ANALI

Gazi Husrev-begove
biblioteke
KNJIGA VII-VIII
 REDAKCIONI ODBOR

Mehmed Mujezinović.\ Mahmud Traljić . dr Jusuf Ramić Abdurahman Hukić

GLAVNI l ODGOVORNI UREDNIK:

Abdurahman Hukić

Tehnički urednik:

Mahmud Traljić

Naslovna strana: Ismet Rizvić

Kal igrafska dekoracija na naslovnoj stran i kopija je natpisa
Osman Šehdine biblioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi
Husrev-begove biblioteke)

IZDAVAČ : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pariške komune 4.

Ovaj časopis štampan je uz finansijsku pomoć

Republičke zajednice za naučni rad SRBiH .

štampa: NISRO " Oslobođenje" Sarajevo. Za štampariju : graf. inž. Petar Skert

2
 YU ISSN 0360-1418

ANALI
GAZI HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

Knjiga VII-VIII

Sarajevo, 1982.
 Omer Mušić

HADŽI MUHAMED SEJFUDIN, ŠEJH SEJFIJA-

PJESNI K IZ SARAJE VA*
Veliki je broj književnih radova iz područja islamskog misticizma (tesavvuO na
orijentalnim jezicima, uglavnom turskom, koje su pisali bosanski muslimani. Svi oni,
skoro bez izuzetka, bili su pripadnici pojedinih derviških redova. Oni su bili uz to i pod
utjecajem perzijskih klasika, čija su djela čitana i tumačena na privatnim sastancima,
koji su održavani po kućama pojedinaca, tekijama i drugim mjestima. Na radove
naših ljudi iz toga područja- kao i na ostale radove ukazali su dr Safvet-beg Bašagić,
šejh Sejfudin Kemura i h. Mehmed Handžić. 1 ) Među istaknute pisce poznate po
radovima mističnog sadržaja i javnom radu spadaju:
Šejh Hamza- bajramija, njegove pristaše prozvane po njemu hamzevijama, umro
964./1557. g. 2 )
Bali efendija, šejh bajramijskog reda, učestvovao s Hasan Kafi efendijom
Prušča~om u istrebljenju spomenutih hamzevija u Bosni, umro 990./1582. g.3)

•u književnoj ostavštini prof Omera Mušića (umro 10.IV 1972.) nađen je i ovaj
rad. Obzirom na njegovu vrijednost, donosimo ga u ovom broju Anala. Rad je nastao
prije nego je štampana Knjifevnost muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim
jezicima od dr Hazima Šabanovića. Otuda nije nigdje ni citirana. Gdje god je u bilješci
·naveden samo dr S. Bašagić, to se odno'Si na njegove Bošnjake i Hercegovce u islamskoj
knjifevnosti, a gdje, opet, samo M. Handžić, odnosi se na njegov Knjifevni rad
bosanskohercegovačkih muslimana. Broj iza prezimena je stranica na kojoj se nalazi
odnosni .podatak. I sve kasnije što je napisano iz ove oblasti, nije ovdje navedeno.
l) Dr S. Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti, Sarajevo 1912; Serbokroatische
Dichtungen Bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII und XIX Jahrhundert von Scheich Seifuddin ef.
Kemura und Dr. Vladimir Ćorović, Sarajevo 1912; M. Handžić,
~~··~,·~~y J ~'/1.",.1~ .
Kairo 1349. h. M. Handžić. Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Sarajevo 1934. g. Mehmed
Mujezinović, Hazreti Mevlana Muhamed. Dželaludin Rumi. EI-Hidaje, VII/1943-44, br. 1-2, str. 28-35.

2) M. Handžić, ..,i-~~.",.~ , str. 68; S. Bašagić, Bošnjaci i Hercegovci ..., str. 25.
3) M. Handžić, Književni rad...... ... str.42, S. Bašagić, str. 29.

5
 Šejh Abdulmumin, halvetija, poznat po nadimku "muršidi-kamil", umro
1004./1596. g. 4 ) .

Alaudin Ali-dede iz Mostara, halvetija, pisac nekoliko značajnih djela od kojih

treba naročito istaknuti: .,...aJ'll;........ ' - J J'l' ;.,..t- J:' ~~,-. ,...S....•
18, umro 1007./ 1598. g.s).

Šejh Ibrahim Timurhan,poznat po nadimku "kazaz" (svilar), pisac nekoliko

mističnih rasprava od kojih je poznata ":-~r~ ~~ J":-,lih ;.;~
, umro 1026.(1617. g.6 )

Ibrahim efendi ei-Bistrigi, halvetija, muftija u Sarajevu, umro 1075./1664. g.,

ukopan kod Careve džamije u Sarajevu. 7)
Šejh Muslihudin iz Užica, halvetija, učitelj Hasan efendije Kafije, napisao je djelo
mističnog sadržaja pod imenom u..,..Jit'- J~~~ ~jJI ~t;} , umro
1052./1642. g. 8)
Abdullah efendija, bajramija, među mnogobrojnim djelima iz područja tefsira i
tesavufa je najpoznatiji komentar na ~\.;P,_J od .čuvenog islamskog mistika

Muhjudin el-Arebija i zbog toga je prozvan ~,..&11 t:'\..: (komentator Fususa),

umro u Konji (Anadol) 1053.-1643. g. 9)
Hasan efendi, sin Omer-alajbega iz Mostara, nakšibendija, vaiz u džamiji šejh
Vefa u Istanbulu, umro 1098./1687. g.l 0 )
Pored ovih pisaca- mistika znatan je broj muslimana iz Bosne i Hercegovine, koji
su pjevali pod utjecajem tesavvufa, od kojih spominjemo najpoznatije:
Servi iz Bosne, mevlevija, poznat po nadimku "muršid", pjevao na turskom
jeziku, umro 900./1495. gY)
Habib-dede (Habibi), mevlevija, predavao u Beogradu čuveno mistično djelo
Mesneviju od Dželaludin Rumija, napisao spjev ~~ ~~ , umro 1030./1620.
g.l2)

4) M. Handžić, str. 101, S. Bašagić, str. 87 .

5) M. Handžić, str. 104 , S. Bašagić, str. 33-39.

6) M. Handžić, str. 24, S. Bašagić, str. 172.

7) M. Handžić, str. 27, S. Bašagić, str. 112, Šejh Sejfudin Kem ura , Sarajevske muftije, Sarajevo 1916,
str. 8-10.

8) M. Handžić, str. 137, S. Bašagić, str. 88.

9) M. Handžić, str. 94, S. Bašagić, str. 74-80.
10) M. Handžić, str. 61.

ll M. Handžić, str. 77, S. Bašagić, str. 21.

12) M. Handžić, str. 48, S. Bašagić , str. 85 .

6
 Šejh Hasan Lamekani, bajramija, napisao djelo .._\Z ..e..., , umro 1034./1624.
gY)
Tevekuli-dede iz Sarajeva, halvetija, predavao mnogo godina Mesneviju, pjesme
su mu na turskom i perzijskom jeziku, umro u Sarajevu u prvoj polovini XI vijeka H.
(1591.-1640.), ukopan kod Careve džamije. 14 )
Derviš Mustafa, mevlevija, poznat kao dobar kaligraf s nadimkom ~LS ,
pjesme su mu na turskom jeziku, umro u Jenišeheru (Anadol) 1078/1667. g. 15 )
Muhamed Fevzi efendi iz Sarajeva, halvetija, pjevao je na turskom jeziku, umro
1084./1673. g. 16 )
Derviš Sulejman Mezaki iz Čajniča, mevlevija, umro u Istanbulu 1086./1675. g. 17 )
Šejh Fevzi iz Blagaja - Mostar, po ugledu na Gulistan, od perzijskog klasika
Sadije, napisao je djelo .:,\.:...J4. na perzijskom jeziku 1152./1739. g. Umro
1160./1747. g. 18 ) ••

Hasan Kaimi iz Sarajeva, poznato muje djelo ..:..l .j.; l, ,a pjesme su mu sabrane
u Divan, umro u Zvorniku 1091./1680. g. 19)
Hasan Nazmi-dede iz Sarajeva, mevlevija, predavač Mesnevije i vaiz, pjesme su
mu na turskomjeziku,.umro 1125./1713. g. 20 )

Ovome broju naših pjesnika tesavufa možemo, po učenosti i pjesničkom daru ,

dodati dosada malo poznatog pjesnika hadži Muhameda Sejfudina- Sej fiju Iblizović a
iz Sarajeva, šejha halvetijskog reda. Prve podatke o njemu daje nam šejh Sejfudin
Kemura. 21 ) Iz tih podataka znamo da je šejh Sejfija rođen u Sarajevu, da je nakon

13) M. Handžić, str. 67, S. Ba§agić, str. 87, H. M. Handžić, kalendar Narodne Uzdanice, Sarajevo
1942, str. 148-161.
14) M. Handžić, str. 43, S. Ba§agić, str. 74.
15) M. Handžić, str. 72, S. Ba§agić, str. 91.
16) M. Handžić, str. 121.
17) M. Handžić, str. 72, S. Ba§agić, str. 94, Divan Mezakije u prepisu nalazi se u Državnoj biblioteci u
Kairu
~.:..!J'."'-' ,,.lih pod brojem 62- glavni broj 8697- oznaka . Divan ima 163 lista, veličine 19,5 x 12
cm, pismo talik, na stranici 17 redaka. Pjesme SIJ mističnog sadržaja. Na kraju Divana napisano je nekoliko
kronograma Mezakije o vojnama Ahmed-pa§e Cuprilića , kome je Mezakija bio prisni drug. Na posljednjoj
stranici je 15 pečata bivših vlasnika ovog Divana. Fragment ovoga Divana nalazi se i u Univerzitetskoj
biblioteci u Kairu, broj 6775- oznaka . Na oba ova rukopisa stavljena je godina smrti Mezakije 1086/1675-
76. S. Ba§agić i M. Handžić navode da je Mezakija umro u ramazan u 1087 (7-XI do 6-XII 1676.). Mehmed
Tahir Brusevi bilježi da je Mezakija umro u Mevlevijskoj tekiji na Galati u Istanbulu 1086. H . Datum
Brusevije obzirom na datum kairskih rukopisa je vjerodostojan.
18) M. Handžić, str. 62, S. Ba§agić, str. 148-150, Milivoj Malić, Bulbulistan du Shaikh Fewzi du
Mostar. Paris, 1935.
19) M. Handžić, str. 59, S. Ba§agić, str. 98. Muhamed Hadžijahić, Hrvatska muslimanska književnost
prije 1878. godine. Sarajevo, 1938.
20) M. Handžić, str. 61 , S. Ba§agić, str. 139.

21) Sejfudin Kemura, Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Glasnik Zemaljskog
muzeja Bosne i Hercegovine Xliii, 1910, Sarajevo, str. 37-38.

7
 l
svršenih nauka u Istanbulu i derviških u Brusi, bio čuvar Jedilerskog turbeta u
Čokadži hadži Sulejman mahali u Sarajevu i tu počeo obavljati halvetijski zikr. Bio je,
kako navodi Kem ura, "prilično obrazovan, dobar pjesnik i govornik, ramazan om je
držao predavanja u Carevoj džamiji i svijet ga je rado slušao". Sagradio je jednu sobu
uz spomenuto turbe i semahanu, koja je izgorjela 1879. g. 22 )
Ke mura dalje navodi da je po Posavini proširio halvetijski tarika t, osnovao tekije
u Višegradu, Rudo m, Bijeljini i Donjoj Tuzli, gdje je umro 1307./1889. g. 23 ) Napisao je
jednu kasidu bosanskom valiji Mustafa Asim-paši. 24 )

22) U izvještaju o tekijama u Bosni i Hercegovini(Glasnik Islamske vjerske zajednice,l933., br. 3, str.
52) navedeno je da je tekiju Jediler u Sarajevu osnovao Iblizović šejh Sejfudin; turb.:dar, i da je ostavio
vakufnamu koja je izgorjela u tekiji u požaru 1879. godine.
23) Na strani 55 spomenutog izvještaja navedeno je da u Bijeljini postoji tekija šejh Sejfije koju je
osnovao šejh Sejfija Jabučković (?)oko 1882. godine. Tekija je reda halvetijskog. Šejh i podvornik dobivali
su 1933. godine 1000 din., a pri~od tekije od nekretnina je bio 3000 din. godišnje.
24) U djelu

~r. .J~-' ~.)\,;

. \.." od Muvekita Salih efendije (Orijentalni institut, sv. III, na margini str. 95-97)
zabilježena je pjesma šej h Sejfudina lblizovića posvećena valij i Bosne i vojnom komandantu Mustafa Asim-
paši. Prepisivač je stavio pjesmi ovaj naslov:

• ..,.;,~•~ ..r ,J..:,; ..;t.. L.: Jw ~'. ~ ..,_ ~ ..... .."J; ..;.e"1J ..._"_
~u~P ~"J. "".J'"'~~ '-'~A~ u cJ\i ~cJu. ul-' "i''
~l..&.il._,i ..;tAt..: J'-'- J ~·J•.JJ..&.~'JJ~..&.Ait IJJtVt- r-
• .J J. ~ J.t ~' \..:,;l • ~ ..rt.A: J e. .... .t!.; t..:": ..-'- Jl-- ,tJJ-'
Pjesma ima 36 bejtova (distihona) rimovanih na -a- ( ). Ovdje donosimo ukratko sadržaj pjesme i
nekoliko izrazitih stihova:
Šejh Sejfija se pjesmom obraća Mustafa Asim-paši .plemenitom valiji Bosne, po!tovanom veziru,
onome kome se ne može iskazati dovoljna hvala, onome čija se riječ sluša i izvrbva, te ga i Sejfija moli- jer je
on beskrajno darežljiv, njegova se dobročinstva ne mogu nabrojati, pravedan je - i nada se da će mu
pomoći."

Sejfija moli Boga, da pokloni dug život pašinoj djeci, da ih sačuva od nevolja i zlih očiju i da bude na
pomoći Mustafa Asimu. Sejfija ga obavještava da se je smjestio u tekiji Jediler, ali mu nitko ne poklanja
pažnje, nije našao iskrena čovjeka i za to se njemu, paši, obraća.

Sejfija se pita .kako ćeživiti onaj koji život provodi dan-noć u brizi za komad hljeba" i za to ga moli .da
mu otvori vrata svoga dobročinstva, tvoja riznica se neće umanjiti, ako bude uslišana moja molba."

~ "~ »~ ~, -'.J_,~~»-~' u\ir. ...J~.. • .: .. ,$.),J". •....,.;

,......,.JY ~~· _,~ .;,- ~"'!"":- .T.J r. r~' r..c~..atS .J-' ~~Jtt
8
\

Na osnovu novih podataka kojima sada raspolažemo, znamo daje šejh Sejfija bio
hadžija, da mu je ime Muhamed Sejfudin 25 ) a ne Sejfulah - kako veli šejh Sejfudin
Ke mura - da je umro u Tuzli i ukopan na groblju Borić. Grob mu je ograđen s četiri
betonska stuba, više glave nišan s derviškim sarukom, ispod kojeg stoji, sada već
oštećen, natpis u osam redova:

..•..... ·~'.1-- u-e...,...'~ ~· • ;~ ~~~

..·. ....-. ..c.Jh..a,_.J
- ..... ~Wt r~ ~~.;;...o.~
. ··- ~•
• • • • • • • • • • e,;,..-....,..~ ;-.e
l ,. • l- /11. ....... ...__,;\iJt u~ IS ...!.Ai'
To znači:
ON, STVORITEU VJEČNI

Za dušu umrlog, plemenitog šejha uzvišenog halvetijskog tarika ta, sarajevskog..... .. .

..• murida........ , u pročelju poštovanog hadži Muhamed Sejfudin efendije, El-fatiha!
.Godina 130.

'} Jr~r-.J ~,...J~ ~,jJ -\S .eJ", J.."b "':>'• ~ ~ uJ- ~J u~~
'.J"V) i.x ..:A- Y. A• i~ iJ.A:.j ~- • ~~.J~'.;.,;. i~ ._,J, ~
Pjesmu završava zahvalom Bogu, bez imalo sumnje da će mu vezir Mustafa Asim-paša molbu uslišati.

Ispod pjesme je stavljen datum 1289. h. (1872. g.)

Mustafa Asim-paša je rodom saKrita, 1280/1871. postavljen je valijom u Skadru, 1289/1872. g. s
titulom vezira postavljen je valijom u Sarajevu, 1290/1873. g. smijenjen i premješten u Janinu (Grčk a ) .
Zatim je premještan kao valija u Tripolis, Jemen , Bagdad i konačno u Siriju, gdje je umro 1309/ 1892.
godine. Bio je ugledan, marljiv i vješt u povjerenim mu poslovima. (Mehmed Surejja, Sidžilli Osmani,
Istanbul, IV, 487).
M. E. Kadić prepisao je ferman o postavljenju Mustafe Asim paše valijom Bosne i Hercegovine i vojnim
komandantom. (Kronika; knjiga 26, str. 178-179).
25) U rukopisu Orijentalnog instituta broj Inv. 2660 (br. bivšeg Balkanskog instituta 1264) na
posljednjem listu (36) stoji bilješka:

~~"'..JIU:- ..a...- ~W\ ~ .)l..i...Ut~~\:...S.Jl l..i..A~

.~."~ ~..:-,.._ ..~ ~..J.Jna.'-',._Y.,.sA~' tw' ~·~~·J
;,atAl ;._,L.~

Ispod teksta su dva okrugla muh ura, na jednom prečnika 25 mm je natpis ~J i u muh uru

slijedeći tekst: tWI &-J' •l_,iiJir J~ c.r-"J.J ~ ~ c.s,:-Y. ~.eJ l U::-

~,La.

•-' I A ' • ...._ "'"_,L;.~~ ~i-Y. "'..c.Jt U:- ~~ c.n-JI •, ~

Rukopis nosi naslov t~l_,.b iz područja astrologije.

9
 l
Posljednja brojka je oštećena, te bi se mogla- prema oštećenom ostatku brojke-
čitati 2,3 ili 7, što bi značilo daje šejh Sejfija umro 1884., 1885. ili 1889. godine, kako
navodi šejh Sejfudin Kemura.
Nije poznato kada je rođen šejh Sejfija, niti kada je i zašto otišao iz Sarajeva.
Prema podacima Ali efendije Bajramovića, imama iz Rudo g, šejh Sejfija je došao u
Rudo iz Sarajeva s tri mu rida (Sulejman, Nazif i Salih). Sa šej h Sejfijom u Bijeljinu su
otišli Sulejman i Nazif, a Salih ostao u tekiji u Severinu kraj Rudog, na turskoj strani
do 1912. godine. Tekija je stradala 1914. g., a potpuno srušena 1945. g. Salih je s
,.inabom" 26 ) živio u oštećenoj tekiji do 1922. g. Njegov sin Sejfudin (Korjenić) živi
danas u Rudom u dubokoj starosti. Sve pjesme šejh Sejfije, ukoliko ih je bilo u tekiji,
propale su u vremenu od 1914.-1916. g. Nije poznato kada je šejh Sejfija otišao u
Bijeljinu i koliko se tamo zadržao do odlaska u Tuzlu.27 )
Prema sjećanju Halila Hujdurevića iz Bijeljine, u Bijeljini je postojao Divan
pjesama šejh Sejfije, koji je imao oko 1000 stranica s mnoštvom mističnih pjesama
(ilahija, kasida). Iz toga Divana šejh Sejfini muridi su prepisivali pojedine pjesme.
Divan je, nažalost, nestao u toku I svjetskog rata. H ujdurović navodi, da je šejh Sejfija
u Bijeljini živio povučeno, jer je - navodno, sarađivao s hadži Lojom na podizanju
ustanka u gornjem Podrinju 1878. g. i nakon sloma ustanka otišao u Bijeljinu.
Iblizovići su stara sarajevska trgovačka porodica. Otac šejh Sejfije je hadži
Ibrahim. Njegov brat je hadži Ahmed, trgovac, čija je roba prodana na javnoj dražbi u
Sarajevu 17. zulhidžeta 1252. g. h. (20. marta 1837. g.) navodno zbog sudjelovanja u
ustanku Husejn-kapetana Gradaščevića. 28 ) Sin hadži Ahmeda, Salih, spominje se u
ćefilemi sarajevskih trgovaca 1264./1848. g_- 29 ) Salihov sin Mustafa je djed dra
Muhameda Iblizovića, liječnika iz Sarajeva. Sejh Sejfija nije bio ženjen.
M. E. Kadić u svojoj KronicP 0 ) medu umrlim u godini 1303./1885-86. donosi o
Sejfiji ovaj podatak:
,.Iblizović Sejfulah efendija sin hadži Ibrahima, stanovnik grada Sarajeva, koji je
bio šej h, svojom voljom otišao je iz spomenutog grada u Donju Tuzlu i provodeći dane
u zikru i tevhidu po prilici ove godine je tamo umro. Bio je šura Hadžiomerović
Mustafe Hilmi efendije, reis-ul-uleme Bosne i Hercegovine."31 )

26) Odobrenje od muršida za pristupanje u tarikat.

27) Podaci uzeti od imama Bajrami Mahira iz Rudog.
28) Iz popisa pod naslovom ~Wt ~
,.;._, ~'' . ..L<. '•'.J>"". ' J ""'• _,
u-,.
~·.s ..i' v J-'-! y.i-' d.;~~· ~ ..._,,
l T 0 T 4.i- koji se nalazi kod dr Muhameda Iblizovića, vidi se poimenično broj
prodane robe i iznos u akčama dobiven prodajom. Rasprodaju su izvršila tri telala, Ahmed, Husejn i Salih.
Ahmed je rasprodao robe u iznosu 465,23 akče . Prodana roba je bila: 5 desteta ćulaha, 17 desteta papira,
zembilj, stari ćilim, 2 terezije, 6 džezvi, mali kantar, nešto afijuna u kutiji, lifa, praznih kutija i dr. Među
robom koju je prodao Husejn za 587,20 akči bilo je: 33 desteta papira, stara sedžada, terezija, 5 džezvi, 2
kamiša s takumom, 24 čakmaka, en'ami šerif, velike makaze, nešto đunluka, podgorički fišekluk, tespih,
top gajtana, nekoliko desteta čarapa i dr. Telal Salih je prodao stvari za 412,I7 akči, a među tim stvarima je
bilo: kolan, jular, čakmak-kamenje, nakišli bensilah, kutija za buhur i razne mirise, nešto murećefa, makaze
za đerđef i dr. Ukupno je prodano stvari za 1.465,20 akči.
29) Među trgovcima koji su jamčili jedan za drugog 1264/1848. g. spominje se Iblis-zade Salih-aga
ćefilza Hidmetkari Mustafa-agu, za Salih-agu je ćefil Jamak Mula Ibrahim. (M. E. Kadić, Kronika, knjiga
24, str. 269; Osman A. Sokolović, Djelomičan popis trgovaca muslimana iz Bosne i Hercegovine pod kraj
Turske uprave, Sarajevo 1943., str. 34). .
30) Knjiga 27, str. 202.
31) Kem ura šej" Sejfudin, Sarajevske muftije, Sarajevo, 1916, str. 28.

10
 Ovaj podatak o svojevoljnom odlasku šejh Sejfije iz Sarajeva u Tuzlu desio se je,
vjerovatno, nakon njegova povratka iz Bijeljine u Sarajevo. Razlog drugog šejh
Sejfijinog odlaska iz Sarajeva je nepoznat. Možda mu je njegovo tesavufsko učenje
onemogućilo daljnji boravak u Sarajevu, i prisililo da mijenja sredinu u kojoj će imati
više uspjeha kao predstavnik halvetijskog tarikata. Datum smrti Kadić tačno ne
navodi. Kadić, kao i Kemura, navodi da mu je ime Sejfulah, a u svim njegovim
pjesmama, njegovim pečatima i nadgrobnom nišanu stoji Sejfudin - Sejfija.
Od velikog broja njegovih pjesama postoje dvije medžmue- što potvrđuje navode
H. Hujdurevića - u kojima se nalazi nekoliko Sejfijinih pjesama. Jedna od tih
medžmua je otkupljena od H. Hujdurevića i nalazi se u Orijentalnom institutu broj
254/51, a druga je vlasništvo Budimlije h. Abdulah efendije, imama iz Bijeljine.32 )
Iz medžmue Budimlije koja je obimnija donosimo u izvodu s tekstom i prevodom
pjesme iz kojih se vidi Sejfijino derviško učenje, njegovo puno ime, tarika t, kojem je
pripadao Sejfija i mjestimično aluzija na tadašnje prilike u Bosni.

Na l i 2 listu je pjesma od ll bejtova bez naslova, u kojoj pjesnik moli šefaat

(zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda "za sve derviše a naročito za Bosnu".
Posljednja dva bejta glase:
""> ~' r":J.- ~~""" A.:'--'JL~'..Lir..Jt.-'., ~w .J..JY. ~
_...u,~~~v-~~J .J-'~
L.....>;.~~''*- u~' ..;...Y.~.Au"~ ~
Prevod:
Ovo (molba za šefaat) je stalno na jeziku Sejfije,
Tebi, tvojoj porodici i drugovima uz blagoslov neka Allah da spas!
Za sve moje derviše Ti se zauzmi o Botji miljeniče,
A naročito za svu Bosnu, Sejfija moli.

II
Neposredno iza ove pjesme (na 3. listu) napisana je pjesma arzihal (pretstavka).
Upućena je Husejnu (unuku vjerovjesnika Muhameda i ima naslov: 33 )
cW' ~' ;:i...J' ..r.iiJ' \J~.r , _jJI,
~..u''-""_; ~~_,..;,~·LS.J~ ~~ ~~ (,J_,._y_~..U,~-

32) Ova medžmua je neukoričena sveska, veličine 17x 19,5 cm, ima 80 nepaginiranih listova, papir je
plav i žućkast , pismo je nesh, tekst je mjestimično potpuno vokaliziran, ostali dio - pjesme Sejfije -je
poluvokaliziran. Mastilo je naizmjenično crno i ljubičasto . Sadržaj medžmue su mi stične pjesme na turskom
jeziku. Na listovima 1-10, 17, 22-24, 28 , 30, 46 i 75 zabilježene su pjesme na turskom jeziku od hadži
Muhamed Sejfudina iz Sarajeva. Ovo ime je navedeno i u naslovu svake pjesme a u zadnjem distihonu (šah-
bejt) naveden je mah las (pseudonim) Sejfi. Na ostalim listovima medžmue su pjesme turskih pjesnika: J unus
Emrea, Šemsudin Tibrizije, našega Kaim-babe, i nekog Miskin-babe. Zabilježena je ijedna pjesma na našem
jeziku (. ej derviš u otvor oči" ) od šejh Abdurahmana Sirije. Medžmuu su prepisivali dva prepisivača . Jedan
prepisivač je stavio na listu 47 svoje ime: . Prepisao Beglerbeg Avdibegović nastanjen u kasabi Bijeljina
godine 1298. (1881). Drugi prepisivač nije poznat.

33) Bezvrijedan, ime psa koji je bio u društvu s dobrim ljudima (Ashabi-kehf) u pećini.

11
Pjesma ima 13 bejtova i pjesnik traži pomoć od Husejna "jer je on lijek pjesnikove
nevolje, sultan dženeta, iman vjernika, kruna ašika, ključ rahmeta, ukras Arša, 34 ) biser
i koral, car Kerbelaa, 35 ) izraz Milostivog". Svaki bejt se završava refrenom: v:--~
J J - u....:...... Pjesmu završava ovim bej tom:

J ..... ...,. -- . tel-··-

···""'-.·~\.,
..., . . ...,.,
... ~.......__
....,. ...... .·.-.-i.,~.:,.·...e.--. .
. . .,- ."' ;~ .J.,\......._
..
Prevod:
Za Sejfiju se zauzmi, tako ti Botje uzvišenosti!
Ti si najbolji među om/adinom, o Husejne, pomozi!

III
Slijedeća pjesma (4-6 list) je hvalospjev vjerovjesniku Muhamedu i nosi naslov:

.a..- ~w' ...u• J~.; J'~'~·~· ~..L..A

rJ~..,UI~ ~ ..a...-~.:,.~ul..:.J~J~~~~

Pod ovim naslovom je napisan hadis (riječi vjerovjesnika Muhameda):

lJ' ;..u.: ••k:..~~-,~'~ ~ ..... v- rl-,~ uJt.; ._u, ~ ~· Ju

...Ul J,-,~ J~
koje znače: "Ko mene pohvali polovicom bejta, pripada mu obavezno moje
zauzimanje".
Pjesma ima 18 bejtova i počinje ovim bejtovima:

.J • • • ul:.~ r)j,_$ u~'~----- u'"'.,i ~,O~ u~ Y.

J-- . u~o~J_~Y.ur-u;'- r~j\ u~~~· JJ~
Prevod:
Da,nas je moj tivot Tebi trtva, Muhamede!
Zbog Tebe moje oči plaču, Muhamede!
Ne tjeraj me s Tvojih vrata, Muhamede!
Nek budem vratar pred Tvojim vratima, Muhamede!
Upućujući molbu vjerovjesniku Muhamedu za spas, pjesmu završava ovim
bejtovima:

", ..... u'~ ~J~ ,J ..J,,_ ":r ~~'v-·~;.. j"'

"'" ..... ~;r~~w ~·~- 4~' ~.:-Y.~
34) Prijestolje, ~.)1 ~ prijestolje Milostivog.
35) Mjesto u Iraku gdje je poginuo Husejn.

12
 ""~u'-' ~'""r.S"".r.J~ -~t.Y.r.sill~t...:. '-'>~
J ..... • uT",....) "'LS- r.s~'- ~~~uA~ ~ Y.

Lice nam je crno, Ti nam ga učini svijetlim,

Da i mi budemo veseli, Muhamede.
Sav narod Bosne se nada
Tvome zauzimanju, o posjedniče Kur'ana, Muhamede!
Naročito Tvojoj veličini je došao ovaj bijednik,
Koja je uvijek davala utočište, Muhamede!
Ovaj Se.ifija ima mnogo grijeha,
Svakog časa Ti si njegova nada, Muhamede!

IV
U pjesmi pod naslovom u-tlt..:.
~l.:. (molba Bogu) na 6-8 listu koja ima 21 bej t,
pjesnik zaklinje Boga 1001 njegovim imenom 36) da će mu oprostiti grijehe i ovim
bejtovima završava pjesrnu:
. .o..~ ~ J". \..~
....,_.,- ~..,; W..1t'J! .)·-.:....i
~ pJW. Y. - ~.J
d,W·..J.,tA.i.iLi-~
- 'Y - Y. ~.
- ..-, "_uWl ~-'.J,t ~~'-'~-'J". .J,~~,_,",....~~~ Y.'~' 4,
\&......-J".' ~·_,.a;~ JA'~"' JA·-~ k-~ JAh:...~l.ilJ\,; ,~
-"j \1"-~'""L.:....Sv- ~~~-u'-~' J.,;..::..fo ~~~~~'-'J".~
u'.,.. 'e-
Ptevod:
Cijelom narodu Bosne učini, Bože, Tvoju pomoć saputnikom,
Jer čemu ovaj svijet liči?, Izgleda kao duboko more.
U Bijeljini ovaj Sejfija stalno plače,
Dočekasmo ovako vrijeme, čovjek postade nevjeran.
Protivniku i neznalici (iskazuje se) poštovanje, Božji ljudi podnose nevolju,
Ljudi ovoga svijeta su nemarni, u svojim željama bezbrižni.
Tako Ti časti hiljadu i jednog Tvog imena, oprosti, pomozi,
Ti otvori vrata svoje dobrote, o Plemeniti, koji sve praštaš.

v
Pjesmom od 5 bejtova (9-a list) pod naslovom •, i i :<
Ut -'.J• ~ ..._. ~w· r.i-Jt

36) Poznato je 99 imena-atributa Allaha koje ehli-tesavuf spominje u svojim virdovima i zikrovima
(molitvama).

13
pjesnik opisuje zikr (spominjanje Allaha, i kaže daje to "posao dobrih ljudi, drug onih
koji traže Božji put, skrivena tajna u srcu ašika, stalna riječ onih koji vjeruju u Božje
jedinstvo i pjesmu završava riječima: u,- •··l
~~j v~"'~
što znači "Nek ti nikada, o Sejfija, ne silazi s jezika sjećanje Boga!"

VI
Pjesmom od 8 bejtova (na 10 listu) šejh Sejfija daje opis pripadnika halvetijskog
reda, te zbog interesantnog opisa donosimo u tekstu i prevodu svih 8 bejtova koji
glase:
~ y ~,u. ,J ts, j.,... J!l ; - j"''- ~"la. J""' J.>. r ' ."..,.1.
."." •.a.n"" v\.._,, ~,;• ..Ji'~ _ .~...v.;~ .,;t.-,_ ~ .".", ."
J"" .;\A~ '-'~~~ ~ 4i-_A ..1,r. J- u---i liv~~~ ).;~JI\,;1 ..1 J JiY
_,......,;~"" Jt..v=-_,~,JJIJ"_."v~-\i.l.l:..~J"" J~; ."..u....s." IJil.•. ~~
J ."•..a:~- 4.1..• 1~<; J ..ulJ'. ' u· ••••a.b.•.• • ..Ut~~..i .",.· c.j~~ \,)':
_a; _.J..'
• ! ..r- 1. ~•
t........,.• """'"'~
.".....,;tJ,_ v~ "'""~ ~ """ ~Y •..aJ;._ .",J",~~~ ~Y .rtJ.M
."." ••a..~.~."..l.l"'" ~v-J"tJ!li ~-.""JJ, ..:.."..)-.J ..i .;'JJ' .JJ~u_,v
_,......,;~ "*-~.J..A.:'r Y. ~· v~-~JA' ~· .",_, ~ ~~ ".r. i •..Jj,b
Prevod:
Izraz Božje tajne je iskreni halvetija,
Dobitnik na oba svijeta je zaljubljeni halvetija.
Ovozemni svijet je obično svratište putnika,
Lud je onaj koji se zavarava slijedeći strast.
Pametni i učeni znaju da je ovaj svijet prolazan,
Oni su se predali onom svijetu, njihovo stanje je carsko.
Nikome, bez izuzetka, nije vječna slast i sreća,
Božji poslanik je rekao: Ovaj svijet je dom briga.
Promijenili su narav svjetlom Božjeg zikra,
Daleko su od satanske pohote, opijeni su zikrom.
Izrazu Božje istine- svome šejhu predaje se halvetija,
U krugu tevhida derviši izgledaju kao leptirice.
Onome koji poznaje Allaha, atomi su muršid,
Ko postigne Božju blagodat, prsa ima junačka.
Ko je u Donjoj i Gornjoj Tuzli eh/i ašk,
Nek dođe i nek se napije ovog pića, Sejfija, mejhana je.

37) Prema podacima profesora Ćokića Abdurahman Adila i brata mu muftije h. Ibrahima, u Tuzli su
postojale dvije tekije od kojih je jedna u Gornjoj Tuzli. Muftija h. Ibrahim Ćokić je poznavao posljednjeg
šej ha tekije u Donjoj Tuzli Sarajliju Sc;jfudina, koji je na ulazu tekije u Donjoj Tuzli napisao gore navedeni
bej t.

14 '
 Pored ovih bejtova stoji naslov gornje pjesme: .r.i-JI ~~ ·~
~~ ~~~..c.J•U:- ~ cW' ~~ ~LSJ, r'_..'~'..,; ~"'··"
.",J.;J• u'-1,.. u-~" u~

VII
Pjesma od 6 bejtova (17 list) nad kojom stoji Muhamed Sejfudin Bosnevi glasi:

- .,;U:J... t.i-:~J LS-c.JJI ~.uJI~

,__;~J ~.,; LS......:. J! 1 u ..U J '-:'J ..t.;...5 ~'r
- rr u,..SY. .J J~ '-!k- )'l ~;"_...J
.......-'-;!-~ ~r u1.J 1..iA r~,._,.~

- .s.J~ r4' rJ~"' u""'"" • ; r S..)"'~

4..-i1,....51 t-eJ"''~ ~j~,r.~~
-·~·~~J~ ~1JJ.J~
,___;~ ~~ ~ .s41 ...;Ut

--~,.L-; J~\,; ._u, ~c...5 ~u-eJ

~L-<.......t e",~.i'-!.J~,"...~_,,
-r~ ~.11........,;~"~~ ~ ~- Y.
~~~IS~~ .... '-!- r.S.11 ~.11J-

Prevod:
Zahvaljujući Allahu lakim mi postade pristup u društvo "sultana"
Sve osim Njega ode mi iz srca, stigoh u blizinu Milostivog.
Simbolu "podučio je imena" moja tajna je danas izraz, 38 )
Sjedoh s hiljadu počasti na prijestolje Sulejmana.
Staro odijelo sam skinuo s tijela,
Obukoh divnu odoru, postadoh car careva u Svemiru.
U svjetlu "tarikata" duša je obasjana mudrošću, 39 )
Sunce "hakikata" napunilo je oči velikih ljudi40 )
Bofja knjiga govori o tajnom znanju, nauči,
To je Bofja tajna, ne piše se na ploči mogućnosti.

38) Aluzija na ajet 31 iz sure ll , u kojem se kaže da je Bog naučio prvog čovjeka Adema svim imenima.
39) Tarikat je opšti naziv za mistične redove od kojih svaki ima posebne molitve (evrad-ezkar) i
obrede.

40) Hakikat je Istina čemu teži svaki pripadnik reda .

15
 Božjom dobrotom osvijetlio sam dušu i tijelo svog Sejfije,
Stavljam svoje crno lice pod prah nogu Piri-ŠabanaY)

VIII
U vokaliziranoj pjesmi od 13 nibai-bejtova (list 22), s refrenom
~J .J .J d~'~ J .J .J~' stavljen je naslov r.J ... ·~

~,LoJ' .s;-Y. ~ """'' ~ ~ tw' ~ Ji • ~ ~J'"" u~ JJ .J •..,w,

Prvi bejt glasi: ~.st.Jd~t ~J .JJ~'-~,,_ 0~.)~

Vo! JJ .J d~·~ JtJ ."...5• - w-5j '~ .J..U.>J ur.
Prevod:
Izbaci iz srca (svaku pomisao) osim misli na Boga,
Ako si derviš, o dervišu!
Mjesto toga (srce) napuni sjećanjem Boga,
Ako si derviš, o dervišu!

U slijedećim stihovima šejh Sejfija daje savjete dervišima o vladanju među

svijetom, o poniznosti, o kajanju, o poštivanju šejha, o čistoći duše, o Božjem
zadovoljstvu, Istini, primanju savjeta i završava ovim stihovima:

J~ Wl J d.,.. ..J_,t _ c.J- J_,t ""'>- ~ Y.

~JJ .J d ~~~..".J .J~~- j,1 J,; u \.A •"l:.J'

Prevod:
Ovom Sejfiji ti budi "murid"42 ) - da uvijek budeš poštovan,
Također budi sluga ,.erenlerima" 43 ) -ako si derviš, o dervišu!

IX
Vokaliziranom pjesmom od 5 bejtova (27 listova) pod naslovom
~~·U:- ~,r.»·~
pjesnik objašnjava zikr44 ) ovako:

41) Šaban-veli je osnivač ogranka halvetijskog reda Šabanijje, rođen u mjestu Ta§kupri. Imao je
mnogo pripadnika svoga reda, od kojih su kasnije mnogi dostigli stepen mudida. Umro je u Katamuniji
976. (1568-69). g. (Osmanli muellilleri, 1/94, Istanbul).
42) Muri d je osoba koja je pristupila mističnom redu, primila osnove učenja toga reda i naučila način
vdenja obreda.

43) Pripadnici mističnog reda koji su dospjeli do spoznaje o Bogu i stepena dobrog čovjeka ( evlija).

44) Spominjanje i sjećanje na Boga izgovarajući njegove atribute.

16
 -;..,_$j .~,..;L:"; u~ t.~ ..u ~
. <j .J .....,;\....•• .J;.....;
,J't J' • .'
L)~
..::....A

-~.J c...i.lt.N~urr~' ~ ~.J'J

;. ~j .J.....,;~ '.1• ~l:~· JA' ~

~~ ~~· ~,_l....Su.J'--'-:-~.J' ~
:;-J-~ j .J,..;~~ r' ..".,.,J..:~·~._
r'.:e l S.:. e~ l Je._;.; ~u~~ ~
;.~j .J,..;~..; ~ij~ .J~ ~~~j",
:;-)j .~~u..:~ v~~~ ~.....;.~_,i- .~;J"• u#.....~~~~~ u~..:...A
Prevod:
Naš zikr je, hvala Bogu, znak iz rajskog vrta,
Naš zikr, obzirom na moć pirova, je jasan.
Da li je i jedan naš stav oprečan '!eria t skim propisima?
Kod svih Božjih ljudi nezamjenljiv je naš zikr.
Nek dođu svi učeni ljudi, nek iskušaju,
Pod zaštitom muršida vidljiv je naš zikr.
Da li je teško razlikovati istinu od neistine?
Na mjestu kušnje nek se pojave protivnici, vidi šta je naš zikr.
Nastojanjem pirova, Boga mi, bakar postaje zlato,
Ne strahuj, Sejfija, objavi, naš zikr je zikr ašika.

Pjesmu od 16 bejtova (27-28 list) posvetio je merhum šejh Sejfija vjerovjesniku

Muhamedu pod naslovom: "'~ ....__ ~WI ~1 ~Wtr.i.....ll ~~ ·~ .

r'L-.t• ~'"" ;~ .a...-~~· ~.J~ cs",.:...Y. V:..._,,

U pjesmi daje vjerovjesniku Muhamedu atribute "da je on car poslanstva, iskreni
Božji rob, daje za njega sve stvoreno, daje njegov grob rajski cvijetnjak i daje utočište
griješnika." Ovu pjesmu završava slijedećim bejtovima:

45) U medžmui profesora Fejzulaha Hadžibajrića na·lazi se pjesma

'-'............. ...
· t \"·e..u
~ kao i kod
Budimlije i Hujdurfvića. Na strani 81 nalazi se ilahija od 5 bejtova u kojoj Sejfija s tugom govori o sudbini
Husejna, unuka vjerovjesnika Muhameda i završava ovim bejtom:
~ .... u."-~_,, ~~ J"-.J J-;~ jJJ- "*- ~ uk- o' ,..;t> ~ i-:
što znači : Mi volimo porodicu Muhameda, o Sejfija.
Dan i noć neka je hvala porodici Božjeg poslanika!

2 -Anali 17
 -nJ,, .JY X~,..:. dA: r r-' v~' -'\.:
.~,J,,.~~ J,..5 ~ ~v~'v,..5 ~~
-.J,J"• .),...... ~ lJ'~ ..... ~ ~ ~
.~,J,• ~ ~ ~'-·.~~ 4&:-
Prevod:
Porijeklom i rodom sam Bosanac, Sarajevo mi je boravište,
Dan-noć gorim od ljubavi, pomozi, o moje utočište!
S vim mojim dervišima daruj šefaat, o moj najplemenitiji,
Uslišaj moju molbu o moj najveći vjerovjesniče!
Ko god tebe voli, svi grijesi će mu biti oprošteni,
O Sejfija, bijedni ašik je u životu pomoću aška.

XI
U pjesmi od 8 bejtova (30 list) pod naslovom u~ JJ-'·~

~ejfija se naziva šejhom, i opisujući istinske ašike pjesmu završava ovim bejtovima:

Prevod:
Iako je Bosna ovog vremena upala u vrtlog,
Narod Bosne je, uistinu bez sumnje, iskren.
Ne predaji se, Sejfija, užicima svoje strasti,
Svu moju braću nek sačuva Najbolji čuvar!

18
 XII
Pjesmom od 8 bejtova (46 list) pod naslovom .J~- J , šejh•6 ) Sajfija poziva
ljude u derviški red i ovako počinje:

Prevod:
Asketo, ne ostaj pri svome asketizmu,
Pristupi onom koji poznaje Boga!
Ne hodaj bez glave ovim svijetom,
Pristupi onom koji voli Boga!
Posljednjim bejtom, značajnim za učenje mistika, šejh Sejfija poziva u tarika t one
koji mu ne pripadaju, dajući im naziv "munkir" a svoj tarikat naziva "iman" (vjera)• 7)

~~~l ..Ul W,.J_ ~ 'L5_A,__ ~

j...54--l~' ~- ~~diy;A>
Prevod:
Sejfija uvijek govori u ime Allaha,
Svako slovo ima drugo značenje, protivniče dođi u vjeru/48 )

XIII

Na 75. listu nalazi se vokalizirana, u ovoj medžmui, posljednja pjesma, nad

kojom je stavljen naslov: ,r.i&JI ·~

~'r ~J. ..u'.U;- ~ ('-.>J' &=J' ~LiJ, r' .u,~'".: ~w· r.bJ'
· - 'T, 1 ....,; - r*'r ..U•..,.. ..u ,), ~~ ._'_,.e' ~ .r-1> ,_;~",.~

Jedino kod ove pjesme nalazi se datum pisanja pjesme ili vjerovatno prepisa,
1296. h. (26.-XII-1878. do 15.-XII-1879.). Ova pjesma od 10 bejtova sadrži Sejfijino
mistično učenje i glasi:

- ~' ~ ...... J ..-..:b. d,i...:.,. J .J J L>..,J~

~· ~t.-1 ".,",;:..:...JJ~ t:-~ J;-rJ

46) Šejh u tari katu je učitelj-vodič koji podučava i pokazuje muridima osnove i tajne tarika ta. Dok se
ne pristupi muršidi-kamilu (savršenom učitelju) ne mogu se saznati osnove i tajne tarikata.
47) Svoje učenje u tarikatu naziva .iman" a one koji nisu pristupili tarikatu naziva . munkir"
(protivnik).
48) Iza ove pjesme je biljdka na arapskom jeziku koja znači, da je pjesmu prepisao Beglerbeg, sin
Abdića iz kasabe Bijeljine, nek mu Bog oprosti grijehe, vlasnik Beglerbeg.

2' 19
 -».J,j ...c.i>. v-~ u~'"~ "Ul-J"~
~~ u'...a.:.>.w,." 0~i 0 ':l"••..Lh.~l.).)~
- ~U.d-_AJ~.t·~·~~
~·u'~ J--5..~ ut..,;' u~'~..;-;;
~ "J.:....! .,bi"h; :r5 f'. u....,.,, u~"':"'"....
~' u t...,.. LL JY. ~..:' ...~..>.d ."__5~ t.S J.:....!
- l,;..;._ L5- ' .r. .JJ...--.r-<<.::..:r~
L, • ~. ~' ..t..:.~

~·ut-iLL~}~-. ~..~~ d- ::.r

_. ..J....:.;4 ,.J J
,YI> ~ ... J. J~.J ,J~
~· u'-->J J.o' ".".t; ..A.;• ~J>~
- J":->- " Jl' ..r ~ r' J d!~ ..i ~1,; w ~
~· ,_;;U:J- ".,.,, .r. 0 ~,.,, ~ ~'-:"J~· r-ri .
- ,$ .......;..Y. ~' ~ ...LSt' ~ • ~_,; '."_.'.J
~·()t":;~ d; .J~~ ..,Y. .r.
-~~T~."J~ ~~·.,-..•~,;
~· u~·~ ..;i...,;'-" ~ JY
-~bo~~J- u-~'*­
~· u'-Ai' ...L:•. ,." ." ,'i:J J~~"'~
Prevod:
Bote, bol od ljubavi prema Tebi, lijek je zaljubljenom,
Sila, nevolja, briga, tuga sve je to veliko dobročinstvo.
Sila i blagost, nevjera i vjera, sve je to od Boga,
Onaj koji poznaje Allaha uvijek je raspoloten zbog toga.
Proučisebe, ako hoćeš da spoznaš Stvoritelja,
Ko sebe ne shvati nije čovjek, tivotinja je.
Probudi se iz sna nehaja, pogledaj se jedanput,
U svom srcu nađi Boga, u tebe je gost.
Drti se. savjeta muršidova, koji će tebi o tebi dati spoznaju,
Ako ti sebe budeš spoznao, cilj ti je lak.
Na ovom svijetu ne predaji se, moj gospodine, svakom muršidu,
Oni koji slute svom šejhu, stignu Milostivom.
Stalni utitak na ovom svijetu je sama sjena i vizija,
Ko to shvati i ne daje mu vatnosti, veliki je car.
Asketo, dođi tevhidu, shvati Boga, inače
Pakao je mjesto za tvoj bezvrijedni ibadet.

20
 Svjetlo koje vidiš u snu nehaja, o sofijo,
Ne smatra} botanskim, to je varka satane.
Govori, Sejfija, o zanosu ašika,
Uzdisaji do zore, ah-vah, je tvoj plač.

XIV

Na 15/b listu ove medžmue stoje bez naslova tri bejta koji bi vjerovatno, obzirom
na stil i sadržaj, mogli biti od šejha Sejfije. Stihovi daju uputu o vladanju i glase:

- ~_,-' v- .:.!- ..JY. • ·•·"-·t~ Y. ,._ A-' J

~~ r'' _, ~" -4,i~ r- 4.' u... ~
-~ r''-' ~~, -4,i~ Y. ~' u' -'\.i_, JA~
J-S-'~~ Li-~ r. u~-' '-: u~' ~
_ P. Y. LS- r4--_, _, . . _,Y. rjr- _,.;..r j,'
~ ~ ..."_,, LS-~~ ~,.b v ..._wP\ r-<
Prevod:
Ako te/iš naći sreću na ovom svijetu,
S "arifom" se na tom svijetu stalno druti!
S neučenim i neodgojenim ne druti se na ovom svijetu stalno,
Ili od njegove ruke ili jezika neće ti nedostajati šteta.
Konačno ti je ovo moja riječ, prijatelju moj, ovo ti je savjet.
Ako se ne držiš savjeta, ti ćeš imati štete.

U medžmui kupljenoj od H . Hujdurevića iz Bijeljine, pored nekih gore navedenih

pjesama, nalazi se pjesma (2 lista) pod naslovom~ •, ~od 20 rubai-bejtova
s refrenom na kraju bejta u~ Y. v-.i:- ul:.JI (Dođi sebi o Sejfija!).

Sadržaj pjesme je savjet Sejfije dervišima o vladanju u životu, o prolaznosti svijeta

i neminovnosti smrti, o pobožnosti i čuvanju od zabluda, o nestalnosti vlasti i
bogatstva, o poslušnosti i odgovornosti pred Bogom, o spominjanju Boga i
vjerovjesnika Muhameda, o oholosti i zavisti, o Kur'anu kao najboljem saputniku, o
obijesti ljudi, te na kraju Sejfija "krvavim suzama umivajući lice" Bogu predaje svoj
život.
Pjesme navedene pod brojem II, VI, IX i X nalaze se i u medžmui H. Hujdurovića.
Na kraju ove medžmue stoji da je ovo prepisao Osman sin Mustafe godine 1309. h.
(1891.-1892.). Vlasnik Šabić Salih sin Begana.
Uz ovu medžmuu dodato je ll listova međusobno nepovezanih s pjesmama
kojima nedostaje početak ili svršetak. Jedna od tih ima naslov

21
Sadržaj joj je o lošim svojstvima i egoizmu. Papir je od velike upotrebe poderan, na
ostalim listovima su naslovi nekoliko Sejfijinih pjesama o snovima murida i tri kratke
pjesme ašika Sejfudina.

xv
Nepotpunom pjesmom pod naslovom ~J: ..Uh..~ ~.~\s. .JJ JIJ>I ·~";
šejh Sejfija žali rastanak od svoga šej ha Ismail-Hakije iz Kutahije (Anadol) i počinje
ovim bejtom:

.)~..:;;;->- f-.-~,.,~ """~ L$..&.1 ~,_!

.J J~.; l:.i".,.; r-: - ' J_,... Jj' \.j .J .J..i,....A

Prevod:
O srce, sada podnosi, - moja tuga je meni sudbina,
Do vječnosti je određena ljubav - moj rastanak je meni sudbina.
Pjesma završava:

;.J"• J l:., -tj~ Y. _ u~ •.!.:• J t_..".; L~

.J~.:.J..I ~- ~ rš' J.JJ ~'r
Prevod:
Ferhad i Medžnun u ovoj tuzi nisu mi ravni. 49 )
Sarajevo je bol-tuga Sejfije, moja bijeda je meni sudbina.

XVI
Slijedeća pjesma pod naslovom ~ ~ ~ Jji. ima 9 rubai bejtova i zbog
lakog jezika i interesantnosti sadržaja donosimo je Cijelu u tekstu i prevodu:
Tekst glasi:

..d- .• < _. ~~l ..L.:. .

~~lS~.- - ~,.- ~ ve
~~"; '~~ rA-~ ~~..L.:.",. .JA
. ; ., . LS..-~-.)
~ ~
- ......:.. r. .d...--~
. ~.",.

~'.) u- ~J .)~-~' u- ~ J ili,;,

.J..r...:.. rU.:·: ~~-u '.l", ,JJ~u.J\s. J",
49) Ferhad i Širinje poznati perzijski ljubavni par, čija je ljubav opjevana u djelima perzijskih klasika.
Medžnun (Kajs ibni Mulevveh) je pjesnik iz arapskog plemena Benu Amir. Dobio je nadimak Medžnun
(suludi) zbog prevelike ljubavi prema Lejli, koju su roditelji udali za jednog bogataša iz drugog plemena.

22
 (1--:-ili_r • ~J: Y. _ .J:.; L~ 1 4.' Ji
,-.r.~J 4J"""..J...:.J"-;~' ~l;:~..;.,­
~J d ..J...:./' v--~~~~ 0 'lJ' J.u
~J' ~ • .-.JJ: ..;.. -,..:.. ",_ ; -'-T". ~.l" ...:"-

~ J~-J ·)~-~· ~.".; 0~ J 0~

,.:.JY. ...:"-~J...:,/'~-~· ~ ~~
~,r, ~ ..._Y. v--~ d. J...:./'

,....w-:• v- u~ .JP"- r~ v- 0\;~ .~\; ·

r- :r.lJI ~~~- ~J'JJ' ~u-
......:... t~_. .
r-.J.r u
J~
---..-
,L:_ r-v-~
.......!...L . ·- -._J;
.

~\;JI \!l~IJ;i- r--.J~ 0- ».-•.::..-:-:

,..:..;-..; 0~ ~\;~-~·v:,; ~ d.;..:s
r* :i.-...:"-~~-~v1:~~...:"-

Prevod:
Ja sam muršidov siromah, također sam mali bijednik,
Ja sam muršidov sluga, također sam za njega trtva,
Naš muršid mi je pokazao Istinu kao da sam je vidio,
Utivanje bezbritnost ne te/im, nepravdom sam zadovoljan,
Onaj koji je spoznao Boga mene je meni prikazao,
Odgojen i naučen ja sam na ovome putu Saznanje.
Ja sam sebe napustio, muršid me je uzeo za ruku,
Ko je savršen poznaje nas, ja sam zastupnik muršida.
Ja sam muršidu dao obećanje, na putu Istine sam nestao,
Dušu i svijet sam napustio, protivnike ja pozivam.
Ja sam egoizam uništio, muršida sam našao,
Nastojanjem muršida postao sam bosanski ešraf
tudnju za draganom ne poznajem, ljepotice ne te/im,
Ja sam Alijino dijete, ja sam Botji ašik.
Unutrašnjost duše sam zbrisao, od sumnje sam se spasio,
UzviJenu kuću sam vidio, najniti sam među drugovima.
Svu ljubav sam popio, koga volim dušu sam mu dao,
Svemu sam glavu odrubio, ja sam Sejfija (sablja) šejh Bakije.
U .ovoj medžmui nalazi se još nekoliko kasida šejh Sejfije napisanih dosta lijepim
nesh pismom na tvrdom papiru veličine 65 x 30 cm. Tekst je djelomično vokaliziran.
Papir je z?og velike upotrebe i savijanja oštećen sredinom i na rubovima je tekst na
mnogo mJesta potpuno nestao ili postao nečitljiv.

23
 Pjesma pod naslovom

sadrži savjete muršida muridima, i ima 38 bejtova. Od pročitanih donosimo slijedeće:

.~•.,;• JJ• .e.t-~.J,•u=e _,. . ., t_x; ~- .~L.S.;' ~,, ~ ., .:4 uJ'

d-.J-'!' ,.._..~~~~ d-.~4 .;-;'--!• ~ .~LS.i' Y.
~.,~u~ ~\.:'":---''-..J....Si'•", ~""'~'r"~"''
d- ..Je.: .. ! ~;,.,.:,-..Ut~- d,....JI J~.J~o!~ ~
·~~ r ~r~J-...1.:"''- ·~' ~' ('f..Jo<.; J~ l-51
.JJ"' .J-'!' u~ d- dJ~-~~,, ~~u .h"',._

Prevod:
Šesnaesti (savjet) šejhu ne protivriječi,
Jer si mu već prije dao očitovanje.
Zbog ove protivrječnosti otići ćeš bez imana,
Sva svoja dobra djela ćeš uništiti,
Sedamnaesti (savjet) je lijep odgoj, razumi,
Poglavlje o odgoju od mene polako nauči.
Kad god dođeš u blizinu šejha,
Znaj da si sa svojim šejhom, Božjim mi/jenikom!
Poštivajući ga i dajući čast,
Kada govoriš pristojno govori!
Ovo (savjet) je osamnaesti, ne budi ohol,
Oholost te od Boga udaljuje.
Posljednji bejt glasi:

Prevod:
Bože, Ti poživi Sejfiji njegove derviše,
Tako Ti svjetla Poslanika, i kur'anskih ajeta!
Iza ove pjesme nalazi se pet kraćih pjesama s ovim naslovima:

~-lJ• Ue- .a..- ~' ~~·~uU-''- u~ JJ-' J'~ u~ .J"'

~-I.JIYe- ""-- tt.JI~I ·~ u-lt.;..Ut_.$j~u~.J"'

24
 v:~'~ ...___ ~w· ~· ·~ ~_,;·,_u~ v'=':.) .J
~~·~ ......_ ~w·~··~~·~~~"=':.J.J
v:~'~......_ rW'~' •• ; ; ~ ~vr".t", J'~' v~"'.J
Pjesme su nečitljive , te se iz naslova vidi sadržaj: uputa dervišima da vrijeme
provode u zikru, da slijede šeriat vjerovjesnika Muhameda, objašnjavanje prednosti i
koristi zikra i tevhida, vrijednost islamskog očitovanja ~l ;JI JI :J , i upozorenje
muridima da vode računa o tome da će doći smrt i dokrajčit i život, te Sejfija i sebi daje
savjet ovim riječima:

Prevod:
Radi, S ejfija, uvijek najbolji posao,
Dolazi obećanje koje će stići, smrt ne stoji.
U pjesmi pod naslovom

između ostalih atributa muršida navodi i ove:

..r...:.,..- ~T_,.; loS JJ;,~~ .J -~of' _;~ .... ,.J loS .Jf.- ,.! ·~
~.".~t. •.J: ~".J tJ .J.J .J w- u-t..;; ~~ !..S~~ ~'-='j~
Prev!Jd:
Pokazao nam je pravi put, uputio nas je Kur'anu muršid.
Promatraj, Sejfijo, šejhovo lice - njegovo zadovoljstvo,
Jer će tvoj bol okrenuti u lijek muršid.
Jezik u pjesmama šejh Sejfije je lagan, tečan i razumljiv za učenje derviša -
pripadnika sufizma. Pjesma Mustafa Asim-paši je najuspješnija obzirom na leksiku,
sastav i sadržaj i vidi se daje šejh Sejfija poznavao, pored turskog jezika, na kojem je
pjevao, perzijski i arapski jezik. Prepisivači ovih dviju medžmu'a nisu poznavali turski
jezik, te su napravili mnogo pravopisnih grešaka. Kod mnogih riječi izostavljene su
diakritičke tačke, te riječi ~<->~~ , lb~ , 1 .J...,;.. , l.i_,L.. , napisane su bez
tačaka. Česta je zamjena kratkih vokala dugim vokalima npr.

6.LI1~ ..i ~~- .J.J .J ":-'l .J~ JJ"'' ~ .J~ )tt,...< _j

zatim zamjena konzonanata npr. ~ ..U.1j J1 :.r~ dodavanjem

nepotrebnih slova npr. u · • .. ..!,J1 .J~ ~..11 ...U~ i zamjena posvojnih

zamjenica za drugo i treće lice. Prepisivači su u naslovu pjesama stavljali uobičajene
derviš ke atribute šej h Sejfiji npr. ~~ .J~ ~ .J1 ~W1 ~' ~'

~Jr • ..A..i.: •..,w, r.J~ cr.J.\i!• r' ~' "':"'.,; ..!JI

25
Na mnogim pjesmama označena je pripadnost šejh Sejfije Sarajevu Bosni
( IS"......_~ ~'r ),
derviški red kojem pripada ~~ i način obavljanja derviških obreda - zikra i
tevhida ~-" loJ~ ~~ . Derviši se nazivaju "iskrenim pripadnicima" ~j~
u~ JJ j ~"'"'-' u'~ .l" nad imenom Sejfije stavljena je lična zamjenica J-A
poznati uzvik derviša.
Sadržaj Sejfijinih pjesama u ovim medžmuama je izlaganje sufijskog učenja, koje
je često u suprotnosti s usvojenim islamskim učenjem (ehli-sunnet). Nekada je
nerazumljivo, dvosmisleno, za pripadnike sufizma prihvatljivo i bez logičkog
shvatanja primano. Dok moli šefaat (zagovaranje) vjerovjesnika Muhameda za sebe,
svoje dervi.še i za cijelu Bosnu (I pjesma),šejh Sejfija moli od Husejna unuka
vjerovjesnika Muhameda pomoć i stihove završava refrenom "Husejne, pomozi!" (II
pjesma). U pjesmi pohvalnici Muhamedu a.s . moli šefaat za sebe i "uputu na pravi put
stanovništvu Bosne" (III) pjesma). U Bijeljini je Sejfija tužan "jer je doživio vrijeme u
kojem su ljudi nevjerni, nevrijednima se iskazuje poštovanje a čestiti ljudi podnose
nevolje i neugodnosti." (IV pjesma). Nakon što je dao opis zikra kao "stalnog druga i
skrivene tajne u srcima ašika" (V pjesma), u slijedećoj (VI pjesmi prelazi na opis
derviša - halvetija, za koje kaže da su "izraz" Božje tajne, sretni na oba svijeta,
daleko od satane, poslušni svome šejhu, kojima su i atomi _,J..J.i muršid" te
poziva ehli-ašk, da se napiju ovog pića (nauke halvetija) i uzvikuje: "Sejfija je
mejhana" . U kratkoj (VII) pjesmi pjesnik je radostan, da je vrlo lako dospio u društvo
"sultana", došao je u blizinu Milostivog, da je preporođen sjeo na prijestolje
Sulejmana,50 ) i postao car careva, da muje duša i tijeloobasjanoBožjomdobrotom i da
je postao poslušni sluga Piri Šabana. U pjesmi (VIII) iskazuje radost, jer je napredovao
na ljestvici derviša - murida i poziva ih da napuste sve ·osim pomisli na Allaha, da se
posvete samo zikru, daje savjete o vladanju, čistoći duše, poniznosti, kajanju, i na
kraju ih poziva da budu muridi Sejfiji i erenlerima.
Učenje Sejfije je vjerovatno bilo kritikovano te (IX) pjesmom poziva učene ljude
da dođu i vide "da stav derviša nije oprečan šeriatskim propisima, jer nije problem
istinu od neistine odvojiti". Zikr je simbol rajske bašče, nezamjenljiv je kod Božjih
ljudi, a vidljiv pod uputom muršida, čijom pomoći "i bakar može postati zlato" .U
pjesmi (X) naglašava da je Bosanac nastanjen u Sarajevu. U naslovu pjesme (Xl) o
ašku, stavljeno je da je Sejfija šej h, te moli Boga da sačuva sve njegove "ihvane" (braću
po učenju), bosanski svijet je bez sumnje iskren iako je Bosna ovoga vrerhena "upala u
jedan veliki vrtlog) ":--1 .J.} ". 51 ) Sejfija vodi stalnu brigu o svojim muridima i poziva
pobožne ljude, da pristupe o'nom koji poznaje i voli Allaha, da ne lutaju besciljno
svijetom. Svoje učenje naziva imanom, a "svako slovo ima drugo značenje", te one koji
mu ne pristupe naziva munkirima (protivnicima) (XII) Poglede halvetija na svijet i
događaje pjesnik je kazao pjesmom (XIII) u kojoj navodi da je sila, nevolja, briga,
tuga, vjera, nevjera, moć i blagost dar od Boga, i halvetija na to gleda s osmijehom.
Treba sebe proučiti te će u svom srcu naći Boga kao gosta. Muršid upućuje murida u
samospoznaju, muršidu treba iskazivati poslušnost, jer će time dospjeti do Milostivog.
Tevhidom će shvatiti Boga, inače sva dobra djela će mu biti ništavna. Pjesmom (XIV)
upozorava muride da se druže s učenim ljudima a da izbjegavaju neučene, jer ćeš od

50) Sulejman sin Davuda je vladar i vjerovjesnik, poznat po imenu Sulejman Mudrj.
51) Vjerovatno šejh Sejfija aludira na okupaciju Bosne i Hercegovine 1878. godine.

26
neučena imati štete "ili od ruke njegove ili od jezika". Slijedećom pjesmom skreće
pažnju muridima na vladanje, jer je svijet prolazan a smrt neminovna, upozorava na
odgovornost pred Bogom i na kraju .,krvavim suzama umiva lice" i predaje Bogu svoj
život. Rastanak od svoga šejha Hakije iz Kutahije Sejfija je spomenuo u pjesmi (XV) i
nalazi utjehu u tome da mu je to Sudbina dodijelila. Naziv Sejfi-baba dat je u naslovu
pjesme (XVI) i onje poslušni sluga svoga muršida, koji muje pokazao pravi put i za to
napušta ovosvjetska uživanja. Zaslugom muršida postaje" bosanski ešraf' , on je dijete
Alije, duhovno se preporodio, sve napustio i svemu "glavu otsjekao" jer je on "sablja"
(sejf) svoga šejha Hakije. Interesantan je za učenje halvetija savjet, kojim kaže da se
šejhu ne smije suprotstaviti, jer mu je data izjava o poslušnosti, inače ako se
suprotstavljaš "umrijećeš bez imana i sva dobra djela ćeš upropastiti".

SUMMARY
HAJI MUHAMED SEJFUDIN-SHEIK
SEJFIJA- POET FROM SARAJEVO

Among numerous poets-mystics who lived in Bosnia and Herzegovina during the
past five centuries, Muhamed Sejfudin Iblizović from Sarajevo was the outstanding
one. He lived and worked in the XIX th century and was almost unknown until now.
Prof. Omer Mušić found in two .,Collections" (the first is in possession of Oriental
Institute at Sarajevo and the secon one is private p roperty of Abdulah Budimlija from
Bijeljina) 16 of his poems which he presenteo in original and in translation. He also
gave a n'ecessary commentary of poems and the only until now complete biography of
that poet-dervish who founded tekiyas in several places (Sarajevo, Rudo, Bijeljina and
Donja Tuzla). In the introductory part of the work the author gave a list of poets-
mystics from Bosnia and Herzegovina as well as the literature about them. This work
was found in the literary inheritance of prof. Omer Mušić who died in 1972.

27
l
 Muhamed Hadžijamaković

DVIJE PJESME ŠEJH SEJFUDINA IBLIZOVIĆA

Sarajevski historičar Salih Sidki Hadžihusejnović, poznatiji pod prezimenom

Muvekit, u svojoj Historiji Bosne, a u prepisu, koji se nalazi u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci u Sarajevu, knjiga IV, list 106, donio je dvije pjesme pod naslovom Spjev
Ebullejs zade Iblizovića šejh Sejfullah efendije, sina hadži Ibrahimova. U prvoj pjesmi
pjesnik pjeva o svojoj ljubavi prema Bogu i čežnji za Njim. Druga pjesma je posvećena
Muhammedu Behauddinu, sultanu nakšibendija.
Profesor hafiz Omer Mušić u svome radu o ovome našem pjesniku nije iskoristio
ove pjesme, pa ih mi donosimo kao dopunu radu prof. O. Mušića, koji se također
objavljuje u ovom broju AnaJa. Iz pjesme o Muhammedu Behauddinu da se naslutiti
da je lb1izović pripadao i nakšibendijskom derviškom redu, pored kaderijskog i
halvetijskog, o čemu je Mušić podrobno govorio.

29
 -.

SPJEV IBLIZOVIĆA ŠEJH SEJFULLAH EFENDIJE

SINA HADŽI IBRAHIM OV A IZ SARAJEVA

Moj Bote! Pluća su mi sagorjela vatrom odvojenosti (od Tebe)

Od rastanka ovo srce postalo je upaljeno /otiite (ku/han)
Jesu li srca postala zaljubljenim bu/bu/ima vinogradi i rutičnjaci
Dvorci Firdevsi Ala dtenneta (bez Tebe) postaće meni tamnica
Onaj ko je zaljubljen u Tebe, stvarno i istinito predaje duiu
Ako ne dospije do Tebe, biće to tutno i ta/osno
Šta su odjeća i nakit derviiu koji se nada da će se Tebi prib/ititi.
Bez Tebe ogrtač (aba) i kapa derviika (tadt) su znakovi golotinje
O Bote! Ako Sejfiji ne bude olakiano dostizanje (do Tebe)
Suze obojene krvlju teći će kao poplava.

d~('.;
(p . -~ u-

30
 ". ..
/ ".~
... \..--....,.,f. .J "' //..",.".;:J
,. y~ .J

L..v•

... j, Lo~
,....,J.; ;· -"-' ~;_/~ ~ / v-
~.

.
- ~ .".
c.Y' . . . ~~
. r ~ ~ /,.-.;"L--~>-~ -
...
~/
av(y!.-:.J' ..;~J-..:
. .".-· .sV

..
../ '~~ _.._ _".\-..AJ~~
. .-·:-o-
e,..
. .. ....... ..-.".,-~/
- ,,.
-- '
•
~·

•
V_..) l

"._....f- y ( "_"..l~ J ".-~l-~~!-;/ eJ

l-..P..,..J'

lJ/~ ._,-> ... , ....---'' -

r ~./v _"_, (.) _- _.:~ '--y ./ / :." •r - •
q.e.J~ ,..,..J "'*: sv __,
•
l,...,e_,l

•
"?.r- ~/ ;.--~ _,._;;".h-'' J - - _ _../ ~J. ,JJ
.
~· 31
 KASIDA KOJU JE SPJEVAO SEJFULLAH EFENDIJA
U POH~ALU SULTANU NAKŠIBENDIJA

( ' - ,JJI ) Allah (je) Adema ( "'!'" - <.SJ4"-: ) sazdao

~ - . - ; ; ) Milost ukazao

Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!

l
l
( lo!.- ~·,_..; ) sevab našao, ( e- ..)~ ) Tvoju ljepotu vidio,

ll' ( C.- ~~ ) napitak života ispio

Neka je su ltanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!

( Ć: - ~ 1.:,a. ) Bogu se približio, ( J- ~~J ) za pravi put (je) kapija ,

. .
( J- "'!'",_.;J J za griješne je zagovornik
Neka je sultanu nakšibend ija mjesto u sedam dženneta!
( .l - ~"'J
svog vremana si stožer (
) Kod tebe je odricanje od užitka , (
tJ' - ~ ) Sejfin si pir
.i- ~l.; J

Neka je sultanu nakšibendija mjesto u sedam dženneta!

( V. - ..:...li..: ) Zagovornika si car, (V' - ~~ ) duhovnoj čistini si posve
dostojan , ( ..;i>-~ ) pomagač si slabih

Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!

( J, -'-:.i: .,.b )Osnivač tarika ta, (.b_ u& ) bez ikakvih zamjerki,
e t- ~ ) stup znanja
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!
t_- ,~li~ ) Onog koji mnogo oprašta si povjerenik, ( u \ ut:..• )
slavuj si prolaznosti, ( J;-·-=--~ ) na sudnjem danu sumbul
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u Darusselam džennetu!
. ( .V _ ~.:.At}
J Posjedni k si naročitih darova, ( J- ~~ ) drug dobrote,
( r- -'- · ,... .. } Muhamed mu je ime
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
(u - ~ J
Nakšibendijskog si tarikata, ( ; -~"~ ) valija si u
području evlija, ( .A - u Y.l.&A } carstva si kapija
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
( 'l - d:Jt } Ljubitelj jedinstva, ( J-~· )
elifov 1) si pečat, riječi su
Bosnevije.
Neka je sultanu nakšibendija mjesto u džennetu Darusselam!
- - 1)- -
Misli se na Allaha.

32

-~~ ~-----~ -
 SUMMARY
TWO POEMS BY EBULLEJS ZAĐE IBLIZOVIĆ SHEIK
SEJFUDIN EFENDI, SON OF HAJI IBRAHIM

The fourth volume of the History of Bosnia by Salih efendi Hadžihusejnović -

muvekit vol. IV, p. 106, contains two poems written by this poet. In the first poem the
poet expresses his devotion towards God and the second one is dedicated to the
founder of dervish N akshibendi order M uhamed Behaudin. These two poems are new
and they can not be found in the collections which prof. Mušić used earlier to publish
six teen poems written by this poet. The paper contains translation and the original text
of the two poems as well as an account of the work of Sheik Iblizović in Sarajevo.

