesne povezanosti doveo je do istog porasta u ponašanju mimika. Ovi rezultati pružaju prvu
demonstraciju da imanje cilja povezanosti, bez obzira na to kako postaje aktivno, povećava oponašanje ponašanje.

Eksperiment 1 također pokazuje da nije neophodno za osobu koja je fizički prisutna da se imitira.
EKSPERIMENT 2

Eksperiment 1 je proveden s postavljenom hipotezom da ljudi nesvjesno oponašaju druge ljude

kako bi kreirali međuljudske odose u različitim situacijama. Eksperiment 2 je bio pokušaj kako
bi se kreirao još jači dokaz za ovu pretpostavku.

Identificiramo situaciju u kojoj je puno više pritiska za kreiranje (sklapanje) odnosa s

nepoznatom osobom: nedavni neuspjeh u cilju pridruživanja. Ako osoba ima za cilj pridruživanje
i doživi neuspjeh u pokušaju da ostvari cilj, tada bi značajna mimikrija trebala dovesti do
interakcije s novim partnerom, tako da bi osoba mogla ostvariti cilj i oporaviti se od prethodnog
neuspjeha.

U eksperimentu 2 učesnicima je dato s ciljem nesvjesno pridruživanje ili bez cilja. Koristili smo
konzervativni priming (udešavanje) – tehniku kako bi izazvali cilj pridruživanja jer a) nije bilo
razlike između ciljane svjesne i nesvjesne situacije u eksperimentu 1 i b)subliminalni priming
povezanih ciljeva omogućava da učesnici nisu svjesni da imaju želju za povezivanjem (Stoga
nisu svjesni da takav cilj utječe na njihovo ponašanje).

Nakon priminga pridruživanja s ciljem ili bez cilja, ispitanici su došli do uspjeha ili neuspjeha u
tom cilju. Mimikrija ponašanja u sljedećoj interakciji je izmjerena na malo drugačiji način nego
u eksperimentu 1. Prvo, mimikrija ponašanja se odvijala u interakciji lice-u-lice, tako da su
ispitanici radije oponašali stvarni subjekt (konfederant) nego osobu s videosnimka. Drugo,
eksperiment 2 je ispitivao treskanje (lupkanje) nogom umjesto diranje lica. Ove su promjene
uvedene kako bi se generalizirali rezultati iz eksperimenta 1 u drugim kontekstima i zavisnim
mjerama.

Čak iako smo postavili opšti cilj za pridruživanje (za razliku od cilja za pridruživanje s
određenom osobom), očekujemo da će ispitanici ostvariti ovaj cilj u prvoj situaciji koja im je
predstavljena. Interakcija s kolegom studentom bi bila savršena prilika. Za ispitanike koji su
izgubili u prvom pokušaju (koji nisu uspjeli) da ostvare osnovni cilj pridruživanja, neriješeni cilj
je ostao aktivan i stoga će nastaviti da utječe na njihovo ponašanje u naknadnoj interakciji. Stoga
,predviđamo povećanje mimikrije u ovom slučaju. Ovaj patern rezultata bi bio naročito zanimljiv
jer nagovještava da ljudi nesvjesno prilagođavaju strategije ponašanja kako bi ostvarili ciljeve za
koje nisu ni svjesni da ih imaju. Za ispitanike koji su uspjeli u prvom pokušaju da ostvare
osnovni cilj pridruživanja, cilj će biti manje aktivan u sljedećoj interakciji: vožnja bi bila
smanjena i ponašanja usmjerena na cilj će se očekivano smanjiti. Stoga predviđamo da će
količina mimikrije u ovoj situaciji biti slična kao i posmatranim ispitanicima u situaciji bez cilja
(u kojoj određena mimikrija još postoji zbog linka percepcije ponašanja).
METODA

47 učesnika, brucoša psihologije

Učesnicima je rečeno da su završili nekoliko nepovezanih eksperimenata, od kojih je prvi bio

test oštrine vida (isti proces udešavanja kao u eksp. 1).

Učesnici su dobijali sve upute preko računara, i putem randomozacije su podijeljeni u grupe (
pridruživanje s ciljem ili bez cilja).

U drugoj fazi istraživanja, učesnicima je rečeno da će biti uključeni u studiju vezanu za

proučavanje razlike između online i lice-u-lice intervjua. Oni su provodili dva intervjua s ostalim
studentima, i poslije su im postavljena pitanja o svakom intervjuu. Prvi intervju se odvijao online
i učesnici su slali svoje odgovore koristeći realno-vremenski chat. Drugi intervju se odvijao lično
(lice-u-lice) s drugom osobom.

