HELENISTICKI NATPIS IZ BIVSE ZMAJEVICEVE ZBIRKE U PERASTU Znanstvenom interpretacijom jednog dosad nepoznatog epigrafskog spomenika iz helenistitkog doba — na grékom jeziku — koji se éuva u Peras- tu (Gospa od Skrpjela) rekonstruira se jedan isjecak anti¢ke povijesti stare Iliride, iz vremena nakon pada ilirskog kraljevstva. Rijeé je o spomeniku sto su ga, valjda nekom bozanstvu, postavili pripadnici jedne najamnicke vojni¢- ke postaje — totno podrijetlo spomenika nije poznato — koji su najvecim di- jelom domoroci Ilira (odreda pripadaju vojnicima najamnicima — peripoloi — dok su pripadnici komandnog kadra, éini se, iz drugih etni¢kih struktura), Sto potvrduju brojna poznata i neka nova imena karakteristiéna za ilirsku onomastiku, Prilikom odréavanja znanstvenog skupa o duhovnoj kulturi Ilira u Her- ceg-Novome (studeni 1982), u organizaciji Centra za balkanologka ispitivanja ‘Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Odbora za arheologiju Akademije nauka i umjetnosti Crne Gore, posjetili smo s ostalim sudionici- ma skupa niz arheoloskih i kulturnopovijesnih lokaliteta u Bokokotorskom zaljevu, pa tako i slikoviti otoi¢ s istoimenom crkvom — samostanom — Gospe od Skrpjela, nasuprot Perastu, u sklopu kojega je i veoma vrijedna zbirka (Lapidarij) arheoloskih antickih i srednjovjekovnih spomenika, Medu antitkim natpisima koji se u toj zbirci Guvaju posebnu paznju privukao nam je jedan fragmentaran gréki natpis (Tab. XII), Giju nam je znanstvenu obradu prepustio zasluzni istrazivaé bokokotorske, i posebno perastanske, povijesti i ujedno organizator i voditelj ove zbirke Msgr. Gracija Brajkovi¢. Dok éemo se mi u ovom prilogu pozabaviti samim spomenikom i njegovim povijesnim vrednovanjem,* G. Brajkovié, u posebnom prilogu, posvecenom istoj temi, prikazuje historijat same Zmajeviéeve zbirke i osvjetljava ulogu ovog poznatog i uéenog crkvenog dostojanstvenika, Perastanina, u formira- nju zbirke, a govori i o njegovim znanstvenim — arheologkim i epigrafskim —kontaktima s najeminentnijim predstavnicima tih znanosti onoga vreme- * Smatramo svojom duznoséu da i ovdje najsrdaénije zahvalimo Mon- signoru Graciji Brajkovicu na ljubaznom ustupanju prava objavijivanja ovog zanimljivog natpisa. 181na, posebno u Rimu, gdje je i sam progao odredene faze svog visokog obra- zovanja. Brajkovicev prilog, temeljen na autenti¢nim primjerima iz Zmajevi- éeve korespondencije, upucuje na vjerojatna podrugja kojima bismo imali pripisati nastanak ovog vrlo zanimljivog spomenika, kojemu, nazalost, ne znamo podrijetlo. Isto se tako moramo pomiriti i s éinjenicom da je spome- nik u Perast odnekud donesen i da se njegov sadrzaj ne moze povezati ni sa samim Perastom, niti, kako se éini, s ovim povijesnim ilirskim zaljevom. Sve, dakle, sto 0 ovom epigrafskom spomeniku znamo, osim da je to po- slije drugog svjetskog rata sluéajno pronaden u Perastu, gdje je bio, ¢ini se dugo vremena, uzidan u neko arhitektonsko zdanje, odakle je dospio u sa- dasnju zbirku na otocicu Gospe od Skrpjela, jest to da se nekada nalazio u poznatoj, pomno i znalacki skupljanoj zbirci barskog nadbiskupa Andrije Zmajeviéa u njegovu rodnom Perastu, a da je kasnije, u nepoznato vrijeme, zajedno s nekim drugim vrlo zanimljivim spomenicima stranog podrijetla, bio upotrijebljen kao obiéna kamena grada za gradnju ili obnovu perastan- skih patricijskih palaéa, i da su ga samo sretne okolnosti ponovno iznijele na vidjelo i omoguéile njegovo kulturno i povijesno vrednovanje. Saéuvani dio natpisa (vis. 28 cm, duz. cca 30,5 cm, deblj. 15 cm) ne pruza dovoljno elemenata za utvrdivanje njegove izvorne duzine, no sude¢i ipak po nekim njegovim epigrafskim i oblikovnim elementima, moie se pretpostaviti da mu nedostaje veci dio, tj. barem éitava desna polovica. Prava je Steta sto se taj dio spomenika nije satuvao jer bismo, vjerojatno, imali moguénosti upoznati i pravi razlog njegova postavljanja, za koji smo, ovako, ostali pri- kraéeni. Kameni blok (vapnenac) na kojemu je natpis bio uklesan na pro¢el- noj strani sadr#i samo natpisno polje koje je bilo uokvireno jednostavnom — sada vrlo oStecenom — profilacijom. Od nje se jos nazire niza uska traka, ko- ju, kao vanjski rub, prati znatno Siri i plastiéno naglageni rubni pojas. Na- tpis