3 - Anell 33
 Fehim Nametak

RUKOPISI DIVANA FADIL-PAŠE ŠERIFOVIĆA

Izučavanje naše književne baštine na orijentalnim jezicima bazirano je zasad
isključivo na rukopisnom fondu koji smo naslijedili od naših pređa koji su pisali na tim
jezicima. Stepen istraženosti nekog pisca dobrim dijelom ć e zavisiti i od saču vanog
broja rukopisa tog pisca i kataloške obrade tih rukopisa , pa će se dešavati takve
situacije da o nekim pjesnicima ili piscima posredno znamo da su bili veliki i značajni ,
ili da su bili osrednji ili čak minorni, ali mi o njima nećemo moći o dređenije suditi, dok
ne pronađemo i proučimo njihova djela. O nekim našim pjesnicima pisali su mnogi ,
počevši od osmanskih kroničara i bibliografa (tezkireci), pa do evropskih i naših
orijentalista kao J. Hammera, F. Babingera, S. Bašagića, M. Handžića , H .
Šabanovića, O. Mušića i nekih mlađih orijentalista. No ukoliko neki od tih književnih
historičara nije imao pred sobom djelo pisca o kome piše, možemo se pitati s kakvim
pravom je donosio sud o njegovu djelu i koliko se taj sud može održati? Stoga mišljenje
o nekim našim piscima i pjesnicima, vremenom, mora biti revidirano. Tako su neki
pjesnici i pisci čija djela, osim fragmenata , nisu bila poznata ni Bašagiću , ni Handžiću
pa ni Šabanoviću koji se, uzgred budi rečeno , nije ni ·bavio ocjenjivanjem književnih
ostvarenja naših pisaca, nego se zadovoljavao da donese što tačnije biobibliografske
podatke, ili ih ponekad bez kritike prihvatao od Bašagića i Handžića , ostali
neadekvatno ocijenjeni i dugo će vremena proći da se ispravi kriva slika stvorena o
njima. To je po našem mišljenju i ključni problem izučavanja književne baštine
bosansko-hercegovačkih Muslimana. Katalogiziranje rukopisa predstavlja polaznu
tačku u ovom poslu. 1)
Jedan od pjesnika koji su š turo i neadekvatno predstavljeni je sarajevski pjesnik
Fadil-paša Šerifović (1802./03-1882.)2), čiji su rukopisi Divana, zbirke poezije na
1
) Mislimo da se u tom pogledu u posljednje vrijeme ide ubrzan im koraci ma ka ko bi se nadoknadilo

izgubljeno vrijeme. Nakon prvog sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke u Sarajevu (Sarajevo, 1963.) nedavno se pojavio i dru gi sveza k, koji, bez obzira što
sadržava građu iz islamskog prava (fikh), u obrađenim rukopisima ima i dosta književne građe za koju smo
mogli saznati tek iz ovog kataloga. Također je hvale vrijedan poduhvat H ifzije Hasa nde di ća , koji je priredio
Katalog arapskih , turskih i perzijskih rukopisa Arhiva -Hercegovine u Mos taru (Mostar, 1977.), či me je
otvorio puteve proučavanja vrijednih rukopisa iz toga Arhiva.
2) Fadil-paša Šerifović, rođen, prema podacima u Zborniku M. E. K adi ća 1217. ( 1802/ 03.) godine, uz

mlađeg savremen ika Arif Hikmet-bega Rizvanbegovi ća Stočevića je naš n aj z n ačaj n ij i pjesnik na turskom

3" 35
osnovu koje se s pravom i osjećao pjesnikom i po kojoj i treba biti cijenjen i ocijenjen,
ostali nepoznati istraživačima naše kulturne povijesti. To je i osnovni razlog zbog
kojeg Fadil-paši Šerifoviću nije dato adekvatno mjesto u našoj kulturi. Za njegov
Divan Baš agić nije znao, a Handžić i Šabanović, iako su znali da postoji, nisu ga vidjeli
niti proučavali.
Cilj namje, stoga, da u ovom radu damo osnovn·e napomene o rukopisima Divana
ovog našeg pjesnika, dok će pjesme iz Divana biti predstavljene u jednom opsežnije m
radu.
Jedan od dva rukopisa ovog Divana nastao je za vrijeme autorova života i,
očigledno, pod njegovom kontrolom pa ga stoga možemo smatrati miirettep divanom
tj. sređenim, autorizovanim primjerkom Divana. U ovom Divanu su uvrštene pjesme
koje je sam autor želio uvrstiti, a izostavljene su neke pjesme za koje je smatrao da se ne
uklapaju u shemu di vans ke poezije ili ih je smatrao nedovoljno umjetnički vrijednim.
To su, od pjesama za koje pouzdano znamo da ih je spjevao, a nije ih uvrstio u Divan,
Kasida kao odgovor na Zija-pašinu Zafernamu, nekoliko epigrama i kronograma. Nije
isključeno da će se vremenom pronaći još neka pjesma koja je ostala van Divana. Na
ovaj način ovaj rukopis je redigovan, i on predstavlja miirettep divan. Prepisivač mu je
Muhamed Ševki Imamović, Sarajlija. 3)
Da je kojim slučajem izgubljen stariji, autoru savremeni rukopis Divana Fadil-
paše Šerifovića koji je prepisao Muhamed Ševkija Imamović, za njegov detaljan opis
saznali bismo iz Kadićeva prijepisa. Štaviše, Kadić nam je dao opširnije podatke i o
samom prepisivaču Muhamedu Ševkiji koga neki naši historičari spominju kao
Muhamed Sevki Turabi, a Kadić daje njegovo puno ime, ime oca i prezime (u
slaviziranom obliku na ić - Imamović), te mahalu u kojoj je nastanjen. Kako pred
sobom imamo oba ova prijepisa, ukazaćemo na njihove glavne karakteristike.
O prvom, starijem, rukopisu sam prepisivač je na posljednjem li~tu Divana (str.
322) zapisao na arapskom jeziku:
"Qad yasrruna ihtitamu taswidi hada ad- diwani li-Sayyid.
Muhammad Fadil Al-Bosnawi al- 'askari an al-liwai as-suwari aš-šahir bi-Šarif-
zada bi-'awn Allah al-malik al-'aziz al-qawiyy.
Harrarahu al-faqir Muhammad Aš-Šawqi Sarayi fi yawm at-tamini 'ašara min
gumada at-tani li-sanati sittin wa tis'ina wa miatayni wa alfin min higratin man lahu
al-'izzu wa al-magdu wa aš-šaraf". 4 ) ·

jeziku, koji je svoja djela stvarao u XIX stoljeću . Poznat kao nekibulešraf (zastupnik Poslanikovih
potomaka u Bosni i Hercegovini), kadija, muteselim, brigadni general (miri-livai-i askeri), u poznijim
godinama svoga života, potpuno se posvetio mevlevijskom tarikatu i poeziji koja je sva prožeta tasavufskim
idejama. Po dolasku austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zbog nekorektnog stava prema njemu,
iseljava se u Tursku, gdje provodi posljednje dane u iznajmljenom konaku u kvartu Laleli u Istanbulu i
umire 25. novembra 1882. godine.
) Prepisivača- kaligrafa Muhameda Ševkiju Imamovića- Sarajliju spominje H. Kreševljaković u djelu
3

Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, str. 239. Tu stoji umjesto Saraji- Turabi što je sigurno
proisteklo iz čitanja nekog nečitkog rukopisa. I Đoko Mazalić u Leksikonu likovnih umjetnika Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, 1966. str. 141, spominje ovog vrsnog kaligrafa pod istim imenom kao i
Kreševljaković te kaže za njega daje rođen u Sarajevu oko 1820. a umro u istom mjestu 1883. S Balić kaže,
koristeći podatke prethodne dvojice .Muhamed Šawki Turabi, umro 1883., cijenjen kao krasnopisac i
knjigovezac. Prepisao je među ostalim zbirke pjesama Ibrahim Haqqia i Fadil-paše" (Kultura Bošnjaka-
muslimanska komponenta, Wien, 1973., str. 138). Ovome možemo dodati, pored ispravke Turabi u Saraji
(Sarajlija) i to da prepise ovoga kaligrafa sa arapskog i turskog nalazimo u našim rukopisnim knjižnicama i
tu ima djela iz raznih oblasti nauke i lijepe književnosti.
•) .Raduje nas završetak prijepisa ovog Divana od Sejida Muhameda Fadila Bošnjaka, konjaničkog
mirilive, poznatog kao Šerifović, pomoću Allaha, Sjajnog i moćnog vladara. Prepisao ga je siromah

36
 Pored ovih podataka, koje nam daje sam prepisivač, Muhamed Enveri Kadić je
zabilježio da je "kaligraf Imamović Muhamed Ševki Sarajlija, sin hadži Mustafe iz
mahale Armagandži Sinana skupio na jedno mjesto munadžate, na tove, kaside,
rubaije, tarihe, mufrede i kit'e Fadil-paše Šerifovića i pismom ta'liq na 316 strana
prepisao Divan na taj način da je na svakoj strani ispisivao po 19 redova". 5 )
Ovom njegovu opisu možemo dodati još neke pojedinosti. Papir na kome je
Imamović prepisao Divan je žut, pismo izvanredan kaligrafski talik, pisan crnim
mastilom, dok su naslovi i pjesnički mah las (pseudonim) ispisivani crvenim mastilom.
Između pjesama nema nikakvih razmaka ni proreda. Kodeks je uvezan u platneni
povez sa zaštitnim listovima. Hrbat kodeksa je zaštićen kožom. Što se tiče broja strana
Divana, očigledno je Kadić naveo broj strana Divana gdje se završavaju pjesme dok je
ispustio da spomene dodatke koji sadržavaju podatke o Fadil-pašinu pristupu u
derviški red mevlevija, te same podatke o prepisu rukopisa koji se nalaze od 317-322.
strane.
Ovaj prepis Divana je struktuiran po pjesničkim vrstama na način uobičajen u
djelima ove vrste. Na prvom mjestu su munadžati (str. 1-3) potom dolaze na'tovi i
tahmisi na'tova poznatih pjesnika (str. 3-9); slijedi nekoliko medhija i me rsija Hasanu,
Huseinu i Dželaludinu Rumiju (str. 10-16), zatim su uvrštene kaside i ostale pjesme sa
kronogramima čestitanja (str. 17-113), potom nekoliko tahmisa na gazele poznatih
pjesnika, među kojima i nekih naših (Sabit l)žičanin) (str. 113-136). Na strani 137-138
je medhija (pohvalnica) Dželaludinu Rumiju. Slijedeće poglavlje su gazeli
(Gazeliyyat) (str. 143-269); iza ovog poglavlja su katreni (Rubaiyyat) i epigrami
(Muqatta'at) (str. 271-293), a onda kronogrami smrti poznatim osobama (str. 295-
310). Kraj Divana sadržava prijepise diploma Es-sejid Muhamed Fadil-paše Šerifovića
o pristupu u derviški red mevlevija na Gatati u Istanbulu, redoslijed mevlevijskih
halifa i mevlevijske molitve (str. 311-321). Na strani 322 je podatak o prijepisu
rukopisa.
r Jedini primjerak prijepisa Divana od ovog prepisivača- kaligrafa, prema našem
znanju, nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu pod brojem 4520. Otkupljenje za
Orijentalni institut 1954. godine od Adem ef. Karađozovića koji je rukopis dobio ili
kupio prije II svjetskog rata od porodice Fadilpašića iz Sarajeva. Drugi prijepis od
istog kaligrafa, za koji smo našli podatke da se nalazi u mevlevijskoj tekiji na G alati u
Istanbulu, nismo uspjeli pribaviti.
Godine 1327. (23.1 1909. - 12.1 1910.) Muhamed -Enveri-ef. Kadić je prepisao
ovaj kodeks najvjerojatnije iz tog razloga što se spomenuti rukopis nalazio u
privatnom vlasništvu, a on je smatrao da ovo vrijedno djelo, budući nije štampano,
treba da bude pristupačno svima onima koji žele da ~a istražuju paje, kako sam kaže,
"da bi dodao još jedno djelo"islamskoj biblioteci, na "kahlen papiru", koristeći indigo,
istovremeno ispisao 3 primjerka Divana". Da Kadić nije prepisao ovaj Divan posebno i
da nam je nedostupan prepis od Muhameda Ševkije Imamovića, ipak bismo pjesme
Fadil-pašine mogli proučavati na osnovu njihova uvrštavanja u Zbornik. M. E.
Kadića, jer je Kadić u XXVI i XXVII svesku svoga epohalnog djela unio više od
polovice pjesama iz Fadil-pašina Divana. Nekim Fadil-pašinim kronogramima,
spjevanim u spomen događaju koje je prokomentarisao dodao je uz nekrolog Fadil-
paši izbor iz Gazeliyata, Muqatta'ata (epigrama) i Rubiyyata (Katrena).

Muhamed Ševki Sarajlija 18. džumada II godine 1296. (9 . juna 1879.) od selidbe onog kome pripada čast,
slava i ponos".
s) Vid. završetak rukopisa R-92 u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.

37
 Kasnije, 21. ramazana 1342. (28.IV 1924.) uvakufio je jedan primjerak, kroz
indigo prepisanog Divana jer kako kaže: "Beide-i SarayBosna esrafindan Serif-zade
merhum Es-seyyid Muhamed Fadil Paša eser fazi ve kemal olan ve simdiye degin tab
olunmayan isbu Divani mutale'aya ragbet edenler icin beide-i mezburede' Gazi
Husrevbey ki.iti.iphanesinde mahfuz olmak ve andan cikarlamamak sartiyle vakf ve
habs eyledim.
Zamanimizda "Indigo papir" nam eczali kagit vaitasiyla yazildigindan esna-yi
mutaleada ri.izgar ve ri.iti.ibetli hava ve gi.inesin se'ai tesirinden ve suyun yaziya
dokunmasindan vika ye olunmasini mutale'a edenlere ih tar ve tavsiye eylerim. Fi 21.
ramazan sene 1342. Ene-l-fakir Kadi-zađe Muhamed Enveri ibn Sidki Bekir Efendi
ibn Sabit-efendi an beide-i mezkure" 6 )
Pjesme su u ovom Divanu poredane drugim redosljedom. Najprije kao i u
Imamovićevu prijepisu, su munadžati (himnodije), zatim natovi (hvalospjevi
Poslaniku), medhije (hvalospjevi) i mersije (žalopojke) mevlevijskom piru
Dželaludinu Rumiju (str. 1-9). Potom slijede kronogrami koji su poredani po vremenu
nastanka bez obzira da li su to tarihi koji se nalaze u sastavu neke kaside prigodnice
kojom se čestita neki događaj, imenovanje, gradnja i sl, ili su u formi kit' e (epigrama),
mufreda (poetskog distiha), rubaije (katrena). Ovdje su kronološki uvršteni i
kronogrami smrti poznatih ličnosti, izmiješani s ostalim kronogramima. Ovo
poglavlje svih Fadil-pašinih kronograma u Kadićevu prijepisu r.alazi se-na str. 9-78.
Od str. 79-94. su tahmisi (peterci), a od te do 101. str. su kit'e (epigrami). Rubaije
(katreni) su od l O1-106. strane.
Centralno poglavlje svakog divana, pa i ovog Fadil-pašinog - gazeli - pod
naslovom Gazeliyyat, počinje u Kadićevu prijepisu na 107. str. a završava se na 179.
strani, što predstavlja više od jedne trećine pjesama sa oko 5.000 stihova (2.500
bejtova). Ovim poglavljem, ujedno, završava se poetski dio Divana. Potom slijede:
idžazetnama o pristupu u derviški red mevlevija, redosljed mevlevijskih halifa,
molitva (dova) i podaci o prijepisu.
Ovaj rukopis sadrži u prosjeku po 32 retka na jednoj strani. Pisan je rik'om,
uvezan u kartonski povez novijeg datuma. Rukopis pisan olovkom nalazi se u Gazi
H usrevbegovoj biblioteci pod brojem R-92, a primjerak pisan kroz indigo zaveden je u
istoj biblioteci pod brojem R-93. Treću kroz indigo pisanu kopiju, koju spominje
Kadić, do danas nismo uspjeli pronaći, a pošto ne može imati nikakve razlike u
odnosu na ove dvije, osim eventualne bilješke o poklonu ili uvakufljenju, nije je ni
potrebno posebno predstavljati. Ni rukopis R-93 se u odnosu na R-92 ne razlikuje
ničim drugim osim naprijed citiranom bilješkom o uvakufljenju za Gazi-
Husrevbegovu biblioteku, ispisanom na prvoj lijevoj strani rukopisa.
Za razliku od starijeg rukopisa Divana, prepisanog od Imamovića prijepis
Divana od Kadića sadrži još samo dva kron o grama, posvećena podizanju mekteba u
Rogatici i smrti Refik-efendije Hadžiabdića, šejhul-islama, koji se ne nalaze u starijem

) Ovaj dosad neštampan Divan. vrijedno i savršeno djelo umrlog Sejida Muhameda Fadil-p~e
6

Šerifovića, poznatog plemića grada Sarajeva, uvakufio sam u Gazi Husrevbegovu knjižnicu spomenutog
grada pod uvjetom da se u njoj čuva i iz nje ne iznosi, a namijenjen onima koji ga žele izučavati. Posredstvom
papira, poznatog u naše vrijeme kao indigo papir, upućujem i preporučujem onima koji će ga čitati da ga
čuvaju od vlažnog i vjetrovitog vremena, od utjecaja sunčevih zraka i od vode. 21. ramazana 1342. (28.1V
1924.).

Siromah, Muhamed Enverija Kadić, sin Sidki Bekir-efendije, sina Sabit-efendije iz spomenutog
grada".
Ovo je bilješka o uvakufljenju iz R-93 Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu.

38
rukopisu. Njih je Kadić pronašao zabilježene na spomenicima na kojima su ispisani i
unio ih u Divan.
Ni jedan rukopis ne sadrži Fadil-pašinu kasidu spjevanu kao odgovor na Zija-
pašinu Zafernamu, iako je ova pjesma bila poznata Kadiću i on ju je unio u s.voj
Zbornik. Kadić je nije unio najvjerojatnije iz tog razloga što je smatrao da joj tu nije
mjesto, obzirom da ju je i sam autor u mtirettep divanu ispustio.
Oba rukopisa divana su prepisana čitko , onaj Imamovićev čak kaligrafski lijepo,
korektno i gotovo bez grešaka.

SUMMARY

The asu thor of this paper points out the need for registering and cataloging the
contents of manuscript collections in Yugoslavia. He consideres this to be the
prerequisite for the study of Muslim cultural heritage written in Turkish, Arasbic or
Persian. The lack of complete and asccurate information about literary works of
Muslims from Bosnia and Herzegovina was the reason why some of the researches
made serious errors in thast field. Thus, the life and literary work of Fadil-pasha
Šerifovi ch was not represented adequately for a long time and three transcripts of his
Divan were not known to Safvetbey Basagich (Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj
književnosti, Sarajevo 1912), Mehmed Handžić (Književni rad bosansko
hercegovačkih Muslimana Sarajevo, 1933) and to Hazim Šabanovich (Književnost
Muslimana Bosne i Hercegovine na orijentalnim jezicima Sarajevo, 1973). So, their
opinion about this outstanding man of Bosnian Muslim culture of the XIX th century
was established on lacking and incomplete data. Studying the poetica! work ofFadil-
pasha, the author of this work evaluates his poetry as an outstandinyne.
The copysts of these two manuscrpipts (third one is only a copy of the first) are
Muhamed Shefki Imamovich ( 1820-1883) calligrapher and bookbinder from Sarajevo
and Muhamed Enver .Kadich (1855-1931) chronicler from Sasrajevo, poet in Turkish
languasge, copyst and bibliographer. In Kadich's anthology (Tarih-i Enveri) vol.
XXVI and XXVII in Gazi Husrevbey's library in Sarajevo are besides this Kakich's
copy of Fadil-pasha's Divan included many other Fadil-pasha's poems.

39
li/
l
l
 Mehmed Mujezinović

NEKOLIKO KRONOGRAMA I ZAPISA NA OBJEKTIMA

GAZI HUSREVBEGOVA VAKUFA U SARAJEVU
Kod pokretanja edicije "Anali Gazi Husrevbegove biblioteke" prvenstveno se
imalo u vidu prezentiranje naučnoj javnosti bogate građe ili pak radova nastalih na
osnovu podataka iz ove biblioteke, zatim institucija vezanih za Gazi Husrevbega.
Autor ovih redaka je, držeći se toga principa, objavio u proteklih šest knjiga AnaJa
nekoliko sitnijih priloga, vezanih kako za Gazi Husrevbegove objekte ili pak
materijale koje pruža ova biblioteka})
U knjizi 11-111 AnaJa doneseni su neobjavljeni natpisi sa Husrevbegovih
građevina, a 'ovaj puta, pored još neobjavljenih kronograma sa građevina, donosimo i
nekoliko zapisa sa pokretnih predmeta koji se nalaze u posjedu Gazi Husrevbegova
vakufa.
U svemu ovaj puta objavljujemo sedam kronograma i zapisa .

(Bez datuma, XVII st.'!)

MUSHAF U GAZI HUSREVBEGOVOJ DŽAMIJI

Ovaj Mushaf, veličine 32 x 234 cm, pisan krupnijim veoma lijepim neshi pismom,
danas se čuva u Gazi Husrevbegovoj džamiji. Između redaka teksta Mushafa nalazi se
doslovni prevod na turski jezik, a koji prevod je dat sitnije i u kosim redovima.
Međutim prevod nije u cjelini sačuvan, jer s početka nedostaje teksta prevoda do 84.
ajeta (počinje sa riječima: "Tufaduhum vehuve muharremun alejkum"), a na kraju
prevod ide do kraja sure "Ed-Duhan", i od slijedeće sure "El-Džasiye" napisan je samo
naslov. Dakle, na kraju nedostaje više od pet džuzova.

I) To su slijedeći prilozi : Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, knj . J, 1972.
str. 91-96; Neobjavljeni natpisi sa Gazi Husrevbegovih građevina u Sarajevu, knj . ll-Ill, 1974, str. 185-193;
Nekoliko rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, knj. IV, 1976, str. 21-33;
Biblioteka Mehmed Razi Velihodžića , šejha i muderisa Husrevbegova hanikaha u Sarajevu, knj . V-VJ ,
1978, str. 65-83 i Tri stara orijentalna rukopisa u jugoslavenskim zbirkama, prepisani u Iraku, knj . V-VI, str.
205-217.

41
/l

Mushaf kojeg obrađujemo nema datuma prepisa niti imena prepisivača, ali po
vrsti papira, načinu pisanja i drugim okolnostima mogli bismo rukopis datirati u XVII
sto ljeće .

Rukopis je smješten u posebne rahle,2) a korice njegove su pričvršćene za rahle

kovanim klincima sa velikim glavama .
Ovom prilikom bi u č inili još jednu napomenu. Naime, kod nas je sačuvano
nekoliko rukopisa sa interlinearnim prevodom Mushafa na turski jezik, pa bi ove
rukopise trebalo usporediti i detaljnije izučiti, jer među njima možda ima i prevoda
naših ljudi.

1145 = 1732/33
RUKOPIS MUSHAFA U GAZI HUSREVBEGOVOJ DŽAMIJI

U Begovoj džamiji, na ć ursu do mihraba , i danas se čuva jedan primjerak

Mushafa , veličine 39 x 25 cm , pisan na debljem kvalitetnom papiru žućkaste boje, a
čije stranice su obrubljene jednom debljom zlatnom i tri tanke crne linije. Rukopis
krupa n i veoma ispisan. Njegove korice su u kožnom povezu pričvršćene za posebne
rahle.
Rukopis je prepis bosnabrodskog kadije iz 1723/33 godine, kako se to vidi i iz
slijedeće
odulje bilješke na arapskom jeziku, kojom on ujedno vakufi ovaj primjerak
za Begovu džamiju.
Bilješka u prevodu glasi:
., O Bože, koji brišeš (praštaš) grijehe svojih robova u času kada ovi čine dobra djela,
kako si to i objavio svome robu (Muhamedu): .,Zaista dobra djela brišu ružna" (Kur' an
XL 114), neka je na Njega (Muhameda) najbolji sa/avat i najsavršeniji pozdrav, a ne kaje
sa/avat i na njegovo društvo (ashabe), koji su odlikovani visokim stepenima. Bože, primi
moje uvakujljenje ovog Mushafa Časnog za dušu dobrotvora, preko mutevelije, a koji
dobrotvor je poznat u Bosni pod imenom Husrevbeg, pa je na glasu i njegov istoimeni
vakuf (Ovo vakufim) nadajući se zadovoljstvu Božijem i šefaatu (zagovorništvu)
Muhameda- neka je na njeg Božji sa/avat- .,onoga dana kada čovjefw neće koristi d
njegov imetak niti njegov porod, osim ko pred Allaha dođe čista srca" (Kur' an, XXVI, 88-
89), (vakufim) na način i uz uvjete kako se to i čini u skladu sa lijepim običajima
dobrotvora (vakifa, a to je da se M ushaj čuva u džamiji spomenutog Emira, da se ne smije
prodati, niti založiti i tome slično, a što bi moglo dovesti do njegova propadanja ili
oštećenja, pa ko ove uvjete izmijeni on je griješnik i neka je na takvog prokletstvo Božije i
svih stvorenja - meleka, džina i svih ljudi.
Prepisao siromah Muhamed Bošnjak, privremeni kadija u Bosna Brodu (Zenici),
godine hiljadu stotinu četrdeset i pete po Hidžri (ili 1732133) Onoga kojem pripada svaka
čast i moć i neka je spas i blagoslov na Onog nakon kojeg više pejgambera nema."

Iz bilješke se, prema tome, razumije da je prepisivač i vakif ista osoba.

Rukopis je potreban intervenciji konzervatora.

2) Rahle su stalak od drveta kod kojeg se dvije daske uklještaju poput makaza, a stalak služi za
stavljanje na njeg knjige , najčešće Mushafa, u svrhu učenja - čitanja .

42
 Redžeb 1198 =maj 1784.
RUKOPIS MUSHAFA U HUSREVBEGOVU TURBETU

U turbetu dobrotvora Husrevbega nalazi se jedan Mushaf, ve će g formata ,

veličine 35 x 50 cm, pisan krupnim i krasnim neshi pismom. Prve dvije stranice su
bogato ukrašene arabeskama u više boja medu kojim prevladava zlatna i plava. Ostale
stranice su obrubljene sa po jednom širom zlatnom i tri tanke crne linije. Svaka
stranica ima samo po jedanaest krupno pisanih redaka.
Rukopis je djelo veoma vješta kaligrafa, a za kojeg se i u zapisu kaže da je
stručnjak (ari0. 3) Spomenuti Kaligraf je Muhamed Filibevi (iz Plovdiva), a njegov
učitelj Mir Husejin Sadik, kako se vidi i iz prevoda slijedeće bilješke na kraju Mushafa:

.,Pisao slabašni katib Muhamed, poznati stručnjak Filibevi Muhamed, učenik Mir
Husejina Sadika Filibevi, neka mu kao i njegovim roditeljima Allah oprosti (grijehe) kao i
onima koji budu gledali i čitali ovaj Mushaf Amin! Pisanje dovršeno u ponedjeljak
mjeseca redžeba godine hiljadu stotinu devedeset i osme." (Maj, 1784).
Rukopis je u dobrom stanju.
Kreševljaković spominje da je ovaj Mushaf otkupljen iza 1862. godine od žene
Ahmed-bega Hisarića, a koja je ovaj Mushaf donijela sa sobom iz Užica kada se ovdje
(u Sarajevu) nastanila kao muhadžir. Vidi H. Kreševljaković, Mezari i turbeta oko
Begove džamije, Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice, Sarajevo 1932,
str. 38 i 39.

1208= 1794195
MUSHAF U HUSREVBEGOVOM TURBETU

Osim Mushafa kaligrafa Filibevije, kojeg smo ovdje obradili, u Husrevbegovom

turbetu se nalazi još jedan Mushaf sa zapisom njegova prepisivača, iz 1208. h. godine,
alije ovaj manjih dimenzija i sasvim jednostavne i skromne obrade. Prepisao gaje neki
Ibrahim, sin Omerqv, kako se vidi iz prevoda slijedeće kraće bilješke na arapskom
jeziku, a glasi:
"Pisanje ove časne i blagoslovljene Hatme je dovršeno rukom slabašnog roba
Ibrahima, sina Omerova, kojem je potrebna milost Allaha kao i njegovim roditeljima i
njegovom učitelju i svima vjernicima, Amin! Godina 1208. " (1793/94).
Pismo sasvim jednostavno i primjerak bez ikakvih ukrasa.
Kako je ovaj rukopis dospio u Husrevbegovo turbe nije nam poznato.
I pored spomenuta dva u istom turbetu se nalazi još jedan rukopis Mushafa, ali
ovaj nema ni zapisa prepisivača niti godine prepisa (sudeći po papiru rukopis je iz XIX
st.). I ovaj primjerak je sasvim jednostavan bez ikakvih ukrasa, pismo obični nesh.

U Gazi Husrevbegovom turbetu postoji danas i jedna novija i skromnija zbirka

štampanih primjeraka Mushafa, a koji su primjerci pokloni raznih stranih delegacija i

. 3) ~eko je Kreš~vlja~oviću spomenutu riječ .arir = poznat, stručan, preveo sa vlastitim imenom
Anf, što mJe tačno,Jer Je kahgrafu kako vidimo ime Muhamed Filibevi. H. Kreševljaković Spomenica Gazi
Husrevbegove četiristogodi!njice, 1932, str. 38. '

43
pojedinaca, koji su prilikom svoje posjete te primjerke, sa posvetom, darovali
Husrevbegovoj džamiji. To su zapravo reprezentativna izdanja u veoma luksuznoj
opremi i predstavljaju lijepe i veoma vrijedne primjerke Mushafa.

Kada je već spomenuta i zbirka štampanih izdanja Mushafa, ovdje bi učinili i

jednu napomenu, zapravo sugestiju. Naime, u mnogim džamijama kako u Sarajevu
tako i u unutrašnjosti , a i kod pojedinih porodica, nalaze se ranija izdanja štampanih
Mushafa, od kojih su neki i stari. Ako imamo u vidu da su u Bosnu i Hercegovinu,
prije nego li je Islamska zajednica BiH počela sa izdavanjem svojih Mushafa, uvoženi i
dopremani Mushafi iz raznih krajeva svijeta, a naročito iz Carigrada, to bi zbirka tih
raznih izdanja predstavljala zanimljivu kolekciju. Takav poduhvat bi se rnogao
ostvariti u sklopu osnivanja Islamskog muzeja, na koji bi način se mnogi vrijedni
primjerci sačuvali od propadanja.

Ramazan 1281 = 28.1- 27.111865.

KRONOGRAM O USTROJSTVU NIZAMSKE VOJSKE U BOSNI

Poznato je da je sultan Abdul-Aziz (1830-1876) za svoje vladavine osmanskim

carstvom (1861-1876), između ostalog, godine 1864. zaveo u Bosni nizarnsku
regrutaciju, na bazi opće vojne dužnosti, a proveo je i druge brojne reforrne, 4 ) a o
kojem događaju upravo govori ijedan kronograrn, ispisan na debljem papiru (veličine
55 x 84 crn), koji je urarnljen i ustakljen i danas se čuva u posjedu Uprave
H usrevbegova vakufa. Kronograrn je ispisan krasnim tal ik pismom, a između redaka
su smješteni crteži raznih cvjetića, pa tako cijeli kronograrn privlači oči gledaoca i
predstavlja veoma lijep ornarnenat.
Tekst kronograrna u prevodu sa turskog jezika glasi:
" On (Allah) je Moćan/" 5 )

"Privrtenik istine, veliki sultan, pobjedonosni v/astodrtac

To jest Abdul-Aziz Han, padišah vlasti i vjere
Vladavina i carstvo su obnovljeni tvojim dolaskom
Jer si odmah učvrstio vladavinu i po/ota} sultana
On je najprije carstvo zaštitio od nereda
A zatim je uredio vojsku, taj Šah odabrani
Sve to nije moguće kazati u dvije riječi
Jer bi prikaz njegovih djela zahtijevao stotine komentara
Posebno je spomenuti ukidanje nedje/otvornih organa uprave
A u cijelom carstvu je novcu dao zlatnu podlogu
Rodove pomorske, kopnene i tobdtijske vojske
Doveo je u novi red uz veliko zalaganje, taj Šah
I za kraće vrijeme učinio je mnogo velikih djela
Pa su tako zapanjeni ostali oni koji ne vide daleko.

Jedan stih još nepreveden.

4) Enciklopedija Leksikografskog zavoda sv. I; str. 5-6 .

.5) . Ova in vokacija smješt~na iznad stihova u polumjesecu, a čije značenje je: . Allah je moćan " , ujedno
aludua 1 na sultana Abdul-Az1za.

44
 Jedno od njegovih je djela i ustrojstvo bosanske vojske
A kod čijeg popisa natjecahu se junaci jedan za drugim
Kada je fermanom ustrojavana bosanska vojska
Pod carskom zastavom bijaše ovaj sićušni rob kao valija Bosne
To je sreća stajati na usluzi carskoj
Neka mu život i sreću u svim djelima poveća moćni Stvoritelj
I neka u budućnosti postigne veće uspjehe nego li u prošlosti
Neka mu se trajno u svim djelima ispune želje njegove
Robče Osman riječima izreče kronogram
I sa poniznošću stavi čelo svoje na prag njegov
Sa oduzimanjem jedan odmah se sroči kronogram:
U Bosni je ustrojio asker taj sultan vjere."

Ispod teksta kronograma je u dva mala kružića ispisan sasvim sitno tekst na
perzijskom jeziku, a u prevodu glasi:
"Pisao crnim perom ovaj primjerak A bas Ali, časnog mjeseca ramazana 1281."
(28.1- 27.11 1865). Zbrajanjem brojne vrijednosti slova posljednjeg stiha dobivamo
zbir 1282, od čega treba oduzeti l - na što aludira i autor - da bismo dobili
hidžretsku 1281. godinu.
Iz predzadnjeg stiha ovog oduljeg kronograma, koji sadrži 30 distihona, vidimo
da je njegov autor- pjesnik Osman. U kontekstu stihova on govori da se tada nalazio
na položaju valije u Bosni, paje, prema tome, autor ovog kronograma Topal0sman-
paša.6)

1311 = 1893
KRONOGRAM O OBNOVI ŠADRV ANA
U DVORIŠTU GAZI HUSREVBEGOVE DŽAMIJE

Pri vrhu bazena na samoj čašci šadrvana, u dvorištu Husrevbegove džamije,

nalazi se u tri elipsasta polja ispisan talik pismom natpis u prozi na arapskom jeziku.
Slova su udubljena. Natpis govori o podizanju današnjeg šadrvana, a u prevodu glasi:
"Qvaj bazen je podignut u vrijeme uprave mutevelije Mir Muhamed Behdžeta-bega,
godine 1311." (1893).
Prema tome, iz prednjeg tariba vidimo da je današnji šadrvan podignut 1893.
godine/) a na mjestu kojeg ranije stajaše šadrvan drugog oblika. Taj je bio sagrađen

6) Topal Osman-pa§a imenovanje bosanskim namjesnikom 23. januara 1861. g. i na tom položaju, s
iednim malim prekidom, ostaje do 25. maja 1869. g. Rođen je u jednom selu kraj Smirne, od oca Hadži
Serifa-age. Bio je pomorski oficir, a pored ostalih dužnosti bio je i beogradski muhafiz. Umro je u Carigradu
25. jula 1874. g. Topal Osman-pa§a je bio veliki pobornik provođenja reformi u Turskoj. Inače njegovi
biografi govore da je dosta dobra učinio . U Bosni je uz pomoć seraskera Dževdet-pa§e organizirao
nizamsku vojsku. O Osman-pa§i kao pjesniku nismo na§li inače podataka. O Osman-pa§i vid. : Koetschet,
Osman Pascha Zur Kunde der Balkanhalbinsel. Herausgegeben von dr Carl Patsch, Hefte 9, Sarajevo 1909;
Sidžili Osmani, III, str. 29; H . Kreševljaković , Dževdet-pa§ina pisma o Bosni, 1932, str. 3; Vl. Skarić ,
Sarajevo od najstarijih vremena do 1878, Sarajevo 1937, str. 222-223.

7) Za današnji šadrvan (bazen) Truhelka piše: . Ovaj šadrvanjedvanaesterouglast, a načinjen je 1893,

od bijelog zrnastog vapnenca dobavljena sa otoka Brača . Taj šadrvan, kažu, da je vjerna kopija jednom
originalu koji se nalazi u Brusi u Vlu-džamiji". U mogućnosti smo da ovdje donesemo i fotos toga šadrvana
iz Ulu džamije, iz koje se vidi da je naš šadrvan zaista kopija spomenutog. Dr Ćiro Truhelka, Gazi
Husrevbeg, njegov živog i njegovo doba, GZM 1912, str. 166-167. Isti Truhelkin rad o šadrvanu prenesen je i
u Spomenicu Gazi Husrevbegove četiristogodišnjica, Sarajevo 1932, str. 43-43.

45
 od bosanske miljevine, okrugao, visine do l i po metar, a u promjeru je imao 4 m. Na
njemu je stajala željetna rešetka u obliku kupole . Na tom šadrvanuje bilo 16 češama, a
pod svakom bijaše po jedan kubus.
Na ovaj stari šadrvan odnosi se svakako i bilješka sarajevskog ljetopisca
Bašeskije , koji bilježi:
.. Ove 1186 (1772173) godine pokriven je olovom šadrvan u dvorištu Husrevbegove
džamije u koju svrhu je utrošeno preko hiljadu groša".8 ) Iz ove Bašeskijine bilješke daje
se shvatiti da je i raniji šadrvan bio natkriven.

1314=) 1896197
ZAPISI NA ČIRACIMA U BEGOVOJ DŽAMIJI

U Gazi Husrevbegovoj džamiji, ispred mihraba, nalaze se četiri bakrena

pozlaćena velika čiraka , 9 ) vanredno lijepo ornamentisana, sva četiri približno istih
dimenzija (vis. l m i promjera u podnožju 60, a pri vrhu 30 cm) sa tekstualno i
dimenzijama jednakim zapisima (12 x 7 cm) o njihovoj izradi, a iz kojih se zapisa vidi
da ih je ukrasio (kalemio) sarajevski majstor kazandžija Bektić. Zapisi glase:
.. Vakuf Gazi Husrevbegov. Rad majstora (uste) Saliha Bektića. Godina
1314. "(1896/97). 10 )
Napomenuti nam je da su čiraci u Begovoj džamiji rađeni u doba uprave
mutevelije ovog vakufa Mehmed Behdžet-bega, a i šadrvan je obnovljen u njegovo
vrijeme, kako to izričito stoji u pređašnjem kronogramu na samom šadrvanu, a što je
urađeno 1893. godine. Kreševljaković navodi daje u doba ovog mutevelije sagrađena
još i moderna zgrada Husrevbegova mekteba i jedna kuća za izdavanje pod kiriju na
l' mjestu nekadašnjeg Đulova hana.
Mehmed Behdžet-beg je rođen u Sarajevu 21. aprila 1858. g., a bio je mutevelija
l Gazina vakufa od 3. februara 1887. do 1901. godine, kada se je odrekao ove službe.
Umro je 24. jula 1920. godine u Sarajevu.

8) Bašeskija, Ljetopis, Sarajevo 1968, str. 157.

9) Čira k, perz. = Ci rag, ima više značenja, a ovdje znači svijećnjak, odnosno stalak na kome svijeće
stoje . Na ovaj č irak bi se stavljala lojanica Sl\ fitiljom, vis. 1-2 m i debljine 10-15 cm. Svijeća je obložena
kartonom ili mukavom , pa su ovi svijećnjaci poznati i kao mukave, a karton bi se s polja ukrasio
ornamentima. Danas su, razumljivo , kroz ove svijećnjake provedene električne sijalice. U pojedinim
vakufnamama ove svijećnjake nazivaju i šeme'dan, pa su oni ponegdje poznati pod tim imenom, a i ta riječ
znači mjesto gdje se stavlja osvjetljenje.

lO) Kreševljaković za Bektića kaže da je bio .osobit majstor u izgrađivanju buhurdara (kadionica).
Mnogo je radio za Osman-pašu (o Topal Osman-paši vidi ovdje str. , bilj. ), a iza okupacije za Otta
pl. Szentgyorgiya". Tim povodom Kreševljaković navodi kako je francuski konzul donio na dar Topal
Osman-paši nekakvu zdjelu od porcelana, na čijem je vrhu bila izrađena (na poklopcu) ptica, pa se time
spomenuti konzul mnogo hvalio Osman-paši sa francuskim proizvodima. Osman-paša je, poznajući
Bektića , rekao konzul u da bi se nešto slično moglo napraviti i ovdje u Sarajevu, pa je pozvao Bektića ,
pokazao mu zdjelu i zatražio da i on nešto slično napravi. Kada je Bektić za desetak dana donio paši svoj
proizvod obojica (i paša i konzul) divili su se rukotvorini, djelu jednog .zatucanog" Bošnjaka, čije je djelo
bilo ljepše od francuskog fabrika ta. Ali, nastavlja Kreševljaković : .Bektić je bio rođeni umjetnik". Vidi H .
Kreševljaković, Esnafi i obrti u starom Sarajevu, Sarajevo 1958 , str. 103-104.

46
 Jedna stranica Mushafa sa interlinearnim turskim prevodom .

Posljednje dvije stranice Mushafa kadije Muhameda Bošnjaka, iz 1732/33 g. sa

zapisom o prepisu i uvakufljenju.

47
 ~
::- -· ~ !,J
'}
'i j /.·
.
)
- #
/ ,. .JI )
l.
<> ,

Prve dvije ukrašene stranice rukopisa kaligrafa Filibevije.

48
Posljednji list rukopisa Mushafa Filibevije

49
 'l
l

l
i
il

Kronogram o uspostavljanju nizama u Bosni 1864. godine.

50
 Kopija natpisa sa šadrvana u Begovoj džamiji iz 1893. godine.

4" 51
ll

Sa drvan u dvorištu Beg ove džamije u

Sarajevu

Šadrvan u unutrašnjosti Ulu-džamije u Brusi.

52
 Postolje čiraka u Begovoj džamiji sa imenom majstora i datumom izrade,
1896. godina.

53
 Čirak u Begovoj džamiji. Rad majstora Bektića.

54
 SUMMARY
SOME INSCRIPTIONS AND WRITINGS ON OBJECTS
BELONGING TO HUSREFBEY'S WAQF IN SARAJEVO

In this short article some inscriptions and writings on Gazi Husrefbey's buildings
and objects in possession of this wagl? are pres~nted.these are the following seven
inscriptions:
- Mushaf with interlinear turkish translation, from the XVII-th century.
- Mushaf with the writing written by the transcriber, the waqif at the same time, qadi
in Bosanski Brod, Muhamed Bošnjak, from the year 1145 (1732/33).
-The writing on mushaf transcribed byFilibeli Muhamed in the year 1198 (1783/84).
-The writing on mushaf transcribed by Ibrahim, Omer's son in 1208 (1793/94).
-The chronogram concerning the establishing of nizam in Bosnia in 1281 (1864).
-The chronogram about the building of the Shadrwan (the fountain) in the courtyard
of the Husrefbey's Mosque, in the year 1311 (1893) and
-The writings on candlesticks in the same Mosque, made in 1314 = 1896.

55
\

Kasim Dobrača

ORIJENTALNI MEDICINSKI RUKOPISI

U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI*

U Gazi Husrevbegovu biblioteku ubrzo po njenom osnutku 1537. godine, i

kasnije, dospjelo je dosta knjiga sa područja raznih nauka. Među djelima koja
obrađuju raznovrstan naučni materijal nalazi se lijep broj djela iz medicinske
literature na arapskom, turskom i perzijskom jeziku. To je zapravo dio ogromne
orijentalne medicinske literature, koja je nastala i razvijala se u krugu islamske kulture
na Srednjem i Bliskom istoku.
Procvat medicinske nauke i njene literature u tom krugu nalazi svoje korijene u
mnogim islamskim zasadama i propisima. Po islamu je čuvanje zdravlja dužnost
svakom čovjeku, a dosljedno tome zabranjuje mu se sve ono, što bi ugrozilo ili oš tetilo
njegovo zdravlje. U tom smislu značajni su islamski propisi o čistoći, o odstranjivanju
nečistoće, o zabrani upotrebe alkohola itd. Poznato je i to daje Muhamed (a.s.) sam
uzimao lijekove po savjetu ljekara, kad mu je to bilo potrebno, a upućivao je i svoje
sljedbenik_~ da to čine. Značajne su u tom pogledu njegove riječi: "Za svaku bolest ima i
lijek, pa ako se pronađe i pogodi pravi lijek jedne bolesti, ona će- Božijom pomoći­
biti izliječena". U drugoj verziji ove izreke kaže se još: "-::. izuzev starosti !_smrti".
"Bog nije dao ni jednu bolest, a da za istu nije dao i lijek, što znaju oni koji su
znani i učeni, a ne znaju neznalice."
Nekoliko pustinjskih Arapa (nomada) dođoše jednom prilikom i zapitaše
Muhameda (a.s.): "Možemo li i smijemo li (po islamu) uzimati lijekove i liječiti se od
bolesti?" - "Da, ljudi Božiji, - reče im on, - liječite se, jer je Bog za svaku bolest dao i
lijek!"

*) U Sarajevu je od l. do 3. oktobra 1970. godine održan Prvi kongres za istoriju zdravstve-

ne kulture Jugoslavije. Medu ostalim referatima na tom kongresu održao je i prof. Kasim Dobra-
ča referat pod naslovom : »Orijentalni rukopisi s područja medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu«. Kraći izvod iz tog referata štampan je u Zborniku radova
toga kongresa, iste godine u Beogradu. Dobračin referat je štampan na stranama 319-323. U ovoj
prilici donosi se cjelokupan ovaj referat s tom razlikom, što su rukopisi iz veterine izostavljeni, jer
su oni obuhvaćeni u drugom radu, koji se donosi u ovom svesku AnaJa.

57
 Jednom drugom prilikom upita jedan čovjek Muhameda (a.s.f Šta veliš za ove
lijekove, kojima se mi liječimo i za ovo čuvanje (preventiva i predodbrana), čime se
čuvamo od bolesti, da li to može odbiti i izmijeniti Allahovu sudbinu i određenje(ako
nam je suđeno, da će nas bolest po~oditi)?" - "Pa i to liječenje i čuvanje od bolesti je
Božije određenje i sudbina čovjeku! -reče Muhamed (a.s.).
Kao što čitav knjižni fond Gazi Husrevbegove biblioteke, tako i medicinska
literatura u njoj služila je i koristila se za potrebe naše sredine i naših ljudi. Oni su
zapravo u proteklih 4-5 stoljeća donosili i pribavljati svakojake knjige iz raznih
naučnih centara islamskog svijeta, studirali ih i njima se koristili u svom životu i radu .
Mnoge od ovih knjiga što ih sad imamo, prepisivali su oni sami.
Usljed raznih okolnosti, npr. ratnih nepogoda i požara, mnoge su stare knjige u
prošlosti stradale i nestale. Dosta ih se ipak spasilo i ostalo. Među onima koje su ostale
i sačuvale se nalazi se izvjestan broj vrijednih medicinskih rukopisa. Neki od njih su,
koliko sad znamo, rijetki ili jedinstveni u svijetu. Mislimo da je od interesa da ovdje
damo bar kraći opis ovih rukopisa.

"POSLAN/KOVA MEDICINA"
(at- Tibb an-nabawi)

Vjerovatno, otkako postoji čovjek na zemlji, postoji i borba za očuvanje ljudskog

zdravlja od raznih bolesti. Svaka ljudska zajednica imala je neku, bar i najprimitivniju
medicinu, kojom se služila. Prva muslimanska zajednica, još za vrijeme Muhameda,
služila se uglavnom arapskom narodnom medicinom i njenim iskustvom. Sam
Muhamed uzimao je, kako smo napomenuli, razne lijekove, konzultovao liječnike i
svojim prijateljima preporučivao liječenje i neke lijekove. Sve što je on uzimao kao
lijek, što je preporučivao prijateljima ili što je odobrio kao korisno za liječenje, -
sabrali su kasnije njegovi bio grafi i islamski liječnici u zasebno poglavlje, kome su dali
naziv: "At-tibb an-nabawi"- "Poslanikova medicina". To je kasnije postalo samo jedno
poglavlje, jedna grana u općoj islamskoj medicini. Muhamed je, bez sumnje, dao
primjer i podstrek, na osnovu čega se kasnije u islamskom svijetu medicina razvila u
pravu medicinsku nauku, koja je imala svoje čuvene škole, svoje velike ljekare i učitelje
medicine, te svoje čuvene bolnice. U tu staru arapsku ili islamsku medicinu ugrađena
su naučna medicinska dostignuća i tekovine starih naroda, naročito Grka i Indijaca.
U našoj biblioteci ima rukopisa, kako iz područja opće islamske medicine,, tako i
rukopisa koji se odnose, uglavnom , samo na ovo njeno prvo, osnovno poglavlje "At-
tibb an-nabawi" -"Poslanikova medicina".

l . AL-QANUN FI'T-TIBB, L. 160: 21 x 15.-3945,2

Kanun, poznato medicinsko djelo, što ga je napisao Abu Ali al-Husain
b.' Abdullah Ibn Sina (Avicenna), umro 428/1037. Kao što je poznato, pisac je u ovom
svom djelu pokušao sistematski i logično srediti cjelokupnu medicinsku nauku. Djelo
je, uz to, pisano vanredno lijepim i jasnim arapskim jezikom. Njegov ogromni značaj u
medicinskoj nauci Srednjeg vijeka uopće, kao i njegova uloga i uticaj u izučavanju
medicinske nauke kroz pet vijekova te istorijske epohe, poznati su u povijesti medicine
naročito ljekarima, pa zato mi ovom prilikom ne želimo i nemamo šta o tome govoriti.
(Vidi o tome Predgovor, što ga je napisao dr Hamdija Karamehmedović, prevodu
djela Mugaz ai-Qanun .od Ibn an-Nafisa,- Sarajevo 1961). Da napomenemo ovdje
samo to, da Ibn Sina, pored klasičnih izvora grčkih (Galena, Hipokrata i Aristotela),

58
često navodi arapskog filozofa i pisca brojnih djela i rasprava s područja medicine, ai-
Kindi-ju (Ya'qub b. !shaq al-Kindi, umro 269/873 .).
Naš rukopis je nepotpun s početka, - jer je njegov prvi dio otkinut i izgubljen .
Početak je ovdje: "Sedmi fenn (poglavlje), o ukrasima (na ljudskom tijelu), članak
prvi, o kosi."
Na kraju je bilješka prepisivača, u kojoj kaže, da je dovršio prepis Qanuna.
Prepisao, veoma lijepim rukopisom, 'Abdurezzaq b. Nasiruddin al-Misri
(Egipćanin), u XVI ili XVII stoljeću.
Iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru.

2. ZEHIREI HAREZM-ŠAHI 165

Djelo s područja medicine, na perzijskom jeziku. To je, zapravo, dosta opširan

udžbenik, koji je prvobitno bio raspoređen u više svezaka. Naš rukopis sadrži samo
drugu polovinu toga djela, kako je to zabilježeno u samom naslovu. Napisao Isma'il b.
al-Hasan b. Muhammad b. Ahmad al-Huseini al-Čargani, umro 53111136.
Kaže se, da je ovo djelo oživjelo i unaprijedilo nauku medicine u to doba na
Istoku, - jer je ista bila stagnirala i počela zamirati u nekim krajevima i školama
islamskog svijeta. Djelo je posvećeno sultanu perzijske pokrajine Harizm, 'Ala 'uddin
Muhammed Harizm-šahu. Pisac slovi kao veliki učenjak i čuven ljekar svoga vremena,
koji je pronašao i sastavio mnoge nove lijekove.
Naš prepis njegova djela· potječe, vjerovatno, iz XIV ili XV stoljeća (n.e.), a
donesen je u Gazi Husrevbegovu biblioteku iz Travnika, iz biblioteke Elči Ibrahim-
pašine medrese.
Držimo, sudeći po rukopisu i papiru, da je ovo jedan od najstarijih rukopisa ovog
djela u svijetu. Tačan datum, ime prepisivača i mjesto prepisa nisu nam poznati,jer su
posljednji listovi izgubljeni i dopisani kasnije drugim rukopisom, bez oznake datuma.
L. 152; (sa produženom folijacijom od prvog dijela, tako da je broj prvog lista
ovdje 386); 30 x 23,5. Pismo je sitno, složeno u četrdeset dugih redaka na jednoj
stranici.
Na naslovnoj stranici ima kasnije pisanih bilježaka s područja medicine.
Hadži Halifa I, 824; Pertsh p, 574.

3. ŠARH AL-KULLIYYAT 3864

Rukopis je donesen iz Karađoz-begove biblioteke · u Mostaru.

L. 231 ; 24 X 17.
Komentar medicinskom djelu ai-Kulliyyat. Osnovno djelo (al-Kulliat) napisao je
Ibn Sina (Avicenna), umro u Hemedanu 428/1037. To je, zapravo, dio njegovog
opsežnog i čuvenog djela al-Qanun. Ovaj komentar tomu djelu napisao je Ibrahim b.
'Ali b. Muhammad a-Sulami al-Qutb al-Misri, umro u Nisaburu (u Perziji) 618/1221 .
Pisac komentara na nekim mjestima odstupa od mišljenja i tumačenja Ibn Sina-a,
pozivajući se na druge autoritete u medicini. Djelo je dovršeno 606/1209, a sudeći po
pisanju i papiru, držimo da je i naš rukopis iz tog doba, pa je, dakle, star oko 760
godina, i svakako jedan od najstarijih, ako ne i najstariji rukopis ovog djela u svijetu.

59
ll
4. ZBIRKA , 9.L.254, 31 x 22 3749

l . A t- Ti bb an-nabawi
Kraće djelo o liječenju i lijekovima na osnovu tradicije. Napisao Abu 'Abdullah
Muhammad b. 'Abdul wahid b. Ahmad b. 'Abdurrahman al-Maqdisi, umro 643/1245 .
Rad je rijedak i, kako se vidi, starog datuma.

2.Bugyat a-sa'il
_ Kraće djelo iz područja medicine. To je skraćena prerada (muhtsar) opširnijeg
medicinskog djela al-Masa' il, što ga je napisao Hunain b. Ishaq, umro 260/873. Ovo
njegovo osnovno djelo napisano je za početnike u medicini. Ovu skraćenu preradu
toga djela napisao je Muhammad b. Ibrahim b. Sa'id al-Ansari, umro 749/1348 . Djelo
je rijetko; bibliografski izvori, koji su nam pri ruci, ne navode ga, što znači da im je
nepoznato. Zasnovano je na naučnom posmatranju čovjekove prirode i na fiziološkim
i psihičkim analizama organizma.

3. Ar-Risala ai-Mudahhaba
"Zlatna knjiga" - Kraći rad iz područja medicine, što gaje napisao Abu'l-Hasan
'Ali b. Musa ar-Rida, umro 203/818. Rad je napisan za Halifu Me'muna, i izrađen,
uglavnom, na znanstvenoj osnovi i iskustvima, a mjestimice, tu i tamo, uvuklo se i po
koje sujevjerje. Pisac se mjestimice poziva na stare grčke i indijske ljekare.

4. Risala fi hifz a-sihha

Traktat o higijeni, što ga je napisao gore navedeni pisac Muhammad b. Ibrahim
b. Sa'id al-Ansari. Nakon kraće anatomije ljudskog organizma, govori se o ishrani i
piću, a zatim o raznim medicinskim sredstvima za osvježenje, ublažavanje bolova i
liječenje. U ovom radu ima dosta sujevjerja (naprimjer: "uho"- bol uha prestaje, ako se
privjesi i nosi zub lisice).

5. Nuhba min Kitab al-adwiya

Izbor iz djela Kitab al-adwiya, što ga je napisao Abu Ishaq Ibrahim b.
Muhammad b. Turban Ibn as-Suwaidi, "glavni ljekar" u Damasku, umto 690/1292.
To je prema rukopisu. Inače, bibliografski izvori ne navode dotičnom piscu ni jedno
_dj~lo pod gornjim naslovom. Njegovo djelo o medicini poznato je pod naslovom:
-"Podsjetnik o medicini", U našem rukopisu govori se o raznim lijekovima na
znanstvenoj osnovi, ali tu ima dosta sujevjerja,
6. Bur' u sa' a
Kraći rad o brzom izlječenju nekih bolesti, odnosno o lijekovima koji odmah-
djeluju i uklanjaju bol. Napisao Muhammad b. Zakariya ar-Razi, umro oko 320/932.
Pisac u početku kaže, da je prisustvovao jednom sastanku ljekara, koji se održavao
kod vezira Abu '1-Qasim b. Abdullaha. U razgovoru o raznim pitanjima medicine,
neko je od ljekara rekao, da liječenje svake bolesti zahtijeva duže vrijeme i da se ni
jedna bolest ne može brzo ili odmah izlij~čiti. Na to je pisac iznio mišljenje, da ima
nekih lijekova, koji na neke bolesti odmah djeluju i uklone ih. Na to je vezir od njeg
· tražio, da o tim bolestima i lijekovima koji odmah djeluju, napiše posebno djelo, što je
on ovim i učinio, dajući radu naslov: "Casovito liječenje".

60
 7. Kitab al-firase
Djelo iz područja fiziognomike. Napisao Muhammad b. Abu Talih al-Ansari as-
Sufi ad-Dimišqi, umro 727/1326. U uvodu pisac kaže, da se ovakav rad oslanja na
prirodne nauke i medicinu. Na kraju je poglavlje o raznim znacima i pojavama kod
bolesnika, koji ukazuju na razne vrste bolesti.

8. Al-Manzuma fi t-tibb
Spjev iz medicine, na arapskom jeziku, od nepoznatog pisca. Sadrži upute za neke
lijekove i prilično sujevjerja. Mjestimice se govori o stvarima izvan medicine, kao o
postupku sa tkaninama, da bi postale nezapaljive. Izvori, koji su nam pristupačni , ne
navode ovaj rad, što ukazuje da je rijedak ili posve nepoznat.

9. Magmu' - "Zbirka "

Djelo o nekim kemijskim procesima i njihovoj primjeni u finim zanatima, te o
lijekovima. Napisao 'Abdurrazzaq b. Abu '1-Ferag b. Abu 's-Surur, čija nam je
biografija nepoznata, jer ga izvori, koji su nam dostupni, ne navode. Držimo ipak, da
je on sin jednog starog arapskog ljekara, a to je Abu 'l-Fa rag ' Abdullah (b. Ahmad) at- ·
T abib, umro 435/1043,- koji je mnogo komentarisao grčke klasike. Prema tome, čini
nam se, da je ovaj pisac živio i radio u petom stoljeću po hidžri, odnosno u XI stoljeću
n.e. Ovo njegovo djelo također ne nalazimo u izvorima, koji su nam pristupačni. Pisac
u početku govori o finim zanatima, npr. o proizvodnji i glačanju bisera, bakra itd.
Poslije toga, veći dio rada sadrži uputstva o sastavljanju raznih lijekova. Ima recepata i
za sastav "izvanrednih i dugotrajnih mirodija".
Naslovna strana ove zbirke je obilno ukrašena zlatnom bojom na plavoj podlozi.
U sredini toga ukrasa zabilježeno je rukom prepisivača, da je ova zbirka prepisana za
biblioteku Yašbak b. Meh di al-Maqarr al-Ašraf al-Amir as-Saifi, koji je živio i pisao
prije 880/1475. Prema tome, prepis cijele ove zbirke je iz tog vremena. Prepis je obavio
neki veoma vješt kaligr~f. koji je sve prepisao vanredno lijepim rukopisom.
Rukopis je donesen iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru.

5. ZBIRKA 8 L. 185; 21 x 16 3291

L ISTO kao pod br. 4, l
2.ISTO kao pod br. 4,2
3.ISTO kao pod br. 4,3
4.ISTO kao pod br. 4,4
5.ISTO kao pod br. 4,5
6.ISTO kao pod br. 4,6
7.ISTO kao pod br. 4, 7
8.Fa'ida
Članak ili izvadak iz nekog djela, koji sadrži recepte za liječenje nekoliko bolesti.
Prepis djela pod t. 1-2 u ovoj zbirci potječe iz XVIII stoljeća, dok su ostala djela
prepisana 1261/1845, i to, držimo, kod nas, od nekog našeg prepisivača .

6. TARGAMAT MUFRADAT IBN BA/TAR L. 175, 18 x 13,1 3071

Prevod na turskom jeziku starog arapskog medicinskog djela Mufradat od

čuvenog arapskog ljekara Ibn Baitar-a. To je skraćeni naslov originala. Potpuni

61
ll
l
njegov naziv glasi: Gami mufrada t al-adwiya wa '1-agdiya ("Zbirka prirodnih lijekova
i vrste hrane"). Napisao Diya' uddin 'Abdullah b. Ahmad al-Malaqi, umro 646/1248.
Pisac je rođen u Malagi u Španiji, a živio je i radio na Istoku. U svrhu botaničkih
studija proputovao je Egipat, Malu Aziju i Grčku i postao glavni botaničar u službi
sirijskog vladara al-Kamila u Damasku. Poslije smrti toga vladara došao je u Kairo ,
gdje je bio primljen od egipatskog vladara el-Melika es-Saliha, ali se uskoro opet
vratio u Damask. Bio je čuven botaničari ljekar. Iz medicine je napisao gore navedeno
djelo. U kraćem uvodu kaže, da mu je bio cilj, da u ovom djelu napiše pregled
najobičnijih i najpraktičnijih lijekova, poredanih abecednim redom. Djelo je dosta
opsežno i napisano za praktičnu upotrebu, a sadrži, uglavnom, biljne lijekove.
T o djelo je preveo na turski (staroturski) jezik neki anonimni prevodilac, za emira
(namjesnika) Umur-bega, u prvoj polovini XIV stoljeća, oko godine 1345. h.). Ovaj
naš rukopis predstavlja taj prevod. Na kraju prevoda nalazi se bilješka, pisana rukom
prepisivača , u kojoj se kaže, da je u ovom djelu obrađeno 920 lijekova.
Prepis našeg primjerka rukopisa potječe iz XVI ili XVII stoljeća . Pisanje vještom
rukom i vokalizovan.
V. Brockelmann, G . 1., 492, S. 1. , 896.

7. IHTIYARAT AT-TABARI 2754

L. 76 (+ 14 dodat ih i kasnije prepisan ih iz nekog drugog medicinskog djela); 20.,5

X 15.
Turski prevod perzijskog djela sa područja medicine. Osnovno djelo, na starom
perzijskom ili dvorskom jeziku (tazi), kojim su govorili samo takozvani viši krugovi,
napisao je Isma'il b. Ishaq at-Tabari. Sa tog jezika djelo Je preveo na jezik širokih
perzijskih masa Abu'l-'Abbas Ahmed b. Emin al-'Attar ... at-Tabari, a onda gaje sa
perzijskog preveo na turski jezik nepoznati prevodilac. To je sve prema uvodu ovog
turskog prevoda. Inače , o tom djelu i njegovom piscu, kao i njegovim navedenim
prevodima i prevodi ocima, ne nalazimo spomena u izvorima, koji su nam pristupačni .
Djelo je starog datuma, a tako i njegovi prevodi. Ovaj turski prevod je, vjerovatno, iz
XIII ili XIV stoljeća. Rukopis je na kraju nepotpun, jer su posljednji listovi izgubljeni.
Na početku se govori o načinima ustanovljenja dijagnqze kod bolesnika (pomoću
pulsa -nabd; pomoću mokraće bolesnika u staklenoj zdjeli, promatrajući različite boje
mokraće, koje označavaju bolest; pomoću boje lica itd.). To čini prvi dio rukopisa, što
je raspoređeno na deset kraćih poglavlja. Poslije toga govori se o lijekovima za razne
bolesti.
Rukopis je, vjerovatno, iz XVI stoljeća.
Vakuf porodice Dženetića.

8. AT-T/BB AN-NABAWI. 201; 20 x 15 4238

Djelo o higijeni i nekim lijekovima, zasnovano na tradiciji od Muhameda

("Poslanikova medicina"). Napisao Muhammad b. Abu Bekr Ibn Quyyim al-Gauziye,
umro 751/1350.
Ovakva medicina, zasnovana na Muhamedovoj tradiciji, svakako je najstarija
medicina kod Arapa ·- muslimana. Ona je još davno postala narodna arapska
medicina.
(Kao osnovna i opća pravila u ovakvim djelima navode se Muhamedove izreke u
kojima su date opće pouke iz higijene: - Svakoj bolesti ima lijeka, pa se liječite, ljudi!).
Rukopis je iz godine 1104/1692.

62
 9. RAHNAMEI PADIŠAH/. L. 36; 18 x 13. 2747

Kraće djelo na turskom jeziku o seksualnim pitanjima. To je prevod perzijskog

djela, što ga je napisao Abu'I-Barakat Hoga Nasiruddin at-Tusi , na zahtjev sultana
Abu'I-Muzaffer-hana, sina sultana Kazan-hana- kako se to razumije iz uvoda. Prema
tome, djelo je nastalo u XIV stoljeću (v. Blochet, 72). Gornji i drugi navedeni podaci u
uvodu nisu sigurni. Čini se da je pisac te podatke i neke okolnosti, koje navodi ,
izmislio. Djelo je raspoređeno na osamnaest poglavlja (bab). U prva dva poglavlja
govori se o anatomiji čovjeka i njegovoj higijeni.
Rukopis je do hvaćen vlagom, tako da je pismo znatno oštećeno, pa se teško može
čitati, a mjestimice je nečitljivo .
Prepisao al-Hag Mustafa b. ' Ali b. llyas, 955/1548 .
L. 36; 18 X 13.

10. FA/DA , 2, L. 160, 21 x 15. 3945

Poglavlje o očnim bolestima, i drugo poglavlje, o iskustvu u liječenju nekih bolesti

uopće . To je izvadak iz raznih medicinskih djela na turskom jeziku, kao i iz djela:
Mufredati Halimi, što gaje, vjerovatno, napisao Halimi Amasijevi, umro 882/1477, v.
Mehmed Tahir, Osmanli muellifleri I, 273 ; - Tashil fi 't-tibb, što gaje napisao Hadži
Paša Ajdini, umro poslije 800 H, tj. krajem XIV stoljeća, v. Hadži Halifa, Kešf az-
Zunun I, 408. Knjigovezac je pri uvezivanju razlomio rukopis i među njegova dva
dijela umetnuo 3 i uvezao.
Prepis dovrešen u XVIII ili XIX stoljeću .
Zbirka je donesena iz Karađoz-begove biblioteke u Mostaru.

ll. MUHTASAR FI'T-TIBB, L. 80, 20 x 14,5 1266.

Kraće djelo o liječenju i lijekovima, što gaje napisao Taguddin Ahmad b. Ibrahim
b.· Hidr ai-Ahmadi ai-Kermeyani, sastavljač čuvenog epa Iskendername, umro
815/1412 (v. Bratislava, 336-7). Ime autora u raznim izvorima navedeno je različito,
tako da neki kažu, da mu je pravo ime nepoznato (OM II, 73 ; Babinger, ll). Držimo,
da je ovo ime, što smo ga mi naveli, ispravno.
" Na donjem prerezu rukopisa napisan je naslov: Tarwih al-arwah. To je, međutim,
naslov djela iz medicine, koje je napisao jedan drugi pisac, a to je: Hakimuddin
Mahmud at-Ti brizi. On je to svoje djelo preradio i u stihovima pod istim naslovom.
Prema tom njegovom spjevu turski pjesnik, učenjak i pisac, navedeni Maulana ai-
Atimadi, napisao je ovaj svoj rad. To se razumije iz bilješke, pisane rukom prepisivača
na prvom listu rukopisa. U drugoj bilješci na istom listu kaže se, da je ovaj pisac al-
Ahmadi napisao, osim ovog djela, više manjih djela iz medicine.
Na početku je sadržaj, pisan rukom prepisivača.
Rukopis, vjerovatno, potječe iz XVIII stoljeća .

12. TESHIL, L. 112, 20 x 15 1071

Priručnik na turskom jeziku s područja medicine. Napisao Hidr b. Ali, zvani

Hadži Paša el-Ajdini, umro oko 800/1397. Ime autora navedeno je prema Hadži
Halifi (Kešfuz-zunun, I, 408) i prema zapadnim izvorima. Kairo, t(ai-Kutbat-turkiye,
Kairo, Osmaniya 1306, str. 268), pak kaže, da je autor "T eshila" Perviz-efendi b.
Abdullah, kadija u gradu Vidinu (Bugarska), umro 987/1579.

63
liji
Djelo je raspoređeno na tri dijela. U prvom dijelu govori se o teoretskoj i
praktičnojmedicini, u drugom o ishrani, piću i lijekovima, a u trećem o uzrocima,
simptomima i liječenju raznih bolesti.
Rukopis potječe iz prve polovine XVIII stoljeća. Ranije je bio vlasništvo i vakuf
porodice Džennetića iz Sarajeva.

J2-a ŠEFI' I MUNTEHAB J26

Djelo s područja medicine, na turskom jeziku, od istog pisca kao i prethodno

djelo Teshil (tj. od Hadži Paše el-Ajdini). To je prema Blochet-u (Catalogue des
manuscripts turcs, sv. I, str. 69-70). Prema njemu, to je treća knjiga opširnijeg djela
"Muntehabi šifa", što ga je napisao navedeni autor "Teshlla". Prva i druga knjiga
identične su sa prvim i drugim dijelom "Teshila". Ali ova, treća knjiga, ima svoj
poseban gornji naslov (Šefi'i muntehab), koji je naveden i u uvodu našeg rukopisa.
Ovaj rad, koji je, zapravo, nastavak "T eshila", opširniji je i detaljniji od istog.
Obrađuje bolesti i njihovu dijagnostiku u 62 poglavlja (bab).
Djelo je, zapravo, skraćena prerada medicinskog djela"Šifa'al-askam ", što ga je
na arapskom jeziku napisao isti navedeni pisac Hadži Paša el-Ajdini.
Listovi su prosuti i neki izgubljeni, pa je djelo nepotpuno.
Prepis je, vjerovatno, iz XVII stoljeća.

J3. RISALEI BEŠIR ČELEBI, L. 5; 20,5 x J2 4222

Kraća rasprava na turskom jeziku o klimi i vodama Edrene. N a pisao turski ljekar
Bešir Čelebi, koji je živio i radio u prvoj polovini XV stoljeća , u doba sultana
Mehmeda I Čelebije (umro 824/1421), na čiji je zahtjev napisao i ovu raspravu. To je
pisac medicinskog djela Magmu'at al-fawa'id
Rukopis je iz godine 1127l 1715. Poklon Osmana Sokolovića , iz Sarajeva, Gazi
Husrevbegovoj biblioteci.

J4. ZBIRKA 5 J585

Zbirka nekoliko medicinskih djela koja su uvezana u jedan sve211k
L. J30; J9,5 X J4
J. L. J-43. Sultaniya
Kraće dielo s područja medicine, na turskom jeziku. Napisao Muhammad b.
Mahmud eš-Sarvani, u prvoj polovini IX/XV stoljeća. Djelo je posvećeno sultanu
Mehmedu I, sinu Bajezida I (816-824/1413-1421). Sve ove podatke (naslov djela, ime
autora i posveta) nalazimo u uvodu. Inače, o djelu i piscu nema spomena nigdje u
bibliografskim izvorima i katalozima, istočnim ni zapadnim, koji su nam pri ruci.
Zasada bar može se reći, da-je djelo u svijetu nepoznato i da se od njeg ne nalazi nijedan
rukopis, izuzev ovaj naš primjerak. (To nam je izjavio i profesor za istoriju medicine
na instanbulskom univerzitetu, dr Bedi' Šehsuvaroglu, koji je pretražio sve značajnije
orijentalne biblioteke u Evropi i u T.urskoj, kao i Gazi Husrevbegovu biblioteku.
Kako ovaj rad, i još nekoliko rukopisa iz medicine, nije našao nigdje, izuzev u našoj
biblioteci, to je zamolio, i dobio, mikrofilm istih za svoj medicinski fakultet).
Rad je raspoređen na uvod i četrnaest poglavlja. U uvodu se govori o razvoju
čovjeka od zametka pa dalje; njegov rast, te o osobinama, karakteristikama života

64
 uopće. Poglavlja sadrže pravila i uputstva za zdravlje čovjeka: šta čovjek treba da radi
u svako vrijeme i svako godišnje doba; šta treba da jede; šta i kako da oblači ; kada
treba da povraća hranu iz želuca; kada i kako treba koristiti banju. Vrste hrane: Hrana
. za ljude, koji rade teške poslove; ishrana ljudi prema različitim prirodnim navikama i
sklonostima; raspored jeia, kad ih je više na jednom objedu; čega se treba čuvati pri
ishrani.
O korišćenju voda: Svaka voda je bolja od drugih pića; kako treba piti vod u.
O kretanju i mirovanju: čovječijem tijelu treba kretanje; svaki dio tijela (organ)
ima svoju gimnastiku.
O spavanju i nesanici.
O probavi teškoj i normalnoj.
Vrste banja. Kupanje u hladnoj i sumpornoj vodi, itd.

2. L. 44-55. Kemaliya
Također kraće medicinsko djelo, na turskom jeziku, od nepoznatog pisca.
Posvećeno je nekom šejhu Kemaluddinu, čuvaru turbeta (mauzoleja) u Brusi. Toliko
se razumije iz uvoda. Inače, o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena
nigdje ·u izvorima, koji su nam pristupačni. Sudeći po rukopisu i papiru, p rep is je iz
X/XVI stoljeća, a vjerovatno je io i datum pisanja samog djela.
Djelo je raspoređeno na deset poglavlja:
Bolesti glave, uzroci i liječenje;
Bolesti očiju, uzroci i liječenje;
Bolesti usta i liječenje;
Bolesti zuba;
Bolesti malog djeteta;
Stalno curenje mokraće;
Spolno općenje;
Sastavljanje raznih pića (šerbe, sirup);
Pravljenje pilula (ma'džun);
Savjeti ljekara.

3. L. 56-78. /dah fi esrar an-nikah

Kraće djelo na turskom jeziku- o ljubavnim odnosima muškaraca i žena. To je,
zapravo, turski prevod djela, koje je o toj temi, pod gornjim naslovom, napisao na
arapskom jeziku 'Abdurrahim b. Nasr aš-Šizeri, umro oko 589/1193. Turski
prevodilac je nepoznat. Djelo je raspoređeno na dijelove, a svaki dio na deset
poglavlja. U prvom se dijelu govori o muškarcu, a u drugom o ženi. U djelu je,
uglavnom, govor o raznim lijekovima, koji u ljubavi pomažu.

4. L. 79-82. Manzuma fi't-tibb

Spjev na turskom jeziku s područja medicine, od nepoznatog sastavljača . Počinj e :
"Ovo su poučne riječi ljekara ... " Ima 100 stihova, u kojima su sadržani mnogi savjeti iz
područja higijene.

5.L. 83-130
Fragmenti iz raznih djela na turskom jeziku s područja medicine. Govore,
uglavnom, o sastavljanju r.u:nih lijekova za razne bolesti.
Rukopis potječe iz XVI ili XVII stoljeć? .