Odgovori ispitanika su zapisivani bez njihovog znanja. U online intervju prvi konfederant C1
(koji je bio slijep za cilj istraživanja) je odgovarao na prijateljski ili neprijateljski način, time je
manipuliran uspjeh ili neuspjeh u pridruživanju s ciljem (ako je postojao). U lice-u-lice intervju,
drugi konfederant C2 (drugačija osoba od C1, slijepa za cilj istraživanja i za tačan/ netačan uvjet)
je odgovarao na neutralan način.

C2 je treskao cijelo vrijeme nogom dok je bio sa svakim ispitanikom. Ispitanici su snimani tajno
dok su čekali da C2 stigne (kao osnovna mjera), i dok je interakcija s C2 trajala (kao mjera
mimikrije). Iako nije bilo osnovne mjere u eksperimentu 1, jedna je uključena u eksperiment 2
kako bi se pokazalo da se efekti mimikrije trebaju dobiti čak i kada se kontroliraju individualne
razlike u mjeri ponašanja.

Osnovna zavisna varijabla je postotak vremena koje ispitanici provedu treskajući nogom dok su
u interakciji s C2, tj. kovarirajući iznos treskanja stopala koji se dogodio tijekom početnog
razdoblja.

Nakon interakcije s oba konfederanta (C1 i C2), ispitanici su završavali evaluaciju odgovora s
obja intervjua. Ispitanici su pitani koliko je bio uspješan svaki intervju i da li su primjetili nešto
strano ili nespretno tokom intervjua. Mjerenja sviđanja svakog konfederanta su bili također
uključeni (Npr. Koliko prijateljski je bila osoba koju ste intervjuisali; Da li biste proveli više
vremena s osobom koju ste intervjuisali). Svaki item je bio bilježen na skali od 0-9, gdje su veći
brojevi označavali povoljniju evaluaciju. Ovi rezultati su bili prikljonjeni ka C2 (više im se
svidio C2 konfederant).
DEBRIEFING

Kada su ispitanici završili evaluaciju odgovora, uradili su temeljni debriefing (kao u eksp. 1).
Nema sudionika koji su tačno pogodili svrhu eksperimenta, kako su zadaci povezani, ili riječi
koje su viđene kroz zadatak budnosti (ako su mislili da su riječi bile prezentirane). 3 ispitanika su
pokazivali sumnju u istinitost pokrivene priče i 2 ispitanika su komentirali treskanje nogom kod
C2. Podaci ovih ispitanika su isključeni iz analize. Na kraju su uzeti podaci od 40 ispitanika.

REZULTATI I DISKUSIJA

Dva nezavisna suca su kodirali iznos vremena svakog ispitanika koji su provodili treskajući
nogom tokom osnovnog mjerenja i tokom interakcije s C2. Pouzdanost je bila značajna za
osnovna perioda i za period mimikrije. Pa su stoga prosječne ocjene sudaca o sudionicima
mjerene u svakoj tački kako bi formirali osnovni index i index mimikrije.

PROVJERA MANIPULACIJE

Kako bi uspostavili valjanost manipulacije uspjeha/neuspjeha, analizirali smo ocjene ispitanika u

online intervju. Rezultati su ukazivali na to da je manipulacija bila uspješna. Ispitanici koji su
dobili prijateljske odgovore mislili su da je to bilo glatko i da je intervijer bio više prijateljski
nastrojen (M=6,90), u boljem raspoloženju (M=7,05), i više se dopadao (M=6,62), za razliku od
ispitanika koji su davali neprijateljske odgovore.

MJERA MIMIKRIJE

Ispitanici koji su imali pridruživanje s ciljem i iskustvo u neuspjehu u online interakciji, za njih
se očekivalo da će biti bolji u oponašanju ponašanja konfederanata u lice-u-lice interakciji.

2 x 2 između grupa (N.V – cilj – pridruživanje s ciljem i bez cilja)

(N.V – online uvjet – uspjeh i neuspjeh)

Ovi rezultati pokazuju da ljudi koji imaju nesvjesne ciljeve povezivanja, ulaze u odnose i
ponašanja koja vode ka ostvarivanju tih ciljeva. Ako pojedinac uspije u povezivanju, onda
aktivacija cilja, i samim tim ponašanje uzrokovano ciljem, opada. Međutim, ako pojedinac ne
uspije, onda se poduzimaju koraci koji će osigurati ostvarivanje cilja u drugom ponašanju. U
ovom slučaju desilo se pojačano imitiranje partnera iz druge interakcije.

