Metaforična priča o maloj priljepčici Finki Fi i njenom životu na stijeni u blizini naselja Ruku.

Finka Fi je
razigrana, znatiželjna, nestašna kao prava djevojčica. Pita se o životu izvan svoje stijene. Želi ga upoznati. Majka
je upozorava da ne ide u istraživanje jer se nikad neće vratiti. Finka Fi ne vjeruje u to iako zna da ih Ruke ubijaju
i brišu s lica postojanja i života. Nikako joj nije jasno zašto se tako ponašaju a imaju toliko toga zajedničkog. I
sunce, i more i nebo... Željela je pokazati Rukama da, iako je druge vrste, i ona živi, voli, strahuje i nada se. Kada
ju je Ruka otrgnula sa stijene te je stavila oko vrata kao trofej, Finka Fi nije nestala. Svojim bojama prenosila je
poruke o svijetu koji živi, pjeva i prašta, i onda, kada nije živ.

KRITIKA O KNJIZI:
Iako nevelika po obimu, ovo je po svom sadržaju neobično bogata priča. Napisana jednostavno i tečno, lijepim
jezikom oblikuje bogatstvo izričaja i emocija (…) autorica nam odašilje duboke humane poruke (…) o prolaznosti
izvanjskog i ljepoti unutrašnjeg svijeta (…) Ovo je pripovijest za koju ne vrijede granice dobi i uzrasta. S užitkom
će je čitati svi, i djeca i odrasli… (RANKA JAVOR)

Zapravo prekrasna alegorija koja ukazuje na ograničenost čovjeka za koga postoji samo njegov uzak svijet: svijet
u kojem se traži samo korist, svijet materijalnih dobara (…) Finka Fi je prometejski lik, nositelj želje za
spoznajom (…) Ona je lučonoša koji mora naprijed u nepoznato (…) razmiče granice i tako otvara beskonačne
prostore svome duhu (…) ovu priču svrstavaju među ona književna djela koja zbog bajkovitog vela pružamo
djeci, ali misaonim potkama prelaze granicu dječje literature i pronalaze udivljenje kod odraslih čitatelja…
(DUBRAVKA TEŽAK)

UČENICI O KNJIZI:
Svidjela mi se na čudan i rijedak način (…) Stvara uzbuđenje dok čitam (…) Željela bih da svaki čovjek pročita
pripovijetku Finka Fi i da shvati kako bi bilo lijepo živjeti bez straha, bez mržnje., i ružnih događaja. (Nikol, 5.a)
Ova pripovijetka nam govori (…) da postoji svijet blizu našeg, a mi ga ne primjećujemo, već uništavamo radi
osobne, kratkotrajne koristi. (Ana, 5.c)
„Tko upravlja sudbinom?“ pita spisateljica. Upućuje nas da trebamo učiti i učiti… (Ivan, 5.b)
28. svibanj 2013

U jednome moru je živjela mala priljepčica Finka Fi.Živjela je sa svojom majkom i išla je u školu.ona je bila jako
znatiželjna,mislila je da će ruke jednoga dana biti manje od njih priljepaka i da će oni jednoga dana njih jesti.na
kraju knjige finka fi je otišla sa svijeta na lančić jednog momka.
Glavna junakinja ove pripovijetke malena je školjka na morskoj obali. U njezinim razmišljanjima, željama i
doživljajima čitatelji će prepoznati mnogo toga iz vlastitih života.

Autorica je u pripovijetki Finka Fi bila nadahnuta životom jedne školjke. Ispričala nam je poetičnu priču s
dubokom misaonom porukom. Tako se ovom pripovijetkom jednako mogu oduševiti i djeca i odrasli čitatelji.
Glavna je junakinja, dakle, školjka na morskoj obali. Njezin život teče u prirodnom okruženju sve do susreta s
ljudskom rukom. Upravo čovjek unosi veliku promjenu u njezin život. Ono što je djetetu vrlo blisko u ovoj knjizi
jest spoznaja da oko nas postoje i drugi svjetovi, životinja i biljaka, s kojima su ljudi sudbinski povezani.
Otkrivanje te veze vodi i prema pitanjima o smislu života i postojanja koja si školjka počinje postavljati. U
njezinim razmišljanjima, željama i doživljajima čitatelji će lako prepoznati mnogo toga iz vlastitoga života.