. 65

. -"'· . .
 15. ZBIRKA 2, L. 137; 20 x 15 1541

J. Garrah-nam e, L. 1-1 23
"Carska knjiga o liječenju rana i nekim hirurškim zahvatima" -od nepoznatog
pisca. O ovom djelu, kao i o njegovom piscu, ne nalazimo podataka u izvorima, koji su
nam pristupačni, što znači da je djelo u svijetu nepoznato ili sasvim rijetko. Gornji
naslov je prema rukopisu . U kraćem uvodu samog djela jedino nalazimo nešto
podataka o njemu , ali te podatke nismo u mogućnosti provjeriti, jer se nigdje ne
navode, ni u istočnim ni ll zapadnim izvorima koje mi imamo. U uvodu se, među
ostalim, kaže: Po predanju starih , abasovićki halifa Me'mun (198-218/ 813-833)
obolio je bio od rana po tijelu. Ljekari su uložili mnogo truda i napora liječeći ga, i on
je najposlije ozdravio. Potom je sazvao sve ljekare i džerrahe (hirurge) i zahtijevao od
njih , da zajednički saberu i napišu sve lijekove za liječenje rana, rekavši im da je to
njegova želja, - kako bi oni, što dolaze poslije nas, mogli čitati i koristiti se i kroz to nas
i vas dobrim spominjati. - Na tom skupu bio je prisutan i šef hirurga, Abu Zahir b.
Muhamm~d'Arabi (?). On na to reče: Vladaru! Medicinska nauka je duboka i široka,
učitelji ne mogoše sve ljudske bolesti upoznati i analizirati i tako ovladati
cjelokupnom ovom naukom. Ali , iskustva oko liječenja mnogih bolesti oni su sabrali i
sačuvali i sačinili jednu knjigu, po kojoj su kasnije ljude liječili. (Želja i nada im je bila,
da će tako Bog- Stvoritelj ili krajnji uzrok svih uzroka- iz svoje riznice lijekova učiniti
pomoć). Nakon što su sabrali ovu knjigu , sredili su je i dali joj naziv Hulasa(lzbor). Ja,
skromni i slabi, ali sretni hirurg, dobio sam jedan primjerak ove knjige u svoje ruke.
Tada sam vidio , da su u njenom pisanju pomiješana dva jezika: perzijski i pehlevijski.
Sa mnogo truda, ja sam je izmijenio (preveo) na arapski jezik, kako bi čak i početniku
bila lahka. Pri tom sam objasnio uzroke, simptome i način liječenja svake rane. Sada,
kad se pojave rane kod nekog čovjeka, a ne bude se nalazio pravi, istinski učitelj
liječenja (ustaz), onda je red raditi po ovoj (prevedenoj knjizi) . Još bih samo rekao
ovo: Neophodno je potrebno za svakog ljekara, da postavi tačnu dijagnozu (tašhis)
svake bolesti,pa tek onda da liječi ,- jer,ne znajući dijagnoze liječiti, veoma je opasan
postupak. I nakon svega, ovu (prevedenu) knjigu rasporedio sam na trideset
poglavlja."
U uvodu su još samo nabrojana sva ta poglavlja, kao sadržaj knjige . Drugih
podataka nema, pa ni o ovom turskom prevodu. Tako nema ni riječi o tom, da li je
navedeni skup ljekara gornje izlaganje Abu Zahira prihvatio, kao što nema ni riječi o
ovom turskom prevodu, ko ga je sačinio, kada i po kom djelu. N o, ono što je logično
razumi ti iz svega gornjeg izlaganja, jest to , da je ovaj rad na turskom jeziku prevod sa
arapskog originala, koji je opet rađen prema izvorima na perzijskom i pehlevijskom
jeziku.
Francuski orijentalista Bloše (Blochet, Turski rukopisi, II , 34) navodi jedno djelo
pod sličnim nazivom (Cerrahname), koje se nalazi u Istanbulu (Dvorska biblioteka),
za koje kaže, daje prevedeno sa perzijskog. (Original je napisan za vlade Mongola nad
Perzijom i imao je naslov: Gerrahiyyei haniyye - Carska hirurgija). Turski prevod
sačinio je u Maloj Aziji Šerefuddin b. 'ali b. H . llyas Sapungi-oglu, u Amasiji, i
posvetio ga sultanu Mehmedu II el-Fatihu (1451-1481). Nije izvjesno, da li ovaj naš
rukopis ima kakve veze sa tim djelom, ali moglo bi biti i da ima, jer imaju neke sličnosti
među sobom, bar u naslovu.

66
•
 2. Bab gudem, L. 124-137
Poglavlje o liječenju raznih vrsta lepre (gudam, - guba, elephantiasis; beheq -lakši
oblik lepre, vitiligo alba i beres- lepra). To je, čini se, izvadak iz nekog medicinskog
djela. Sadrži razne i mnogobrojne lijekove za navedene bolesti. Tri posljednja list.1
sadrže tumačenje o sastavu raznih merhema (melema).
Prepis, vjerovatno, potječe iz XVII stoljeća, - izuzev tri posljednja lista, koja su
prepisana mnogo kasnije, drugim rukopisom.

16. RIS,j.LAT AL-/BA ' :an mewaqi' al-weba', L. 60; 20,5 x 12

Rasprava na arapskom jeziku o izbjegavanju dolaska u mjesta, gdje se pojavila
kuga. Napisao Idris b. Husamuddin 'Ali al-Bidlisi, oko godine 917 l 1511. U uvodu
pisac kaže, da je navedene godine krenuo iz Istanbula na hadž i obavio ga. Na
povratku je, kaže, trebao proći kroz Egipat, ali je čuo, da u njemu vlada kuga, pa ga je
zaobišao. Na to su mu, veli, neki teolozi i pobožni ljudi prigovorili, jer je to- rekli su
mu - dokaz slabe vjere u sudbinu. On je napisao ovu raspravu, u kojoj im odgovara i
dokazuje, da ovako izbjegavanje kuge nije suprotno vjerskom učenju, nego, naprotiv,
da to islam preporučuje . Na kraju rasprave govori o uzrocima i okolnostima pojave
kuge, te o suzbijanju i liječenju iste. On tu kaže: Borba protiv te opasne bolesti može
biti higijenskim mjerama, prije nego nastupi, i lijekovima, ako se je bolest već pojavila.
U vrhu prve stranice nalazi se ukras. Povez je kožni, ukrašen.
Prepis potječe iz XVII stoljeća.

17.MANAFI' AN-NAS , L. 107; 20 X 13 3087

Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao Nida'i, 974/1566.

Posvećeno je sultanu Selimu ll (974-982/1566-1564). Prvi dio uvoda je u stihovima.
Gornji naslov i ime autora, kao i posveta, navedeni su u samom djelu. Inače, biografija
eisca nije nam pobliže poznata. Neki izvori nazivaju ga Derviš Nida'i, a neki Nida'i
Celebi. Koliko se po svemu vidi, on je bio turski književnik i pjesnik. Mišljenje pak
·skoro svih zapadnih orijentalista (Brockelmann, GAL II, 447, S II, 666; Blochet,
Catalogue des Manuscripts turcs de la bibliotheque nationale, I, 272,369,387, II, 72- i
dr.), da je Nida'i pjesnički nadimak poznatog ljekara i pisca medicinskih djela iz tog
vremena, kome je ime - kako oni kažu - Bedruddin Muhamed b. Muhamed al-
Qaysuni, Qaisunizade, -sasvim je pogrešno. Prije svega valja znati, da ljekar i pisac, o
kome se ovdje radi, nije Muhamed b. Muhamed, (iako je on bio čuven ljekar), nego
njegov sin Mahmud b. Muhamed al-Qaisuni, ili kako su ga Turci pogrešno prozvali-
Qaisunizade. On potječe iz stare i čuvene arapske porodice .al-Qaisuni, iz Egipta.
Mnogi članovi te porodice bili su dobri ljekari i naučni radnici, pa je ova porodica kroz
stoljeća bila poznata kao porodica učenjaka i ljekara. Mahmudov otac Muhamed
doveden je iz Egipta u Istanbul kao već čuven ljekar, i bio je u službi sultana. Kasnije je
doveden u Istanbul i njegov sin Mahmud, kao mladi ljekar. Njemu se uskoro pružila
prilika, skopčana sa teškom odgovornošću, da liječi sultana Sulejmana od neke teške
bolesti,- niqris- bolovi i otok zglobova na rukama i nogama, od koje ga nije mogao da
izliječi dotadanji dvorski ljekar i šef ljekara u Turskoj, koji se, u nevolji ili namjerno,
služio obmanama i opijumom za ublažavanje bolova, što se štetno odražavalo na
stanje zdravlja bolesnika. Mahmud el-Qausuni je pristupio liječenju na svoj način i
uspio izliječiti sultana. Zato je postao veoma uvažen u dvoru i dobio je položaj šefa
ljekara (reis el-etibba'). Pratio je sultana Sulejmana na njegovom posljednjem pohodu

5' 67
 na Austriju. Kad je sultan pod Sigetom umro (974/1566), onje balzamovao njegovo
tijelo. Umro je i sam poslije toga do dvije godine (976/1568). Neki istočni izvori kažu,
da je bio dobar pjesnik na arapskom i turskom jeziku, što nije tačno u pogledu turskog
jezika, jer je on taj jezik poznavao vrlo malo ili nikako. Prema tome, gore navedeno
djelo, kao i jedan odulji spjev na turskom jeziku, medicinskog sadržaja, koji se, prema
turskoj narodnoj predaji i prema gore navedenim zapadnim izvorima, pripisuju ovom
ljekaru, koji je, navodno, uzeo sebi pjesnički nadimak Nida'i, ne mogu biti njegov rad.
Nida'i, koji se u ovim turskim radovima spominje, očito je, dakle, druga osoba, kako
smo to gore rekli. Vidi se samo, da je ovaj turski pjesnik Nida'i živio i radio u isto
vrijeme, kada i navedeni ljekar. Sasvim je vjerovatno, i to po svemu izgleda, da se je
pjesnik Nida'i susretao sa ljekarom Qausuni-jom, da se koristio njegovim djelima i
njegovim savjetima i da se ljekar, prilikom pisanja svojih medicinskih radova,
1
·konzultovao s pjesnikom.
(V. 'Ata'i, Dai! aš-šaqa'iq, 196-7). ·
Što se tiče podataka o piscu Nida'i-ji mi ih imamo, uglavnom, samo onoliko,
koliko nam je on sam kazao o sebi u ovom djelu. Pri kraju, u poglavlju 60, on nešto
govori o tom. Tako kaže, da ih je bilo četvorica braće, od kojih je on bio najmlađi.
Braća su mu voljela i sakupljala materijalno bogatstvo, a on je, kaže, volio istinu i
nauku. Od imetka, što god bi mu došlo u ruke, trošio je, a nije gomilao. S takvim
pogledima pošao je na put po svijetu i dospio na Krim. Tu je došao u dodir sa hanom
(vladarom) Krima, Sahib Ciray-em, i postao njegov učitelj. Zavidnici su mu, svojim
spletkama, poljuljali ugled kod vladara, denuncirajući ga, da je on u službi turskih
sultana i da je nagovorio sultana Sulejmana protiv Hana. Han ga je najposlije bacio u
tamnicu, gdje je ostao sedam godina. Po izlasku na slobodu, kaže, da se je susreo sa
nekim učenim starcem stogodišnjakom, koji mu je kazivao medicinsku nauku, i pred
samu svoju smrt dao mu diplomu. Ko je taj starac, njegov učitelj, on nam nije rekao; ·
nije nam, nažalost, zabilježio ni njegovo ime, ~amo kaže, da je od Muhamedova
potomstva, - iz čega se može zaključiti, da je vjerovatno Arap, - ali to ne mora biti.
Nakon toga, Nida'i je, kako kaže, putovao dosta godina, i na svojim putovanjima
čitao važne medicinske knjige, na osnovu kojih je sabrao i napisao ovo svoje djelo.
Čudnovato je, da nigdje ne spominje svog savremenika, navedenog Mahmud el
Qaisuni-ju (Qaisunizade)," sa kojim se je, držimo, morao sresti i od njeg nešto naučiti.
Također je čudnovato, da svi izvori, koji su nam pri ruci, ne donose podrobnije
njegovu biografiju.
Djelo je raspoređeno na 60 poglavlja (bab), koja su navedena u uvodu. U prvim
poglavljima govori se o ljudskom organizmu, njegovom sastavu i njegovim
osobinama (anatomija), a kasnije o raznim bolestima i njihovom liječenju.
Na kraju se nalazi dova (molitva), tilsumi i zapisi, što, čini se, ne spada u samo
djelo, nego je kasnije dodato. Na posljednjem listu jedna stranica sadrži nazive nekih
trava na turskom i našem jeziku, napisano pod naslovom: "Naziv nekih trava na
bosanskom jeziku".
Rukopis potječe iz XVIII stoljeća.

18. I S T O 2590
(Manafi an-nas), L. 68; 21 x 16

Drugi primjerak prethodnog djela Manafi' an-nas.

Prepisao Osman Derviš b. Omer-beg, mjeseca ramazana 1142/1729.
Nekoliko lista poslije ovog djela sadrže stihove na turskom jeziku o sastavu nekih
lijekova, te razne recepte.

68
 19. ZBIRKA • L. 1-109. 1254
ISTO, Manafi' an-nas)

Prepis dovršen sredinom mjeseca rebiul-evvela 1049/1639.

20. ZBIRKA 4. L. 71, 23,5 x 15

532
l . L. 1-48. Risa/ei Nusret-efendi fil-tib
2. L. 49-64. Kitabi Nida'i
Spjev s područja medicine, što ga je, u stihovima, na turskom jeziku, sastavio
Derviš Nida'i, ili Nida'i Čelebi. To su savjeti o čuvanju zdravlja i liječenju od razn ih
bolesti, dati u stihovima vjerovatno radi lakšeg pamćenja. Pisac je djelo spjevao i
posvetio ga sultanu Selimu II, 975/1567. To je, zapravo, prepjev djela o medicini pod
naslovom Menafi an-nas, što ga je napisao isti autor Nida'i, jednu godinu ranije (v.
prethodni broj). Spjev je sačinjen u dosta lakom i popularnom stilu · i sadrži
mnogobrojne liječničke savjete i recepte. Sam autor pri kraju kaže za ovaj svoj rad:
"Ovo je po obimu kratko djelo, ali je puno znanja i mudrosti." Gornji naslov je prema
ovom rukopisu. U drugim nekim primjercima naslov je drukčiji: (Risalei-manzume,
te'lifi Nida'i).

3. L. 64. Bab
Poglavlje iz nekog medicinskog djela, koje sadrži upute o ponašanju i ishrani ljudi
za svaki mjesec u godini. Počinje sa uputama za proljeće (mart).

4. L. 65-71. Hassai magnatis

Poglavlje o osobinama i značaju (ljekovitosti) magneta u medicini. Tu su
navedena mnogobrojna mišljenja i iskustva još starih grčkih učenjaka (Hipokrita,
Aristotela, Galena i drugih), te islamskog filozofa i liječnika Ibn Sina-a (Avicena). Na
mnogim mjestima kaže se, da se upotrebom magneta u liječenju na razne opisane
načine mogu postići "neslućeni" i "čudesni" rezultati.
Na kraju zbirke nekoliko lista sadrži recepte za razne lijekove. Te recepte bilježili
su, uglavnom, naši ljudi,- jer se u nekima od njih nalazi po koja naša riječ( ... "to je
bosanskim jezikom list bokvica" ... ).
Rukopis je bio u vlasništvu, a kasnije je bio vakuf sarajevske porodice Džinića.
Prepisao ga je jedan od članova te porodice u XVIII stoljeću. Zavještan je za
porodičnu biblioteku, 1284/1867.

21. ZBIRKA 3 4272

Magma a/-manafi al-bedeniye
l . L. 1-39.
Djelo na arapskom jeziku o liječenju i lijekovima. Napisao Dawud b. Omar al-
Antaki, umro 1008/1599. Pisac je napisao više djela s područja medicine. Ovaj mu je
rad izvadak iz djela Ma la yese'u 't-tabibe gehluhu, što ga je napisao god. 710/13 10
Yu suf b. Isma'il b. Ilyas el-Kutbi, Ibn el-Kebir, koji je opet preradio djelo el-Gami od
Ibn el-Baitara. Pisac Antaki rođen je u Antiohiji, kao sin jednog seoskog starješine.
Živio je i radio u Damasku i Kairu, a umro je u Mekki, gdje je živio nepun u godinu.
Ovo djelo mu je raspoređeno na 40 poglavlja (bab). Dvadeset od njih odnosi se na
određene dijelove ljudskog tijela i njihove bolesti, a drugih dvadeset govori o

69
bolestima, koje se ne vežu za određene dijelove tijela. Karakteristično je, da jedno
poglavlje pri kraju (39-to) govori samo o dječijim bolestima i liječenju djece.
Prepis ovog primjerka dovršen je u nedelju 28 . šabana 1030/1620 godine. Vrsta
pisma je nash starinski, arapski.

2. L. 40-49. Risa/a fi' 1-hammam

Traktat o javnim gradskim banjama, sa šeriatskog i medicinskog gledišta.
Napisao Muhammad b. Abu Ahmad, 1063/1652. Biografija pisca nije nam poznata.
To je, zapravo, kratak izvor iz opširnijeg djela, što gaje o istoj temi, pod naslovom: An-
nuzha az-zahiya napisao poznati egipatski učenjak 'Abdurre'uf al-Munawi, umro
1031/1621.
Na početku se govori o najstarijim javnim banjama na svijetu, te koji su stari
narodi imali banje, - što je uglavnom, zasnovano na nesigurnoj predaji i pričama .
Zatim se govori kako su islamski narodi usvojili i podržavali banje, - te o koristi i
štetnosti banja za čovjeka sa medicinskog gledišta. Govori se i o upotrebi banja za
zdrave, za bolesne, za debele, o načinu banjanja, o ponašanju po izlasku iz banje, te o
banjanju vrućom i hladnom vodom. Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifat al-
huyul

3. L. 50-78, Al-Manhulu min al-manqul fi ma'rifeti sifa t al-huy u/

Djelo na arapskom jeziku, iz područja veterine, o gajenju i liječenju konja.
Napisao 'Abdullah b. Hasan b. 'Ali,čijanamjebiografijanepoznata(v . Brockelmann
S II, 1036). Sudeći po našem rukopisu, može se reći , daje pisac živio i radio najkasnije
u X/XVI stoljeću , a vjerovatno koje stoljeće i ranije. Naslov djela čitko je napisan u
našem rukopisu, a ime autora naveli smo prema Brockelmannu (n. m.). U uvodu,
pisac kaže, da je od mladih svojih dana volio konje mimo drugo domaće blago i da se
dao na izučavanje veterine o konjima, kao zanata s kojim je zarađivao . Iz tih studija, iz
predavanja koja je slušao, sastavio je - kaže - ovo djelo, u koje je uvrstio sve što je
najvažnije i najpotrebnije znati o tom predmetu, a što se ne bi lako našlo, ovako
sakupljeno, u jednoj knjizi. Svako ko želi držati konje i njima se koristiti, mora
poznavati njihove bolesti i liječenje istih, a to ne može postići bez čitanja ove knjige,
kaže on. Djelo je raspoređeno na 17 poglavlja, koja su navedena u uvodu. Na kraju
pisac kaže , da je ova struka veoma široka.
Rukopis je dovršen 1004/1595. Na rubu posljednje stranice nalazi se kratka
bilješka bez datuma, vjerovatno napisana rukom prepisivača, u kojoj se kaže, da je
tekst kolacioniran sa originalom, iz koga je prepisan . Djelo je rijetko.

22. ISTO KAO POD BR. 4272,1 3032

(Magma al-manafi' al-badaniya), L. 71; 18 x 13

Drugi primjerak gore navedenog djela Magma al-manafi' al-badaniya od Dawud

al-Antaki-je.
Prepis je dovršen 1085/1674 (kako je to zabilježeno na kraju, na perzijskom
jeziku). Prepisivač je Fejzullah Turbani (iz Sarajeva, član stare sarajevske porodice
Turhanija, koja je već izumrla,- smrću njenog posljednjeg člana Ibrahima Turhanije,
koji je umro prije dvadesetak godina).
Rukopis je bio u vlasništvu sarajevskog muftije Salima Muftića , koji ga je
zavještao Gazi Husrev-begovoj biblioteci.

70
 23. YAD/GAR IBN ŠERIF,L. 315; 18,5 x 12,5 2441

Priručnik iz medicine na turskom jezku, što ga je napisao Ibn Šerif Biografija

pisca, kao i datum pisanja ovog djela, nisu poznati bibliografskim izvorima, istočnim
ni zapadnim, kojima mi raspolažemo. No, prema nekim indikacijama da se zaključiti,
da je pisac živio, pa i ovo djelo napisao, u IX stoljeću po hidžri, dakle u XV stoljeću n.
e. Djelo je ipak bilo značajno i poznato, jer je, kako pisac u uvodu kaže, prvenstveno
namijenjeno širokoj upotrebi, za čuvanje narodnog zdravlja. U uvodu pisac ujedno
govori o tom, kako je nastalo ovo djelo. On najprije kaže da su ga na medicinski rad
uopće ponukali najhumaniji ljudski osjećaji i želja da pomogne ljudima u njihovim
teškim nevoljama, koje im donose razne bolesti, kao i činjenica što islam preporučuje
liječenje i istraživanje lijekova. Zatim kaže, da je ovo djelo skraćena prerada jednog
šireg turskog prevoda nekog arapskog medicinskog djela. To arapsko djelo je, koliko
se može zaključiti prema bibliografskim izvorima i prema uvodu našeg rukopisa,
Gami mufrada t al-adwiya (Zbirka lijekova), koje je napisao Ibn al-Baitar ('Abdullah
b. Ahmad al-Malaqi, - umro 646/1248). Naime, to dosta veliko i opširno djelo
arapskog pisca preveo je nepoznati prevodilac u cijelosti na turski jezik. Naš pisac (Ibn
Šerif), želeći da olakša prevod, dao je ovu skraćenu preradu. On sam daje veliku
važnost ovom svom radu i kaže, da sadrži mnoge korisne pojedinosti, koje se ne nalaze
ni u mnogim opsežnijim djelima. U uvodu, zatim, daje sadržaj djela. S početka se
govori o zdravlju i bolestima čovječijeg organizma, a poslije, u većem dijelu rada, o
medikamentima za liječenje (lijekovi i njihov sastav).
Rukopis nema datuma, ali, sudeći po papiru i pismu, može se reći da potječe iz
XVI stoljeća.
Na početku su bilješke s područja medicine i razni recepti za lijekove. Na
završetku su dodata dva poglavlja od istog autora: Bavasir (hemoroidi) i yuz-renk
(crveni vjetar).
Na kraju je detaljan sadržaj, pisan - čini se - istim rukopisom.
Rieu, 124-a; Pertsch (turska djela), 299;
Blochet, t AF 168 (str. 68).

24. ISTO, YAD/GAR IBN ŠERIF 4360

Primjerak je nepotpun s početka za 21 list, koji su otkinuti i izgubljeni.

L. 178; 14,5 X 10,5.
Prepisao Hali! b. Hidr llyas, u kasabi (nečitko), početkom m uharrema 982/1574,
kako je to zabilježeno na kraju . Iz kraće bilješke, također na kraju, od koje se nalazi
manji dio, jer je list poderan, - može se razumjeti, da je ovaj primjerak pročitan pred
autorom.
Na početku se nalazi spisak "sretnih i nesretnih" dana(mubarek ve nahs gtinler) u
mjesecima: mart, april i maj, - što je napisano kasnije, drugim rukopisom.

25. ISTO,JADIGAR IBN ŠERIF 1900

Primjerak je nepotpun na kraju.

L. 115; 21,5 X 16.
Rukopis potječe iz XVIII ili XIX stoljeća.

71
 26. ISTO,JADIGAR IBN ŠERIF 3430

L. 156; 21 X J4,5.
Rukopis, vjerovatno, potječe iz XVII stoljeća.

27. UNMUDAG AT-T/BB, L. 36; 20 x 12,5 1571

Djelo o medicini, na turskom jeziku, što gaje napisao Muhammad, reis al-etibba
(primarijus), umro 1049/1639. Djelo je posvećeno veziru Redžep-paši, koji je
po r ij ,~ klom Bošnjak. Sadrži dva dijela: teorijski i praktični, a raspoređeno je na uvod,
šest poglavlja i završetak. Velikim dijelom obraduje razne lijekove i medikamente.
Prepisao Mustafa b. el-Hagi Dawud b. 'Abdullah Hagizade, 1101/1689.
Na početku je sadržaj djela.

28. GAYAT AL-BAYAN, L. 316; 20 x 12,5

- Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao Salih b. Nasrullah ibn
Salom, glavni ljekar (hekim-baši), umro 1081/1670. Porijeklom je Jevrejin, koji je
svoje porijeklo slobodno manifestovao. Djelo je posvećeno sultanu Mehmedu IV, sinu
sultana Ibrahima. Pisac u uvodu kaže daje ovaj rad sabrao iz ranijih medicinskih djela
·i ljekarskih iskustava, - ali da on obraduje i neke nove bolesti, za koje se prije nije
znalo, jer neke nisu ni postojale i da za takve nove bolesti, "nastale u naše vrijeme" -
kako on kaže- obraduje i nove lijekove. Lijekovi su uopće "sastavljeni" i "jednostavni"
(murekkeb, mufredat). Naš rukopis je iz godine 1186/1772. Po rubovima listova ima
komentara, takoder na turskom jeziku. U tim komentarima nalazi se i po koja naša
riječ, naziv lijeka ili biljke ("bosanskim jezikom"). Djelo je prilično veliko (320 lista, 22
x 14). Na kraju je, na nekoliko lista, medicinski rječnik na "arapskom, grčkom i
perzijskom jeziku", kako se kaže u naslovu, -za bilje i lijekove, koji su u ovom djelu
navedeni. Na jednom neispisanom listu nalazi se recept- narodni lijek- za liječenje
uboja. Recept je nabavljen od kahvedžije Jusufa Ćurta (porodica iz Sarajeva). ·

29. ISTO, GAYATAL-BAYAM, L. 192; 24 x 18 329

Drugi primjerak prethodnog djela, prepisan kod nas, kasnije, godine 1277/1860.

30. T A'DILI EMZHiE L. 98; 22,5 x 16 1152

Djelo na turskom jeziku o higijeni i lijekovima. Napisao neki Šu'uri, 1097/1685.

Naslov djela i drugi podaci navedeni su prema rukopisu. Inače, o ovom djelu i
njegovom autoru ne nalazimo nigdje spomena u izvorima koji su nam pristupačni.
Djelo je raspoređeno na uvod, dva poglavlja i završetak. U uvodu se govori o
anatomiji ljudskog organizma i o najstarijem poznavanju medicine. Prvo poglavlje
govori o higijeni ljudskog tijela, a drugo o opstanku i čuvanju ljudskog roda do konca
svijeta. Završetak je o nekim lijekovima i tilsumima. ·
Rukopis je prepisao Uzejr-efendi, učenjak Rušdije (niže srednje škole) u
Zvorniku, 1279/1862.

72
 31. TUHFAT AL-ER/B, L. 143; 23 x 17 986
Djelo na turskom jeziku iz medicine. Napisao Husejn-efendi, zvani Hezar-fenn,
koji je živio i radio u XVII stoljeću (v. Isma'il-paša, Dail I, 240 i Kairo t, 269). Djelo je
raspoređeno na tri dijela, od kojih svaki ima po više podnaslova. Prvi dio govori o
anatomiji i prirodi čovjeka, drugi o liječenju i lijekovima,- što je sabrano iz starih djela
arapskih, perzijskih, grčkih i bizantijskih ljekara, a treći o posebnim i čudesnim
osobinama nekih lijekova i utjecaju zvijezda na liječenje. Rad je skraćena prerada i
izvadak iz opširnijeg medicinskog djela pod naslovom: Lisani etibba' (Medicinski
leksikon) od istog autora, - kako se to razumije iz uvoda ovog rukopisa.
Rukopis je na kraju nepotpun, a potječe iz XVIII stoljeća .

32. TA'RIFATI ETIBBA' L. 40; 24 x 17 1376

Definicije nekih stručnih pojmova u medicini, ili medicinska terminologija, na
arapskom jeziku. To je, zapravo, stručni medicinski rječnik , od nepoznatog pisca. S
početka su pojmovi, koji se odnose na ljudsko tijelo, zatim za razne čovječije bolesti, a
onda nazivi bilja i lijekova. Rukopis nije dovršen. Posljednja poglavlja su: Kako staviti
lijekove u unutrašnjost organizma, te spravljanje lijekova (varenjem, prženjem i
tucanjem).
Gornji naslov djela nalazi se na prvoj stranici u rukopisu i napisan je rukom
prepisivača . Na donjem prerezu listova napisan je naslov: Istilah al-atibba'
(Terminologija ljekara). Inače, o ovom radu i njegovom piscu ne nalazimo spomena u
izvorima, koji su nam pristupačni . Istina, Brockelmann (S III, 1303) navodi djelo pod ·
naslovom: ai-Istilahat at-tibbiya (Medicinska terminologija), što ga je napisao
'Abdullah ai-A'Iam, oko godine 1028/1619, ali nije jasno, da lije to ovo naše djelo,-
iako postoji mogućnost da jest. Djelo je, kako izgleda, rijetko.
Prepis je iz XVIII ili početka XIX stoljeća. U pisanju ima grešaka, što pokazuje da
je prepisivač bio oeuk čovjek.

33. ZBIRKA 2 L. 189; 18,5 x 12 2461

l. L. 1-159. Mufredat
Medicinsko djelo na turskom jeziku, od nepoznatog pisca. Govori o lijekovima,
prirodnim i sastavljenim, - "što je sabrano iz raznih djela i napisano tako , da bi se
koristili široki slojevi naroda." Prvo se govori o liječenju kuge. Djelo je, vjerovatno,
napisano u sedamnaestom ili početkom osamnaestog stoljeća . Gornji naslov je prema
kratkom uvodu rukopisa.

2. L. 160-189. Bur'usa'a
Kraća risala (rasprava), koja govori o lijekovima za razne bolesti, v. gore pod br. 4,6
(R-3749).
Prepisao cijelu zbirku Derviš Abdullah, 115011737.

34. MINHAG AŠ-ŠIFA 'l FI'T-TIBB AL-KIMA '/ L. 119; 24 x 12 608

Medicinsko djelo na turskom jeziku, što ga je napisao ljekar 'Omer b. Hasan

Šifa'i iz Sinopa, umro 1159/1746. Sadrži kratak opis djelovanja raznih lijekova na
određene bolesti, zatim uputstvo za sastav tih lijekova i način njihove upotrebe. Pri

73
dobijanju nekih lijekova -služi se kemijskim procesima, pa se, vjerovatno zato, u
naslovu kaže, da je ovo "djelo o kemijskom liječenju ". Cesto navodi imena starih
klasičnih ljekara, grčkih i latinskih, pozivajući se na njih pri određivanju pojedinih
lijekova. Djelo je vrijedno i rijetko. (Zapadni izvori, koji su nam pri ruci , ne navode
ga). Rukopis je sačuvan u dobrom tanju. Na prva dva lista nalaze se, rukom izrađeni,
crteži epruveta i raznih drugih zdjela, kojima se služi pri spravljanju lijekova.
Prepis potječe iz XVIII stoljeća.

35. AŠRAF AR-RISALA L. 20; 24,5 X 15 683

Traktat na turskom jeziku, sa područja medicine, od nama nepoznatog
pisca. U uvodu se kaže, da je ovo prevod arapskog djela, što ga je napisao i
rasporedio na 46 poglavlja neki Abu '1-Qasim Neisaburi.
U prvom dijelu govori se o nekim prehrambenim artiklima (hljebu, mesu i
dr.) i o voću. Poslije toga govori se o nekim bolestima (oči, zubi, želudac i dr.).
Među lijekovima navode se i određena "bajanja" ili " učenja" (zapisi).
Rad je prepisan veoma lijepim rukopisom, a na početku se nalazi lijepo
izraden unvan u bojama. .
· Na kraju se nalazi datum, napisan drugim, slabijim rukopisom, 119111777,-
što, držimo, predstavlja datum prepisa.
Zabilježeno je, da je rukopis uvakufio Jusuf-paša.

36. RISALEI MA RADAR L. 35; 22,5 x 16,5 4204

T.r aktat na turskom jeziku, koji sadrži recepte (sastav lijekova) za razne
bole~t1. Na početku su. navedeni tilsumi (zapisi, vefk), a poslije medikamenti.
Nap1s~o Nusret-~fend1 Ebu Bekr, umro 1208/1793. Naslov je prema uvodu
r.l:lkopisa. Nek? Je pak ~asnije stavio naslov: Megmu'ai-kebir (Velika zbirka
lijekova). Rad Je poznat JOŠ pod naslovima: Risa lei Nusret-efendi i Ma ha dar fit-
tibb.
Pisac nije bio školovan medicinski stručnjak, nego, čini se, samouk. Inače
je bio književnik i pjesnik, a služio je kao bibliotekar jedne biblioteke (Nuri
Os!!lan) Ist~ni;>l:llu. ~. uvodu ka~e , da je imao priliku čitati mnoge medicinske
knJige 1 konst1~1 se nJima za SVOJU potrebu ili potrebe drugih , iz čega je onda
sabrao ovu zbirku, kao rezultat svog iskustva.
Prepis je iz XIX stoljeća.
Isma'il-paša, A.M. II , 494; M. Sureyya, SO IV, 554.

37. ISTO, RISALEI NUSRET-EFENDI. L. 56; 19 x 14 931

Pismo sitno, složeno.

Rukopis potječe iz XVIII stoljeća.

38. ZBIRKA, 532

l. L. 1-47. ISTO
(Risalei N usret-efendi)
(Ma hadar fit-tibb).

74
 39. ZBIRKA 2, L. 103; 17 x 12 2822

l. L. 1-15. Ba'di edwiy e

Traktat na turskom jeziku, koji sadrži bilješke kao izvadak ili izbor iz
nekog djela o lijekovima. Bilješke su novijeg datuma, iz XIX stoljeća. Koliko
se vidi, bilježio ih je neki naš čovjek za svoju potrebu.
2. L. 16-103. Isto kao br. 36 (R-4204)
To je drugi primjerak gore navedenog djelaRisalei ma hadar, od Nusret-
efendije.
Prepisao Ebu Bekr Newa'i b. Mustafa, iz Malatije, u Istanbu.! u,
vjerovatno krajem XVIII ili p oče tkom XIX stoljeća.

40. MU'ALEGAT RISALESI , L. 55; 23,5 x 17 R-993

Traktat na turskom jeziku o liječenju raznih bolesti. Primjerak je

nepotpun s početka i na kraju, pa se ne zna pravi naslov ni pisac. Gornji naslov
zabilježen je kasnije prema s.adržaju. Rad je razdijeljen na kraća poglavlja
(bab), kojih ima preko četrdeset. Lijekovi su, uglavnom, biljni, neka poglavlja
sadrže zapise ili tilsume. Kod nekih medikamenata navodi se, pored arapsko-
turskog naziva, i naziv " bosanskim jezikom", - iz čega se vidi da je sastavljač, ili
bar prepisivač traktata, naš čovjek.
Rukopis potječe iz XVIII stoljeća.

41. KIT'A, L. 33; 20 X 14,5 3502

Fragment nekog medicinskog djela na turskom jeziku.

'Rukopis potječe iz XVIII stoljeća.
42. ZBIRKA , L. 79; 24 x 18 1379

Zbirka lijekova na turskom jeziku, anonimna, od anonimnog sabirača.

Na početku su navedene mnogobrojne trave, plodovi, korijenje, masti i drugo,
štoje ulazilo u sastav raznih lijekova, sa oznakom raznih osobina dotičnih
sastavnih dijelova. Poslije toga su opisani lijekovi: njihov sastav, upotreba i
djejstvo. Zbirka je, čini se, sabrana iz raznih medicinskih djela za praktičnu
upotrebu. Sudeći po nekim našim riječima , koje su navedene kao prevod
turskih izraza, držimo da je sabirač , ili prepisi vač , naš čovjek. (Tako se nalaze
naše riječi: lipovina, bjelance, žumance, divlji mak, gladiševina, čemerika,
ruta, rakita, tikva, ružica, loza, vrba, bokvica itd.). To u svakom slučaju
pokazuje da su se naši ljudi liječili prema uputstvu i lijekovima u ovoj zbirci.
Rukopis potječe iz XVIII ili XIX stoljeća. Bio je u posjedu sarajevskog
muftije Salima M ufti ća.

75
 SUMMARY
ORIENTAL MEDICAL MANUSCRIPTS
IN GAZI HUSREVBEG LIBRARY AT SARAJEVO

At The First Congress of the History of Health Culture of Yugoslavia that took
place in Sarajevo from 1-3 October 1970, professor Kasim Dobrača presented the
paper titled: "Oriental manuscripts from the scope of medicine, veterinary medicine
and pharmacology in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo". In his paper, he prepared
all manuscripts from Gazi Husrevbeg Library concerning that branch of science. A
shorter conclusion of the report was published in the Congress Proceedings.
On this occasion we bring the whole text of the report except the manuscripts
dealing with the veterinary medicine because they are analysed in a separate work of
this volume of Annals.
The work contains 42 manuscripts from "The Messanger's Medicine" and
"Kan un" of Ibn Sina to "The Collection of Medicaments" written Turkis language.
The manuscripts are arranged according to their relative importance and
chronologically. ·

76
 Fejzulah Hadžibajrić

BAJTARN AME -
ORIJENTALNE VETERINARSKE KNJIGE 1)

Arapi su, poslije antičkih naroda, zaslužni učitelji Evrope i njima pripada
značajan udio u razvoju i napretku nauke i kulture, koje su danas postale ~jednička
svojina cijelog ljudskog roda. Imena Razes (Ebu Bekr Muhamed er-Razi), A vicena
(Ibn Sina), Averos (Ibn Rušd) i dr., poznata su širom cijelog kulturnog svijeta. Nije
manje poznat ni Albajtar (Ibnul-Bajtar) sin veterinara iz Malage (1197-1248.).
Iako je veterina funkcionalno slična medicini, prvi bibliografi pri klasifikaciji
nauka, veterinu svrstavaju uz prirodopis i poljoprivredu. Stoga u orijentalnim djelima
iz obla~ti prirodopisa i agrikulture susrećemo i veterinarstvo. U starom i srednjem
vijeku saobraćaj na kopnu odvijao se uglavnom korišćenjem konja, stoga je konj bio
vrlo cijenjen i voljen. Konju je u raznim vidovima iskazivana pažnja i briga. Djela pod
nazivom "Kitabul-hajl-" i "Kitabul feres" (knjiga o konju) su brojna. U njima se _govori
o anatomiji, fiziologiji i fizionomiji, bolestima i liječenju, te timarenju konja. Cuveni
arapski filolog El-Asmei (umro 830.) u želji da ukaže na jezično blago o konju, koje se
čuje među narodom, napisao je posebnu knjigu. U poglavlju o anatomiji konja
nabrojeno je 59 sastavnih elemenata. Iskazano je 40 pozitivnih i 34 negativne osobine,
i 25 varijanti u hodu. U poglavlju, koje govori o poznatijim konjima, spominje da je u
Iraku bila priređena izložba i trka najpoznatijih konja arapskog carstva. Na izložbi je
bilo upisano 1.000 grla. Učesnik na izložbi Ebu Ukajsir iz plemena Es'ad ukazao je
žiriju za izbor najboljeg konja, na jednog ata kojeg on smatra najboljim na izložbi.
Ovaj at je bio pobjednik i na trci, što je potvrdilo veliku veterinarsku stručnost Ebu

1) Na službi u Biblioteci Veterinarskog fakulteta u Sarajevu 1954. g. profesor istorije veterinarstva dr

Vaso Butozan predložio mi je, da za potrebe Veterinarskog fakulteta prikupim bajtamame (turske
veterinarske Ijekaru!e), da prikažem njihov sadržaj i izvriim uvid u orijentalnu bibliografiju o veterini.
Zadatak nije bio jednostavan, jer se o tome pitanju ranije nije niko izravno interesovao. Prof dr Šaćir Sikirić
obrađivao je tada, za potrebe Centralnog higijenskog zavoda u Sarajevu, orijentalne medicinske ljekaru§e,
pa sam se njemu obraćao za savjete i pomoć . I na§ sarajevski narodni ljekar Hadži Muhamedaga Handžić iz
Cicina. hana bio mi je Od velike koristi. O toku i napretku svoga rada izvje§tavao sam pismeno prof
Butozana, i prema tim prepisima je sastavljen ovaj rad.

n
Ukajsira. Halifa Jezid II Omejević (687 .-724.) priredio je trku u Damasku. Učešće na
trci prijavili su najpoznatiji emir i i velikodostojnici sa svojim konjima. Došao je ijedan
seljak sa svojom kobilom i tražio učešće na trci. Tvrdio je, da je otac te kobile poznati
at "Avedž" i da će ona odnijeti pobjedu. Tako se i dogodilo . Halifaje nudio za kobilu
ogromno blago, ali seljak se od nje nije mogao rastaviti, jer muje draga kao život, ali će
Halifi dati njeno ždrijebe. Kada je uginuo poznati at "Burazan" is pjevane su tužaljke.
Spomenućemo nekoliko imena pisaca čija djela nose naziv "Kitabul-hajl-" i u
kojima se govori o veterini. To su: E bu Ubejde Mamer ibn Musemma (825.), E bu Amr
ibn Gulsum (835.), Ibnu Abdulah Muhamed ibn Harun (841.), Ebu Muhamed
Abdulah ibn Muhamed (853 .), Ebu Džafer Muhamed ibn Habib (860 .), Ebu
Muhamed ibn Hišam (860), Ebu Hatem Seh! ibn Muhamed (863.), Ibn Durejd
Muhamed ibn Hasan (953.), Kadi Ahmed ibn Muhamed ez-Zejdi (1742.) i drugi.
U bajtarnamama susrećemo Aristotela kao osnivača veterine. Kada je
Aleksandar Veliki (356.-323.) osvajao Perziju, dopro je do grada Belh. Ovdje se među
konjima pojavila bolest, pa je dalje napredovanje obustavljeno. Aleksandar se za
savjet i pomoć obratio svome učitelju Aristotelu (384.-322.), koji je u tu svrhu napisao
knjigu o bolestima i liječenju konja. Ovaj Aristotelov metod u grupisanju bolesti "od
glave do pete" uzet je kao sistem, i s njim se susrećemo u veterinarskim djelima na
orijentalnim jezicima. Po ovome sistemu su sastavljene i naše bajtarname -
veterinarske ljekaruše.
U vremenu od bitke na Marici (1371.) do Balkanskog rata (1912.) veliki dio
jugoslavenske teritorije bio je pod turskom upravom, kraće ili duže vrijeme. Turska
uprava imala je uticaj na ekonomski, kulturni i politički život naših naroda, a u
izučavanju naše nacionalne istorije čini posebni period. Turski uticaj ostavio je traga i
u veterini. 1940. godine u Turskoj je izašla knjiga "Veteriner Tarihi" (Istorija
veterinarstva) iz pera Muzaffera Bekmana (Ankara, Ankara Basim ve CiJevi, 1940.).
Jedan primjerak ove knjige autor je preko prof. Haniida Hadžibegića, naučnog
savjetnika u miru Orijentalnog instituta u Sarajevu, poklonio prof. Butozanu, u želji da
bude od koristi za studij istorije veterinarstva u Sarajevu. I zahvaljujući toj knjizi rad
na bajtarnamama bio je olakšan. Saznali smo tako da se u biblioteci "Sulejmanijje" u
Istanbulu čuva autograf bajtarname iz 1185/1742. god. koju je napisao Kenan
Beograđanin (Belgradli).

• Ka bus-name
'
U XI vijeku perzijskom pokrajinom Gejlan vladala je dinastija Dilem (Dejlem),
čiji je osnivač Emir Šemsul-meali Ebui-Hasan Ka bus ibn E bu Tahir Vešmgir ibn Zijad
ibn Verdan, Šah Gejli. Kabusa je naslijedio sin mu !skender, a !skendera njegov sin
Kejkavus. Svi ovi vladari, a naročito Kabus, bili su vrlo obrazovani, pa su nauku i
kulturu cijenili i pomagali. Kejkavusovi nazori na život nisu se svidjali tamošnjoj
vlasteli, pa su ga svrgnuti i na njegovo mjesto doveli sina mu Gejlan-šaha. Kejkavus je
bio zatočen u jednom dvorcu, gdje je i umro 1080. godine. Zatočeni emir je uputio
svome sinu poslanicu (name), u kojoj mu daje savjete i upute šta treba da zna jedan
vladar i kako treba da se vlada. Iako je Emir Ka bus bio davno umro, njegovo ime je
bilo živo među narodom, dobrim spominjano, pa je i ova poslanica njemu pripisana i
prozvana Kabus-name, mjesto Kejkavus-name. Uz narodna perzijska imena vladari
su nosili i arapska imena i zvučne nazive iz kojih se je razumijevao njihov rang u
odnosu na tadašnju centralnu vlast, pa je Kabusova poslanica (Kabus-nama) mogla
služiti kao vid gledanja na život Kabusovih potomaka, tj . Kabusovića, i tako
izrazitije ' popularizirati ugled Kabusovića, u odnosu na domaću vlastelu, susjedne

78
pokrajinske vladare, te najuglednijeg i najmoćnijeg vladara toga vremena i
nominalnog halifu svih muslimana sunita.
Kabus-nama je pisana perzijskim jezikom, podijeljena je na poglavlja i ima
enciklopedijski karakter, jer govori o religiji, administraciji, sudstvu, filozofiji,
ekonomiji, matematici, medicini itd. 25-to poglavlje govori o kupovini konja, i tako uz
put, o veterini.
Učeni i iskusni otac upozorava svoga neiskusnog sina, da pri kupovini konja bude
vrlo oprezan i pažljiv. Kaže, daje konj dragulj, kao što je i čovjek dragulj, i da su stari
mudraci rekli, da se ovaj svijet održava sa čovjekom, a čovjek se održava sa
životinjom. Stari su mudraci još rekli, da u dobrom stanju treba održavati konja i veš
(rublje), pa će onda oni biti od koristi. Teže je doznati i upoznati kvalitete konja nego
čovjeka, jer čovjeka upoznajemo po govoru, kretnjama, idejama, blagosti, znanju,
umijeću i kulturi, a pasminu konja možemo upoznati samo preciznim osmatranjem
njegovog tijela, a umješnost i spretnost samo jahanjem.
Osnovno što treba znati je izgled i osjetila, pa ako si nevješt u utvrđivanju
kvaliteta, umijeća i vrlina, pazi, nek bar bude lijep. Obično je lijepo građen konj
ujedno dobar i spretan, a ružno građen i nezgrapan zao i nespretan. Znake ljepote i
vrlina kazali su veterinarski stručnjaci - ,.Bajtarname ustadan."
u daljem tekstu opisano je 25 karakternih vanjskih znakova i osobina konja.
Zatim se kaže: Sad, kad su objašnjene vrline i mane, najbolji kvaliteti i najgore vrste,
nek se znaju i bolesti. Nabrojene su 22 bolesti, ali opis nije dat, jer to, kaže se, zahtijeva
opširnost, a spis je poslanica. Na kraju 25-tog poglavlja kaže da je starost najgora
bolest, jer se za svaku bolest nađe lijek, ali starost nije moguće izliječiti.
Kabus-nama je napisana prije blizu 9 stoljeća i računa se u najstarija djela
orijentalistike. Prevedena je na turski, turkmenski, urdu i velike evropske jezike. Djelo
je prvi put štampano u Teheranu(l868.), zatim Parizu (1886.), Kazanu(SSSR -1898.),
Lahori (Indija- 1916.), ali kritično izdanje još nije. izašlo. Kabus-nama je važna za
veterinarstvo, jer nam pruža 25 konjskih osobina i 22 naziva konjskih bolesti iz
vremena prije blizu 9 stotina godina.

Kitabu-1-bajtare
Ebu Bekr ibn .Bedr je najpoznatiji arapski veterinar. Bio je glavni veterinar na
dvoru egipatskog sultana iz dinastije Mamelučkih Turaka Melik Nasiruddina ibn
Muhammeda ibn Kala vuna (1294.-1341.). Vlast Mamelučkih sultana protezala se i na
Siriju, a kralj Nasir se ubrajao u najnaprednije egipatske vladare. Poljoprivredi i
stočarstvu poklanjao je vrlo veliku pažnju. U želji da poveća interes za konjogojstvo,
uveo je konjske trke, na kojim su mogli sudjelovati samo najbolja grla iz zemlje. Ovo je
dalo podstreka njegovom glavnom veterinaru Ebu Bekru da napiše djelo o veterini i
posveti ga kralju N asiru. Djelo se stoga naziva Nas irova knjiga, a pravi mu je naslov
,.Kamilus-sana'atejn" tj. Savršenstvo u dvije vještine (konjogojstvu i liječenju konja).
Na polju veterine prije Ebu Bekra naročito su zaslužni Ebu Zekerija Jahja ibn
Muhamc;d, zvani Ibnul-Avvam (umro 1200. g.) i Ahmed ibn Hasan ibn El-Ahnef
(umro 1209. g.), ali nas po tematici najviše interesuje Fbu Bekr. Djelo je na arapskom
jeziku, podijeljeno na 10 odsjeka(mekale), koje broje290 naslova. U odsjecima V-VIII
opisano je 212 polesti i to ovim redom:
Kožne bolesti- 24, bolesti u mozgu- 5, uho- 6, oko- 16, nos- 5, usta i jezik- 14,
grlo- 7, vrat- 6, lopatica- 10, prsa- 6, prednja koljena- 4, žile na nogama ( cjevanice)-
15, kopitni zglobovi - 4, prednje noge - 3, vrhovi nogu (prsti)- 4, kopita- 8, skočni
zglob- 4, butovi- 6, čmar- 7. ženski organ- 7, muški organ- 5, muške sjemene žlijezde
l

79
(kese)- 3, vime- 3, rep- 4, bedra·- 3, leđa i slabine- 2, trbušne bolesti- 5, bolesti crijeva-
4, jetra - 7, srce - 3, pluća - 2, bubrezi - l, zglobovi - 4 i gutanje stranog tijela - 6.
Kod svake bolesti kazano je ime, dat je nužni opis, propisan lijek, kazani načini
spravljanja i primjene lijeka.
Odsjeci I-IV govore o konjogojstvu, IX o farmaciji a X o potkivanju konja.
U izlaganjima Ebu Bekr se često poziva na svoga oca koji je bio veterinar, ali mu
ne spominje djela, pa se može zaključiti da mu otac nije pisao o veterinarstvu.
Imena bolesti su arapska ili arabizirana i služe kao glavni nazivi bolesti o kojima
se govori u orijentalnoj .veterini. Sigurno je da su Ebu Bekrovim djelom obuhvaćene i
22 bolesti iz Kabus-name. Kod nekih bolesti ima i drugačijih naziva, što treba istražiti i
sravniti.

Turske bajtarname
Originalni radovi iz veterine na turskom jeziku nisu brojni, jer se veterina kao
posebna nauka nije mnogo njegovala. Kao glavni zadatak veterine smatrano je
liječenje konja, čime su se najčešće bavili potkivači konja (nalbanti). Stručni veterinari
(bajtari) bili su rijetki.
Prema dosada prikupljenim podacima iz oblasti veterine, na turskom jeziku
postoje ova djela:
l. Tabakati bešerijje ve bajtarijje (Humana i veterinarska medicina) od Nidaije,
2. Menzum bajtarnamesi (Bajtarnama u stihovima), također od Nidaije,
3. Kitabi-makbul der hali-hajul (Priznata knjiga o stanjima konja) od Enderuni
Fujjuda,
4. Terdžemei-mufredati Ibni-Bajtar (Prevod pojedinih važnih pitanja Ibnu-
Bajtara), preveo Umur beg,
5. Belgradli-Kemal-Bajtarnamesi tj. Knjiga o veterinarstvu od Kemala
Beograđanina,
6. Bajtarname od Mehmeda iz Edrene (Edrenevi),
7. Bajtarname od Hibetullah efendije,
8. Gazaname ve Bejtarname od muderrisa Alije ibn Omera el-Arebi,
9. Risale fil Bajtare od nepoznatog pisca,
10. Bajtarname, od Kadi-zadeta, i
ll. Prevodi bajtarnama sa arapskog i perzijskog jezika.
Za nas je posebno važna Bajtarnama od Beograđanina Ken ·~ma, jer po prezimenu
on je naš čovjek (Belgradli). Podaci o njemu su oskudni. Zna se da je bio u dvorskoj
službi sultana Ahmeda II, kao kati b-sekretar, i da je 1742. god. napisao bajtarnamu.
U Ken'anovoj bajtarnami govori se o nekoliko bolesti, i to: ranama, grčevima, šugi,
nadimanju, kašlju, očnim bolestima itd.
U svojoj ,.Istoriji veterinarstva" Bekman je donio fotokopije tri lista iz
Baytarname Ken'ana Beograđanina, 45, 46, 47-A,B, i transkripciju na turskoj :latinici
iz Mevlevijske biblioteke u Konji, gdje se kaže:
.. U veterinarstvu je Timurlenk na stupnju· dobrog stručnjaka. Bio je obični
momak u konjici vlacjara Buhare, kad se je pojavila bolest među konjima. Starješini
konjice prijavio se Timur i ponudio svoje usluge u liječenju. Uz odobrenje sultana
starješina je dozvolio Timuru da pokuša liječenje. Upozoren je na važnost zadatka i
odgovornost, te moguće loše posljedice kod neuspjeha. Timur se već tada zamišljao
kao mir-ahor (starješina konjice). Uspjeh je bio brz i odličan. Izliječeni konji su
predočeni vladaru. Prilikom javne pohvale Timura pred vladarom, starješina konjice
je rekao: ,.Da, mi smo ovoga veterinara doveli i podigli, ali se može desiti i neprilika od
njega."

80
 Starješina konjice je ubrzo umro i Tim ur postavljen na njegovo mjesto . Iz dana u
dan rastao je njegov ugled. Postao je vezir i vladarov prisni drug i savjetnik. P oslije
vladareve smrti, kad je na vlast stupio prestolonasljednik, Tim urov uticaj bio je još
veći. Imenovan je za prestolonasljednika, jer mladi vladar nije imao djece i ubrzo je
umro . Kroz kratko vrijeme postao je vladar (sultan). Oko njega su bili oguski (turski)
emiri koje je pokorio i postao moćan .
Timurlenkovu vezu sa veterinarstvom ne spominju njegovi biografi, stoga je
Bekman i donio faksimil iz bajtarname. Belgradli ne može biti naziv (prezime) za
osobu samo nastanjenu u Beogradu, ako nije rođen i porijeklom dom ać i (Musliman ili
Albanac).
Znam da u djelu "Menafiun-nas" (koristi ljudima) od N idaija iz Ankare ima
nekoliko srpskohrvatskih riječi . Nidai je bio lični ljekar turskog sultana Selima II .
(1566-1574), a spomenuta su i njegova dva djela iz veterinarstva.
Korisno je napomenuti da je i turski vrlo poznati pjesnik iz prvih decenija XX
stoljeća, čuveni Mehmed Akif, bio veterinar. On je porijeklom iz Peći na Kosovu. Pred
Kemalom Ataturkom pobjegao je u Egipat, ali muje kasnije dozvoljeno da se vrati, pa
je umro u Istanbulu. Slušao sam da je počeo prevoditi Kur'an na turski jezik u stihu,
što je kasnije spalio, iz bojazni da ti prevodi ne budu korišteni mjesto arapskog
originala. Naši prvi studenti na El-Azheru često su se sastajali sa Mehmedom Akifom .
Na povratku sa Prvog sveislamskog kongresa u Jerusalimu 1931 . god. Salim efendija
Muftić i Hadži Mujaga Merhemić, otputovali su u Kairo da posjete Mehmeda Akifa .
U pohvalu veterinara Mehmed Akif kaže:
"Pokušaj i ustanovi, da u tvojoj podsvijesti leži. Nama je mnogo potreban
veterinar, gotovo više nego medicinar".

Bajtarname Gazi H usrevbegove biblioteke.

U Gazi Husrevbegovoj biblioteci u inventaru rukopisa upisano je sedam
bajtarnama pod ovim brojevima: R-964 , 1922, 2354, 3546, 5725, 5964 i 314 5.
Broj R-964 je zajednički povez sa druga dva djela iz grupe "Kur'an " pa je tamo
predočen (Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sv. l., str. 134, Gazi
Husrevbegova biblioteka, .Sarajevo, 1963 .).
· Broj R-1922 . Naslov Kitabu baytarname, s. 35, vel. 20 x 14, nesh. Prepis je iz
1177./1720. godine bez oznake imena prepisivača i mjesta. Ima uvod i 10 poglavlja.
Uvod sadrži: Razgovor Aleksandra Velikog s Aristotelom o starim vladarima,
bolest Aleksandra, traženje lijeka u Belhu u Perziji, Aleksandar naređuje svome
namjesniku u Belhu Husrevu, da mu pošalje vode iz jednog bunara u Belhu radi lijeka
(Abu Hajat), Husrev za ovo traži od Aleksandra da mu dadne za ženu svoju kćer i pola
carstva, dolazi do rata Tajumersa i Erdja sa Husrevom, Husrev ih u ratu pobjeđuje , rat
Aleksandra sa Husrevom, bolest Aleksandrove konjice, Aleksandar traži od
Aristotela da napiše knjigu o liječenju konja, Aristotel predskazuje pobjedu
Aleksandru i piše mu knjigu o liječenju konja - Baytarname - sa 10 poglavlja.
Prvo - sastav konja, drugo - lijepi znakovi kod konja, treće - boje i nazivi konja,.
četvrto - zubi, peto -bolesti glave, očiju, jezika, uha, kijavica, bradavice, sakagija,
šesto- usta, čirevi na nepcu , kašalj, pokvaren stomak, otečeno crijevo, otečeno udo,
sedmo - gute, čirevi, žuljevi, gnojanici, šuga, osmo- kila, oteklina po leđima, otekline
po tijelu, ranice po nogama, druge bolesti nogu, deveto- astma i deseto- (ispušteno).
Broj R-2354. Naslov: Kitabu bay tarname, 1.31. str. 20 X 14, nesh.
Prepis iz 1049./1674. god. Prepisivač i mjesto prepisa neoznačeni.

6 - Anali 81
 Sadržaj je ovako raspoređen :
Djelo je napisao Aristotel, a s perzijskog jezika preveo na turski Hadži Muhamed
b. Hadži Ali Aksariji: - lijepi i ružni biljezi u konja, boje i imena, zubi i starost,
sakagija, safragija, gnojenje u nosu , bradavice, gute, ospice, gnojenja, otekline,
povrede oka, krv iz nosa, mrena, mjesečeva sljepoća , otečena glava, bolest usta,
pijavice na nepcu, otečen jezik, zubobolja, vrat, upala grla, ukočenost vrata, ranjenost
vrata, unutrašnje bolesti, grčevi u stomaku, kašalj , zatvor, zastoj mokraće, krvarenje,
bolesti u nogama, skupljanje krvi u koži, proširenje vena , voda u nogama, nadim ,
žuljevi od sedla, ranice po nogama, ukočenost nogu, kraste , trn u nozi , ozljeda crijeva,
udarac kopitom, žuljevi, šuga, svrbež , gute ispod trbuha, bradavice, rak , opadanje
dlake , ispadanje crijeva, ozljede debelog crijeva, gnojanci, čirevi, rane od oružja,
bjesnilo, nadim, astma, i na kraju uzgajanje konja, č iš~enj e , dresura , štrojenje,
pripremanje za prodaju, konj u medicini.
Broj R-3145 , Naslov: Kitabu Bajtarname, 176, v.19,5 x 14. Po sadržaju i
redoslijedu ovaj rukopis je isti kao broj R-1922 (duplikat). Važnost muje u tome što je
prepisan kod nas, u Bos. Dubici 1140./1728. god. Prepisivač je Ali Hodža, sin Alije, iz
Dubice. Prepisivač se potpisuje kao Hodža, pa je korisno napomenuti da su
bajtarname važne knjige koje se cijene kao korisne i hodže ih prepisuju.
Broj R-3546 . Naslov je: Kitabu baytarname ve mualedžati behimešto znači Knjiga
o veterinarstvu i liječenju životinja. Djelo je isto kao i broj R-964 samo je prepisivač
drugi i pismo čitljivije. Kod obrade broja R-964 spomenuta su 4 poglavlja ali nije dat
sadržaj , pa ćemo to ovdje donijeti:
"Kašalj , pijavice na nebu, grčevi u stomaku, voda u nogama, žuljevi od sedla,
nečistoća ispod trbuha, povreda oka, nejelica, sakagija, nadim, otečen jezik,
sakupljanje krvi u koži, proširenje vena, ranice po nogama, udarac kopitom , trovanje
travom, šuga, mrša vost , otekline, mjesečn a sljepoća , prehlada, gnojenje u nosu , ranice
na prednjim nogama, kraste po nogama, gnojni čirčići, povreda oka, krvarenje u oku,
čir na nosu, povreda glave, oteklina glave, otečen jezik, zubobolja, ukočenost vrata,
bolest usta, zatvor, zastoj mokraće, mokrenje krvlju, hroptanje, ozljeda i ranjavanje
vrata, grčevi u stomaku, kašalj , otekline koljena , voda u nogama, otečena plećka ,
žuljevi, gute po grudima, ranice po nogama, udaranje nogama (bacanje), ospice,
rasporena crijeva, gute po tijelu , ispadanje crijeva, rak, prekinutost u skoku,
otpadnuta kopita, iscrpljenost, ranice po vanjskom ;zidu crijeva, gnojanci po leđima ,
gnojanci po plećkama , i na kraju , vrline konja i konj u medicini. Lista 18, vel. 20 x 14,
nesh.
Broj R-5725. Naslov glasi: Bajtarnamei EI-Hadž. Ali Akhisari (Bajtarnama Hadži
Alije Akhisari). Knjiga je iz fonda otkupljenih rukopisa biblioteke Osmana Sokolovića
i po sadržaju i rasporedu je kao broj R-2354, sa malim razlikama.
Broj R-5964 , veterinarski fragmenti iz fonda Sokolov ića biblioteke pod
naslovom: Bajtarnamei hali hujul (Ljekaruša o stanjima kod konja).
Jezik bajtarnama je staroturski (arapsko-perzijsko-turski nazivi, često teško
čitljivi) .
U našoj transkripciji glase ovako:

82
 Orijentalni veterinarski nazivi bolesti
•
A
Addatu-1 kelb - ujed psa (bijesna),
Ademu-l hable - neplodnost, nerodnost,
Akur (harak) - povreda hrbata (leđa),
Alek fi-l enf- pijavica u nosu,
Alek fi-l fern - pijavica u ustima,
Ankebut - gutanje pauka,
Aren - pukotina (ranica) na zglobu prednjih nogu,
Asi (Aslu-z-zeneb) - savijen rep (kao uho),
Asmu-sebk - mrtva kost na cjevanici,
Atalil (Tawalil) - bradavice.
B
Bedžel - upala !Oaterice,
Behek- bijeli lišaji, iz kojih poteče krv, ako se bocnu iglom,
Beyad - bijeli flekovi u oku,
B~krah - n~rijatan zadah iz usta,
Belu-d-difda mine-l rnai-gutanje žabe u vodi,
Beres - bijeli lišaji, iz kojih poteče sukrvica ili gnoj, ako se bocnu iglom, lepra,
guba, ·
Berkah - iščašenje noge u kuku,
Betrah - kvrgava izraslina iznad kopita,
Bevasir - pucanje krvnih sudova na završnom crijevu (čmaru), šuljevi,
Bevasir - oštećenje kapilara na vrhu muškog uda,
Buruzu-r-rahm - ispadanje materice,
Buruzu-surm - ispadanje debelog crijeva
D
Da\)1-bekar - proljev
Duad-difda- riblji zub (okamenjeni zub),
Daul-far - prištevi po koži uha,
Daul-hajjat- zmijska 'koža (svjetlucavost kože),
Daul-kanasir - škrofule po vratu,
Dauš-šuajra - jačmičak,
Daus-saleb- opadanje dlake po vratu,
Daut-taleb - opadanje dlake po tijelu,
Daut-tuffaha - kila na pupku,
Demamil-potkožnjak čir,
Deren - prištevi po koži,
Dikul-hafir - oboljenje kopita zbog tijesne potkovice,
Dikun-nefes.- si plji vost,
Dirsul-fudul (Dirsul-fundul) - prekobrojnost zuba kutnjaka,
Dud - crvi, gliste.
Dž
Džereb (uyuz, gečik)- šuga,
Džerd (Džard) - ukočenost zadnjih nogu (zglobova),
Džemr - upala oteklina na prsima,

6' 83
 Džerehun - nimr - povreda od tigra,
Džerehus-sebu - povreda od zvjerinja,
el-Džerehu fil-asab - presijecanje krvnih sudova,
el-Džajia - zbodenost od koje ispada utroba .
E
Ehliladž - upala uha (srednjeg),
Eklud-defla - trovanje oleanderom .
F
Fesadud-dimag- povreda mozga,
Feyyaše - mekana izraslina u nosu ,
Ferk - nadutost mišića,
Fuzar - pukotina na ivici kopita,
Fetk - kila u preponama.
G
Gam - vidi kam.
H
Halak (kišar) - ljuštenje penisa,
Hanak - upala nepca,
Harak- vidi Akur,
Harekun-nar - opekotine od vatre,
Harsaun - kvrge po vratu,
Harzaun - kvrge ispod repa,
Hasr(hasar , temeddud)- kočenje vrata (šije),
Heida - proljev (nije smrdljiv),
Hekkah - ušni lišaj,
Humma- groznica,
Hasrul-bevl - zastoj mokraće ,
Hatam - izraslina na koljenu.

Idrarul-leben - nabreklost vimena,

Ikal (Ukal) - smetnja u hodu,
lklah - čiravost ,
Ikmirar - kratkovidnost, slabovidnost,
Iktiladž - trzaji mišića,
lktilat - razvaljenost čmara ,
Infidžarul-kuruh - slatki čir na zglobu ,
Infitak - kilavost,
Inkilalus-sulb - prebijenost bedra,
Inivadžur-rekabe - iskri~ljenje vrata,
Insibabe - oticanje koljena (bolno),
Insibabe fil-asab - oticanje vena u nogama,
Infitakul-asab - hernija,
Istikak - rana od udaraca (kopitom),
Intisar- nabreklost žila (na nogama),
Istiskaut-talli - nahlada preko kože,
Istiskauz-zikki - nahlada preko stomaka.

84
 J
Jarakan - žutica.
K
Kafekan (hafekan) - lupanje srca,
kaj - povraćanje,
Kal' - uganutost, uganuće ,
Kal'ul-kef- povreda stopala zbog otpadnute potkovice,
Kam, Kame - izraslina (kvrga) na skočnom zglobu,
Kamlah - kovrčanje dlake u kožu,
Kamnah - upala oka (kumnah)
Karhahur-rijah - plućna gangrena,
Kasr fil a'sab - ubod u žile,
Kasr - prelom kosti,
Kasrul-adlai - prelom rebara ,
Kasruz-zeneb - prelom repa ,
Kastration - kastracija ,
Kata! - trulenje žila,
Katul-lahm - povreda tkiva ramena,
Katul-lisan - presjek jezika,
Katrahul-iskat - pobačaj ,
Kulendž - grčev i u crijevima
Keden - oticanje koljena,
Kerd- oštećenje krvnih sudova (vena),
Kerk - izraslina na laktu,
Kinan-yabis - kaheksija suha,
Kinan-ratb - kaheksija mokra,
Kahkahul-ferdž - poklapanje sramnice (kapaklija),
Kuld bin-nahri - gute po vratu,
Kuld bis-sadri - gute po prsima,
Kuld bil kademi - gute po stegnu (bedru),
Kurudžu mefsalis-sebk - iščašenje kuka ,
Kurudžu mefsalis-sayr - iščašenje plećke ,
Kuruhul-uzun - čir u uhu,
Kumubul-berri - trovanje divljim kejom,
Kusas - upala nosne sluznice,
Kaus - gnojanik (čir) na rubu kopita.
L
Lakatul-asm - udarac o kamen,
Latmul-hadžare - udarac kamenom,
Latmul-melef - povreda koljena o jasle,
Les'atul-akreb - ujed skorpijona (zmije),
Les'us-zenabir - ujed stršljena,
Lisk - zgnječenje mišića i tkiva podlaktice,
Lukah - otvaranje usta (zijevanje).
M
Maun asferu - žuta voda· (krmeljivost),
Maun ezreku - modra voda (krmeljivost),

85
 Maun fil asab - voda u krvi (venama),
Mahsam - ozljeda usljed pritiska kolana ,
Mekanek - zadavljenost,
Mari - grčevi u crijevima,
Mektaf-yagir - pretvorenost na ramenima,
Meleh - guta na zadnjim nogama,
Mesara (Mesara) - upala mozga,
Mešeš - zgrušavanje krvi,
Mirrah jabis - žuč .
N

Nefik - kvrga (guta) na koljenu ,

Nehšul-efai vel-hajjat - ujed zmije otrovnice (potpuhivanje),
Nekab - uganuće plećke,
Nasur- curenje gnojnog čira (rane),
Nemlah - raspuklina kopita,
Nikris - krstobolja.

R
Rahsan-vakrah - tvrda izraslina uz kopite,
Rebn- astma
Remed - upala oka
Rihul-džemel - kamilska bolest,
Rihul-mefasil - reumatizam,
Rihus-sabah - upala očnog kapka,
Rihus-suvas - bolovi u krstima,
Ruaf - krvarenje iz nosa,
Ruhaf (ankebute) - polip u nosu,
Rua!- curenje vode iz nosa.

s
Safeh - (kusas) - upala u nosu
Safra - gnojna čiravost,
Sakave - povraćanje iz grla,
Saman - trganje žila na cjevanici,
Sararih - davljenje (gutanjem),
Sarasir - gnoj u očnom kutu,
Seretan - natečenost zglobova prednjih nogu,
Sava! - iskočenje (iščašenje) kuka,
Suvad (sauda) - pocrnjelost kože,
Sell (sulala) - tuberkuloza,
Sibahul-kebid - otečenost jetre,
Sidam - izljev krvi u mozak,
Sua! - kašalj,
Suda - bolovi u glavi,
Selak - upala mrene, od koje se izvrne očni kapak,
Sulak- skorbut,
Sufrah - upala rožnjače .

86
 š
Šankah - izraslina na plećki,
Šarus-sakr - tvrda dlaka,
Šasa - lom lopatice,
Šekkul-lahat - upala donje vilice (radi pokvarena zuba),
Šera - isap po koži,
Šesa fil asab - proširenje vena,
Šebker - noćna sljepoća,
Šekk an kasb fil-asab - ubod u vene (povreda),
Šuhum - rana na prstu,
Šukak - lom na vrhu kopita,
Šukakud-dubur - pukotine na čmaru.
T
Tabek - gnojenje (ispod kopita),
Tahdžir - otok debelog crijeva (čmara),
Tahi! - povraćanje vode na nos,
Tahrik - nadutost crijeva,
Tahrikul-esnan - micanje zuba,
Tahrikul-fusus -povreda kosti '(cijevi) prednje noge,
Takrin - mrtva kost na zglobu (izraslina),
Takti - zapletaj crijeva,
Tarfah - krvarenje u oku (mrežici),
Tarš - nagluhost,
Tavalil - bradavice (sitne),
Tealil -bradavice -čirevi,
Tedžmid- nabreklost vimena (upala),
Te-ekulu lahmel-esnan - obamiranje zubnog mesa,
Temeddud (hasar) - ukočenost vrata,
Temšiš - ubod (čavlem) ,
Terehhul- voda u nogama,
Tesakutuš-šarez-zeneb - opadanje dlaka iz repa,
Tes-jir rane po nogama,
Tešebbuk- upala na grudima,
Tešniš - ufaćenost vrata,
Tutah - čvorići po koži,
Tfitah - čvorići (izrasline) po uhu.
u
Ukad- izraslina (mrtva kost) na cijevi noge,
Usrul-bevl - teško mokrenje.
v
Vakrah - tvrd otok na nogama,
Vedžeul-kalb - grčevi srca,
Vedžeul-:kisah - uhvaćenost (ukočenost) zglobova,
Vedžeul-kul-jetejn - upala bubrega,
Veremul-lahat- upala nepca,
Veremul-litah- upala zubnog mesa,
Veremul-levhatejn -upala krajnika,

87
 r

Veremus-sedjejn- upala sisa (u kobile),

Veremul-unbejejn -upala kese ,
Veremuz-zeher vel kibb bil-bedžel - otok kese.
z
Zabhah - čir na ždrijelu,
Zenabir - ušljivost,
Zibah - čiravost,
Ziblud-dedžadž - gutanje (žderanje) kokošinje .

SUMMARY
BAJTARNAMES- ORIENTAL VETERINARY BOOKS

In addition to the O rien tal medical books in Gazi Husrevbeg Library, there are 7
manuscripts from the field of veterinary medicine. After a detailed introduction about
the development of veterinary medicine and its literature in ancient Arabia and later in
the Ottoman Empire, the author presents separately each of the seven manuscripts.
The contents of the manuscripts, considered by the asuthor of the paper, to be
particularly interesting, was described in more detail. Particular attention was payed
to the manuscripts written or transcribed by the authors from Bosnia. The vocabulary
titled "Oriental terms for veterinary diseases", is given at the end of the paper.

l
l
;
l

88
 Zejnil Fajić

STANJE SAKRALNIH I PROSVJETNIH OBJEKATA

U SARAJEVU RAZORENIH ZA VRIJEME
PROVALE EUGENA SAVOJSKOG

Poznato je da je Eugen Savojski, prilikom provale u Bosnu 1697. godine , srušio i

popalio Sarajevo. U toj paljevini i rušenju svakako da nisu bile pošteđene ni sakralne
građevine (džamije, mesdžidi, tekije, mektebi i drugo). O stradanju ovih objekata
·postoje dva dokumenta (popisa) na turskom jeziku, koji se čuvaju u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu od kojih se jedan nalazi u Hronici Muhamed-
Enveri Kadića, svezak V, str. 45-52. , 66 . i 80-88., a drugi je kao poseban dokumenat,
br. D - 3078. Dokumenti su sačinjeni poslije povlačenja Eugena Savojskog, a na
osnovu pregleda posebne komisije, koju je sud imenovao po naređenju tadašnjeg
bosanskog valije Halil-paše.
Ovim dokumentima (popisima) djelomično su se i ranije koristili naši istaknuti
kulturni radnici za pisanje svojih naučnih radova i to: Šejh Sejfudin Kemura , h.
Mehmed Handžić , Hamdija Kreševljaković , dr Hazim Šabanović , Mehmed
Mujezinović ,- Alija Bejtić i drugi , ali nijedan od njih nije ih u cijelosti objavio. Pošto su
dokumenti vrijedni pažnje, mi smo ih u potpunosti preveli, dodavši u fus-notama, u
drugom dokumentu, potrebna objašnjenja. Pri transkripciji imena nastojali smo da
budemo što vjerniji originalu.
IZ dokumenata saznajemo, pored podataka o potpunom razaranju i rušenju
Sarajeva , o čemu je ranije mnogo pisano, nazive sarajevskih mahala , džamija,
mesdžida , tekija , medresa i mekteba , kao i njihovo brojno stanje u to doba, izvore
prihoda ovih ustanova, imena službenika sa visinom njihovih plaća i drugo. Isto tako ,
iz dokumenata vidimo da je narod, poslije povlačenja Eugena Savojskog, odmah
stupio u akciju da popravi i osposobi bar neke od ovih objekata , ne čekajući pomoć od
Porte, a tek kasnije sačinjeni su ovi dokumenti - zahtjevi i otpremljeni u Carigrad.
Od 104 sarajevske džamije , 1) koliko ih je spomenuto u drugom dokumentu , i
sada postoji 70 džamija i u svakoj od njih obavlja se namaz bar jedanput dnevno, osim
jednog mesdžida koji je pretvoren u magazin pokopnog društva " Bakije". Broju 70

1) Po pi s sa rajevs kih džamij a u še her Sarajevu . M ekteb-sa lnama , godin a II . 13 26/ 1908 .. str. 136-141.