je, sudeci prema sacuvanom dijelu, ispunjavao Gitavu povrsinu natpis- nog polja, a teée u 13 gusto nanizanih redova slova, koja ni u istom retku nisu uvijek jednake veligine. Veli¢ina im varira od 9 do 15 mm. Medu njima se veliinom posebno istige IJ, a njemu se ponekad u tome pridruzuju, [5 A, E,5, Q, dok su Oi @— koje je ponekad dosta tesko identificirati — konstan- tno znatno manja (@s tockom u sredini). Zadréavajuéi se naéas na paleogra- fiji natpisa, napomenimo jo8 da A ima izlomljenu horizontalnu hastu, da desna kosa hasta kod A prelazi toéku sastava s lijevom hastom, da je E sa znatno kra¢om srednjom horizontalnom hastom, da M ima ukoSene vanjske haste, a da se dvije unutarnje haste sastaju malo ispod sredine visine slova, da 7, kojemu su obje vertikalne haste iste visine, ima horizontalnu hastu ko- ja (iako ne wvijek!) ponesto stréi s obje strane, da su kod Eobje horizontalne haste ravne i paralelne (dvije unutrasnje, kao i kod M, idu samo do polovine ine slova) i da 2, koje je visinom medu izrazitijim slovima ovoga natpisa, ima samo naznaéene i lagano zaobljene horizontalne haste. Saéuvani dijelovi teksta dovoljno su itki osim nekih izuzetaka — no di- ne ipak potesko¢e pri njegovu restituiranju. Najvise potesko¢a zapravo cine posljednja dva retka, u kojima — a rijeé je ne samo o osobnim imenima (moéda bez analogija) — iako su slova naoko prepoznatljiva, tesko dolazimo 182do suvislih interpretacija, Tako razabiremo da su peripoloi tu nesto bili izve- li (én0fnoav), ali o emu je rijeé, ne da se ustanoviti. Najveci dio teksta ispu- njen je osobnim imenima, medu kojima dominiraju antroponimi iz pozna- tog kruga ilirske onomastike, ali ima i dosad nepoznatih ilirskih antroponi- ma, a takoder i imena iz grékog onomastitkog repertoara i, Cini se, u jednom samo sluéaju, i imena koje se obavezno vezuju uz rimski onomasticki sustav. Cinjenica da tekst natpisa preteZno ispunjavaju osobna imena balkanskog onomastiékog repertoara, koji nam je danas priliéno poznat, olakéava, s jed- ne strane, posao oko restitucije teksta, a s druge strane, upravo zbog toga Sto se ponekad nesumnjivo radi o novim, nepoznatim imenima (hapax eire- mena), nalazimo se pred poteskoéom kako restituirati jedno takvo, nerijetko fragmentarno nam predano ime, pogotovo kad nismo posve sigurni u lekciju nekoga slova, koje u danasnjem stanju sa¢uvanosti natpisa nudi vise rjee- nja. Iako, kako je reéeno, raspolazemo samo dijelom natpisa, kojemu se veli- &ina ne da odrediti,' otito je da on pripada kategoriji tzv. vojnigkih natpisa. Ofito je takoder da mu sré Gini popis pripadnika neke vojnicke posade, u ko- joj je, posve razumljivo, najveci broj obiénih vojnika (nepinodou), a uz njih i odredeni broj élanova zapovjedni¢kog kadra (nepinéhapyou),? s imenima ko- jih natpis i potinje. Evo i saéuvanog teksta natpisa: Tlepinddapyolt— — —}, 8 vos, MeBeonis Matovpiov, "Emboov Oxipavfog— Ta [- - -]- ahdov, MépKos [— — Cov, Tpitos Metov, lot 4 nepinohot Fepos [— — —]- fees ov, Tpitos Tpitov, [— — —} vos obtot 01 nepinohor *Onanos Bétovos, Ave [— t0ig[- — —] Tétwp ZadAnvos, Me— ATIAISTY énotnoav IOY [ Bear [— 12. TOZ v AX w ZOIZv O[- vv ZAAAA v AOA [vel AOA — — —] Peripolarsi (nepinddapyxo[t?) spomenuti su tu u nominativu, za to govo- rine samo saéuvani dio apelativa, ve¢ i imena koja se uza nj sintakti¢ki vezu- ju, a koja su, uz 1. redak, vjerojatno ispunjavala i dva iduéa. Na temelju ana- lize ostataka tih imena moramo zakljuciti da je »kolegij« peripolarha s ovog natpisa brojio barem éetiri Elana (za eventualno veéi njihov broj morao bi biti uzet u obzir veci prostor koji nedostaje s desne strane fragmentiranog spomenika) Sto je svakako bilo u odredenoj proporciji s brojem vojnika, éla- nova iste posade. Svi su ¢lanovi posade, kako éasnici, tako i moméad, na na- tpisu nosili svoja puna imena, tj. javljaju se u odgovarajuéoj imenskoj for- muli, koja je, vjerojatno uz jedan izuzetak, gréka, dakle u sintagmi osobno ime s patronimikom (ime oca, u genitivu). Taj tip onomastitke formule pri- mijenjen je podjednako i kod osoba s imenima grékog onomastika (koman- dni kadar, peripolarhoi) i kod onih éija imena pripadaju ilirskom imenskom fondu? (moméad, peripoloi). Izuzetak je bio, cini se, peripolarh od éije j 183