2 (cilj: cilj povezanosti vs bez cilja) x 2 (on-line uvjet: uspjeh vs

neuspjeh) ANOVA između ispitanika je provedena na kompozitnoj
mjeri sudionikovih sklonosti za C2. Ova analiza je pokazala značajnu
interakciju U uvjetu „bez cija“ , sklonost konfederaciji nije se
razlikovala u on-line uvjetu, međutim, u uvjetu cilja povezanosti,
sklonost konfederaciji bila je veća u situaciji sa neuspjehom nego u
situaciji sa uspjehom.
Koliko su bili uspješni sudionici u povezivanju? Nakon završetka
svakog licem u lice intervjua , C2 je pružio ocjenu njezine interakcije s
tim sudionikom (tj. "Koliko vam je bilo ugodno s sudionikom?" "Koliko
je glatko je tekla vaša interakcija s sudionikom?"i "Koliko je sudionik
bio simpatičan ?"). Na svaku je stavku odgovoreno na ljestvici od 9
stupnjeva, gdje su veći brojevi indukovali povoljniju procjenu. Stvorena
je kompozitna mjera sklonosti za sudionike od tih ocjena.
2x2 između ispitanika ANOVA provedena na ovoj kompozitnoj mjeri je
pokazala značajnu interakciju. U uvjetu bez cilja, teznja sudionika nije
se razlikovala od on-line uvjeta. međutim, u uvjetu pridruživanja cilja,
sklonost sudionika je bila veća u uvjetu neuspjeha nego u uvjetu uspjeha
Sumirano, rezultati ovih dviju analiza upućuju na povećanu mimikriju
sudionika koji su imali cilj afilijacije i u početku se nije isplatilo. Nakon
interakcije, sudionicima se svidio drugi konfederatu, a drugom
konfederatu su se oni svidjeli više.
GENERALNA DISKUSIJA
Rezultati trenutnih eksperimenata upućuju da je oponašanje ponašanja
ljudi jedan od načina povezivanja s drugim ljudima i stvaranja odnosa i
naklonost. Baš kao što je slučaj s drugim vrstama nesvjesnih ciljeva
(npr. Bargh i sur., 2001), cilj povezivanja može biti automatski izvrsiti.
Štoviše, bihevioralna mimikrija je nesvjesna strategija koja se koristi za
postizanje tog cilja. Dakle, postoje dva automatska aspekta ovog procesa
- nesvjesna aktivacija i potraga za ciljem pridruživanja i nesvjesna
upotreba mimika kao strategije za postići taj cilj.
Prema raspravi u eksperimentu 2, sudionici nisu (a) znali da imaju cilj
udruživanja (jer su bili subliminalno primorani), (b) shvate da su
"omanuli" u bilo kojem cilju, (c) primijetili ponašanja drugog
saucesnika, (d) prepoznali da je njihovo ponašanje bilo pod utjecajem
ponašanja njihovog partnera u interakciji, ili (e) shvatiti da je njihova
sklonost prema drugom saucesniku bila pod utjecajem ponašanja koja su
se dogodila tijekom interakcije.
BIHEVIORALNA MIMIKRIJA I VEZA POVEZANA SA
PERCEPCIJOM I PONASANJEM
Nesvjesna mimikrija koncipirana je kao rezultat automatske veze
između percipiranja ponašanja i obavljanja tog ponašanja (Chartrand &
Bargh, 1999). Tvrdili smo za motivacioni faktor koji povećava
mimikriju: želja za povezivanjem. Kada je ta motivacija prisutna (čak i
na nesvjesnoj razini), ljudi ce vjerojatnije oponašati ponašanje partnera
za interakciju.
Postoje najmanje dva moguća razloga zašto želja za povezivanjem
povećava mimikriju u našim studijama. Prvi je da se mimikrija događa
samo kada je cilj pridruživanja prisutan, pa stoga nije zbog automatske
veze između percipiranja i ponašanja. Možda ljudi oponašaju kad se žele
povezati, a ta je želja aktivna u vecini društvenih situacija. Postupci u
tekućim studijama mogu imati pojačanu želju za povezivanjem, čime se
povećavala mimikrija.
Ovo objašnjenje izgleda malo vjerojatno iz nekoliko razloga. Prvo, ima
dovoljno dokaza koji sugeriraju da postoji veza za percepciju i
ponašanje i kod ljudi i kod životinja (Dijksterhuis & Bargh, 2001).
Drugo, u početnoj eksperimentalnoj demonstraciji nesvjesne mimike,