89
treba dodati još dvije džamije koje su napravljene zadnjih 40 godina, a to su Hadži
Idrisova džamija u Novom Sarajevu, u Ličkoj ulici i džamija u Boljakovom Potoku.
Od tekija koje se spominju u prvom dokumentu, danas postoji samo Hadži
Sinanova tekija, u ulici Remzije Omanović.
Mektebi 2) danas zvanično ne postoje, a mali je broj onih koji su do danas ostali. O
ovim našim prosvjetnim ustanovama malo je pisano i mektebi do danas nisu potpuno
ispitani i proučeni, pa je to posebna tema za dalje proučaVanje.
U popisu vaiza i muderisa vidimo da je u Sarajevu bilo tada dosta uleme, pa
nailazimo na ljude koji su pisali čak i hronike svoga vremena, djela iz raznih oblasti,
prepisivali knjige i bili glavni nosioci prosvjete i kulture u gradu Sarajevu, a
najpoznatiji su bili: Osman-efendija Suglija, Abdulah Kantamirija., Husejn
M uzaferija, Šej h Bistrigija i drugi. 3 )

PREVOD PRVOG DOKUMENTA IZ KADIĆA HRONIKE

Austrijski nevjernici su 1109/1697. godine potpuno popalili i razorili šeher

Sarajevo. Ovo je akt sudskog pisara koji je bio odreden da popisuje spaljene, srušene i
demolirane zgrade džamija i mesdžida, što je putem šerijatskog suda, a na osnov!-!
bujruldije, utvrdio mubašir (inspektor) H alil-paše, koji je iza toga 1110/1698. godine
bio postavljen za namjesnika ejaleta Bosne, godine 1112/1700.
Izvještaj o džamijama i mesdžidima u spomenutom gradu, koje su do datuma
popisa bile ispravne, a koje su u vrijeme provale bile popaljene i porušene i još uvijek
su u ruševnom stanju, a koje su ponovo podignute.
CAREVA DŽAMIJA u Atik mahali. Svana je minirana, iznutra takoder, ali se u
njoj obavlja namaz. Služba hatiba, imama i mujezina obavlja se uz naknadu za timar.
Druge mukate ili gotovine ili bilo kakvog vakufa nema. 4 )
GAZI HUSREV-BEGOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u
njoj se obavlja namaz. Njen vakuf sastoji se od čifluka i zgrada (akara).
FERHAT-BEGOV A DŽAMU A u istoimenoj mahali. Sada je ispravna i u njoj se
obavlja namaz. Vakif nema svoga vakufa. Medutim, Skender-ćehaja iz svoga vakufa
za imama i mujezina uslovio je zakupninu od nekoliko dućana.
SKENDERPAŠIĆ MUSTAJBEGOV A DŽAMIJA u Skender-pašinoj mahali: S
vana je minirana, a u njoj se obavlja namaz. Službenicima se daj~ plaća iz desetine
čifluka .. Vesela Straža" u ,prusačkom kadiluku.
ALI-PAŠINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je ispravna, dvorište joj je
minirano, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere pojavio se novac u iznosu od
113.400 akči.
JAHJA-P AŠINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Džamija koju je sagradio
umrli Jahja-paša za vrijeme neprijateljske provale je St>aljena i porušena. Jedan od
stanovnika spop1enute mahale, ponos sebi ravnih, Curčić Salih-aga, ponovo je

2
) Mehmed Handžić: Dva popisa sarajevskih mekteba. EI-Hidaje, godina VI, 1943; br. 5, str. 119-121.
) Alija Bejtić: Pjesnik Sabit Alauddin {:]žičanin kao sarajevski kadija i bosanski m~la. Anali Gazi
3

Husrevbegove biblioteke, knjiga II-III, str. 13-17.

4
) U drugom dokumentu daćemo potrebna objašnjenja za svaku džamiju.

90
sagradio spomenutu džamiju i u njoj se sada obavlja namaz. Imam u, hatibu i mujezinu
daje se plaća iz mukate.
KASAPOVIĆ HADŽI IBRAHIM OV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali (na
Vratniku). 5) Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. Ima vakufu novcu i
nakon provjere je suma ... ?
ČEKREKČI MUSLIHUDINOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Sada je u
ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz. Plaća službenicima daje se iz mukate
dućana.

HA VADŽE DURAKOV A DŽAMIJA na Baščaršiji . Pošto je kupola bila

pokrivena daskom, daska je izgorjela, ali se u njoj i sada obavlja namaz. Međutim,
neophodna je opravka. Imam u, hatibu i mujezinu plaća se dalje iz mu kate vakifovih
uvakufljenih milćeva.
BUZADŽI HADŽI HASAN OV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Tetima
(trijem) joj je srušena, ali se u njoj obavlja namaz. Nakon provjere pronađena je
gotovina u iznosu od 42 .200 akči .
VEKIL-HARČOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je u velikom
požaru koji se desio prilikom nevjerničke provale. Nešto vakufskim novcem, a nešto
uz pomoć stanovnika iste mahale, iznova je sazidana i u njoj se obavlja namaz. N akon
provjere pronađena je suma u iznosu od 21.000 akči .
ŠEJH FERRUHOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je za vrijeme
nevjerničke provale. Jedan od stanovnika spomenute mahale Hadži Musa-aga uslovio
je uvakufljeni novac za opravku spomenute džamije, paje ponovo sagrađena od strane
imama i drugih službenika. Sada se u njoj obavlja molitva. Za službenike iste džamije
odreden je timar. Gotovine i mukate nema.
PAČADŽI HADŽI NESUHOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Izgorjela je u
velikom požaru koji se desio prilikom nevjerničke provale. Hadži Mustafa, jedan od
stanovnika iste mahale, ponovo je sagradio spomenutu džamiju i u njoj se obavlja
namaz.
BALIĆA DŽAMIJA u Sumbul mahali. Izgorjela je za vrijeme neprijateljske
provale, ali munara joj je uspravna. Stanovnici iste mahale pokrili su polovinu
spomenute džamije i sada se u njoj obavlja namaz.
KART ALOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Ruinirana je i s vana i iznutra.
Medutim, u njoj se obavlja namaz.
TIMUR-HANOV A DŽAMIJA u Berkuši. I sada je u ispravnom stanju i u njoj se
obavlja namaz.
KARA FERHATOVIĆA DŽAMIJA u istoimenoj mahali (iznad Begluk
konaka). Sada je u ispravnom stanju i u njoj se obavlja namaz.
MEHMED-BEGOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali (Bistrik). Izgorjela je u
velikom požaru za vrijeme neprijateljske provale. Njezini su vakufi milćevi i od
naplaćene zakupnine za njih nanovo je napravljena. Sada se u njoj obavlja namaz pet
puta dnevno. Vakuf joj je mukata od dućana i plaća službenicima daje se iz mukate.

s) Ova riječ u zagradi i još neke slijedeće riječi ne spadaju u dokumenat, nego su to objašnjenja
Muhamed-Enveri Kadića .

91
 HARAČADŽI MUSTAFA-AGIN MESDŽID iznad Begluk konaka u
istoimenoj mahali . Sada je u ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz. 6 )
HADŽI DERVIŠOV MESDŽID u istoimenoj mahali. Sada je u ispravnom
stanju i u njemu se obavlja namaz.
BURNO HADŽI MEH MEDO V MESDŽID u čaršiji Gornji Tabaci. Sada je u
ispravnom stanju i u njemu se obavlja namaz.
ČOKADŽI HADŽI SULEJMANOV MESDŽID u istoimenoj mahali (ispred
Begluk saraja). Potpuno je izgorio za vrijeme neprijateljske provale. Ponovo je
podignut od strane sadašnjeg bosanskog muhafiza, poput vezira Asafa mudrog H alil-
paše, i sada se u njemu obavlja namaz pet puta.
DURADŽIK (HADŽI AHMEDOVA) DŽAMIJA u istoimenoj mahali.
Prilikom neprijateljske provale izgorjela je i srušena, a i sada je u ruševnom stanju.
(Kasnije je od strane bosanskog valije Mehmed-paše u 1166/1752. godini ponovo
podignuta).
AJ AS-P AŠINA DŽAMU A u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela i
sada je u ruševnom stanju. Međutim , plaće se daju imamu, hatibu i mujezinu iz
mukate. Drugog vakufa nema.
ST ARA MULA ARAPOV A D ŽA MIJ A (Arap mahala) u istoimenoj mahali. Za
vrijeme neprijateljske provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
NOV A MULA ARAPOV A DŽAMIJA (u blizini Loga vina sokaka) u istoimenoj
mahali. Prilikom provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
NEBRDILO HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali (na Bjela vama).
Za vrijeme provale je izgorjela i još je u ruševnom stanju.
HADŽI HASAN OV A DŽAMIJA u Kiičiik Katibovoj mahali. Prilikom
nevjerničke provale je izgorjela, pa je mutevelija sa ostalim službenicima započeo
njenu gradnju. Vakuf joj je gotovina.
KEBKEBIROVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Pri neprijateljskoj provali
izgorjela je i srušena. Hadži Ahmed-aga, stanovnik iste mahale, započeo je njenu
gradnju.
NOV A DŽAMIJA U BAKAR BABINOJ MAHALI (na At me~danu). Pri
nevjerničkoj
provali je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
KALIN HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
nevjerničke
provale je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
SARAČ ISMAILOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. U velikom požaru
izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
UZUN HADŽI MUSTAFINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Džamija, koju
je sagradio umrli vakif, prilikom nevjerničke provale je izgorjela i srušena. Mutevelija i
ostali službenici započeli su da je ponovo grade.
ČOBAN HASANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom nevjerničke
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.

6
) Danas ovaj mesdžid ne postoji.

92
 KOSE HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
nevjerničke
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
ARMAGANDŽI HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali .
Prilikom nevjerničke provale izgorjela je i još je u ruševnom stanju.
ŠEJH MAGRIBIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. I prije provale bila je
iznutra ruinirana, a prilikom provale potpuno je izgorjela i sada je u ruševnom stanju.
EMIR-EFENDINA DŽAMIJA u Ahmed-čelebinoj mahali. U velikom požaru je
izgorjela i sve do sada je u ruševnom stanju .
SARA Č ALIJIN A DŽAMU A u istoimenoj mahali . Prilikom provale izgorjela je
i do sada je u ruševnom stanju.
KADI BALI-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale je
izgorjela i sada je u ruševnom stanju , a munara joj je ispucala.
DIVAN KATIB HAJDAR-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali.
Prilikom nevjerničke provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
SAGR HADŽI ALIJINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali . Prilikom provale
izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
HITRI SULEJMAN-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je i do sada je u ruševnom stanju.
KEČEDŽI HADŽI SINANOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. U vrijeme
provale izgorjela je, munara joj je uspravna. Sada je u ruševnom stanju .
HODŽIĆ HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je, a Husejn-baša, stanovnik iste mahale, započeo je njenu gradnju
svojim •novcem.
BALI-BEGOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme provale je izgorjela
i sada je u ruševnom stanju.
KULIN HADŽI BALINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom provale
izgorjela je, munara joj je uspravna, a ona je i sada u ruševnom stanju.
HODŽIĆ HADŽI MUSTAFINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Prilikom
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju, ali munara joj je uspravna.
KADI HASAN-EFENDINA DŽAMIJA u istoimenoj mahali. Za vrijeme
provale izgorjela je, munara joj je uspravna i do sada je u ruševnom stanju.
TOPAL INEHANOVA DŽAMIJA7) u Lubinoj mahali. Prilikom nevjerničke
provale izgorjela je i sada je u ruševnom stanju.
KEMAL-BEGOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI IDRISOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
DAJANLI HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID na Gorici,
DEMO HADŽI SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
DUDI-BULIN MESDŽID u istoimenoj mahali,

7
) ili Ejnehanova.

93
 NALČADŽI HADŽI OSMANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
KASIM KA TIBO V MESD ŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI DŽAFEROV MESDŽID u istoimenoj mahali,
DŽANIĆA MESDŽID u istoimenoj mahali,
DA VUD-ČELEBIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
MIMAR SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ŠEJH BAGDADIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
JAGDŽI-ZADE HADŽI AHMEDOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
PEHLIV AN HADŽI ORUČOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
HASEĆI-HATUN MESDŽID u istoimenoj mahali,
SAGRAKČI HADŽI MAHMUTOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
PELTEK HUSAMUDINOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
TABAK HADŽI SULEJMANOV MESD ŽID u istoimenoj mahali i
ŠEJH MUSLIHUDINOV MESDŽID u istoimenoj mahali . .

Prilikom nevjerničke provale ovi su mesdžidi izgorjeli i do sada su u ruševnom

stanju.

SAHTIJANDŽI HADŽI BALIN MESDŽID u istoimenoj mahali. I prije

nevjerničke provale bio je ruševan , a za vrijeme provale potpuno je izgorio i srušen.

IPLIDŽIK SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,

SINAN-VOJVODE HATUN MESDŽID u istoimenoj mahali,
TOKMIĆ HADŽI ALIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
PEHLIV AN HASAN OV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ABDULHALIM-AGIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI TURHANOV MESDŽID na Soukbunaru,
PEŠIMAN HADŽI HUSEJNOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
OJANDŽI-ZADE HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
NEDŽAR IBRAHIMOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ŽAGRIĆA MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI MEMIJIN MESDŽID u Komatinu,
IVLAKOV ALI HADŽI MEHMEDOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
ČELJIKOVIĆA MESDŽID u istoimenoj mahali,
MUFfi SULEJMAN-EFENDIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HALAČ-DA VUD-ČELEBIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,

94
 HADŽI ALIJIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
JAKUB-PAŠIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
GERDENI HADŽI HUSEJNOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
MOKRO HADŽI SINANOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
KADI Ai-IMED-EFENDIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI JAHJAOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
SAGR HADŽI MAHMUDOV MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI SINANOV MESDŽID u Lubinoj mahali,
TERZIBAŠIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
AŠIK HADŽI MEMIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
HADŽI ORUČ-HA TUN MESD ŽID u istoimenoj mahali,
HUBIJAR-AGIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
ABDI HALIFIN MESDŽID u istoimenoj mahali,
STROŠIĆA MESDŽID u istoimenoj mahali,
MINET OGLI MEHMED-BEGOV MESDŽID u Čaršiji terzija i
HA VADŽE KEMALUDINOV A DŽAMIJA u istoimenoj mahali.

Ovi su mesdžidi prilikom neprijateljske provale potpuno izgorjeli i do sada se

nalaze u ruševnom stanju.

U Sarajevu je prilikom nevjerničke pro'vale izgorjelo i sada u ruševnom stanju:

TEKIJA I MUSAFIRHANA u Skender-pašinoj mahali, spomenutog Skender-
paše,
MEDRESA u Kemal-begovoj mahali (u Koševu), spomenutog Kemal-bega ,
FIRUZ-BEGOVA MEDRESA u Hubijar-aginoj mahali.
KAIMI-DEDOV A TEKIJA u Ajas-pašinoj mahali, u sokaku Kulukčija (drugim
imenom u Ćumurinom sokaku),
HADŽI SINAN-AGINA KADERIJSKA TEKIJA u Sarač Alijinoj mahali,
djelomično ,

GAZI ISABEGOVA MEVLEVIJSKA TEKIJA sa sobama (ćelijama)

siromašnih murida u Čekrekči Muslihudinovoj mahali i

BISTRIGI ŠEJH IBRAHIM-EFENDIN HANIKAH i medresa u Mehmed-
begovoj mahali. Godine 1112/1700.

95
 DRUGI DOKUMENAT BR. D. - 3078

U nastavku se poimenice navodi devet džamija i pet mesdžida od kojih su neke

djelomično, a neke potpuno bile spaljene i porušene u velikom požaru koji se desio u
Sarajevu za vrijeme neprijateljske provale. Poslije toga su uz pomoć Allaha
popravljene i sagrađene, pa su sada u ispravnom stanju. Njihovi službenici svoje plaće
ostvaruju neki iz gedik timara, a neki iz prihoda mukate. Oni su zadovoljni sa svojim
starim plaćama i za njih se ne traže sada plaće, osim za trećeg mujezina, nathana 8),
murrifa 9 ), kajj ima 10) , ferruša 11 ), hisara 12 ) i kanadi la 13 ) Careve džamije i plaće hat iba
Kalin hadži Alijine džamije za koje se traže plaće, kako će se vidjeti u popisu.
DŽAMIJA HASSA-ABUL FETH SULTAN MEHMED-HAN . Imam, hatib
prvi i drugi mujezin su sa gedik timarima. Treći mujezin Abdullah Halifa imao je
dnevnicu od šest akči iz vakufskog novca. Sada je bez plaće. Nathan i tarifhan
Nimetulah Halifa uživao je plaću iz sarajevske voskarne u iznosu od deset akči
dnevno . Sada je bez tih prihoda. Tako se traži navedeni iznos za plaću spomenutog
Nimetulah Halife i plaća također spomenutog Abdulah Halife, a pošto je upražnjeno
mjesto feruša ,hasira i kanadi la, za plaće feruša, has ira i ka nad ila 15 ak č i, a kako nije
bilo kajima, to je nanovo postao kajim Mehmed Halifa uz dnevnicu od pet akči, što sve
skupa iznosi 36 akči. Nada se da će se tražene plaće kao dobročinstvo odobriti. 14 )
HUSREV-BEGOVA DŽAMIJA. Službenici primaju plaću od akara.
JAHJA-PAŠINA DŽAMIJA. Službenici primaju plaću iz mukate. 15 )
ISKENDER-PAŠINA DŽAMIJA . Svi službenici primaju plaću iz prihoda
vakufskog čifluka. 16 )

MEHMED-BEGOV A DŽAMU A. Službenici primaju plaću iz mukate. 11 )

ŠEJH FERUHOV A DŽAMIJA. Imam, hatib i mujezin su s timarima. 18 )
ŠEJH MUSLIHUDINOV A DŽAMIJA. Službenici primaju plaću iz mukate. 19 )

8) Učač specijalnih pohvalnica Muhamedu a.s.;

9
) Učač tarife (zahvalnica graditelju velike džamije);
10
) Portir.
11
) ili ferraš, službenik koji se brine o čistoći džamije;
12 ) Službenik koji se brine O.Prostirci u krilima džamije i na sofama;
11
) Službenik koji pali kandilje.
14
Poznata je pod imenima H ungar , A tik i Careva džamija. Nalazi se u ulici Obala Pariške komune br.
)

4. U 1980. godini otpočeli su radovi na generalnoj opravci ove džamije.

ll ) Nalazi se u Ćurčića mahali u današnjoj ulici dr Jovana Kršića br. 2.
16 ) Džamija i mahala u narodu su bile poznate pod imenom Skenderija. Srušena je 1936. godine, a

munara 1960.
17
) Nalazi se u ulici Bistrik Medrese br. 39.
18 ) Poznata je pod imenom Abdesthana i sada je u Abdesthani ulici br. 14.
) Ovu džamiju sagradio je Šejh Muslihudin Hadži Mustafa Čekrekčija 932/ 1526. godine. Original
19

vakufnama ove džamije čuva se u Gazi Husrevbegovoj biblioteci ," br. D-312. Sada je u ulici Podkovači br. 8.

96

.
'
 HA VADŽE DURAKOV A DŽAMIJA. Službenici primaju plaću iz mukate. 20 )
KALIN HADŽI ALIJINA DŽAMIJA. Imam i mujezin primaju plaću od akara.
Pošto je plaća hatiba M uha meda bila iz vakufske gotovine, ostao je bez prihoda, pa se
moli da se podari pet akči dnevno. 2 1)
JAKUB-PAŠINA DŽAMIJA. Službenici primaju plaću iz mukate. 22 )
KEMAL-BEGOV MESDŽID. Službenici primaju plaću iz mukate. 23 )
PAČADŽI HADŽI NESUHOV MESDŽID. Službenici primaju plaću od
akara. 24 )
UZUN HADŽI MUST AFIN MESDŽID. Službenici primaju plaću iz mukate.25 )
SARAČ HADŽI HAJDAROV MESDŽID. Službenici primaju plaću iz
mukate. 26 )

U nastavku se navodi 19 džamija sa njihovim službenicima. Neke od njih su

također bile djelomično, a neke potpuno izgorjele i porušene u spomenutom velikom
požaru u istom gradu. Poslije toga su uz pomoć Allaha popravljene i sagrađene, pa su
~ada u ispravnom stanju. Budući 'da su plaće službenika bile određene iz prihoda
uvakufljenog novca, a kako je izloženo u arzu i mazharu taj novac i interes od tog
novca nije moguće ubirati, oni ne ostvaruju svoje plaće , pa se moli da se njihove plaće
odobre od strane države.
ALI-PAŠINA DŽAMIJA: imam Hasan, hatib Šuglija Osman, prvi mujezin
Mustafa i drugi mujezin MahmudY)
FERHAD-BEGOV A DŽAMIJA: imam i hatib šejh Husejn, prvi mujezin E bu
Be kr i drugi mujezin Ismail. 28 )
KEBKEBIROV A DŽAMIJA: imam Abdulkadir, hatib Hasan, prvi mujezin
Mustafa i drugi mujezin Osman. 29 )

Ostale original i prepisane vakufname koje se čuvaju u istoj biblioteci. Vidi: Zejni! Fajić: Popis vakufnama iz
BiH koje se nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, Anali Gazi Husrevbegove biblioteke, knjiga V-VI, str.
269-291.
20 ) Narod je zove Čaršijska džamija. Nalazi se u ulici Baščaršij~ br. 20.
21
) Džamiju i mahalu nazivali su Čajirdžik , a nalazila se iza današnje Glavne pošte. Srušena je 1947.
godine.
22 ) Nalazila se na jugoistočnoj strani Sarajeva u mahali Magodi. Srušena je 1936. godine.
2l) Kemal-begovu mahalu narod je zvao Koševo ili Jezero. Dža mija je srušena 1936. godine.
2•) Džamija se nalazi u staroj mahali Brda kčije, sada Breka ul. br. 5.
2>) Ovaj mesdžid podigao je neki Ta vii (ili Uzun) Mustafa 952/ 1545. godine, a nalazio se na Donjim
Hisetima, na desnoj obali Miljacke i srušen je 1933. godine.
26 ) Mahala i džamija poznate su kao Gornja Saračeva. Sada je u D rv arskoj ulici.
27
) Sagrađena je 1560. godine., Nalazi ~e u ulici Maršala Tita br. 18.
21 ) To je Ferhadija džamija, a sada je u ulici Vase Pelagića br. J.
29
) Poznata u narodu kao Mišć i na džamija. Sada je u ulici Alije Alijagića br. 4.

7 -Anali 97
 DIVAN KATIBOVA DŽAMIJA: imam i hatib Ahmed, prvi mujezin Mustafa i
drugi mujezin Ismail-dede. 30)
HADŽI INEHANOV A DŽAMIJA: imam i hatib . Abdulkerim i mujezin
Ibrahim. 31 )
BUZADŽI HADŽI HASANOVA DŽAMIJA: imam i hatib Muhamed, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed.32 )
KASAPOVIĆ HADŽI IBRAHIMOVA DŽAMIJA: imam i hatib Jusuf, prvi
mujezin Abdulah i drugi mujezin Safer. 33 )
BALIĆA DŽAMIJA: imam Sulejman, hatib Ishak i mujezin Mehmed. 34 )
SARAČ ALIJINA DŽAMIJA: imam Ahmed, hatib Sa 1ih i mujezin Jusuf. 35 )
KARTALOVA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin Muslija. 36)
ARMAGANI SINAN OV A DŽAMIJA: imam Abdulmedžid, hatib Muhamed,
prvi mujezin Sulejman i drugi mujezin Mustafa.37 )
AHMED ČELEBIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Abdulkadir i mujezin
Muharem.38 )
HA VADŽE KEMALOV A DŽAMIJA: imam Ahmed, hatib Ibrahim i mujezin
Mahmud. 39 )
ČOBAN HASAN OV A DŽAMIJA: imam i hatib Hadži Alija, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Ibrahim. 40 )
KARA FERHATOVIĆA DŽAMIJA: imam Hadži Derviš, hatib Đurak i
mujezin Muhamed. 41 )

30
) U narodu je poznata kao Bijela džamija na Vratniku. Sada je u ulici Bijela česma br. 15.
") To je Lubina džamija, također na Vratniku. Sada Lubina ul. br. 5.
12
) Džamija i mahala u narodu su poznate kao Logavina. Danas je u ulici Kaukčije Abdulah-efendije
br. 13.
33
) Nalazi se niže Višegradske kapije na Vratniku, u predjelu Carina, u današnjoj ulici A. Šantića br. 8.
14
) Ova džamija je u Sunbul mahali, u ulici Sumbul česma br. 6.
") Džamija se nalazi na Vrbanjuši, u ulici Kaukčije Abdulah efendije br. 78.
) Ovu džamiju podigao je neki Karta! hadži Mahmud, a nalazila se na zapadnom dijelu Budakovića,
36

idućiprema Brdakčijama. Nije nam poznato kada je srušena, a mještani lokalitet nazivaju .Oborena
džamija".
37
) Armagandži Sinan-beg podigao je ovu džamiju, koja se nalazila sve do l svjetskog rata u današnjoj

Nemanjinoj ulici, a u narodu je bila poznata kao Armaganjuša.

38
) Mahala je u narodu poznata pod imenom Pasja mahala, a nalazi se na Ašikovcu, sada u Mandrinoj

ulici br. 9.
39
) Nalazila se gdje je danas vakufski neboder, tj . na početku ulice Vase Miskina. U narodu je bila
poznata kao Ćemaluša, a srušena je 1940. godine.
40
) To je Ćobanija džamija, sada u Skenderiji ulici.
41 ) Nalazi se na Donjoj Širokači, ispod željezničkog tunela, u uiici Dervi§a Numića br. 12.

98
 HADŽI TIMUR-HANOV A DŽAMIJA: imam i hatib Muhamed-dede i mujezin
Husejn. 42 )
VEKIL HARAČOVA DŽAMIJA: imam Ibrahim, hatib Husejn, prvi mujezin
Abdulah i drugi mujezin Mehmed. 43 )
HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA: imam i hatib šejh Ahmed i mujezin
Abdulah. 44 )
MULA AREBI-DŽEDIDOV A DŽAMIJA: imam i hatib Abdurahman, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ahmed. 45 )
Moli se da se od strane Visoke porte odobre plaće i to za 19 imama gore navedenih
džamija po deset akči dnevno što iznosi 190 akči; za 19 hatiba po pet akči dnevno, što
iznosi 95 akči; za 29 mujezina po šest akči (dnevno), što iznosi 174 ak če, a sve skupa
iznos·i 459 akči.
U nastavku se navodi 14 mesdžida koji su izgorjeli, kako je gore navedeno, i
poslije toga su uz pomoć Uzvišenog Allaha nanovo napravljeni, pa su sad u ispravnom
stanju. Plaće njihovih službenika ranije su bile određene iz interesa od vakufskog
novca, pa sada nemaju plaće. ·
PELTEK HUSAMUDINOV MESDŽID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed. 46 )
ABDULAH HALIFIN MESDŽID: imam Jahja i mujezin Derviš Ahmed. 47)
KADI BALI-EFENDIN MESDŽID: imam Osman i mujezin Ahmed. 48 )
HADŽI JAHJAOV MESDŽID: imam Mehmed i mujezin Husejn. 49)
HARAČDŽI HADŽI MUST AFIN MESD ŽID: imam Abdulah i mujezin
Ahmed. 50 )
OJANDŽI-ZADETOV MESDŽID: imam Abas i· mujezin .Mehmed.51)
KOMA TIN HADŽI MEMIN MESDŽID: imam Fadlulah i mujezin Ahmed.52 )

42 ) Džamija se nalazi u Velikoj Berkuši br. 8.

Ova džamija nalazi se pod Alifakovcem, na lijevoj strani Miljacke, a nasuprot bivše
43 ) Vijećnice. U
narodu je poznata pod imenom Hadžijska džamija. Sada je u V. Gaćinovića ulici br. 3.
44 ) To je džamija u Hrvatin u, poznata kao džamija .Pod takišom" . Sada je u Behdžeta Mutevelića ulici
br. 12.
45 ) Nalazi se u Karpuzovom sokaku, danas Hriste Boteva br. 6.
46 ) Nalazi se u Džininom sokaku, sada Sandžačka ulica br. 5.
47 ) Džamija se nalazi na Budakovićima, sada u ulici Kaukčije Abdulah efendije br. 138.
Ova džamija se nalazila u Ulici Pirin brijeg,
41 ) istočno od Sinanove tekije. U narodu je bila poznata kao
Pribjegnuta džamija. Srušena je 1933. godine.
49 ) Nalazi se u Novoj mahali, sada u Grličića ulici br. 2.
' 0) Džamija se nalazila u Hadžiabdinici ulici, a srušena je nešto malo prije Il svjetskog rata.
") Mesdžid se nalazio u Dobrovoljačkoj ulici, pred zgradom internata bivše Šerijatske gimnazije. U
narodu je bila poznata kao džamija na Zelenom mejdanu. Srušena je poslije 1910. godine.
' 2) I danas je u Komatinu br. 26.

7. 99
 ČOKADŽI HADŽI SULEJMANOV MESDŽID: imam Hasan i mujezin
Mehmed. 53 )
IVLAKOV ALI HADŽI MEHMEDOV MESDŽID: imam Abduselam i mujezin
Ibrahim. 54 )
HALAČ DA VUDOV MESDŽID: imam hafiz Husejn i mujezin Abdulah. 55 )
HADŽI ISAOV MESDŽID: imam Sulejman i mujezin Mustafa. 56 )
BURNO HADŽI MEHMEDOV MESDŽID: imam Salih i mujezin H. Omer. 57)
HADŽI DŽAFEROV MESDŽID: imam Osman i mujezin Omer.58 )
SINAN-VOJVODE HA TUN MESDŽID: imam Ahmed i mujezin Mehmed. 59 )

Moli se da se od strane pravednog carskog prijestolja odobre spomenute plaće i to

za 14 imama gore navedenih mesdžida*) po šest akči dnevno, što iznosi 84 akče i za 14
mujezina po četiri akče, što iznosi 56 akči.
U nastavku se poimenice navodi 14 džamija sa njihovim službenicima, koje su u
navedenom požaru izgorjele i porušene i za koje se moli da se od strane države ponovo
sagrade na istim lokacijama. Za njihove službenike plaće su bile određene iz murabehe
na novac, pa su sada bez plaća .
DURADŽIK HADŽI AHMEDOVA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi
mujezin Mustafa i drugi mujezin Ahmed. 60 )
NEBRDILO HADŽI ALIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Hasan i mujezin
Murteza. 61 )
SARAČ ISMAILOVA DŽAMIJA: imam i hatib Ibrahim, prvi mujezin Alija i
drugi mujezin Sulejman.62 ) ·
KULIN HADŽi BALI DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa, prvi mujezin Salih i
drugi mujezin Mustafa. 63 )

") U narodu je poznata kao džamija za Beglukom i Jed iler džamija. Sada je u Ulici Derviša Nu mića br.
5.
") Nalazi se u Vlakovcima (Hrvatin), sada Dragice Pravice br. 43.
") Mesdžid se nalazio za Konakom, u današnjoj ulici Nurije Pozderca. Munara je srušena 1919., a
mesdžid 1950. godine.
6
' ) Nalazio se u Dugom sokaku, u današnjoj ulici Voje Đokića . Porušena je 1950. godine.
") Nije nam poznato gdje se nalazio ovaj mesdžid.
8
' ) U narodu je poznata kao džamija u Provarama, sada je u ulici Himzarina, Čapajeva br. l .
Nalazi se na Vratnik-mejdanu . Među mještanima poznata je kao džamija Pod orahom ili Mala
9
' )

džamija na Mejdanu. Sada je u Porčinoj ulici br. 2.

*) Ovdje su označene kao mesdžidi , a danas su to sve džamije.
60
) Ova džamija nalazi se na početku Sagardžija, sada R. Omanovića .
61
) I prije a i sada je u ulici Bjelave br. 109.
62
) Među mještanima je poznata kao Donja Saračeva. Sada je u Drvarskoj ulici br. 8.
Predio oko džamije poznat je kao Čekaluša, pa se otuda i džamija zove Čekalušom . Sada je u
63
)

Nemanjinoj ulici br. 35.

100
 AJAS-PAŠINA DŽAMIJA: imam i hatib Omer, prvi mujezin Mehmed i drugi
mujezin Osman. 64 )
KOSE HADŽI SINANOV A" DŽAMIJA: imam Alija, hatib Mehmed, prvi
mujezin Mehmed i drugi mujezin Ibrahim. 65 )
KUČUK KATIBOVA DŽAMIJA: imam Mehmed, hatib Hasan, prvi mujezin
Mehmed i dru_$i mujezin Ahmeg. 66 ) v

HA VADZE-ZADE HADZI MUST AFINA DZAMIJA: imam Ahmed, hatib

Alija i mujezin Redžeb. 6 7)
SAGR HADŽI ALIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Mehmed i mujezin
Mahmud. 68 )
HITRI SULEJMAN-EFENDIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Ismail i mujezin
Husejn. 69 )
KEČEDŽI SINAN OV A DŽAMIJA: imam i hatib H usejn, prvi mujezin Ahmed i
drugi mujezin Mustafa. 70 )
BALI-BEGOVA DŽAMIJA: imam Alija, hatib Ibrahim i mujezin Alija. 7 1)
MED DI BESAR-ZADE HADŽI MEHMEDOVA DŽAMIJA: imam Mehmed,
hatib Ismail, prvi mujezin Mehmed i drugi mujezin Osman. 72 )
KADI HASAN-EFENDIJINA DŽAMIJA: imam i hatib Mustafa i mujezin
IsmaiJ.1 3)
Moli se da se od strane milostivog prijestolja odobre navedene plaće i to za 14
imama naprijed navedenih džamija po 10 akči dnevno, što iznosi 140 akči; za 14 hatiba
po pet akči dnevno, što iznosi 70 akči; za 22 mujezina po šest akči dnevno, što iznosi
132 akče, a što sve skupa iznosi 342 akče.
U nastavku se poimenice navodi 16 mesdžida, sa njihovim službenicima. U
navedenom požaru u Sarajevu su izgorjeli, i na osnovu arza i mazhara moli se da ih
ponovo Pravedno prijestolje podigne na njihovim starim placevima. Njihovim
službenicima davata je plaća iz (vakufskog) novca, pa su sada oni bez plaća.
HUBIJAR-AGIN MESDŽID: imam Jusuf i mujezin Abdulah. 74 )
MULA AREBI ATIKOV MESDŽID: imam Abdulah i mujezin Mehmed. 75 )

64 ) Mahalaokodžamije nazivala sc Kilikčije,adžamija se nalazila na mjestu gdje je sada ho tel . Central".

Izgorjela je 1897. godine.
6 s) Predio sa džamijom poznat je pod imenom Lučevica . Sada je u Kozaračkoj ulici br. 76.
66 ) Nalazi se u mahali na Mlinima, a sada je u Halilbašića ulici br. ll.
67
) Poznata je pod imenom Musluk. Sada je u Avde Jabučice ulici br. 24.
68 ) Džamija se nalazi na Hridu, u Nalinoj ulici br. 7.
69 ) Nalazi se na Pajama br. 26.
70) Džamija je u Bakarevića sokaku, sada u Dragice Pravice ulici br. 3.
71 ) Nalazi· se u ,Balbegovici, sada u Terzibašinoj ulici br. 3.
72 )
To je džamija Bakarbabe na Atmejdanu, na lijevoj strani Miljacke, niže današnjeg Principovog
mosta. Porušena je 1895. godine.
n) Poznata je pod imenom Brdo džamija. Sada je u ulici Brdo džamija br. 14.
74
) Džamija se nalazi u Medresetima, u ulici M. Repovca.
's) Nalazi se u Arap-mahali, u Požeginoj ulici br. 2.

101
 NEŽ-ZADEOV . MESDŽID: imam Ebu Bekr i mujezin Mehmed. 76 )
ABDULHALIM-AGIN MESDŽID: imam Alija i drugi mujezin Alija.77 )
IPLIDŽIKOV MESDŽID: imam Hasan i mujezin Nurullah. 78 )
SAGRAKĆI HADŽI MAHMUDOV MESDŽID: imam Mustafa mujezin
Ismail. 79 )
DA VUD ĆELEBIJIN MESDŽID: imam Salih i mujezin Abdulkadir.80 )
DUDI-BULIN MESDŽID: imam Mustafa i drugi mujezin Mustafa. 81 )
HASEĆIN MESDŽID: imam Mehmed i mujezin Abdulah. 82 )
JAGDŽI-ZADEOV MESDŽID: imam Jahja i mujezin Ahmed. 83 )
HADŽI IDRISOV MESDŽID: imam Durak i mujezin Muharem. 84 )
BAGDADIN MESDŽID: imam hadži Husejn i mujezin Alija.85 )
ŽAGRIĆA MESDŽID: imam Mustafa i mujezin Muharem. 86 )
MUFTI SULEJMAN-EFENDIJIN MESDŽID: imam Alija i drugi mujezin
AlijaY)
MEVLEVI-HANE MESDŽID: imam Ismail i mujezin Mehmed.88 )
ĆELJIGOVIĆ TIMUR-HANOV MESDŽID: imam Mustafa i mujezin
89
Mehmed. )

Moli se kao dobročinstvo da se podare navedene plaće i to za 15 imama gore

navedenih mesdžida, osim službenika Sagrakči Hadži Mahmutova mesdžida po šest
76
) U Dolu na Vratniku, sada je u Mustafe Behmena ulici br. l.
77
) Džamija se nalazila na Mutnom Potoku. Porušena je 1952. godine.
78
) Nalazi se na Vratniku, a mještani je nazivaju džamijom na Širokcu. Sada je u ulici Jekovac br. 52.
79
) Džamija je na Ulomljenici, sada u Remzije Omanovića ulici br. 42.
80
) U mahali Nateguši, sada Podgrmečka ulica br. 4.
81
) Me!ldžid se nalazio na uglu ulica Kevarin Potoka i Mejtaša. Godine 1927. pretvoren je u stambene
prostorije.
82
) Među Sarajlijama bila je poznata kao džamija .Za banjom". Nalazila se u ulici Sv. Markovića,
sjeveroistočno od Husrevbegove banje, a poviše Muzičke akademije, i bila je sve do 1879. godine.
83
) Nalazio se u Gornjoj Ćemaluši , u blizini Gradske tržnice. Porušen je 1886. godine.
") Mesd~id je bio u mahali Žabljak (danas ulica Maršala Tita), preko puta današnje kafane . Park",
upravo gdje je podignuta vakufska zgrada. Srušen je 1938. godine.
) Nalazio se ispod željezničkog mosta, nadomak željezničke stanice Bistri k. Među mještanima bio je
85

poznat kao mesdžid u Pastrmi. Porušen je 1953. godine.

86
) I danas se nalazi u Žagrićima.
87
) Mesdžid se nalazio na Babića bašči, iznad Bendbaše, na lijevoj obali Miljacke. Porušen je 1952.
godine.
88
) Vjerovatno se nalazio kod mevlevijske tekije na Bentbaši.
89
) Mesdžid se nalazi u Čeljigović\ma, u sadašnjoj ulici Špire Kneževića br. 37.

102
akči dnevno, što iznosi 90 akči ; za 15 mujezina po četiri akče dnevno, što iznosi 60 akči,
a što sve skupa čini 150 akči .
U nastavku se poimenice navode mesdžidi, sa njihovim službenicima, koji su
izgorjeli u navedenom požaru u Sarajevu, koji do sada nisu podignuti i sagrađeni, a za
koje se nije usudilo tražiti od strane države da ih sagradi (iz straha da nema
mogućnosti).

MINETOVIĆ . MEHMED-BEGOV MESDŽID: imam Mustafa i drugi

90
mujezin Mustafa. )

NALČADŽI HADŽI OSMANOV MESDŽID: imam Ahmed i drugi mujezin

Ahmed.
NEDŽAR IBRAHIMOV MESDŽID: imam šehidi mujezin Hamza. 92 )
ŠEJH MUSLIHUDINOV MESDŽID: imam (Abdulah) i mujezin Ahmed. 93 )
GERDENI HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam i mujezin šehidi ... J
MIMAR SINANOV MESDŽ~D: imam Omer i mujezin šehid.95)
TABAK HADŽI SULEJMAN OV MESDŽID: imam šehid i mujezin
Sulejman. 96 )
PEŠIMAN HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam Omer i mujezin šehid. 97 )
DŽANO-ZADE HADŽI HUSEJNOV MESDŽID: imam Derviš Ahmed i
mujezin Sadik. 98 )
HADŽI SEJJIDINOV MESDŽID: imam Ibrahim i mujezin Hasa n.99 )
SAHTIJANDŽI HADŽI BALIN MESDŽID: imam Mensud-i Sejjid i mujezin
Šehid. 100)
AŠIK HADŽI MEMIJIN MESDŽID: imam Hasan i mujezin Hadži Memi. 101 )
90
) Nalazio se na mjestu gdje se sada nalazi zgrada Starjclinstva Islamske zajednice (bivša Vakufska
direkcija). Srušen je 1890. godine.
91
) Sve do 1939. godine nalazio se ovaj mesdžid na Banjskom brijegu.
92
) Nalazi se u Mjedenici br. 22. Prije nekoliko godina temeljito je opravljen.
93 )
Džamija se nalazi na Ploči , u ulici Mirka Jovanovića br. 2. I ona je takođe nedavno temeljito
opravljena.
~><) ~alazi se u Stro§ićima br. 34.
9
') Džamija se nalazi pri vrhu Loga vina sokaka, u blizini Sinanove tekije, u mahali Golobrdica, a sada

u ulici Pod grmečka br. 29 .

96 ) U narodu je poznata kao Potok džamija. Sada je u Prijepoljčevoj ulici br. 4.
97
) Mesdžid se nalazio niže Ćobanije, u predjelu zvanom Tabačnica, a porušen je nešto prije prošlog
r,ata.
91 ) Džamija se nalazi na Ašikovcu, u ulici Hriste Boteva.
99 ) Nalazi se u Vlaškoj mahali, iznad Bistrika, u Huremuši ulici br. 18.
" 10 ) Mesdžid nije imao munare, a nalazio se u današnjoj Mis Irbinoj ulici. Porušen je iza 1910. godine.
101
) Nalazi se u predjelu Bjelavica, poviše željezničkog mosta u Bistriku, a sada je u ulici Toka br.!.

103
 KASIM KA TIBO V MESD ŽID: imam šehid i mujezin Muhsin. 102 )
BOSTARIĆA MESD ŽID: i imam i mujezin šehidi. 103 )
TERZIBAŠIN MESDŽID: imam Ahmed i mujezin šehid. 104 )
DEMO HADŽI SINANOV MESDŽID: i imam i mujezin (šehidi). 105 )
PEHLIV AN HASAN OV MESDŽID: i imam i mujezin šehidi. 106 )
VOLODER HAVADŽE SINANOV MESDŽID: i imam i mujezin šehidi. 107 )
TOKMO HADŽI ALIJIN MESDŽID: imam Abdulbaki i mujezin Derviš. 108 )
SAGR HADŽI MAHMUDOV MESDŽID: imam Hadži Mehmed i mujezin
šehid. 109)
PEH LIV AN HADŽI ORUČOV MESDŽID: i imam i mujezin šehidi. 110)
SOUKBUNAR MESDŽID: i imam i mujezin šehidi. 111 )
GAZGANI HADŽI ALIJIN MESDŽID: imam šehid i mujezin Mehmed. 112 )
DAJANLI-ZADE HADŽI IBRAHIMOV MESDŽID: imam i mujezin
113
šehidi. )

MAGRIBIJA DŽAMIJA: i imam i mujezin šehidi. 114 )

MOKRO DŽAMIJA: imam Hasan, hatib i mujezin nestali. 115 )
OSTROGON DŽAMIJA: imam Abdulmumin i mujezin Mustafa. 116 ) i 116
.)

I02) U narodu je poznata kao džamija Pehlivanuša, a nalazi se u sadašnjoj ulici Vuka Karadžića br. 20.
IOl) Ovaj mesdžid sagradio je neki hadži Mustafa Bostarić , a nalazila se na Bostarićima, više Ko matina.

Izg leda da više nikad nije obnovljena.

104
) Nalazi se u Balibegovici, sada u ulici Terzibašina br. 3.
10 s) Mesdžid se nalazio u Čekaluši, u Koševu. Ovom prilikom je izgorio i nije više obnavljan.
106 ) Džamija se nalazila u Podtekiji ulici , niže Skenderije mosta. Oborena je 1918. godine.
107
) Nalazi se u Golodarici, sada u ulici Galiba Feste br. 29.
108 ) Džamija nema munare, a nalazi se u Pi ruši, lijevo od Kovača . U njoj je danas skladište materijala
pok-opnog društva .Bakije".
109 ) Nalazi se u Hendeku, na Vratniku, a sada je u Ulici Ragiba Ljubunčića br. 25 .
Džamija se nalazila na prostoru što ga zatvaraju stare ulice Ćemaluša, Loga vina, Ćemerlijina i
110 )

Hadži Durakova. Među mještanima se mahala i džamija nazivahu Mutevelijinom, po tome što je tu
stanovao mutevelija Gazina vakufa. Porušena je 1879. godine. •
111 ) Džamiju je podigao neki Hadži Turhan. Prije dvije-tri godine iz temelja je obnovljena i nešto

proširena. Sada je u ulici Soukbunar br. 39.

112 ) Nalazi se na Gornjoj Širokači, a sada je u Derviša Numića br. 49.
113 ) Džamija se nalazi na Gorici, u ulici Tepebašina br. 29 .
114
) Nalazi se na Marijin dvoru , u Magribiji ulici br. 9.
" s) Nalazi se u Ćebedžijama, na Vratniku . I sada je u Ćebedžijama br. 18.
116 ) To je Rogo-zade (Rogića) džamija u Vinogradu. I sada je u Roginoj ulici.
116 a) Mehmed Mujezinović: Islamska epdigrafika BiH , knjiga I, Sarajevo 1974.

104
 U navedenom gradu bilo je 70 predavačkih (muderiskih) službi u džamijama i
buk'ama (medresama) sa plaćom iz interesa od vakufskog novca i to sa dnevnicom od
30,20 i 15 akči . Neki muderisi uživali su i po dvije i po tri, a neki po jednu muderisku
plaću. Kako sada nije moguće ubirati ni vakufski novac ni interes, to se ne mogu ni
ostvarivati plaće muderisa. U nastavku se poimenice navodi 28 Božijih robova
muderisa i to između ranijih uživalaca ove službe koji su živi i koji to zaslužuju, i onih,
koji zaslužuju i koji su sposobni da sada drže predavanja, a izabrani su umjesto onih
koji su pomrli. Oni su veoma potrebni učenicima, paje nužno i važno da država odredi
polaće koje se traže, s tim da svaki uživa samo po jednu muderisku plaću :

REISUL-MUDERRISIN AHMED-EFENDI , u Husrevbegovoj džamiji, dnevno

po 40 akči.

ŠEHERI MEHMED-EFENDI, u Mula Arebi-džedid džamiji, dnevno po 30 akči.

ABDULKADIR-EFENDI, u Carevoj džamiji , dnevno po 30 akči .

ES-SEJJID ABDULFETT AH-EFENDI, u Kebkebir džamiji, dnevno 20 akči.

DRNIŠU ABDULAH-EFENDI, u Skender-pašinoj džamiji, dnevno 20 akči.

MUZAFERI HUSEJN-EFENDI (bez oznake džamije), dnevno 20 akči .

REŠID ISMAIL-EFENDI , u Jahja-pašinoj džamiji , dnevno 20 akči.

ASIM JUSUF-EFENDI, u Havadže Durakovoj džamiji, dnevno 20 akči .

ŠEHERI AHMED-EFENDI, u Duradžik džamiji , dnevno 20 akči .

RAZI MUST AF A-EFENDI, u Buzadži-zade džamiji, dnevno 20 akči.

LUGAVI-ZADE HASAN-EFENDI, u Hasećinom mesdžidu, dnevno 15 akči :

HABIB-EFENDI, u Šejh Feruhovoj džamiji, dnevno 15 akči.

ŠEJHUL-KURRA HAFIZ HUSEJN-EFENDI, u Carevoj džamiji, dnevno 15
akči.

TAŠLIDŽAVI MEHMED-EFENDI, u Husrevbegovom hanikahu , dnevno 15

akči.

ES-SEJJID MEHMED-EFENDI, u Vekil Harčovoj džamiji, dnevno 10 akči.

ŠUGLIJA OSMAN-EFENDI, u Ali-pašinoj džamiji, dnevno 10 akči.

HA V ADŽE HASAN-EFENDI, u Mehmed-begovoj džamiji , dnevno 10 akči .
MAHMUD-EFENDI , u Muslihudinovoj džamiji, dnevno 10 akči.

BIČARE ABDULAH-EFENDI, u Taba.čkom mesdžidu, dnevno 10 akči .

KAMILI HASAN-EFENDI, u Sarač Alijinoj džamiji, dnevno 10 akči.

BRODI MEHMED-EFENDI, u Havadže Kamilovoj džamiji, dnevno 10 akči.

ŠURI ISMAIL-EFENDI, u Ferhad-begovoj džamiji, dnevno 10 akči .

KARA ALI-EFENDI , u Had~i Osmanovoj buk'i, dnevno 10 akči. 117 )

117
) Mjesto današnjeg Tabačkog mesdžida.

105
 NEKKAŠI Ai J -EFENDI, u Bagdadinom mesdžidu, dnevno 10 akči.
OLOVI SULEJMAN-EFENDI, u Husamudinovom mesdžidu, dnevno 10 akči.
UZUNI MEHMED-EFENDI, u Sagrakčinom mesdžidu, dnevno 10 akči .

T AŠČI-ZADE MEHMED-EFENDI , u Kalin Hadži Alijinoj džamiji, dnevno 10

akči.

IBRIKI IBRAHIM-EFENDI, u Halač Davudovom mesdžidu, dnevno 10 akči.

Moli se i traži kao blagodat i dobrota od strane Visoke porte da se odobri ukupna
svota od 400 akči plaće dnevno za gore navedenih 28 Božijih robova muderisa.
U Sarajevu je bilo do neprijateljskog osvajanja više od deset va'iza
(ptopovjednika) koji su uživali plaće iz spomenutog vakufskog novca. Pošto su i
njihove plaće propale, u nastavku se poimenice navodi devet va'iza koji su dostojni i
sposobni i za kojima stanovništvo osjeća potrebu:
UMDETUL MEŠAJIH EŠ-ŠEJH AHMED, u Husrevbegovoj džamiji,
ponedjeljkom, dnevno 20 akči .
EŠ-ŠEJH ABDULKADIR, u Carevoj džamiji, četvrtkom, dnevno 15 akči.
EŠ-ŠEJH SEJJID ABDUL FETI AH, u Kebkebirovoj džamiji, petkom, dnevno
10 akči.

EŠ-ŠEJH HADŽI HASAN, u Buzadži-zade džamiji, petkom, dnevno 10 akči.

EŠ-ŠEJH HABIB u Šejh Ferruhovoj džamiji, dnevno 10 akči .
EŠ-ŠEJH OSMANN, u Ali-pašinoj džamiji, petkom, dnevno 10 akči.
EŠ-ŠEJH ISMAIL, u Ferhad-begovoj džamiji , četvrtkom , dnevno 10 akči .
EŠ-ŠEJH BISTRI GI MUHAMED , u Carevoj džamiji, ponedjeljkom, dnevno 10
akči.

EŠ-ŠEJH HASAN u Mehmed-begovoj džamiji, subotom, dnevno 10 akči.

Ponizno se moli da Pravedno prijestolje dade navedene plaće za gore upisanih

devet Božijih robova va'iza u iznosu od 105 akči. ·
(Nastavak dokumenta uvezan u Kadića Hronici).
Do nevjerničkog osvojenja u navedenom gradu bilo je 30-40 muallima za
muslimansku djecu. Oni SQ također imali ranije plaće iz interesa od Pvakufljenog
novca. Sada su svi bez plaća. A 32 siromašna sibjan muallima zavise od muslimanske
djece. Od države se takođe moli da se izgrade mektebi za njih. Siromašni muallimi u
nastavku se poimenice navode sa njihovim mjestima.
MUHAMED HA TIB-ZADE, muallim u Haseći mahali.
MUSTAFA POŽEGA VI , muallim u Duradžik mahali.
MUHAMED SERRADŽI, muallim u Kučuk Katibovoj mahali.
JUSUF DŽENNET!, muallim u Hubjar-aginoj mahali.
IBRAHIM EL-KADIRI, muallim u Sarač Alijinoj mahali.
NIMETULLAH, muallim u Halač Davudovoj mahali.
SALIH HALILI, muallim u Jakub-pašinoj mahali.

106
 HASAN SUFI, muallim u Divan Katibovoj mahali.
ES-SEJJID MENSUR, muallim u Sahtijandži mahali.
IBRAHIM ZERGERI, muallim u Kalin Hadži Alijinoj mahali .
HUSAMUDIN, muallim u Sagrakčinoj mahali.
SULEJMAN HALV AI , muallim u Šejh Fetruhovoj mahali.
SULEJMAN SERRADŽI, muallim u Bali-zadeovoj mahali.
IBRAHIM "ŠARIH-i DAV', muallim u Kebkebirovoj mahali .
EBU BEKR, muallim u Husamudinovoj mahali.
MUHAMED ABBASI, muallim u Čokadži Hadži Sulejmanovoj mahali.
AHMED VUDŽUDI , muallim u Hadži Isaovoj mahali.
OSMAN NERDUBANI, muallim u Kečedži mahali.
ABDULAH. ŠEHMANI, muallim u MunJa Arebi Atikovoj mahali.
MUST AF A T ABHI, muallim u Kulin Hadži Bali noj mahali.
JAHJA, muallim u Abdulah Halifovoj mahali.
ISMAIL KOČI, muallim u Kadi Ahmed-efendinoj ma~ali .
IBRAHIM TUFENKI, muallim u Vekil Harčovoj mahali.
ISMAIL DEDE, muallim u Sinan-vojvode mahali.
ALIJA TOKI, muallim u Bali-begovoj mahali.
MUSTAFA KEBEI, muallim u Ajas-pašinoj mahali.
SALIH KOZI, 'muallim u Davud Čelebinoj m~hali .
MUSTAFA MUARRIF, muallim u DUDI BULA mahali
AHMED MIZGARI, muallim u Havadže Kemalovoj mahali.
IBRAHIM LENK, muallim u Sarač Ismailovoj mahali.
OSMAN GR~DČANIČEVI, muallim u Hadži Timur-hanovoj mahali.
MUST AF A ŠEHMANI, muallim u Ahmed Čelebinoj mahali.

Plaće 32 muallima, čija je dnevnica po osam akči, a koji su gore navedeni, ukupno
iznose 256 akči. Navedene plaće se također ponizno mole od države.
Plaće koje se traže od Visoke porte iznose za svaki dan 1933 akče. Na osnovu
molbi traži se da se iznos, koji bi gore navedenu ulemu i muallime spasio i zaštitio od
poniženja, odobri bera tima milosti i dobrote sultana iz džizje ej al eta Bosne, što bi bilo
razlog za zadovoljstvo i stalnu službu i molitvu za dug život i vlast sultanovu. Moli se
da sultan ne okrene glavu kako se ne bi desilo da se ne odrede navedene plaće , kao i
oprost i izvinjenje za ono što se traži. Gore navedeno stanje je stvarno onako kako jest,
o čemu se ponizno obavještava njegova dobrota ovom predstavkom. Ostalo spada u
nadležnost njegove beskrajne milosti.

107
 SUMMARY

This paper presents two documents in Turkish languasge dealing with the state of
sacra! and educational buildings in Sarajevo, destroyed during the invasion of Eugen
Savojski in 1697. The first document is taken from the Cronicle ofMuhamed-Enveri
Kadić , vol. V, p. 45-52, and the second one is a separate document of Gazi Husrevbeg
Library N o. D-3078. From the two documents we learn as bout destruction and tea ring
down of Sarajevo by the invadors. Many useful informations about the town are given
in the two documents such as names of streets and mosques, mesjids, tekiyas,
medresas, their number, sources of income, ·names of employees and their salaries. The
first document is from 1112/1700 and the secon one from ll15/ 1703.

108
 Muhamed Hadžijahić

BADŽIJANIJE U SARAJEVU I BOSNI

Prilog historiji duhovnosti u nas

Glasov_iti orijentalista lgnace Goldziher u svojoj studiji "Kult svetih u

muslimana"') raspravio je i o tome, kakvo mjesto zauzima žena u hagiologiji islama,
ili, drugim riječima, kakav je odnos kulta "svetih" u muslimana prema ženi. On pobija
uvriježena mišljenja nekih pisaca, među kojima ističe dra Perrona u njegovoj tvrdnji
da su muškarci u islamu monopolizirali za sebe i svetost, pa čak i raj. Prema Perronu
jedina• "sveta" žena u islamu je Rabi'a al Adavijja. Islamsko poimanje "svetosti"
gotovo nikako ne uvažava žene .
.Nasuprot Perronu Goldziher smatra da žena zauzima sasvim drugačije mjesto u
katalogu "svetih" u islamu. To je očevidno u životu muslimana, kako u njihovoj
prošlosti, tako i u njihovoj sadašnjosti, a to se vidi i iz literature. U ovom pogledu
svjedoče i groblja kao i nadgrobni spomenici. Znaju se i imena tih žena. Sa dubokim
respektom priča se o njima, njihovu "svetom" životu i bogougodnim djelima. U
litedituri se nalazi na stotine "svetih" žena. Nema knjige s hagiografijama u kojoj se
kod svakog slova alfabeta ne bi našla duga lista žena. U njima je opisano mnoštvo
"svetih" dogodovština sa čudotvornostima, isto tako neobičnim i čudnovatim, kakve
se u tim istim biografijama pripisuju muškarcima. Posebno je značajno, da bi prvi
predstavnik dostojanstva, kutb, najeminentniji od velija- istina samo prema mišljenju
nekih mistika - trebala da bude hazreti Fatima. U domeni "svetosti" vlada apsolutna
jednakost spolova. U arapskoj literaturi postoji posebno djelo, posvećeno
biografijama "svetih" žena. Napisao gaje šejh Tekijjudin Ebu Bekr el Husni i dao mu
naslov "Život žena-dobrih i vjernica koje su se dovinule božanskog puta." Svoje
prikazivanje autor je započeo s Fatimom, a one koje su je slijedile bile su Hatidža,
Aiša, Hafsa, kćerka halife Omera i druge žene u početku islama. Njihova se aureola po
tradiciji uspoređuje i izravnava sa onom Muhamedovih drugova, koji su (duhovni)
prednici mnoštva evlija. Nadalje, velik broj je i anonimnih žena koje se smatraju
evlijama.

') lgnace Goldziher, Le culte des saints chez les musulmans.- Ruvne de l'historie des religions. Premier
annee. Tome second Paris 1880., str. 257-351.

109
 Goldziher dalje skreće pažnju da su u prvim vremenima islama čak postojale
zajednice žena. To su bili rasadnici i škole pobožnih žena, ženski samostani. Takav je
jedan bio u Egiptu, nazvan bagdadski samostan, koji je podigla 684/1285. godine
gospođa Tadžkarpas. Ustanova za žene- sufije bilo je i u Meki (npr. Bint ut-Tadž,
Rabat ibn ad-Sa uda i dr.), kao i u sjevernoj Africi (u blizini Susa). Goldziher u dokaz
svojih teza govori i o turbetima, podignutim u počast žena-evlija. Njihov život opisuje
se u legendama. Posebno se osvrće na kairska turbeta, posvećena potomcima halife
Alije, a među ove spadaju i četiri pobožne žene: Ummi Kulsum, Sitta Džavhara, ·
služavka Sitta Nefise i sama Sitta Nefisa.
Na primjeru Sitte Nefise Goldziher analizira koncept o ženama - evlijama u
islamu. Sitta Nefisa je praunuka halife i mučenika Hasana. Ona je u isti mah snaha
Džaferi Sadika, koji se u šiija smatra posebno poštovan kao najeminentniji od
dvanaest imama. Sitta Nefisa bijaše naročito pobožna. Hodočastila je trideset puta
Meku, vrlo često je postila, provodila je po čitave noći u molitvi i drugim načinima
pobožnosti i skrušenosti. Ona je toliko svoje tijelo savlađivala od strasti, da je jela
samo tri dana u nedjelji, a ono što je uzimala za jelo sastojalo se od nekoliko zalogaja.
Znala je napamet Kur'an i njegove komentare. Bila je toliko učena, daje njeno znanje
zadivljavalo najobrazovanije njene suvremenike škole Imami Šafije. Prije nego što će
umrijeti sama je sebi iskopala grob. Kad je raka bila gotova sjela je unutra i proučila
sto devedeset puta Kur'an(!). Upravo kada je proučila riječ rahmet(milosrđe) odvojila
joj se duša od tijela i vratila Milostivom Gospodaru. Nebrojena su njena čudotvorstva,
pa Goldziher opisuje neka najčuvenija da bi objasnio ovakve mistične interpretacije
koje se jednako odnose ne samo na muškarce, već i na žene. Uostalom ·- zaključuje
Goldziher - potrebno je baciti pogled na brojna mjesta u Kur'anu, gdje se istodobno
govori i o ml/mini i o mu'minat i o salihin i o sa/ihfit, jer je polazište o njihovoj punoj
jednakosti pred Bogom. 2 )
Goldziherove teze mogle bi se još dalje argumentirati brojnim činjenicama. Ja ću
se u ovoj prilici zadovoljiti podacima iz jednog mevlevijskog izvora. Tu se potvrđuje
da su žene pripadale mevlevijskom redu, a pojedine su među njima posebno
uvažavane i uživale naročit ugled. Taj je mevlevijski izvor jedan hagiografski zbornik
o mevlevijskim prvacima pod naslovom Menakib-el-Arifin. Autor mu je Šemseddin
Ahmed s nadimkom Aflaki. Zbornik je nastao u razdoblju od 1318. do 1353. godine. 3 )
Na više mjesta autor spominje pojedine žene - mevlevije među osnivačima
mevlevizma. Iz nekih događaja koji se ovdje opisuju vidi se da su se žene petkom
sastajale i prisustvovale mevlevijskim obredima,4 ) da ih je niz bilo prožeto dubokom
spirituelnošću, pa šta više i darom kerameta (činjenjem čuda), da su pojedine među
njima važile kao učiteljice mevlevizma ili uopće naučenjaci. Okupljanje ovih žena
označava se i kao "duhovni harem". 5) Autor najednom mjestu kaže kako su ovakve
časne žene posjećivale "mističnog sultana" Salahudina Feriduna (Zerkuba) napola
otkrivena vela. 6 )

2
) Pri tome Goldziher citira aje 35 iz sure XXXIII.- Upor. Goldziher, ibidem, str. 286-295.
3
) Zbornik je preveden na francuski u izdanju u dvije knjige pod naslovom Les saints des derviches

tourneurs. Recits traduits du persan et annotes par Cl. Huart. Tome premier, Paris 1918., tome deuxieme.
Paris 1922.
4
) Cl. Huart II, str. 348 .
') "'bd., II, 251.
6) lb., II, 206.

110
 Pojedine ove ženske prvake autor časti najuzvišenijim derviš kim epitetima: Kira
hatun, žena Dželaluddina · Rumije, naziva se "gospođom i u budućem životu", "od
Boga predodređenom da bude sveta". 7) Slično Fatima hatun, kći šejh Salahudina
Zerku ba, označuje se također "od Boga svetom na zemlji" ,8 ) "drugom (hazreti)
Merjemom", "istinoljubivim teologom" 9 ) "na učenjakom epohe", a poznata je i po
tome što je "sastavljala pravna obrazloženja"; 10 ) ona je činila i čuda (keramet) u
velikom broju. 11 ) Njezine dvije kćerke, starija Mutahhera hatun, i mlađa Serefhatun,
također su kao pri padni ce mevlevija uživale velik ugled; prva je nosila nadimak Abide,
Pobožna, a druga Arife, "Ona koja dobro spoznaje". "Obje"- kaže se u Menaqib el
Arifin-u - "bile su obdarene činjenjem čuda i svetošću; mnoge dame iz Male Azije
obraćale su im se i postajale njihove učenice." 12 )
Nimalo ne razlikujući žene od muškaraca u pogledu mogućnosti njihova
duhovnog uzdizanja, autor na jednom mjestu, govoreći o Melike hatun, kćerci
Dželaludina Rumije, navodi kako je čuveni Šemsudin Tebrizi, ugledavši je među
skupinom žena, u njoj raspoznao "sjajno svjetlo, pa mu se učinilo da svjetlost dolazi
kao odsjaj s lica našeg Učitelja" 13 ) (misli Dželaludin Rumije).
Nije bilo malo ni drugih žena, koje su na putu mevlevijske prosvijećenosti i
pobožnosti stekle veliko poštovanje. Takve su bile još npr. Usta hatun, žena sveta i
obrazovana, profesor kćerkama (manevijskog) sultana (Dželaludin Rumije) 14 ),
Kumadž-hatun, žena Roknuddina, učenica Učitelja (Dželaludin Rumije) 15 ), Gurdži-
hatun, učenica Učitelja "kraljica kraljica", "kraljica epohe", "kraljica svijeta",
"gospođa i u budućem životu" 16 ), i druge.
Ova prethodna razmatranja smatrao sam potrebnim, da bi se shvatila pojava ili
bolje reći jedan pokret žena derviša u Sarajevu, a vjerđjatno i u ostaloj Bosni, koji
datira negdje od polovice XVII do polovice XVIII stoljeća. Čini se da su se te žene -
derviši nazivale badže, đulbadže, badž-kadune ili badžijanije. Sva ova četiri izraza
poznata su u našoj sredini, no u ovoj prilici upotrebljavaćemo uglavnom termin
badžijanije. •
Pojam badžijanije valja, mislim, shvatiti u jednom evolutivnom smislu.
Objašnjavajući taj pojam odličan poznavalac duhovnih strujanja u Turskom
carstvu Mehmed Fuad Koprlilii dosta je nesiguran i neodređen. Najprije se kod
Ašikpašazadeta (1400-1495) srećemo s pojmom Badjiyani Rum. Ne raspolaže
obavještenjirna o postojanju jedne takve organizacije u Anadoliji. Bilo je u doba
Mameluka u Egiptu tekija određenih za žene, dok su u seldžučkom periodu u Konji
žene postajale sljedbenici šejhova i pod velom prisustvovale derviškim sastancima.

7) lb. II, 257.

') lb. I, 54.
9) lb. I, 304.
10
lb. II, 429 .
") lb. II, 207-208 .
12 ) lb. II, 429-430.
") lb. II, 132.
'•) lb. II, 213.
") lb. I, 170.
16 ) lb. I, 235, 333, II, 237.

111
Kopriilii zaključuje da je Ašikpaša-zade moguće pod imenom Badjiyan-i Rum htio da
označi naoružane i ratničke žene turkmenskih plemena u kneževinama krajištaY)
Novija međutim, istraživanja, izložena u Turskoj enciklopediji, daju potpuniju
sliku o pojmu badži i Badžijani-Rum. Oba izraza označuju se kao tesavvufski termini.
Pojam je nastao od turske riječi badži u značenju starija sestra. To bi bile ženske
skupine pri ortodoksnim medresama. Sufije su smatrali badžijanijama žene koje su u
tarika tu, analogno pojmu brat za muške pripadnike tarika ta. Sej h ovu ženu također su
nazivali badži (sestra-majka). Badže su prisustvovale derviškim sastancima. Neke su
stigle čak do stupnja šejha i nosile šejhovsku odjeću . Spominju se uz ahije, gazije i
abda/e. 18 )
Derviš ko obilježje pojma badži kasnije se zaboravilo, očito za to jer takve asocija-
cije žena u poznije doba nisu ni postojale. Po Šemsudin Samiji badži je starija sestra,
žena u poodmaklim godinama, kalfa (pomoćnik hodže u mektebu), supruga šejha, a
riječ se upotrebljavala i kad je prijatelj oslovljavao prijateljevu suprugu, a i žene su se
tako međusobno oslo.vljavale. 19 ) Na kraju se ovaj pojam korumpirao, mada je zadržao
prizvuk pobožne žene. U Turskoj, naime, pod pojmom badž podrazumijeva se "starija
crnkinja, a to se ime davalo starijim ženama- crnkinjama, koje su bile dadilje". 20 ) Ova
poznija evolucija tog pojma može se, mislim, semantički objasniti tako da se uzeo
jedan eufemistički naziv kako bi se za starije odgojiteljice djece izbjegao kakav
ponižavajući naziv, pa im se na taj način pribavljao autoritet, naročito kod djece.
Konačna degradacija tog imena i u nas vidi se po Š kalj ićevim objašnjenjima. On
pod riječ biidža daje dva značenje: l. žena; sirota žena, i 2. stara kućna služavka, stara
kućna kuharica. Daje i tumačenje riječi badžkaduna u smislu žena, supruga,
regionalizirajući taj pojam na zapadnu Bosnu. 21 ) ·
Uza svu nedefiniranost pojma badžijanije, kao i to da je nedovoljno izučena
djelovanje žena-derviša, mislim, da ima osnove da se govori o pokretu badžijanija u
Bosni prije kojih 250-350 godina. Na takav zaključak upućuje ne samo živa tradicija o
tome u Sarajevu već i neki, istina oskudni, pisani dokumenti, pa i izvjesni drugi
materijalni dokazi.
O badžijanijama u Sarajevu i Bosni do sada nije pisano, osim što je neke korisne,
ali dijelom netačne podatke o Đulbadži, ukopanoj na Alifakovcu, zabilježio i objavio
šejh Sejfudin Kemura. 22 )
Kemura je podatke o Đulbadži iznio govoreći o Jakub-pašinu mesdžidu u
Magodi. Opisujući groblje te, sada porušene džamije, spominje četiri groba braće
Čelja, dajući, mislim, pogrešno, da su "živili u X vijeku po hidžri" (započeo 21.IX
1495, a završio 18.IX l591). Bilo je, kaže, sedmoro braće Čelja, među kojima je bio
najstariji Sulejman-dede. Imali su u Čeljigovićima "vlasitu tekiju i bavili se jedino
bogoslužjem". Na čelu tekije stajao je Sulejman-dede. Za njega kaže da je napisao
"pred svoju smrt jedno pismo pismo sultanu· u Carigrad, u komu je prorokovao
buduće događaje: da će se Rusija i Njemačka (Austrija) sporazumiti i tursku carevinu
oštetiti, i to najviše zbog toga, što će joj biti memuri zulumćari, podmitljivci i

17
) Mehmed Fuad Kopriilii, Porijeklo Osmanske carevine (prijevod). Sarajevo 1955., str. 105-106.
18
) Tiirk Ansiklopedisi, cilt V, 1952., str. 27-28.
19
) Šemsudin Sami, Kamus-i turki l. Istanbol 1317/1899., str. 259.
20
) Ansiklopedik Sozliik. Istanbul 1967. , I, str. 198, s.v. bac.
21
) Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo 1966., str. liO i Ill.
22
) Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. Separatni otisak. Sarajevo 1913., str. 118.

112
nepravedni", a onda nastavlja: "Radi zanimljivog sadržaja iznio bi( h) to pismo ovdje,
ali pošto u njemu ima dosta nepristojnih izraza, valja mi za sada od toga odustati." 23 )
O samoj Đulbadži Kemura u daljem tekstu doslovce kaže:
"Spomenuta tekija u Čeljigovićima dopala je kasnije nekoj Đulbadži, ženi
šehovskog reda, koja je umrla iza banjalučkog boja i ukopana je kraj Jusuf-paše
Ćuprilića; od ove se tekije danas poznaje samo zemljište."
Treba odmah primijetiti da se na licu mjesta u Čeljigovićima vidi da su postojale
zapravo dvije tekije, prostorno blizu jedna druge: prvo je dživetijska zavija na samom
uglu prema džamiji u Čeljigovićima (danas porodična kuća Gora, koji su nad za vij om
d ogradili sprat}24 }, a drugo je Đulbadžina tekija na parceli Tekija, gdje se raspoznavao
samo podor na Hošinu brigu (danas dvorište u stambenoj zgradi porodice Šukalo,
Hošin brijeg 4), a i Kemura kaže, kako se od tekije raspoznaje zemljište.
Najvažnije je u Kem urinu zapisu to, da se u prvoj deceniji ovog vijeka znalo da je
u Sarajevu postojala Đulbadžina tekija. Manje je bitno što je neprecizan u pogledu
ubikacije Đulbadžina groba (koji je prilično udaljen od Ćuprilićeva turbeta). Nije
uvjerljivo ni to da bi Sulejman-dede Čeljo pisao pismo sultanu nagovještavajući da će
se Austrija i Rusija sporazumjeti protiv Turske. Takav jedan sporazum prvi put je
ostvaren 1686. godine pristupom Rusije Svetoj Ligi, pa i nagovještaji o tome nisu
mogli biti vremenski odveć udaljeni.
Ostaje nejasno da li je Đulbadža, o kojoj govori Kemura, stajala u kakvom
odnosu s Čeljama. On je na određen način dovodi u vezu sa Čeljama. Nije možda
isključeno da je bila rodom iz porodice Čelja. 25 )
Za naša ispitivanja od osnovne je važnosti konstatacija da je u Sarajevu postojala
badžijanska tekija. To proizlazi ne samo iz Kemurina saopćenja, već naročito iz
činjenice da se do danas pokazuje na mjesto gdje je stajala ta tekija.
Lokalitet gdje se nalazila tekija naziva se Tekija. "Zemja se zvala Tekija", rekla mi
je (u aprilu 1980.) 102-godišnja Ramiza Hamzić iz Čeljigovića. Na tome zemljištu ili
nešto naviše ispod željezničke pruge još i između dva rata ljeti su se predvečer
sakupljale žene. Govorio se "Hajmo u Tekiju,ya bi se prid akšam malo proteferiči"
(Ramiza Hamzić iz Čeljigovića). Bula Hadži Serifa hanuma Tucaković (74 godine),
koja je još kao lO-godišnja djevojčica počela stanovati u Čeljigovićima sjeća se kako je
netko želio na tekijskom zemljištu graditi kuću, ali se tome komšiluk usprotivio, jer se
kod izgradnje kuće podrazumijeva i sprovođenje kanalizacije, a to se nije smjelo
dozvoliti na zemljištu gdje je stajao objekat na kome se zikir činio.
Na lokalitetu Tekija, koji je sada dvorište zgrade porodice Šukalo, prije
petnaestak godina slučajno je ing Nedžad Šu kalo naišao na tragove zgrade, očito bivše
tekije. Zgrada je od s~dašnje ulice bila uvučena unutra oko 7 metara i situirana u
pravcu istok-zapad. Njoj u produžetku na istok stoji stambena zgrada, koja je po
tradiciji pripadala Đulbadži (danas ulica Hošin brijeg br. 4); a na istom mjestu podiže
se moderna zgrada). Po ocjeni ing Šukala temelji na koje je naišao mogli su biti u

23 ) Po svoj prilici ne stoji da to pismo, koje je Kem ura, očito, imao u rukama, nije objavio iz razloga

koje navodi. Moglo je sadržajem biti antiaustrijski tempirano, pa je možda iz oportunističkih obzira
odustao od njegova objavljivanja ili je pak - što je vjerojatnije - bilo nejasno i teško prevodivo tako da je,
kako je to inače katkad običavao, na ovaj način izbjegao njegovo prevođenje .
24 ) O džilvetijama u Bosni pripremam poseban rad.
25 ) S. M. Traljić, Muslimanski nadgrobni spomenici. Narodna uzdanica, kalendar za godinu 1940., str.

