SKF Linearna kretanja i precizne tehnologije

Priručnik za zatezanje vijaka

 Uvod 4

Tradicionalne metode zatezanja 7

Zatezanje moment (kilo) ključem 7
Zatezanje pomoću grijače šipke 12
Zatezanje mehaničkim izduženjem/deformacijom 12

Zatezanje pomoću hidrauličkih zatezala 13

Prezentacija 13
Prednosti i značajke 14
Mjerni instrumenti za hidrauličko zatezanje 16

Tehnička analiza zatezanja vijaka 19

Usporedba zatezanja moment (kilo) ključem i hidrauličkog zatezanja

vijaka 26
Zatezanje postojećeg sklopa 26
Projektiranje novog sklopa 34

Istovremeno zatezanje vijaka hidrauličkim zatezalima 37

Istovremeno zatezanje 100% (svih) vijaka u sklopu 37
Istovremeno zatezanje 50% (polovice) vijaka u sklopu 38
Istovremeno zatezanje 25% (četvrtine) vijaka u sklopu 39

Zaključak 42
Uvod

Bez sumnje sklopovi povezani vijcima su najuobičajeniji i
najrasprostranjeniji sklopovi u mehanici.
Ove vrste sklopova sadrže u sebi dva osnovna elementa:
• jedan od elementa je komponenta sa navojem:
- vijak i matica
- klin sa maticom na jednom kraju
- klin sa maticom na oba kraja
Ove komponente se ponekad koriste različitim vrstama podložnih
pločica (Slika 1a dolje).
• drugi element je dio pomoću kojeg se vrši zatezanje.
Ti drugi elementi pomoću kojih se provodi zatezanje su predmet
interesa ovog priručnika.
U daljnjem tekstu riječ vijak koristit će se u svom izvornom
značenju kako bi se uključile sve tri vrste one prve komponente sa
navojem spomenute prije.
Iako se sklopovi povezani vijcima naizgled doimaju jednostavnima,
oni inženjerima koji ih projektiraju, tehničarima koji ih sklapaju, te
odjelu za održavanje stvaraju određene probleme.
Prilikom faze projektiranja često se koristi metoda "grubog
dimenzioniranja", što za posljedicu ima odstupanje svih
komponenata sklopa u veličini, što ne osigurava sigurnost sklopa,
nego baš naprotiv njegovu nesigurnost.
U stvarnosti, projektiranje sklopa povezanog vijcima zahtjeva
ozbiljan i metodološki pristup, jer pogreške mogu dovesti do vrlo
često skupog kvara i katastrofalnih posljedica.
Mnoge analize su pokazale da su najčešći uzrok kvara sklopova
vezanih vijcima, njihovo nepravilno projektiranje (analiza, crtež,
izračun, odabir komponenata) ili upotreba (metoda zatezanja,
upotreba alata, provjera).
Analize su isto tako pokazale da je među mogućim uzrocima kvara
sklopa (preopterećenje, nepravilno projektiranje, tvorničke greške
itd.), najčešći uzrok loše sklapanje. Nedovoljna zategnutost,
prevelika zategnutost ili nepravilno zatezanje uzrokuju 30% svih
kvarova na sklopovima.
Potrebno je još napomenuti da je 45% svih slučajeva zamora
materijala uzrokovano lošim sklapanjem (Slika 1b dolje).

Slika 1a

Pogreške pri sastavljanju (45%)

Tvorničke greške
Propusti prilikom projektiranja
Kvarovi uslijed izlaganja temperaturi
Pogrešna upotreba
Pogrešan izbor materijala
Nepravilna površinska obrada

Slika 1b: Primarni uzroci kvarova uslijed zamora materijala kod vijkom vezanih zglobova

SKF 4
 Slika 2

Pravilno zatezanje vijaka, znači najbolju upotrebu njegovih elastičnih Kontrola sklopova spojenih vijcima
svojstava. Osnovno je kontrolirati razinu opterećenja zatezanja, te isto tako i
Da bi pravilno radio, vijak se mora ponašati poput opruge. točnost vrijednosti zatezanja, kako bi se osigurao pravilan rad
Pri radu, postupkom zatezanja dobiva se osovinsko pred-opterećenje sklopa spojenog vijcima.
stezanja vijaka. To opterećenje stezanja je ustvari jednako i suprotno Potrebna je kompletna kontrola uvjeta zatezanja - od samog
sili kompresije koja djeluje na sklopljene komponente. Možemo ga početka projektiranja – kako bi se osigurala najbolja iskoristivost
nazvati "opterećenjem zatezanja" ili "opterećenjem stezanja". mehaničkih svojstava vijaka, (vidi Slike 3 i 4 dolje, i strana 6).
Ovisno o primjeni, svrha tog opterećenja zatezanja je višestruka:
- osigurati izdržljivost cijelog sklopa, koji će moći podnijeti vanjska
opterećenja koja nastaju uslijed stezanja i rastezanja, kompresije,
momenta svijanja i smicanja;
- spriječiti curenje na brtvama;
- izbjeći smično naprezanje na vijku
- izbjeći efekt spontanog popuštanja
- smanjiti utjecaj dinamičkih opterećenja na zamor materijala vijka
(vidi Slika 2 iznad).
Nadalje, sve komponente (vijci i dijelovi sklopa) moraju izdržati sve
ove napore, pri tome ostajući ispod granice pucanja svih
upotrijebljenih materijala.

Zatezanje vijaka je optimalno, kada je vijak pravilno zategnut: niti

previše, niti premalo! Vijak može popustiti, puknuti ili sl. bez obzira
na to da li je previše ili premalo stegnut.

Slika 3

U ovom "Priručniku za zatezanje vijaka" te u katalogu " HYDROCAM zatezala vijaka – Sustavi zatezanja u industriji ", odjeli projektiranja pronaći
će sve potrebne teorijske i praktične podatke koji su potrebni za projektiranje optimalnih sklopova sa vijcima, a tehničari na sustavima će pronaći
potrebne podatke za kontrolu zatezanja.

SKF 5
 Mehanička svojstva vijaka

Vijci su najčešće napravljeni od čelika. Poput drugih metala i čelik je

elastičan, barem dok naprezanje (istezanje/deformacija) ne pređe
"granicu elastičnosti" nakon koje deformacije materijala postaju
trajne. Unutar "granica elastičnosti", metalni dio poput vijka slijedi
Hook-ov zakon, koji kaže da je naprezanje (pri istezanje)
proporcionalno naprezanju (uslijed opterećenja), kako je to prikazano
na grafu.

Govoreći o strukturalnoj mehanici, u obzir treba uzeti sljedeće karakteristike materijala:

E: Elastični modul stezanja/rastezanja ili Young-ov modul:

F ∆ L F .L σ .L
E = = =
S L S .∆ L ∆ L

gdje je F= sila stezanja/rastezanja, S= presjek, L= dužina, ∆t.= istezanje

⎛ ∆L σ F ⎞
⎜ = = ⎟ za čelik E: 200000/210000 MPa
⎝ L E S .E ⎠
ν: Poisson-ov omjer ili indeks bočnog naprezanja:

ν = ∆dd ∆L
L

za čelik: 0,27/0,30
za aluminij: 0,33/0,36
za gumu: 0,49
(najmanje stlačiv od svih krutih materijala)
za tekućine: 0,5 (gotovo nemoguće stlačiti)
za pluto: 0,0x (vrlo stlačiv)

K: Koeficijent stlačivosti (putem analogije za tekućine):

dV 3(1 − 2ν )
K= = za tekućine: k≅0
dP E
G: Moduli elastičnost prilikom smicanja:

E
G= za čelik: 77000/82000 MPa
2(1 + ν )

Rm: Konačni napor prilikom stezanja

Re: Granica elastičnosti, ili "Točka pucanja"
A%: Maksimalno istezanje/deformacija u točki pucanja

SKF 6
Tradicionalne metode zatezanja

Postoji nekoliko metoda zatezanja vijaka. Princip kod svake od njih je
različit, kao što se razlikuju i kvaliteta i preciznost.
Slijedi kratak pregled najčešće upotrebljavanih metoda.
Zatezanje moment (kilo) ključem
To je vjerojatno najuobičajenija metoda zatezanja. Njezina glavna
prednost, posebice ako promjer vijaka nije veći od 30mm,
jednostavnost i brzina upotrebe. Ali usprkos razvoju teorije i
eksperimentima, ova metoda pati od osnovnih suštinskih nedostataka:
Karakteristike zatezanja preko zakretnog
- tolerancija samog moment (kilo) ključa, koja može
biti od +/-5% do +/-50%, ovisno o alatu (vidi Slika 6
str.8);
- geometrijski nedostaci i hrapavost površine navoja i
ležajeva pričvršćenih komponenti;
- stupanj podmazanosti površine ležajeva
Uklapanje dodatnog "parazitskog" naprezanja pri
uvijanju
Kao dodatak željenom osovinskom vlačnom naprezanju,
zatezanjem preko zakretnog momenta u vijku se javlja i naprezanje
pri uvijanju koje može dostići i 30% vlačnog naprezanja.
Rezultat toga je znatno povećano ekvivalentno naprezanje (prema
Von Mises ili Tresca kriteriju) u vijku i može preći granicu pucanja

momenta materijala, dok cijelo to vrijeme vlačno naprezanje ostaje unutar

dozvoljenih granica (vidi Slika 7a, str.9).
Visoka razina nesigurnosti oko konačnog
Nadalje, preostalo naprezanje uslijed uvijanja, povećava rizik
opterećenja stezanja vijaka
spontanog popuštana u kasnijoj fazi.
Opterećenje konačnog zatezanja ovisi o koeficijentu trenja u navoju
K tome, s obzirom da zakretni moment najčešće djeluje
matice i vijka, te na površini dodira ležaja između matice i oboda.
asimetrično, javlja se i naprezanje uslijed savijanja, no vrijednost
U stvarnosti, nemoguće je točno i pouzdano odrediti vrijednost ovih
tog naprezanja je u usporedbi s drugim naprezanjima mala. No
koeficijenata.
ipak, tamo gdje su radni uvjeti na granicama normale i to
Za danu nominalnu vrijednost zakretnog momenta, odstupanje kod
naprezanje treba uzeti u obzir.
konačnog opterećenja zatezanja može varirati od +/-20% kod dobrih
uvjeta, pa do +/-60% ako su uvjeti loši (vidi Slika 5 dolje).
Do ovako velikog raspona dolazi uslijed pojave sljedeća tri
fenomena:

Metoda zatezanja Točnost kod pred-opterećenja γ

- kalibrirani moment (kilo) ključevi
- električni alati za zatezanje sa uobičajenom kalibracijom prilikom primjene
± 20% 1,5
(mjerenje deformacije vijka ili mjerenje vrijednosti zatezanja pomoću
kalibriranog moment (kilo) ključa)
- udarni ključevi sa podesivom krutošću i periodičkom kalibracijom prilikom
primjene (mjerenje vrijednosti zatezanja pomoću kalibriranog moment (kilo) ± 40% 2,5
ključa po okretu)
- ručni ključevi
± 60% 4
- šok ključevi (nekalibrirani)

F 0 max .
γ = : Faktor nepreciznosti kod opterećenja prilikom zatezanja
F 0 min .
Slika 5: Točnost opterećenja prilikom zatezanja kod različitih metoda zatezanja koje koriste zatezni moment