Književno djelo Finka Fi napisala je Maja Brajko-Livaković . Rođena je 1959. godine u Bolu na Braču.
Djelo nam govori o priljepčici koja se zove Finka Fi i njezinoj želji da upozna svijet gdje žive Ruke, tj. ljudi. Finka
Fi je znatiželjna priljepčica koja je uvjerena da su Ruke dobre iako se njezina zajednica Brzi Su boji Ruku jer su
veće i jače od njih.
Djelo mi se svidjelo zato što Finka Fi ispunjava svoj san iako ju dječak nije vratio na stijenu, nego od nje
napravio privjesak. Kako je dječak postupio, nije mi se svidjelo. Zato što smatram da i oni manji od nas imaju
pravo na život. Ova knjiga je i poučna. Prošloga ljeta bila sam na odmoru s obitelji. Vidjela sam stijene na kojoj
su živjeli priljepci. Stalno sam ih dirala, ali to više neću raditi. Ovo književno djelo preporučujem svima jer je
kratko, zabavno i lagano za čitanje. Ima prekrasnu poruku. Preporučujem je i starijima. Znamo li da na svijetu
postoje i mala bića željna života? Prestanimo uništavati prirodu i živa bića.

Finka FI u stihu

Finka Fi je priljepak.
Živi na stijeni pak!
Mama je strepila nad njom
da ne napusti svoj dom.

Maestral joj ne da mira

i Finka Fi sada bira.
Hoće li poslušati svoju mamu
ili će odabrati drugu stranu?
Hoće li ostati ili otići?
Ne može više razmišljati!
Ako odabere Ruke,
više se neće vratiti!

More se zbilo.
Oko nje sve je utihnulo.
Čudno je bilo!
Finka Fi izabrala je bolju stranu,
poslušala je napokon svoju mamu.
I više nije razmišljala o odlasku.

Finka zna da Ruke školjke ubijaju

i da na njih ciljaju.
Nije joj jasno zašto to Ruke rade
Možda radi neke zarade.
Učitelj uči kako na stijeni opstati
obraniti se i ostati.

Maestral joj opet ne da mira

i Finka Fi ponovno bira.

Htjela je biti poput Ruku,

od Ian Lija odbija zaruku.
Finka Fi donijela je ipak životnu odluku!

Finka Fi nije više poput živog bića,

sada je na vratu jednoga mladića.
Na lančiću ona blista,
više Finka Fi nije ista .
Svojom pričom prenosi poruku,
sami odlučujete o svom izboru.

Lik u književnom djelu, Obilježja pripovjednoga teksta/ Preneseno značenje

zamijetiti preneseno značenje

iskazano personifikacijom i pjesničkom slikom u

književnim djelima/ uočiti karakterizaciju lika postupcima, uočiti da pripovjedni tekst

pripovijeda o radnji; uočiti osnovnu misao

pripovjednoga teksta

Uputiti učenike na preneseno značenje i njegovu ulogu u književnosti/ Usmjeriti učenike na važnost lika u
književnom djelu, poučiti ih karakterizaciji lika postupkom.

Karakterizacija lika je opis i prikaz osobe nekog književnog djela. Pod karakterom lika smatramo sve njegove
ljudske osobine kojima se odlikuje, a osim izgleda, uključeni su i ponašanje, osjećaji, govor te njegovo
prosuđivanje i doživljavanje ljudi i događaja iz okoline koja ga okružuje.

Karakterizacija lika se dijeli na:

 glavni lik – on je nositelj radnje i oko njega se vrti radnja u djelu

 sporedni likovi – svi oni likovi koji se spominju i koji na neki način utječu na sve što se događa glavnom
liku

Pod karakterizacijom lica smatra se način na koji je autor opisao lik, način na koji lik govori, ponaša se, kreće,
djeluje i razmišlja. Tako možemo razlikovati vanjsku i unutarnju karakterizaciju lika.