Chartrand iBargh (1999) su pazljivo smanjili želju za povezivanjem kod
konfederata, a značajna mimikrija je i dalje bila prisutna. To upućuje na
to da veza percepcije i ponašanja može barem djelomično pripisati
efektu mimikrije. Krajnji test o tome da li veza percepcije i ponašanja
objašnjava mimikriju bi bio da se utvrdi pojavljuje li se mimikrija ako se
ljudi ne žele povezati s partnerom u interakciji. Buduća istraživanja bi
trebala istražiti ovu ideju.
Povećana mimikrija u ovim ispitivanjima možda se dogodila zbog toga
sto je aktiviranje želje za privremenim povezivanjem ojacalo vezu
percepcije i ponašanja. Naime, želja za povezivanjem može dovesti do
toga da ljudi posvete više pažnje na ono što se događa u njihovom
socijalnom okruženju (tj. oni percipiraju vise), što bi rezultiralo jačom
povezanoscu između percepcije i ponašanja. U mjeri u kojoj je ovo
objašnjenje moglo biti istinito, veza percepcije i ponašanja bi
posredovala učinke prikazane u ovim studijama. Iako nije mjerena
paznja usmjerena na društveno okruženje, buduća istraživanja bi mogla
uključivati ove vrste mjera za istraživanje ove mogućnosti.
VEZA IZMEĐU NESVJESNE I SVJESNE MIMIKRIJE
Usredotočili smo se na bihevioralnu mimikriju koja se javlja bez
svjesne ili namjere, ali ljudi također mogu svjesno oponašati ponašanja
drugih. Baš kao što želja za povezivanjem dovodi do povećanja
nesvjesne mimikrije, želja za dodvoravanjem dovodi do povećanja
sukladnosti, što može biti koncipirano kao vrsta podudaranja ponašanja
(Jones & Pittman, 1982; Jones & Wortman, 1973).Konkretno, literatura
vezana za dodvoravanje pokazuje da je jedan od načina da budemo
prihvaćeni od interakcijskog partnera jeste da se konformiramo sa
stavovima, mišljenjima i ponašanjem te osobe (Jones, 1965).
Kakav je odnos između svjesne mimikrije i nesvjesne mimikrije? Jedna
sličnost se tiču kada ove strategije neće biti uspješne. Ako je sukladnost
očigledna ili pretjerana, onda to može imati neželjeni učinak udaljivanja
partnera za interakciju(Jones, Jones i Gergen, 1963). Iako ova ideja još
nije bila empirijski testirana u (literaturi mimikrije?), očekujemo da će
oponašanje ponašanja druge osobe biti neuspješno u istim vrstama
okolnosti. Ako ljudi postanu svjesni da ih oponasaju (tj., Mimikrija je
postala dovoljno pretjerana da bi mogla biti uocena), naklonost među
partnerima interakcije ne može se povećati.
Jedna od razlika između nesvjesne i svjesne mimikrije odnosi se na vrstu
analize ponašanja. Istražili smo upotrebu oponasanja pasivnih,
jednostavnih ponašanja kao načina stvaranja povezanosti. Jones i
njegove kolege (Jones, 1965; Jones et al., 1963) obično razmatraju
konformizam vezan za mišljenje i stavove koji se moze smatrati
ponašanjem, ali ne u istom smislu kao i neverbalna ponašanja koja se
obično koriste u nesvjesnom-mimikrijskim istraživanjima (npr.,
dodirivanje lica ili mrdanje stopalom). Dakle, ove dvije (kompozicije?)
usredotočuju se na različite vrste ponašanja koja se oponašaju. Osim
toga, kada ljudi pokušavaju da se dodvore drugima, najvjerojatnije su
svjesni strategija koje koriste. Postoji (teorija laika?) koja sugerira da
konformizam predstavlja jedan od nacina ostvarivanja njihovih ciljeva.
Nasuprot tome, čini se da su ljudi potpuno nesvjesni veze između
nesvjesne mimikrije i poezanosti.
Iako ne znamo nijedno empirijsko istraživanje koje istražio ovu ideju,
pretpostavljamo da kada bi ljudi bili izričito pitani o svojoj (teoriji
laika?), mogli bi izvijestiti o tome da je oponašanje pasivnih ponasanja
druge osobe jednako izrugivanju njega ili nje. Ovo bi zasigurno vodilo
ljude ka pokusavanju vezanja kako bi izbjegli svjesno oponašanje
drugih.