SKF 7
Raspon preciznosti Vrsta opreme
metode zatezanja Ograničenja pri
Prijenosni Neprijenosni
preko zakretnog Ručni alat upotrebi
električni alati električni alati
momenta
Jednostavni šok ključevi ≥ 50 Nm
D
Električni alat za
± 20% to ± 50% zatezanje sa pozitivnom ≤ 50 Nm
spojkom (kvačilom)
Električni alat za
zatezanje sa
≤ 10 Nm
pneumatskim
podešavanjem
Električni alat za
zatezanje sa električnim ≤ 10 Nm
podešavanjem
Udarni ključevi sa
C pohranjenom energijom
≥ 10 Nm
± 10% to ± 20% (sa šipkom za uvijanje ili
nečim drugim)
Podesivi ključevi sa
≤ 20 Nm
kutnim pogonom
Kalibrirani ključevi sa
jednostavnim ≤ 400 Nm
sistemom otpuštanja
Jednostavni zrakom
Nema ograničenja
pokretani alati

Hidraulički alati za zavrtanje -

Kalibrirani ključevi sa
sistemom otpuštanja i
≤ 800 Nm
automatskim
resetiranjem
Kalibrirani ključevi sa

B mjerilom i ≤ 2000 Nm
brojčanikom
± 5% to ± 10%
Ključevi sa kutnim
pogonom i sistemom ≤ 80 Nm
otpuštanja
Zrakom pokretani alati sa
kontroliranim zakretnim Nema ograničenja
momentom
Alati sa pulzirajućim zrakom Nema ograničenja
Alati za zatezanje sa
Nema ograničenja
električnim pogonom
A Elektronski kalibrirani
≤ 400 Nm
< ±5% ključevi
Motori sa dvije brzine Nema ograničenja
Motori sa servo kontrolom Nema ograničenja

Slika 6: Odstupanja u industrijskoj primjeni zakretnog momenta

SKF 8
 Slika 7a

Oštećenja površine ležaja uvjetom da se koristi oprema vrhunske kvalitete u rukama

Trenjem između dijelova pod velikim opterećenjem dolazi do iritacije vrhunskog stručnjaka koji slijedi precizna uputstva uporabe –
i oštećenja površina koje su izložene trenju, znači to su navoji na može postići nekakav napredak u preciznosti.
matici i vijku, te površine ležajeva koje se nalaze između matica i
prirubnica (pojas nosača).
Istovremeno zatezanje je rijetko moguće
Pri sljedećem postupku zatezanja, takvo oštećenje će povećati sile
Sa metodom zakretnog momenta, općenito nije moguće
trenja, te će se sukladno tome povećati greška u opterećenju pri
istovremeno zatezanje jednog dijela ili svih vijaka u sklopu.
konačnom zatezanju. (Slika 8a, str.10).
Kada se koriste hidraulički moment (kilo) ključevi, teoretski
nekoliko vijaka se može istovremeno zatezati. Međutim, samo je
Problemi prilikom otpuštanja nekoliko vijaka moguće spojiti u jednom trenutku, zbog prostornih
Često je teže otpustiti (odšarafiti) vijak pritegnut zakretnim ograničenja i instalacijskih poteškoća.
momentom, nego što ga je bilo zategnuti. Oštećenja na dodirnim Nadalje, to ne isključuje gore navedeni problem nepreciznosti.
površinama, te problemi hrđanja (korozije), zahtijevaju veći zakretni
moment, što može izazvati razna oštećenja na dijelovima sklopa.

Problemi pri zatezanju velikih vijaka

Kada potreban zakretni moment pređe 1000 Nm, mora se upotrijebiti
raznolika oprema koja radi na principu zakretnog momenta, kao što
su udarni ključevi, moment (kilo) multiplikatori ili hidraulički
moment (kilo) ključevi (Slike 9a i 9b, str.10).

Ovom opremom moguće je postići potreban zakretni moment

zatezanja. Međutim, posebice kod udarnog ključa, preciznost je
nepouzdana. Samo se hidrauličkim moment (kilo) ključem – pod

SKF 9
Slika 8a: Zatezanje ključem oštećuje površinu dijelova sklopa. Slika 8b: Zatezanje sa hidrauličkim zatezalom vijaka pomaže
Uzastopno sastavljanje i rastavljanje naglašava ovaj fenomen. očuvanju stanja dijelova, bez obzira na broj uzastopnih sastavljanja i
rastavljanja.

Slika 9a: Moment (kilo) multiplikator Slika 9b: Hidraulički moment (kilo) ključ

Metode i uređaji za mjerenje zakretnog

Provjera preko kuta rotacije matice
momenta zatezanja
Ova metoda se sastoji od dva koraka. Prvo se matica zateže do
Moguće je smanjiti odstupanje u konačnom opterećenju zatezanja,
vrijednosti zakretnog momenta koja je nešto manja od potrebne
upotrebom instrumenata za mjerenje ili zakretnog momenta ili
konačne vrijednosti zakretnog momenta. Od tada nadalje
rezultirajuće deformacije vijka. Ali bez obzira na načine kontrole, ne
primjenjuje se određeni kut rotacije.
smijemo zaboraviti da bilo koja metoda zatezanja preko zakretnog
Ovim se ponešto smanjuje odstupanje oko naprezanja kod
momenta povećava razinu ekvivalentnog naprezanja koje proizlazi,
konačnog opterećenja. Međutim, nepreciznost ostaje na visokoj
zbog pojave "parazitskog" naprezanja pri uvijanju.
razini, a može se znatno povećati i "parazitsko" naprezanje pri
uvijanju.
Praćenje vrijednosti zakretnog momenta
Ovo je najjednostavnija metoda. Međutim, kako je već opisano, čak i
Metode mjerenja deformacije vijaka
tamo gdje je preciznost vrijednosti primijenjenog zakretnog momenta
Dolazi do znatnog povećanja preciznost, prilikom izravnog
dobra, i dalje ostaje nesigurnost oko naprezanja pri konačnom
mjerenja deformacije vijka. Moguće je primijeniti nekoliko
opterećenju u vijku.
metoda:

SKF 10
Metoda šipke i diska sa narovašenim rubom
Šipka na vrhu koje se nalazi disk sa narovašenim rubom ušarafi se u
provrt u sredini vijka.
Kada je deformacija vijka jednaka početnom razmaku ostavljenom
između vrha šipke i narovašenog diska, blokirana je rotacija diska,
čime tehničar zna da je vijak zategnut.
U ovoj metodi postoje određeni nedostatci:
- dodatni troškovi dijelova i bušenja;
- vijak je oslabljen;
- potreba za preliminarnim kalibriranjem;
- nesiguran stupanj preciznosti, posebice jer tehničar mora pomaknuti
narovašeni disk kako bi provjerio koliko je razmaka još ostalo.
Mjerenje putem mjernog instrumenta sa brojčanikom
ili LVTD (Linearni pretvarač istisnine – linear
displacement transducer)
Buši se rupa cijelom dužinom vijka kako bi se u nju smjestila mjerna
šipka. Razlika u udaljenosti između kraja šipke i kraja vijka mjeri se
mjernim instrumentom sa brojčanikom ili elektroničkim senzorom
(LVTD).
Ova metoda je preciznija nego prethodna, ali ima slične nedostatke:
- dodatni troškovi dijelova i bušenja;
- vijak je oslabljen;
- potreba za preliminarnim kalibriranjem.
Metoda ultrazvučnog (UZ) mjerenja
Ova metoda se temelji na mjerenju vremena koje je potrebno
ultrazvučnom valu da dođe do kraja i natrag longitudinalne osovine
vijka. Vijci nisu izbušeni, ali moraju biti vrhunske kvalitete, a uz to je
potrebna i pažljiva kalibracija. Ova metoda zahtjeva visoko
kvalificirano osoblje. Stalna unapređenja čine ovu metodu sve
privlačnijom, a posebice za vijke malih dimenzija (promjera ispod
20mm).
Metoda mjerenja naprezanja
Mjerni instrumenti za mjerenje naprezanja pričvršćuju se na vijak, te
se spaja na Weston-ov most; mjere se varijacije u signalu – koje
odgovaraju varijacijama naprezanja u vijku. Potrebna je preliminarna
kalibracija.
Možemo zaključiti, da gore spomenute metode zahtijevaju rad
specijaliziranih tehničara, te vrijeme njihove provedbe može biti
dugo. Isto tako, preciznost ovih metoda je izravno proporcionalna
visini troškova. Uz to, ove metode ne mjere izravno opterećenje
stezanja i zatezanja, nego ustvari mjere varijacije u deformacijama
vijka.
SKF
Slika 10: "Senzorna " podloška
Podloška sa senzorom
(Slika 10 iznad)
U usporedbi sa drugim metodama osnovna prednost Podloška sa
senzorom, jest izravno mjerenje opterećenja zatezanja.
"Senzorna" podloška, je instrument koji se postavlja ispod matice
na koju se primjenjuje zakretni moment.
Preporuča se između podloška sa senzorom i matice postaviti i
običnu tanju podložnu pločicu, kako bi se izbjeglo veliko trenje na
podlošku sa senzorom prilikom zatezanja i otpuštanja.
Ova podloška djeluje kao senzorna ćelija opterećenja.
Preciznost je dobra, a metoda je lako upotrebljiva.
Kada se koristi moment (kilo) ključ, sile trenja mogu biti vrlo
različite od vijka do vijka u istom sklopu. Ako se zahtjeva visoka
preciznost podlošku sa senzorom trebalo bi postaviti na svaki vijak
u sklopu.
Nadalje, ova metoda pruža mogućnost periodičnog ili stalnog
mjerenja i praćenja vlačnog naprezanja u vijku, bilo da je sklop u
upotrebi ili ne.
Prelazak sa moment (kilo) ključeva na
hidraulička zatezala vijaka
Upotreba hidrauličkog zatezala vijaka podrazumijeva poznavanje
preostalog opterećenja na vijku. No, kod zatezanja sa moment
(kilo) ključem, preporuča se upotreba samo zakretnog momenta.
On se obično iskazuje u Newton-metrima (Nm). Sljedeća teorijska
formula pruža mogućnost preliminarnog određivanja približne
vrijednosti
(slijedi tekst sa stranice 12.)
preostalog opterećenja stezanja, kada se vrijednost zakretnog
momenta upotrijebi na vijku. Ova formula dobivena je kada se
u obzir uzme trenje među navojima, te trenje između glave
matice i prirubnice.
T
F0 =
0.16 p + µ 10.583d 2 + µ 2 rm
11
T: zakretni moment zatezanja
p: uspon navoja
µ1: koeficijent trenja između navoja vijka/matice
µ2:koeficijent trenja između glave matice/prirubnice
d2: odgovarajući promjer vijka
rm: prosječni promjer glave matice
U odjeljku pod naslovom "Usporedba zatezanja moment (kilo)
ključem i hidrauličkog zatezanja vijaka" opisana je stvarna primjena
ove formule.
Zatezanje pomoću grijače šipke
Ova metoda sastoji se od produljenja vijka, koji se zagrijava
umetanjem grijače šipke u sredinu vijka. Tada je dovoljno zakrenuti
maticu koristeći malu silu zakretnog momenta, dok matica ne dođe u
kontakt sa prirubnicom.
Nakon hlađenja, vijak će se stisnuti po dužini, te tako stegnuti maticu.
Istovremeno zatezanje više vijaka teoretski je moguće. Ova metoda je
teoretski precizna, ali u stvari sa sobom nosi nekoliko nedostataka:
- Potrebno je izbušiti rupu kroz sredinu vijka, kako bi se mogla
umetnuti grijača šipka.
- Potreban je sustav zagrijavanja, električni spojevi, uređaj za
kontrolu temperature, te oprema za rukovanje, posebice u slučaju
istovremenog zatezanja više vijaka.
- Ova metoda je suviše spora, s obzirom na vrijeme potrebno za
zagrijavanje vijka, a konačno opterećenje zatezanja moguće je
provjeriti tek nakon hlađenja vijka, što ujedno još produžava čitav
postupak.
Postupak obuhvaća sljedeći ciklu: zagrijavanje vijka, navođenje
matice, hlađenje dijelova, i mjerenja. Ovaj ciklus potrebno je
ponavljati nekoliko puta, kako bi se podesila zategnutost.
Temperatura potrebna za postizanje potrebnog izduženja, je ponekad
toliko visoka da može uzrokovati promjene u materijalu ostale
opreme. Kao rezultat, kada je termalno produženje nedovoljno,
potrebno je izvršiti zatezanje zakretnim momentom, koje se
provjerava mjerenje kuta matice.
Ova tehnika termalnog produženja vrlo rijetko se koristi, te se
općenito koristi za velike vijke (promjera >100mm).
Prelazak sa grijačih šipki na hidraulička zatezala
vijaka.
Kao što je već spomenuto, upotreba hidrauličkih zatezala vijaka
podrazumijeva poznavanje preostalog opterećenja na vijku. Tehnički
podaci za zatezanje pomoću grijače šipke su sljedeći: povećanje
temperature, i kut rotacije kod matice nakon postizanja željene
temperature. Ova tehnika se temelji na vrsti naprezanja: "prirodna"
deformacija uslijed zagrijavanja vijka, koja ovisi o koeficijentu
ekspanzije (α) čelika, te deformacija uslijed zatezanja preko
SKF
zakretnog momenta, tj. rotacija matice. Preko sljedeće teoretske
formule moguće je odrediti preostalo opterećenje stezanja (Fo) u
vijku, nakon upotrebe ove tehnike:
θpSE
Fo = αSE∆t +
l
θ: kut rotacije matice
∆t: povećanje temperature
α: koeficijent ekspanzije čelika vijka
p: uspon (korak) navoja
S: presjek vijka
l: dužina zategnutog vijka
E: moduli elastičnosti (Young-ovi moduli) čelika vijka
Zatezanje mehaničkim
izduženjem/deformacijom
Ovom metodom se opterećenje stezanja izravno prenosi na vijak
(Slika 11 ispod).
Općenito, u tijelu matice nalazi se sklop porivnih vijaka koji
simetrično složeni oko rupe glavnog navoja. Ovi vijci ostvaruju –
ili izravno ili preko podloška – pritisak na ležaj u dodirnoj površini
prirubnice. Oni se zatežu jedan po jedan, korak po korak, pri tome
koristeći vrlo mali zakretni moment, dok se ne postigne željeno
vlačno opterećenje.
Izduženje/deformacija vijka najčešće se mjeri jednom od već
spomenutih metoda. Unatoč činjenici da se ovom metodom uklanja
naprezanje pri uvijanju, ipak postoji nekoliko nedostataka:
- Istovremeno zatezanje nije lako provesti: moguć je samo
postupak "korak po korak", od jednog vijka do drugog. To je
ujedno zamorno i oduzima puno vremena, a rezultat je
"istovremeno" zatezanje.
- Da bi se točno odredilo da li je zatezanje uspješno provedeno,
potrebno je osigurati dodatna mjerenja, kao što je metoda
izduženja ili podloške za mjerenje opterećenja.
- Općenito, ova vrsta matica je skupa, jer su veće i potrebno je
izbušiti i narezati dodatne rupe za male vijke.
- Sa profesionalne strane ovom metodom se može postići kvaliteta
pravilnog zatezanja koja najbolje odgovara kriterijima iz uvoda.
- Sam postupak je vrlo spor jer je svaki mali vijak potrebno ručno
zategnuti
Zbog nabrojenih razloga, mehaničko izduženje/deformacija se
često ne koristi.
Slika 11: Zatezanje mehaničkim izduženjem
12
Zatezanje pomoću hidrauličkih zatezala