Pod vanjskom karakterizacijom lika spada njegov izgled te način na koji je odjeven, što još nazivamo fizičkom
karakterizacijom lika te unutarnja karakterizacija lika pod koju spadaju njegova narav, osjećaji i razmišljanja.

Unutarnja karakterizacija lika može biti socijalna, psihološka, moralna i govorna.

Socijalna karakterizacija lika opisuje njegovo podrijetlo te kako sredina u kojoj živi utječe na njegov stav i na
njegovo ponašanje. Pod psihološkom karakterizacijom smatramo njegov unutarnji život, njegove osjećaje, misli,
raspoloženje i stanje svijesti. Pod moralnom karakterizacijom lika saznajemo sve o njegovim moralnim
osobinama, o tome kako se odnosi prema nekim drugim likovima, o njegovom radu te o tome kakav je kao
osoba (hrabar, pošten, marljiv…). Govorna karakterizacija lika govori kojim govorom, stilom, narječjem i
dijalektom lik govori. Autor ovom karakterizacijom upoznaje čitatelje s obrazovanjem, osobinama i podrijetlom
lika.

Karakterizacija likova
Kod pisanja lektire važna stavka je i karakterizacija likova. Književni likovi su obično ti koji određuju samu radnju
i autori često kroz njih opisuju neki važan događaj u knjizi. Na početku valja ispisati sve likove te odrediti glavne
i sporedne likove. Glavni lik onaj je oko kojeg se vrti cijela radnja dok su sporedni likovi oni koji su u nekom
odnosu s glavnim likom.

Karakterizacija ili analiza likova znači opisati fizički izgled likova, njihove misli, osjećaje i stavove…
Kod karakterizacije likova dobro je navesti i citate kako bi potvrdili vjerodostojnost tvrdnje i dali lektiri još veći i
bolji značaj.

Postoji više vrsta karakterizacije likova, a bitno je proći sve kako bi bili sigurni da smo obuhvatili sve fizičke,
psihološke, moralne, socijalne i jezične karakteristike lika.
Karakterizacija likova

1. Fizička karakterizacija lika

Kod fizičke karakterizacije opisujemo vanjski izgled likova. Opisujemo izgled tijela (boja kosa, očiju, građa tijela)
te eventualno stil odijevanja ako ga je autor spomenuo. Zavisno od književnog djela, autor neće uvijek
spomenuti vanjski opis ili fizičke karakteristike lika, ali ako je u knjizi spomenuto, valja i napisati.

2. Psihološka karakterizacija

Opisujemo unutarnji život osobe, njegove misli, osjećaje, svijest i podsvijest. Također usredotočimo se na
ponašanje lika, na njegov odnos prema životu i prema drugim likovima iz knjige te općenito na njegovo
raspoloženje. Kod psihološke karakterizacije odgovorite na pitanja i kakav je životni stav lika, njegov svjetonazor
te koji su njegovi sukobi i unutarnji problemi s kojima se bori.

3. Moralna ili etička karakterizacija

Ova karakterizacija lika govori nam o etičkim ili moralnim osobinama lika, kako se lik ponaša i odnosi prema
drugima, što nam govori njegova savjest i kako se odnosi prema izvršavanju zadataka. Ovdje valja odgovoriti i je
li lik pošten ili nepošten, laže li, je li čovječan, pravedan i hrabar.

4. Društvena ili socijalna karakterizacija

Kod društvene karakterizacije lika analiziramo ga s obzirom na društvo u kojem živi te sagledamo jesu li njegove
osobine uvjetovane s obzirom na njegovo mjesto u društvu. Socijalne osobine na koje valja obratiti pažnju su
njegov društveni status, imovinsko stanje, porijeklo, status obrazovanja, međusobni odnos lika i zajednice i
kako sredina u kojoj živi utječe na njega i njegovo ponašanje. Pokušajte saznati i njegove stavove o životu i
svijetu koji ga okružuje.

