BiljeSke iz bogoslovsko -filozofske literature. Iz apologetike. Nautan zbor za isto¢no bogoslovlie (Conventus pro Studiis Orientalibus) u Liubljani, dne 12. do 16. jula 1925. 1. Pobudivanije na rad ove vrste. Cetvrti vele- hradski kongres za jedinstvo Kristove Crkve, augusta proSle godine (isp. referat dra A. Zivkoviéa u zagreb. Bogosl. Smotri g. 1924. br. IV. s. 491.—498.), odrieSito je potaknuo na zamaSan studij istoé- noga bogoslovija. Nautan svijet, i kleri€ki i laitki, i katoli¢ki i pra- voslavni, nije mogao da ostane hladan i neatan na pogledu tako impozantnom zboru odlitnih uéesnika dvaju ispoviiedania jedne krSéanske vjere. Jo& se vi8e moralo da doimi svijesnoga kr8éa- nina opseZnost rasprava, a ipak realnost i dubina misli tolikih go- vornika, a nada sve iskrena toplina i isto srdacna teZnja, da se Sto prije stigne dragocieni i sveti ideal uvjerenih krSéana. Pogo- tovu nije moglo da ne odiekne na Cetiri strane, Sto se 2a kongresa i poslije njega otvoreno vidjelo, da je sam Sv. Otac Pio XI. u velikoj brizi: i da kongres briZliivo radi i da zakljuéci njegovi ne ostanu pusti, Na samom kongresu djeluin medu ostalima i dva markantna lica: O. M. d’ Herbigny, jedan od prvih Zivih struénjaka za istotno bogoslovlic na cijelom sviietu, podrijetlom Francuz, a danas predsjednik narocitoga papinskoga Instituta za istotno bogoslovlic u Rimu. Prema statutima Instituta nije d’ Herbigny mogao nj doi na kongres bez izrigitoga dopuStenia Svete Stolice. A da on i go- vori na kongresu i narogito naglasuje »najviSe odobravanie«, znati, da je pri svom polasku iz Rima primio i narovite instrukcije. Drugi, kao izraziti predstavnik Sv. Stolice fungira na kongresu Msgr. F. Marmaggi, aktivni praSki nuncij, a na kongresu u Velehradu narotiti apostolski legat. Jezgra njiegovih misli moZe se pogotovu shvatiti kao izritaj samoga Sy. Oca, jer ie on formalni niegov po- slanik na kongresu. Dvojicu ovih uglednih muZeva, autoritet na- uéni i autoritet moralni, nadmaSuju, naravno, iziave samoga Sv. 10Oca priie i posliie kongresa. — Tako imademo danas pored samoga kongresa viSe ztiamenitih dokumenata, koji iznose potrebu, cili i metodu izuéavanja istocnoga bogoslovlja. O. Md Herbigny predavao je narotito i o temi: kako da se organizira naucan rad u tom polju. Iz toga predavania donosi prof. dr. F. Grivec u latinskom originalu ovo (isp. ljublianski »Bo- goslovni vestnik« g. 1925. str, 87—95): »U katekizmima« veli ’ Herbigny, »kad se raspravlja o-obredima i sakramentima, neka se dodadu pitania o tom predmetu... PoloZaj sveéenika ne iziskuie samo poznavanje istotnih liturgija, vec bi svi svecenici morali da éuju u sjemenistima neka potela o istotnom pitanju na pr. 0 dogmat- skim odijelicima, koji su uveli rastavii. Ovo se gotovo iedva do- ciruje, tako da teolozi, koji su svrSili bogosloviju, sIuSaju o raz- lignim protestantskim sektama, © starim.zabludama za doba svetih otaca (vrlo korisno), ali teSko-da znadu, kako bi praktidki trebalo. da se postupa sa disidentima, koii su se danas razi8li cijelom Evro- pom, Amerikom, misiiom kineskom. Dogada se, da se plaSe raz- govora sa disidentima, koji traZe obavjeStenja, jer znadu, da nisu doraslt. Bilo bi poZelino, da se unese i neko znanje istotne erkvene povijesti. Izgleda, da bi trebalo neSto dodati i od razlitnosti u crkve- nom pravu i disciplini Kad toiznosim, znam,da govorim i s najviSim odobravanjem (sapprobatione summa« R. Pontificis). Dosliedno: »U. svakom sjemeniStu neka bude barem jedan profesor, koji je dorasao da odrzZi opéena i neka posebna predavania kao potela za studij,o naSem pitaniu. Zatim treba da se osposobljuju dorasli pisci. Kod svih naroda treba da se ras- pravlia istotno pitanie, ali ne tako, da se ponavijaiu zastarjeli do- kazi ili da se pitanje izlaZe, kako je prije stotinu godina bilo totno, ali kako nije prema danaSnjem stanju prilika«. Ako se sa- stane nasovijeSteni cpéeni crkveni sabor, bit Ge potrebno vise