Slika 12a: SKF HYDROCAM zatezalo vijaka

Prezentacija (Opis)
Za optimalnu preciznost, preporuča se dvostruko stezanje/rastezanje
Ova metoda zatezanja koristi SKF® (HYDROCAM®) zatezalo
vijka i zavrtanje matice.
vijaka (Slika 12a iznad).
Iz čega proizlazi, postupkom prvog zakretanja kompenzira se prazan
Jedan kraj vijka mora biti duži tako da se proteže izvan matice. Na
prostor, te izravnava bilo kakva nepravilnost površine i uravnotežuje
vijak se primjenjuje hladno istezanje pomoću prstenastog
opterećenje; dok se postupkom drugog zatezanja primarno postiže
hidrauličkog cilindra postavljenog na njega. Vijak se nalazi samo
željena točnost preostalog opterećenja na vijku.
pod opterećenjem osovinskog stezanja/rastezanja.
Postupak dvostrukog zakretanja u stvari znači ponavljanje 3, 4 i 5
Matica koja nije pod nikakvim naprezanjem se tada sa vrlo malo
koraka prikazanih na slici 12b, str.15.
napora pritegne, čime se ne prenosi nikakav zakretni moment na
Pod pretpostavkom da se ovom metodom posluži radnik, postignuti
vijak. Kada se u zatezalu otpusti pritisak tekućine, glavni dio
rezultati će najbolje odgovarati kvaliteti pravilnog zatezanja koja je
hidrauličkog opterećenja u zatezalu se prenosi na maticu, čime je
u skladu sa postavljenim kriterijima iz uvoda.
završeno zatezanje (Slika 12b str.15).

SKF 13
Prednosti (hidrauličkog zatezanja Moguće je istovremeno zatezanje
Metodom zatezanja putem HYDROCAM zatezala, moguće je
vijaka) i značajke istovremeno pritegnuti nekoliko ili sve vijke u danom sklopu.
Prednosti su:

Bez napora pri uvijanju - jednaka zategnutost svih vijaka u sklopu,

Ovom metodom isključuje se bilo kakvo "parazitsko" naprezanje pri - jednostavan postupak

uvijanju ili naprezanje uslijed svijanja vijka (Slika 7b ispod). - smanjeno vrijeme rada (pogledati poglavlje pod naslovom
"Istovremeno zatezanje vijaka hidrauličkim zatezalima", str.37).

Dobra preciznost
Postiže se velika preciznost prvenstveno iz jednog razloga, a to je da Moguća automatizacija postupka
se opterećenje stezanja savršeno kontrolira putem hidrauličkog Sam postupak zatezanja i otpuštanja moguće je automatizirati, čime

pritiska u zatezalu. Opterećenje ne ovisi o raznim koeficijentima se postiže:

trenja u sklopu. Jedina nesigurnost ove metode proizlazi iz stupnja - optimizacija istovremenih postupaka,

zakretnog momenta koji se javlja prilikom zavrtanja matice. - veća preciznost zatezanja,

Međutim, utjecaj ovog zakretnog momenta, po definiciji, je - podjednak raspodjela sila zatezanja,

sekundarnog značaja. No kroz jednostavan oprez i dobru radnu - smanjenje vremena zatezanja,

obučenost, moguće je postići ujednačenost u postupku zavrtanja. Još - lakši pristup nedostupni dijelovima, što podiže kvalitetu uvjeta

je potrebno spomenuti i Fh/Fo omjer (hidrauličko rada,

opterećenje/preostalo opterećenje nakon otpuštanja pritiska), koji - daljinsko upravljanje

moramo uzeti u obzir. Ovaj omjer je detaljno opisan na stranici 25. Mogućnost daljinskog upravljanja, daje tehničaru kontrolu nad svim

Važno je pravilno shvatiti ovaj omjer, jer postoje načini kako za fazama zatezanja i otpuštanja iz sigurnog prostora. To znatno

svaki sklop postići precizan omjer. smanjuje izloženost lošim i opasnim uvjetima rada kao što su:
zračenje, štetni materijali, visoke temperature, buka, te opasnost od
kvara na dijelovima sklopa.
Laka primjena
Ovu metodu je lako provesti, ona ne zahtjeva nikakav fizički napor,
čak ni za velike vijke. Svi oblici ozljeda na radu su znatno smanjeni.

Različitost materijala
Sa ovim hidrauličkim zatezalom moguće je pritegnuti vijke izrađene
od različitih materijala kao što je: nehrđajući čelik, titan, različiti
spojevi materijala i drugo. Za vrijeme zatezanja:

Moguće je zatezati vijke različitih promjera FH : opterećenje kod hidrauličkog stezanja

Ovu metodu je moguće koristiti za velik raspon promjera vijaka, od
Œ σH : naprezanje pri stezanju uslijed hidrauličkog vlaka FH.
5 do 500mm!

Nema oštećenja ostalih dijelova

Kontrola unutarnjih naprezanja, te se ne javlja nikakvo trenje pod
velikim opterećenjem ležaja. Stoga se ovom metodom štite pojedini
dijelovi sklopa (Slika 85, str.10).

Lako otpuštanje
Postupak otpuštanja je vrlo lak: općenito potreban hidraulički napor Nakon zatezanja
je približno za jedan posto veći od napora u fazi zatezanja.
F0 : konačno opterećenje stezanja u vijku

Œ σH : naprezanje pri konačnom stezanju/rastezanju nakon zavrtanja

matice i otpuštanja pritiska

SKF 14
1 – "Utičnica" za zavrtanje se postavlja na maticu, a 2 – Dio sa sponom/uvlačenje se šarafi na dio vijka koji viri
hidrauličko zatezalo obuhvaća vijak izvan matice.

2 – Nakon spajanja hidraulike, pritisak u zatezalu raste, a na 4 – Dok se održava pritisak, matica se zavrće bez
vijak djeluju potrebne steone sile. opterećenja, koristeći "rupu" i tommy bar(vrsta
šipke/imbus ključa za zatezanje).

3 – Otpuštanjem pritiska, klip se pomiče prema nazad.

Opterećenje zatezanja se sada vrši kroz stezanje vijka. 6 – Sada je moguće maknuti "utičnicu" i zatezalo.