208, čuo je u narodu da je Đulbadža bila sestra braće Čelja.- I Vejsil Ćurčić je tvrdio, da je Đulbadža sestra
.trojice braće Čelja" - Gajret XIV, Sarajevo l. april 1933., str. 129.

8 -Anali 113
dužini od oko 6 metara, a u širini (prema sjeveru) oko 4 metra. Temelji, odnosno
podzid bili su sa spoljašnje strane od obrađenog kamena; jedan od tih dijelom
obrađenih kamenova, okrenut na sjever, bio je velika gromada poput manjeg ormara.
Tekija je prema tome bila manja zgrada otprilike sa tlocrtom 6 x 4 metra.
Odmah uz tekiju, kako je rečeno, bila je stambena zgrada u kojoj je po predaji
stanovala Đulbadža . Zgrada je više puta prepravljana, ali se u osnovi može
rekonstruirati njen prvobitni izgled. Po opisu Zehre Šukalo (rođ. 1928.) i ing Šukala,
koji su u toj zgradi stanovali do 1979. godine, zgrada je bila napravljena od ćerpića i
drveta. Prema ulici bila je široka 7 m., visoka oko 7 m., dugačka prema unutra 8 m. Po
svoj dužini kuće bila je napravljena na drvenim stubovima kamarija sa mušepcima.
Krov je bio od šindre. Na ulaznim vratima stajale su halke. Kuća je imala četiri
nesimetrična prozora sa četiri okna koja su se dizala i spuštala. Dva prozora bila su
prema ulici. Kuća je imala dvije sobe, ispod kojih je bila magaza, visoka oko 1,80 (još
oko 0,30 pod zemljom), pregrađena u dva dijela. Kuća nije imala dimnjaka već je u
prednjem dijelu magaze stajalo ognjište sa verigama, a odvod dima išao je na krov
(badža). U pokrajnoj sobi bila je banjica. Strop u sobama kao i kamariju ukrašavalo je
nešto rezbarije. 26 )
Treći objekat bila je magaza u Velikom Ćurčiluku (mahala X, z. k. ul. 35, k.č . 33, u
površini od 31,5 m). Vodila se u evidenciji Vakufske direkcije u Sarajevu kao vakufska
imovina još 1940. godine. 27 )
Utvrdivši da je u Sarajevu postojala badžijanska tekija -a ona, kako će se to
vidjeti nije po svoj prilici bila ni jedina- možemo ženskim zavijama, o kojima govori
Goldziher, pribrojiti i Đulbadžinu tekiju u Sarajevu.
Postavlja se pjtanje iz kojeg vremena potječe Đulbadžina tekija u Sarajevu, a to se
može utvrditi, ako se zna kada je živjela Đulbadža.
Pri ovome treba učiniti jednu napomenu.
Kao đulbadže smatrane su pojedine žene koje su pripadale derviškom redu,
neovisno od toga što je gla var ženske tekije na H ošinu brigu Đulbadža nama jedino i
poznata po tome svome derviškom kao vlastitom imenu (nomen singularis). Kao što
će se kasnije vidjeti, u Sarajevu je bilo više žena -derviša koje su se nazivale đulbadže.
Ovdje nas zanima Đulbadža, glavar ženske tekije na H ošinu brigu, ili još preciznije
Đulbadža, ukopana na krajnjem sjevero-istočnom rubu alifakovačkog groblja, što će
reći p~tstotinjak metara naniže od njezine tekije.
Imamo zahvaliti sarajevskom ljeto piscu Mula Mustafi Bašeskiji, da je registrirao
godinu smrti dviju badž-kaduna. Jedna od njih je najvjerojatnije Đulbadža, ukopana
na Alifakovcu.

) Starenik iz Čeljigovića, hadžija Muharem Harba (umro oko 1950.) tvrdio je još uoči rata daje ova
26

kuća stara preko 300 godina. Prilikom rušenja Đulbadžine stambene zgrade u zidovima je nađeno više
primjeraka starog metalnog novca, razne proveniencije, koji čuva sadašnja vlasnica Zehra Šukalo.
Najstariji primjerak je turski metalik, posrebren bakar iz 1223/1808. registriran pod br. 62 u Katalogu
novca Osmanske imperije Dobrile Tesla Zorić i dipl. ing. Slobodana Stojakovića, Beograd, 1974.
) Iz štampanog "Proračuna vakufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1889.", Sarajevo, str. 51, saznaje
27

se da se Đulbadžin vakuf sastojao od dvije magaze (jedna na Hošinu brigu, a druga u Velikom Ćurčiluku).
Od kirije koja je iznosila liO forinti klao se kurban Đulbadži, a na to je otpadalo god. 1889. 6 forinti; 9
forinti plaćalo se na porez, tako da je navedene godine ostvaren višak od 95 forinti. Mutevelijaje bio Abdi! ga
Robović . U izvještaju se navodi da vakufnama ne postoji.- Posljednji mutevelija koji je naplaćivao prihode
Đulbadžina vakufa bio je Sejfaga Robović .

114
 Pod godinom 1172. (1757/58.) Bašeskijaje zabilježio da je umrla "poznata Badž-
kaduna, lbrahim-agina žena", a pod godinom 1181. (1767/68.) "poznata hodža
Badža-kaduna, žena Redžeb-dedeta" .28 )
Upada u oči da za obje badže Bašeskija kaže da su "poznate". Za života su dakle
bile "poznate", a poslije njihove smrti, kako će se to vidjeti, proglašene su "dobrim".
To proglašavanje "dobrim", evlijom, nije uslijedilo u nikakvu postupku beatifikacije
odnosno kanonizacije (kao što je to u kršćanstvu) već je pri tome, kao uopće u
islamskoj hagiologiji, mjerodavan isključivo vox populi, opća saglasnost . Još za života
Bašeskijine "badže" bile su poznate (očito po svome bogougodnom životu), a onda su
nakon smrti postale predmet kulta.
Koja je od ovih dviju badža alifakovačka?
Ako nam pri tome može poslužiti tradicija- a ona se često pokazala pouzdanom-
alifakovačka badža bi bila žena Ibrahima gina, pa bi dakle umrla 1172., tj. 1757/58.
godine. Po tradiciji, naime, muž Đulbadže, ukopane na Alifakovcu, bio je okorjeli
pijanica. Redžep-dede, očito derviš, muž Đulbadže, umrle 1767/1768. godine manje
dolazi u obzir da bi bio okorjeli pijanica, za razliku od izvjesnog Ibrahim-age. Ova
druga badža bila je hodža, tj . učiteljica, a mogla je paralelno voditi i tekiju, naslijedivši
u tekiji Đulbadžu iz Čeljigovića.
No, i ako bi se uzelo daje alifakovačka đulbadža umrla 1767/68., može se
ocijeniti da je tekija na H ošinu brigu nastala u prvoj polovici XVIII stoljeća . Kada je
prestala postojati, nije poznato.
Treba napomenuti i to da su se u Čeljigovićima sa tekijom i Đulbadžinim grobom
nalazile u tamošnjoj džamiji tri relikvije, koje su također izraz badžijanskog kulta. Na
taj način se nameće zaključak da su Celjigovići bili u izvjesnom smislu centar ženske
derviške tradicije.
Jedna relikvija, koja svjedoči o popularnosti Đulbadže , bio je tzv. Đulbadžin
kolan (pojas), koji se upotrebljavao kao sredstvo da bi se žene lakše porodile. Čuvan
na rafi među zidovima na lijevoj strani od ulaza u džamiju kolan se posuđivao
porodiljama koje su ga opasivale da bi se "sa Allahovim emerom (zapovijedi) i ovim
sevepom (sretno) kutarisale (izba vile)".
Halida hanuma Goro (rođ. 1922.), koja je- po običaju- kao djevojka zajedno sa
drugim djevojkama iz komšiluka, često čistila džamiju, upozoravana je od svoje nane
Fate Goro: "Nemojte prifaćati kolan brez abdesta i brez bismilleta", što je izražavalo
dubok respekt prema ovoj relikviji.
Davajući se na posudbu kolan se izgubio negdje oko 1941. godine.
Halida hanuma Goro mi je opisala kolan ovako:
Bio je od crne kože i sapinjao se sa tri veće kopče. Širina muje bila kao podlanica.
Debljina mu je iznosila oko 2 cm, a bio je prilično dugačak. S unutrašnje strane pojasa
bilo je postavljeno platno, na kojemu se nalazio tekst na arapskom jeziku, prilično
izbrisan upotrebom. Moglo se pročitati: Allah, Muhamed, La ilahe illellah, Mubin,
Latif. 29 )
U istoj džamiji čuvao se i posuđivao djevojkama prilikom udaje duvak zelene boje
("čatkija "). Da li je pripadao Đulbadži, Halida hanuma Goro, koja mi je ovo saopćila,
nije sigurna. Duvak- što je inače bio običaj- stavljao se mladoj na glavu pri polasku od
kuće mladoženjinoj kući. Duvak s glave je skidao mladoženja. Isti duvak stavljao se
mladoj na glavu, kad se obavljao "ženski nićah", tj. kad je mlada pred bulom
"prebirala" Mus'haf, zapravo prelistavala Mus'haf i kod svakog lista izgovarala

28
) Mula Mustafa Ševki Bašeskija, Ljetopis (1746-1804.). Prevod s turskog, uvod i komentar Mehmed
Mujezinović . Sarajevo 1966., str. 50 i 105.

a· 115
Bismille i "Selamun kav len min Rab bir-rahim". Dok je mlada prelistavala Mus'haf,
bula je učila sure Jusuf(Kur'an XII). Obred se završavao dovom i skidanjem s mlade
duvaka, koji se onda bacao na koju drugu djevojku (u znaku želje da ta djevojka bude
prva na redu da se uda, odnosno da joj se stavi duvak). 30 )
Treći rekvizit koji se pripisivao Đulbadži, čuvan također u džamiji u
Čeljigovićima, bio je kur'an-tas, posuda od mjedi, u kojoj su ugravirani tekstovi iz
Kur'ana, prije svega Ajetel-kursija. U tu posudu ulijevala se voda i onda pila, u
uvjerenju da se tako mogu izliječiti sandžije (žigovi). Vodom iz tog tasa se i kupalo, da
bi se sprao sibir (crna magija). Nestao je i ovaj Đulbadžin rekvizit (podaci od bula Fate
Činjarević i Hadži Šerife Tucaković, obje iz Čeljigovića).
Kao što je spomenuto, Bašeskija je registrirao smrt dviju badž-kaduna. Također i
u narodu pokazuje se na nekoliko mjesta grob đulbadža, no svakako je najpopularniji
grob Đulbadže na Alifakovcu. Zaboravilo se da to ipak nije vlastito ime, paje došlo do
malog nesporazuma radi toga što se grob badž-kadune u Čeljigovićima označavao
Đulbadžinim, a u isti mah grobovi đulbadža nalazili su se i na drugim mjestima. I
poznati etnograf Vejsil Ćurčić u jednom . članku izričito spominje kao Đulbadžin
ženski grob jedan sada neidentificirani grob u džamiji na Vlaškoj mahali koji je imao
na vrhu nišana udubljenje iz kojeg su se crpile atmosferilije radi liječenja, dok je u
drugom članku, gdje nabraja ovakve nišane sa udubljenjima, pa i Đulbadžin na
Alifakovcu, za ženske nišane u džamiji na Vlaškoj mahali izostavio ima Đulbadže 31 ),
očito ne shvaćajući smisao termina đulbadža.
Koliko sam mogao utvrditi, na četiri lokaliteta u Sarajevu i okolici grobovi se
označavali Đulbadžinim i imali na vrhu nišana udubine "poput findžana" kao znak
kerameta.32 ) To su slijedeći grobovi:
Đulbadžin grob u · Čeljugovićima, koji je na krajnjem sjeveroistočnom rubu
alifakovačkog groblja. Nalazi se sada osamljen na devastiranom dijelu groblja,
neposredno uz današnju trafo-stanicu. Navodno na tom dijelu bili su ženski grobovi
"Đulbadžinih derviša" , što se vidjelo i iz nekih natpisa (saopćenje Mufida Kadića iz
Sarajeva). Sačuvan je samo Đulbadžin nišan s uzglavlja. Jedva se na njemu raspoznaju
ostaci udubina kao znak kera meta. N iš an je tzv. "vodeni", pa je usljed slabe otpornosti
prema atmosferilijama dobio amorfan oblik. Atmosferilije koje su se kupile u udubini
na Đulbadžinim nišanima crpale su se i služile za liječenje očiju, posebno kod djece.
Tim atmosferilijama natapao se pamuk, koji se onda stavljao na oči.
-Jedna Đulbadža ukopana je pokraj džamije na Soukbunaru. Na nišanima joj je
bio znak ke.rameta. Bližu ubikaciju zapamtila je Halida hanuma Goro.
- Prema Vejsilu Ćurčiću ženski grob s kerametskim znakom, ili kako na drugom
mjestu kaže Đulbadžin grob, nalazio se u džamiji na Vlaškoj mahali. Danas se takav
grob ne raspoznaje.

29
) Ja sam u intervalu od godine dana u dva maha zamolio Halide hanumu Goro, da mi opiše kolan i

ponovo ono što je arapski napisano. Oba puta dala mi je identičan opis.
10
) Čudotvorno djelovanje vela pripisuje se i kairskoj Sitti Nefisi. U dane suše i gladi, kada je narod bio
bespomoćan, Sitta Nefisa bacila je svoj veo u Nil. Odjednom se nivo rijeke počeo dizati i dostigao
izvanrednu visinu. Tako se narod, kojemu je prijetila smrt od gladi, spasio. - Goldziher, ibidem, str. 294.
31
) Vejsil Čurčić, Zanimljivi pabirci iz narodne medicine. Gajre! XIV, 7-8, Sarajevo l. aprill933 ., str.
129.
32
) U radu Kultovi dobrih (ljudi) u Bosni (u pripremi) bliže objašnjavam porijeklo i značenje ovih
"udubina poput findžana" (Kultschale) na pojedinim nišanima. U ovoj prilici dovoljno je reći, da se svi
ovakvi grobovi smatraju grobovima dobrih.

116
 - Ismetaga Šogolj (rod. 1909. god.) mi je pričao, da gaje jednom prije 50 godina
poznati derviš Nuraga Šišić vodio na grob badža kadune koji se nalazio u Blažuju.
Grob je bio na igmanskoj strani, na padini poviše željezničke pruge, i to na osami.
Tada nije bio obilježen nišanima, alije Šišić pokazao mjesto gdje se nalazio. Tuje bila i
primitivno napravljena česma . Prema Šišiću, ova badža kaduna bila je evlija i sestra
Merdžan-kadune. Bila je Sarajka, ali se udala na selo. 33 )
Početkom oktobra 1979. pokušao sam, zajedno sa Šogoljem, identificirati mjesto
gdje je bio grob. Utvrdili smo da se radi o blažujskom zaseoku zvanom Luka, općina
Ilidža. Nema više česme, ali ima potok, koji nekada presuši. Prokopan je seoski put
kojega ranije nije bilo.
Grob je morao svakako potjecati iz vremena prije velike kuge od 1813-1817. kada
je u Sarajevskom polju bilo neuporedivo više muslimana nego poslije ove kuge. U
Blažuju, gdje krajem turske vlasti uopće nije bilo nastanjenih muslimana, postojala je
dapače i džamija, koju su 1565. godine obnavljali.34 )
Nabrajanjem ova četiri groba nije iscrpljena lista sarajevskih đul.J:>adža. Katalog
žena-derviša, zapravo njihovih prvaka, koje su proglašene dobrim (evlijama) znatno je
širi. O njima se pričaju legende, od kojih sam neke uspio zapisati.
Za sastavljanje jednog pregleda ovih pobožnih žena mogu prije svega poslužiti
pismeni katalozi zijaret-gaha (hodočasničkih mjesta). Svima tim ženama-dobrim, kao
i nizu drugih žena za koje se ne zna da bi bile uvrštene u pismene kataloge išlo se "na
murad", tj. obilazili njihovi grobovi u cilju ispunjenja želja (vo/tum, zavjet). One su se
spominjale prilikom dova (završnog upućivanja molitve Bogu), na tevhidima i drugim
vjerskim skupovima žena, bilo pak prilikom individualne dove.
Koliko mi je poznato, žene - dobre navode se u dva pismena kataloga, u tzv.
Poljanićevu anonimusu iz prvih decenija XIX stoljeća (original u Narodnoj i
univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu pod Br. MS 942) i u katalogu Salih Bajrama
Kalabe sina Hadži Hafiz Mehmeda iz 1276/1859-60. (fotokopija u mene).
Iz Poljanićeva anonimusa izdvajam ženske zijaret-gahe, i to kao slijedi (prijevod
Mehmeda Mujezinovića):
- Đulbadža, poznata kaduna, poznati grob, u groblju na Alifakovcu;
- Merdžan-kaduna, čiji je grob poznat, na Bakijama;

n )' Na ovu đulbadžu po svoj prilici odnosi se jedno pripovijedanje koje sam zabilježio od 72-godišnje
Đule Porča iz Čeljigovića, a ona je to čula od svoje svekrve M ulije Porča (umrla 1954. u 84-oj godini života.).
Đula, istina, ne spominje ni Blažuj ni đulbadžu, ali evliju situira u isti kraj, u obližnju Ilidžu. Pripovijedanje
je komponirane po motivima koji se inače pripisuju sarajevskim đulbadžama: Riječ je o nekom hadžiji iz
Sarajeva koga su na Ćabi pokrale haramije i nije imao mogućnosti da se vrati kući. Ostao je na Ćabi , pa je
svako jutro kod Bejtullaha klanjao sabah. Tamo se sreo sa jednom ženom kojoj se požali. Ona mu reče:
Zažmiri, pa ću te prebaciti u Sarajevo. Ali ako progledaš, ostat ćemo obadvoje. Hadžija je posluša i zažmiri.
Odjednom se nađoše na Ilidži. Hadžija je želio da iz zahvalnosti ovu ženu zijaret učini (posjeti). Ona mu je
kazala gdje stanuje. Kad joj je došao, uvela gaje i rekla mu da šuti i nikom ne govori što god bude vidio. U to
se pomolio njen čovjek . Bio je pijan i galamio, a onda ju je dobro istukao. Prije toga mu je ona zamotala
krpom štap, da ne bi, udarajući je, nažuljao svoju ruku. Hadžija je sve to vidio i o tome nije nikome govorio.
Ova je žena postala evlija i živeći na Ilidži svako jutro klanjala na Ćabi , jer je strpljivo podnosila bolove, koje
joj je nanosio muž- pijanica. Drugu verziju ove iste priče čuo sam od Emine Ekmić, a ona ju je zapamtila
po pričanju svoje svekrve Rabije Ekmić, žene Hadži Mehmeda (umrla 1969. u 66-oj godini života). U ovoj
verziji spominje se i ime dobre, i to Behara. Ona bi se stvo~i na Ćabi prije hadžija, koji bi je zaticali gdje ta vaf
čini (odredno obilaženje Ćabe). Ona učini samo nogom i stSni se iz Sarajeva na Ćabi ili obratno. Još jedna
inovacija ove verzije jeste da na Beharinu tijelu nisu ostajale masnice niti bilo kakvi drugi tragovi
· zlostavljanja, makar ju je muž najokrutnije udarao.
34
) Vl. Skarić, -Sarajevo i njegova okolina. Sarajevo 1937., str. 62.

117
 -Poznata Vaizkinja bula Nefisa kaduna, za koju se smatra daje evlija; ukopana
na Velikom greblju (Bujuk mezaristan).
Katalog Salih Bajrama Kalabe sadrži dvije žene-dobre, od kojih je jedna već
spomenuta Merdžan-kaduna. Evo tog teksta (prijevod Mehmeda Mujezinovića):
- U merhum Kaimi-babinoj vekilhani njegova žena;
Keramet sahibija Merdžan-kaduna na tepi kod tvrđave.
Na osnovu nabrajanja žena prilikom dova moglo bi se rekonstruirati više
usmenih kataloga , ali smatram da se u ovaj kontekst najbolje uklapa lista ženskih
imena koja je prilikom dove spominjala sarajevska bula Ha biba hanuma Odobašićka
(umrla 1965), pozivajući prisutne, da im prouče Fatihu. Izdvojena imena su ova:
- Budalasta Ajka,
- Havva-kaduna,
- Bejan-kaduna,
- Merdžan-kaduna,
- Sita Nefisa,
- Đulbadža i
- Fata u dulafu.
Odobašićka bi govorila da su ove žene evlije i da su sestre. 35 ) Značajno je da se ove
žene - evlije označuju kao sestre. Mislim da nije riječ o sestrama po rođenju, već o
sestrama, povezanim derviškom duhovnošću (analogno "braći" - ihvfm).
Od znatnog je znanstvenog interesa bliže se upoznati iz postojećeg vjerskog
folklora i drugih podataka o svakoj od ovih žena, proglašenih za dobre, kako bi se
dobila predstava o vrijednostima koje im je puk pripisivao.
Ponovno ću se, i to s aspekta vjerskog folklora, osvrnuti na Đulbadžu, navedenu
na prvom mjestu prilikom nabrajanja žena u Poljanićevu popisu. Riječ je o
alifakovačkoj Đulbadži, koja je očito najpopularnija već i po brojnim
pripovijedanjima koje sam uspio zabilježiti.
Za nju- kao što uopće vrijedi za pojedine evlije- ne postoje vremenske i prostorne
determinacije. Evlije mogu biti sad na jednom sad na drugom kraju svijeta; npr. sad u
Sarajevu, sad na Ćabi . Za Đulbadžu se kaže da se isprva nije znalo daje evlija. To se
razotkrila kada su jedne godine sarajevske hadžije ugledale Đulbadžu kako klanja
sabah namaz na Ćabi, mada su dobro znale da ona nije nikuda otišla iz Sarajeva.
Đulbadža bi svako jutro išla na Ća bu i tamo klanjala sabah. I kolan za lakše po rađanje
donijela je sa Ćabe. Rekla je: "Ovo će trebati ženama koje rađaju" (Halida hanuma
Goro).
Najpopularnije je pričanje o Đulbadži i paši, koji je pripremao nasilje nad
Bošnjacima. Čuo sam to pričanje od većeg broja Sarajlija, no saopćit ću verziju koju
mi je ispričao Ismetaga Šogolj (a on je to čuo od derviša Ahmetaga Šišića), smatrajući
da je u pojedinostima najljepša: 36 )
Neki paša dolazeći u Bosnu na položaj vezira putovao je morem. Bio je naumio da u
Bosni provodi zulum. Vozeći se lađom ispao muje u more tespih od crvena merdžana i
muhur (pečat). Došavši u Sarajevo išao mu je svijet na zija ret (poklonstvo). Đulbadža je
našla hama/a pa mu zamotala nešto u krpu. Rekla je hama/u da ode na zijaret veziru i
metne mu pod šilt e kao hediju (dar) to što muje dala u krpi. Rekla je neka vezir vidi gdje će

ll ) Informacije od Fatime hanume Mujezinović, rođ . Fočak , koja se često družila sa Odoba§ićkom ,
gajećiprema njoi n aročiti respekt. Magnetoskopski snimak cijele dove Odoba§ićke u Re§ada Kadića iz
Sarajeva.
) Šogolj, istina, ovo pripovijedanje pripisuje Merdžan-kaduni, no svi ostali pripovjedači su saglasni
365

da se odnosi na Đulbadžu .

118
metnuti hediju. Hama/ je sve to izvršio. Pošto se razišao svijet vezir nađe u krpi pod
ši/tetom svoj te spih i muh ur. Naredio je da mu odmah dovedu hama/a. Na vezirovo pitanje
hama/ reče da muje ta i ta žena poslala ono u krpi. Vezir pozva Đulbadžu, ali ona odgovori
neka joj dođe vezir, ako je treba. Vezir je doista i došao Đulbadži. Ona mu reče: ,. Eto,
pokazala sam ti keramet. A onu misao s kojom si došao, moraš odbaciti. Ovde u Bosni ima
mnogo dobrih ljudi. Dobro se vladaj." To je sve snažno djelovalo na vezira. Ne samo da
nije činio zulum, već je bio za Bošnjake jedan od najboljih vezira.
Drugu jednu verziju ove iste priče zabilježio sam u aprilu -1980. od 72-godišnje
Đule Porča, koja živi u Čeljigovićima, a ona juje čula od svekrve M ulije Porča, kojaje
takođ_er_iz Čeljugovića (umrla 19~4. u 86. godini života).
Početak ove priče glasi isto kao i u prethodnoj verziji, samo što se ne spominje da bi
paša izgubio još i muhur. Dalje se kaže kako je pašu dočekalo .. malo i veliko" na Kozijoj
ćupriji. 37 ) Izašla je i Đulbadža kojaje bila uferedži. Kada je pokraj nje naišao paša, ona
mu dobaci: .. Ono što si naumio u Bosni nećeš učiniti". Paša pogleda nanu uferedži i bi mu
začudno odakle da ona zna, da bi on nešto naumio. Alijo} ništa ne reče, već produži do u
konak na Bistriku. U konak bi dolazili paši prvaci, ali obični svijet tu nije imao pristupa.
Đulbadža pozove Me hagu (koji je posluživao Đulbadžu) i reče mu da ode do paše u konak i
odnese mu nešto u krpi zamotano. Neka ono što je u krpi zamotano gurne negdje, ali tako
da vezir to vidi. Ni Mehaga nije znao šta je u krpi Protivio se da ide paši, jer gdje će on
među prvake. Đulbadža mu reče: Kap sam ti rekla, ti otiđi. Meha ga je posluša. Došavši u
konak v'idje gdje paša sjedi ujedno} odaji, pred kojom je bila druga odaja, ali su vrata koja
su dijelila ove dvije prostorije bila otvorena. Nije ulazio u vezirovu odaju već u onu
prednju. Kad gaje paša pogledao, on metnu iza jastuka onu krpu i izađe. Pošto se prvaci
razišli, paša digne jastuk. Na veliko iznenađenje tu nađe u krpi zamotan tespih, onaj isti
koji mu je pao u more. Paša odmah poče pitati da li itko zna onoga što je metnuo iza
jastuka zamotanu krpu. Rekoše: Viđamo ga kako prolazi Šeher-ćehajinom ćuprijom (na
putu iz čaršije u Čeljigoviće). Pašini ljudi ga sačekaše na ćupriji i privedoše paši. Meha ga
reče da gaje jedna nana natjerala da gurne iza jastuka onu krpu, ali da više ništa ne zna.
Paša će na to: .. Reci toj nani neka mi dođe". Mehaga kaza Đu/badži sve što se dogodilo, a
na to će Đulbadža: .,Neka paša dođe meni, ako me treba". Paša na to uzjaše konja pa
pravo kući Đulbadže. Upita je odakle joj njegov potonuli tesp ih. Ona reče: .. Odustani od
one zle namjere koju si imao prema Bošnjacima. Ako hoćeš možeš štogod dati onom što ti
je te spih ostavio iza jastuka, jer je siromah i ima male djece". Paša se pokaja i odusta od
svojih zlih namjera, a Mehagi dade nekoliko dukata.
Od ovog događaja s vezirom Đulbadža se nazivala Ačik-badža. To za to jer se
"pro kazala" i evlijaluk joj postao ačik (jasan) (po pričanju hadži Mustafe Beglera, koji
je umro 1964.). 38 )
Đulbadža je, kako se pričalo, evlijaluk stekla tako što je imala muža pijanicu koji
bi dolazio pijan kući u kasno doba noći, pa bi psovao i tako uznemiravao komšiluk.
"Uzmi bi tojagu i izmlati Đulbadžu". Da bi ga udobrovoljila, kako ne bi psovao i

) Bio je običaj - koji spominje i Bašeskija - da se vezir dočekivao i pozdravljao (stajalo mu se . na

17

selamu") na Kozjoj ćupriji, gdje bi tom prilikom bile priređivane svečanosti . O tome govori i Jovo N.
Besarović u svojim zapamćenjima (Jovo N. Besarović , Iz prošlosti Sarajevske i Bosanske. Bosanska Vila
1886., str. 41).
) U islamskoj hagiologiji razlikuju se avamske i havaske evlije: jedni koji se ispat učinili (potvrdili)
11

pokazivanjem čuda (keramet) i ljudi to osjetili, i drugi, koji vide čuda, a to kriju: dok je dotični živ(hajaten)
smatra se dobrim čovjekom , no ljudi ne znaju daje evlija. Gaj b (skriveno) treba da ostane gaj b. -Đulbadža
bi po ovoj podjeli spadala u kategoriju avamskih evlija.

119
uznemiravao susjede, Đulbadža bi ga na najljepši način dočekivala, stavila večeru
pred njega, a štap omotaj pamukom, da ne bi nažuljao ruku dok ju je tukao.
Na ovakav postupak Đulbadže ukazivalo se kao na uzor strpljivosti (sabur) u
braku. Govorilo se među ženama: "Šutite (kad vam nešto nije pravo na muža) ako
hoćete mertebu (stepen) Đulbadže; ja li nalij te vode u usta, neka vam je Đulbadža na
hateru (pameti)" . (Hali da hanuma Goro).
Na ovaj način kult Đulbadže želio se koristiti i sa pozicija supremacije muškarca
nad ženom.
Pripovijeda se i o drugim taumatološkim demonstracijama Đulbadže.
Od stare M ulije Porče njena nevjesta Đula Porča zapamtila je predaju kako je
Đulbadža jednom prilikom pozvala komšiluk da joj dođe na ručak. Sjedila je s
konama, ni vatre nije bilo naložene, pa su se kone u sebi pitale zašto ih je pozvala na
ručak, a nigdje traga bilo kakvim pripremama oko ručka. Odjednom se na neobjašnjiv
način u rukama Đulbadže pojavila pervazlija (qptočeni veliki bakreni pladanj) sa
jelom u sahanima i sam unima koji se istom pušili. Zene, shvativši ovo kao keramet- jer
jelo nije nitko donio sa strane - samo su se zgledale, a onda pristupile ručku .
Pripovijeda se i to (isti izvor pričanja) da su jednom sjedile žene u Đulbadže, a bilo
je zimsko doba. U jedan mah Đulbadža otvori prozor pa uskide svježe ruže i dade
prisutnim da ih mirišu.
Za Đulbadžu se kazuje i to da je prilikom jedne popravke džamije u Čeljigovićima
rukom dohvaćala vodu iz Miljacke i davala je majstorima (udaljenost Čeljigovića koji
nadvisuju Miljacku najmanje 500 metara) (pričanje Fatime Šehbajraktarević iz
Čeljigovića, rođene 1906.).
Preostaje da navedem još jednu narodnu predaju o Đulbadži koju sam čuo od
Mufida Kadića iz Sarajeva. Smisao joj je da pokaže, kako je Đulbadža svojim
krijeposnim životom postigla da nadvlada i ono, što joj je sudbinom bilo određeno . Po
toj predaji Đulbadžu su, kad je umrla, spustili u grob, ali se tijelo samo od sebe podiglo
i vratilo pokraj iskopanog groba. Prisutni ljudi počeli su bježati, a jedan ih je zaustavio
i rekao: "Odbrojte se četrdesetorica i uhvatite ruke. Sad idite za mnom i svi je
prekorači te." Tek kad su je prekoračili, mogli su je ukopati. Onaj čovjek je objasnio da
je Đulbadži određeno da bude kurva . Ona je, međutim, svojim duhovnim uzdizanjem
postigla da bude šejh i dobri. I dn k je nije (ovako simbolički) prekoračilo četrdeset
ljudi, zemlja je nije htjela da primi.
Poslije Đulbadže popis Poljanićeva anonimusa navodi kao hodočasnička mjesto
grob Merdžan-kadune na Bakijama. Napominje daje poznata. I Kalabin popis uzima u
obzir grob Merdžan-kadune ("na tepi kod tvrđave"), za koju kaže da je keramet-
sahibija, tj. da je posjedovala kerametske (taumatološke) sposobnosti. Lokacija na
tepi - uzvišici kod tvrđave - ne razlikuje se od lokacije kako je označena u prvom
izvoru, jer su Bakije zapravo "uzvišica kod tvrđave".
Za grob Merdžan-kadune na Bakijama i sada se zna. Dobro je očuvan. Ima i
natpis sa imenom Merdžan-kadune. Iz natpisa se vidi daje preminula 1107. (1695/6.)
godine.
Za Merdžan-kadunu, kako je to zabilježio Rešad Kadić, "postoji vjerovanje da
pomaže nerotkinjama"; radi toga njezin grob posjećuju mnoge žene nerotkinje "koje
vjeruju da će im Merdžan-kaduna pružiti pomoć i blagosloviti željeni plod." 39 )
Upada u oči da je kult Merdžan-kadune bio razvijen i u muškaraca.

) R. Kadić, Legende o mističnim moćima sarajevskih grobova i turbeta. Jugoslavenski list, 3. marta
19

1940., str. 9.

120
 Bio je običaj, još i poslije prvog svjetskog rata, da su i muškarci dolazili na murad
na Bakije, gdje je grob Merdžan-kadune, već prije sabaha. Spominje se da je Meha ga
Misira tom prilikom učio sabahski ezan na gornjoj gradskoj kapiji, a onda se sabah
klanjao džematile. Po sabahu bi se, poslije dove zikir činio . Nakon toga bi dolazile
žene i donosile kahvu i razna jela, pa se teferičilo. 40 )
Po jednoj predaji, koju sam zapisao od Mujage Strika (rođ. 1899., umro 29.1V
1980.), Merdžan-kaduna bi spadala u havaske evlije. Po toj predaji za nju se nije znalo
da je evlija sve dok nije umrla. Evo kako glasi ta predaja:
Neki Sarajlija otišao je na Ćabu. Na Ćabi je izgubio novce, pa se nije mogao vratiti
kući. Sav očajan potužio se nekome, a ovaj mu reče da dođe izjutra prije sabaha pred
Bejtullah. Poslušao je savjet. Došavši tamo, iznenadio se, ugledavši Merdžan-kadunu.
Potužio joj se i izložio svoj hill (stanje). Merdžan-kaduna mu reče da joj stane na desnu
nogu i zažmiri, a o tome što će se dogoditi da ne kaže nikome dok je ona živa. Hadžija
postupi kako mu je rekla Merdžan-kaduna. Stane joj na nogu i zažmiri, a u isti mah se
nađe u Sarajevu. Ali kako je stigao u Sarajevo mnogo prije ostalih hadžija, Sarajlije mu se
rugale da je ..pišman-hadžija" (odustao od hadžiluka). Govorilo se da se u nekom selu
pritajio, prije toga razglasivši da će tobože na hadži/uk. Vratio se ranije, a da nije dobro
proračunao kada će hadžije natrag s Ća be. Ipak hadžije, kada se vratiše, posvjedočiše da
je bio na Ćabi. On je, međutim, šutio o Merdžan-kaduni sve dok nije umrla. Kada je
umrla, klanjata joj je dženaza pred Ali-pašinom džamijom, jer je stanovala negdje u
obližnjoj Gorici. Onaj hadžija što mu je Merdžan-kaduna pomogla, pošto se klanjala
dženaza, sprpi tabut Merdžan-kadune na glavu i sam je odnese na Bakije (oko 2 112 do 3
km). Bio je krupan čovjek. Džematlije se tome čudile i prigovara/e da je to nepropisno. ·
Onda im on objasni što je doživio sa Merdžan-kadunom.
Po nekim drugim p ričanjima reklo bi se za Merdžan-kadunu, daje ipak bila avamska
evlija, jer svoj ev/ija/uk nije krila. U usporedbi Merdžan-kadune sa Đulbadžom zapaža se
kongruentnost u pripovijedanjima o jednoj i drugoj (klanjanje na Ćabi uz istovremeno
izbivanje u Saraj'evu, pomaganje porodi/jama). Kako je rečeno, i Merdžan-kaduni se
pripisuje ista hićaja sa pašinim tespihom, a i to da je ev/ija/uk stekla strpljivošću
(saburom). Jer i za Merdžan-kadunu govori se da je kera met postigla pošto je sve najgore
podnosila od muža koji je bio ter s naravi (prznica), pijanica i slabo snabdijeva o kuću. Ona
gaje trpjela na godine. Često juje tukao, a ona bi mu metni krpu u ruku na štap da mu se
ruka ne bi nažuljala dok bi je udarao (Hadži Hafiz Smail Fazlić). Kad su o tome pitali
Merdžan-kadun.u, ona je rekla: .. U mene je čojk bio pjanac. Za vratima je bila tojaga.
Nikad ja ne bih postala evlija, da nije bilo te tojage. Ovo je dunja/učka (ovosvjetska)
batina, da bih u gajbu (skrivenom) napredovala." Tako je derviš Ahmetaga Šišić
objašnjavao Ismetagi Šogolju na koji je način Merdžan-kaduna došla do evlijanske
mertebe (stepena). 41 )
Treća žena-dobra, po katalogu Poljanićeva anonimusa, bila bi "vaizkinja bula"
Nefisa kaduna. Prema tom izvoru Nefisa kaduna bila je bula, vjeroučiteljica (obično
ženskoj djeci). Isticala se i kao propovjednik ("vaiskinja"), dakako u krugu žena.

) Običaj muškog hodočašća Merdžan-kadunina groba spomenut je i u legendi o Bijeloj džamiji. -

40

Upor. Muhamed Hadžijahić, Sarajevske džamije u narodnoj predaji II . Zbornik za narodni život i običaje
Južnih Slavena XXXII, l, 1939., str. 221.
) U istom smislu piše o Merdžan-kaduni i Seid M. Traljić u članku . Iz narodne tradicije sarajevskih
41

muslimana" (Islamski Svijet IV/ 133 od 15.III 1935, str. 6). Traljić ovim povodom kaže: .Pričaju da žena
može postati evlija za 40 dana, a muškarac ne može ni za 40 godina."

121
Njezin grob koji se hodočastio bio je na Velikom grebju. Pod tim nazivom poznato je
groblje više Nišana na Hridu.
Nefisa-kaduna iz popisa Poljanićeva anonimusa vjerojatno je identična sa Sitom
Nefisom iz kataloga Odobašićke, odnosno Sitom Nefom, kako Traljić na jednom
mjestu naziva Situ Nefisu.42 )
Grob Site Nefise R. Kadić lokalizira "iza Bakija" (isto dakle groblje gdje je
ukopana i Merdžan-kaduna). Navodeći da je pohlepa ružna osobina, Kadić nastavlja:
"Zato oni koji žele da im se 'gladne oči' zadovolje s onim što im je sudbina dodijelila,
posjećuju mali, sa zemljom sravnjeni Nefin grob iza Bakija, koji je radi te svoje osobine
i dobio ime: Grob site Nefe."43 ) Ovaj se grob može i danas identificirati. Nalazi se
podno groba Behai efendije Sikirića (umro 1938.) na Bakijama. Nišani su joj dobro
utonuli u zemlju, a imaju kerametske znake ("udubine poput findžana") .
Pro izlazilo bi dakle da postoje dva kultna mjesta s imenom Site Nefise: jedno na
Nišanu, a jedno na Bakijama.
Pa i prema historijskim izvorima bile bi u Sarajevu dvije Site Nefise: jedna koju
spominje Poljanićev anonimus, a druga koju spominje u Sarajevu 1660. godine
putopisac Evlija Čelebija. Pod rubrikom Anegdote zanesenjaka Evlija Čelebija
spominje u Sarajevu Abdi Čele biju i Deli N isa kadunu. Za nju kaže da je vidovita.
"Ona je nadahnuta otkrivenjem i zanesena, ali dobra i povučena žena. Šetala bi kao da
je gluha i nijema. "44 )
Iz ovog opisa Evlija Čelebije ne bi se za Deli Nisa-kadunu moglo reći da bi kao
"gluha i nijema" te "povučena " žena sa enormnim ponašanjem pripadala nekoj
organiziranoj derviškoj grupaciji već više odaje impresiju žene sa taumatičkim
osobinama, još za života poznate kao evlija. Ima osnove da se pretpostavi da je
ukopana na Bakijama, naročito za to jer se pouzdano zna da je druga Sita Nefisa,
"vaizkinja-bula" ukopana na Velikom grebju.
O nekoj Siti Nefisi ima jedna zabilješka u još nenumerisanim fragmentima jednog
djela o fikhu, koje se čuva u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u Sarajevu (na što me
je upozorio bibliotekar Biblioteke Mahmud Traljić). Na jednom listu tog djela, očito
otac Site Nefise zapisao je da mu se 25 . džem. II 1165. rodilakćiSitaNefisa,štoćereći
dana 10. maja 1752. Iz druge jedne zabilješke na istom listu saznaje se da je imao
osamnaestoro djece (tri put mu se rodili blizanci). Dalje je zabilježio da mu braća
stanuju u selu Goleš (Goleš-Komar, Travnik?), a zabilježio je da je datum izgradnje
džamije u Golešu godina 1166. (1752).
Neuvjerljivo bi bilo da bi ova Sita Nefisa, rođena 10. maja 1752. bila identična sa
vaiskinjom- bulom Nefisa-kadunom, ali ijednu takvu misao ne treba odmah odbaciti.
Ako jeste, onda bi Vaiskinja- bula bila po svoj prilici porijeklom iz sela Goleša, gdje su
joj živjeli stričevi, a otac, postigavši određenu naobrazbu (što to dokazuje da je bio u
stanju služiti se i pisati turskim jezikom) vjerojatno se nastanio u Sarajevu. Nefisa bi,
ako bi se potvrdila ova pretpostavka, živjela i djelovala u drugoj polovici XVIII
stoljeća.
Ipak sam mnogo više sklon stanovištu, da Sita Nefisa, rođena 1752. nije identična
sa Vaiskinjom-bfilom. Za bilješka iz rukopisa u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci u
Sarajevu i u tom slučaju doprinosi da se objasni fenomen Site Nefise u Sarajevu. Ako je
naime osim dobre pod imenom Site Nefise postojala još i ova, rođena 1752., onda bi se

42) S. M. Traljić , ibidem, str. 6.

0
) R. Kadić, ibidem, str. 9.
44
) Evlija Čelebi, Putopis. Prevod, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović. Sarajevo 1967 ., str. 117.

122
moglo zaključiti da je bilo slučajeva da se u XVIII stoljeću nadijevalo ime Sita Nefisa,
očito zahvaljujući popularnosti kairske Sitte i Nefise (ali i naših!). Ona je u sarajevskoj
sredini postala sita, u smislu naše riječi sit, onaj tko se najeo. Arapska riječ Sittei, od
Sejjidi, kojom se označavala pripadnost odličnom kurejševićkom rodu, shvaćena je
kao da je naša riječ . U istome duhu, i Sita Nefisa, ukopana na Bakijama, postala je
ideal za one koji su zadovoljni s onim što im je Allah dao. Obraćali su joj se, kako je
rečeno, oni kojima je želja da zatome glad prema dunjalučkim ( ovosvjetskim)
dobrima.
Rečeno je da među ženskim zijaretgahima Kalaba spominje i grob Kaimi-babine
žene u Kaimi-babinoj vekilhani. Ne navodi joj ime. Ova vekilhana identična je s
tekijom šejh Hasana Kaimije s desne strane Miljacke u Latinluku (niže Ćumurije
ćuprije, na mjestu gdje je za stare Jugoslavije bila Policijska direkcija, danas Općinsko
javno tužilaštvo i Centar za strane jezike).
Za ova naša razmatranja od važnosti je sam naziv vekilhana za tu tekiju, a nije
nevažno niti saznanje, da se upravo u toj vekilhani (sigurno u njezinu dvorištu) nalazio
grob Kaimijine žene. Na prostoru od tekije do obližnje Abdulah-pašine džamije (na
mjestu današnjeg doma JN At 5 ) bila su još tri zijaretgaha: dob fi i učeni delil iz Medine,
koji je ukopan u samoj tekiji oko 1780. godine, kao i grobovi šejhova Abdulaha i
Osmana.
Kaimijina tekija, odnosno preciznije, vekilhana, nastala je tako - kako su to
zapisali šejh Sejfudin Kem ura i dr Ćorović - što je šejh Hasan Kaimija svoju kuću za
stanovanje u Ćumuriji ulici, gdje je rođen, pretvorio godine 1660. u tekiju. Oni tvrde
da je sagradio i obnovio i drveni most tamo gdje je most Čobanija, koji bi se prema
njemu prozvao Šej hanija ćuprija, dakle Šejhov most, a onda je ovaj most u narodnom .
žargonu označavan kao Šejtanija ćuprija (Đavoljev most). 46 )
Postavlja se pitanje zašto bi Kaimija upravo 1660. ili 1664-1665. još prije
izgnanstva u Zvornik (1682-1683) pretvarao svoju kuću u Latinluku u tekiju. Tvrdi se
da je bio šejhi-mejdan Sinanove tekije47 ) i tu proveo halvet stojeći48 ) (kaimen), pa bi
odatle potjecao i. njegov naziv Kaimija. Imao je svoj medžlisi-zikr (ljude koji se žele
posvetiti zikru) u Sinanovoj tekiji pa kakvi su razlozi da osniva u istom mjestu još
jednu tekiju, i to u vlastitoj kući. Oznaka vekilhana, mislim, da rješava to pitanje. Vekil
je naime šejhov zastupnik, a vekilhana mjesto gdje se obavlja zikir pod vodstvom
šejhova zastupnika. Kaimijin zastupnik u vekilhani u Latinluku smatram da je bila
upravo njegova žena. To se nameće kao zaključak prije svega iz razloga što je ukopana
u dvorištu vekilhane, a to očito ne bi uslijedilo da nije posjedovala neku deredžu
(stupanj) u duhovnom napredovanju, a i grob joj se kao dobroj hodočastio. Okolnost
da je tu ukopana dovodi je u uži odnos sa vekilhanom. Osim toga su baš sarajevske

) Riječ je o džamiji Muhsin-zade Abdulah-paše, izgrađenoj između 1721 i 1748. godine. U 1792.
45

godini džamiju je obnovio Mustafaga Hadži Bešlija. Ne zna se kada je nestala. Spominje se još i 1812. u
jednoj vakufnami .
46
) Serbokroatische Dichtungen Bosnischer Moslims. Sarajevo 1912., str. XII.- U Sarajevskim

džamijama, str. 253. Kemura postanak ove tekije datira u 1075/1664-65. godinu.
) Pojmom šejhi-mejdan označuje se kada šejh ima tekiju odnosno mjesto gdje predvodi zikrom.
47

Može se naime dogoditi da je netko šejh, a da nema svog mejdana (tekije, mjesta). ·
) H al vet je duhovna vježba. Obavlja se uvijek uz odobrenje šejha, koji određuje način kako će se
41

halvet vršiti. H al vet znači osamljenje u odvojenu prostoriju (halvet) u koju nitko ne ulazi , osim s vrata osoba
koja dodaje hranu i dr. Halvet može trajati tri , deset ili četrdeset dana. Provodi se pri jednom strogom
režimu , obično pri kori suha hljeba i vodi. Šejh odreduje virdove koji će se učiti .

123
kaderije, kako ćemo vidjeti, zasnivale ženske medžlisi zikre. Iz ovoga proizlazi da bi
Kaimija, kao kaderijski šejh, u svojoj vlastitoj kući uspostavio preko svoje žene kao
svoga šejhovskog zastupnika vekilhanu za žene. Tekija u Latinluku bi- prema tome-
prije Đulbadžine tekije na Hošinu brigu bila badžijanska tekija.
Treba ukazati i na još jedan drugi momenat: Kad se naime zna da je Kaimijina
žena ukopana u Sarajevu, a on kao pučki tribun u dane gladi 1682/83. protjeran u
Zvornik, najlogičnije je pretpostaviti, da te godine Kaimija nije imao žene,jer bi inače
s njim otišla u Zvornik. Kaimijina žena dakle 1682/83. nije bila među živima. U prilog
takvoj pretpostavci može se navesti i predaja da je Kaimija, došavši u Zvornik, odsjeo
u musafirhani kod neke begovice, pa se s njom oženio (predaja od moga oca hadži
hafiz Džemaludina, koji je umro 1955 . g odine). Od Kaimijine porodice u Zvorniku
zna se za njegova sina (od prve ili druge žene?), koga treba uvrstiti u katalog pisaca
Bosanaca koji su pisali na arapskom jeziku. Do 1962. u Kaimijinu turbetu na
zvorničkoj Kuli čuvala se jedna rukopisna rasprava iz oblasti gramatike, kojoj je kao
autor označen Kaimijin sin (rukopis, poklonjen predsjedniku UAR Nasiru, čuva se
sada u Kairu). 49 )
Kaimijina prva žena, čiji je grob postao zijaretgah, umrla je prema tome prije
1682-1683. godine.
Čini se da je sa smrću Kaimijine žene vekilhana u Latinluku prestala da služi
ženama - dervišima (pa je tada mogla biti osnovana badžijanska tekija na Hošinu
brigu). .
U Kaimijinoj vekilhanijavlja se onda kao glavar popularni Šejh Šahin, ukopan u
malom groblju pod Panjinom kulom, do sada- kako se čini- pogrešno označavan kao
šejh Sinanove tekije. Šeh Šahin (Soko, a i osnivač kaderijskog reda Abdul Kadir
Gejlani je Bijeli soko, Bazi el-ešbeb, Soko) - a ne Kaimija - podigao je Šejhaniju
ćupriju. To se vidi iz jedne austro-ugarske karte, na kojoj je ucrtan ovaj most kao Šej h
Šahin most (Šeih šahin Briicke).
Poslije 1697., a prije 1762/63. godine tekija je promijenila i usui (ceremonijal)
tako da je postala nakšibendijskom. Međutim, nije se izgubio kult Kaimijine žene, pa
je njen grob god. 1859/60. Salih Bajram Kalaha uvrstio u sarajevska kultna mjesta.
Sada bi preostalo da se još osvrnemo na "Budalastu" Ajku, Havva-kadunu,
Bejan-kadunu i Fatu u dulafu, koje nisu obuhvaćene prethodnim katalozima.
Naziv za Ajku "budalasta" ni u kom slučaju ne treba shvatiti kao da se radilo o
umno poremećenoj osobi, jer takva osoba po islamskoj hagiologiji ni ne može biti
evlija. 50 ) Drugi naziv za Ajku jeste Ćorava Ajka.51 )
Naziv "budalasta" je, po mome mišljenju, korumpirana izvedenica od riječi abda/,
bude/a. To je, po učenju mutesavvifina, tesavvufskih znalaca, osoba produhovljena u
tolikom stupnju tla je svoja nefsani svojstva, tjelesne strasti, u potpunosti podredila

49
) Nije posve isključeno da je ovdje riječ i o evladi menevi, sinu u duhovnom smislu.
so) Prema objašnjenju odličnog poznavaoca sufizma, koji je i sam sufija, Fejzulah ef. Hadžibajrića,
umno poremećen čovjek ne može biti evlija. Budale su k'o hajvani, s tom razlikom što govore. Njima
vladaju instinkti, a ne nadahnuća. Ono čime se pejgamberi odlikuju jeste vanredna bistrina, a to svojstvo
karakterizira i evlije. Duševni bolesnik - nastavlja Hadžibajrić - nije u stanju (niti je dužan) obavljati ni
vjerske dužnosti, npr. namaz. Nama se neki dob ft može samo pričinjati da je duševni bolesnik (budala), dok
on to stvarno nije. N pr. padne u dfezbu (ekstatično stanje kao znak duhovnog zrenja za prelazak u tarika t),
koja nam izgleda kao psihopatološko stanje i iz džezbe se ne vrati. Može se, kao npr. Jusuf-paša Ćuprilić, iz
opravdanih razloga pretvarati da je budala (po Bašeskiji Jusuf-paša je meenu n, meczub ), a da to stvarno
nije.
s•) S. M. Traljić, ibidem, str. 6.

124
duhovnom. Spremnost za žrtvovanje i vlastitog života za više ciljeve dina , vjere, jeste
prilika da se pojedinac uzdigne na stepen abda la. Ašikpašazade spominje kao pratioce
osmanskih vladara u njihovim vojnim pohodima Abda/ani Rum. To su - prema
Ktipriiltiji bile elitne čete , sastavljene od boraca, koje su se opredijelile da žrtvuju sebe i
da svoj obični život zamijene jednim krajnjim samoprijegornim gazilukom
(herojstvom). Onaj ko učini usluge dinu , pa je dostojan stupnja abdala , postaje član
ridžalu/-gajba (nevidljive hijerarhije erenlera). A svaki vremenski period (kut bi zeman)
ima svoje erenlere, među koj!ma su trideset i tri abdala. Kada se broju abdala doda
sedam Jedi/era čine Krk/er (Cetrdesetoricu) 52 )
Prema ovoj interpretaciji "Budalasta" Ajka isto je što i Abda! Ajka. Dosljedno
tome među sarajevskim badžijanijama imali bi i ovu Ajku, koja se duhovno uzdigla na
stupanj abdala. 53 )
Određenu popularnost stekla je i Havva-kaduna. Ukopana je u nekadašnjem
turbetu, sada grobovima pod vedrim nebom, u ul. Bistrik basamaci 28. Danas se ne
vidi ženski grob, jer se navodno našao ispod temelja stambene zgrade, izgrađene 1965.
godine.
Prema saopćenju SO-godišnje Hajrije Borčak, čiji se otac Mustafa Pašić zajedno
sa svojom ženom Esmom brinuo o tome turbetu, ovdje su ukopani šeh Šaban, šeh
Ibrahim i Havva-kaduna. Za Havva-kadunu Hajrija kaže da je bila pomajka, ali ne
zna da li šeh Šabana ili šeh Ibrahima ili eventualno obadvojice.
Mislim da je saopćenje iz kruga porodice koja je čuvala ovo turbe mjerodavnije
od Kemurina pisanja, koje ću i ovom prilikom morati korigirati. Kem ura naime tvrdi
da su sa Šaban-dedetom ukopani 1285/1868. rufaijski šeh Alija, a kasnije i njegova
žena. Polazeći od toga da se bolje pamte događaji nego li imena, nema razloga da se
odbaci Kemurino datiranje postanka Šaban-dedetova groba, i to "u vrijeme provale
princa Eugena na Sarajevo 1109 (1697)". Šaban-dede bi tom prilikom "poginuo u
svojoj bašči ... i tu ukopan." Ako je pak Havva-kaduna po majka Šaban-dedetova ,
onda je živjela u XVII stoljeću .
Među "sedam sestara" \)braja se i Bejan-kaduna. Pri tome se posebno spominje da
je sestra Merdžan-kadune (koja je umrla 1695/96.), pa bi, s oslonom na predaju, tom
vremenu pripadala i Bejan-kaduna.
Kadija Muhamed ef. Mujagić (umro 1957.), koji je imao imanje u Vinogradu,
tvrdio je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu vinogradske džamije. I Fatima
hanuma Goro (umrJa,J942.) pripovijedala je da je Bejan-kaduna ukopana u haremu
vinogradske džamije, a također i Almasa hanuma Ramić rođ . Kumašin (umrla 1978.).
Tragajući za njezinim grobom ja sam, zajedno sa Mehmedom Mujezinovićem,
poznatim stručnjakom za islamsku epigrafiku, pronašao na jednoj hrpi kamenja u
haremu vinogradske džamije jedan ornamentirani uzglavni nišan koji je po načinu
kako je modeliran derviški, sa ženskom kapom. Nišan je od mekanog kamena, koji je
poznat u narodu kao "vodeni". Ispod ženske kape prikazan je đul u kojem je turuki-
a/ijje sa 7 di/uma.
Mislim da je to Bejan-kadunin nišan s obzirom da je ukopana u vinogradskoj
džamiji, a ne spominje se da bi tamo u ranije doba bila ukopana još koja žena-derviš (iz

52 ) Učenje o ridžalul gajbu ortodoksija gotovo bez iznimke odbacuje. No bez pravilnog razumijevanja
učenja o ridžalul-gajbu teško je shvatiti i značenje pojedinih mjesta u muslimanskom epskom pjesništvu.
") Među sarajevskim zijaretgahima poznat je grob još jednog abdala, Abdala Mahmuda Afika,
mevlevijskog šejha, ukopanog na glavici više Šehove Korije. Živio je krajem XVI i početkom XVII st.
Poznat je i kao pisac.

125
novijeg vremena potječe grob žene-derviša Behai ef. Sikirića, koja je tražila da se
ukopa u istom groblju gdje i Bejafi-kaduna).
Ime Bejan-kaduna u derviškoj interpretaciji postalo bi tako što se dotična žena
bejan učinila (javno prokazala) kao evlija.
Bejan-kaduni se učilo naročito u slučajevima ako netko šta izgubi, pa da mu
izgubljeno bude bejan (objelodani se).54 >>
Posljednja koja se navodi među "sestrama" bila bi Fata (Atifa) u dulafu.
U džamiji Mokro-zade Hadži Sinan na Čebedžijama (koja potječe iz XVI
stoljeca) nalazi se navodno grob neke djevojke, koju jedni nazivaju Fatom, a drugi
Atifom (hipokoristik od Atifa je Tifa, a od Fate-Fatime Tima, pa je moguće usljed
sličnosti izgovora Tima i Tifa došlo do ovakve identifikacije). Neki je nazivaju i "Šehit
djevojka u Čebedžijskoj džamiji" (Lejla TQzlić).
Mjesto koje se pokazuje kao Fatin grob faktički je jedan dolaf (Sarajlije
izgovaraju dulaf) širine 82 cm, visine 108 cm i dužine 142 cm, koji je ugrađen u
prizemni prostor do zida ispod stepenica koje vode na musandaru (balkon iznad
ulaznih vrata) s lijeve strane od ulaza u džamiju. 55 )
Džamija je, uz vinogradsku, poznata po tome što se u nju išlo na murad, a kult
Fate je svakako tome doprinosio. Saime hanuma Karahodža me uvjeravala da bi kao
djevojka zajedno sa drugim djevojkama prala i prostirala čebedžijsku džamiju pa da bi
znalo "zatutnjati i zaklepetati", a to se tumačilo kao da se javlja ova djevojka.
Prema tradiciji, koju sam čuo od Hilmije Sarije, ova djevojka se zvala Atifa
(njemu je nepoznato da se spominie i kao Fata). Kada je princ Eugen popalio Sarajevo
stradala je i čebedžijska džamija. Staviše, u požaru je izgorio i njen mujezin. Nije bilo
sredstava da se džamija odmah napravi. Na to je djevojka Atifa dala svo svoje
djevojačko ruho, pa se od toga obnovila džamija.

Tradicija dakle vremenski determinira Atifu-Fatu u doba odmah poslije princa

Eugena, a to znači na početak XVIII st. Tradiciji bi se moglo povjerovati i ako se
ogleda spisak i stanje postradalih objekata poslije katastrofe napravljen 1112/1700-
170 l. U njemu stoji da je mesdžid Mokro-zade Hadži Sinan pri neprijateljskoj navali
izgorio i da je ruševina. Iz spiska se vidi da je gro džamija tada već bio popravljen, dok
to nije slučaj sa Mokro-zade džamijom. 56 )
Na ovaj način tradicija se indirektno potvrđuje. ,
Po drugoj verziji tradicije, koju sam zabilježio od bule. Raife hanume Misirlić,
ćafirski vojnici (očito princ Eugenova soldateska) hvatala je i obešćašćivala djevojke,
pa su pošli i za Fa~om. Fata je poletjela u čebedžijsku džamiju i sakrila se u dolaf.
Vojnici pođu put dolafa i otvore ga, da bi ugrabili Fatu, ali se začudiše, kad je u dolafu
ne nađoše, iako su vidjeli kada je unišla. Fata se sakrila u dolaf, ali se gajb učinila
(iščezla).

) Postoji i banjalučka Bajan kaduna (pogrešno označeno Bejan-kademi). Ona je pašina kći. Na snuje
54

vidjela kako Švabe prelaze Savu i dolaze u Banja Luku i kako će ona tom prilikom poginuti (radi se o
poznatoj banjalučkoj bici 4. augusta 1737). Sanjala je kako su je ukopali pod ćoškom njene kuće. Sve se to
obistinilo (obejanilo). S njenog groba .kod Ademage Blekića dućana" djevojke bi uzimale zemlju, metni je
pod jastuk, da bi usnile sudenika. Zemlja s~ (slično kao s groba Žutog hafiza u Sarajevu) morala vratiti (npr.
Muhamed Hilmi Hodžić, Iz muslimanske folkloristike, Razgovor na sijelu. Behar IX/16, l I 1909, str. 248.
55 ) U dolafu je improvizirana po dužini minijaturna kubura. Vrata su zastakljena staklom ovalnog

oblika, pa kada je unutrašnjost dolafa osvijetljena vide se konture kubure.

6
' ) O tome popisu raspravlja Zejni! Fajić u ovom svesku Anala.

126
 Po ovoj drugoj, poetičnijoj verziji, dolaf dobiva jedan drugi smisao. Nije grob. Ni
po islamskom konceptu - ·prema kojem grob ne može biti u džamiji- na ovom mjestu
ne bi mogao biti grob.57 )
Dosadašnja razmatranja o badžijanijama odnosila su se, s izuzetnom badža-
kadune na Ilidži odnosno Blažuju, na Sarajevo, pa se postavlja opravdano pitanje, da
li je i u drugim dijelovima Bosne bilo badžijanija, odnosno da li ima bilo kakvih
tragova koji bi upućivali na njihovo djelovanje.
Dok se ne izvrše detaljnija ispitivanja u mogućnosti sam da skrenem pažnju na
dva indirektna podatka. Jedan se odnosi na Donju Tuzlu, a drugi na Mostar.
U Donjoj Tuzli javlja se dobrotvor pod simptomatičnim imenom Hadži Badže-
kadun, osnivač medrese. 58 ) O njoj ne bi znali ništa, da nije dobar poznavalac kulturne
historije islama, prof. Abdurahman Adi! Čokić slučajno o tome ostavio jedan
podatak. On je u članku, objavljenom 1952. godine govorio o muslimankama u
javnom životu Bosne i Hercegovine. Nakon što je konstatirao da su se muslimanke u
nas u tursko doba slabo isticale u javnom životu, kaže: "Iz toga doba u Tuzli su
poznate Hadži Badže kad un, koja je u Tuzli podigla medresu i ostavila veće vakufe za
njezino izdržavanje te Amber ha tun, koja je podigla mek te b i džamiju i ostavila vakuf
za iste. O životu ovih žena" -završava Čokić- "nije ništa pobliže poznato".59 )
Medresa Hadži badže kadun postojala je uporedo sa Behram begovom
medresom, koja je "ponovno načinjena i oživljena" na samom početku XIX stoljeća.
Nije poznato koja je od ove dvije medrese starija. Jedna od ovih medresa spominje se u .
oktobru 1674. u izvještaju biskupa Olovčića kao "Collegium impiorum Softarum".
Medresa Hadži Badže kadune bila je locirana pokraj Poljske kapije, dakle u samom
centru stare Tuzle. Još do 1898. u njoj je učio Ahmed Lutfi Čokić . 60 )
Postoje, na koncu, zaključivanjem a posteriori, i izvjesne indicije o badžijanskom
djelovanju u Mo~taru.
U ovome pravcu je instruktivan jedan novinski napis, 61 ) u kome stoji i ovo:
"Ženske tevhide i zikir učile su hodže (u Mostaru se ne kaže učenoj ženi bula, nego
hodža, za razliku od hodža-muškarac). U prijašnja vremena, dok su postojali ženski
nereformirani mektebi gdje su djecu podučavale hodže, četvrtkom prije podne su se
okupljale žene i ženska djeca, nekada i čitave cure. Učio se najprije Jasin, Hamim
(Duhan), Feth, Vakia, Mulk, Rahman, Am me, posljednja tri ajeta sure Bekare i sedam
ajeta Šehidellahu ennehu, Kulillahumme malikel-mulki. Iza toga se zikir činio učeći
veliki tespih tekbira i sala vate s Ajetel Kursijom, a onda se učilo hiljadu puta La ilahe
illellah, iza čega se poklanjao kiraet i zikir za dušu Alejhisselamu, ashabima i Hasani
Basriji."
Derviš ka usmjerenost ovog tevhida vidi se po evokaciji Hasani Basrije, Hasana iz
Basre (642-728.), jednoga od tabiina, kojega neki derviški redovi - konkretno

") Jedna tradicija o Fati u dulafu objavljena je u Zborniku za narodni život i običaje Južnih Slavena
XXX, sv. 2, 1936., str. 232.
58 ) Ipak nije isključeno da bi Hadži Badža kadun moglo biti samo vlastito ime. Nije spomenuta ni u

katalogu zijaretgaha zvorničkog sandžaka.

59 ) A. Adil Čokić, Muslimanka u domu i javnom životu kroz istoriju. G . VIS-a III, 8-12, a ug. dec. 1952,
str. 229.
60 ) Upor. tuzlanski Hikmet V, br. 55 , 14. I 1934., str. 206.
61 ) A. H . Selmanović, Mostar izmedu dva šejha. Preporod VI 21 (124), l. novembra 1975.

127
mevlevijski i kaderijski- uzimaju odmah poslije imama Alije na čelo svojih silsila. 62 ) A
u Mostaru treba upravo najprije pomišljati na mevlevizam. Zna se da su već od 1601.
godine, a možda i ranije, u Mostaru postojala jaka mevlevijska uporišta. Nije
isključeno da na putu mevlevizma nisu ni žene mnogo zaostajale za muškarcima. No
spomen Hasani Basrije dopušta, među ostalim, i mogućnost o kaderijskoj
usmjerenosti Mostarkinja. I u kaderijskoj silsili, npr. šejh Mehmeda, šejha Sinanove
tekije, sreće se ime Hasana iz Basre, također odmah poslije halife Alije.
Ako bih pokušao rezimirati do sad iznesene podatke koji ukazuju na postojanje
određenog derviškog usmjeravanja i okupljanja žena u Sarajevu, a možda i u ostaloj
Bosni, mislim da je nesumnjivo da se jedan ovakav pokret dobro afirmirao. Građa
koju sam uspio sakupiti uglavnom je etnografska, no ni u kom slučaju manje
historijski uvjerljiva. Brojne tradicije o Đulbadži, Merdžan-kaduni, Sitoj Nefisi itd.
pokazuju da to nisu nekakva mitološka bića, niti legendarne ličnosti iz dalekih
islamskih zemalja, već istaknute žene koje su na određen način djelovale u našoj
sredini. O njima se razvio, prije svega među ženama pravi kult, koji se očitovao u
hodočašćenju grobova ovih žena, učenju tevhida, poklanjanju fatiha, obraćanju radi
ispunjenja želja (murad), lakšeg poroda, liječenje i sl. Nisam, dakako, pozvan da
ulazim u pitanje doktrinarne opravdanosti svih tih izljeva ove pučke pobožnosti.
Radilo se u svakom slučaju o ženama, duboko odanim vrednotama islama, koje su, u
težnji za približavanjem Praizvoru, svojom ustrajnošću u vršenju dobrih djela,
pobožnošću i odricanjima kod svojih suvremenika izazivali duboki respekt, pa su,
često još za života i nakon smrti proglašavane dobnm. Ja bih dodao i to da se ove žene
nisu odlikovale samo jednim visokim stupnjem duhovnosti, već su razvijale i
prosvjetiteljsko djelovanje. Podsjećam da Bašeskija za jednu od badž-kaduna kaže da
je "poznata hodža", Nefisa-kaduna je "Vaizkinja bula", Badže-kadun u Tuzli osniva
medresu, a Đulbadža u Sarajevu vakuf.
Iza ovih badža kaduna stajala je vjerojatno široka masa pristaša i simpatizera
badžijanskog pokreta. Još u doba između dva rata uspomena na žene-badžijanije bila
je živa. Uživale su velik respekt, naročito kod muslimanskog ženskog svijeta.
Donekle se može i vremenski determinirati djelovanje badžijanija. Kao prvi
organizacioni početak može se uzeti osnutak vekilhane u Latinluku, a to je bilo negdje
oko 1660. i 1665. godine. Posljednji poznati historijski zapis o jednoj badž-kadunije iz
1767/68. godine. U tome vremenskom rasponu od ravno jednog stoljeća, mislim, pada
najvažnije djelovanje badžijanskog pokreta. '
Treba da se kaže i o tome u čemu se sastojalo učenje badžijanija, njihovi obredi i
uopće njihovo djelovanje.
Sam naziv u ovom pogledu može malo pomoći s obzirom daje mijenjao značenje.
Pa ipak gotovo kao sigurno može se uzeti da su se pod pojmom badž-kaduna u XVII i
XVIII st. u nas podrazumijevale žene koje su s.e uključile u asocijaciju badžijanija,
žena-derviša. 63 )

62 ) Upor. silsilu (duhovnu genealogiju) između str. 520-521 u djelu Muradgea d'Ohsson, Allgemeine

Schilderung des Othornanischen Reichs. Zweyter Theil. Leipzig 1793; dalje Cl. Hliart , Les saints des
derviches tourneurs. Torne deuxierne. Paris, 1922. str.t432.
63
) Sve do danas irna u Sarajevu i drugim centrima, a ranije je bilo mnogo više, muslimanki, koje se
priznavale pripadnicima pojedinih derviških redova. Kaderijski derviš Mujaga Strik (1899-1980.) sluŠavao
je kako je negdje pred okupaciju 1878. u Sinanovoj tekiji neka žena imala svoj ćullah i džube. Za nju se
govorilo da je zajedno sa muškarcima- kaderijarna pristupala u haiku gdje se obavljao zikir.- Jedna žena,

128
 Kakva je to bila asocijacija mislim da proizlazi iz jednog dokumenta, datiranog
sredinom zilhidžeta 1168., odnosno krajem septembra 1755. godine. Taj dokumenat je
hilafetnama šej ha sarajevske Sinanove tekije Hadži Mehmeda sina Hasana es-Sekkak
Bosnevije, popularnog Šeh Mehmeda kojom ovlašćuje svoga sina Abdulkadira i daje
mu instrukcije za šejhovski položaj u Sinanovoj tekiji u Sarajevu (na koji nije nikada
nastupio). 64 ) Gotovo pri samom kraju hilafetname ima i ovo mjesto:
.,Spomenuti šej h uvodi t će u zikr (tal kin činiti) i postavljati na sedžadu one koji su
dostojni, i to prema svome uviđaju. Također može da odabere i postavlja i pobožne
žene, one koje su na pravom putu, koje vole Abdul Kadira Gejlaniju. Uzet će od njih
ahd (zakletvu), a one koje ne budu dostojne svrgavat će . I dozvolit će pobožnim
ženama da one uspostavljaju tarikat, koga one hoće a i smjenjivat će (koga one hoće).
Ovo im je dozvola ... "
Dajući ovlaštenje Abdul Kadiru, koji će ga naslijediti poslije smrti na položaju
šejha Sinanove tekije, šejh Mehmed je posebno ovlastio Abdul Kadira da, po svojoj
diskrecionoj ocjeni, prim<.. u tarikat odgovarajuće kandidate, i što je za nas od
posebnog interesa, da uspostavlja tarikat i među ženama. Nema sumnje da šejh
Mehmed nije bio prvi koji je u tarika t uvodio žene, već je nastavljao tradiciju Sinan ove
tekije koju je očito prakticirao on kao i njegovi prethodnici. Ovo uvođenje u tarika t
praćeno je u derviškim redovima naročitim svečanim činom zvanim ta/kin (ili talkini-
zikr) i bejat (ili ahdu-bejat). To je ono što se u dokumentu označuje još i izrazom
postavljenje na sedžadu, odnosno posađivanje na post. Čin se sastoji u tome da šejh i
kandidat najprije klanjaju dva rećata. Poslije toga sjednu jedan spram drugoga, obično u
nas na ovnovsku kožicu (sedžada, post, pustećija), dodirujući se koljenima. Pristupa se
talkini-zikru tako što se tri puta izgovara Lailahe il/ella h i odgovarajući ajeti, a prethodno
se zatvore oči. Prvo uči šej h, a za njime kandidat, ali tako da šejh čuje njegovo učenje. Po
tome kandidat polaže zakletvu (ahdu beja t) uz rukovanje sa šejhom (mubajea). Na kraju
šejh uči dovu, a poslije toga kandidat ljubi u ruku šejha. ·
Onaj koji je obavio talkin i beja t dobiva od šejha inabu ili izunamu u pismenom
obliku u kojoj mu šejh određuje šta će dnevno učiti (vird).
Prilikom talkina i beja ta kod ženskih kandidata, koljena se ne dodiruju, a umjesto
rukovanja šejh i kandidat stavljaju svoje desne ruke u posudu vode, ali tako da im se
ruke ne dodiruju.
Polaganjem bejata derviški kandidat postaje murid.
Ceremonijal je gotovo isti i prilikom promaknuća murida u šejha s time što se
izostavlja bejat (koji se daje samo jedanput). Pretpostavka je za to napredovanje u
tarikatu putem duhovnog usavršavanja, izobrazbe i odanosti.
Trebalo je, mislim, dati ova objašnjenja da bi se ocijenio obim ovlaštenja koja su
imale badžijanije. Šejh Sinanove tekije je taj koji je postavljao kao svoje vekile

imenom Hanifa, unuka šejh Husejn-babe Zukića (umro 1799.) bila je derviš u nakšibendijskoj tekiji u
Vukeljićima (Refik M. Hadžimehanović, Nakšibendijska tekija u džematu Živčićima. Tuzla 1976., rukopis,
str. 27). Meni je SO-godišnji Fikrija Šeh ović, sin mevlevijskog šej ha Ruhi efendije, pričao u januaru 1980. da
je njegova nana, žena Fikri-dedeta Šehovića, bila mevlevija; stanovala je s mužem u tekiji. Šemsa hanuma
Hadžiomerović, rod. Đino (umrla 1937.) . od djetinjstva je u tarikatu". Njezina kćerka Sadeta
Hadžiomerović iz Visokog (umrla 17 .l 1980.) imala je inabu (ispravu o pristupanju u tarika t), koju joj je
izdao nakšibendijski šejh Abdulatif ef. Hadžimejlić (umro 1952.); inaba joj je prigodom ukopa stavljena na
prsa i s njom ukopana. Meni je 77-godišnja Saima hanuma Karahodža u maju 1979. govorila daju je otac
.podervišio" još dok je bila djevojka. Tarikatu pripadaju i dvije aktivne b ii le: hadži hafiz Saliha Leto i hadži
Rasema Husejnbegović; uveo ih je u tarikat hafiz Sabit ef. Zaimi, muderis iz Vučitrna.
64
) Original hilafetname u Istorijskom arhivu grada Sarajeva, orijentalna zbirka pod l/2. Prijevod

hilafetname izvršio mi je Fejzulah Hadžibajrić.