struénjaka u ovom pitaniu. »Treba priznati: ako lionski i fiorentinski sabor nije slijedio postojan napredak, bio jg.tomu neuspjehu uzrok od velike Cesti u tom, Sto su zapadnjaci bili nespremni. Ne valia dakle samo govoriti, kako treba da istotnjaci izutavaju te stvari, veé treba da i zapadniaci Cine to isto«. Ponovno isti¢e d’ Herbigny, da je to narovita Zelia Svetoga Oca. — Sv. Otac je tusvoiu misaoiZeljuiziavio veéipred timviSe puta, kako saopéuie ig. dr. F. Grivec (Bog. vestnik ib. str. 89.). Narodito, kad je 7. jula 1924. posebnim pismom odli¢nom redu katolitke Crkve izjavio, meka bi pisci u djelima svojim podigli osobitu pazZniu na probleme, Sto ih imamo sa istotnom Crkvom. A svakako da nastoje iskorenjavati mnijenie, kao da je siedinjenje tako teSko i tako daleko, te bi jedva bilo nade, da Ce se izvrSiti: »Ante omnia ¢ le- gentium atque in primis scribentium animis opinio illa eradice- tur, qua quibusdam persuassimum est opus unionis, quamvis opta- bile, tantis esse difficultatibus implicatum et ab effectu remotuin,BilieSke iz bogoslovsko-iilozoiske literature. 1a7 ut vix spes effulgeat illud-perficiendi. Falso au- tem ita-iudican't« — Koliko je to zapravo.srdacna misao Sv. Oca, otito je ved i otud, Sto je Sv. Otac k proSlogodi$niem vele~ hradskom kongresu poslao narogito apostolsko pismo (breve). A naroéiti legat Sv. Stolice, Msgr. F. Marmag gi, izrekao je na Koncu kongresa klasi¢nom latinStinom upravo znaéajan govor. Medu ostalim istiSe apostolski legat: »Praesertim. sessionibus _vestris mente cordeque adstantem, licet invisibiliter, Romanum Ponti- ficem auspicantem et benedicentem nobili labori et proposito vestro, fere ut ita dicam, adprehendebam: orantem, inquam, mani- bus iunctis Principem pacis illum procul videbam, ut dives, in misericordia Deus, cuius in potestate tempora sunt et momenta, promissum Jesu Christiiiludmaturaret: utunum simus!« — Napokon je Sv. Otae svoju miljenicu misao jasno i odredeno iziavio u konzistorijalnoj alokuciji 18, pro- sinca 1924. (Bog. Vestnik ib. 94. i Kat. List ¢. 1925. str. 35.) Sv. Otac raduie se velehradskom kongresu, jer mu je zada¢a, da una- prijedi jedinstvo rimske Crkve sa istocnim narodima, koji su osta- vili katolicko ime. Isti¢e uslove, koje treba ispuniti na istoku i za- padu, ako se Zelimo nadati uspjehu, i konstatuje, da se na vele- hradskom kongresu s obje strane raspravlialo s dobrom voljom. Narotito izbraja i zaklutke kongresa, koji bi takoder mogli da, medu ostalim, olakSaju put Istotnjacima k jedinstvu Crkve. Treba, veli Sv. Otac sa kongresom: €uvati staru slavensku li- turgiju, da se ne iskvari; zato valja izdavati i Siriti njene spo- menike; treba nauéavati, koliko je moguée obilato bogoslovlie Istoénjaka i s njim povezane nauke u la- tinskim bogoslovnim ufili8tima i sjemeni8tima (»in athenaeis semi- nariisque latinis«), kako to biva u posebnom Institutu u Rimu; treba pomnijivo izvieS¢éivati o tim predmetima unaroéitim medunarodnim zborovima i kongr sima, osobito euharistitkim, koji valia da se u buduée odrZav Pohvalno istite Sv. Otac, kako su taj savjet, po nekom sreénom Ppredosjecanju, vrSili vec proSaste godine ugledni muZevi 1a euha- ristitékom kongresu u Amsterdamu, makar da su zavrSili zasjedanie éetiri dana prije nego Sto je velehradski kongres uopée otvoren. 2. Metodarada. Ovoliko i postojano zanimanje Sv. Oca za jedinstvo Crkve i za pomagala, koja bi ga mogla uskoriti: i od- viSe je jako: poticalo katolitkim nauéenjacima, a da se ne bi oda- zvali ovoj svetoj zada¢i podvostruéenim silama. Pogotovu kad Sv. Otac i to&no naznatuje pravac, kojim treba da nauka krene. »Oito je, govori nasliednik prvaka apostolskoga, »da se to« (rad oko jedinstva) »ne moze da pokuSa s nekom nadom u dobar uspieh, veé: kad se s ove strane odloZi ona suieta mnijenjd, Sto th ie tiiekom stolie¢a puk usisavao o naukama i uredbama istoénih erkvi; a dok se s one strane pommije ne izvidi, kako se njihovi