Slika 12b: Princip rada HYDROCAM zatezala vijaka

SKF 15
 Slika 13: Mjerenje istisnuća na vrhu Slika 14: Mjerenje izduženja vijka
vijka, pomoću mjernog instrumenta preko ugrađene žice i LVTD
sa brojčanikom. senzora.
Mjerni instrumenti za hidrauličko
zatezanje
Moguće je upotrijebiti nekoliko metoda kontrole hidrauličkog
zatezanja vijaka, ovisno o traženoj preciznosti za zadani sklop:
Mjerenje hidrauličkog pritiska
Nakon što ste odredili Fh/Fo omjer, precizno mjerenje pritiska
uporabljenog u hidrauličkom cilindru pruža razinu točnosti od 8%
do 10% konačnog opterećenja zatezanja, što je u većini slučajeva
prihvatljivo.
Metoda dvostrukog stavljanja pod pritisak
Jednom kada je vijak zategnut, kroz osnovni postupak stavljanja
zatezala pod pritisak, zavrtanja matice i otpuštanja pritiska, još
jednom se zatezalo stavlja pod pritisak kako bi se preciznije
izmjerilo opterećenje na vijku. Tijekom te druge kompresije, bilježi
se rast pritiska čija se vrijednost onda unosi u dijagram istisnuća
vršnog dijela vijka. Opterećenje stezanja vijka koje se dobiva kao
rezultat, moguće je odrediti, prateći promjene u grafičkom prikaz
krivulje. (Slika 13 iznad).
Ovom metodom se poboljšava kontrola nad konačnim preostalim
opterećenjem.
Točnost konačnog opterećenja zatezanja nalazi se u granicama od 5
do 8%.
Mjerenje izduženja (deformacije)
Ovo mjerenje se provodi jednom od prije spomenutih metoda
(mjerni instrument ili LVTD – vidi Slika 14 iznad) ili ultrazvučnom
metodom (Slika 15 iznad).
Sa kvalitetno izrađenim vijcima i točnim, dobro kalibriranim
uređajima, nesigurnost kod konačnog opterećenja zatezanja
smanjuje se na 1 do 5%.
SKF
Slika 15: Ultrazvučno mjerenje
izduženja vijka.
Podloška sa senzorom
Ova metoda, koja je već opisana kod zatezanja preko zakretnog
momenta, savršena je za hidrauličko zatezanje i daje vrlo precizne
rezultate mjerenja konačnog opterećenja stezanja u vijku (Slika 16,
str. 17).
Praktičnost ove metode tamo gdje je to potrebno je u tome što
podloška sa senzorom ostaje u sklopu, što pruža mogućnost
povremenog ili stalnog praćenja razlika opterećenja tijekom
vremena.
Za razliku od zatezanja preko zakretnog momenta, hidrauličko
zatezanje, moguće je reproducirati, a pri tome nije potrebna
podloška sa senzorom za svaki vijak. Dovoljno je postaviti podlošku
sa senzorom na svaki drugi, treći, četvrti ili osmi vijak, ovisno o
zahtjevima i postavkama.
Preciznost mjerenja opterećenja vijka sa "senzornim" podloškama
iznosi oko 5%, ali moguće ga je poboljšati do 2%, pažljivom
strojnom obradom dijelova sklopa.
S obzirom da hidrauličko zatezanje ne stvara nikakvo površinsko
trenje, važno je napomenuti da između matice i podloška sa
senzorom nije potrebno postavljati nikakve obične podloške.
16
SKF 17
Hidraulička metoda zatezanja vijka pruža dobru kontrolu naprezanja
stezanjem. Ako je vijak dovoljno dugačak, konačno naprezanje pri U usporedbi sa tradicionalnim metodama koje se služe zatezanjem
stezanju se može sa sigurnošću dovesti do granice pucanja bez rizika pomoću zakretnog momenta, hidrauličkim zatezanjem vijka se
od prelaska te granice. smanjuju dimenzije sklopa i/ili broj vijaka u sklopu. Kao posljedica
javljaju se tri važne prednosti
To je vrlo važno za kvalitetu zgloba. Suprotno ustaljenom uvjerenju, - smanjenje ukupne veličine,
proučavanja temeljena na stvarnim slučajevima pokazala su da, što - smanjenje težine,
je naprezanje vijka bliže granici pucanja: - smanjenje troškova.
- zglob se ponaša bolje
- radni vijek vijka pod periodičkim opterećenjima je duži (Slika 17
ispod).
Kontrolom naprezanja u vijku moguće je optimizirati izbor
materijala i dimenzija u fazi projektiranja.

Slika 17: Utjecaj jačine zatezanja vijka na njegove dinamičke performanse

SKF 18
Tehnička analiza zatezanja vijaka

Bez obzira na metodu upotrijebljenu za zatezanje vijaka – na sklopu

poput prikazanog na Slici 18 nasuprot – cilj je primijeniti
opterećenje stezanja na vijak, te kompresijsko opterećenje na
sklopljene dijelove. Općenito, krutost vijka, u usporedbi sa ostalim
dijelovima u sklopu na koje djeluje kompresijsko naprezanje, je
relativno niska.
Na Slici 19 ispod, prikazana linija D1 za vijak ima lagani nagib, dok
linija D2 za strukturu je vrlo strma (Slika 20, str. 20). Linije D1 i D2
moguće je prikazati na istom grafu, gdje mjesto njihovog presjeka
označeno Fo predstavlja konačno opterećenje zatezanja (Slika 21b,
str. 20).
Vrijednost stezanja u vijku jednaka je vrijednosti kompresije u
strukturi, ali sa suprotnim predznakom (Slika 21a, str. 20).

Izduženje vijka je δB, dok je kompresija strukture δS.

Slika 18: Primjer sklopa sa vijcima

Slika 19: Dijagram stezanja u vijku

SKF 19
Onog trenutka kada vanjsko opterećenje stezanja FE počne djelovati
na sklop, stezanje u vijku se ne povećava za FE nego samo za F1, jer
je kompresija u strukturi umanjena za F2.
Iz čega slijedi: FE = F1 + F2 (Slika 22a1, str. 21).
Na grafu je vidljivo da na vijak ne djeluje ukupno vanjsko
opterećenje nego samo jedan njegov dio (Slike 22a2 i 23, str. 21 i
22).
Za kompresijsko vanjsko opterećenje FE dijagram na Slici 22a2, str.
21 zamijenjen je sa dijagramom na Slici 22b, str. 22.
Dio opterećenja F1 koje se prenosi preko vijka, može se proračunati
ovisno o krutosti vijka – RB, te krutosti strukture – RS. Iz čega
slijedi:
F1 =FE RB/(RB + RS)
Ako je opterećenje zatezanja nedovoljno u usporedbi sa vanjskim
opterećenjem, gubi se efekt zatezanja (Slike 24 i 25, str. 23).
Kod vanjskih cikličkih opterećenja, dijagrami na Slikama 26 i a7,
str. 24, prikazuju da je opterećenje koje se izmjenjuje na vijku vrlo
malo. To je vrlo važno jer znamo da dio tog opterećenja koje se
izmjenjuje ima snažan utjecaj na zamor materijala (Slika 17, str. 18).
Slika 20: Dijagram kompresijskog opterećenja/deformacije
strukture

Slika 21b: Zglob sa vijkom zategnut do razine pred-opterećenja F0

Slika 21b: Dijagram opterećenja/deformacije

zgloba sa vijkom

SKF 20
 Slika 22a1: Zglob sa vijkom pod pred-opterećenjem zatezanja F0 i vanjskim opterećenjem vuče/deformacije FE
F1 povećanje opterećenja stezanja u vijku
F2 smanjenje kompresijskog opterećenja na strukturu

Slika 22a2: Dijagramski prikaz utjecaja vanjskog opterećenja vuče/stezanja FE na sklop povezan vijcima uz pred-opterećenje F0.

SKF 21
 Slika 22b: Tlačno vanjsko opterećenje na sklop FE potiče smanjenje opterećenja stezanja u vijku, te povećanje tlačne
dužinske deformacije u strukturi

Drugi dijagrami koji prikazuju odnos ukupnog opterećenja na vijku i vanjskog opterećenja koje djeluje na sklop:

Slika 23

SKF 22
 Slika 24: Kada je opterećenje zatezanja nedovoljno u odnosu na vanjsko opterećenje, gubi se efekt zatezanja.

Slika 25: Opterećenje na vijku, kada je opterećenje vuče(rastezanja)/stezanja preveliko u odnosu na pred-opterećenje zatezanja na
sklopu.

SKF 23
 Slika 26: Dijagram opterećenja u slučaju cikličkog vanjskog opterećenja

Slika 27: Varijacije u opterećenju vijka prilikom djelovanja cikličkog opterećenja vuče(rastezanja)/stezanja FE na sklop.

SKF 24
L/d (Dužina/promjer) omjer, Fh/Fo omjer za Kada je L/d omjer nizak (<1.5), hidraulički napor, koji je potreban

hidrauličko zatezanje da bi se postiglo potrebno konačno opterećenje zatezanja, može biti

Jasno je da veća razlika u krutosti između vijka i strukture, smanjuje vrlo velik, blizu granice pucanja materijala. U tom slučaju upotreba

udio vanjskog opterećenja koje djeluje na vijak. vrhunskog hidrauličkog moment (kilo) ključa može biti prihvatljivo

Stoga je uvijek bolje koristiti vijke koji su puno duži u odnosu na rješenje.

promjer, jer je u tom slučaju krutost najniža. Međutim u ovom slučaju, odabir između ove dvije metode zatezanja

Nadalje, omjer L/d je ujedno i glavni parametar pri određivanju ovisit će i o drugim parametrima u zadanoj primjeni, kao što su

omjera upotrijebljenog hidrauličkog opterećenja Fh i konačnog potrebna preciznost, razdioba zategnutosti, dostupnost, potreba za

preostalog opterećenja Fo (Slika 28, str. 24). Iz toga proizlazi da istovremenim zatezanjem itd.

veća vrijednost L/d omjera smanjuje odnos Fh/Fo. Stoga su

prednosti u velikoj vrijednosti L/d omjera dvostruke.

Slika 28: Fh/Fo omjer kao funkcija onog aspekta omjera L/d kod vijka, za uobičajene vrste čelika kod proizvodnje vijaka

SKF 25
Usporedba zatezanja moment (kilo) ključem i hidrauličkog
zatezanja vijaka

Ova usporedba se temelji na dva slučaja: zatezanje postojećeg Namjerno je odabrana upravo ta veličina vijka za ovu usporedbu, jer
sklopa, te projektiranje novog sklopa. je vijke te veličine vrlo lako zategnuti kalibriranim ručnim moment
(kilo) ključem (zakretni moment <700 Nm).
Naravno, zatezanje hidrauličkim zatezalom je još lakše.
Zatezanje postojećeg sklopa
Slika 29, str. 26 donosi prikaz dimenzija ISO navoja za M 20 x 2,5:
d = 20 d2 = 18,376mm d3 = 19,933mm
Prvo uzmite u obzir dvije prirubnice, vanjskog promjera 600mm.
deq = 17,655mm AS = 244,5 mm2
Zglob (mjesto spajanja) sastoji se od šesnaest M20x2,5 vijaka na
U svrhu proračuna, vijak se promatra kao cilindrična šipka, sa
PCD-u od 500mm (Slika 18, str. 19).
ekvivalentnim promjerom deq i presjekom AS.
Svaki vijak ima dužinu spone otprilike 200mm, što znači da je omjer
dužina/promjer L/d=10 – što je vrlo često u mehaničkoj primjeni.
Korak navoja je 2.5, u skladu sa ISO standardima, a klasa materijala
je 10-9.

Slika 29: Dimenzije M20x2,5 ISO navoja

SKF 26
 Podaci se odnose na sljedeća
HTA 20 HTA 35 HTA 50 HTA 60 HTA 90 HTA 130 HTA 160 HTA 200 HTA 250 HTA 310
zatezala
M45x4,5 M60x5,5 M80x6
Dimenzije vijka M20x2,5 M27x3 M36x4 M42x4,5
M48x5 M64x6 M72x6 M85x6
M100x6 M125x6
Metrički M22x2,5 M30x3,5 M39x4 M45x4,5 M110x6 M130x6
(M ∅ x korak M52x5 M68x6 M76x6 M90x6
sustav M24x3 M33x3,5 M42x4,5 M48x5
M56x5,5 M72x6 M80x6 M95x6
M120x6 M140x6
navoja) M27x3 M36x4 M45x4,5 M52x5 M125x6 M150x6
M60x5,5 M76x6 M100x6
3 3/4" – 4
Anglosaski ¾" – 10
1" – 8
1 3/8" – 6 1 1/2" – 6 1 3/4" – 5 2 1/2" – 4 2 3/4" – 4 3 1/4" – 4 4" –4
5" – 4
∅ (IN) – 1 1/8" – 7 5 1/4" – 4
mjerni 7/8" – 9 1 1/2" – 6 1 3/4" – 5 2" –4 1/2 2 3/4" – 4 3" – 4 3 1/2" – 4 4 1/4" – 4
navoj/in 1 1/4" – 7 5 1/2" – 4
1" - 8 1 3/4" – 5 2" – 4 1/2 2 1/4" – 41/2 3" – 4 3 1/4" – 4 3 3/4" – 4 4 ½" – 4
sustav 1 ¾" – 6 5¾-4
4¾-4