5. Jezična ili govorna karakterizacija

Iz govora lika saznajemo u kojem području lik živi, govori li lik zavičajnim dijalektom, koristi li žargone te ima li
neki poseban stil kojim se izražava. Upoznajemo lik s obzirom na njegovo podrijetlo.

Dobra i cjelovita karakterizacija lika uključuje sve ove točke karakterizacije lika. U nekim književnim djelima
nećemo saznati sve točke pa je jedino tada dopušteno njihovo izostavljanje.

Stvaralačkim postupkom pjesnici i pripovjedači često riječima daju nova, šira i prenesena značenja. Ta
nova, prenesena značenja riječi nazivaju se stilske figure. U djelima narodne i umjetničke književnosti
ima mnogo pjesničkih slika – stilskih figura.

Alegorija
Preneseno značenje riječi koje se ostvaruju u cijeloj slici, u cijeloj radnji, a ponekad u čitavoj
pjesmi ili priči; nastaje kada se metafora /skraćeno poredjenje/ proteže kroz cijelu misao,
odnosno kroz sve dijelove izreke,priče.
Gradacija
Redanje pjesničkih izraza i slika po jačini, odnosno postepeno, od slabijeg ka jačem (uzlazna),
ili od jačeg ka slabijem (silazna):

Epitet
Da bi se pojedinim riječima ili izrazima odredilo što bliže značenje, uz njih se stavljaju druge
riječi, najčešće pridjevi (opisni); epitet još nazivaju i ukrasnim pridjevom:

Blistavo žuto veličanstveno sunce

Kontrast ili antiteza

Oštro izražena protivrječnost; uočljiva suprotnost, očita razlika

Crno bijelo dobar zao

Metafora
Kada se jedan predmet nazove imenom drugog predmeta s kojim ima neku sličnost;

Lukava lija

Onomatopeja
Podražavanje glasova iz prirode: buć, krc, fiju, kao i izrazi vezani za predmete i dogadjaje u
njoj: šuma šumori, rijeka žubori:

Personifikacija
Pridavanje ljudskih osobina stvarima i predmetima:

Usporedba
Kada se predmeti i pojave upoređuju sa sličnim, odnosno poznatim predmetima i pojavama;

Simbol
davanje konkretnom predmetu šire značenje; hrast – dugovječnost, stijena – postojanost,
golub sa maslinovom grančicom – mir;

Hiperbola
Preuveličavanje u pjevanju, pisanju i kazivanju kako bi se postigla slikovitost i
emocionalnost:

Zrikavci pjevaju čuje se do neba

 Epske tehnike

 pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo".

 opisivanje – nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjećanja), opisuje se izgled lika,
prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.
 epski dijalog – služi za iskazivanje mišljenja i stavova likova.
 iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slično je
iznošenju misli u filozofiji ili drugim znanostima.

Epski oblici i vrste

 epika u stihu: epska pjesma, ep, epopeja

 epika u prozi : sitni oblici (vic, zagonetka, pitalica), jednostavni oblici (mit, legenda, saga,
basna, bajka) i složeni oblici (roman, pripovijetka, novela)

 Pripovijetka je naziv koji se rabi kao oznaka za proznu vrstu kraću od romana. Kako
se naziv novela uobičajio kao oznaka za kratki prozni oblik nasuprot romanu, tako se
naziv pripovijetka najčešće koristi za oblik koji se duljinom i kompozicijskim
osobinama smjestio između novele i romana. Radnja pripovijetke zasniva se na
jednom događaju koji uključuje više likova.
 Također, pod nazivom pripovijetka nalaze se i oblici usmene književnosti kakvi su
bajke, legende i predaje.