9 -Anali 129
(zamjenike) badž-kadune između pobožnih duhovno uzdignutih simpatizera
kaderijskog reda. Od njih se uzimao ahd. Ove su žene - vekili uvodili u tarika t druge
žene po svojoj slobodnoj ocjeni. Ne kaže se izričito da će žene- vekili uzimati od žena i
ahd. To je važno napomenuti s obzirom da je u praksi bilo slučajeva da je šejh -u
našem slučaju ženski vekil - bio ovlašten da uvodi u tarikat putem talkina muhibbe
(simpatizere), bez ovlaštenja na polaganje zavjeta (abda). Možda je to bio slučaj i sa
sarajevskim (i bosanskim) badž-kadunama. Badž-kadune bi bile samo transmiseri
između šejha Sinanove tekije i derviški orijentininih žena, analogno praksi iz
Muhamedova doba, kada su žene poput Hatidže i drugih "majki vjernika" bile
transmiseri u vjerskoj indoktrinaciji između Muhameda i žena koje su primale islam.
Kako je praksa uvođenja odabranih pobožnih žena, koje su onda dalje među
ženama uspostavljale tarikat, bila statuirana u Sinanovoj tekiji, a to koincidira s
pojavom žena-derviša-badžijanija, mislim da je logično zaključiti da je sarajevskim
badžijanijama Sinanova ·tekija bila matična tekija (asi tane). Međutim od presudne je
važnosti da su sarajevske badžijanije imale, kako smo vidjeli, svoju tekiju. Vekila
tekije postavljao im je i smjenjivao ga šejh Sinanove tekije.
Sa ovakvom jednom praksom, mislim, da je započeo već šejh Hasan Kaimija
osnivanjem vekilhane u svojoj kući u Latinluku pod vodstvom svoje žene. Ubrzo je
zatim osnovana badžijanska vekilhana na Hošinu brigu. Na čelu badžijanske tekije u
ovo doba mogla je stajati Merdžan-kaduna, a poslije njene smrti 1695/96. druge badž-
kadune.
U kontekstu ovih r~zmatranja želim.još nešto napomenuti o motivima hićaja o
badžijanijama te o badžijanskom simbolu. ·
Kao što proizlazi iz priopćenih hićaja u pripovijedanjima o sarajevskim badž-
kadunama najčešće se ponavljaju dva motiva: jedan je ono što 'Goldziher naziva
"brisanje distanci" (suppression des distances)65 ), u sufijskoj terminologiji tayy mekan
(smota vanje, savijanje mjesta), pri čemu se naučava da se ne može fizički biti prisutno
u isto vrijeme na dva mjesta, ali može fizički na jednom, a duhovno na drugom mjestu .
ili fizički i duhovno na drugom mjestu. To je rašireni hariki ade(čudnovati događaj) u
islamskoj hagiologiji.
Drugi ponavljani motiv, o ženi koja dopušta da je muž tuče i zlostavlja, pa mu to
ona štaviše olakšava stavljajući pamuk, krpu ili peškir na štap da ne bi nažuljao ruku
ili mu sama usijeca i donosi štapove kojim je tuče, nema temelja u tesavvufu. Spadao bi
u tzv. hurafu, isprazne riječi, izmišljotine. To, međutim, ne znači da se tako nešto
jednoJ od đulbadža doista nije događalo, pa se onda priča prenijela i na karikirano, a
to se uzimalo kao primjer strpljivosti, sabra. A strpljivost je vrlina koja je posebno
istaknuta u kodeksu tesavvufskog morala. 66 )
Tradicija o ženi koju muž zlostavlja, a ona mu to čak olakšava potvrđujući se u
svojoj strpljivosti, mogla je biti inspirirana i motivima o muževima u sličnoj ulozi, koji
strpljivo podnose zlostavljanje od strane svojih žena i postaju evlije . .Najpoznatiji
takav motiv zastupljen je u Mesneviji Dželaludina Rumije (1207-1273) u priči o evliji
Hasanu Hrkaniji. 67 )
6
') Goldziher, ibidem, str. 175-6.
) Upor. Ahmed Zariti-baba, Zbirka savjeta i uputa. S turskog preveo, predgovor i rječnik napisao
66

Adem Karadozović. Sarajevo 1390-1970., str. 54-55. - U motivima svjetske usmene književnosti po
sistematizaciji Thomsona (pod S 410) zastupljeno je mučenje žene, ali motiv koji se pripisuje djulbadžama
nije registriran. Upor. Stith Thomson, Motif-Index of Folk-Literature. Copenhagen 1955, II izd . .
) U Mesneviji je ispričana zgoda, kako je neki čovjek putovao mjesec dana da bi vidio i sastao se sa
67

evlijom Hasan Hrkanijom. Došavši napokon do Hrkanijine kuće nije ga tu zatekao. Hrkanijina žena

130
 Napokon da kažem nekoliko riječi i o badžijanskoj simbolici. Pri tome
upozoravam na dva nišana (nadgrobna spomenika) na osnovu kojih se, mislim, može
s razlogom pretpostaviti da su badžijanije - analogno drugim dervišima - imali svoj
simbol. Bio je to đu/, stilizirana ruža (rozeta), koja se vjerojatno vezla, odnosno
postavljala na kapi koju su nosile badžijanije, a onda je to preneseno na nišane. Kako
je izgledala ta badžijanska kapa lijepo se vidi na nišanu u vinogradskoj džamiji za koji
mislim da pripada Bejan kaduni (vidjeti sliku). .:
Đul kod derviša u obliku je kružnice; nekada je to pletenica u formi kružnice.
Prva kružnica, vanjska označava 18.000 svjetova ("on sekiz bin idem"), koji čine
minijaturu Univerzuma. 68 ) Druga kružnica sa 12 (ili 7) sastavnih dijelova čini 12
odnos?o 7 derviških redova (turukia/iyye =visoki tarika t). Treća,još uža kružnica čini
a/i-aba, odnosno eh/i bejt, hamsei ali aba (Muhamed, Alija, Hasan, Husejn, Fatima).
Tačka u kružnici predstavlja Vahdeti vudžud (Božije jedinstvo).
Na ovaj način koncipiran je i đul kod badža~kaduna. 69 )
Na anonimnom badžijanskom grobu na Ravnim Bakijama (pokraj Site Nefise)
prezentiran je đul u formi rozete sa savitim trakama (Wirbelrosette). Tih traka je
dvanaest (dvanaest diluma-tarikatskih išareta).
Bit će da su po đulov~ma koje su imale na kapama badž-kadune u nas nazivane
đul-badže. 70 )

obasula je najgrubljim pogrdama i Hrkaniju i gosta. Gost ipak saznade da je Hrkanija otišao u šumu po
drva, pa u tom pravcu krenu. Brzo je ugledao čovjeka sa bremenom natovarenih drva gdje jaše na lavu, a u
ruci okreće mjesto kandžijom - zmijom. Bio je to Hrkanija. Upitao ga je tko mu je ona žena zebanija
(paklenska aždaha). Hrkanijaje odgovorio daje to njegova žena, ali daje nije strpljivo podnosio, ne bi jahao
na lavu niti bi ovaj bič (pokazujući zmiju) bio u njegovoj ruci. •
Vrlo je popularna i priča (koju sam više puta čuo, među ostalim i od Fatime hanume Mujezinović, rod.
Fočak) o dvojici derviša u pustinji, kojima se pridružio i treći, pa su putujući ostali bez hrane. U to je jedan
od derviša proučio neku dovu i hrana se pojavila. Drugi dan učinio je dovu drugi derviš i oni se opet
nahranili. Treći dan rekoše dervišu, koji se pridružio onoj dvojici, da je njegova reda da prouči dovu. On
reče da ne zna kakva se dova čini, pa da bude uslišana i da tako dobiju hranu. Ova dvojica kazaše mu: Čuli
smo da ima jedan veliki mazi um (čovjek kojemu se čini zulum, naivčina),kojega žena muči. Ide dotle da mu
stavi tekne (korito) na leđa i tako pere haljine. Kad smo molili Boga da nam podari hranu, zaklinjali smo
Boga tim mazlumom da nam pošalje nafaku. Čuvši to treći dervi! - a on je bio taj mazlum, reče svojim
saputnicima: "Odoh ja kući da i dalje trpim zulum žene. Mogao bih izgubiti evlijaluk, koji sam već stekao,
ako budem daleko od kuće. "
Ovo je zapravo varijanta legende koja se pripisuje glasovitom turskom pjesniku - mutesavvifinu
J un uzu Emre ( 1240-1320). Po toj legendi Emre je trideset godina služio svogašejha Tapduka Emrea, ali je u
jednom momentu, razočaran, napustio šejha i odlučio se da otputuje. U jednoj pećini, gdje je trebao
prenoćiti, sretne sedmoricu bogougodnika. Svaku je noć jedan od njih zamolio večeru i ona se na čudesan
način pojavljivala. Onda je došao red na J un uza Emrea. I on je zamolio večeru, i to u ime onog čovjeka za
kojeg su molili bogougodnici. Na to se spustiše dvije večere. Junuz upita prisutne da mu kažu u ime koga su
molili večeru. Rekoše mu: U ime onoga bogougodnika koji je trideset godina posluživao Tapduka Emre.
Čuvši to Junuz Emre odmah se vrati svome šejhu da mu i dalje služi (V.B. Kudelin, Poezija Junusa Emre.
Moskva 1980, str. 20).
61
) U islamskoj kozmogoniji operira se i sa 70.000 kao i sa 360.000 svjetova.
Đul na tadžu šejh Abdurahmana Sirrije s Oglavka (umro 9. aprila 1847 .),koji se čuva u njegova
69 )

potomka Halid ef. Sali hagi ća, koncipiran je tako, da je na njemu tri puta ispisan ismi azam i označen muhri
Sulejman.
) Oti!lo bi se, mislim, daleko, ako bi se brojne Đul-Esme, Đul-Behare, Đui-Fatme i sl. u
70

muslimanskim narodnim pjesmama proglasile badžijanijarna. Ovdje je izraz "đul" - ruža uzet kao epiteton
ornans, da se predstavi fiZička ljepota pojedinih žena.

g• 131
 U zaključku bih rekao da su naše badžijanije jedna dosta originalna pojava.
Asocijacije žena-derviša rijetko se sreću, naročito u poznije doba. Koliko je poznato,
jedino su bektašije i danas otvorenije prema ženskim pripadnicima utoliko što tamo
žene sudjeluju otkrivena lica u bektašijskom ceremonijalu.
Inače je opća pojava da se sreću žene-derviši, kako to uočava i D.B.
Macdonald 71 ), dodajući da ih prima u red sam šejh, ali ih najčešće podučavaju i uvode
u obrede ženski derviši, a onda uvijek svoje zikrove održavaju odvojeno. Kao što je
pokazano, u Sarajevu je samo badž-kadunu uvodio u tarikat šejh,ažene-derviši imale
su za svoj medžlisi zikr tekiju. Macdonald napominje da je u srednjem vijeku bilo
posebnih zadužbina i konvenata za žene "ali su sad čini se samo tercijarke", pa se dakle
ženske tekije javljaju u daljoj prošlosti islama, dok se u nas mogu datirati u drugu
polovinu XVII i prvu polovinu XVIII stoljeća, u vrijeme, kad ih- prema dosadašnjim
saznanjima - drugdje nije bilo.
U nas su, kako je rečeno, badžijanije činile posebnu asocijaciju. Pripadale su,
barem u Sarajevu, kaderijskom tarikatu. U tome tarikatu prevladavao je sistem
samostalnosti u upravljanju bratstvima. Pojedine su zavije bile nezavisne a veze
izmedu njih i centrale u Bagdadu vrlo slabe. 72 ) Tako je i sarajevska Sinan ova tekija išla
samostalnim putom. Zahvaljujući toj organizacionoj samostalnosti mogla je nastati i
jedna originalna forma okupljanja žena, koje su pokazivale sklonost ka jednom
produhovljenijem životu.

Badžijanski dul na jednom nišanu na Ravnim Bakijama

71 )Enzykloplidie des Islam (njem, I izd.), str. 990-1.

72 ) A. J. Wensinck und J . H. Kramers, Handwiirterbuch des Islam. Leiden I941., str. 251.

132
 Uzglavni nišan sa đulom Bejan-kadune u haremu V~ nogradske džamije

SUMMARY

The terms "badža, đulbadža, badž-kaduna or badžijanija appear in different

meanings in the course oftime. The term originates from the Turkish word " baci" with
the meaning of elder sister. At the first time that term designated women in tarikat
(dervish order) analogously to the term brother for the male members of tarikat. A
tarikat feature of the expression "badž" was forgotten later but it revived in Sarajevo
and Bosnia in the second half of the 17th century. The author proves that a famous
poet who wrote in Turkish and Serbo-Croatian Sheik Hasan Kaimija from Sarajevo
(died in 1691/92 and buried in a special turbeh in Kula at Zvornik) who, as the rebel
had to escape from Sarajevo, was the first one who established the association of
women-dervishe. He transformed his house to the tekiya - veki1hana appointing his
wife to be" vekil" (sheik representative) there. Later, the residence of "vekilhana" was
moved to Hošin Brig at Sarajevo under the leadership of "djulbadža" who died
probab1y in 1757/58. There are indications which point out to the existence of these
women-dervishes also at Tuzla, Mostar and Banja Luka until the second half of the
18th century.
They developed, among women, not only a greater degree of spiritualism but they
had an educational role as well. One of them founed Medresa at Tuzla. At Sarajevo,
they belonged to the "Kaderi" tarikat. In common people's religion of Muslims in
Sarajevo the cult to ward some women-badžijanijas existed until the beginning of the
World War 2. The traditions about them are numerous too.

133
•
 Fehim Nametak

ŠEJHULISLAM JAHJA I NJEGOVI GAZELI

U turskoj divanskoj poeziji s kraja XVI i u prvoj polovici XVII stoljeća posebno
mjesto zauzima majstor gazela Šejhulislam Jahja: (1552-1644.). Izuzev Bakija, čiji se
život završava koncem XVI stoljeća (1600.) i nema većeg majstora gazela u turskoj
divanskoj poeziji, a poslije Jahja-a s njim se jedino u ovoj pjesničkoj formi može
mjeriti" Nedim. Kako kaže poznati turski tanzimatski književnik Zija-paša,
Šejhulislam Jahja pruža jednu ruku Fuzuliju i Bakiju, a drugu Nedimu i tako ova
četvorica sačinjavaju lanac najboljih divanskih pjesnika. Nas posebno zanima
stvaralaštvo ovog pjesnika, jer turski historičari književnosti tvrde da nijedan pjesnik
koji je slijedio poslije Šejhulislama Jahja-a nije bio lišen njegovog utjecaja i da je on
donio, i u pogledu jezika i bogatstva pjesničkih figura, nešto novo i obogatio di vans ku
poeziju. Od naših pjesnika, koji su u području gazela ostavili znatniji doprinos, izuzev
Derviš-paše Bejezidagića (umro 1603.) koji je bio savremenik Jahja-a, spomenimo
oviije Sab~ta Užičanina (um. 1712.), Osmana Šehdija (um. 1769.), Ahmeda Hatema
Bjelopoljaka(l754.), Fadil-pašu Šerifovića (1802/03-1883.), Habibu Rizvanbegović
(1845-1890.) i Arif Hikmet-bega Rizvanbegovića (1839-1903.). Bilo da su inspirisani
izravno Jahjaovim gaze1ima, bilo posredno, preko drugih pjesnika, teško je
povjerovati da nisu "pozajmili" barem neku figuru kojom je divansku književnost
obogatio Šejhulislam Jahja. Pjesničke medžmue u našim rukopisnim zbirkama vrlo
često imaju i poneki gaze! J ahjaov, kao što epistolarne ili medžmue sa drugim proznim
sastavima sadrže poneko njegovo pismo ili fetvu. 1)
Šejhulislam Jahja je rođen u Istanbulu 1552. godine kao sin šejhulislama
Ankarali Hadži Bajram-zađe Zekerija-efendije i Rukijje. 2 )
Stekavši najbolje obrazovanje i obavivši hadž zajedno sa ocem 994. (1586.),
najprije, već od 995. (1587.), predaje u medresi našeg zemljaka Atik Ali-paše, a od 998.

1
)U • Travničkoj medžmui" koju je obradila Lejla Gazić, POF XXVIII-XXIX, Sarajevo, 1980., str. 169-
185, veliki je broj Jahjaovih gazela. Pjesme i fetve Jahja-efendije sadrže i medžmue u Franjevačkoj knjižnici
u Mostaru R-326 i Profesorska knjižnica Franjevačke gimnazije u Visokom, Inv. br. 6, kao i mnoge druge
medžmue u Orijentalnom institutu i Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. -
f
2
) l. H. Danismend, Izahli Osmanli Tarihi Kronolojisi, Istanbul; 1971., sv. V, str. 117.

135
(1589/1590.) prelazi na medresu Haseki sultanije. Predavao je i u drugim medresama,
a 1004. (1595/96.) postaje kadija Halepa, a potom i Damaska, Kaira, Bruse i Edrena.
1012. (1603/04.) godine je postao kadija Istanbula, a 1013 . (1604/05.) anadolski
kazasker, da bi najzad, 1032. (1622.), prvi put bio postavljen na položaj šejhulislama.
Za razliku od također dosta poznatog divanskog pjesnika Tašlidžali Jahja-bega,
porijeklom iz albanske porodice Dukadžin, historičari književnosti nazivaju pjesnika
kojim se mi ovdje bavimo Šejhulislam Jahja i to zbog toga što je u tri maha bio na toj
najviš!Jj vjerskoj funkciji u Carevini. U vrijeme kad je sa dužnosti šejhulislama
povučen Esad-efendi (1622.), postavljen je prvi put na taj položaj. Za vrijeme
vladavine sultana Murata IV, govorilo se o podmitljivosti velikog vezira Kemenkeš
Ali-paše, pa je Jahja-efendija jednom u prisustvu sultana govorio o mitu kao velikom
zlu njihove sredine. Pogođen ovom prilikom, Kemenkeš Ali-paša je iskoristio prvu
priliku pa je sultanu rekao da je Jahja-efendija bio protiv njegova stupanja na prijesto i
tako je isposlovao razrješenje za Jahja-efendiju (1623.), a ponovo postavio Esad-
efendiju. Smrću Esad-efendije (1625.), Jahja-efendija ponovo postaje šejhulislam i tu
dužnost obavlja do 1632., kada na njegovo mjesto dolazi Ahi-zađe Hi.iseyin-efendi.
Godine 1634. pogubljen je Ahi-zađe i Jahja-efendije po treći put postavljen na položaj
šejhulislama i na toj dužnosti ostaje do smrti u dubokoj starosti, 1644. godine. U tri
navrata bio je blizu 20 godina šejhulislam. Nošen na rukama ogromne mase svijeta
koja ga je za života cijenila, sahranjen je u groblju u Kvartu sultan Selima, kod
medrese koju je podigao njegov otac. 3)
Jahja-efendi je bio od naroda voljen čovjek, tankoćutan, skroman, uljudan i
ugodan sabesjednik. Kako je položaj šejhulislama ujedno bio jedan od najvažnijih
državničkih položaja, Jahja je tim poslovima pristupio seriozno, obavljajući mnoge
pripreme prije nego što donese neku važnu odluku. Učestvovao je u pohodima sultana
M ura ta IV na Revan i Bagdad. Ali mnogo veću slavu stekao je kao pjesnik -lirik, bujne
mašte i senzibiliteta, bogatog jezika i prefinjenog stila. U tom smislu je ocjena
njegovog sljedbenika, još slavnijeg pjesnika Nedima, k?ji je u stihu rekao:

"Nefi vitdi-i kas/iidde siihanperdazdir

0/amaz amma gaze/de Baki vii Yahya gibi"4 )
U području kaside N efi je nenadmašan majstor riječi
Ali u gaze/ima, s Bakijem i Jahjaom mjeril' se ne može.
Ništa manje pohvalne ocjene ovog pjesnika potekle su i od znamenitog Zija-paše,
engleskog historičara Gibb-a i drugih.
Živeći 91 godinu u najrazličitijim prilikama Carstva i stvarajući tako most između
Bakija i Nedima, onje u poeziju unosio istanbulski govorni dijalekt, uvlačeći tako sve
više turskih riječi u poeziju kojom su dotad dominirali isključivo arapski vokabular i
perzijska frazeologija. Nedim u svojim stihovima ističe Jahja-a kao svoj uzor u
stvaranju gazela. U njegovo vrijeme su se smjenjivali dobri i loši vladari i veziri,
zaštitnici umjetnosti i poezije i oni koji joj nisu pridavati posebne važnosti.
Kao pjesnik nije uvijek nailazio na razumijevanje. Tako je, iako šejhulislam,
pisao pjesme o ljubavi i vinu, razumije se, u mis tičkom smislu, ali neke njegove pjesme,
neshvaćene, nisu naišle na odobravanje. Tako je zbog stiha:

3
) l. H . Uzuncarsili, Osmanli Tarih i III, C. 2, Kisim 2. Ankara, 1977., str. 462-463 .
4
) H . E. Cengiz, Divan Siiri Antolojisi, Istanbul, 1972., str. 485.

136
 "Mescidde riya-pise/er etsin .ko riyayi
Meyh{meye gel kim ne riya var ne murayi" 5 )
Neka dvo/ičnjaka u mesdtidu ostavi licemjerje
Dođi u krčmu , tu nema ni dvoličnjaka ni licemjerja, - javno kritiziran i optužen za
nevjerstvo u džamiji sultan Mehmeda Fatiha, gdje je hatib Hursid Ca vusoglu izjavio
da svako ko izgovori inkriminirani bejt prestaje biti musliman.
Historičar Naima, pak, posvećuje dosta stranica ovom pjesniku koji , po njemu ,
zauzima jedno od ključnih mjesta u čitavoj epohi. Naima i s tiče njegovu
pravdoljubivost, domišljatost i veliko srce, kao i sposobnost da ispliva između scila i
haribda svoga bremenitog vremena. Doživjevši vladavinu devet sultana i brojnih
'vezira, bio je jedan od najvećih šejhulislama u historiji Osmanskog carstva. Izgradio je
sebi utjecaj , kaže Naima, da ga je Murat IV, sultan žestoke i na busite naravi,
oslovljavao sa "učitelju" i " oče"' ljubeći ga u ruku. 6 )
U vrijeme njegova udaljivanja sa položaja šejhulislama, Murat IV mu je rekao:
"Oni su te otpustili, ja nisam. Idi na svoj posjed i moli se za nas, doći će vrijeme da opet
budeš muftija (šejhulislam)" 7)
Spomenuto je da je Jahja-efendi divanski pjesnik što znači da ima divan . Divan
mu ne spada u one obimom velike, ali kako smo već istakli, iz sudova onih koji su to
najkompletnije ocijenili, on je velik po umjetničkom dometu. Divan se sastoji od 2
kaside 8 ), 340 gazela 9 ), l sakiname 10), jednog tahmisa na gazel Murata IV 11 ), 3
kronograma 12 ), 23 epigrama 13 ), 4 rubaije 14 ) i47 samostalnih bejtova Y) Divan je 1918 .
godine izdao Ibniilemin Mahmut Kemal.

') Na istom mjestu.

6
) Na istom mjestu.
7
) Na istom mjestu .
8) U div anik oj turskoj književnosti kasida je pjesma sa 30-90 bej tova. U rjeđim sl u čajevima ima manje
od 30 ili više od 90. Rima joj je AA, BA, CA itd. Sastoji se iz više dijelova od kojih su glavni: uvodni dio
kaside u kojoj se opisuje bajram, ramazan , proljeće , zima i sl. zove se tesbih; zat im girizgah koji je prelaz
prema trećem dijelu koji se zove medih ili medhiye (dio u kojem se neko hva li). Poneka kasida ima jedan
umetnuti dio koji ima isti metar i rimu , a u formi je gazela; taj dio se zove tagazzuiil. Kasida se obič n o
završava dijelom u kome pj esn ik hvali sebe ili moli za sebe. To se zovefahriye ili du' a. N ajveć i turski divanski
pjes nik koji se istakao pj evaj u ći kaside je Nefi (1572-1635.).
9 ) Gazel..je vrsta pjesme u divanskoj poeziji u kojoj je rima ista kao u kaside. Sadrži od 5-10 bejtova,

rijetko više. Tema gazela je ljubav, ljepota, vino i radost. Najpoznatiji pjesnici gazela u turskoj divanskoj
poeziji su Fuzuli, Baki, šejhulislam Jahja, Nedim i drugi . Osnovna karakteristika kod gazela, ka o i kod
kaside, je da svaki bej t predstavlja zasebnu cjelinu, jednu potpunu misao. Ukoliko je čitav gaze l spjeva n u
jedinstvenoj temi zove se yekaheng Uednomelodični).
Gazeli šejhulislama Jahja-a su gotovo svi sa po pet bejtova i velikim dijelo m su ,.yekaheng", mada ih
ima i sa slobodnim stihovima što se vidi i iz primjera koje ovdje donosimo.
10 ) Sakinam a je kasida o sakiju- vinotoči, koji je simbol okupljanja derviša. Onje meštar skupa koji se

brine da sve ide po uobičaje nom redu . On zabavlja skup, razveseljava ga, otklanj a nepoželjne. Simbolizira
vođu, muršida.

) Tahmis je pjesma spjevana obično na osnovu gazela nekog pjesnika na taj način što se sva kom
11

njegovom bej tu dodaju tri m isra-a. Katkad se tahmis može spjevati i na kasidu. Tako je poznat T ah mis Zija-
paše na Zafernamu koju je također on spjevao, a potpisao je imenom Fadil-paša Bosnevi (Šerifović) .
12 ) Kronogram je pjesma koja se završava misraom (polustihom) koji zbirom vrijednosti slova po

sistemu ebdžed-hesaba daje određenu vrijednost, a ona predstavlja godinu koju je pjesnik želio obilj ežiti .
Kronogram se pjevao povodom čestitanja značajnih događaja ili obilježavanja nečij e smrt i.

137
 Cilj divanske poezije nije u tome da izrazi svoje vrijeme, da opiše prilike u kojima
živi pjesnik 16 ), pa ipak ne bi se mogao prihvatiti ni stav da postoji neka van prostorna i
bezvremenska književnost. Tako i stihovi Šejhulislama Jahja-a pisani tako da bi se
mogli tumačiti i u hedonističkom smislu, upućeni su u stvari onom, ko je sklon
mističkom razmišljanju, pa ipak i kod njega ima sasvim realističkih i konkretnih opisa
Istanbula i njegovih ljudi. 17 )
Po Vasfi Mahiru Kocatiirku 18 ) gazeli Šejhulislama Jahja-a su u nekakvoj sredini
između Nev'ijevih i Nailijevih, između Bakijevih i Nedimovih. Ljubav koju on
opjevava u gazelima je ponešto drugačija od one koju tretira većina drugih divanskih
pjesnika. Ona u sebi sadrži mnogo elemenata hedonističke, tjelesne ljubavi, izmiješane
sa slašću radosti i nježnosti. Koliko se u ovakvim opisima približava Bakiju i Nedimu,
toliko se udaljava od Nevija i Nailija. U njegovu duhu se ogleda jedna suzdržana
inspiracija i ukroćeno uzbuđenje uz duhovitost, domišljenost i kozeriju.
Ovdje ćemo ipak prezentirati one gazele koje najčešće nalazimo u medžmuama,
prepisivanim i u našim krajevima, što znači da su ih i naši ljudi čitali, recitirali, slijedili
ili se njima nadahnjivali, pokušavajući dati neki svoj udio u našoj bogatoj literaturi na
turskom jeziku. Tako su ovi gazeli bplođavali i našu kulturnu baštinu. Mada je njegov
divan izdan 1918. godine, u vrijeme dok još nije bila uvedena turska latinica, i mada su
mnogi njegovi gazeli uvršta vani u razne antologije i čitanke, izbor gazela smo sačinili
prema njihovoj učestalosti u prepisima u medžmuama koje se nalaze u našim
zbirkama. Kao osnovu smo uzeli rukopisni primjerak Divana Šejhulislama Jahja-a
koji se nalazi u našem vlasništvu i koji pored njegovih sadrži još Kafzade Faizijeve,
Ataijeve i Samijeve pjesme, a nastao je, zaključujući po nekim bilješkama, u prvoj
polovini XVIII stoljeća .

) Kit'a (epigram) je pjesma od najčešće četiri misra-a (polustiha), mada katkad može imati i više.
13

Epigramom se na osoben način, iskričavo saopćava jedna misao, opisuje se nečija osobina, događaj ili je
naprosto odraz lirskih meditiranja autora.
14
) Rubaija (ka tren) pjesma od četiri misra-a, dva bejta, pa se katkad turski naziva i dt1-beyit. Rima joj

je najčešće AA, BA, mada se ponekad rimuje i treći misra. Najrazličitijeg su sadržaja, ali ipak češće su one sa
lirskim porukama autorovim.
") Bej t (beyit). Temelj divanske književnosti je beyit, on je cjelina koja ima vlastitu estetiku. Pjesnikov
svijet saznanja počinje i završava se bejitom. Bejit je poetska vrsta od dva dijela (misra-polustih) koji imaju
isti metar. U nekoj pjesmi' bejit je distih čije dvije polovice slijede jedna iza druge neposredno. Kako je u
divanskoj poeziji svaki spjev niz bej tova koji imaju isti metar, bej it je definiran kao .poetska vrsta
sastavljena od dva polustiha sa istim metrom". Bej it se najčešće susreće u divanskoj poeziji i on je tu kao
cjelina, on objašnjava novu misao; rečenica je potpuna u jednom bejitu, ne prelazi u slijedeći bejit. U
divanskoj poeziji bejit je priznat kao poetska jedinka isto kao i kit' a, gaze!, terki b-i bend ili terdži-i bend.
Bejitu u kasidi u kome se navodi pjesnikovo ime (m'!_hlas-pseudonim) daje se ime tacbeyit. Tako isto i u
gazelu, završeni bejit, koji se obiČno naziva mekta', ako sadrži pjesnikov mahlas naziva se tabeyit. U
kasidama se, prelazeći od tabeyita ka molitvi (du'a) izgovori još nekoliko prelaznih stihova. Najljepši stih
jedne pjesme je sahbeyit (carski stih). U divanskoj književnosti on ima još i naziv bejtul-kasid, ako je u
sklopu kaside, a ako se radi .o gazelu, onda je bejit-gazel.
16
) A. S. Levent, Divan Edebiyati. 3 Basim. Istanbul, 1980., str. 638-639.
17 ) Isto, str. 6II-613.
18
) V. M. Kocatiirk, Turk Edebiyati Tarihi. Ankara, 1964. str. 435.

138
139
 GAZEL I
Ostavila si me nemoćnog da se ni taliti ne mogu, a kateš:
nemoj tugovati!
Uzela mi suze iz očiju, a kateš: nemoj plakati!
S kamenom mučenja u sto komada ogledalo mog srca si razbila
i ko da to mote "ne budi izgubljen, ne budi tutan", ti si kazala.
Mačem koketiranja svijet ljupkosti si osvojila
"Samo ćuja vladati zemljom ljepote" ti si kazala.
Jednog dana ćeš tako, ohola zbog svoje ljepote, kazati:
"Sjajno sunce na nebu svijetao mjesec neće postati".
Kako ti Jahja, vladarice ljepote, neće slutiti
Kad kateš: "Na mom putu samo ti ćeš se trtvovati".

140
'
l
l

141
 GAZEL II
Nema li to srca otvorenog ljubavi il' nema ljubavnika na ovom skupu
Pijanice nema, ne znam: nema li to vina*) il' nema čaše**) na ovom skupu?
Zašto se pupoljak ne otvara, zašto se uspomena ne razbukta
ili u vrtu nema ruža, ili u ružičnjaku***) nema slavuja?
Nema srca što ko papiga može govoriti
Ne znam ili na svijetu nema onoga ko potiče na razgovor
il' nema onoga ko će govoriti?
Zašto pjesnici ne iskažu svoje skrovite misli
Poput Jahje ima li zaljubljenika lijepe riječi?

• Božanska ljubav.
u Srce a!ika, zaljubljenog u Božju ljepotu i sjaj.
•u Simbol ~ raspoloženje, otvorenost srca.

142
143
 GAZEL Ill
Pomoli mi čašu vina. saki,*) nek' kažu: on je pijan
.. otišao je", neka kažu, nek' kažu: .. On je lud".
Na ovom mjestu svi pune svoje čaše
l zato neka se krčmom**) ono sada zove.
Sruši kuću srca da kamen na kamenu ostane
Učini to neka joj govore .. ruševina".
Šta može biti u tvom srcu osim njegove slike'
Zar je pravo da se za Ćabu kaže da je kuća idola.
Neka Jahjaove riječi budu tajna ljubavi
Prijatelji kad ih čuju neka kažu .. Ne govori zalud!"

• Muršid, vođa.
•• Ruševina, krčma ; derviš ko stanje; svijet ljudi (iilem-i nasut) za razliku od božanskog svijeta (alem-i
lakut).

144
 -
:-:l
r
(/~/;.),;-~;,d::~ ~~j;;_r:;;~ }.~ ,~,r
J. ;;,..,r~.!:.~'J)-;,.;;: ; _; ~~"~~"'~r.~"/
~.ttcf/~J_,-:;"P J~ {Jr~.'~'): .
" ~.v--:.;; ~~V4' :-..-:.;, liJJ.r/?Jf.~~: 'e.~
Yj~;,J-''P'---'.J'.J'/..
L Jf~'.f.Y~'J.;i~ -J
~.:~d/):0? ~.:~?';4_~-;J.;
r.:r:J:. ~JJ~;; 1.-/ J~.;,. .r.;,'ft '(VJ'.?'
ll'7i! J...t/o{.f.;, .t'/-'~~J l . ."-:J._;_";~~1(:Cf:; ..;,;:
Sv·W/f'Jil~ll~' ;':)-;.ji.J i'J'II.J;).:.~(.,(I.._.
?.du.~!.ft!:_,:J/~.J-1-' "
. ~:.~J~~-:/r!~?,f
cl~·~::Jtć_iP~)~~ ~~~~~J~·,.;J~.,_
J;t.r:..,fi/'~ 1 ''~'-' -'0j "."-:'"-1~~~'""
~. ,tt!.;,.
,, .,....#l..l';,~
u,_ v ./.I'(J " , ~~v-,
(jL..r,(."" ~
· ·l'fJ·t...,,t!J.,.-:,_·,.,
.., r.r.

u:·~J~if '~.?v:~.r~ ~~#~";.r~

~'j;f~ ';~If.uJ~.J
~:.~~-'C"I~.;_~-:4 . ..
~·,.;';~~~~~~.Ai!~(]~,/
l ,
~~t~:"~~~
'4.1 ,

11;,., ;-i_(f'lf!''~~·:, , ti~Jf'c(~"''tHul

~·.))~/~Jr» l~fk,'j_p ~IJ!.:~,.,4~__)_;,/.~~
~_.;_~~~~'., ~~~~ 1~~~.::-f J...fL.JJt(.~.-~

10 -Anali 145
 GAZEL IV
Neka dvo/ičnjaka u bogomo/ji, ostavi licemjerje
Dođi u krčmu, tu nema ni licemjerja ni dvo/ičnjaka.
Ti koji želiš čašu čistote, ne žudi zalud
S Džemom*) su zajedno sahranili čašu čistote.
Dok draga odvraća suparnika od svoga dragoga
Taj bestidnik, crna obraza, došao je, kakva nesreća!
Ma koliko se trudili vojsku brige nismo savladali
Zar je moguće da snovanje kvari ono što je suđeno?
Jahja, kako da ne budem stradalnik ljubavi
Kad je ljubavnica - ljepotica, a srce joj do kraja nepouzdano.

Džemšid ili Džem, legendarni perzijski car iz dinastije Pišdadijana. Kao naknadu za dobroči~stvo
učinjeno jednoj ptici dobio je sjeme vinske loze od koje je napravljeno prvo vino.

146
 x~"JJ.Jt!:.-Hy,!..)>_,; ~k-J~~/~~",
:.t;._~~'~'~~~~ (/.(t{/J~PJ?_f/Jr_r,'
~ ft1J 0':?1.'11~1 (,1'·~~-'..:-i-''!-+:-;~J'
..;r;,~rJ;;!Jfj'f::' )~.? !"/' ~/-~8'./.}"J/jJI.
· ·~·r--:;i '.,tJo-..~JG_;"~'
1 J);!:r('-r;JP,u[.vrJ_;..J \
._:_((J;:~:f".' .!.(~":~l;i{:$~'
~~~J!P.~s J{'!!f~cJ:~.:.J~
~')J_;~J~G'v,J'~ !".,.:/J-f.11 'Jj.y;,#;li l
:,(Z:~ ~'j;v.:;'J) ; _;;~:#~:)-Jv:~
, ·/~,)VJ.,.)!.!'JJj~
L ~~~./_.;;;Jj...)(,':!" ...__.!
~1t~~JC!~J:4~ _I:,~~~J..:_jJ;J~I
~~. ' o..J'-i.:::;.~.~'; r)llh;;'-:-'!iJ,·~(j'(.
~ZI~.,#;,~~,,::;_..;v ./e, 1(/tll-~lfbv
~,'~.r_0t~~/ ''J,~::r~,j~,/-;f
cf.J.:,.;;;,'J~~.._;.'."~
·J~,c~;~v:/~~
~'!J.i~!'~r:.:. ~'-"~-~~~~;v~
•/ • • : ill • ,.,.."._ • l ' ,, L. " ( . ,-: •
~_,:.;-'t.JL'/.c/y-:;.~~, " '-?~~JJ........-~J~.!.;J_;(p4

~"~"/_",:u,,-~_,;;- :;r;.~w'if:.: u:~,;.~-:

~-~. , . /~~-:i~ft):'-'.:.r '~~~(~·
~~~ ,$.Y.'~!..;..·~L~
. ,_-:~-(/ • •. JJ~ ~· , ~t~!·
-'-:;--.ri.IY ~\ ,",.,
~'-.·
~'-
. .
~t,,~·

10' 147
 GAZEL V
Slavujeva tužaljka te muči, nisi se otvorila
Mladi pupoljče, nisi li ti srce tugujućeg slavuja?
Slavuji pjevaju, ruže se otvaraju, veselog srca nema
Ovako nešto nikad u proljeće vidjeli nismo.
Po/udjeli slavuju, prekasno si pjevao
Ali tvoja upornost uopće se nije svidjela srcu punom strasti.
Nek se približi tvoje stanje krvožednom pogledu
Da srce prokrvari tatarskim mošusom.
Jahja, pusti neka ti draga cijepa srce poput lale
Jer tvoje ranjeno srce ukras je brižnog ruž ičnjaka.

148
l
l.
r
i
l

149
 GAZEL VI
Proljeće dođe, a ti se ne razveseli, srce
Nisi se otvorilo, sa ružama i pupoljcima, srce.
Kako će vladar ljepote znati tvoju vrijednost
Kad na trgu ljubavi nisi licitirano, srce.
Kad već na željenom skupu nisi pilo vino
Ne ispušta} priliku da se razveseliš onim do fega
ne dospijevaju želje.
Draga, suparnik je ostao potpuno po strani
Zahvali Gospodu, tome se nisi dosjetilo, srce
Nisi poljubi/o nogu vladara ljepote
Jer, kao Jahja, nisi od zemlje stvoreno, srce.

150
151
 GAZEL VII
Ili je piće sa tvojih usana*) ili je vino ovom košmaru povod
Ili je kraj svijeta ili je njen visoki stas povod.
Draga me ne gleda, na moje riječi ne odgovara
Jesam li grešan, ili je prkosi oholost povod.
Znajući koliko je nepostojan crtet na vodi
Da li je ovoj opčinjenpsti ukras svijeta povod.
Nije se spasila moja slaba duša od nereda i nesređenosti
Da mi je znati je li tome oko, ili srce po/udjelo povod.
Na skupu vječnosti opio si se, Jahja,
Je li nesretnom Kajsu, koji Medtnun postade, Lejla povod?

U originalu . la'l-i leb" što doslovno znači .crvenilo sa usana", a to je simbol za unutrašnje nadahnuće i
duhovne slasti.

152
e:s~

'- ~- ::.'·",
,_. . .. .
t. -~, ·- -i-~4~ .;~
~~
·,.:.··· ;! ~,~
- -"-"'":.... : •·::-. "'-:'. ~/..
-.. . ._. . -{__:·..- · =-:.·; - ~ - :_,
. •,G" ..... ' .. \. .......
A e &..,- ,:'·~ - ~,. ··~ .. -...-..;.~ -- e.~.~~'-- Nl"':-·
. -.., .... -~. . ... ..... - ~--..... ........ . 6--""-~ -~~-... ,"., _ _
"""'- .
../ ~ ..[.; ::; . ,~... -!•r :~~ (~ .. G,~, e~, ....·~.J_, L;.-•
. ......." -... ~~"' e.:.....-~ . [ · f .. ·e:.:~····'~· . . . ....._. .
· ~(: -~~r. -~;r,•I'A-~·~iPJ--.-.,~~~~~- ~ ~Q;:_
~·
. -/
~-~:-~,..'~f'~·:J)~... :~. ~~
. • l·' . ~ <...., -
-(.-
,Jo . ·'f·' .)17;,..,Q~ ...
. •. / - .
~
r;d':~
':·~
'.A. •
• :.--"": .J"-.'/ 1'1 .".".. ~ /
~ 1 •• . • l
l ·r
•. ·'l(.~,~ l , ~r~
• ' ('/ ;-
..
.-t'"'f} -j ~"?tJp":(' -;-, .t.y<f-(1?2;1 ~ r' ~;~
;.,~~~--f'tr/'''~t: ~~~~;,7 (~:(, ;.
J;-lr;!~Jf,~;;: .v~~~~1f;:, ..:
,r. .~ - -f'.,.,. ~" "",,. '
.,~y;,; ~)T'' 1 l. ,. : •
__. i4",. "{,...i' / ~ :1'
"f' f, . / 1,.J 17 l ' /
E:.; r . ..'!:

~ :.:, ;jrfi1(::r;t_;, r' '; ;r, ;?f (; o(i1 ~;::,..,.

. ... fl•"' t;' (0r:1"'.~-:';-
tl •

"fr.--,•rt---,fr~i . . 'f'1
" , •' ... ' j

.,.;,...,.t;)'.-,-4"0"7.''!(-;. ~~~ft r;;,.J'/1~.'-:,..,

~!i~i~~1r "/!. ~jJ",y;;, ~110?---..
o:~P1 •rr,,rr1).-J.,~: Ir~!;,.,_/,~-:? ~1 r;-;,·
,:;;,tr':tJ/
;.;l'l'r:!i
• 4 ry~.~~~~~
• ;;{'~·;,;.;:,·('.-
• , r . ',l.n~,.
. ... ;-;fJ., ~~~-~~~~ ~ rr
,. r'

r --:7
. ~{r.n, fr!'f'P,;f/1)
. ' •Mr.t'tf'if;:..·fP,;. .:....!): JI';-:;:?::;,/
:.:/"-j!.:.,,·, ft- it ,r-;:..;~)J> /,if "....'";,~J' y-;:;/
~r . ."' -:J • "-;..,--
~.:;:f'JI""r1/ . 11 f.' ,r~ -~'-'~t t /:Y.f
?~~~t~~f/ ;J'Ip~f'~~~
L_ . ji')'-;+~l't~if' l "J; _;
rr(.;~"A'~,,~/~(J
~ / ~;"
, <""( f/f . ~--
.. l(/tl';idf';-)/~~('l~
,.:y l"'} 7 !. • ""'l" ,.
. '1.1{'~ 7':'/tXtl}lr".. 117~;.~ r0•f':r-f}'t fJ"
,fl~('~~~~~ ~'",(',~/.J/r511J("(i"
.:.,:.... ~~;;-~,(,J~ ~--lf'f,;r-;~,~~;1.!'4~
,-/· .. .· i~, . / .' / 4/J ~ ,n -
. • l ; ll
 GAZEL VIII
Pletenice*) su riješile da zarobe svijet
U dvoje spletene riješile su da opčine svijet.
Uzele su najzad čašu sakijevu na skupu
I sjedinile sufiju**) i šejha u tome hramu.
Jedan je u ruku tespih uzeo, a drugi vinsku čašu
A motda su boem i pobotnjak to i odabrali.
Ta dva solufa***) bez razloga su na zemlju srce oborili
I jednog bezgrešn!ka lancem vezali.
Oči su mu plakale i stas mu je postao kao " lam"
Mladi su Jahja-a učinili starcem.

*Simbol Božjeg jedinstva.

*
* Pripadnik tesavufa, derviš-mistik .
***Jedan od si mbola Božjeg jedinstva ; opće n ito svi pojmovi za ljudsku kosu il i dlaku simbolizi raj u Božje
jedinstvo: Zulf (solu!), gisu (pletenica), muy (dlaka), ebru (obrva), turre (pramen, čuperak) itd.

SUMMARY

This paper represents eight gazelas written by Shejhulislam Jahja' s(l552-1644),

one of the most famous Turkish divan poets, master of gazelas. His poems were
transcribed, many poets imita ted his poems so that his poems can be found in a great
number of manuscripts in libraries in Bosnias and Herzegovina.
Facsimile for this paper are based on Shejhulislam Jahja' s Divan manuscript
now in the possession of the asuthor of this article.

154
 Salih Trako

NATPISI NA ŠAMADANIMA KIZLARAGINE DŽAMIJE

U MRKONJIĆ GRADU

Poznato je da poslije definitivnog pada bosanske srednjevjekovne države pod

vlast osmanskih Turaka 1463. g. nastaju promjene u životu naroda ovih krajeva i to na
svim poljima: političkom, ekonomskom, vjerskom, kulturnom i drugim. Također se
zna da su tada nastajala i naglo se razvijala mnoga naselja, kasabe i gradovi, kojih do
tada na ovim prostorima nije bilo. Mnoge ličnosti rodom iz ovih krajeva, koje su se
domogle bogatstva i visokih položaja u osmanskoj carevini, osnivanjem bogatih
vakufa (zadužbina), najčešće u svojim rodnim mjestima, udarali su temelje snažnijem
ekonomskom razvoju i prerastanju sela u kasabe. O procesu osnivanja i nastajanja
novih gradskih naselja na našem prostoru (što je potrajalo oko dva stoljeća), pisano je
kod nas u više navrađi. O tom problemu napisao je nedavno vrijednu i
dokumentovanu studiju dr Adem Handžić, pa se na to pitanje ovdje nećemo osvrtati.•)
Smatramo ipak da je potrebno makar sažeto iznijeti nekoliko osnovnih fakata koji se
odnose na Kizlaragin vakuf i jedini do danas sačuvani objekat toga vakufa ,
Kizlaraginu džamiju u Mrkonjić Gradu. Ovu džamiju dao je sagraditi Mustafa aga
(sin Mehmedbega sina Abdulvedudova), dvorski kizlaraga ili "darusseade aga" tj .
. ·osoba kojoj je bila povjerena organizacija carskog dvora, treća ličnost na, dvoru u
Istanbulu, po rangu odmah iza "sadria'zama" (ministra predsjednika) i "šejhulislama"
(vrhovnog vjerskog dostojanstvenika), a ispred "kapu age" (zapovjednika dvorskih
službenika) i "silahdar age" (dvorskog age zaduženog za oružje dvorskih
dostojanstvenika). 2 ) On je u svom rodnom selu Gornja Kloka podigao i uvakufio:
džamiju, mekteb, karavansaraj (20 odaja za ugošćavanje i konačenje putnika
namjernika), 24 dućana, i jedan broj knjiga (rukopisa), što je taksativno nabrojano u
njegovoj vakufnami.3) Za održavanje objekata i plaćanje službenika vakufa uvakufio
) Vid.: Adem Handžić, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću (podnaslov: Uloga
1

države i vakufa), Prilozi za orijentalnu filologiju XXV, Sarajevo, 1976., str. 133-169.
2
) Vid.: Islam Ansiklopedisi, Cilt VI , Istanbul 1955., str. 786.
1
)Vakufnama Kizlarage Mustafe sačuvala se, koliko nam je poznato, samo u prepisu u Knjizi prepisa
vakufnama u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Prema tom prepisu vakufnama je pripremljena j,
uskoro će biti publikovana u posebnoj knjizi Vakufnama iz XVI stoljeća, u izdanju Orijentalnog instituta u
Sarajevu.

155
je 674.100 akči gotovog novca; od toga 59.040 akči da se troši za plate službenika, a
615.060 akči da se dadu u promet (istirbah) uz 10% dobiti, od čega će se podmirivati
tekući troškovi. Ovim svojim vakufom Kizlaragaje utemeljio novo gradsko naselje u
rodnom mjestu Gornjoj Kloki koje tada postaje kasaba (sa poreskim olakšicama
stanovništva koje se tu naseljava), i u kojoj se uspostavlja pazarni dan petkom. Dobiva
naziv Novo Jajce (Yaytse Yenice), a kasnije će biti nazvana Varcar Vakuf, a još kasnije
(1925 .) i do danas Mrkonjić Grad.
Sigurno je da su ranije vršene pripreme da selo Gornja Kloka postane kasaba, ali
je to postala zvanično carskim fermanom izdatim posljednje dekade mjeseca safera
998 . (između 30.XII 1589. i 8.1 1590.)_4) Od tog datuma vršena je izgradnja gore
navedenih vakufskih objekata, što je potrajalo pet-šest godina, tačnije do pisanja
vakufname i registrovanja ovog uvakufljenja koje je izvršeno u Istanbulu u prvoj
dekadi mjeseca džumadel ahira 1003. (11-20.II 1595 .g.) što je u vakufnami decidno
izneseno .
Od ovog prilično bogatog vakufa do danas, kako je već rečeno, sačuvala se samo
džamija koja je vremenom stradavala i popravljana, alije, čini se, osnovna arhitektura
ostala neizmijenjena. Posljednju obnovu ova džamija je doživjela 1290. (tj. 1873.) god·.
pod nadzorom Mehmed ef. Adžemovića , tadanjeg mutevelije (upravitelja) tog vakufa,
što se doznaje iz natpisa uklesanog iznad ulaznih vrata džamije.
Vakufnama Kizlaragina vakufa govori o vakufljenju koristonosnih objekata i
objekata općekorisne namjene (tj. onih koji donose dobit i onih na koje se ta dobit
troši) , ali o predmetima inventara kojim su ovi objekti bili opremljeni nema spomena.
Nije dakle poznato kakav inventar je imala ova džamija. Može se sa dosta sigurnosti
pretpostaviti da je, osim šamadana (svijećnjaka), koji su se do danas sačuvali i o
kojima ćemo niže iznijeti neka obavještenja, postojao bar jedan originalni, to jest za
džamiju po narudžbi tkani, ćilim, a vjerovatno i drugi predmeti. Na ovaj zaključak
navodi poznata činjenica da su vakufski objekti opremani namještajem (koji se obično
nije navodio u vakufnami); uz to ovdje je riječ o bogatom vakufu visokog
dostojanstvenika koji je sigurno uvakufljene objekte opremio potrebnim
namještajem. Sačuvani šamadani sa natpisom i tarihom, o kojima takoder u
vakufnami nema spomena Uer se radi o predmetima koji se u vakufnamu ne unose),
najjasniji su dokaz za gornju pretpostavku.
Ono o čemu, dakle, možemo pouzdano govoriti, jest činjenica da su se do danas
sačuvali šamadani Kizlaragine džamije u Mrkonjić Gradu 5 ). To nam svjedoče natpisi .

4
) Vid. : A. Handžić , O .formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XVI stoljeću, POF XXV, str. 161.
') Šama'dan (od arapske riječi "šam'" - vosak i "dan" - perzijskog sufiksa pomoću koga se grade
imenice koje znače predmet ili posudu u kojoj se nešto drži ili čuva)je niski kandelabar, upravo svijećnjak za
osvjetljavanje prostora u kući, džamiji i drugim objektima. Uvijek je rađen od bakra ili mesinga. Ima i
zemljanih. U stvari, ša madan je metalno postolje u koje se uglavljuje svijeća, u kućama i nekim drugim
objektima obična, a u džamijama je ta svijeća neobične veličine, duga i do 150 cm., a debljine u promjeru i do
15 cm. Ta svijeća je u stvari karton nali ven voskom, sa fitiljom u sredini, pa se po tome kartonu cijela svijeća
zove arapskim nazivo m "mukavva" - karton. Upravo ovisno o ovakvoj veličini svijeće odnosno mukavve,
kakva se sreta sa mo po džamijama, džamijski šamadan je posebnog oblika. Rađen je uvijek od bakra,
kružne je osnove koja nema dna, a tijelo mu se prema gore sužava (i u tom podsjeća na đugum) , s tim da mu
se linija visine lomi u nekoliko poprečnih, vodoravnih rebara. Ovakvi šamadani, obično po dva, stoje
nepos redno uz mi h rab (mjesto namijenjeno imamu), s desne i lijeve strane, ali nisu jedini izvor svjetla. (Na
sredini džamije postojali su gvozdeni sofraluci, obješeni o debeloj žici ili lancu o strop u vidu Sulejmanova
muh ura- Solomunova slova sa nizom visećih kandi!ja). Natpis o kojem je ovdje riječ u graviranje u donjem
dijelu šamadana. Ovi šamadani (a i sofraluci) imaju istu namjenu, ali umjesto voska svjetlosni izvor je,
naravno, električna sijalica.

156
sa tarihom koji sadrže iskaz o vakufljenju ovih predmeta . Ovi natpisi su ugra virani u
bakama tijela ovih šamadana, čiji je prečnik oko 60 cm u donjem najširem dijelu, a
koji se prema gore sužavaju tako da u vrhu prečnik iznosi oko 30 cm. Tekst natpisa je
identičan u oba šamadana, ali pismo se razlikuje i ta okolnost navodi na zaključak da
je samo jedan šamadan originalan , i to onaj sa ljepšim pismom, koji je, a to datum
potvrđuje, rađen uporedo sa gradnjom džamije, najvjerovatnije u Sarajevu . Drugi
šamadan je, po našoj ocjeni, prilično vjerna kasnija kopija. Moguća je dakle
pretpostavka da je jedan šamadan vremenom stradao ili nestao, paje napravljen drugi
po uzoru na original. Bilo kako bilo, sigurni smo da uz vakufnamu (prepis) i
katastarske deftere , raspolažemo još jednim pisanim izvorom za ovaj vakuf, čiji tekst
treba naučno identifikovati i objaviti. Ovo treba učiniti i stoga što je to jedan od vrlo
rijetkih originalnih predmeta inventara koji su se do danas sačuvali uopšte.
Tekst ugraviran u postolje šamadana glasi:

J .J,, v~' ~.v ...:~' "':-'t..J' ~ ~

u'l,, ~~ 6>-,_.~ • J~~ &4t ..,i'..._.: ~
J 'i"'~~ ~?)~w ..r-~• ...t..-.~'J'-'
'.J-- ...,,,~,_,L.. t' '.J,O.• _,,.,; ~'r
J...._", ~J sj ~\.i.;J ~ ..,~,..u~
v-'J~.,;.e-~ ~A-t;' ...b_,.:~,u;,
.el ..,.l; ...&t' ~~J _,.,....a...;,, J,..,..: J t::'~'
'l,\ w~ J ~.J &JUT ,Jl.1.
• i ,, J ~ ~ ...._ ,j

Prevod:
"Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj
šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno, aga dvora sreće- darusseade agasi)
hadži Mustafa aga, koji je podigao džamiju u Novom Jajcu (Yenice-i Yaytse)- neka
svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan - za
ljubav Allahu koji svemu svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo Gospoda koji svim
upravlja i sve može, i izreče ovu odredbu: Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i
pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) sruče sve
nesreće ovoga svijeta."

Godine 1001. (1592-3.).

6) Ispravno: ~')JI J~~~

7) Ispravno: ~~ ~ (.lj.-1
8
) Ispravno: ).,illi ~) oW,)
157
 Ranije smo izrazili pretpostavku da su ovi šamadani izrađeni u Sarajevu. Sada,
kada posmatramo gore navedeni tekst natpisa i u njemu napravljene greške (na koje je
ukazano u fusnotama), ova pretpostavka nam se čini još vjerovatnijom,jer, ove greške
su takve vrste da je vrlo lako povjerovati da je sastavljač teksta neko kome turski ni
arapski nije maternji jezik. Naime, umjesto arapske imenice "džami" koja je u
arapskom muškog roda (i tada znači muslimanska bogomolja, džamija), sastavljač je
u tekstu upotrijebio tu imenicu u obliku ženskog roda - "džamia", kao što se u
srpskohrvatskom i danas kaže za islamsku bogomolju.
Ta riječ, međutim, kada je u obliku ženskog roda, u arapskom jeziku ima
značenja: savez, liga, udruženje, zajednica, općina, federacija, univerzitet, i druga . U
takvom obliku, to jest u obliku ženskog roda, a u značenju islamske bogomolje, ta riječ
je kao arabizam u upotrebi samo u srpskohrvatskom. To nas navodi na zaključak daje
sastavljač teksta bio domaći čovjek.
Druga greška "el-hadži" mjesto "el-hadždž" je isto tako napravljena prema našem
izgovoru (hadži, hadžija). Istina, takvu grešku je mogao da napravi i Turčin,jer tu riječ
i oni tako izgovaraju u svom jeziku. Međutim, kada je ta riječ u arapskom kontekstu i
kada ima određeni član kao što je slučaj ovdje, teško je povjerovati da bi učeniji Turčin
s kraja 16. vijeka (a ovaj tei(stje sigurno povjeren nekom učenijem da ga sastavi), kada
je i kod Turaka poznavanje arapskog jezika bilo na visini, napravio grešku takve vrste.
Treća greška, gdje je u riječi "merdat" upotrijebljeno tzv. dugo "t" mjesto
kratkog, okruglog (također u arapskom kontekstu), govori na sličan način o
sastavljaču teksta kao i prethodna greška. Sve nas to navodi na uvjerljivu
pretpostavku da je sastavljač bio domaći čovjek, da su šamadani rađeni na domaćem
tlu, najvjerovatnije u Sarajevu, koje je tada, koncem 16. v., bilo jako razvijen kulturni i
esnafski centar.
Tekst tarih (datum) jasno govore da su ovi šamadani namijenjeni za Kizlaraginu
džamiju, da su rađeni u toku gradnje džamije i dogotovljeni 1001. hidžretske (od 8.X
1592.-26.1X 1593 .) godine, to jest oko dvije godine prije dovršenja gradnje džamije i
legalizovanja vakufname, što je izvršeno u Istanbulu u prvoj dekadi mjeseca džumadel
ubra 1003. (11-20 .11 1595.) godine, kako je to naprijed također izneseno.

Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji

158
Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji

Natpis na šemadanima u Kizlaraginoj džamiji

159
 SUMMARY

In this article a title engraved at the candlesticks of Kizlar-aga mosque at

Mrkonjić Grad is presented in original and in original and in translation. This mosque
is the only, tili nowadays, preserved building of the rich waqf ofKizlar-aga Mustafa by
the end of the XVIth century, who was the third figure, by rank, in the Imperial court
at Istanbul. Being the imperial kizlar-aga (person entrusted with the organization of
Sultan's court) Mustafa-aga founded a rich waqf institution in his native village
Gornja K loka (now Mrkonjić Grad) in Bosnia, aiming at faster economic and cultural
growth of that place. He bequeathed there the following institutions: mosque, mekteb
(Muslim elementary school), Karavansaraj (with 20 rooms for overnight stay of
travelers and traders), 24 shops, bakery, a certain number of books and 59.040 akches
for"the salaries of waqf employees and 615.060 for the circulation with 10% profit a
year to be used for the meintenance of the buildings.
By imperial edict from the last decade of the month Safer 998 (30.XII 1589- 5.I
1590) the village Gornja Kloka was declared as Kasaba- small town, with the title
Novo Jajce (Yaytse Yenicesi, Yenice-i Yaytse or Yaytse-i cedid). A week market day
was on Friday and for the settlers there tax benefits were provided. With waqfnama
(whose transcription is kept in Gazi Husrevbeg Library in Sarajevo) and cadastral
notebooks (photocopies of cadastral notebooks from Bašbakanlik Aršivi at Istanbul
which are kept in Oriental Institute at Sarajevo), this title represents also a written
source not only for this waqf but also for the candlesticks as the. original and rare
structures of the inventory of the one of the oldest and famous mosques.

160
 Hivzija Hasandedić

NEKOLIKO RUKOPISA IZ ORIJENTALNE ZBIRKE

PROVINCIJALATA HERCEGOVAČKIH FRANJEVACA
U MOSTARU

Pored Arhiva Hercegovine i Zavičajnog muzeja Hercegovine u Mqstaru, od

polovine prošlog stoljeća postoji i djeluje još jedna ustanova koja posjeduje rukopise i
dokumente na orijentalnim jezicima. To je Provincijalat hercegovačkih franjevaca,
prva i najstarija ustanova u Hercegovini koja je počela sistematski prikupljati i
zaštićavati građu na orijentalnim jezicima.')
Provincijalat posjeduje 338 rukopisa koje je od muslimanskih porodica u
Hercegovini otkupio dr fra Dominik Mandić, provincijal hercegovačkih franjevaca od
1928. do 1932. godine. Sadržaj njihov je različit, kako po tematici koju obrađuju, tako
isto i po jeziku na kojem su pisani. Od ukupnog broja rukopisa 211 su pisani na
arapskom, 56 na turskom, 13 na perzijskom, 3 na srpskohrvatskom (arapskim
pismom), 51 na dva i 4 na tri orijentalna jezika.
Pisac ovih redaka je u 1961. godini obradio sve rukopise Provincijalata koji su
pisani na orijentalnim jezicima i unio ih u Katalog arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. 2 ) Izradom ovog kataloga rukopisi su učinjeni pristupačnim naučnim
radnicima i istraživačima koji sada mogu lako i brzo doći do svih podataka koji se u
njima nalaze.
Rukopisi su većim dijelom nekompletni, ponekad su to samo fragmenti raznih
djela. Ali i pored svih tih manjkavosti oni, ipak, predstavljaju veliku vrijednost, jer ih
je priličan broj (54) napisan ili prepisan u Hercegovini i rukama Hercegovaca. Pored
teksta, rukopisi sadrže brojne i veoma vrijedne bibliografske i istorijske bilješke. Među
njima se nalaze i dva autografa domaćih pisaca.

) O nastanku i vrijednosti ove zbirke vidi opširnije: Hivzija Ha sa ndedić , Orijentalna zbirka
1

Porvincijalata hercegovačkih franjevaca, Glasnik arhiva i Društva a rhivskih radnika Bosne i Hercegov ine,
knj. VIII , Sarajevo, 1968/ 69., str. 15-22.
) Hivzija Hasandedić , Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Provi ncijalata hercegovačkih
2

franjevaca, Mostar, 1961., (u rukopisu).

11 -Anali . 161
 Podatke iz ovih rukopisa koristili su: Omer Mušić, koji je izvorno i u prevodu
objavio jednu pjesmu od ll stihova3 ) i Vančo Boškov, koji je izvorno i u prevodu
objavio dvije pjesme od ukupno 37 stihova. 4 ) Hivzija Hasandedić je obradio jedan
rukopis koji je 1576. godine prepisao Hasan Zijai Čelebija mostarski muftija i
muderis .5 )
Ovaj put smo detaljno obradili dva autografa i četiri rukopisa koji sadrže vrijedne
bilješke. Donosimo ih onim redom kojim su u Katalogu upisani.
R-1
Komentar jednog djela iz islamskog prava. Nedostaje prvih osam listova pa se ne
zna naslov djela ni njegov autor.
Početak ovdje: ·~ ,, ~ J,..S L.. uLS .,_,_ ~ uLS
Rukopis ima 278 + l listova, veličine 23 x 17 cm, na svakoj stranici po 19 redaka.
Pismo nashi , nevokaliziran. Osnovni tekst i poglavlja pisani su crvenim mastilom. Na
marginama listova i između redaka ima mnogo bilježaka koje tumače tekst. Papir
svijetložut, povez kartonski dotrajao, ukrašen s vanjskih strana ornamentima. Na
arapskom jeziku.
Na listu 274 a: Prepisivanje (kita bet) ovog djela dovršeno je u četvrtak između
dvije molitve (sala t), u prvoj dekadi rebia II 994. (1586.) godine. Prepisao Ibrahim, sin
Ferhatov iz Mostara (al-Mostari).
Na listu 274 b: Djelo je vlasništvo biblioteke (kutub) Huseina, sina Mustafina,
imama Ćurči Ahmedovog mesdžida u Mostaru. Pečat: Njegov rob Husein, sin
Mustafin.
Na listu 278 b: Imena Ashabi kehfa i jedna bilješka o njima od Nisaburije.

R-45 . "~'
.J"'•\.k;.h J • \.....:
Djelo o šerijatskim pravnim propisima za naročite slučajeve. Napisao gaje Zayn
b. Ibrahim Ibn Nugaym al-Misri al-Hanafi, umro 970. (1563.) godine. 6 )

Početak:

Rukopis ima 222 + 3 listova, veličine 21,5 x 15 cm, na svakoj stranici po 21 redak.
Pismo lijep nash i, nevokaliziran. Na marginama se nalaze brojne decizije (fetve) i citati
iz raznih šeriatsko-pravnih djela. Papir svijetložut, povez kartonski opšiven tankom
kožom. Tekst je na arapskom, a fetve i citati na turskom jeziku.
Na prva četiri lista nalazi se sadržaj djela koji je sam pisac izradio.
Na listovima: 107, 108, 115, 116, 118, 130, 134, 135, 137, 146, 148,219 i 222 nalaze
se fetve fočanskog muftije Šekib Sulejmana Kadića.

3) Omer Mušić, Treća poslanica Šej ha Muhameda iz Užica, Prilozi POF, VIII-IX, Sarajevo, 1960., str.
201.
4
) Vančo Boškov, Pjesnik Rahmi i njegova kasida o Mostaru, Prilozi POF, XXVI, Sarajevo, 1978., str.
213 ·-232.
5 ) Hivzija Hasandedić, Nekoliko novih podataka o životu i radu pjesnika Hasana Zijai Čelebije

Mostarca, Most, Mostar, 1978., broj 17-18, str. 105-108.

) Kasim Dobrača, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke, sv.
6

II , Sarajevo, 1979. , str. 511.

162
 Na listu 216 b: Pisac Zayn b. Nugaym al-Hanafi pisao je i sastavljao (te'lif) ovo
djelo šest mjeseci i dovršio ga je 27. džumada 11969.(1562. godine. Prepisivanje djela
dovršeno je 10. rebia Il 1105. (1693.) godine.
~~' uL...,l- ~v--)'~~ u~ "''J~~' ~t>
R-60 ~,_......Jl
Osnovni tekst Isagugije, rasprave iz logike, napisao je Atiruddin Mufaddal b. ' Umar
al-Abhari, umro 1265. godine. 7) Komentar na Isagugiju zvani Muhtesar, napisao je
Sulejman b. 'Abdurahman b. Sulejman al-Magribi al-Garbi al-Samuni. On je slušao
predavanja 'Ali b. Ibrahim at-Kitanije i oko 915. (1509) godine napisao Muhtaar.
Imao je počasni nadimak 'Alumuddin. 8 ) Glosu (hašija) na ovo djelo napisao Je
Mustafa Ejubović (Šejh Jujo) iz Mostara. Djelo je piščev autograf.

Početak : Jw;J1 ..; v!i*". •" \,;JJwW ~ v- ~ cl~ .J~

Rukopis ima 180 listova veličine 20,5 x 14,5 cm; na svakoj stranici po 25 redaka .
Pismo nashi, nevokaliziran. Riječ "kauluhu" pisana je crvenim mastilom. Na
marginama i između redaka ima mnogo bilježaka koje tumače tekst. Papir svijetložut,
povez kartonski, dotrajao. Djelo je kompletno i dobro očuvano. Na arapskom jeziku.

Na listu l a: Posuđena od muftije Mustafa ef. Džikić (drugi rukopis slab).

Na listu 2-a: Vlasništvo Mustafe, sina Jusufova (Šej h Juje). Djelo je zatim došlo u
posjed Alije, sina Mustafina, sina Alijina iz Mostara, zatim u posjed Mustafe, sina
Mehmedova iz Mostara i na koncu u posjed mostarskog muftije Mustafe, sina
Huseinova.
Na listu 180-a: Djelo je dovršeno u četvrtak uveče, 4. rebia I 1099. (1688) godine.
Sastavio (te'lif) ga je Mustafa, sin Jusufov, sin Muratov(Mustafa Ejubović, Sejh J ujo)
iz Mostara.
Vrijednost rukopisa je posebno u tome što je ovo jedno novo i do sada nepoznato
Šejh Jujino djelo i što je njegov autograf. Djelo ne navodi Šejh J ujo u popisu svojih
djela a ni njegov biograf Ibrahim Opijač. 9 )
, __
cS . • J~.
~,......... ,,~

R-62
Priručnik o namazu. NapisaoSadiduddinMuhammad b. Muhammad al-Kašgari,
umro 705.(1305.) go_dine. Djelo je mnogo poznato i služilo je kao priručnik među
pristašama hanefijskog mezheba. 10 )

Početak: \,;"''J ,JJI ~J I,_.J.\ • • ...... . ~L..h ":".J ..U ....__]1

Rukopis ima 58 listova veličine 20 x 11,5 cm, na svakoj stranici po 15 redaka.
Pismo lijep nashi, nevokaliziran. Na marginama ima bilježaka koje tumače tekst .
Papir svijetložut, povez kartonski, oštećen i dotrajao. Na arapskom jeziku.

7
) Kasim Dobrača, sv. I, Sarajevo, 1963., str. 244.
8) Carl Brockelman, Geschichte der arabischen Littera tur . Le iden 1937.-1949. , G I str. 610 i S I str. 842.
9
Dr Hazim Šabanović, Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Sarajevo, 1973 ., st r.
)

390-410.
10
) Kasim Dobrača, n.d. sv. II , str. 125.

163
 • - - - - ·· - ... "1. !C.i"......

164
·- , · .... . ·•
. .,; .: . ,. "';i~ ~-.;.•~

165
166
167
 •
. .· .·i .

168
 Na listu 58-b: Dovršio prepisivanje (tasvid) ovog primjerka Muhamed, sm
1
Mustafin, u ponedjeljak u drugoj dekadi ševala 1055. (1645.) godine.

R-97 d,_j.-
Knjiga uzoraka (sakk) kako treba sastavljati pisma rodbini i prijateljima, i razne
predstavke organima vlasti za vrijeme turske vladavine, nepotpuno i oštećeno. ,
Rukopis ima 36 listova veličine 25 x 19 cm, nejednak broj redaka. Pismo talik
nevokaliziran, ispisan vodoravno i koso preko cijelih stranica. Papir bijel, povez
kartonski dotrajao. Na turskom jeziku. •
Na prvoj korici: Moj stric hadži Salih Temim umro je oko četiri sata noću, 13.
zulhidžeta 1297. (1880.) godine.
Na listu 18-a: Spisak dužnika nekog trgovca.
Na listu 20-a: Spisak njiva Muhameda Ćišića u selu Humi kod Mostara.
Na listu 21-a: Bilješka da je u Mostaru pao veliki snijeg i bila jaka zima 1300.
(1883.) godine.
Na listu 23-a: Spisak turskih sultana sa naznakom od kada je do kada koji vladao.
Na listu 24-b: Kučuk Ahmed, peh! ivan, izvodio je na konopu svoje vještine ll , 12.
i 13. zulhidžeta 1300. (1883.) godine.
Na listu 25-b: Prvi dan ramazana oglašen je pucanjem topova kako je to od
starina uobičajeno.
Na listu 26-a: Priznanica na 20 forinti koji je iznos primio Osman ef. Karabeg,
imam Baba Beširove džamije, od hadži Jusufa bega Bakamovića, mutevelije ovog
vakufa.
Na listu 31-a: U bici s Crnogorcima na Vukodolu (Vučjem Dolu) poginuli su
slijedeći Mostarci: Puzić Ali-aga, Muhtić (Muftić) Ali-aga, Deronja Husein i Abdulah,
"Ljutović Derviš-aga, Kapić MuJaga, Hadžalić Mehmed-aga, Milavić MuJaga,
Rajković Ahmed, Nikšić Mula Hamid, Sefić Mehmed, Drače Mehmed ef, Dejanić
Osman i · čauš, Bošnjić Derviš-aga, Ševa hadži Ali-aga, Hadžioman Ibrahim,
Alajbegović Fazlija,'sin Huseinov, Kovo Omer-aga, i Vučjaković Ali-beg. U boju u
Bišini poginuo je Kanje Muharem-aga.
16. jula 1876. godine vodila se velika bitka na Vučjem Dolu nedaleko od Bileće,
između ·turske i crnogorske vojske. U ovoj bici su Crnogorci strašno porazili tursku
vojsku i zadobili velik plijen. Na bojnom polju je pao Selim-paša, a Osman-paša je
zarobljen. 11 )
· O porazu tur~ke vojske na Vučjem Dolu u Mostaru se kasnije dugo pričalo. U
porodici Deronja sačuvano je predanje da se konj Deronj in, nakon što muje gospodar
poginuo, vratio u Mostar i donio na sebi bisage i kafeni mlin u njima.

R-117
Zbirka propovijedi (va'z) podijeljena u 75 poglavlja (bab) i protkana mističnom
(tesavvuf) filozofijom i nazorima. Napisao Ahmed Mujezinović, sin Mustafin iz
Mostara (al-Mostari), 1097 (1686.) godine. Autor ovog djela bio je sufija, derviš i
pripadao redu halvetija u koji su ga uveli šejh Muslihuddin Užičanin (umro 1664.) i
sinovi mu Hasan i Isa. Prije 1686. godine ovaj red je prenesen u Mostar. 12 ) Djelo je
piščev autograf.