Maksimalni (Mpa) 150 150 150 150 150 150 150 150 150 150

pritisak (psi) 21756 21756 21756 21756 21756 21756 21756 21756 21756 21756

Hidraulički (cm2) 20 35 50 60 90 130 160 200 250 310

odjeljak (in2) 3.10 5.43 7.75 9.30 13.95 20.15 24.80 31.00 38.75 48.05

Maksimalno
(kN) 300 525 750 900 1350 1950 2400 3000 3750 4650
hidrauličko
(lbf) 67443 118025 168606 202328 303492 438377 539541 674426 843032 1045360
opterećenje
Takt klipa (mm) 8 8 8 8 8 8 10 10 10 10

D (mm) 86 109 128 137 166 198 215 244 284 325

H (mm) 100 113 128 140 154 179 190 203 235 268

H1 (mm) 30 40 49 54 65 82 86 106 131 156

D1 (mm) 74 97 116 133 154 187 203 232 272 313

D2 (mm) 56 73 90 102 114 137 145 180 223 260

A (mm) 26 31 38 40 42 50 50 60 73 86

86 114 152
38 52 69 80 190 238
92 122 137 162
42 57 74 86 209 247
U (mm) 99 130 145 171
46 63 80 92 228 266
107 137 152 181
52 69 86 99 238 285
114 145 190
240 293 355
138 168 197 220 425 506
246 301 327 365
142 173 202 226 444 515
X (mm) 253 309 335 374
146 179 208 232 463 534
261 316 342 384
152 185 214 239 473 553
268 324 393
119 147 184,5
56 73,5 91 91 222 262,5
122 150 163,5 187,5
57 76,5 94 92 227,5 265
Y (mm) 124,5 153 166,5 193
59 79 97 94 236 274
127,5 155,5 169,5 196
62 81 100 96 242 280
130,5 158,5 202

Z (mm) 44,5 56 65,5 69,5 84,5 101 109 124 144 164,5

Ukupna težina
3 4,8 7,5 9 15,3 25 31 39 54 75
zatezala (kg)
Ova stranica je uzeta iz SKF kataloga "HYDROCAM zatezala vijaka – Sustavi zatezanja u industriji", koja opisuje čitav niz HYDROCAM zatezala, te
njihovu primjenu u industrijama.
Slika 30

SKF 27
Klasa 10-9 materijala ima sljedeće karakteristike: Nepreciznost koja proizlazi iz samog zatezala je stoga samo +/-1%.
- maksimalna čvrstoća pri stezanju Odstupanje u vrijednosti pritiska je u pravilu +/-2%. A ta vrijednost

Rm ≥ 1000 MPa ovisi o preciznost samog mjernog instrumenta (manometar ili

- Granica pucanja na 0.2%: senzor) i preciznosti tehničara.

Kao rezultat krajnje analize, preciznost opterećenja pri hidrauličkom
Re( 0.2%) ≥ 900 MPa
zatezanju se nalazi unutar +/-3%.
Odlučeno je da se ne prelazi 90% naprezanja od granice pucanja
Pri čemu se i dalje pridržavamo prvobitne postavke, da se ne prelazi
(0.2%) materijala iz čega proizlazi: σmax = 0.9 Re = 810 MPa opterećenje zatezanja na vijku od Fmax= 198000 N (kako bi se
Stoga će maksimalno dozvoljeno opterećenje na vijku biti:
izbjeglo maksimalno naprezanje od σmax= 810 Mpa).
Fmax = 0.9 Re AS
Fmax = 198000 N
Opterećenje pri hidrauličkom zatezanju će stoga biti ograničeno
istom vrijednosti:
Zatezanje pomoću hidrauličkih zatezala Fmax= 198000 N
HTA 20 zatezalo, koje odgovara karakteristikama upotrijebljenih
vijaka, odabran je iz standardnog niza SKF HYDROCAM proizvoda Uzevši u obzir "hidrauličku" nepreciznost, minimalno opterećenje
(Slika 30, str. 20). pri hidrauličkom zatezanju iznosi:
Fhmin = 198000/1.06
Čimbenici koji utječu na nesigurnost hidrauličkog pa je Fhmin =186800 N
zatezanja A prosječno potrebno hidrauličko opterećenje iznosi:
U ovom poglavlju biti će opisani oni uobičajeni čimbenici koji Fhmin = (Fhmax + Fhmin)/2 = 192400 N
utječu na nesigurnost hidrauličkog zatezanja.
S obzirom da SKF HYDROCAM HTA 20 zatezalo ima hidraulički
Odstupanja uslijed dimenzija i tolerancija vijaka i dijelova prostor od 20 cm2, a da je zadana učinkovitost (98%), nominalni tlak
sklopa će biti: 98 Mpa.
Slika 28, str. 25, pomaže u određivanju opterećenja pri hidrauličkom
zatezanju, koje se mora primijeniti pri zatezanju vijaka, kako bi se Nepreciznost u trenutku hvatanja matice
dobila odgovarajuća vrijednost konačnog opterećenja zatezanja. Kada se matica priteže ručno, javlja se nepreciznost u trenutku
Iz čega se očituje da uz omjer L/d=10, omjer Fh/Fo, između hvatanja same matice, iz čega proizlazi nepreciznost +/-3% u
potrebnog hidrauličkog opterećenja Fh i konačnog preostalog konačnom opterećenju zatezanja.
opterećenja Fo je otprilike 1.10 i 1.20, viz: 1.15 +/-4.5%. U glavnom katalogu, opisani su neki jednostavni postupci kojima se
Međutim, graf prikazuje neko općenito odstupanje (za L/d=10: +/- može smanjiti odstupanje prilikom zavrtanja.
4.5%), koje u proračun uzima i različitost sklopova, oblika i U našem primjeru odstupanje je +/-3% kod zavrtanja.
karakteristika komponenti, posebice i navoja, koji se najčešće
susreću u mehanici.
No ipak, iz iskustva znamo da će za zadani sklop, Fh/Fo omjer biti
unutar +/-2% ili manji za pojedinačno zategnuti vijak, jer
dimenzijska tolerancija, geometrijske pogreške, odstupanja u
karakteristikama materijala se moraju razmatrati zasebno za svaki
dio ili grupu (seriju).
Zbog navedenih razloga kao prosječna vrijednost se uzima 1.15, iz
čega slijede 1.18/1.12 kao maksimum i minimum.

Nepreciznosti u opterećenju pri hidrauličkom zatezanju

Kao prvo nepreciznosti pri hidrauličkom zatezanju ovise o samom
zatezalu, te o preciznosti mjerenja hidrauličkog pritiska.
Učinkovitost SKF HYDROCAM zatezala je izvrsna: 98% +/-1%.

SKF 28
 Slika 31: Dijagram opterećenja/izduženja M20x2.5 lg 200mm ISO vijka zategnutog zatezalom vijaka.
Posljedice nepreciznosti u konačnom opterećenju
Sada je moguće proračunati ukupnu nepreciznost u konačnom
opterećenju zatezanja.
Konačno opterećenje zatezanja jest maksimalno, kada je
opterećenje pri hidrauličkom zatezanju maksimalno, kada je trenutak
hvatanja matice pred zavrtanje maksimalan, omjer Fh/Fo minimalan.
Stoga će maksimalno konačno opterećenje zatezanja biti:
Fomax = 182000 N (198000 x 0.97/1.18)
Konačno opterećenje zatezanja jest minimalno, kada je opterećenje
pri hidrauličkom zatezanju minimalno, kada je trenutak hvatanja
matice pred zavrtanje minimalan, omjer Fh/Fo maksimalan.
Stoga će minimalno konačno opterećenje zatezanja biti:
Fomin = 154000 N (186800 x 0.97/1.18)
Prosječna vrijednost opterećenja zatezanja računa se kao:
Fom = (Fomax + Fomin)/2 = 168000 N
Fo = 168000 N +/-8.5%
(Slika 31 iznad)
Vidljivo je da se nalazimo unutar prije zadane tolerancije, za
uobičajenu upotrebu zatezala, bez dodatne opreme za mjerenje.
Sa vremenom i vježbom, moguće je postići i bolje rezultate na istom
sklopu: +/-6% i bolje.
SKF
Maksimalno dozvoljeno vanjsko opterećenje na
sklopu
Sada kad smo sklop ispravno sastavili i zategnuli hidrauličkim
zatezalom, pogledajmo koliko maksimalno vanjsko opterećenje
može podnijeti svaka točka sa vijkom bez prelaska postavljene
granice od:
Fmax = 198000 N
Za to nam je potrebna vrijednost krutosti vijka i cijelog sklopa.
Krutost vijka moguće je izračunati iz samih dimenzija:
RB = AS E/L = 244.5x210000/200 = 256700 N/mm
Za ovu priliku nismo odredili točan izgled sklopa, nego smo na
osnovu iskustva strojarskih inženjera, postavili vrijednost krutosti
sklopa na 5 do 10 puta veću od one vijka.
Pod pretpostavkom da je vrijednost koeficijenta 8 dobiva se:
RS = 2000000 N/mm
Već je prije prikazano da kod vanjskog opterećenja FE samo jedan
dio F1 djeluje na vijak:
F1 = FE RB/(RB + RS)
29
Stoga je lagano izračunati maksimalno dozvoljeno opterećenje koje
mogu podnijeti vijci bez prelaska postavljene granice od 810 Mpa.
Iz čega slijedi da ukupno opterećenje na svakom vijku – uključujući
i vanjsko opterećenje – ne smije prelaziti:
Fmax = 198000 N
Vrijednost tog maksimalnog opterećenja iznosi:
Ftmax = Fomax + F1 = Fomax + FE RB/(RB + RS)
Pa se onda maksimalno dopušteno FE može izračunati:
FE = (Ftmax – Fomax) (RB + RS)/RS
FE = 140000 N (Slika 31, str. 29)
Ukupno vanjsko opterećenje koje može izdržati sklop opisan na
stranici 26. iznosi:
16 x 140000 = 2240000 N
Pod pretpostavkom se da se opterećenje ravnomjerno prenosi na sve
vijke.
Poznato je da svi vijci "rade" na isti način pod podjednakom
razinom naprezanja. Postoji veliki stupanj homogenosti. Međutim,
kod većih razina vanjskog opterećenja, postoji rizik prelaska
sigurnosne granice postavljene za vijke.
Zatezanje sa moment (kilo) ključem
Sada ćemo isti sklop vijaka zategnuti sa moment (kilo) ključem.
Odlučili smo upotrijebiti ručni kalibrirani moment (kilo) ključ.
Čimbenici nepreciznosti kod zatezanja sa moment
(kilo) ključem
Pogledajmo sada te čimbenike i neke njihove vrijednosti.
Nepreciznosti uslijed djelovanja samog zakretnog
momenta
Kalibrirani moment (kilo) ključ općenito nosi odstupanje od: +/-5%.
Međutim, potrebno je napomenuti da je kod opreme (koja radi na
principu zakretnog momenta) koja se obično koristi za zatezanje, to
odstupanje veće od +/-5%.
Nepreciznost uslijed tolerancija vijaka i sklopa
Ova odstupanja prvenstveno proizlaze iz tolerancija dimenzija,
geometrijske greške te razlike u karakteristikama materijala.
S obzirom da omjera Fh/Fo nema, utjecaj ovog odstupanja je manji
nego kod hidrauličkih zatezala.
Vrijednost se procjenjuje na: +/-1%.
SKF
Nepreciznost uslijed koeficijenta trenja
Kada se koristi moment (kilo) ključ u obzir treba uzeti dva
koeficijenta trenja:
µth = koeficijent trenja između navoja matice/vijka
µfl = koeficijent trenja između tijela matice i strukture
Za čelične dijelove koji dolaze iz iste serije, prva vrijednost je
između
0.08 i 0.12 (0.10 +/-20%)
dok je druga između 0.10 i 0.15 (0.125 +/-20%)
Analiza komponenti zatezanja preko zakretnog
momenta
Zakretni moment zatezanja TT koji proizvodi ključ, mora preći dva
momenta opterećenja:
- moment opterećenja kod Tth navoja matice/vijka (ovo je zakretni
moment koji uzrokuje uvijanje vijka)
- moment opterećenja u matici/strukturi površine ležajeva Tfl
Iz čega izračunavamo TT = Tth + Tfl
Jednadžbe koje se obično koriste za ove zakretne momente:
Tth = T'th + T''th = F (p/2π) + F (µ1 r1)
Tfl = F (µ2 r2)
Pri čemu je:
p = korak navoja, (2.5 za M20)
½ π = 0.16
µth = koeficijent trenja navoja
µfl = koeficijent trenja za površine ležajeva
d2 = prosječni promjer navoja (18.376 za M20)
rr = 0.583 = prosječni radijus navoja
rm = prosječni radijus dodira površine ležaja i matice (13 za maticu
M20)
F = opterećenje zatezanja
To može biti iskazano kao:
Tth = T'th + T''th = F (0.16p) + F (µth 0.583 d2)
Tfl = F (µfl rm)
Zapravo samo jedan dio T'th zakretnog momenta TT koristi se za
izduženje/deformaciju vijka: ostale komponente zakretnog momenta
možemo još nazvati "parazitski" zakretni momenti.
Cilj je postići isto prosjećno konačno opterećenje zatezanja, jednako
onom postignutom sa hidrauličkim zatezalom vijka:
Fom = 168000 N
Zakretni moment koji treba primijeniti
Izračunajmo potreban prosječni zakretni moment potreban za
ostvarenje prosječnog opterećenja:
Moment opterećenja u navojima je
Tth m = 168000 (0.16x2.5) + 168000 (0.10x0.583x18.376)
Tth m = 67200 + 180000 = 247200 Nmm
30
Moment opterećenja na površini ležajeva je Već je jasno da će stvarno prosječno opterećenje biti veće od
Tfl m = 168000 x (0.125x13) ciljanog prosječnog opterećenja:
Tfl m = 273000 Nmm Fomr = (135930 + 213610)/2 = 174770 N
Potreban zakretni moment će iznositi Što je: +4%
TT m = Tth m + Tfl m = 520200 Nmm Ako želimo iskazati toleranciju kao funkciju očekivanog prosječnog
520.2 Nm opterećenja, opterećenje zatezanja bit će iskazano kao:
52.02 daNm
Fo = 168000 N (+27%/-19%)
Dakle samo se 67200 (ili 13%) od ovog zapravo koristi za zatezanje!
(ili 174770 N +/-22%)
Uzevši u obzir preciznost samog alata, stvarni zakretni moment će
(Slika 32 ispod)
biti negdje između:
TT min = 520000x0.95 = 494190 Nmm
TT max = 520200x1.05 = 546210 Nmm Iako se na sljedećim stranicama nalazi detaljna analiza naprezanja,
već sada je jasno da se zbog dodatnog naprezanja pri uvijanju, kod
metode zatezanja moment (kilo) ključem, kako bi se postiglo
Posljedice nepreciznosti prema konačnom
opterećenje zatezanja od 168 kN, javlja naprezanje od 795 MPa, te
opterećenju
stoga sigurnosna granica od 810 MPa dopušta maksimalno
Odgovarajući minimum i maksimum opterećenja pri uvijanju vijka
opterećenje zatezanja (uključujući i vanjsko opterećenje FE) od 172
će iznositi:
kN.
Fmin = TT min/(0.16x2.5 + µthmax 0.583 d2 + µflmax13)
Uz to je vidljivo da i sa preciznim alatom za zatezanje, tolerancija
Fmin = 494490/(0.16x2.5 + 0.12x0.583x18.376+0.15x13)
kod konačnog opterećenja zatezanja, u našem primjeru, skoro tri
Fmin = 135930 N
puta veća kod moment (kilo) ključa nego kod hidrauličkog zatezala
Fmax = TT max/(0.16x2.5 + µthmin 0.583 d2 + µflmin13)
vijaka.
Fmax = 546210/(0.16x2.5 + 0.8x0.583x18.376+0.10x13)
Fmax = 213610 N