Književnost književnost, književni rod (epika), književna vrsta (bajka, priča); pripovijedanje,

Obilježja pripovjednoga teksta Ponoviti pojam bajka i priča, prepoznati književni rod, protumačiti pojam proze, p
pripovijeda o radnji, protumačiti mudre izreke u književnome djelu, protumačiti p

Preneseno značenje u književnome djelu

Pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi pripovijedanje u prvoj osobi, pripovijedanje u trećoj osobi; subjektivno i objektiv

Subjektivno i objektivno iznošenje događaja

Usvojiti pojmove pripovijedanje i pripovjedač, razlikovati pripovijedanje u prvoj i t
objektivnoga pripovijedanja, prepoznati i oblikovati dijelove pripovjednoga teksta

Obilježja pripovjednoga teksta pripovijedanje, događaj ili radnja; karakterizacija lika govorom i postupcima

Lik u književnome djelu

Iskazati doživljaj pročitanoga djela, izdvojiti glavne događaje, oprimjeriti karakt
obilježja likova služeći se navodima iz teksta, otkriti pouku teksta, iznositi i argu

Potaknuti učenike na čitanje lektirnoga djela čitanjem ulomka i njegovim preoblikovanjem u 3. osobu.

pripovjedač, pripovijedanje, opisivanje, dijalog; fabula, dijelovi fabule, poglavlje; karakterizacija lika
 Prepoznati i imenovati dijelove fabule (uvod, zaplet, vrhunac, rasplet radnje), uočiti poglavlje u dječjem
romanu, uočiti odnos pripovjedača u 1. osobi prema pripovijedanome – oprimjeriti ga navodima iz teksta,
razlikovati dijelove teksta koji iznose tijek radnje, opisivanje i dijalog, prepoznati i imenovati osobine lika u
proznome djelu, prepoznati humor u proznome djelu, uočiti i objasniti obilježja humoristične proze, iznositi i
argumentirati vlastito mišljenje.

Obilježja pripovjednoga teksta pripovijedanje, događaj ili radnja, osnovna misao, proza

Prepoznati vrstu teksta, odrediti pripovjedača, navesti likove i odrediti

pojam kompozicije proznoga djela, odrediti osnovnu misao djela.

Načini pripovijedanja pripovjedač, pripovijedanje, opisivanje, dijalog, osnovna misao; fabul

Fabula i dijelovi fabule Prepoznati i imenovati dijelove fabule (uvod, zaplet, vrhunac, rasplet
uočiti odnos pripovjedača u 1. i 3. osobi prema pripovijedanome, razl
opisivanje i dijalog, prepoznati i imenovati osobine lika u proznome d
Lik u književnome djelu

Obilježja pripovjednoga teksta pripovijedanje, događaj ili radnja, osnovna misao, proza; fabula, dijel

Fabula i dijelovi fabule Uočiti da pripovjedni tekst pripovijeda o radnji, odrediti vrstu proznog
mjesto i vrijeme radnje, prepoznati i imenovati osobine lika (fizička i e
osobi, uočiti i objasniti osnovnu misao, prepoznati i imenovati dijelove

Prepoznati opis kao vrstu pripovjedne tehnike. Razlikovati objektivni od subjektivnoga opisa osobe.

pripovijedanje, događaj ili radnja, osnovna misao, proza; karakterizacija lika govorom i postupcima

Odrediti mjesto i vrijeme radnje, prepoznati i imenovati osobine lika u proznome djelu, uočiti karakterizaciju
likova opisom vanjskoga izgleda, uočiti karakterizaciju likova govorom i postupcima, oprimjeriti karakterizaciju
likova navodima iz teksta, prepoznati i imenovati pripovjedne tehnike, uočiti i objasniti osnovnu misao teksta,
uočiti i razumjeti preneseno značenje u književnome djelu.

Stvaralačko prepričavanje prepričavanje, uvođenje novih elemenata u pripovijedanje (događaj,

Razumjeti pojam stvaralačkoga prepričavanja, uočiti što se sve može u

izmijenjene ili dopunjene priče uvodeći novi događaj i likove.
Obilježja pripovjednoga teksta pripovijedanje, događaj ili radnja, osnovna misao, proza

Prepoznati vrstu teksta, odrediti pripovjedača, navesti likove i odredit

pojam kompozicije proznoga djela, odrediti osnovnu misao djela.

Razlikovati pripovijedanje u prvoj i trećoj osobi prema sudjelovanju u događaju, pripovijedati o nekome
događaju kao sudionik (prva osoba) i nesudionik (treća osoba).