11
) Hamdija Kapidžić, Zastava o Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1956. , str. 116.
12 ) Dr Hazim Šabanović, n.d. str. 347-352.

169
 Početak:

~,.Ji,~~.;~ ~r~•,•)l..J•,v.--~w~.J..u ~
~
Rukopis ima 176 + 5listova veličine 21 x 14,5 cm, na svakoj stranici po 23 retka.
Listovi: 126, 127, 128 i 129 su prazni i manjkaju poglavlja 51 i 52. Pismo nashi,
nevokaliziran. Poglavlja su pisana crvenim mastilom. Na marginama nekih listova
ima glosa koje tumače tekst. Papir svijetložut, povez kartonski, dotrajao. Na
arapskom jeziku.
Na prvoj korici: Vlasnik djela je Hasan ef. Ćišić (drugi rukopis i slab).
Na listu 1-b: Sadržaj (fihris) djela.
Na listu 176-a: Napisao (namakahu) Ahmed, sin Mustafin iz Mostara (al-
Mostari) u kasabi Užice, u tekiji Šejh Isa efendije, 1097. (1686 .) godine.U)

) Rahmetli hadži Mehmed Handžić je prvi vidio ovo djelo i na nj upozorio u svome radu: Nekoliko
13

dragocjenih rukopisa u Karađozbegovoj biblioteci u Mostaru, Glasnik, IVZ, II, Beograd, 1934., str. 639.

170
171
172
173
174
175
 >,,.: ...:·, .· ·..:...·). ;:~~ r
t1JITjfiT;J~;;.:c: ·~::;~:;T:;;_ f;·.~. _:""{:-~:>_ -;,;;· ;:;· rr:, ···: ~-,~ ~~~~ :-,-: ;,;r _;.:,!-·:~.
«·~-· •·· ' ' "· .".., .. ~~.~~,. ,. -, ···~~·•r . . ~

.
, ( :.:.__ -.· : • ...,:·. •111 "'

-· ·' . ~

,.· .
~;-j" :' . r,
?e~ -Č
'.· · r..
• ~-
--~~ - ~- 'd
• ·- ... . "' --- -.

t.
~j=~ ··
~
·;
.•

-~

w-·
~-'
• '·

·1'-: •

.: :A '
., :-·l
~;~.- .
.
'' '

'•, .

• . r.

·~ .
-~

SUMMARY
SEVERAL MANUSCRIPTS FROM THE ORIENTAL COLLECTION
IN THE FRANCISCAN PROVINCIALATE IN MOSTAR

The Library of the Francisca n Provincialate contains a collection of338 O rien tal
manuscripts collected during the period of 1928-1932 by the provincial, dr Dominik
Mandić. All the manuscripts originate from Muslim families in Mostar. They are
written in Arabic, Turkish and Persian. 211 works are written in Arabic, 56 in Turkish,
13 in Persian, 3 in Serbo-Croatian (Aihamiado) while 51 of them are written in two and
four in all of the three Oriental languages.
Hivzija Hasandedić made a Catalogue of these manuscripts in 1961. This
Catalogue has not been published yet. Materials of this collection were used by some
of our orientalists while the author of this essay prepared two autographs and four
manuscripts consisting interesting and valuable notes.

176
 Alija N a metak

JEDAN BOSANSKO-TURSKI ALJAMIADO RUKOPIS

U austrijskoj narodnoj biblioteci u Beču (Osterreichische Nationalbibliothek,

Wien) nalazi se jedan rukopis prvenstveno pravopisnog djela o arapskom pismu za
turski i bosanski jezik. Naslov djela je Bosnyakca ve daha sair lisanlere yazabilir elitbai
bosnevi.
Dalji tekst na naslovnoj strani glasi:
Muhteviyati
Hifzus-sihhati
A kai d
Teklifi hamsa Šuruti salat
Ahlaki hamide ve ahlaki zemime ile ifati udv (?)
Za bosanskog jezika elifnica, što sledi:
Čuvanje zdravlja
Vjerozakon
Petero dužnosti Šartovi namazki
Pofaljene ćudi i pokuđene ćudi i uzuvski afati.
Na naslovnoj strani je još zabilježeno: Mixt 1676.
ime autora ovog rukopisa nalazimo tek na 57 strani. Tu on, na turskom jeziku,
iznosi svoj program i cilj. Govori što gaje navelo da pokuša reformirati arapsko pismo
za potrebe našeg jezika i kakve rezultate od toga svog posla očekuje. Tako on piše
kako je poznato da su učenjaci raznih naroda i različitih vjera, da bi sačuvali vlastitu
nacionalnost i zadržali svoju vjeru, reformirali bilo čije (vjere) pismo i udesili ga za
vlastiti jezik. Tako su nauke koje su na stranim jezicima, bilo vjerske bilo svjetovne,
prevodili na materinski jezik s najpoznatijih jezika čija su gramatična pravila
komplicirana. U kratkom vremenu, prenosivši znanja i vještine s tuđih jezika,
omogućili su vlastitom narodu da izađe iz mraka neznanja ka svjetlu saznanja i
postizanju sreće na oba svijeta.
Dalje pisac nastavlja kako je "ovom siromahu, čije su mogućnosti skromne,
zapalo da u posljednje vrijeme svoga života, u danima bolesti, sastavi svojim
sunarodnjacima ovo skromno djelo da bi im tako poslužio ot počevši kqristan posao".

12 - Anell
 Zatim kaže da je moguće za kratko vrijeme štampati mnoga djela uz pomoć ljudi
koji znaju arapski jezik i druge vjerske i svjetovne nauke, jer su oni sticali znanja
obrazujući se na arapskom jeziku. To je posebno važno stoga što je nakon promjene
vlasti svakim danom manje onih ljudi koji znaju arapski i turski jezik.
U daljem tekstu pisac apelira da onaj koji upućuje na dobro neka se priključi ovoj
grupi, pa da Bošnjaci kao i Dagistanci, Kozaci i Tatari, ukrašavajući arapskim
jezikom svoj jezik i izražaj, kao i ostali istovjerni muslimanski narodi, obnavljaju veze
i ojača vaju ljubav razmjenjujući misli, a novinama da se obavještavaju uz pomoć
uzvišenog Boga, da ih u tome pomogne! - da štampaju ova vjerska pravila, ne
sumnjajući da će pr ivući pažnju.

Ibrahim Užičanin.

Bez sumnje ovaj Ibrahim Užičanin ne može biti istovetan s onim turskim
književnikom Ibrahimom Užičaninom, koji je umro godine 1866. u Beogradu. Ovaj
Užičanin je možda samo etnik, dok je u Užicu imao drugo prezime, kao što ih i sada
ima u Sarajevu i drugim mjestima. (Jedna porodica U žičana, koji su se zvali Vučkovići
u Užicu , došla je 1862. u Sarajevo, gdje su staro prezime promijenili u Užičanin) .
Na ovom rukopisu, o kojemu ćemo se malo više pozabaviti, nema nigdje datuma
pa ni same zabilježene godine. Po riječi "vjerozakon" može se tvrditi da je rukopis
nastao iza austrijske okupacije Bosne, a i jedna rečenica pri dnu 24. strane rukopisa
glasi: "Svaki muhamedanac u Bosni nuždan je svoj vjerozakon (Ilmihal) da ovom
j azijom na bosanski jezik zaimadne" . (Ni riječju "muhamedanac" nisu se za turske
vlasti sluŽili bosansko-hercegovački muslimani, a drugi su ih tim imenom iza austro-
ugarske okupacije nazivali, pa je godine 1900. Osman Nuri Hadžić napisao članak
"Muslimani a ne muhamedanci i poslanik a ne prorok i 'profeta" 1}. Pored toga u
rukopisu ima i germanizama, npr. beštelovati (bestellen) = naručiti, liker, kolodvor,
štala i druge, a pisac spominje i pojmove: etimologija sintaksa, dvojina (dual},
zvjezdoznanstvo i druge, što navodi na misao da je djelo pisano nakon okupacije
Bosne i Hercegovine, a vjerojatno pisac je imao i nešto evropskog školskog ili
privatnog obrazovanja.
Ovaj rukopis je pokušaj prilagođavanja arapskog pisma za naš jezik, koji autor
naziva bosanskim. Velikih slova nema kao ni interpunkcije. Uglate zagrade []su od
mene a ( ) su od autora.
Kako je općenito poznato, bosansko-hercegovački aljamiado (alhamijado)
tekstovi nisu pisani jednim, zajedničkim pismom. Čak bi se moglo reći da, koliko god
je bilo aljamiado pisaca u Bosni i Hercegovini, ni dva pisca nisu imala jednu grafiju,
odnosno, koliko pisaca toliko i grafija.
Krajem XIX i početkom XX stoljeća počeli su neki naši pisci modificirati arapsko
pismo za naš jezik, jer je pismo u aljamiado tekstovima različito, od autora do autora.
Pisalo se i kur'anskim pismom s hareketima, a ovaj Užičaninov pokušaj nije jedini,
nego možda prvi, jer do Čauševićeve reforme arapskog pisma za bosanski (hrvatsko-
srpski) jezik objavljeno je nekoliko štampanih knjiga vjerskog sadržaja. 2 }
Pisac ovog rukopisnog djela nije nam još poznat, a cilj mu je bio da se napravi
arapsko pismo za bosanski jezik na principu: jedan glas - jedno slovo. Dakako, u
konzonante su uvrštena i arapska slova kojih nema u našem jeziku - zadržata su u

1
) "Behar", G od. I, br. ll (1900/01), str. 168-171.
' ) Hadži Ali Riza aga~ in mahdumi, Mehmed Zaim, Bosna Brodli: Ovo je od virovanja kitab na
bosanski jezik . Carigrad , litografiran o, bez oznake godine.

178
arapskim i turskim riječima, dok su originalni U žičanovi znakovi za konzonante: lj, nj,
e i đ i vokale o i u.

Interesantni su naslovi pojedinih poglavlja:

Dersi ula (sva slova],
Dersi sani (svi vokali i dijakritički znaci]
Dersi salis:
Bir noktali hurufat (s jednom noktom harfovi)
Iki noktali hurufat (s dvjema noktama harfovi)
Oc noktali hurufat (s trima noktama)
Remzli hurufat (s remzom harfovi)
Noktas1z hurufat (bez nokti harfovi).
Vokali su vezani s konzonantima, ali najviše puta ispod konzonanata:
e je iza i iznad konzonanta malo ukošena crtica [kao ustun ili fetha], vezana za
konzonant;
o i u su ispod konzonanta "vav", vezani za nj , tj. pod "vav" je vezan mali okomit
zarez, što predstavlja o, dok je u takoder "vav", ispod kojega je prilijepljen zarez
[virgula] okrenut u desno.
Vokalno r je kao sitan broj l Uedan) iznad slova r.
Promatrajući tekstove sa kliširanih stranica čitalac će dobiti, s malo vježbe,
vještinu čitanja ovog rukopisnog djela.
Od svakog od četiri poglavlja uvrštavamo po nekoliko primjera:
Na 23. strani rukopisa je poglavlje: Elfazi bosneviye (bosanske riječi) : bar, ben,
bor, bus, panj, pir, pet, pod, puh, tal, tič ... džak, čas, čep, čit, car. .. dan, dom , raž, rog ...
laž, lov ... luk, ljut, malj, med, han, jag.
Iki heceli (s dva sloga), najprije rastavljeno na slogove, npr. vu-na, lo-za, šo-lja,
žu-na, že-na, ri-ba, a onda jedna cijela stranica turskih riječi, a potom
Elfazi bosneviye [Bosanske riječi]: baba, beba, boja, biba, para, pipa, pola, peta,
tama ... tica ... dikla, rozga, zemlja, žrtva, sedlo, šapka, grablje, fistan, fildžan, kundak,
letva, liska, ljuska, metla, puška, veslo, vidra, jasle, četka.
Najprije desetak turskih riječi: !Stlkbal, pestemal, pazarhk, bagcoban, a zatim:
bižati, tražiti, džamovi, carovi, čulovi, darovi, rahtovi, žabari .. . šalovi, godina, filovi,
kolodvor, lađari, ljubava (!) narava (!) vatralji, Hrvati, jazavci.
H uru fi rem la:
Najprije turski, a onda:
Elfazi bosneviye (Bosanske riječi): baga, brdo, bor, pala, tava, džaba, čaša, car,
davorija, riba, zima, sir, šilo, gavez, furuna, kuna, žunja, lula, loga, ljuba, nena, njiva,
munja, vuna, hinja, jela, udovica, olovo, Emina, Imšir, A laga, Afrika, Evropa, Indija,
Undžurovina, Basarabija, beštelovati, boraviti, buniti, brzati, pazarivati, pečatlajisati,
položiti, puhnuti, prhnuti, tavnovati, timariti, tumarati, točiti, trgovati, džamoriti,
devovati, džilitati, čagorati, čifutovati, čuhnuti, čobanovati, carovati, curovati,

Berbić Ibrahim (Ibrahim Edhem): Tiirkce bosnyakce mu allimi (Bosansko-turski učitelj), Carigrad,
l311.(1893.).
Ibrahim Edhem (Berbić): Elif-bai bosnevi. Sa starom i novom jazijom bosanska elefnica. Carigrad
1304.(1886.).
Smajić hadži Ibrahim b. Abdullah Seljubac iz Donje Tuzle, Carigrad 1318 (1900). Ilaveli sa viškom
turskom jazijom nova bosanska elifnica , ovo je. Prva je bas ma izišla. U muh uru na prvoj strani: Rab b vefk
umur, el-hadž Ibrahim, 1302.(1884.).

12" 179
cerovina, cipele, cokule, crtati, darovati, debljati, dignuti, dozvoliti, dugovati,
rastovati, regulati ... robovati, rukovati, žuberkati, žrtvovati, žigati, žućeti, žrvnjati ...
zubiti, zoriti, samari ti, seliti, sikirati, sortirati, sumnjati, čuvati, šećeri ti, šikljati, šutiti,
šobonjati, faliti, fiksati ... krpiti ... gicati, geljati, gospodariti, ljetovati, ljubiti, mahati,
meknuti, misliti, mutiti ... mrša ti ... voljeti, vukariti ... hrđa ti, huđeti, j aditi, jeknuti,
juriti.
Svaki muhamedanac u Bosni nuždan je da ovom jazijom svoj vjerozakon (limi
hai) na bosanski jezik zaimadne.
Iza ovoga, u rukopisu na str. 25. do 28, slijedi poglavlje: Malo o zdravlju (Hifzus-
sihhati).
Iz ovog poglavlja, kao ilustraciju jezika Ibrahima Užičanina, uzimamo nekoliko
zdravstvenih uputa:
"Umoran jali znojan jali razparen, zagrijan vode ne pit. Na zimu iz sobe i na vjetar
ne izlazi i zimi od znojenja kloni se! Takođe znojan na kišu, u vodu ne ulazi. Ljeti, zimi
bez mušeme od doma ne odkučivatse. Noge dobro toplit. Mlogojelica ne bit. Mlogo
kiselo često ne jest. Mlogo blud [spolno općenje] (džima') ne bit. Vino i ostale likere i
znoj što poćeruje ne pit. Vrelo i hladno jelo ne jest niti takođe studene zahlade i šerbeta
i sladoled i uleđene vode ne pit. Kahve i čaja ne pit. Gladan vode ne pit i u vodi ne
kupat se. Sit budući ne bludovat(džima). Teška jela kao suha mesa i varena luka i tako ·
dalje ne jest. Jabuka i ostalo voće mlogo i neoguljeno i neisčisćeno ne jest. Kvama jela i
truhlež i usmrđelo meso i gadnu usmrđelu vodu bunarsku kojaje mulježli i blizu štale,
reni~e i goveće ako oko njega(?) pogani, spiralište daleko jarkom ako ne otiče, i blizu
njega sudopera, bunjište, đubre ako ima- takvu vodu ne pit. Najčistiju vodu zajelo, za
piće upotrebit.
U nemli novoj zgradi ne stanovat dok jedna godina ne zamine te se dobro izsuši.
Na tlu ne ležat, ne spavat. Uz furunu lonca ne držat. U sobi jela ne varit niti u
zatvorenoj kuhinji kad dumani i bugija odlazit ne mogne. Mokre stvari u sobama ne
sušit. Turšije, bundave i ostalu ljetinu koja se struhnjava i mokrinu daje u kući ne
držat. Iz bakrena i ostalog kovna posuđa i drvenim kašikama, kao što je naš običaj, iz
jednog suda jela ne jesti jerbo ovaj adet s jednog na drugog frenjku i ostalim opasnim
bolestima prelazku u(?) i raširenju uzrok je. Stoga ala franga običaj: svako napose iz
tanjira jali čanaka jesti najzqravije je.
Blizu kuće marvu, đubre, štale otvorene pro koda(??) močila od sudopere, pišača
ne učinjet da se nalazi u štali. Balega i mokrača na polje da se izbacuje i piću viž [viš!]
marve u štali ne držat. Okolo kuće i bunara lešinu ne zakopat. Svako jutro sobne i
kućne prozore otvorit. Na krevetu spavat. Sit buduć ne ležat, ne sedat van hodat nek se
jelo slegne i skuha. Di je mložtvo svijeta u tijesnu kao u našim kahvama, u malim
džamijama, u vagonima i parobrodima u četvrtom i trećem placu [razredu], osobito u
zimi ne nalazit se. Pri tome haljinke kao ćurak i tako što u zimi znoj izmamljuje - ne
nosa t. Soba ne pregrijavat. Pod kojim hanom ilti koćom(?) marva se veže tu nijednog
časa ne stanovat. S množinom u jednoj sobi ne spavat. Pješke ne putovat oznojen. Na
konja jali na kola ne uzjahat dok se znoj ne izsuši ...
Na 29. strani rukopisa počinje poglavlje o pobožnosti pod naslovom: "Malo o
itikadu (Bahsui-itikad)".
Bismillahi ... Emma badu. Da insa n pravi mum in bude, šestero vjerovat, farzove
eda činit. Od širka i nehjova se kloni t treba. Bog kad je sve duše stvorio pitao hi je:
"Nijesam li Ja vaš Rab b {Elestu bi rabbikum)["?] Duše rekoše: "Jesi. (Bela)". Od
šestera prvo: (Amentu billahi). Ja Boga vjerovah daje jedan, da ortaka i prilike nejma,
da ništa na Njega, a On na što nalik nije. Osim Njega za ibadeta drugog boga da nejma,
nego On što je ovaj svijet, zemlje i u njima što ima nebesa i što u njima ima, ahiret i u

180
njemu što ima živo, mrtvo, zvjezde, sunce, mjesec, džennet, džehennem, hurije,
ridvane [?], zebanije, meleke i ostalo malo, veliko, iz nejmanja u imanje učinio je. I sva
bića stvara. Jer da više bogova ima, u stvaranju stvari ne bi se slagali. Ova priroda i
intikam pobrko bi se. Bog vadžibul-vudžud jesi. Zaisto se ima od Sebe a ne od šta
drugog da je stvorijo jal' se rodio. Bog sa Svojim sifa tima posto nije (K adim je) i nestat
Ga neće , Baki je.
(Haj at) Bog živ je, bez postanka [ezeli] je, bez nestanka [ebedi]je, vavjeke [baki] je
[gajri fani] bez smrti je, sam edi je. Nit se je rodio nit je koga rodio da je či[ji] otac, a jest
svačiji Stvorac (svega svijeta otca, hazreti Adem-alejhisselama od kala, aHavvuod
njegova kriva rebra stvori i dušu him dade i od njih insani se rodiše i svi smo njihov
porod, onih dvoga. Ni[t] oca ni[t] majke ima. Hazreti Adem-alejhisselama kao
pejgamberom vjerujemo, a ne kao Bogom i Božijim sinom. Takođe Bog dželle šanuh u
Isa-pejgambera i Merjemi, bez upliva muška, što ga je stvorio, manje je čudo jer u Isa-
pejgambera majka ima, a čudesa (mudžize) svakom pejgamberu Bog je dopustio, jer
ako je Isa mrtve proživljivao, Musa alejhisselam od tojage aždahu učinio je, koja nikad
duše imala nije pa ga kao pejgamberom poznajemo, a ne Bogom ili božicom .. .
Iza ovoga opširno su obrađeni Božji sifati: lim, besar, sem, teklim, muhalefetu
lilhavadis, kijam bi nefsihi.
Na 42. strani rukopisa i dalje je poglavlje:

MALO O AMELU (BABUL-AMELI (l)

Imanski farzovi i šartovi:
l. amentu billahi,
2. ve melaiketihi,
3. ve kutubihi,
4. ve rusulihi,
5. vel jevmil ahiri,
6. ve bil-kaderi hajrihi ve šerrihi minel-lahi teala, vel basu hadel-mevti.

Islamska bina:
Post, namaz, hadž, zekat, kelimei-šehadet.

Gusulski farzovi:
l. usta vodom do za grlo izaprat,
2. u nos vodu šmrkat,
3. svo tijelo okupat.

Abdeski farzovi:
l. obraz umit,
2. obe ruke do za lakat oprat,
3. na četvrto hise glave mesh potegnut,
4. noge sa člankovima oprat.

Namazki farzovi i šartovi:

l. Od nedžaseta očistit se (tahret),
2. abdest uzet,
3. avret-mjesto pokrit,
4. kibletu se okrenut,

181
 5. nijjet učinit,
6. sprva namaza tekbir uzet.
[Pogrešno ispušten broj 5, pa odmah iza broja 4 slijedi 6 i 7].

Namaski ruknovi:
l. na kijamu stajat,
2. Kur'an učit,
3. ruku',
4. sudžud,
:i. u pošlje [d]nom k'adetu kolko tešehhud sjesti.

Postski farzovi:
l. Nijjet učinit i evvel i ahir vakte znati,
2. Od prije zore do zahod-sunca što post kvari čuvat se.

Hadžski farzovi:
l . nijjet-ihram,
2. u Arefatu na vakfu stati,
3. tavaf-zijaret učinit.

Zekatski farzovi:
Ni.ijet učinit i jednoč ugodini dat.
Tejemmums~i farzovi:
l. Nijjet učinit i jednoč u godini dat.
2. obje ruke na čistu zemlju plehnuvši, po cijelu obrazu potrati,
3. još jedan put po zemlji ošinuvši najpre desnu, poslije lijevu ruku uvrćući
potrati .. ..

Namaski vadžibi:
fatihu učit,
2. iza Fatihe ja sure ja tri ajeta proučit,
3. prva dva rekata za kiraet odredit;
4. oba sedždeta jedan za drugim učinit,
5. s rukua i sedždeta kad ustane koliko subhanallah što se može reći, sjesti,
6. u namazu ettehijjat učit,
7. jedanput selam dat,
8. u podne i ikindije farzove tajno Kur'an učit,
9. u sabahu, u akšamu, u jatsije imam glasom (džehrile) učit.

Na 52. strani rukopisa je poglavlje Kesb (tekovina)

Ahlaki hamide, ahlaki zemime
Halala putem kazanisat da sebe i svoju djecu i čeljad zabrani farz je, a više da
siromahu pruži mustehab je, jer ovo od nafile ibadeta hajrlije je. Hajrunnasi men
jenfeun-nase. Jani, od svijeta najhajirlije je ko svijeta faidelisava. Koji rad pira nejma,
njega ne radit. Il mihal naučit farz je. U njemu Božje naredbe i zabrane iz Kur'ana i iz
hadisa, idžtihadom izrađeno kako treba da se Bogu robuje i od bešike do lopate, jani

182
(minel-mehdi ilel-lahdi) kako se treba ponašat da ovog svijeta zdrav i dugovječan, a
onog svijeta od azaba i džehenema, amin, i Božijim razilukom da nail bude .. .
(Čuvanje zdravlja naučit) prenužno je, jer Muhamed alejhissela m bijuriso je ...
Ilmu-tefsir, Ilmu-hadis, jani Usuli-fikh i Usuli-din ki, Ilmu-kelam i Ilmu-kiraet naučit
kao što je farzi-kifaje . Ilmi-hesab (račun) i Arebi-sarf(etimologiju) i Nah v (sintaksu). I
arabski jezik" treba naučit, a od Ilmi-nudžuma (Ilmi hejeta - zvjezdoznanstvo) što
namazkim vaktovima i postu treba [o]noliko naučit, a ne porad gatanja, jer haram je.
Tib (lekarstvo) i ostale zanatske nauke učit potrebno je, ali najprije Ilm [-hal...
Da drugom sibir čini, ilum sihir učit haram je, ali šer da skine, naučit ne fali
il mihal.
Naučavljat od svakoga nafile ibadeta efzalnnije je, jer il um na drugoga prelazi ...
(Takva). Od svakog nevaljala posla klonit se ... i nezdravlju i svakom zlu zaklon je
(kalkan je).
Prvo: srce od kufra, jani kafirskog i mušrikskog itikada (vjere), od želje
poglavarstva (hubbi rijaet), od plašenja oljenja [?] (havfi-zem), od želje faljenja (hubbi
medh), od neznanja (džebi), šeriatske hukumove od podništo držanje, od naočice
(rija), od dugo snovanja (uli-eme!), od lakomosti (tama), od podnostva (kibur), od
difanenja laskanja (tezellul), od sebe begenisa vanja (adžeb ), od pakosluka (based), od
pizme (hikd), od svetenja (šematet), od iznevjerenja (hijanet), od zlo gatanja (sui zan)
kao zec preko puta kad prođe, od mudroće (bah!), od rasipanja i preko savha (israf),
od lijenosti (kesi), od nemarljivosti (betalet), od hitenja (adžele), od tehira , docnjenje
(tesvif), od nepožaljenja, jani: tvrda srca (gilzeti kalb), od nestida (vikahat), od
pomaganja [plača] i tugovanja(šekva vefez), od zaboravka nimeta (kufrani nimet), od
huljivosti (gadab), od griješnike milovanja (hubbi feseka) , od mrzenja na ulemu i na
valjane (bagdi ulema ve suleha), od nadu osječenja od rahmeta (kati umid), od
kalpozanluka podvaljivanja (gal'u-ve gaš), od bulogu pravljenja (fitne), od kavge
salajisavanja (mudahene), sa svijetom od mlogo sastanka (en-nisbetu mean-nas), od
blejenja (hifet), od zavade (inad), od fasle (oyilnmek), od dvoličnosti (nifak), od
siloderstva (temerrud), od plahoće džemriluka (džerbeze), od gluposti (biladet ve
gabavet),od poklapnosti na jelo i na džima (tamau ve harsu džimai) , od posve
odustajanja džimaa kome zdravlju ne škodi već fajdu daje (terki džima').
Gore pokazane zle ćudi ko ne pobači, srčane i nutrane razne i opasne neizlečive
bolesti i frenjku i nezdravlju dopasće i nikad u dobru rahatluku bit neće. U sebi
zadovoljstva imat neće . Od ovi' ćudi neki siromaštvu a neki svijetskoj mržnji, a neki
velikoj patnji osobito vode. Sve ćudi ahirette azabu i Božijem gadabu uzrok je, zato za
<;tolje popisane ćudi razm[i]jene.
Baci iz srca kufr i širk, vjeru napuni imanom, baci rija (naočicu), robuj svesrdno
(ihlasom), baci levdenje3) za poglavarstvom (hubbi rijaset),levdi za Božjiraziluk,baci
strah od ulenja (havfi zem), budi slobodan (džesaret),jani što god te nepovoljno u trefi,
na Boga tevekkul učini, nimalo se ne plaši niti žali, jer koji se od svašta plaši i zazire i
raspoložen nije, onaj svome srcu i trbuhu stravu i žalost zadavši smrti mu uzrok bude.
Takođe za čijem Judit (?) i na prošlo dobro ili zlo mislit i na zemanski i svijetski
nepovoljni nečaj [tečaj?] sredit se i prazno dugo snovanje (tuli eme!) pobaci, a smrt na
um donese (mevt), jer mlogo imao,malo imao, smrt će rastavit; sa sobom ništa ponijet
ne možeš. Za falu levdenje pobaci!
· Na posljednjoj strani rukopisa, napisanog turskim jezikom a ovom novom
"reformiranom" grafijom pisac tvrdi da ovo pismo nije samo pogodno za Bošnjake i

3) Levditi, levdenje - lebditi, lebdenje, hlepiti, hlepnja; poklapnost - proždrljivost.

183
one koji ne znaju turski i arapski, nego i za Toske [Albance], Pomake, Kurde , Čerkeze
i ostale muslimane.
Djelo bi vrijedno bilo, sa stanovišta našeg jezika, da ga transkribira koji
poznavalac bosanske (hrvatskosrpske) aljamiado književnosti i turskog jezika.

184
 r
.,. 'l'
l· ~ ·'~
-. ,..,A .

'l ' ,'~.. ''l

'-, . - ,_ ~~· 'l~
'

185
 ~~~~'l''~"'""'i•ft'fl"!! .
+

(i\A-p,-r' .. ""~!~"';:~ ;,r7'!':!.,._,..1'1 ''i .".,..,...,._,..., .......

(,..,.,..~~.iV,.;"~;,,'-:r-:-;'~..,.~~'
.. ,..,,..~ ........ ".Vt'"?." .. ~~l""'"':' •
'<i''~.;·!l'i(-iv,'; ~,;:.....r,,..-,7';.., .1..;.·~ ·
rtt~l';.,~,g
• ,. • ., • • ' .~ • • -r.;,·• r··~:rtrt
• . ·' · ,r.r. ·1·.,. .....r. l'tr/t ., . ....·
~~ ';...~ '>:1 ~;.;,.' ..:;if"''i ...,.,; v..: .
1 "'. .?.Z' l
1
_..!l.·· r ....,..,.. .,., .V,tt) ,r::.:, _,.1i-r p, • ..;......,·· i-A -:...
·~ ;r,r:i'.,:.,o-,,r~rilti)J.Oil ~rr..r;r;.; ~;, :~-:~'1 ~..:'? r.;.;~~".:t=
,. " . .· 1 . . .. . j ., • . .. .. • l ., . " . .,
' ·' ( "1'--':>
~ ....,~~~!!'i ..~;:\~~-.~"..,~~ ... ·- .
•rw.;.;, ;.:-.. ',;. .,,,.,. ;r;,;.,..
' ,,, " . '. .
'>r·r-
.....;'\ ~ :f.i{o\ ~'l '"et<>t ...~..::.!'....".,,.l""
n , . ;,.__

-:'' ..... ~ ~ ,....;.;.-'i{ ~ il;.r ~ti ,,.,~.1 :1 r;' 1 ?

:.
~n-, fl~ ..;(r -;:l"irKri"~ '1( ,.fl'lr' ~~,'!"'... ...,/>r-1-d;rf""!"!~...~~.,. '1-:'l.:->-r-y,;
.iL; .,.,..h,r~.;~'~ff.;r, eiV);\~
,._;;,,~......;~;,..:\~;.-n".r 'l ':- ..t'_;.-(i1';~
J

~< rr.;; rr<'"J.o;:"\ (~ rr;.rl!"~ .,~~ j

1F~ ~,ri(' 1H- r mr:1 r~<r" tt?~,;'(:1' 'if~~ ;..,.,.it .. ,,~;, ~., :,.;..(91'~i .' 'f'
., l'
..;....., ,;.4,.:;;; .\~If'~" ":'.,.7 IT~(~ ~~ • .., ( ~-:' :1?' .J..r.; '),v..." r't-' .>.,,...i ~ 1(l~
fl'

,.",'! ifr(1t: ir'~~1'i-:' ~(...;r.:'""''t':J;.r " ~...... "~~I'Jt1,.

~ r,-~.~. . 1'~-fY'-"111~
~~'
fl'!'.--.

--t,,Jr_,;., .\"'1'! ~":'( lr-1 ~ .>r., l'"r:!{i

• V t' l · l • · • ·
"'t"' r(r?·r ( t!f,,..,-:) ' .
~ (rt~• ),., '"'f'l (fW';~ ) ;" .w-:- :'!io!"'l(r(~"'t(' ..;r11 rrP.>-::""!1 ,...4:!
.·.,. .t r.t (t';,·">~'!. .· .· .·. •·
l/ ", • . J )

If '...,·._. \r·r....-,
""'7 : • ) 111 . , .,
,'\'"l,,.,.....r~ ',1".1 ,(.; .1-'t~'-" r~{"..oft'.AY'(.: J;:r..;
r;..4"".(r1r.J :\ 'r!'1J"f\~;.,
tl
li ;;:,· ' (~t!)~ ,.~ ~ r:.-:1~ r ~ (rr,;~u.1,-::J (~". r~ 'l"'~. >1-'\ 4
/
",..-AJ\:
·=-fi .i ~. :.: ·~< .~
•. ·. . "}( •' . f' })o•)-; •
'~: -~ ('rf'''iJ· .. ·""
:''-=
j>',L-. ~ oi' "11~ rt'rr,J.i.: ,1,.;. •fl':v,....,
r,... r:, #'·\
.;. · : _;,;:. ;, :,_ .. ..
0<" •., • • .l ·
;r":'~
1 . ~~ ... ..l- ,......,.r
• -,r-!:•
1 v:~ i"'!'r 'l!':1, i"~
# • ,
J r<.
"'r.'t · '
~
.....
 ~
,...
' • ;\» '

laT' ~ ' ',,~ ;r.;~r""' ~~5 -:~k :> ;r.. rn:?

c:t·r~t.~!·~~l) ~'\ !r~~!\t'f\J.r'-' !~~-iP t'...-~_,.r '1(. ~i' /.i\r~(.:.:,!
':"'\ \ ." _, ,,.......rr .~ ~.r...:...
; \ :-;·;Jr .
r t ;r....r) r r.r~ ~ ;-."(('\~firf :\\~;~·z · :.,~l '*'?-:'"1~ C(r~~ );,.1;.; ,.,~~ ;r) ~;~{,~:'")
,r,r-: r, ;r~;,....) .-.1tr ~~1 (-r"~MI'f\
. ·• T'.. • • J ,} r(;.. r, " "f'1·~f ~ f ;7irrtr,>;At-r~_,
..
( ( r ) rr ~~~-v"~ (JI-~~) l'r tfit',.,J (~r-: ,r~r':"~'!' ,..,, '(«\:;" (!r~ "1 1~,.~ (Y / r ~
~f\(t;f!' )tr r"f'l'~~(~C:) rr~ttf~\ 1~~f~W''~'~r~.r_r ~1H'~ ~~~lr:r~~~
n ~.l ir) 4}/l'"r ~ (~ ) ;f ~,., .,~ ( -,.-1) rr %
e
rt;! ~--,""\~!\'ff ft ( ?(~ rr~~ :w-f "~(.t; ."
, ~ ~ .f'-\ -t~ (".~) ..:, ...~ ..;.r) N~sr~" t."
·~'l'r.e \·~'r.!'
~ \ , ··) ,
. ..
~":""\·~- .;r ... ;.-,.r1
• , •·~t*t'rtt
r:" rr.
., ,~ . ~ lt'*T•t
'
rr ~~~, ;rf~f~ 1 c~r-1) ~ ;rrf~~'f'7'C"~.) ·".· "'..'·'·.·.
~
1':\ ·' l:~ ~-1'
' ~
··r'"-~ .1 '~
1~~.· .-r
' '

· .,..· 1•, ;,., """""' l.,,,i t"l"'

., tr· YI""" . .)
'

1 •
:•

)~ ;:rr.;
t

r'If:' (itl'! M'"" ) rr ~rr t-r'"(~,,.:.)., r....:n ~-~1';.•..r,:;;Č• d,~)) ~. ~ (.'~t\ ~\ r~r(_;.,fi' (~ ~ -
';
• .- ~: .. ~' <. •

~ ) t;~...;.~~,v~~ (r.~) rr".~'/~{~1 1J.'~ ,.,.~ 1-,-,.,.t~ /.fr,

•,. r~r " ">"? t ~ f,) 1~ '1f~v ) l

-~ .
r 1'1"• ' ~ )··. rr 'l-- fl:, rt'),.."
. ( Jll!!!'tl';
.. . . .·. ·r ·. ~.t ~..Jlt'f'.. ). ....i l• ..."
- • •J ' r~J ~ ~e -
't".'~
_.r;, rnr. ~) r• M (~"!'.-:) ~ .. i<~·~' /1 rr";;~ ,..~ ,r~ ~~~(i'f\ ?-.1..,;\~h"
..r~
. _,. ~LaL,. ~ ,"..J.J._~'-",;.. ,. .rt·. ],., :.,. ~K,...
, ~-r--r-.--\ .... - ·~· . ·.: r - ~ ,., •._ ~.;,111\fpt'({ l~ r,~, ,:? t....r* r(\J~ J,rr;
r~) r, f'~'l'~'~ c~·r:) "'C'f:t:ti! ~•.,rt> tr!( ·./\-:~ t"r UJ#1't~t?/t''lt~ ~ ~.
., .,.,-:-,.. ,..,... ,,..~ ~ ., ~ .. r r r i- r '\ ~J.:.- t'\ ~
•J) )· . .
f #1 _J.!> ~ ~~
.· ff ......,, '
-~-.. .. _,.- .. • •' 'J -"
'..,~' ".tf~,. ,,_" "r~ ~ .?~v:.r~ ,n .!(j!
,.. t t '

~) , , ':f '-'?"''~?·
• ' ' •·..· . . ; j''f''*~)r .·
r.-~~r~
__;e,.,.,,,... __" -:: . - ;i~ ,,
'S~ _<;·:·,_, ~N:
188 .
 SUMMARY
ONE BOSNIAN-TURKISH ALHAMIADO MANUSCRIPT

Ibrahim Užičanin wrote a book about the orthography of Bosnian (Serbo-

Croatian) language using Arabic-Turkish letters. The book is still in manuscript. The
title of the manuscript in Turkish languasge is: "Bosnakca ve sair lisanlara yazabilir
Elif-bai bosnevi", and the other title at the same page is: "Primer for Bosnian
language" . The manuscript is kept in Austrian National Library in Vienna under the
bookmark Mixt 1676. We have not any data about Ibrahim Užičanin. His principle, in
writing this book was that every sound should have its letter.
The manuscript contains instructions and four chapters of text: health protection,
religious law, ritualism and approved and blameworthy features. The text of 64 pages
is mixed by Bosnian and Turkish language and it was written after the occupation of
Bosnia and Herzegovina by Austria-Hungary 1878.
That is evident by Germanisms which were not in usage d1,1ring the Turkish rule.

189
 Enver Muhthalilović

KNJIŽEVNI RAD ALI EFENDIJE SADIKOVIĆA

NA ARAPSKOM JEZIKU
(1872-1936.)
Dr Muhamed Huković je napisao i 1976. godine odbranio magistarski rad o
stvaranju Alije Sadik ovića u oblasti alhamijado književnosti u kome je obradio njegov
burni život i prvi ozbiljnije prikazao, i za nauku i naučnu javnost otkrio, njegovo
bogato neobjavljeno književno djelo, posebno u alhamijado književnosti. 1)
Četiri godine kasnije dr Huković u svojoj doktorskoj dizertaciji o alhamijado
književnosti i njenim stvaraocima u Bosni i Hercegovini dao je posebno mjesto i
posvetio izuzetnu pažnju knj~ževnom djelu Alije Sadik ovića u alhamijado književnosti
kao "njenom najplodnijem i najboljem predstavniku." 2 )
Sažet i lijep prikaz Hukovićevog magistarskog rada i kratku biografiju Ali
efendije Sadikovića dao je profesor Kasim Hadžić u Takvimu za 1977. godinu.3)
Povodom četrdesetgodišnjice smrti Alije Sadikovića opširniji prikaz o njemu i
njegovom književnom djelu napisao je Kasim Hadžić u "Preporodu" broj 1-2
(1523-153) za 1977. godinu.•)
U Zbirci pobožnih pjesama bosansko-hercegovačkih Muslimana, koja je izašla
1969. godine, Rešad Kadić je donio kratak prikaz o životu Mula Alije Sadikovića i
objavio njegove dvije pobožne pjesme: Ilahiju i Nat-i Šerif. 5 )

) Muhamed Huković: Stvaranje Alije Sadikovi ća

1
u oblasti aljamiado književnosti - Magistarski rad -
Dubrovnik, siječnja 1976. god. ·
) Mr Muhamed Huković: Alhamijado književnost i njeni stvaraoci u Bosni i Hercegovini - Doktorska
2

disertacija -Sarajevo, marta 1980. god.

') Kasim Hadžić: Vrijedan doprinos proučavanju aljamiado - literature, Takvim 1977. - 1397.,
Sarajevo, 1977., str. 204-206.
) Kasim Hadžić: Uz četrdesetgodišnjicu smrti- janjanski muderis rahmetli Ali efendija Sadiković (1872.-
4

1936.), "Preporod" broj 1-2 (152-153), 1-15.

5
) Rešad Kadić: Pobožne pjesme bosansko-hercegovačkih Muslimana, Sarajevo, 1969. godine.

191
 Dr Ismet Smailović, prikazujući rad Alije Nametka "Rukopisni tursko-
srpskohrvatski rječnici", prvi je ukazao na "pokušaj"· Sadikovića da preradi H evaj in
tursko-bosanski rječnik "Potur-Šahidi" po oblastima na koje se riječi odnose. 6 )
Od dr Smailovića preuzeo je to i dr Huković i iznio u svom magistarskom radu o
stvaranju Alije Sadikovića u oblasti alhamijado književnosti.
Evo što je dr Smailović o tome, pored ostalog rekao:
"Iako na l. str. ovog rukopisnog rječnika piše: "Haza kitabu Potur Šahidi" (Ovo
je knjiga Po tur Šahidi), ne može se reći da je to prijepis Uskufina djela jer riječi nisu u
stihovima niti im je poredak kao u Hevaji-Uskufije. Bit će daje to pokušaj da se riječi iz
"Potur-Šahidije" sistematizuju po oblastima na koje se odnose, jer je rječnik podijeljen
na poglavlja: o prirodnim pojavama, o povrću, o cvijeću, o drveću, o rodbini, o
domaćim životinjama, o pticama, o dijelovima tijela, o oružjy, o oruđu itd."
Prije toga, govoreći o Sadikovićevom rukopisu "Potur-Sahidije", Smailović je
rekao i ovo:
"To je zapravo stara školska teka (bilježnica) u kojoj je na 5 listova arapskom
grafijom ispisano 750 turskih riječi s prijevodom na naš jezik."
Evo što je, opet, o tome napisao Huković u svom spomenutom magistarskom
radu na str. 26. stav 4, govoreći o Sadikovićevom književnom djelu:
Pokušao je prevesti Mesneviju Dž. Rumije, preraditi i sistematizovati Hevajin
tursko-bosanski rječnik "Potur-Šahidiju"."
Smailović i Huković su S_adikovićevu preradu Hevaji-Uskufinog rječnika "Potur-
Šahidi" i njegovo izvršeno grupisanje riječi u rječniku po materiji i oblastima nazvali
pokušajem. To bi značilo da Sadiković nije obuhvatio i sistematizovao sve riječi iz
"Makbuli-Arifa" ("Potur-Šahidije"), ili da je pogrešno i bez nekog sistema izvršio
grupisanje riječi i tome slično. Međutim, ne stoji ni jedno ni drugo.
Po rukopisu Hevajinog rječnika "Makbuli-Arif" ("Potur-Šahidi"), koji je obradio
Derviš M. Korkut, ukupan broj obrađenih riječi iznosi oko 666. 7)
P9 obradi i verzijama rukopisa koje je uradio Alija Nametak, "Potur-Šahidija"
broji oko 763 riječi i izraza. 8)
Razlike u broju riječi kod Korkuta i Nametka nastale su, najvjerovatnije, zbog
različitog tretiranja završnih tekstova na kraju pojedinih poglavlja u "Potur-Šahidiji" i
različitih verzija rukopisa "Potur-Šahidije" kojima su se služili. ·
Po Sadikovićevom prerađenom "Potur-Šahidiji" broj riječi iznosi oko 751 (po
Smailoviću 750).
Poznato je da na turskom i drugim jezicima postoje priručni rječnici u kojima su
riječi raspoređene po oblastima radi lakšeg učenja i bržeg pamćenja riječi. To je bilo
vrlo dobro poznato i Sadikoviću. Zato je on, kao veliki pedagog i metodičar, koristeći
"Potur-Šahidiju" u nastavi turskog jezika na Janjanskoj medresi, preradio i sve riječi iz
nje grupisao i rasporedio po oblastima i tako je svojim đacima učinio pristupačnijom,
lakšom i praktičnijom.
l, konačno, da je Sadikovićeva verzija "Potur-Šahidije", prva i, koliko se zna,
jedina ovakve vrste, samo pokušaj prerade (nedovršene prerade), on ne bi u naslovu

) Ismet Smailović : Alija Nametak .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici " , Jezik broj I, Zagreb 1969.-
6

1970., godište XVII str. 23-28.

7
) Derviš M. Korkut: Makbuli Arif(Potur-Šahidija) Uskufi- Bosnevija, Glasnik hrvatskih zemaljskih

muzeja u Sarajevu 1942. godine, str. 371-408, separat.

) Alija Nametak: .Rukopisni tursko-hrvatskosrpski rječnici", izdanje Jug. akademije znanosti i
8

umjetnosti, Zagreb 1968. godine (Poseban otisak iz knjige .Grada za povijest književnosti hrvatske- knjiga
29).

192
rekao: "Haza kitabu Potur Šahidi" (Ovo je knjiga "Potur-Šahidi") i ne bi na kraju
rukopisa stavio svoj faksimil, nego bi zacijelo postupio drugačije.
Nije poznato kakav i koji rukopis "Potur-Šahidije" je Sadiković koristio za svoju
obradu i preradu. O tome Sadiković nije ništa rekao, niti je dosada pronađen kakav
rukopis "Potur-Šahidije" u njegovoj biblioteci.
U svakom slučaju, to ne znači da nije i da ne bi mogao netko drugi izvršiti i
drugačiiu preradu i sistematizaciju "Potur-Šahidije", kao što je to uradiQ Nametak i
"Potur-Sahidiju" sistematizovao i riječi rasporedio po strogoj abecedi. Ali, koliko je
poznato, preradu "Potur-Šahidije" raspoređivanjem riječi po oblastima, izvršio je kod
nas prvi i jedini Sadiković.
Prema onome što se zna, prvi Sadikovićev objavljeni književni rad na našem
jeziku jest pjesma "Bajram sirote", koja je izašla u "Be haru" (godina 1905/06-VI broj
23., strana 356) pod inicijalima A. A. S. Na to je ukazao i Huković u svom
magistarskom radu. Pjesma "Bajram sirote" je Sadikovićevo viđenje stanja i
propadanja siromašne muslimanske porodice u to vrijeme onako kako je to on doživio
i osjetio, sa naglašenim socijalnim tonovima. ·
Nije isključeno da Sadiković nije objavio još koji svoj književni rad u "Beharu" i
drugim muslimanskim časopisima i listovima koji su u tom vremenu i kasnije izlazili.
Kada i letimično pogledamo ono što je o Sadikovićevom književnom stvaranju
napisao Huković, i drugi, i kada izvr:šimo uvid u sačuvane i još neobrađene ostatke
njegovog književnog opusa, pada u oči i plijeni našu pažnju širina i raznovrsnost
njegovog književnog interesovanja i stvaranja. Najomiljenija forma njegovog
književnog izraza bio je stih, a pisao je i pjevao na našem, turskom, perzijskom i
arapskom jeziku, koje je odlično poznavao.
Ono što je Sadiković dao od sebe i napisao je plod njegovog velikog talenta i
širokog obrazovanja, njegove velike marljivosti i poslovične urednosti i upornosti,
njegove neizmjerne ljubavi prema knjizi i stalnog učenja, i na kraju, rekao bih,
njegovog živog praćenja svih tokova našeg života i njegove velike želje da pomogne.
Kada se svemu tome doda još i to da je gotovo sve što je napisao napisano prekrasnim
arapskim pismom, čitko, do savršenstva uredno i estetski dopadljivo, najviše u tvrdo
uvezanim bilježnicama i notesima, onda ne može promaknuti našem velikom divljenju
sveukupno djelo koje je iza sebe Sadiković ostavio. Vjerujem da bi jedna skromna
izložba na kojoj bi se prikazala sva njegova ostavština privukla veliku pažnju i
divljenje ljubitelja pisane riječi.
Slobodno se može reći da se Sadiković gotovo cijeloga svoga života nije odvajao
od knjige, pa ni za vrijeme objeda.
Kao muderis (profesor) na Janjanskoj medresi, u periodu od 1900. do 1936.
godine, Sadiković je predavao, pored ostalih predmeta, arapski i turski jezik. Te
jezike, posebno arapski, nije predavao đacima po starim udžbenicima, kako se to
moglo očekivati, po kojima je nastava u to vrijeme sa malim izuzecima obavljana u
gotovo svim našim školama (medresama), nego je te jezike predavao po gramatika ma
i skriptama koje je sam pripremio i sastavljao za svoje đake.
Pored gramatika arapskog i turskog jezika, koje je predavao u Medresi,
Sadiković je izradio i gramatiku perzijskog jezika, iako se sa sigurnošću ne zna u koju
svrhu i za koga. Pretpostavlja se da je gramatiku perzijskogjezika sastavio svome sinu
M ustati, koji je tada pohađao Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu.
Redovni program Medrese u Janji završilo je pred Sadikovićem više generacija.
Oni marljiviji i željni nauke pohađali su pred njim produženu nastavu iz pojedinih
predmeta i tako stekli vrlo solidno obrazovanje iz islamsko-orijentalnih disciplina.
Među njima su bili: Emin Zuberović, Emin Topalović, Ahmet i Alija Aliefendić

13- Anali 193

(braća), Salih i Mustafa Hadžić (otac i sin), Hasan Gradaščević, Osman Ramić, Hasan
Delić, Mehmed Musemić, Ibrahim Malić Uedino još živ) i dr.
Priličan broj đaka-polaznika Medrese u Janji, koji su imali sreću .da slušaju
predavanja muderisa Sadikovića, s lakoćom su polagali prijemne i dopunske ispite i
uspješno nastavljali školovanje u bivšem Darul-mualliminu, Kuršumliji medresi i
Šerijatskoj sudačkoj školi u Sarajevu.
Za Sal'likovića se može reći da slovi kao jedan od preteča i pionira moderne i
savremene nastave arapskog, turskog i perzijskog jezika kod nas. Za lbrahimbega
Repovca ( 1860-1900.) se zna da je kao profesor arapskog jezika na sarajevskoj Velikoj
gimnaziji počeo sastavljati arapsku gramatiku za svoje đake , i da je za tu gramatiku
uredio arapsku čitanku . 9 ) Svu veličinu i prednost takvog rada mogu u punoj mjeri i
najbolje shvatiti i ocijeniti oni koji su te jezike učili pred Sadikovićerr. i Repovcem. I ne
samo oni.
Sadiković kao pedagog i metodičar nije pisao udžbenike samo za jezike. On je
udžbenike pisao na našem jeziku i za druge predmete koje je predavao. Tako je
napisao udžbenik za pravilno čitanje (učenje) Kur'ana- Tedžvid. Osim toga, mnoge
postojeće udžbenike za mektebe i druge škole Sadiković je vrlo uspješno, s mnogo
smisla i pedagoške vještine, dopunjavao prikladnim primjerima na marginama, i to
vrlo često u stihovima u formi vješto sročenih zagonetki za djecu. Zato ovaj
Sadikovićev rad zaslužuje posebnu obradu.
Svoje solidno znanje iz raznih oblasti Sadiković je obilno dijelio svojim đacima i
sredini u kojoj je živio i radio, zbog čega je uživao veliki ugled i poštovanje.
Posebnu oblast Sadikovićevog književnog stvaranja čini prevodilački rad s
orijentalnih na naš jezik. Tako je on, između ostalog, prevodio poznato filozofsko-
epsko djelo "Mesneviju" od čuvenog učenjaka, pjesnika i mistika Dželaludina Rumije
(1207-1273), ali mu je taj njegov veliki trud uriištio požar zajedno s bibliotekom
početkom 1917. godine kada muje izgorjela kuća. Prema njegovom pričanju, na tom
poslu je intenzivno radio preko deset godina i da je za tim do svoje smrti žalio.
Ne mogu a da ne spomenem i izuzetno Sadikovićevo zanimanje za nauku o
brojevima i slovima iz koje je napisao i ostavio više radova i djela. Poznato je da je
nauka o brojevima na određen način gajena i izučavana i na Zapadu. Tako je Osvald
Špengler (1880-1936.) u svojoj knjizi "Propast Zapada", prevedenoj i na naš jezik,
posvetio jedno poglavlje brojevima. Impozantan Sadikovićev rad samo iz ove oblasti
zaslužuje poseban studij stručnih ljudi, jer je, izgleda, na tom polju bio njegov najveći
domet. ·
Nije mi namjera ovdje iznositi i navoditi o čemu je sve pisao Sadi ković, najmanje
o njegovom književnom djelu iz oblasti alhamijado književnosti, jer je o tome posebno
pisao Huković, i to vrlo ~tručno i objektivno. Ne mislim ovdje pisati ni o književnom
Sadikovićevom radu na turskom i perzijskom jeziku, jer bi i za to trebala posebna
studija nekog stručnog čovjeka iz te oblasti. Neću ovdje govoriti posebno ni o
Sadikovićevom radu na izradi savremenih priručnika i udžbenika na našem jeziku,
posebno gramatici arapskog jezika, jer i to iziskuje i zaslužuje poseban rad. Ja ću
ovom prilikom obraditi samo nekoliko manjih Sadikovićevih radova iz njegove
sačuvane a neobrađene i neobjavljene književne baštine koje je čuveni "Hodža
Mulalija" napisao na arapskom jeziku i to kao moj skroman prilog daljem naučnom
izučavanju tog do skora za nauku i naučnu javnost anonimnog velikana naše opće
kulture i književnosti.

9
) Hamdija M ul ić: Vjesnici naprednijeg tumačenja u nas, Književni zbornik Narodne uzdanice, godina
Xl.

194
 Ipak ne mogu a da na početku ne donesem i time ne ukažem bar na jednu
Sadikovićevu alhamijado pjesmu koju Huk ović nije obradio i uvrstio u svoje radove o
Sadikoviću. Evo te pjesme u latiničkoj obradi koju mi je u ovu svrhu ustupio
Sadikovićev sin Alija:

DA DUŠMANIMA BOG PLATI

I
Gle! dušmanima 10) čim fursat 11} dođe,
svi pokazaše svoje moći.
Osim Jedan - Svemogući,
Nema meni tko pomoći.
II
Koji visokom Suncu sjati diide,
da uvijek sja, da ne prestaje.
Koji svojim dušmanima,
mrzeći ih, dobro daje.

III
Koji spavaču oduzme sva čula,
pa mu ih do. malo opet vrati.
Koji svoje ašike 12 )prave,
iz ljubavi muči i pati.
IV
Koji potura velikog slona,
kroz· to malo crijevo mrava.
Koji pretvara u razne stvari,
slatko mlijeko iz sise brava.
v
Koji roba na taht" 13 ) meće,
a sa trona 14 )cara svlači.
Koji kiši pasti ne da,
kad se svuda naoblači.
VI
Koji iz jajeta kokoš vadi,
a u kokoši stvara jaja.
Koji daje da zimi zamre,
a ljeti protivi drvlje i trava.
VII
Koji stvara i rastvara,
koji vedri i oblači.

10
) dil!man-a, m. (per.) - neprijatelj, protivnik od per. dušmen
11 ) fllrSat-a; m. (ar.) - zgoda, prilika, pogodan momenat, šansa, od ar. fursa
12 ) ašik-a, m. (ar.)- zaljubljenik, od ar. ašiq.
13 ) lht-a, m. (per.) - prijestolje, od per. taht.
14
) tron-a, m. (grč . ) - prijestolje, od grč . thronos

13. 195
 Koji na crnu zemlju ljeti,
zeleni duvak 15 )navlači.
VIII
Pokrije je zimi srebrom,
a u jesen je pozlati.
Neka svojom velikom moći,
tim jadnim duš memima plati.

U mnogim svojim pjesmama i stihovima na našem i drugim jezicima Sadiković

polemizira sa svojim protivnicima i vremenom u kome je živi d. Njegov je jezik tečan i
čist, izvorno narodni, s vrlo malo stranih riječi, posebno turcizama kada je riječ o
pjesmama i stihovima na našem jeziku. Njegove misli su dorečene, a osnovna poruka
njegova je: pouka, odbrana istine i ljudskih prava od onih koji je ugrožavaju, zaštita
slabih i nemoćnih, obespravljenih i sl. U ovoj pjesmi se Sadiković obraća Bogu, veliča
ga i moli da kazni njegove .protivnike. Božja svojstva i načine na koje se ona
manifestuju Sadiković misaono i slikovito iznosi na duhovit način.
Sadiković je pohađao isključivo Janjansku medresu i to u vremenu od 1882. do
1899. godine, dakle punih 17 godina. U tom vremenu i kasnije, kao muderis, Sadiković
je odlično savladao, pored ostalih, arapski jezik čitajući i studirajući razna djela iz
bogate arapske književnosti. Za života je uspio, velikim odricanjem, dva puta skupiti i
stvoriti bogatu ličnu biblioteku na orijentalnim jezicima. Prvi puta do 1917. godine
kada mu je biblioteka izgorjela i drugi puta poslije toga pa do kraja života 1936.
godine. Ne bi se moglo sa sigurnošću reći kojim je od tri jezika najbolje vladao:
arapskim, turskim ili perzijskim.
Poseban vid kulturno-umjetničkog stvaranja Sadikovićeva čini njegov
prepisivački rad. Koliko se dosada zna i njegovi prvi književni sastavi na arapskom i
turskom jeziku vezani su na izvjestan način za prepisivački rad. Još kao dječak 'Od
nepunih 13 godina i učenik treće godine Medrese u Janji prepisao je 1301. godine po
hidžri (1883. godine) poznatu zbirku hadisa (Muhamedovih izreka) od Ebu Zekerijja
Jahja el Nevevije (umro 676. g. po h. ili 1277. god.) pod nazivom "Erbeun el Nevevi".
Rukopis je formata 17 x 10 cm, vlastoručno uvezan u tvrdi povez, ima 83 stranice (bez
dodatnog Sadikovićevog teksta ima 77 stranica), pisan je na lijepom papiru. Prvih 20
stranica ima uokviren tekst duplim linijama, poglavlja i njihovi naslovi pisani su
crvenim murećefom (tintom). Pojedini izrazi u tekstu objašnjeni su na marginama ili
izmedu redova na našem i turskom jeziku arapskim pismom. Na koricama rukopisa
vidljivi su tragovi požara od 1917. godine.
Interesantan je Sadikovićev dodatak i zaključak na kraju rukopisa od 77. do 80.
strane. Napisao je to kombinovano, na arapskom i turskom jeziku, i tu iznosi podatke
o sebi, svom uzrastu, o nekim porodičnim događajima koji su se u tom vremenu
dogodili, o svom pohađanju Medrese, te podatak da je do momenta prijepisa prošlo 5
godina od dolaska "Franje" (misli na austrougarsku okupaciju Bosne i Hercegovine
1878. godine).

15
) duvak-a, m. (tur. ) - veo nevjeste, koprena, od tur. duvak.

196
) • .;!' :: : -: .· ~·. ;;.....:. ·• . . ~· ·~ . . .:. . . . . - • J. ... . . . .. ' ; . .. . · ~ -~ · ·· : · ;" : · ··: :~~ . ..... . ". . .. . . l

197
 Na zadnje tri stranice (81-83) donio je na arapskom jeziku Aristotelove savjete
svome učeniku Aleksandru Velikom i savjete Lokmana Mudrog svome sinu. Ovaj
dodatak Sadiković je napisao krupnijim ukrasnim arapskim pismom, i to naizmjenice
u tri boje: crvenoj, zelenoj i ljubičastoj.
Inače, prepisivački rad Sadik ovićev je vrlo obiman. Na to je ukazao i dr Huk ović
u svom magistarskom radu o Sadikoviću. Tako Huković na strani 27. kaže: "Koliko je
volio narodno blago vidi se po tome što je ~928/29. godine prepisao svojeručno
arebicom djelo Mehmedbega Kapetanovića- Ljubušaka"Narodno bl~go': Na str. 102.
Huković navodi: "Inače u njegovim bilježnicama nalaze se izvodi pa i kompletni
divani poznatih arapskih, perzijskih i turskih pjesnika: Avicene (Ibni Sina), lbni
Ru~da, Dželaludina Rumije, Nerkesija, Arifa Hikmeta, Hafiza i dr. što ponovno
svjedoči o velikom interesu Sadikovića za orijentalnu kulturu."
Kada je riječ o Sadikovićevom prepisivačkom radu treba istaći i njegovo veliko
zanimanje za rukopise uopće, njihovu dalju obradu i olakšavanje njihovog korištenja.
U Sadikovićevoj biblioteci nalazi se priličan broj starih rukopisa na orijentalnim
jezicima. Dobar dio tih rukopisa Sadiković je sam uvezao i ukoričio u tvrde poveze
(Saoiković je inače svoje neukoričene i neuvezane knjige lično uvezivao). Za pojedine
rukopise, koji nisu imali napisane sadržaje ili označene stranice, Sadiković je prije
uvezivanja, izradio i napisao sadržaje svojim divnim i prepoznatljivim rukopisom i
označio stranice. Pojedina mjesta u tekstovima rukopisa Sadiković je na marginama
dopunjavao i objašnjavao riječima · iz drugih jezika, ali redovno arapskim pismom.
Nešto kasnije, 1305. godine po h. (1887. godine), kada muje bilo oko 16 godina,
Sadiković je prepisao dvije knjižice svoga muderisa Osman efendije Gruhonjića na
turskom jeziku. Na kraju jedne od tih knjiga Sadiković je lijepim arapskim pismom
obilježio na arapskom jeziku u devet dvostihova završetak prijepisa knjige. Tada je
Sadiković mogao biti četvrtu ili petu godinu u Medresi,što govori daje on još kao vrlo
mlad imao jako lijep rukopis, da je mogao sastavljati i stihove na arapskom jeziku i da
je tada, kao i četiri godine ranije, iako u mnogo skromnijoj formi, pokazivao sklonost
pisanju i sastavljanju stihova.
Sadikovićev razvojni put po mnogo čemu se razlikuje od drugih. Njegovi
književni počeci kao dječaka ne svršavaju se njima, oni bilježe stalan uspon i startaju s
njegovim kasnijim stvaranjem i čine jedinstvenu cjelinu.
Evo kako glase na arapskom jeziku stihovi koje je Sadiković sastavio na kraju
prijepisa knjige svoga muderisa Gruhonjića:

":-lAJJI ~~ ._u, ~

J~,~~"'~'~
":-)UJJ r-l-e'i ,,.u. J ~\:i..iJn.U. "'..;'-'u.- ~J

J~' .,,n..,..:,.ua ~~, J'.i- "JP,.. J-S ,JJ' .u...

"'' ...
• ., ··-
.."..-:".J ~ .,, ..... v-:- ~
l - _, . -. ~~ "'..il:-\ u.- .. ..,..; J
l

~'JMI'~ "'~....'1' u-..;.~.:~ J ~~'..,.;.\i "·~J,]. J

198
 .
l •
. 1/
,J \.:..JJI~ l.,.;
•

fi!:P"'j~' ~.;}

199
 ~· ~ ...~ &}t..J ~J '""'-~' ~·-~~~·J
;......~' (Y. J '· f iN..: u- .;.-~ 'l ~
~~'~'ttr-~' J ,)••,- l.i.A

Gornji stihovi u prijevodu na naš jezik·znače:

"Završi se prijepis ove knjige,
uz pomoć Sveopćeg Gospodara, Milostivog Allaha,
Rukom najslabijeg stvorenja,
Alije, bijednog i najbjednijeg medu svim stvorenjima.
Ovu knjigu sastavio je moj profesor,
i ona je velika pomoć za đake.
Neka mu Allah ispur,; svaku njegovu !elju i molbu,
i neka ga ojača protiv njegovih protivnika i drugih.
Lijepa li je ova knjiga što je napisa moj profesor,
Bole, učini njegove protivnike prahom pod njegovim nogama.
Produfi njegov !ivot, o Ti koji ispunjavaš naše potrebe i !elje,
i sačuvaj njegovo tijelo od svih bolesti, o Ti koji se
odazivaš našim molbama.
Moj Allahu, zaklinjem Te čašću Tvoga poslanika, Muhart~eda,
podari mu mjesto na Sudnjem danu u hladu tvoga prijestolja.
Učini mu Muhameda susjedom u raju,
i primi moju skrušenu molbu, zaklinjem Te čašću i
ugledom Tvoga miljenika, Ahmeda.
Allahu moj, nemoj mi uskratiti njihov zagovor na Sudnjem danu,
eto, ovo je moja molba, a Ti si (Allahu) onaj koji se
brzo odaziva svojim moliocima."

Veliko poštovanje prema svome muderisu Sadiković je iskazao i u navedenim

stihovima, i to biranim riječima jednog šesnaestogodišnjaka, na arapskom jeziku, dok
sebe u isto vrijeme naziva najbjednijim stvorenjem. To je shvatanje jednog vremena
kome je i Sadiković cijelim svojim bićem, sve do svoje smrti, pripadao, vremenu u
kome se radilo, pisalo, prepisivalo, gradilo, podizalo i pomagalo a da se nije tražilo i
očekivalo nekakvo javno priznanje ili materijalna nagrada, u kome se vjerovalo da je
svako ljudsko priznanje i isticanje svoga imena umanjenje ako ne i degradacija
učinjenog djela. Za sav trud, rad i utrošena sredstva bio je jedini cilj~ pomoći ljudima, a
nagrada se očekivala jedino od Allaha. Vjerovalo se da Allah obilnije nagrađuje
anonimne dobročinitelje. Onim prvim, velikodušnim i skromnim poslenicima
pripadao je i popularno zvani i poštivani Hodža Mulalija Sadiković.
I kasnije, u zrelom dobu, Sadiković i dalje postojano stoji iza učenja svoga
muderisa i brani njegove stavove u tumačenju islamskog učenja. Tako je on nekom
čuvenom putujućem propovjedniku (sejjar-vaizu), Salih efendiji Sarajliji, koji je
kritikovao njegovog muderisa, posvetio jednu pjesmu ria arapskom jeziku. To je
panegirik u čast muderisa i njegovog učenja. Iz pjesme se razumije da je Sadiković
pokušao putem usmene rasprave usaglasiti stavove svoga muderisa sa stavovima vaiza

200
Salih efendije, i kada je ovaj uporno ostao pri svojim stavovima i ljutito prekinuo
svaku diskusiju, Sadiković mu je biranim riječima, u stihu ukazao na njegove
postupke i nedostatke, oštrim riječima i dokumentovano ga upozorio da njegovog
muderisa ostavi na miru i pouči ga kako se treba vladati i postupati kao propovjednik
(vaiz). Evo tih stihova:

. • · ~ ..-t:~~r.+_'- .':"'*"l~'?'''if'*'i. .6if04., i .· . i o .. . •• -k..i+ i j• • lfJS! .i •*( "

. -.~ :·; ,:, ~-·':.?::;· ' .-:· · .~ ,=~.: ~ ~·.;:~~~

.. ;
.,
·'

'
i
l

.'

- j-
i
r
)

•. : -:·:. ~ ... . .... :" '· · ..

201
 J.a"~
~~ti' I.J~ u'" ~~J~"l' ~~\.O.it \a.it
~ ....;,_;~" ,.-., ~~~ uU 'JW ~u ~~,. "~' vl-5 'j'
t~~'J ,~Wli 'lt J \.i.;l ~w1.kai u-J~ uu
t~~,." ~j \:O-'"'~'" ~ '-"'~v' ~..U~
~' J~' "~ _,.i4!' ~..i...5 '~ r".~ • ~' J.J.Y'I'
r~' ~.-J '~ ..k ):J' '~' U..'-i J ..bb,.!' ~ '~ uli
'-·l.J'tJ:,....;
...,-; . \...... ;. -
4-U.. . ;~,~~,j,
~~~~~ ~~~~·i' Sz'JJ

GORNJI STIHOVI U SLOBODNOM PRIJEVODU GLASE:

"Propovjedniče/
Ti prekidaš svaku diskusiju i to u srdfbi,
i, ako si učenjak, smiri se, jer nisi i najučeniji.
Ako je već Bofja naredba za upućivanje blaga, čemu onda
grubost? jer, ako namjeravaš nekome pljusku udariti, i sam
ćeš je dobiti.
Pa ako si propovjednik onda propovijedaj ljudima,
na njefan i blag način, inače vatra se brzo i lako
rasplamsa.
Zaklinjem te Allahom, gledaj samog sebe (i svoga posla),
a ostavi moga profesora (na miru) i velikodušno i
s poštovanjem prođi pored njega. .
Pretjerivanje u propovijedi je jako pokuđeno,
a također i nedotjeranost, čije su posljedice
rušenje i razaranje.
I zaista, mnogi propovjednici u naše vrijeme
idu pogrešnim putem, a onda se kasnije kaju.
Zato, kada se nađeš, o propovjedniče, u nekom m)estu,
kao, stranac, propovijedaj onda po normama njihovop
ponašanja.
A ne trudi se uzalud da mijenjaš njihove običaje,
jer svatko najlakše prihvata ono što je blisko
njegovom shvatanju."
Nespo mo je da je Sadiković navedene stihove napisao još za života svoga muderisa, a
to je vrijeme prije 1900. godine, što znači da je tada imao manje od 30 godina. U
svakom slučaju, u ovim stihovima se osjeća da je Sadiković tada već zreo i da
samostalno rezonira i argumentovano brani i zastupa stavove svoga muderisa, da
javno polemiše i sa profesionalnim i putujućim propovjednicima, da uočava slabosti
kod propovjednika i da im javno ukazuje kakvi trebaju biti, iznoseći to sve u stihu
biranim riječima na arapskom jeziku, bez ponavljanja i suvišnih riječi,
argumentovano, aludirajući na određene kur'anske ajete (citate) i Muhamedove
izreke (hadise).

202
 Svi se stihovi u gornjoj pjesmi završavaju na glas "m". Samo dva zadnja dvostiha,
znatno manje metarske dužine, ako se tako uzmu, završavaju se na kraju na slog "ha".
Na metar i dužinu stihova Sadiković nije uvijek strogo gledao. Gotovo svi stihovi u
navedenoj pjesmi imaju druge dužine. Slažu se samo prvi i šesti, treći i četvrti. Zato
njegovi stihovi djeluju više kao rimovana proza zvana sedŽ (na arapskom jeziku znači
"gukanje"), koja se u arapskoj književnosti često susreće i tretira kao poseban vid
književnog izraza. Po vrsti je najbliža epigramima. Ovom vrstom književnog
izražavanja Sadik ović je, u svom književnom opusu, obilno koristio i u tome dostigao
veliki domet i s formalne i sadržajne strane. Pravo je uživanje čitati te njegove stihove.
Za ilustraciju Sadikovićevog širokog obrazovanja može odlično poslužiti jedna
njegova sažeta skica (ili tesv1d - kako je običavao reći Sadiković) na četiri stranice
formata 20 x 17 cm, pisana njegovim kao biser sitnim, lijepim i vrlo čitkim arapskim
pismom, o Božjoj egzistenciji i jedinstvu (l. imanski šart). To je jedan među brojnim
njegovim sačuvanim radovima i skicama koji mi je došao do ruke, a koji je obrađen i
potkrijepljen isključivo naučnim dokazima iz astronomije, matematike, biologije,
fizike i drugih znanosti. Upada u oči da se Sadiković u tom svom radu nije uopće
poslužio citatima iz Kur'ana: ili hadisom (Muhamedovim izrekama). Na kraju svoga
navedenog rada (skice) Sadiković je na arapskom jeziku rekao:

u~'~'c- u' J eJ": JN J~~ ~..iJ• ..,J"l...._'J, u~"l',- •.U. J

~ • -''.ii-''- ~ J ~ '- l .u. . _,.h;- u- ·~ "l..;"l ul~"ll
. .
~ ""'~J"' -c.h,J J...,.,. J J
y~ J.-..11 c.i .,k ~...u·.' .a
.J.._~~T
U prijevodu na naš jezik to znači: ·
"Eto, to je pravo vjerovanje zasnovano na naučnim dokazima koje se nužno
nameće svakom pametnom i punoljetnom čovjeku, iako je obično vjerovanje
ispravno, jer je.ono opterećeno opasnošću i u sebi nosi izvjestan rizik. Ovo je skupio i
napisao Sadiković Alija, Allah ga uputio na put istine i ria tom putu ga učvrstio, a
njemu i njegovim roditeljima i svim pravim vjernicima neka oprosti grijehe. Uslišaj,
Bože, tako ti kur'anskog poglavlja Taha".
Sadiković nije, začudo, naveo godinu kada je napisao ovaj svoj rad i ne zna se da li
ga je ikada razradio i dao mu konačnu stilsku formu. Ovaj Sadikovićev rad je
metodološki postavljen, obrađen i potkrijepljen dokazima da bi on i danas mogao
poslužiti kao osnov za seriju predavanja iz oblasti akaida (islamske dogmatike) na
nekoj visokoj teološkoj katedri ili za jednu savremeno obrađenu naučnu radnju iz te
oblasti.
Još je dr Huković istakao da je Sadiković odlično vladao vještinom izražavanja
brojnih vrijednosti pomoću stilizovanih slova zv. "ebdžed -besa b", naročito u
sastavljanju kronograma (tariba) o pojedinim događajima. Sadiković je uspješno
sastavljao kronograme i na arapskom jeziku. Za razl*u, možda, od nekih drugih
naših sastavljača kronograma, Sadiković ih je pisao i po kalendaru nove ere. Ja ću
ovdje navesti nekoliko interesantnih kronograma koje je Sadiković sastavio na
arapskom, odnosno pretežno na arapskom jeziku, a to su:
l) povodom smrti muderisa Osman efend ije Gruhonjića kron o gram gla-
si: J~I.J J.aA.ll ~~).k a znači: »Prhnuo je s odličnicima i savršenima«,
što po »ebdžedu« odgovara 1317. godini po hidžri, odnosno 1900. godini.

203
 \--~

·'

..,;;~;,,' ~l
'·
~./"'? r/!
\
\

t .
' ~-
;

~ ·-- ·

. .
_:.,;.._.... _ il~· ,

204
 Za istu priliku Sadik ović je sastavio još jedan kronogram, i to po gregorijanskom
kalendaru, koji glasi: :Ju a znači : "Srdi se" ("žalosti se! "), a po ebdžedu odgovara
1900. godini.
2) povodom smrti muderisa h. Mustafe Gruhonjića kronogram glasi: ~
a znači: "Sa srdžbom" ("sa žalošću " ) i odgovara 1912. godini n. e. (1330. godina po h.);
3) povodom svog definitivnog postavljenja i imenovanja za m ude risa, kronogram
glasi: r-ot
li.... •..,.....: a znači: "Velika stvar", a odgovara 1330. godini po h,
odnosno 1912. godini.
4) povodom popravka A tik džamije u Janji i podizanja nove munare kronogram
u dvije varijante koje glase:

~~ &S\.:o.: ~.J\; J značenje : "Datum ove gradnje"

H' t l godina po hidžri: 1341.