Slika 32: Dijagram opterećenja/izduženja M20x2.5 lg 200mm ISO vijka zategnutog moment (kilo) ključem.

SKF 31
Utjecaj na naprezanja u vijku
Slučaj u kojem su naprezanja maksimalna
Pogledajmo sada što se događa u vijku u slučaju "gomilanja"
tolerancija, tj. kada stvarne vrijednosti različitih parametara
istovremeno pridonose maksimiziranju krajnjeg opterećenja.
U opterećenje su uključena sljedeća naprezanja u vijku:
- naprezanje uslijed stezanje i rastezanja:
σmax = Fmax/AS =213610/244.5
σmax = 873.6 MPa
- stres pri uvijanju:
τmax = 16 Tth max/(π d3eq)
znamo da je
Tth max = 21610 x (0.16x2.5 + 0.08 x 0.583 x 18.376)
Tth max = 268520 Nmm
stoga je τmax = 248.5 MPa
-Ekvivalentno Vom Mises naprezanje se izračunava kao:
σeq max = σ max 2 + 3τ max 2
σeq max = 974 MPa
Vidljivo je da u slučaju, kada su opterećenja maksimalna, naprezanje
pri uvijanju – koje nosi 28% naprezanja pri stezanju i rastezanju –
dovodi do povećanja ekvivalentnog naprezanja za više od 11%.
U ovom slučaju, granica pucanja materijala, će vjerojatno biti
prekoračena samim postupkom zatezanja, bez obzira na granicu od
810MPa koju smo sami postavili.
Vanjsko opterećenje na sklop u slučaju kad su naprezanja
maksimalna
Pretpostavimo da vanjsko opterećenje koje djeluje na jedan vijak u
sklopu 140000N, nakon što je zatezanje moment (kilo) ključem
rezultiralo maksimalnim opterećenjem.
Već smo prije odredili da je opterećenje po pojedinom vijku:
F1 = FE RB/(RB + RS)
F1 = 15900 N
Maksimalno opterećenje zatezanja u vijku se povećava na:
Fmax=213610 + 15900 = 229510 N
- naprezanje pri stezanju i rastezanju povećava se na:
σmax = 939 MPa
- stres pri uvijanju se ne mijenja:
SKF
τmax = 248.5 MPa
-Ekvivalentno Von Mises naprezanje se povećava na:
σeq max = 1033 MPa
Jasno je vidljivo da vanjska naprezanja samo pogoršavaju stvari.
U našem slučaju, postoji vrlo visoki rizik da dođe do stezanja vijka
prilikom postupka zatezanja, te da će vijak puknuti u radnim
uvjetima!
Slučaj u kojem su naprezanja minimalna
Možemo pogledati i što se događa u sklopu, kada stvarne vrijednosti
različitih parametara istovremeno pridonose minimalizaciji krajnjeg
opterećenja.
Ova minimalna opterećenja uzrokuju sljedeća naprezanja u vijku:
- naprezanje uslijed stezanje i rastezanja:
σmin = Fmin/AS =135930/244.5
σmin = 556 MPa
- stres pri uvijanju:
τmin = 16 Tth min/(π d3eq)
znamo da je
Tth min = 135930 x (0.16x2.5 + 0.12 x 0.583 x 18.376)
Tth min = 268520 Nmm
stoga je τmin = 212 MPa
-Ekvivalentno Vom Mises naprezanje se izračunava kao:
σeq min = σ min 2 + 3τ min 2
σeq min = 666 MPa
Vidljivo je da je u uvjetima "negativnog gomilanja", kada su krajnja
opterećenja minimalna, udio naprezanje pri uvijanju u naprezanju pri
stezanju i rastezanju je 38%, što donosi do povećanja ekvivalentnog
naprezanja za više od 20%!
Srećom, u ovom slučaju opterećenja su takva da su naprezanja ostala
ispod granice pucanja materijala.
Međutim, možemo zapaziti da je "minimalno" naprezanje ostvareno
metodom zakretnog momenta, je vrlo blizu čistog naprezanja pri
stezanju i rastezanju, koje je moguće predvidjeti u prosječnim
uvjetima zatezanja (666MPa nasuprot 687 MPa).
Ovo služi kao potvrda, da uvijanje, koje se javlja prilikom zatezanja
preko zakretnog momenta, treba sa oprezom uzeti u obzir.
32
Vanjsko opterećenje na sklop u slučaju kad su naprezanja
minimalna
Sada ćemo na sklop koji je zategnut moment (kilo) ključem uz
uvjete minimalnog opterećenje djelovati vanjskim opterećenjem od
140000N.
Ako sve promatramo sa gledišta naprezanja, posljedice nisu tako
strašne.
Znamo da je dodatno opterećenje na vijku:
F1 = 15900 N
Opterećenje zatezanja je iskazano kao:
F = 135930 + 15900 = 151830 N
- naprezanje pri stezanju i rastezanju povećava se na:
σ = 621 MPa
- stres pri uvijanju se ne mijenja:
τ = 212 MPa
-Ekvivalentno Vom Mises naprezanje bit će:
σeq = 721 MPa
Približili smo se ali nismo i dosegnuli granicu pucanja materijala.
U stvari, u ovom slučaju problem ne leži u naprezanju, nego u
samom zatezanju, što će biti i prikazano:
U našem slučaju vanjsko opterećenje na vijak je:
FE = 140000N
Kod uvjeta "minimalnog" opterećenja, konačno opterećenje
zatezanja je 135930N, dok je vanjsko opterećenje koje dovodi do
popuštanja:
FE = Fo RS/(RB + RS)
što iznosi 153345N!
U slučaju samo malo većeg vanjskog opterećenja (10%), javlja se
rizik popuštanja, odvrtanja i curenja (ako su u sklopu korištene
brtve).
SKF
Nadalje znamo, da pod periodičkim opterećenjima, kada zategnutost
nije optimalna, može češće doći do kvara uslijed zamora materijala.
Rizici zatezanja sa moment (kilo) ključem
Kod zatezanja preko zakretnog momenta, moguće su dvije situacije
kod zadane primjene:
- pretjerano naprezanje koje za rezultat ima pucanje vijka uslijed
pre-naprezanja
- nedovoljna zategnutost koja sa sobom nosi rizik popuštanja,
mogućeg curenja, te čak i kvara uslijed zamora materijala.
Kako bi se izbjegli ovi rizici, često se pribjegava upotrebi prevelikih
vijaka.
Inženjeri koji projektiraju te sklopove tada često misle da sklopovi
mogu izdržati puno veća opterećenja zbog svojih dimenzija.
Međutim, ovakav pristup smanjuje otpornost materijala na zamor, te
povećava težinu sklopa, što za posljedicu ima povećanje troškova
izrade (više većih i težih vijaka, veće prirubnice, itd.). Isto tako
može doći do povećanja troškova održavanja i servisiranja, jer su u
pitanju puno veći i teži dijelovi.
Zaključak ove usporedbe
Usporedba metode zakretnog momenta i metode stezanja temelji se
na zatezanju samo jednog vijka. Prednosti upotrebe zatezala odmah
su jasne.
Kao što je to opisano u uvodu hidraulička zatezala su u još većoj
prednosti kada treba zategnuti nekoliko vijaka, što je u pravilu i
slučaj.
Sukladno s tim, lakoća upotrebe, sigurnost, pouzdanost, mogućnost
repliciranja postupka, te mogućnost istovremenog zatezanja, a da i
ne spominjemo veću preciznost su samo neke od prednosti.
Uz sve to, preciznost je moguće i unaprijediti upotrebom nekih
mjernih sustava, kao što je to već prije spomenuta podloška sa
senzorom.
33

Projektiranje novog sklopa
Pogledajmo sada situaciju u kojoj projektiramo novi sklop.
Temeljeno na prijašnjim analizama, jasno je da će projektiranje
novog sklopa uvelike ovisiti o metodi kojom će biti zategnut taj isti
sklop (metodom zakretnog momenta ili upotrebom hidrauličkog
zatezala).
Osvrnimo se opet na primjer dvije prirubnice sa vanjskim
promjerom 600mm, sastavljenih sa šesnaest M20x2.5 vijaka na PCD
od 500mm (Slika 18, str. 19).
Zatezanje hidrauličkim zatezalima
U prethodnom primjeru, optimizirali smo veličinu vijaka i vrijednost
opterećenja za hidrauličko zatezanje.
U ovom slučaju ništa nije potrebno dodati.
Zatezanje metodom zakretnog momenta
Ako se sada okrenemo projektiranju sklopa koji će biti zategnut
nekom vrstom moment (kilo) ključa, u obzir također moramo uzeti
ista sigurnosna ograničenja kao i kod zatezala vijaka.
U početnoj fazi se javljaju tri moguća rješenja:
- odabir više klase materijala za izradu vijaka
- upotreba većeg broja vijaka
- povećanje dimenzija vijaka.
Svako od ovih rješenja ćemo analizirati pojedinačno.
Odabir više klase materijala za izradu vijaka
Uzevši u obzir da je maksimalno naprezanje σeq max = 1033 MPa,
klasa materijala koji će biti upotrijebljen za izradu vijaka mora biti
12-9.
U ovom slučaju, ultimativno naprezanje pri zatezanju je
Rm>1200MPa, a granica pucanja je Re(0.2%)>1080MPa.
Ako se i odlučimo za ovo rješenje, sigurnosna ograničenja neće biti
jednaka onima za zatezala vijaka, jer 90% granice pucanja znači
maksimalno naprezanje od 972MPa.
Stoga, u ovom primjeru, rješenje promjene materijala je
zadovoljavajuće samo ako smo spremni prihvatiti niža sigurnosna
ograničenja.
Nadalje, dodatni troškovi upotrebe boljih materijala povećali bi
ukupan trošak za 30%, a pri tome u konačnoj analizi prije opisani
problemi povezani sa rizikom popuštanja u uvjetima minimalnog
opterećenja i dalje ostaju.
Obrnuto, međutim, sklop projektiran sa 16 M20x2.5 vijaka klase 12-
9, zategnut metodom zakretnog momenta, moguće je projektirati sa
16 M20x2.5 vijaka klase 10-9, koji će biti zategnuti metodom
SKF
hidrauličkog zatezanja, pri čemu će sigurnosna ograničenja biti puno
veća.
Upotreba većeg broja vijaka
Ovo rješenje je moguće samo ako postoji dovoljno prostora oko
iskorištene periferije sklopa (PCD).
Razmak između dva uzastopna vijka mora biti dovoljno velik kako
bi se zatezanje putem moment (kilo) ključa moglo vršiti bez
dodirivanja susjednih vijaka.
U našem primjeru ukupni promjer matice je otprilike 36mm, vanjski
promjer utičnice je 50mm.
To znači da stvarni razmak između dva uzastopna vijka mora biti
veći od 43mm.
Pretpostavimo vrijednost od 50mm, kako bi se osigurao dovoljan
razmak. Sa 16 vijaka na promjeru od 500mm, razmak između dva
vijka iznosio bi 97.55mm, što je sasvim dovoljno.
Moglo bi biti upotrijebljeno čak 30 vijaka, jer bi tada razmak između
dva susjedna vijka iznosio 52.26mm.
Za 16 vijaka maksimalno naprezanje iznosi:
σeq max = 1033 MPa
a s obzirom da je postavljena granica od 810MPa; naprezanje je
potrebno smanjiti za 20%.
Ako jednostavno primijenimo ovaj koeficijent na zadani broj vijaka,
shvatit ćemo da je umjesto 16 potrebno 20 vijaka.
Kao što smo već zaključili, prosječno opterećenje zatezanja je:
168000x16 = 2688000N
Stoga sa 20 vijaka
Fom = 134400 N po vijku
Sada, kada je vanjsko opterećenje raspoređeno na 20 vijaka ona će
iznositi:
2240000/20 = 11200N
a ako u obzir uzmemo i krutost, dodatno opterećenje po vijku iznosit
će
F1 = 12720N.
Izračun prije napravljen za 16 vijaka ponovljen je u slučaj 20 vijaka.
34
Prosječan zakretni moment potreban za postizanje prosječnog Djelovanje vanjskih napora
opterećenja zatezanja: Kao što smo već prije vidjeli, dio vanjskog opterećenja koje djeluje
Tth m = 134400 x (0.16x2.5) + 134400 x (0.10 x 0.583 x 18.376) na svaki vijak iznosi:
Tth m = 53760 + 144000 = 218400 Nmm F1 = 12720N
prosječan moment opterećenja na površinama ležaja i matica iznosi
Tfl m = 134400 x (0.125 x 13) Maksimalno opterećenje zatezanja u vijku iznosi:
Tfl m = 218400 Nmm Fmax =170890 + 12720 = 183610
potreban prosječni zakretni moment
TT m = Tth m * Tfl m = 416460 Nmm Naprezanje pri vanjskom opterećenju
416.16 Nm - naprezanje pri stezanju i rastezanju:
41.616 daNm σmax = 751 MPa
Ako u obzir uzmemo preciznost alata, stvarni zakretni moment će
biti negdje između: - stres pri uvijanju:
TT min = 416160x0.95 = 395350 Nmm τmax = 126 MPa
TT max = 416160x1.05 = 436970 Nmm

-Ekvivalentno naprezanje (prema Von Mises kriteriju):

Odgovarajuće minimalno i maksimalno opterećenje zatezanja u
σeq max = 782 MPa
vijku
Fmin = TT min/(0.16x2.5 + µth max 0.583 d2 + µfl max 13)
Cilj je postignut, što znači da bi upotreba 20 umjesto 16 vijaka
Fmin = 395350/(0.16x2.5 + 0.12x0.583x18.376 + 0.15x13)
moglo biti rješenje.
Fmin = 108740N
Fmax = TT max/(0.16x2.5 + µth min 0.583 d2 + µfl min 13)
Međutim, troškovi vijaka rastu za 25%, čemu se moraju pridodati
Fmax = 436970/(0.16x2.5 + 0.08x0.583x18.376 + 0.10x13)
troškovi dodatne strojne obrade. No i dalje je ostao problem rizika,
Fmax = 170890N
da će se pojaviti problemi uslijed nedovoljne zategnutosti.
(Ovdje je potrebno istaknuti da u proračunu za 18 vijaka dopušteno
Stvarno prosječno opterećenje pri zatezanju iznosi:
maksimalno naprezanje iznosi: σeq max = 862 MPa, što nije u skladu
Fomr = (108740 + 170890)/2 = 139815N
sa našim sigurnosnim zahtjevima.)
(4% više od očekivane vrijednosti)
Obrnuto, međutim, sklop projektiran sa 20 M20x2.5 vijaka, zategnut
metodom zakretnog momenta, moguće je projektirati sa 16 M20x2.5
Nepreciznost kod opterećenja pri zatezanju u vijku iznosi:
vijaka, koji će biti zategnuti metodom hidrauličkog zatezanja.
Fo = 134400N (+27% kod –19%)

Povećanje promjera vijka

Naprezanje u vijku u slučaju maksimalnog opterećenja
- naprezanje uslijed stezanje i rastezanja:
σmax = Fmax/AS = 170890/244.5
σmax = 699 MPa
Kao i kod povećanja broja vijaka, jednostavno ćemo primijeniti
dvadeset postotni (20%) koeficijent na kvadrat promjera vijka.
Uzevši u obzir standardne dimenzije, vidljivo je da nam je potreban
vijak promjera 24mm, a ne 20mm.

- stres pri uvijanju: Dimenzije M24x3 ISO vijka su:

3
τmax = 16 Tth max/(π d eq) d = 24mm d2 = 22.0508mm d3 = 20.320mm
2
Tth max = 170890 x (0.16x2.5 + 0.08 x 0.583 x 18.376) deq = 21.1854 AS = 352.5mm
= 135944 Nmm
τmax = 126 MPa I dalje nam je potrebno prosječno opterećenje po vijku:
Fom = 168000N
-Ekvivalentno naprezanje (prema Von Mises kriteriju): Ponovimo sada proračun zakretnog momenta za M24 vijke.

σeq max = σ max 2 + 3τ max 2

σeq max = 732 MPa

SKF 35
Prosječan zakretni moment potreban za postizanje prosječnog Fmax = 213690 + 21860 = 235550N
opterećenja zatezanja:
Tth m = 168000 x (0.16x3) + 168000 x (0.10 x 0.583 x 22.0508) Kod vanjskog opterećenja naprezanja su sljedeća
Tth m = 80640 + 215970 = 296610 Nmm - naprezanje uslijed stezanje i rastezanja:
moment opterećenja na površinama ležaja iznosi σmax = 668 MPa
Tfl m = 168000 x (0.125 x 16)
Tfl m = 336000 Nmm - stres pri uvijanju:
potreban prosječni zakretni moment τmax = 173 MPa
TT m = Tth m * Tfl m = 632610 Nmm
632.61 Nm -Ekvivalentno naprezanje (prema Von Mises kriteriju):
63.261 daNm
σeq max = 732 MPa
Ako u obzir uzmemo nepreciznost alata, stvarni zakretni moment će
biti negdje između:
Ponovo smo ostvarili cilj: vidljivo je da je upotreba M24x3 vijaka
TT min = 632610x0.95 = 600980 Nmm
umjesto onih M20x2.5 prihvatljivo rješenje.
TT max = 632610x1.05 = 664240 Nmm

Međutim, povećanje troškova ovih vijaka može dosegnuti i 40%, a

Odgovarajuće minimalno i maksimalno opterećenje zatezanja u
pri tome rizik spontanog popuštanja u slučaju minimalnog
vijku
opterećenja i dalje ostaje.
Fmin = 600980/(0.16x3 + 0.12x0.583x22.0508 + 0.15x16)
Fmin = 135890N
Iz proračuna za M22x2.5 vijke (što neuobičajena dimenzija) je
vidljivo da dobiveno maksimalno naprezanje iznosi σeq max =
Fmax = 664240/(0.16x3 + 0.08x0.583x22.0508 + 0.10x16)
839MPa.
Fmax = 213690N
Stoga, ako se odlučimo za ovo rješenje morat ćemo prihvatiti niže
sigurnosne standarde.
Naprezanje u vijku u slučaju maksimalnog opterećenja
Obrnuto, međutim, sklop projektiran sa 16 M24x3 vijaka, zategnut
- naprezanje uslijed stezanje i rastezanja:
metodom zakretnog momenta, moguće je projektirati sa 16 M20x2.5
σmax = Fmax/AS = 213690/352.5
vijaka, koji će biti zategnuti metodom hidrauličkog zatezanja.
σmax = 606.5 MPa

- stres pri uvijanju:

τmax = 16 Tth max/(π d3eq)
(Tth max = 213690 x (0.16x3 + 0.08 x 0.583 x 22.0508) = 322340 Nmm)
τmax = 173 MPa

-Ekvivalentno naprezanje (prema Von Mises kriteriju):

σeq max = σ max 2 + 3τ max 2

σeq max = 676 MPa

Djelovanje vanjskog opterećenja

Znamo da opterećenje raspodijeljeno na svaki vijak iznosi:
FE = 140000N

Međutim, vijci većih dimenzija sa sobom nose veću krutost.

Stoga će dio vanjskog opterećenja koje može podnijeti vijak biti
veće. U stvari ono iznosi:
F1 = 21860N (umjesto 15900N)
Maksimalno opterećenje zatezanja u vijku iznosit će:

SKF 36
Istovremeno zatezanje vijaka hidrauličkim zatezalima
Istovremeno zatezanje je u stvari zatezanje nekoliko ili svih vijaka u
nekom sklopu u isto vrijeme.
Neke primjere istovremenog zatezanja moći ćete pronaći na kraju
ovog poglavlja.
Već je zaključeno da ovaj postupak zatezanja nosi sa sobom važne i
ključne prednosti:
- velika homogenost prilikom zatezanja svih vijaka u
sklopu,
- izravna provedba
- kratko vrijeme samog postupka.
Hidrauličko zatezanje vijaka je najprikladnija metoda za provedbu
istovremenog zatezanja.
Sljedeći podaci su općeniti i donose nam nekoliko primjera.
Rezultati stvarne primjene mogu varirati ovisno o dimenzijama i
tolerancijama dijelova, kvaliteti alata kojim se vrši zatezanje, te
postupku primjene. Određenu primjenu je moguće razmotriti do
sitnih detalja.
Slika 33: Istovremeno zatezanje 100% (svih) vijaka
SKF
Istovremeno zatezanje 100% (svih)
vijaka u sklopu
Ovo je najpreciznija i najbrža metoda: svi vijci se zatežu u isto
vrijeme (Slika 33 ispod).
Međutim, za tu metodu je potrebno imati onoliko zatezala koliko
ima vijaka. Stoga bi za naš primjer od 16 vijaka bilo potrebno 16
zatezala sa pripadajućom opremom (cijevi i hidraulički spojevi).
Postupak samog zatezanja je vrlo jednostavan: na svaki vijak se
natakne jedan zatezač. Dovodi ulja svih zatezala spajaju se na isti
izvor sa jednakim pritiskom. Svi vijci se istovremeno rastežu (po
mogućnosti u dva koraka) do odgovarajućeg opterećenja. U našem
slučaju: Fo preostalo opterećenje = 168000N kod hidrauličkog
opterećenja Fh = 192400, upotrebom SKF HYDROCAM HTA
zatezala koje je pod tlakom od 98 MPa.
Ova metoda nam pruža izvrsnu homogenost zatezanja svih vijaka. Iz
iskustva znamo da su sve prije spomenute nepreciznosti znatno
smanjene:
- nepreciznost omjera Fh/Fo smanjena je na 1%,
- nepreciznost hidrauličkog opterećenja ovisi isključivo o samom
zatezalu, pa je stoga smanjena na 1%,
- nepreciznost trenutka obuhvaćanja matice iznosi 2%,
Što dovodi do smanjenja raspršenosti opterećenja zatezanja kod
različitih vijaka na 4%.
37

Istovremeno zatezanje 50%
(polovice) vijaka u sklopu
U ovom slučaju zateže se svaki drugi vijak u jednom koraku (Slika
34 ispod), što znači da je broj zatezala prepolovljen. U našem
primjeru potrebno je samo osam zatezala sa pripadajući crijevima i
hidrauličkim spojevima.
Sam postupak zatezanja zahtjeva dva kruga zatezanja prve polovice
vijaka (koje nazivamo "parnim") i barem jedan krug za drugu
polovicu vijaka (koje nazivamo "neparnim"), što za rezultat ima tri
ili četiri moguća kruga zatezanja.
Ako pretpostavimo da smo u prvom krugu upotrijebili hidrauličko
opterećenje od 192400N za parne vijke, pri čemu je preostalo
opterećenje ostalo na 168000N.
U prvom krugu zatezanja druge polovice vijaka – neparnih vijaka –
dobiva se preostalo opterećenje od 168000N.
Međutim, zatezanjem neparnih vijaka oslobađa se dio opterećenja
koje djeluje na parne, što smanjuje opterećenje za 10%, što daje
prosječnu vrijednost zatezanja od 151000N.
Slika 34: Istovremeno zatezanje 50% (polovice) vijaka
SKF
Stoga je drugi krug zatezanja potreban kako bi se opterećenje vratilo
na168000N.
Međutim, drugi krug zatezanja parnih vijaka će ponovo smanjiti
opterećenje na neparnim vijcima za otprilike 6%, čime se
opterećenje zatezanja smanjuje na 158000N.
Ako je ova razina prihvatljiva, postupak zatezanja je moguće
prekinuti u ovoj fazi. Međutim, ponekad je potreban i drugi krug
zatezanja za neparne vijke kako bi se preostalo opterećenje vratilo
na 168000N. Ovaj krug će utjecati na smanjenje opterećenja na
parnim vijcima za otprilike 3%, što je savršeno prihvatljivo.
Homogenost opterećenja nije jednaka onoj kod istovremenog
zatezanja 100% vijaka, ali odstupanje ostaje unutar prihvatljivih
granica +5%/-7%.
Za mnoge primjene ovo odstupanje se smatra prihvatljivim.
Naravno sam postupak traje duže nego u prijašnjem slučaju.
38

Istovremeno zatezanje 25%
(četvrtine) vijaka u sklopu
U ovom slučaju u jednom koraku se istovremeno zateže svaki četvrti
vijak (Slika 35 ispod).
Broj zatezala se smanjuje na četvrtinu broja vijaka, što u našem
primjeru iznosi četiri.
Svaki skup od četiri vijka, će trebati zatezati barem četiri puta, što za
rezultat ima 16 koraka koji su potrebni da bi se postigla prihvatljiva
homogenost opterećenja.
Prvi skup vijaka (recimo brojevi 1, 5, 9, 13) zateže se na preostalo
opterećenje od 168000N, ali tada dolazi do uzastopnog popuštanja
od 20%, 30% i konačno 35% opterećenja (109000N), nakon što se
zategnu susjedni skupovi vijaka.
Potrebna su četiri kruga zatezanja prije negoli preostalo opterećenje
u prvom skupu ostane unutar 5% nominalne vrijednosti nakon
podešavanja susjednih vijaka. Opterećenje je tada 159600N. Ako je
ovo odstupanje u skladu sa zahtjevima primjene, u ovoj fazi je
moguće zaustaviti postupak zatezanja.
Međutim, homogenost opterećenja očito nije na istoj razini kao u
slučaju istovremenog zatezanja svih (100%) vijaka.
Razina odstupanja će biti unutar +6%/-10%.
Još jedan krug zatezanja prvog skupa vijaka dovest će odstupanje
unutar +5%/-8%.
Jasno je da bi se upotrebom neke vrste kontrole, kao što su to
"pametne" podloške smanjile gore opisane nepreciznosti.
S obzirom na veći broj koraka, proporcionalno se povećava i vrijeme
postupka.

Slika 35: Istovremeno zatezanje 25% (četvrtine) vijaka

Tehnički i novčani zahtjevi svake primjene će služiti kao smjernice projektantu ili instalateru, pri izboru broja zatezala i vrste mjernih
uređaja. Međutim u većini slučajeva, istovremeno zatezanje hidrauličkim zatezalima, je očito optimalno i najpreciznije rješenje.

SKF 39
Slika 36a Slika 36b

Slika 37

Slike 36a i 36b: Uređaj za zatezanje sa višestrukim glavama,

upotrebljavan za nuklearnu reaktorsku posudu

Slika 37: Istovremeno zatezanje zasebnim zatezalima

spojenim na jedan izvor ulja

Slika 38: Istovremeno zatezanje pomoću jedno-volumenskog

prstena

Slika 39: Na drugoj stranici: istovremeno zatezanje opremom

za velike glave cilindara dizelskog motora

Slika 38

SKF 40
SKF 41
 Uz sve to, SKF HXDROCAM zatezala omogućuju vam:
Zaključak
- upotrebu velikog raspona dimenzija vijaka: 5 do 500mm,
Kvaliteta sklopa sastavljenog vijcima uvjetovana je sa dva - laku prilagodbu zbog modularnog dizajna,
međuovisna parametra, a to su: - veću homogenost zbog izvrsne učinkovitosti (vrlo važno za
- projektiranje sklopa istovremeno zatezanje),
- metoda koja se koristi za zatezanje vijaka - laka primjena jednostavnih mjernih metoda, kao što je to
Stoga je bitno izabrati pogodnu metodu zatezanja još u fazi "pametna podloška", koja izravno mjeri konačno opterećenje
projektiranja. zatezanja.
Zatezanje vijaka putem metode zakretnog momenta vrlo je Hidraulička zatezala vijaka u pravilu se mogu koristiti na
jednostavno, pogotovo za vijke primjerenih veličina. sklopovima koji nisu izravno projektirani za upotrebu zatezala, pod
Međutim, postupak koji se temelji na zakretnom momentu stvara u uvjetom da se mogu koristiti vijci čija dužina je dovoljna da iznad
vijku "parazitsko" naprezanje pri uvijanju, koje oslabljuje sklop. No matice ostaje dio vijka. No bez obzira na tu mogućnost i dalje ostaje
još važnije je napomenuti da nepreciznost kod konačnog opterećenja preporuka da se od početka projektiranja sklopa odlučimo za neku
ostaje vrlo visoka. vrstu zatezala vijaka: u tim uvjetima se mogu ostvariti sve prednosti
Iako upotreba visoko kvalitetnih hidrauličkih moment (kilo) ove metode.
ključeva ponešto poboljšava situaciju, nedostatci koji su vezani uz Sklopovi sa vijcima posebno su dizajnirani kako bi bili zategnuti
ovu metodu čine je nedostatnom prema zahtjevima u mnogim nekim od zatezala vijaka, posebice su pogodni za neumoljive
primjenama. zahtjeve u onim primjenama gdje se traži visoka kvaliteta i
Zatezanje putem grijače šipke ili mehaničkim sigurnost, a pri tome su optimalni za dimenzije i težinu.
izduženjem/deformacijom, pruža neke prednosti u odnosu na U glavnom katalogu SKF HYDROCAM predstavljeni su:
zatezanje preko zakretnog momenta, no ove dvije metode se rijetko - proizvodi i usluge,
koriste zbog visokih troškova i dugog trajanja samog postupka. - primjene,
Zatezanje hidrauličkim zatezalima s jedne strane nam pruža najbolji - kriterij odabira zatezala,
omjer kvalitete, pouzdanosti, sigurnosti i preciznosti, a s druge - opće upute i mjere opreza pri rukovanju.
strane tu su lakoća upotrebe, te ušteda vremena i novca. Pregled svih ovih usluga i proizvoda se nalazi na sljedećoj stranici.
Posebice se može istaknuti ušteda novca, ne samo ulaganjem u
sustav alata, nego i samim dizajnom sklopova i niskim troškovima
samih procesa.
Zato zaključimo, hidraulička zatezala vijaka pružaju nam sljedeće
prednosti:
- nema "parazitskog" naprezanja pri uvijanju u vijku,
- velika preciznost pri velikim opterećenjima samom kontrolom
hidrauličkog opterećenja,
- brzina, sigurnost i lakoća rukovanja
- održava se postojanost i pouzdanost navoja i površina ležajeva.
- kompatibilnost istovremenog zatezanja svih vijaka u sklopu (ili
čak više sklopova),
- moguća djelomična ili potpuna automatizacija postupaka
zatezanja i mjerenja,
- kompatibilnost sa velikim brojem materijala za izradu vijaka
(nehrđajući čelik, titan, spojevi materijala …),

Bibliografija:
- Francuski Standardi: "Norme AFNOR NF E 25-030" (1984).
- Vodič CETIM "Upute za sklapanje - Koncept i montaža".
- "Mehanički sustavi: Teorija i dimenzioniranje". Dunod edicija (1992).

SKF 42