,_,........,.t.
. · .JU..~
-w--~~• r:!- • •
značenje: "Nađi datum njene obnove"

Oba ova kronograma daju 1341. godinu po h., a odgovara 1922. godini.
Priličan broj krćmograma povodom raznih događaja Sadiković je sastavio na
turskom i perzijskqm jeziku, na što je ukazao i Huković. Sadiković je sastavio
kronograme i povodom rođenja svoje djece. Za neke posebne prilike imao je običaj
sastavljati kronograme u više varijanata. Pozitivno se zna da se za sastavljanje
kronograma nije nikad posebno pripremao. To je radio rutinski, na licu mjesta u
raznim povodima i prilikama. Sve to ukazuje na bogatstvo njegovogjezičkog izraza u
toj vrsti književnog stvaranja.
Sadiković je bio vrlo vješt u sastavljanju raznih, često jako komplikovanih
zagonetki kako na našem, tako i na orijentalnim jezicima: arapskom, turskom i
perzijskom. Odabrao sam jednu na arapskom jeziku koja je vrlo zanimljiva i duhovita,
iako ne tvrdim daje i najbolja među velikim brojem dobrih. Na nekoliko mjesta tekst
zagonetke je oštećen pa sam morao neke riječi, odnosno njihove dijelove,
rekonstruisati po smislu, odnosno po karini, kako je Sadiković običavao reći. Evo te
zagonetke:

u,:'~.,; u' ~ ~ ~· J ~,at• J J~..,JI (lt .,;'C \,-j \,i,;

p
~~ J ur'~' ~· u' .:J,_.~ JA J\i J~·~ ~.J~.,; (lt
~ ( •t....J• J._"-', &.J~'~. ,,_."iM.:'--'' i-JJ'/~ ~.._,;
l-t'Ji (lt ~ J'..i ul- '-i.J ,...:- ~•, ~~u~,...."......., J~~· \.U:-.e
..,....s. '.&!lj '." .... ~ ·~ • ~ -- d:r ,_i ~ 'r.-:-- • . . . . . .,; ~JI
.~ - J,.'.J ..rw
l <c;r-:-
... -~h~ .
. - ,. l<.",.....
- J ~ J '.J ..rw
-~-h ._.....~._ ~
~ ,..,.--· v-:- -~
UJu..J1 .".~~_,;~ r-.J "~' • .".,......~,~~u": ,..._,.u
• ·~ .,.,. ~L..i~' u"'-"'~' J.-5 u' ~ • ~ ,,;,.h ~ ~L!J• ..J

205
 Zagonetka u prijevodu na naš jezik glasi:
"Prepirala se trojica ljudi o svom porijeklu i svaki od njih je tvrdio da je njegovo
porijeklo najčasnije . U to dođe jedan mudrac i zapita ih: "Hoćete li da vam ja
matematičkim putem objasnim tko je od vas trojice najčasniji po porijeklu?" -na što
oni pristanu.
Mudrac uzme i nacrta jedan raznostraničan trokut (na pijesku) i naredi da svaki
od njih napiše po jedan broj na uglovima trokuta kao obilježje i znak svoga porijekla.
Ovi to urade i brojeve upišu tako što je svaki od njih svoj broj upisao za jedan veći od
svoga prethodnika.
Mudrac zatim uzme i sabere brojeve susjednih uglova i zbirove upiše na
stranicama trokuta, a njima rekne da i oni svoje sim bolne brojeve sa uglova saberu sa
brojevima na suprotnim stranama od uglova, nakon čega se sva trojica uvjere da svi
ljudi imaju isto porijeklo i tako se po mire."
Evo tog trokuta:

Sličnih i vrlo zanimljivih zagonetki na arapskom jeziku Sadiković je sastavio

veliki broj i nalaze se u raznim njegovim bilježnicama.
Ovo nekoliko mojih zapažanja i kratkih izvoda iz neobjavljenog Sadikovićevog
književnog rada na arapskom jeziku završit ću njegovim vrlo lijepim stihovima koje je
sastavio i na jednoj svojoj fotografiji napisao:

u_,;...~.. ~'.;Jk:.......; ~.J~ J~'~'

~.A.·~~· j.? u'~.J.JJ
e.~,~ l..:• '.JiU~.;~ u~ v' ~J.~' ,..;,
c,~,~~..A; ,-)n..IM ~,~".~";u'~ ,..;, J

Navedeni stihovi u prijevodu glase:

,.Kada umrem i moje kosti bude pokrivala zemlja,
volio bih da se moje ime i dalje spominje.
Pa kada htjedneš da upoznaš moj !ivot, onda čitaj moje stihove,
a kada zate/iš da vidiš moj lik, ova slika je moja uspomena."

206
 SUMMARY

Alija Sadikovich (1872-1936) muderis from Janja near Bijeljina is known as

a1hamiado literature writer in Bosnia and as copyst of a great number of works writen
in the Near Eastern languages. The author informs us that Alija Sadikovich prepared
several reference books for subjects he taught in medresa in Janja, and with his writing
in Arasbic language. Quotations in prose asnd in verse confirm the claim that
Sadikovich was as wide educated masn, knew Near Eastern languages exceptionally
Arabic language.

207
 Dr Abdurahman N ame tak

MUHAMED RUŠDI
(uz 155. godišnjicu rođenja i 75. godišnjicu smrti)
U tri i po stoljeća dugom trajanju bosanske alhamiado književnosti, od prve
poznate pjesme Hrvat turkisi od Mehmeda Erdeljca (1588/89.) do kraja drugog
svjetskog rata, kad je arebica ne samo kao komunikativno sredstvo pismenog
izražavanja, nego i kao uporabno pismo muslimanske vjerske literature prestalo da
egzistira u na§im krajevima, izuzev u Kur'anu, trajala je kod bosanskohercegovačkih
Muslimana književnost na srpskohrvatskom ili hrvatskosrpskom jeziku, pisana
arapskim pismom arebicom, tzv. a/hamiado knjitevnost.
Ako u ovoj književnosti izdvojimo autore vjerskih rasprava ili udžbenika za
potrebe muslimanskih učenika u upoznavanju vjerskih propisa, onda je medu
posljednjim njenim velikim autorima svakako Muharem Dizdarević, sin Mustafe, iz
Trebinja, . poznatiji po svom pjesničkom imenu Muhamed Rušdi, nego po svom
rođenom imenu ili porodičnom prezimenu.
Muhamed Rušdi (1825-1905.) najplodniji je pjesnik bosanske alhamiado
književnosti. Za svoje vrijeme bio je daleko iznad prosječnosti obrazovan. Početnu
vjersku školu- mekteb, pa medresu u kojoj je dobro naučio orijentalne jezike, završio
je u Trebinju. Prvi je od muslimanskih pisaca koji je stekao i neko šire svjetovno
obrazovanje: završio je Srpskopravoslavnu osnovnu školu u Trebinju. Iako vjerski
obrazovan, nikada nije bio profesionalno vezan za službu, mada je na svom imanju u
Gradini povremeno održavao besplatno mektepsku nastavu. Bio je civilni službenik
posljednjih decenija turske uprave u ovim krajevima. U austrijsku službu nije stupio,
mada je bio pismen i poznavao i latinicu i ćirilicu.
Rušdija je ne samo najplodniji, nego i najraznovrsniji bosanski alhamiado
pjesnik, i to isključivo pjesnik, jer ni jedan prozni sastav, originalni, nije ostao iza
njega.
U mogućnosti smo da imamo uvid u dvije njegove zbirke pjesama, autografe, 1) i
da vidimo koliko je ovaj pjesnik ne malog talenta bio podjednako zainteresiran za sve

1
) Original jedne zbirke je u Akademiji nauka i umjetnosti u -Sarajevu (nije inventarisan). Drugi

original je vlasni§tvo Alije Nametka u Sarajevu.

14 - Anell 209
što okružuje i zaokuplja njegov fizički i duhovni život. Dijapazon tema koje je
obrađivao kreće se od unutrašnjih odnosa u porodici, savjeta o potrebi vjerovanja i
načinu vjerskog poslovanja, narodnog predanja i vradžbina, historije (Aleksandar
Veliki), miradža (ulazak vjerovjesnika Muhameda u nebo), mevluda (rođenje
Muhamedovo), smrti Muhameda i njegove kćeri Fatime- do toplih reminiscencija o
čarima proljetnog jutra. On je prvi i jedini pjesnik koji je u alhamiado poeziju uveo
novu vrstu pjesama tzv. hićaje, te epsko-lirske poeme o životu Božjih vjerovjesnika, on
im je začetnik, ali i posljednji tvorac njihov. Istini za volju, treba spomenuti da su i
Alija Sadik ović, iz J anje, i hafiz Seid Zenunović, iz Koraja, također ispjevati dva vefata
(pjesme o smrti Muhamed pejgambera i njegove kćeri Fatime), ali su njihove tvorevine
sricanje o temama kojima je Rušdija ljudskoj toplini dodao i dobar umjetnički izraz.
Rušdijin književni opus je veoma obiman, obuhvata preko dvije hiljade distiha. I
pored sve raznovrsnosti njegove pjesme se mogu podijeliti u četiri osnovne grupe:
a) hićaje i vefati
b) mevludi
e) vjersko-poučne i svjetovno-moralističke pjesme,
d) o historijskim ličnostima .
Hićaja, hikaja ili hikjaja tj. priča je bila omiljena vrsta pjesničke forme i vrste u
turskoj književnosti. Sudbina nekih Božjih vjerovjesnika, peripetije i ponekad okrutne
sudbine koje su ih u životu zadešavale, nisu mogle da ih pokolebaju u odanosti Bogu i
njihovoj misiji u duhovnom preobražaju njihovih naroda. Sve je to isticano kao uzor u
koji se ljudi moraju ugledati da bi postigli sreću na obadva svijeta.
S tom tendencijom su ispjevane i Rušdijine poeme: Hićaja o Jusuf pejgamberu,
Hićaja o Ejjub pejgamberu i Hićaja o Ismail pejgamberu.
U prvoj je opjevana sudbina Jusufa (Josipa), koga su zavidna braća bacila u jamu
i, kad je kasnije oslobođen, prodala ga jednom trgovačkom karavanu koji_ga je, opet
kao roba prodao u Egiptu jednom visokom državnom službeniku. Zena ovog
službenika, fascinirana ljepotom Jusufovom, uzalud pokušava da ga zavede, a kad joj
to ne pođe za rukom, uspijeva da ga baci u tamnicu. Slučaj je htio da je on jedini znao
protumačiti vladarov san o "sedam debelih i sedam mršavih krava" (sedam bogatih i
sedam gladnih godina) i kad se san ostvario, dati su mu visok položaj i čast u državi, pa
je tako mogao da spase od bijede i gladi svog oca i braću i dovede ih u Egipat. Na toj
starozavjetnoj i kur'anskoj priči sagradio je Rušdija svoj spjev vrlo uspješno. Opisi
života u rodnoj kući, ljubomora braće, očev očaj zbog nestanka sina, strasna čežnja
gospodareve žene i njena osveta zbog čednosti Jusufove, sve je to dato toliko
uvjerljivo, da pjesma ostavlja veoma snažan dojam. U slikanju detalja Rušdija se
iskazao kao pravi majstor. Npr:
,. Od duše ga više gleda, lipo dr!i Jusufa,
Sve se muči da prevari radi sebe Jusufa.
Duvare je napunila i surete ~) udrila,
Kako oni sohbet 3) čine, ali Jusuf ne gleda
Đe se ljube, de se grle i još nešto ko gleda
Da mu srce mejl4) učini, kad na duvar pogleda."
(Stih 145-150)
2
) suret - slika;
3
) sohbet - razgovor.
4
} meji - naklonost,simpatija.

210
 U Hićaji o Ismail pejgamberu tj. priči o Ibrahim pejgamberu, koji se zavjetovao da
će žrtvovati svog vlastitog sina, neki momenti su upravo potresni. Čvrsta odluka očeva
da ispuni zavjet dat Bogu i prinese kao žrtvu svog jedinog sina i bol očeva zbog tog
gubitka kazani su tako znalački i iskreno, da čitalac mora saosjeća ti u patnjama i oca i
sina:

"Bože dragi, džigarice moje su,

Ismailom moje oči gledaju.
Ko će njega sada zaklat, al' valja?!
Ko će sabur učiniti ko valja?
Njemu sada ko će krvcu proliti?
I njegovoj majki ko će kazati?
(Stih 103-108)

Hićaja o Ejjub pejgamberu je parafraza starozavjetne priče o strpljivom Jobu,

koga ni najveće životne nedaće , bolest i siromaštvo, nisu mogle pokolebati u čvrstini
vjere i njegove poslaničke misije. Izgleda da je ovoj pjesmi Rušdija posvetio najviše
pažnje, jer na dva mjesta u Zborniku ima po nekoliko stihova, pokušaja da nađe
pogodan stih i izraz. Razlog je, po svoj prilici, taj što je on pravio prepjev sa turskog
originala striktno ga se pridrža vajući, a ne kao u prve dvije hićaje, u kojima je samo
uzeo motiv i grube konture radnje, ali je obrada potpuno njegova. Uostalom, i sam
Rušdija je kao dodatak pjesmi zapisao:
"Nadopuna:
Sa turskoga jezika sam preveo,
Na bosanski jezik ja sam doveo.
Ako budem đegod što ja falio,
Svakog brata molim ja za popravu."
Međutim, kako turski original nema stihova koji govore o životu Ejjub
pejgambera nakon ozdravljenja, kao i o životu njegove žene Rahime, Rušdija je
naknadno, i na drugom mjestu u svom Zborniku, dopjevao još šest distiha.
Dok je druga pjesma u jedanaestercu sa cenzurom poslije četvrtog sloga, ova kao i
ona o Jusuf pejgamberu, ispjevane su u petnaestercu sa cenzurom poslije osmoga
sloga.
Dužina sve tri ove pjesme (prva 206 distiha, druga 109, a treća 94 + 6 distiha)
nikako ne znači da se Rušdija raspljinjavao u opisivanju sitnica beznačajnih za samu
radnju. Naprotiv, on je vrlo bogate životopise svojih ličnosti dao vrlo sažeto, prelazeći
u radnji skokovito i pravilnim redoslijedom sa jednog burnog događaja na drugi. U
stvari, ta konciznost u izrazu je posebni kvalitet njegove poezije.
Hićaja o Ibrahim pejgamberu neosnovano se pripisuje Rušdiji5), jer, osim jedne
kraće pjesme Očev savjet sinu, nema ni jedne druge u stihu sedmercu ili osmercu, a
pogotovo ne u strofama od po četiri stiha. Sigurno je to tvorevina njegovog sina
Huseina Dizdarevića (1855-1933.), možda i na osnovu nekih skica Rušdijinih, koji se i
sam bavio alhamiado poezijom. Pjesma je ipak objavljivana kao tvorevina Muhameda
Rušdije.

') Mustafa Busuladžić: Muhamed Rušdi. - Glasnik IVZ, Beograd, God. lll/1935, br. 12; str. 543-548.

14" 211
 Dvije svoje hićaje Rušdija je sam naslovio sa "vefat" tj. smrt, odnosno pjesma o
smrti. To su: Smrt Muhamed pejgambera (izvorni naslov je Vefatin nebijji sallallahu
alejhi ve sellem") i Smrt Fatim~-i Zehre (Vefati Fatimetuz-Zehra, radiallahu anha).
Prva pjesma ima 338 stihova, mahom jedanaesteraca, ali se ipak ponegdje gubi
ritam time što je u istom distihu jedan stih jedanaesterac, a drugi deseterac ili
dvanaesterac. No, takvi su slučajevi rjeđi. Da bi pokazao koliki je bio gubitak za
čovječanstvo smrt Muhamed pejgambera, smrtnika i vjerovjesnika idealnih ljudskih
vrlina, on želi
"Svetea čistog smrtcu mu da kažemo".
Oslanjajući se na tradiciju, a ne na izvore, on je u sadržaj unio i fantastike, kao što
je razgovor Muhameda sa Džebrailom (arhanđel Gabrijel) i sa anđelom smrti
Azrailom, koju je on upravo realistički približio čitaocu. Spjev se .odlikuje vanredno
tečnim pripovijedanjem, bogatstvom slika i vrlo živim dijalogom između Muhameda i
njegove kćeri, njegovih unuka, njegovih drugova i anđela i ponegdje upravo
zadivljujućim metaforama.
Druga pjesma je opis smrti jedinog pejgamberovog djeteta koje ga je nadživjela,
njegove kćeri Fatime "Čiste", koja je u neutješnoj boli zbog smrti oca šest mjeseci
nakon njega umrla. I njena smrt je obavijena mistikom i fantastikom, jer nju prate
anđeli na sastanak s njenim ocem. Sve lijepo čime se odlikuje prva pjesma manifestuje
se potencirano i u ovoj.
Muzikalan stih omogućava da se njegove pjesme lako pamte, pa je i to bio razlog
da su ova dva "vefata" od svih R1.1šdijinih djela najviše prepisivana, i da i danas ima
ljudi koji ih znaju napamet izrecitirati.
Kao spona između Rušdiji najdražeg rada, pjevanja mev/uda, stoje još dvije
popularne pjesme: H ićaja o bagdadskoj hanum i i Hi ćaja o prelasku na islamjehudije. -
U prvoj se zapravo govori o nekoj ženi u Bagdadu samo toliko da je bila dobra i
pobožna, a kad je umrla, u nasljeđe jedinom sinu ostavila je svu svoju imovinu koja se
sastojala iz jedna "jaspre" (aspro= mali srebreni novčić) . To je kazano samo u šest
stihova. Glavni je sadržaj pjesme pitanje u što će sin utrošiti taj novac. Odlučuje se da
priredi "mevlud", svečanost kojom se slavi rođenje Muhamed pejgambera. To muje
donijelo ugled, a kad je umro, n:trtav (!)je okupljenom svijetu rekao da je našao spas u
zagrobnom životu. -U drugoj pjesmi istovjetni i istoimeni san muža i žene, Jevreja, i
njihovo viđenje u snu vjerovjesnika Muhameda, utječe na njih da prime islam.
Snovi u Rušdije često su predmet njegove obrade, motiv koji pokreće radnju, i on
im pridaje veliko značenje. Snovi Ibrahim pejgambera da zakolje sina pokreću ga da
izvrši zavjet dat Bogu, jer

.... .. .. .. p'ejgamberska ruja6) hiik7),

Pejgamberi što viđaju to je hak. "
(Hićaja o Ismailu, stih 61-62)

Sin bagdadske hanume također je u snu našao odluku u što će potrošiti "jaspru",
bračnom paru Jevreja u snu je Pejgamber rekao da će naći spas ako prime islam,
Fatima je usnila da je otac poziva k sebi itd., a takvih primjera ima još.

6
) ruja - san, snoviđenje .

7
) hak - pravo, istina.

212
 Zanimljivo je da su dvije njegove hićaje , kao interesantna književna vrsta,
objavljene u mostarskom "Osvitu" IV1899, i kao posebna knjiga Ivana Zovke 1902.
godine, bez oznake autora, a prevedene su i na češki jezik.S)
U posljednje dvije citirane pjesme Rušdija je samo natuknuo jedan problem koji
u
ga je književnom radu najviše zaokupljao da mu se posveti, a to je da i sam ispjeva
mev/ud, pjesmu u slavu rođenja Muhamed pejgambera.
Proslava rođenja Muhamed pejgambera, a to je 12. rebiul-evvel muslimanske
lunarne godine, obilježava se kod nas posebnom svečanošću - učenjem Mevluda
(mevlud se "uči" a ne čita) turskog pjesnika Bursa/i Sulejman Čelebije, is pjevanog 1409.
godine.9) - Tek 1878/79. godine pojavio se prvi mevlud "na bosanskom jeziku" od
Hafiz Saliha Gaševića, kajmekama u Kolašinu (SR Crna Gora). To je zapravo prepjev
Mevluda Sulejmana Čelebije, u kojem je Gašević zadržao metriku turskog mevluda i
stih jedanaesterac. Neposredno nakon pojave ovog Mevluda Rušdija je pristupio radu
na svom Mevludu. Međutim, što nije slučaj sa drugim njegovim pjesmama, ovdje je
on, nezadovoljan jednom verzijom, radio i drugu, pa su tako nastale verzije Mev/udi
šerif sa 224 stiha jedanaesterca, i docnije M ev/udi šerif bi lisani bosnevi (,.Časni Mevlud
na bosanskom jeziku") sa 256 stihova, također jedanaesteraca. Sastavni dio prvog
Mevluda Rušdijinaje Miradž (ulazak Pejgambera u nebo) sa 176 stihova, dok je drugi
Miradžun nebijji a/ejhissa/atu vesse/am samostalna cjelina od 162 stiha jedanaesterca.
Kao i u skoro svakoj njegovoj pjesmi, i ovdje ima dodatak (osam stihova) u kojem se
autor obraća Bogu s molbom da oprosti grijehe njemu i ostalim ,.muminima i
muminkama" i obraduje ih rajem.
Oba Rušdijina mevluda su slobodni prepjevi teksta Sulejmana Čelebije. I Rušdija
je, kao i Gašević, upotrijebio isti metar i dužinu stiha, jer je melodioznost ovoga stiha
sa arapskom metrikom.

failatun, failatun, failat

pogodovala recitativnom njegovom kazivanju i, što je osobito važno, lakšem
pamćenju. Rušdija se prilično striktno pridržavao turskog originala i njegovi prepjevi
odgovaraju redoslijedu originala. Međutim, ondje gdje je smatrao potrebnim da
istakne, odnosno pojača neku misao ili da upotpuni sadržaj, nadopisivao je vlastite
stihove. ·Tako npr. stihovi 13-63 su originalni Rušdijini, a odnose se na zapovijed
Božju "kalemu" (peru) da do Sudnjeg dana piše na "Lev hi mahfuzu" i.da pisanje počne
"bism'illom". Tu su samo u najkraćem spomenute legende o Nuh pejgamberu (Noa),
Ibrahimu (Abrahamu) i njegovom sinu Ismailu, Sulejmanu (Salamon), Jun usu (J ona)
i Isa pejgamberu (Isusu). Od Čelebije je preuzeo dalje samo 12 stihova, a ostali do 98.
su njegovi originalni. Među ovim stihovima ima njegovih slikovitih komparacija kao
što je ova o trenutku rođenja Poslanika:
"Kano sunce na dunja/uk kad grane,
Jali mjesec na ćemalu kad bude,
Vas se dunja, nebo nuromi.O)zasja
Kad izađe na dunja/uk Mustafa. "
(Stih 175-178)

') Otto F. Babler: Dvi! muhamedanske biblicke basni!. Svaty Kopeček, 1934.
9) Fehim Nametak: Bursali Sulejman Ćelebi, Sarajevo, 1973.
10) nilr - svjetlo, Božansko svjetlo;

213
Ili na pnmJer u Miradtu (sastavni dio prve verzije Mevluda) upravo lucidnom
formulacijom je objasnio nikad dovoljno objašnjenu dogmu o razgovoru Muhameda s
Bogom:
"Brez harfovall,l glasa, riči krupni Bog
M us taft je govorijo dragi Bog."
Stih 133-134)
Rušdijin Mevlud nije imao sudbinu Gaševićevog koji je doživio na desetine
izdanja, dok njegov nikada nije štampan! 2>
Najbrojniju skupinu sačinjavaju Rušdljine vjersko-poučne i svjetovno-mora/istič­
ke pjesme. U prvu grupu ovih spadaju Fazileti bismilla ("Blagodat bismille"), Bosnevi
edebi gusul ("Na bosanskom o vrijednosti i načinu kupanja"), Ba' del vudui su} fazileti
("Korist od vode poslije abdesta"), Bosnevi !isan ile ah/ak Resu/ul/ah ("Bosanskim
jezikom o etici Božjeg Poslanika") i druge. Ispjevane su s namjerom da laganim stilom
i prilično muzikalnim stihom dadu čitaocu praktične savjete o koristima pojedinih
vjerskih obaveza i o načinu njihovog izvršavanja. Tako npr. Bosnevi edebi gusu/ do u
sitnice upućuje kako se vrši "gusul", tj . obavezno kupanje muslimana i muslimanki
poslije spolnog snošaja, polucije, menstruacije ili krvarenja poslije poroda.
Druga grupa je brojnija i zanimljivija obzirom na teme. Autora zanimaju odnosi
u porodici, posebno između roditelja, s jedne strane, i sinova i snaha, s druge strane, a
njegovi su savjeti i racionalni i humani:
"Mučit svoje roditelje golem aza!Jl3)od Boga,
Al' se čuvaj kad se oteniš da ti mati ne plače:
iena mila, voma draga, mati mučno što reče...
Ko god cvili oca, majku, teško njemu vavika!
Ocu, majki valja lipo da gledaju mlađega!
Lipo valja svitovati ko je mlađi od njiha."
Položaj muža u takvoj zajed~ici je najteži i on se osjeća nemoćan:

"Ni kud tamo, ni kud amo, oba svita izgubi!"

(Nasihat Il)
Kao racionalan duh Rušdija pravilno uviđa prednost znanja ("iluma") nad
bogatstvom ("malom"):
"Od mala je il um bolji, sedam stvari rastavlja." Ali on se ne zadržava samo na toj
konstataciji, nego je potkrepljuje oštroumnim svojim aforizmima:
"Mal se gubi kad se harčz14) a ilum se dobiva.
Sahibiju15lifum čuva, a mal valja čuvati;
Kad se umre, mal ostane, drugome će panu ti."
(Malden ilumden fazileti)

11
) ha rf - slovo;
12 ) Pripremio sam za štampu opširnu monografiju o Muhamedu Rušdiji sa svim njegovim tekstovima,
koja će, nadamo se, u toku ove godine biti objavljena kao samostalan rad.
1l) azab - patnja, mučenje ;

14
) hiirčiti - trošiti;
") sahibija - vlasnik;

214
 Rušdija se osvrće i na jednu rđavu društvenu pojavu- kockanje, pa blagom riječju
upozorava na ovaj porok koji je i u njegovo vrijeme zahvatio omladinu (Pjesma
Bosnevi /u'b ve levhum zarari ("Na bosanskom objašnjenje o štetnosti kockanja").
Slabija muje svakako pjesma Peder og/uni nasihati ejledi(,.Očevi savjeti sinu"), u kojoj
on savjetuje sina Omera, mada mu ni jednom sinu nije bilo ime Omer, a u kojoj se
odražava utjecaj Sirrije i Ilhamije:
,.Nemoj vikat na derviša, Omere! "
Između ostalih pjesama posebno je interesantna Bosnevifakirluge sebeb išbaleri (Na
bosanskom o sličnim uzrocima siromaštva"). Zanimljiva je utoliko, što je u njoj
skoncentrisano mnoštvo narodnih izreka i vjerovanja o tome ,.šta valja, a šta ne valja
činiti" . Naravno , ima tu i dosta praznovjerica, ali i savjeta koji imaju razumnu osnovu
u higijenskim ili odgojnim propisima ili u naučnim dokazima:
.. Ti u kući paučine ne drži,
S/ankom nemoj svoje zube tarkati.
Imenima oca, majku ne zvati.
Ti pod noge nemoj mrve turati.
Kad se sunce jali misec uhiti, (pomrači),
Očima je zararl6lono gledati" itd.
Pjesma Bejaz hbroz fazi/eli(" Vrijednosti bijelog pijetla") obrada je pukog narodnog
vjerovanja, kome Rušdija, mislim neosnovano, daje podlogu u islamskoj tradiciji, jer
navodi da je hadisom tj. riječima Pejgamberovim kazano, da:
.. ..... ona kuća što no je,
I oko nje šesnes(t) kuća, to konšije njegove,
Šejtanskoga šerraff) njih će dragi Allah čuvati,
Od sihiral8)i od z/ije duša Allah čuvati."
Posljednje djelo Muhameda Rušdije je poema Nasihatul hukema li Iskenderi Zul-
Karnejn ("Savjeti mudraca Aleksandru Zul-Karnejnu (Velikom)".- Kur-an spominje
vladara Zul-Karnejna (,.Gospodar dva roga"), za koga komentator Džemaludin
Čaušević kaže da je bio paganski vladar.l9) Međutim, ovaj se tekst odnosi ipak na
Aleksandra Velikog, makedonskog vladara i osvajača, kom'e Rušdija pripisuje odlike
Božjeg vjerovjesnika.
Pjesnik iznosi svoje reminiscencije o tome kakav treba da bude vladar, po
riječima Platona i drugih mudraca, te koga treba da bira za svoje savjetnike i na što
mora .se misliti, jer:
"Nisi došo amo da si rahat ti,
Vego gledaj nek je narod rahat ti!"
Vladar ne smije biti tiranin, a ni njegovi savjetnici, jer postoje četiri stvari zbog kojih se
carstvo gubi:

16
) zarar - §teta;
17 ) §err - zlo;
11
) sihir - magije, čini , urok.
19
) Dž. Ćau§ević: Kur'an časni. Prijevod i komentar. Zagreb, 1969. str. 411-412.

215
 zulumćar, a veziri gafi/i, 20 )
.. Car
Ukleće te hijanetluk21 ) i fukarska bedua. "22 )
kao što imaju i četiri stvari koje su u stanju da održe državu:

,. Pravo radi, lijep n'ijjet imati,

Memlećetska2 3 ) posla lipo gledati,
Nevoljnike od zuluma čuvati."
U pjesmi ima i drugih praktičnih savjeta kako se vladar mora ponašati i kakvu politiku
mora voditi u izvjesnim slučajevima:
,.Dva dušmana kad imadeš vrh sebe,
Zavadi ji. nek se tebe prolaze!"
Karakteristično je daR uš dija jedino u ovoj pjesmi govori nepovoljno o ženama koje su
kroz historiju uopće i historiju religije bile uzrok propasti mnogim ljudima, pa i
Božjim vjerovjesnicima, što se inače ne podudara sa mišljenjem autora o ženama u
drugim njegovim tekstovima. Jer, dok su se svi dotadanji autori (osim imama Edhema
u "Savjetima ženama") obraćali isključivo muškarcima, Rušdija je čak i svoj Mevlud
započeo stihovima:

,.Božji lutj24/
U džennetu· nać hurija i gilman... "
H urije su rajske djevice, namijenjene kao nagrada muškarcima koji zasluže raj. Gilman
(množina od arapske riječi gillam) su opet mladići~ momci, namijenjeni svakako kao
nagrada ženama koje zasluže rajsko naselje.
Kao i u hićajama, i ovdje zbijenost, gomilanje priča i pripovijedanja, koja nikako
ne ide na štetu jasnoće i preglednosti, karakteriše ovaj tekst.
Iz cijelog Rušdijinog opusa treba izdvojiti njegovu kraću pjesmu Nasihat I
("Savjet") u kojoj autor u sedam vrlo melQdioznih distiha daje svu draž proljetnog
jutra u kome se sva živa bića, mrtva priroda i cijela vasiona budi. Zato ni čovjek ne
smije tada da spava, mora biti budan da bi osjetio i doživio veleljepno strujanje novog
života koji se sa novim danom rađa. I kompoziciono pjesma je zanimljiva: iza svakog
stiha, u kome se imenuje ono što je budno, u kretanju, slijedi stih kao refren, poziv
čovjeku da ne spava, da se budi i da bude sudionik ovog strujanja života:

.. Crna noćca niti danak ne gJava,

Ustaj, ustaj, ej moj dragi! Sto spavaš?
Niti kamen, baš ni drvo ne spava,
Ej moj dragi, ustaj. ustaj! Što spavaš?"
Refreni se pravilno naizmjenično smjenjuju kao u dva prethodna distiha.
20
) gafi! - nemaran, nehajan, indolentan;
21
) hijanetluk - izdaja, nevjerstvo;
22
) bedila, bedova - prokletstvo ovdje: prokletstvo sirotinje;
21
) memlećetski - državnički, ·državni;
24
) liitf - dobrota;
") "ihsan - dobročinstvo .

216
 Muhamed Rušdija je, bez sumnje, uz Hevaiju, najbolji pjesnik bosanske
alhamiado poezije. Što nije ostavio dubljeg traga u dalje njene tokove razlog je što je
on počeo pisati kasno, potkraj XIX stoljeća, ali je njegova poezija ipak bila posljednji
veliki bljesak naše alhamiado poezije na njenom zalasku.

SUMMARY
MUHAMED RUSHDI

The poet of Alhamiado literature Muharemaga Dizdarević, known a a poet by

name Muhamed Rušdi, is one of the most pro litic writers of this kind ofliterature. He
lived and wrote in the 19th century(died in 1905 in Trebinje, his birth place). His poems
were printed several times. The author of this work prof. Abdurahman Nametak
divides all his poems into four groups: the hikayas (short stories) and the vefats (poems ·
on death), the mevluds (poems written in praise of the birthday of the Messenger),
religious-didactic and secular-moralistic poems, and the poems about historical
figures. He analyses each of these groups and gives examples for each kind of poems.

217
 Alija Nametak

JOŠ O "MAKBULI-'ARIFU" ILI "POTUR-ŠAHIDIJI"

Medu tursko-bosanskim rječnicima najviše je prepisivan "Makbuli~arif' ili

"Potur-Šahidija" Muhameda Hevai-Oskiifiye, rođenog u Dobrnji kod (Donje) Tuzle,
u Zvorničkom sandžaku, hidžretske godine 1010. (160112). Rano je ostao siroče bez
roditelja, pa je dospio do Istanbula, gdje je bio u službi sultana Murata, sina
Ahmedova, i dobio mirovinu od milosti. Dok je bio u carskoj službi spjevao je tursko-
bosanski ili bosansko-turski rječnik i poklonio ga sultanu Muratu. Pored rječnika
spjevao je pet pjesama na "bosanskom" jeziku i dvije na turskom. Na dvjema
pjesmama je napisano kao naslov: "Ilahi bezbani Srb" i "Beray daveti iman bezbani
Srb". Tri pjesme nemftju naslova, a jedna počinje stihom:
Bosanski da vam besidim, bratani,
da slušaju prijatelji, dobrotelji i znani ...
Posljednji spomen Hevai-Oskufixe je zabilježen godine 1061. (1651).
Rječnik "Makbuli:arif' ("Potur-Sahidija") u turskom uvodu ima 50 bejtova, u
kojima se na deset mjesta spominje bosanski jezik. Drugom kojem jeziku nema traga.
·U rječniku, osim uvoda, u petom poglavlju u 21. stihu stoji:
Sat1, pazar ve ticaretle bile ena bosanca denildi trgova t, a u trinaestom poglavlju
25. stih glasi:
Dabi dinke di bosanca istupa (stupa).
Mnogo je više sačuvano "Makbull-arifa" bez predgovora nego s predgovorom jer
su, čini se, softe u medresama nabavljali ili prepisivali "Potur Šahidiju" od prvog
poglavlja do kraja trinaestog. Predgovor nisu mogli ni učiti dok ne nauče onaj
minimalni fond riječi, kojima je ponekad - u prijašnja vremena - bio i jedini turski
priručnik.
Nakon stručnog rada godine 1933. kada sam obradio Potur-Šahidiju za
diplomski profesorski ispit, i objavio ga u Gradi za povijest književnosti hrvatske -
knjiga 29, u Odjelu za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
Zagreb, 1968., još sam se dva puta vratio na ovaj rječnik, koji sam objavio u Analima
Gazi Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, god. V-VI, 1978., s. 145-164. Taj rječnik je
preveden na turski jezik i objavljen u Cevrenu, u Prištini, godišle V. br. 16 (1977 .), s.
23-42.

219
 U septembru godine 1979. održao sam referat na III turkološkom kongresu u
Istanbulu o "Potur-Šahidiji" ili "Makbuli 'arifu".
I dok sam radio temu za profesorski ispit, saznao sam da se u Sveučilišnoj
knjižnici u Upsali (Švedska) nalazi jedan prijepis Potur-Šahidije". Nisam ga onda
zatražio jer sam se služio za ispit samo jednim primjerkom, koji je bio vlasništvo moga
oca, a nisam se poslužio ni rukopisom iz Upsale, koji je objavio K. V. Zettersteen u
katalogu: Die arabischen, persischen und tiikrischen Handschriften der Universita-
tsbibliothek zu Upsala. Upsala 1930, s. 323. br. 479, što sam citirao u Rukopisnim
tursko-hrvatskosrpskim rječnicima, 1968., str. 243, fusnota 15.
Taj književni rad je zatražila Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu od
Univerzitetske biblioteke u Upsali, koja joj je poslala fotokopije.
Rukopis je vrlo lijep, pismo uvoda od 50 bejtova ta/ik, kao i vokalizirani stihovi
13 poglavlja, samo za nijansu slabiji - možda zbog naknadno upisanih hareketa.
Nema velikih razlika u pisanju riječi i rečenica ovog rukopisa i drugih dosad
obrađenih "Makbuli arifa" ili "Potur Šahidiya". Stoga sam se ograničio da opišem ili
popišem u riječima i rečenicama navedenog djela reflekse glasa t (ev= jat).
U svemu ima 45 riječi, u kojima ima (e), od čega ih je 38 s vokalom i, 5 ih je s je
(ije), i dvije s e. Uostalom, to smo našli u svim dosad obrađenim rječnicima "Makbuli-
. arifa", s velikom većinom ikavskog izgovora, a mnogo manje ijekavskih i ekavskih
refleksa glasa e. To dokazuje da je donedavna ikavski govor bio dominantan u
najvećem dijelu Bosne i Hercegovine.

Evo tih riječi:

čovjek (pisano čevejk) - adam

samsid - sam-sid - halveti
poleti (poletje) - uctu
·/ipsiti - lip si ti - sen giizel sin
ko/ino- diz
lipo - giizel(e); lipa tena - giizel kan
sino- otluk
rika - su (voda i rika)
rič- soz
nevjesta - gelin
nedilja - l. bazar giinii, 2. bafta
ponediljak- (pazar) ertesi
srida - carsantba
snig- kar
biti (3.l.sg.prez.) - kacar
tiraj - kovar
nejidi! - yime
/ikar - bekim
mliko- siit
svijeća - mum
seme- tohum
mid (mjed) - bakar
bilo (bijelo) - ak
pivat - trlamak
pridikat (-predikati) - negamat etmek
misec- ay
vitar- yel

220
 slip- kor
lipo (Lipo rnilovat zakon je davni) - Gtizeli sevrnek adet ezel dir.
hitet (hitjeti) - kati evrnek
postila (postelja) dtisek
Illa t - yiirek stirrne dir .
neosvistit (onesvijestiti)- bayllrnak
sid (sjedi!) - otur
briza - ak agac
lje!nik - fmdtk
flib- oluk
tisto - harnur
medvid- ayu
izđetna (zdjetna, noseća) - kebe kari
ifdiribe - tayt
lipota. I lipoto, s toborne milo činirn odprvo
dvi- Bir, iki, tic- jedno, idvi bern i tri; Daht idvi istotine- iki yiiz
izdi/a (zdjela) -'sahan
Izvo - sol.

SUMMARY

About Makbuli-arir s or Potur-shahidija' s Turkish-Bosnian vocabulary has

been written several times. By this asuthor has been published an article on this
vocabulary in Gazi Husrevbey' s Annals, book V-VI, p. 145-164. In the paper the
.asuthor deals with the vocabulary on the basis of it' s photocopy by Mac bu li-arif, now
in the possession of the University library in Upsala. A copy of this photocopy
possesses aslso Gazi Husrevbey's Library in Sarajevo.

221
 Dr Omer Nakičević

RUKOPISNA DJELA BOSANSKO-HERCEGOVAČKIH PISACA

I MISLILACA NA ORIJENTALNIM JEZICIMA
KOJA SE ČUVAJU U BIBLIOTECI SULEJMANIJI U ISTANBULU

Putevi prenošenja .rukopisa su veoma različiti. Međutim, predmet ovog

razmišljanja će biti kretanje rukopisa iz pravca Srednji istok prema Bosni, i obratno,
jer nalazimo da su se tako i kretali. Posmatrajući ta kretanja rukopisa primjećujemo
da se oni negdje ukrštaju, negdje smjenjuju, a ponegdje i osvajaju sebi prostor i onda
kada ga je teško pronaći . Ako studioznije posmatramo taj put kretanja uočićemo
karakterističnu pojavu, da su rukopisi koji su unošeni sa Srednjeg istoka u ovo
područje lako nalazili mjesto gdje će se smjestiti i udomaćiti . Nova poruka, uobličena
u arapskom pismu, turskim, arapskim ili perzijskim jezikom, lako je nalazila mjesto u
praznom prostoru gdje nije bilo nikakve konkurencije. Čak i sama ,.jazija" bila je
njegovana i čuvana kao emanet ili kakav amulet.
Rukopisi koji su nošeni s našeg na područje Srednjeg istoka, u periodu u kojem su
arapsko-islamske nauke već bile dostigle razvojnu kulminaciju, morali su nositi u sebi
posebnu porJ,lku, stilski biti jedri, misaono snažni a sadržinski jedinstveni ili,
najmanje, ravni značajnijim djelima srodne naučne discipline, ako su njihovi pisci
pretendovali na bilo kakvo priznanje. Slikovito predstavljen, ovaj put kretanja
rukopisa na relaciji Srednji istok - Bosna, i obratno, izgledao bi kao duga uglačana
staza po kojoj nizbrdo klize rukopisi iz pravca Srednji istok prema Bosni i uopšte u
naše krajeve, kao u more praznine, a rukopis, iz Bosne prema Srednjem istoku, mora
prevaliti tu istu stazu, u suprotnom smjeru, i gdje uzbrdica izaziva zamor, a uglačana
staza pad i kotrljanje nazad. Da bi rukopis, koji je ugledao bijeli svijet u našim
krajevima, mogao savladati tu razdaljinu i neugodan put do mora preplavljenog
drugim rukopisima, da bi se održao na površini, postao jasno uočljiv, prokrčio sebi
put i održao na zavidnom mjestu, on je morao imati vlastitu snagu. Ovo znači da su
rukopisi naših mislilaca i pisaca morali biti vrhunske vrijednosti da bi se održali u
veoma jakoj konkurenciji i našli mjesto u jednoj od biblioteka.
Put istraživanja naveo me je na jednu od takvih biblioteka, Sulejmaniju u
Istanbulu, o kojoj će u nastavku biti više riječi. Namjera mi je da zainteresovanim
pružim uvid u jednu značajniju biblioteku u Istanbulu i ukažem, u kraćim crtama, na

223
njenu vrijednost i bogatstvo, njeno formiranje i rad, da navedem neke podatke o
djelima naših pisaca i mislilaca, koja su se ranije spomenutom uzbrdicom i uz
spoticanje, ali uz pomoć sopstvenih vrijednosti, domogla takve biblioteke. Djela ću
navesti alfabetskim redom njihovih autora s naznakom imena kolekcije rukopisa i
signature svakog rukopisa u okviru kolekcije kojoj pripada.
Biblioteka Sulejmanija, koja pripada Generalnoj direkciji biblioteka Sekretarija-
ta za kulturu Republike Turske, smještena je u prostorije nekadašnje osnovne škole i
zgrade Prve i Druge medrese Sulejmanije. Ona se nalazi na istočnoj strani istoimene
džamije.
Zgrada Medrese Sulejmanije ili, kako je neki zovu, Fakulteta Sulejmanije, smatra
se vrhunskim arhitektonskim dostignućem mimar Sinana u XVI vijeku. Iz~đena je
1557. Današnja biblioteka, koja je tu smještena, igra veoma značajnu kulturološku
ulogu, upravo onakvu kakvu je svojevremeno odigrao fakultet Sulejmanija.
Biblioteka Sulejmanija je centralna stručna biblioteka u čijem se sastavu nalaze
94 kolekcije ili manje biblioteke. Svaka od ovih kolekcija ili biblioteka svrstana je kao
posebno odjeljenje.
Ciljevi Biblioteke bi se mogli svesti na slijedeće:
a) sakupljanje rukopisa vezanih za islamistiku,
b) pripremanje, pisanje i štampanje kataloga,
e) pružanje pomoći univerzitetskoj, muzejskoj i gradskoj biblioteci na pisanju
kataloga rukopisnih kolekcija,
d) pripremanje kataloga za rukopise koji se nalaze po bibliotekama van
Istanbula,
e) mikrofilmovanje rukopisa i njihovo prigotovljenje da se mogu koristiti u
naučne svrhe,
f) pružanje usluge oko dobijanja izvora iz drugih naučnih institucija svijeta, i
g) pružanje usluge čitaocima
Biblioteka ima jednu veću i jednu manju salu. Veća sala ima oko 70 mjesta a
koriste je čitaoci rukopisa. Malu salu koriste čitaoci filmova pomoću mikročitača. Tu
se koriste filmovi mikrofilmovanih rukopisa unikata, autografa i djela vezanih
tematikom za razne discipline. Ove mjere su predmet u svrhu očuvanja os.novnijl
rukopisnih djela.
Lice koje želi či~ati neki rukopis u velikoj sali prethodno mora ispisati iz kartice
osnovne podatke:
- ime biblioteke (kolekcije),
- broj rukopisa,
-ime pisca i
- naziv djela.
Nakon što ispuni i potpiše određeni revers, čitalac će taj revers predati dežumom
službeniku sale. Rukopis će biti veoma brzo pronađen i dostavljen čitaocu. Po
završetku rada na rukopisu čitalac vraća rukopis dežumom službeniku, koji će mu,
nakon pregleda vraćenog rukopisa radi ustanovljenja da li je rukopis vraćen u
ispravnom stanju, vratiti zadržani revers.
Prema popisu iz 1973. godine, biblioteka je imala ukupno 96.537 knjiga, od toga
63.908 rukopisa. Za sva ova djela postoje fiše (kartice) sistematski sređene i poredane
po abecedi. J(artice su sređene po Deweyinom sistemu i smještene u posebnom

224
odjeljenju sale za čitanje rukopisa. U posljednje vrijeme pristupilo se izradi indeks
kataloga za sva rukopisna djela Sulejmanije. Tako su po naslovima rukopisnih djela
katalogizirana sva rukopisna djela na turskom jeziku od slova a do fi dostavljena
Generalnoj direkciji biblioteka radi štampanja. Od perzijskih rukopisa su
katalogizirani rukopisi koji počinju sa slovom (a, b, e i e) i predati također Generalnoj
direkciji radi štampanja.
U Biblioteci rade dva servisa:
- servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisa i
- servis za liječenje i uvezivanje rukopisa.
Servis za mikrofilmovanje i fotokopiranje rukopisne građe počeo je raditi 1950.
godine. Do sada su mikrofilmovana mnoga rijetka i vrijedna djela, a izvršena je i
razmjena s nizom drugih značajnijih biblioteka van Turske. Na bazi razmjene
snimljeno je do sada oko 2.295 i fotokopirano oko 225 rukopisnih djela.
Servis za liječenje i uvezivanje rukopisa je počeo praktično raditi tek 1962. godine.
Prethodno se pristupilo izučavanju vrste oboljenja pojedinih rukopisa, a zatim su
izvršene pripreme za njihovo liječenje i prešlo se na samo liječenje. Nakon što se svaki
list izliječio, zaštitio i doveo u ispravno stanje, prešlo se na uvezivanje rukopisa. Pri
u vezi vanju vodilo se računa o klasičnom povezu koji odgovara dobu pisca, kako bi se
sačuvala originalnost. U tu svrhu su stavljeni na raspolaganje Biblioteci razni
materijali kao što su: razne vrste koža, lakova, boja i platna.
Sulejmanija se smatra jednom od najkompletnijih naučnih biblioteka u svijetu u
kojoj su sabrana najdragocjenija rukopisna djela arapsko-islamskog svijeta.
Prema vakufnami sultana Sulejmana Zakonodavca o izgradnji Sulejmanije
medrese (čitaj fakultet) istovremeno formirana je i biblioteka. Prostorije u kojima je
danas smještena ova biblioteka bile su, kao što je rečeno, osnovna škola, i zgrade Prve i
Druge medrese. Kada su ukinute tekije u Turskoj, rukopisi iz tih tekija prenijeti su u
biblioteku Sulejmaniju, a kasnije su prenošeni i rukopisi iz raznih krajeva Anadola.
Tako je broj rukopisa rastao iz dana u dan. Kod prenošenja rukopisa iz drugih
biblioteka, koje su se na neki način našle u Sulejmaniji biblioteci, vodilo se računa o
njima kao o kolekcijama. Tako ona danas broji 94 kolekcije vezane za ranije
biblioteke zadržavajući pri tome i ime ranije biblioteke i signaturu svakog njenog
rukopisa.

KOLEKCIJE RUKOPISA (BIBLIOTEKE)

KOJI SE ČUVAJU U BIBLIOTECI SULEJMANIJI - ISTANBUL

l - Abdillgani Aga
2- Amca Htiseyin Pasa
3 - Antalya (Tekelioglu)
4 - Asir Efendi
5- Ayasofya
6 - Bagdat'h Vehbi Efendi
7 - Basma Bag~.sla.r
8- Besir Aga
9 - Besir Aga (Eytip)
l O - Carullah
ll - Celal Okten

15 - AMil 225
12 - Celebi Abdullah Efendi
13 - Corlu'lu Ali Pasa
14- Damat Ibrahim Pasa
15 - Dariilmesnevi (Seyh Mehmed Murad)
16- Denizli
17 - Dugunilu Baba
18- Efgani Seyh Ali Haydar Efendi
19 - Erzincan
20 - Esad Efendi
21 - Eyup Camii (Hazret-i Halid)
22- Fatih
23 - Feyzullah Pasa (Dr.)
24- Gelibolu'lu Tahir Efendi
25 - Giresun Yazmalan
26- Giilm1s Valide Sultan
27- Hac1 Mahmud Efendi (Yahya Efendi -dergah1)
28 - Haci Resit Bey
29 - Haf1z Ahmet Pasa
30 - Hafid Efendi ve Eki
31 - Halet Efendi ve Eki
32 - Hamidiye
33 - Harput eski halkevi
34 - Hasan Hayri ve Abdullah Efendi
35 - Hasan Hiisnii Pasa
36 - Hasip Efendi Tekkesi
37 - Hasim Pasa - Hazret-i Halid Bk: Nu. 21, (Eyiip Camii)
38 - Hekimoglu Ali Pasa ve Camii
39 - Hidiv Ismail Pasa
40 - Hiiseyin Kaz1m
41 - Hiisrev Pasa
42 - Ibrahim Eferidi
43 - lyd Mehmed Efendi
44 - Ibsan Mahvi BaJku
45 - lsmihan Sultan
46- Izmir
47 - Izmir'li Ismail Hakk1
48 - Izmir'li Mustafa Efendi
49 - Kad1-Zade Burhaneddin
50 - Kad1-Zade Mehmed
51 - Karacelebi-Zade Hiisameddin
52 - Kasideci-Zade Suleyman Sun
53 - Kil1c Ali Pasa
54 - Laia Ismail
55- Laleli
56 - Mahmut Pasa
57 - Mehmet Aga Camii
58 - M. Murat-M. Arif
 59- M. Hilmi-F. Fehmi
60 - Mesih Pasa
61 - Mihrisah Sultan
62 - Molla Celebi
63- Murad Buhari
64- Musalla Medresesi
65 - Nafiz Pasa
66- Osman Huld'1 Oztiirkle1
67 - Pertev Pasa (Selimiye)
68 - Pertevniyal Sultan (Valide Camii)
69 - Reisiilkiittab Mustafa Efendi
70 - Resid Efendi
71 - Rustem Pasa
72- Saliha Hatun- Selimiye Bk: Nu. 67, (Pertev Pasa)
73- Serez
74- Servili
75 - Seyyid Nazif Efendi
76 - Sultan Ahmed I
77 - Siileymaniye
78 - Sazeli T ekkesi
79 - Sehit Ali Pasa
80- Sehzade Mehmed- Seyh Mehmed Murad- Bk: Nu. 15, (Da·rul Mesnevi)
81 - Seyhiilislam Esad Efendi Medresesi
82- Tahir Aga Tekkesi- Tekelioglu Bk: Nu. 3, (Antalya)
83- Tirnova'h
84. - Turban Valide Sultan el-Hac Mustafa Efendi
85 - Ussalći Tekkesi
86.- Yabanci Diller- Yahya Efendi dergahi- Bk: Nu. 27, (Hac1 Mahmud Efendi)
87 .- Yahya Tevfik
88 - Yazma Bag1slar
89 - Yeni Cami
90 - Yeni Medrese
91 - Yozgat
92 - Yusuf Aga
93 - Yeni Harfler
94 - Ziihdii Bey
Još četiri veće biblioteke su u tijesnoj vezi s bibliotekom Sulejmanijom:

l - Atif Efendi Kiitiiphanesi

Adresa: Vefa cadesi No. 44, Vefa.,. Istanbul.

Ova biblioteka broji 336 rukopisa na turskom, 2.406 na arapskom i 84 na
perzijskom. Biblioteka raspolaže i sa 12.284 štampanih knjiga.

15. 22.7
 2 - Kiipriilii Kiitiiphanesi
Adresa: Divanyolu Caddesi, Boy aci Ahmed Sokak No. l, Cemberlitas- Istanbul.
Biblioteka broji 224 rukopisa na turskom, 2.289 na arapskom i 60 na persijskom.
Ova biblioteka raspolaže i sa 2.298 štampanih knjiga.

3 - Nuruosmaniye Kiitiiphanesi
Adresa: Nurosmaniye Cami-i avlusu- Istanbul.
Njena izgradnja započeta je za vrijeme Mahmuta I a završena za vrijeme Osmana
III.
Biblioteka broji 858 rukopisa na turskom jeziku, 3.564 na arapskom i 458 na
perzijskom. Biblioteka raspolaže i sa 3.244 štampane knjige.
4 - Ragip Pasa Kiitiiphanesi
Adresa: Laleli Ordu Caddesi, No. 225, Laleli- Istanbul.
Podignuta je 1763. godine i broji 68 rukopisa na turskom, 1.165 na arapskom i 41
na persijskom jeziku.
Biblioteka čuva u svojim sefovima i rukopisna djela pisaca i mislilaca bosanskog
porijekla. Prema nepotpunim podacima u njoj je zastupljeno 30 pisaca iz naših krajeva
s 215 rukopisnih djela. Među njima ima i nepoznatih ličnosti nama dostupnim
izvorima, nekoliko autografa i unikata.
Pronađeni rukopisi bosanskih mislilaca i pisaca, koji se čuvaju među 94 kolekcije
rukopisnih djela biblioteke Sulejmanije u Istanbulu, s najosnovnijim podacima su
prikazani na nekoliko slijedećih stranica.

l. Bosnawi Ahmad ibn Yusuf (Ahmed sin Jusufa, Bošnjak)

a
"Tevzih-i mal dairat al-miiyal"
Yazma bagislar 731
muellfin hatti (autograf)
Isto, biblioteka, broj kodeksa 2062/1
Nama dostupni izvori ne spominju ni autora ni djelo.
2.Aia uddin Ali-dede ibn haq Mustafa-ibn Galaluddin ai-Bosnawi -šayh-.i turbe)
(Alauddin Ali-dede, Bošnjak), umro 1007/1598.
Muhadarat al awa il wa musamarat al-awahir (predavanja o prvim događajima i
kazivanja o posljednjim zbivanjima).
Djelo je završeno 998/1589/90.
Biblioteka Lale Ismail, broj 584
Isto, prepisao Hamza ibn 'Omar 999/1590.
Biblioteka HKM, broj 792
Isto, prepisao Darwiš ibn Yahya 1004
Biblioteka Ayasofiya, broj 4251
Isto, prepisao 'Abdullah Mustafa al-Qaramanli 1010
Biblioteka Halet efendi, broj 331
Isto, prepis iz 1037 (počinje 12.09.1627)
Biblioteka, Hadži Husni-paša, broj 905
Isto, prepisao Ibn Potur Muhammad Halifa 1063.
(poč. 02.12.1652)

228
Biblioteka, Geresun, broj 158/l
Isto, prepisao Mustafa ibn Yusuf 1060
(poč. 04.01.1650)

Biblioteka, Esad efendi, broj 2859

Isto, prepisao Ahmad Yaman, Uskuplu 1065.
(počinje 11.11.1654)

Biblioteka, RSD, broj 735

Isto, prepisao Šeyh Haris 1085 (počinje 07.04.1674)
Biblioteka, Reisiilkiittab, broj 458
Isto, prepis iz 1115 (počinje 17.05.1703)
Biblioteka, Pertev-paša, broj 654
Isto, prepisao Ibrahim ibn Yusuf 1149
(počinje 12.05.1736)

Biblioteka, Tahir-aga, broj 174

Isto, prepis iz 1149 (počinje 12.05.1736)
Biblioteka, Antalya-Tokali oglu, broj 672
Isto, Biblioteka Esad efendi, broj 3814/1
Isto,
Biblioteka Yeni Cami, broj 1003
Isto,
Biblioteka, Reisiilkiittab 899
Isto, prepis iz 1167
(počinje 29.10.1753), prepisao hfz. Ahmad ibn Halil

Biblioteka, M. Halid efendi, broj 327

Isto,
Biblioteka, Esad efendi, broj 1176
Isto,
Biblioteka, Ismihan, broj 304
Isto,
Biblioteka Serez, broj 2481
Isto,
Biblioteka, Servili, broj 251
Isto,
Biblioteka Tahir-aga, broj 174
Hawatim al-hikam iz mešhata (turbeta) sultana
Sulejmana kod Sigeta,
Biblioteka, Fatih, broj 2613
Isto, prepisao Muhamed 1021 (13.03.1709)
Biblioteka Hale Ismail, broj 134
Isto, prepisao Mustafa ibn Ahmad Trabzuni, Edirne
(Jedrena) 1097
(počinje 28.ll.l(i85). Ima i sadržaj i poduža napomena.

Biblioteka Halet efendi, broj 247

 Isto, prepisao Muhammad ibn Mami (Memi) at-Tamišwari,
1127
Biblioteka HKM, broj 454
Isto,
Biblioteka Haci Bešir-aga, broj 352
Navedeno djelo (Hawatim al-Hikam - Pečati mudrosti),
Nazvano je i Hall ar-rumuz wa kašf al-kunuz
(Rješavanje simbola i otvaranje riznica) ili As ila al-hikam
(filozofski problemi). Pod gornjim naslovom našli smo tri
djela:
Hall ar-rumuz wa kašf al-kunuz, Prepisao Abd al-Qari ibn
Utman, 1034. (počinje 14.10.1624).
Biblioteka, Ibrahim ef. broj 559
Isto, prepisao Bosnawi Ahmad ibn Yusuf
(Ahmad sin Jusufa, Bosanac)
Biblioteka Laleli, broj 374114
Isto,
Biblioteka, Trnovali, broj 879/1
Qasida (Kaside Ali efendije Šejh turbeta)
Biblioteka, Halet efendi, broj 800/37

3. 'Abdullah 'Abdi ibn Muhammad ai-Bosnawi (Abdulah Abdi sin Muhameda,

Bošnjak), poznat pod imenom Šarih al-Fusus, je jedan od najboljih komentatora djela
Fusus al-Hikam od Ibn 'Arabija a i najizrazitiji i najplodniji pisac naših krajeva iz
područja tasawwufa (tesavufa). Umro je 1054/1644. i ostavio iza sebe brojna djela. M.
Handžić u svom djelu .,Al-Gawharu al asna'fi taragumi 'ulama'i wa šaarai Bosna"
naveo je 61 djelo,od kojih su neka objavljena.Za manji broj tih rukopisnih djela đn
navodi i gdje se nalaze, dok H.Šabanović,u svom djelu- Književnost Muslimana BiH
na orijentalnim jezicima,ne znamo iz kojih razloga,ne spominje uopšte ovog pisca.Ni
M.Handžić u svom drugom književnom radu- Književni rad bosansko-hercegovačkih
muslimana, nije nam donio značajnije podatke o djelima ovog plodnog mislioca~
mada se zadržava na njegovoj ličnosti , svrstavajući ga, što je sasvim ispravno, među
provjerene mutasawwife ili kako on kaže .,pretjerane" . 1) U Biblioteci Sulejmanije u
Istanbulu pronašli snio više njegovih djela, od kojih su neka autograf. Neka ne
nalazimo čak ni u popisu M. Handžića u njegovom radu Al-Gawhar al-asna' Fi
Taragum 'ulama' wa suara i Bosna, Kairo, 1349/1930., str. 94-100. Dozvolimo da
postoji još njegovih djela, ne samo u drugim bibliotekama Istanbula, nego i u ovoj
Biblioteci Sulejmanije. Ovom prilikom donosimo samo najosnovnije podatke tih
djela:
Šarh Fusus al-hikam (Komentar Fusus al-hikama),
prepisano 1043 (08.07.1633), pismo, ta liq.
Biblioteka, CRH, broj 1032
Terceme-i Fusus (prevod Fususa) štampan 1290.
(počinje, 01.03.1873).

1) Vidi M. Handžić, Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana, Državna Atamparija -

Sarajevo, 1933. str. 30-31. ·

230
 Tagalliyatu 'ara is an-nusus fi manassati hikam al-Fusus,2) autograf, završen
1019. .
Biblioteka Šehid Ali-paša broj 1244
Isto, biblioteka Perterniyal, broj 396
Isto, I svezak, Biblioteka Izmirli Ismail
Hag, broj 1134 ·
Isto, II svezak, biblioteka Izmirli Ismail
Hagg, broj 1135
Gulšen-i raz-i arifan fi bayan-i usui al- irfan.
Biblioteka Halet ef. broj 70/1
Al-Munagat, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 0,2017
At-Tadyil fi manaza 'ati lb lis li šayh ibn Abdillah
at-Tastari, rukopis iz 1040 (10.08.1630)
Biblioteka, CRH, broj 2129/23
Tesavvufi bir risale, traktat o tesavufu, biblioteka
H. Mehmed ef. broj 2396/29
Isto, registrovana pod brojevima u istoimenoj biblioteci l, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10,
ll, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 22.
Imajući u vidu da je u jednoj biblioteci sakupljeno preko dvadesetak traktata iz
oblasti tesavufa, pretpostavljamo da ne obrađuju jednu temu, nego više,
najvjerovatnije praktični tesavuf (tarikat).
Risala fi anna al-a yan al-mutaba fi ad-dat al-mutlaqa
al-hadiya an ad-dat, iz oblasti tesavufa,
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Al-Mustawa' al-a'la fi al-m~šriq al-ahla
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 2788/4
(kod M. Handžića se ne spominje)
Šarh Qasida-i munfarida (Ni ovaj komentar M. Handžić
ne spominje).
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Sarh hutabat al-Futuhat al-makkiyya
(Komentar govornog djela, propovijedi Ibn Rumijevog djela
Futuhat-i mekije).
Ni ovo djelo M. Handžić ne navodi.
Biblioteka HKM, veoma lijep rukopis, broj 470
Isto, Biblioteka H. Huseyn-paša, broj 0792
Isto, biblioteka Niyaz-paša, broj 536
Isto, biblioteka Sabit Ali-paša,
više rukopisa zavedeni pod brojevima: 1293/1
1247, 1246, 1245
Šarh Cezire-i mesnevi (komentar izbor stihova iz Mesnevije,
260 distiha. Izbor je napravio Yusuf Syeničevi (Jusuf
Sjeničak) i nazvao ga "Cezire-i mesnevi".
(Vidi r. br. 2798/2, 1.26-b GHB).
2
• ) . Ovakav naslov komentara Ibn'Arabijeva Fususa dao je sam autor. Prema tome, to je jedno te
ISto djelo. Uporedi M. Handžić n.d. str. 31.

231
 Kod M. Handžića zabilježeno kao "Gezira al-Matnawi", što je pogrešno, jer smo
ranije istakli ko je autor tog izbora.
Biblioteka Hadži Mahmud efendi, broj 3417
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 228
Šarh Mawaqi al-faqr al-mutlaq fi al-mawaqif al-qutbaniyya
wa al-ma rifa ar-rabbaniyya, ni ovo djelo M. Handžić ne
spominje.
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 2788/3
Šarh li ba di kalami šayh Mu ayyad al-Gundi fi Šarhi
Fusus al-hikam. M. Handžić ni ovo djelo ne spominje.
Biblioteka, CRH, broj 2129/30
Tamattul al-Gabra il fi sura al-bašar (Oličenje
Džibrila u liku čovjeka) .
Šarh al-aškal al-waqi iyya fi muqaddima Muayyad al-Gundi li al-Fusus. M.
Handžić ovo djelo spominje pod nazivom "Šarh kalam al-Muayyad al-Gundi fi awail
Šarh al-Fusus.
Biblioteka Ayasofiya, broj 02077
Al-yad al awgad fi istilam al-bagar al-aswad.
Biblioteka Hašim-paša, broj 21/7
Risale der sirr-i yakin fi tefsir-i "Wa- bud rabbaka hatta ya tiyaka al-yaqin"
Traktat ezoteričnog značenja" yaqin u Božijim riječima "Wa bud rabbaka ... al-
yaqin".
Ni ovaj rad nije spomenut kod M. Handžića .
Biblioteka CRH, broj 2129/2
Risala fi tafsir-i Nun wa al-Qalam-i ...
Biblioteka Hašim-paša, broj 21111
Risala fi qawlihi ta ala ,.Hatta ida- stay asa ar-rusu!".
Biblioteka, CRH broj 2129/9
Risala fi tafsir-i qawlihi ta ala:Wa law la an yakun an-nas umma wahida.
Biblioteka CRH, broj 2129/11
Risala fi tafsiri qawluhu ta ala: "Wa laqad arsalna Musa bi 1-bayyinat (kod M.
Handžića .. . biayatina).

Biblioteka CRH, broj 2129/13

Tafsir ,.Hai an-na layn" M. Handžić navodi dva slična naslova. U jednom od njih
prema riječima M. Handžića, pisac komentariše Abu al-Qasima Ahmad ibn al-
Husayna, fanatičnog sufiju, koji objašnjava riječi upućene Musau (fa' hla' na'layk)"
skini svoju obuću" riječima: Ostavi se ti ova obadva svijeta, i ovoga i budućega!", a u
drugom on sam, Abdullah Bosanac, daje svoju verziju interpretacije 9vih riječi.
Tefsir "Rabbi yassir" (komentar Rabbi yassir).
Biblioteka Esad efendi, broj 3785/4
Isto, Biblioteka Hiisrev-paša, broj 4/3

232
 Tefsir sura " Wa 1-Adiyat,
Biblioteka Kasidedži-zade, broj 745/2
Risala fi tafsir "wa la in adaqna al-insan minna rahma" M. Handžić, Al-Gawhar
al-asna ... Kairo 1349 (počinje 29.05.1930).
Biblioteka CRH, broj 2129/14
Ta~alli an-nur al-mubin fi mir att "iyyaka na budu wa iyyaka nasta in".
Biblioteka Hadži Mahmud efendi, broj 2396/17
Risala al-awba fi bayan al-anaba wa at-tawba,
Biblioteka CRH, broj 2129/8
Risala raf i al-hi~ab fi ittisal al-basmala fi fatiha al-Kitab.
Biblioteka CRH, broj 2129/5

. 4. Ahmad ibn Husayn al-Bosnewi (Ahmed sin Husejna, Bosanac) Al-Išara al-i
lamiyya fi šarh al-isti arab al-insaniyya ·
Biblioteka Laleli, broj 2996
5. Adni, Poyga muftisi (Požežški muftija) (?) nepoznat AI-Qasida fi at-tasawuf
(Kasida o tesavufu).
•
Biblioteka Halet efendi, broj 827/23

6. Ahmad Mostari, Fetawa Ahmadiyya, prepisao Abdullah ibn Mustafa 1186.

(počinje 04.04.1772).

Biblioteka Kasideci-zade, broj 290

7. A§..§ayh Abu Bakir ibn aš-šayh Sayfulhaqq ibni Muslihuddin at-Trawniki, An-
N ur an-nabawi (Šejh Ebu Bekir sin šejha Sejfulhaka, Travničanin), napisao je djelo
pod gornjim naslovom u kome razrađuje islamsko pravo (fiqh), a nazvao ga je tako,
kako on izričito kaže, zbog toga što se u njemu nalazi mnoštvo hadisa kojim se koristio
pri pisanju ovog djela. Djelo je razrada djela "Muhtasar Muqaddima kitab al-
Muntaqa" od Aš-šayh Ahmeda ibn Mahmud al-Gazawi.
Biblioteka Esad efendi, broj 752
Isto, prepisao Muhammad ibn Muhammad Biblioteka
H. Bešir-aga Eyub, broj 72
Isto, Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1823.
Isto, prepisano 1854, (30€: x 136, tekst 160 x 84 cm.
po 21 red na strani).
Biblioteka Esad efendi, broj 752

8. Hasan ibn Nasuh ad-Dumnawi,

Hadit al-arbain, Zbirka četrdeset hadisa.
Biblioteka Izmir, broj 93/1
Isto, 93/2
Mecma al-Feraiz Tercemet al-Fera iz as-Siraciyye,
Biblioteka Gelipolulu Tahir, broj 101/2
(Ni jedno od ova dva rada ne spominju ni M. Handžić niti H . Šabanović).

233
 Magma at targih al-bayan (Zbornik dokaza kojima se daje prioritet kod sudskog
procesa).
Biblioteka Esad efendi, broj 3762/1
Isto, biblioteka H . Mahmud efendi 3762/1
Isto, biblioteka, broj 357
Isto, ali pod naslovom Tercih al-Beyan bir Risale,
Biblioteka Esad efendi 585/1

9. Hasan Kafi ibn Turban ibn Dawud ibn Ya qub ad-Di bi al-aqhisari al-Bosnawi)
Hasan Kafi P.ruščak.
Usui al-hikam, prepisao Hikmet Užičevi (Užičanin)
1095., počinje 20.XII 1683.
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 292
Isto, biblioteka Trnovali, broj 840
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1536
Isto, prepisao Mustafa Nurudin, 1206. g. broj 436
Isto, biblioteka Izmirli Ibrahim Haki, broj 1376
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 853/5
Usui al-hikam ( .... ) tercemesi
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 291
Isto, biblioteka Uššaki, broj 028
Isto, biblioteka, Esad efendi 1823
Isto, biblioteka Diigumlii-baba, broj 336
Isto, biblioteka Diigiimlii-baba, broj 438
Isto, biblioteka Ibrahim efendi, broj 448
(U tekstu stoji: "Šarh ve tercemesi Usui al-hikam")
Nizam al-ulama ila Hatam al-anbiya',
Biblioteka Kilic Ali-paša, broj 753/3
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša broj 713/3
Šarh samt al wusul,
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 640
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 3010/2
Isto, biblioteka Esad efendi, broj 466
Isto, biblioteka Yazma bagišlar, broj 1575
Čelebi, Biblioteka Esad Efendi, broj 3814/12
Rawdat al-gannat,
Biblioteka H. Hiisrev-paša, broj 1175
Isto,. biblioteka Ibrahim-paša, broj 486
Isto, biblioteka Giresun, broj 109/6
Isto, biblioteka Fatih 749/1
·Isto, Dtigiimlii-baba, broj 192/3
Isto, Bagdadli Vehbi efendi, broj 2075/1
Isto, biblioteka Mihrišah, broj 46/2
Azhar ar-rewdat fi šarh Rawdat al-gannat,
Biblioteka Kasideci-zade, broj · 124
Al-Kati fi al-mantiq
Biblioteka Halet efendi, broj 780/11
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 773-296

234
 Fath-i Bilad-i Engeros ve Akra (Osvajanje Mađarske i borba kod Egra-Akre). O
ovom djelu se istraživači razilaze. Najnovija istraživanja potvrđuju da se Katija nije
bavio ovim predmetom i da nije ostavio iza sebe tako nešto. Pa ipak, mi ćemo ovdje
samo ukazati na to djelo o kome ćemo kasnije govoriti, vjerovatno u posebnom radu.
Biblioteka Halet efendi, broj 623
Autograf (unikat).

10. Hilmi-baba, Hilmi ibn Husayn, Tašličawi, Bosnewi (Hilmi-baba, Hilmi ibn
Husejn, Pljevljak, Bosanac), do sada nepoznat.
Fath al-asrar wa al-muškilat 'ala Rub al-bayan.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 132
(Otvaranje tajni i rješenja problema djela "Rub al-bayan", od Ismail Haqqia).
Kitab fi al-fikh wa al-fetawa (djelo iz područja islamskog prava i mišljenja po
pojedinim pitanjima).
Auto graf
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 358
Magalis al-Bosnawi
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 518

ll. Hilmi Mehmed (Mohammed) ibn Ibrahim (Hilmi Mehmed Ibrahima), do sada
nepoznat, Risala fi al-siyasa (Traktat o politici), autograf.
Djelo je autor završio u Meki i jedan od tri primjerka uputio sultanu u Istanbul. U
njemu se okomio na osmansku politiku na Balkanu. Kad slika političku situaciju u
našim krajevima, donosi primjere iz područja Nikšića, Mostara, ali zna da odšteta i do
Indonezije i holandijskog ugnjetavanja tamošnjeg stanovništva i francuske politike u
Alžiru. Djelo je ha arapskom jeziku.
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 422
Tafsir sura, Wad-duha , komentar poglavlja iz Qur'ana
(Wa-d duha).
Biblioteka Ibrahim efendi, broj 137
Šarh al-manzum fi fada il al- ašura (Komentar "Niske o vrlinama dana Al-
ašura").
Biblioteka Yazma bagislar, broj 647/2

12. 13. Hiiseyn ibn Salih, al-Bosnevi, (Husejn sin Saliha, Bošnjak) - Domaći
izvori ga ne spominju.
-Raba al-baya (Ugodnost života).
Biblioteka Halet efendi, broj 253
Tarceme-i Adab al-wuzara (Prevod "Adab al-wuzara")
Biblioteka Esad efendi, broj 1857

13. Husayn ibn Muhammad ibn Utman (Husejn sin Muhameda sin Osmana).
Mubayyin al-aglal (šarh Umdata al-aqa'id an-Nasafi)
Objašnjenje stega, komentar na Nesefin akaid)
Biblioteka Fatih, broj 5362/3

235
 14. Ibrahim ibn 'Ali-dede (Ibrahim sin Alidedea, umro 1007).
Tarbi'u al-maratib wa al-usui wa nataig afkar al-fuhul
min arbah al-wusul (Mišljenje istaknutih učenjaka o primanjima i zaradama).
Biblioteka Esad efendi, broj 1773

15. 'Ali al-bag Mustafa (Alija Hadži Mustafa).

Targama asma' al-husna' (Prevod Esma-i 1-husna)
Biblioteka Trnovali, broj 319

16. Darwiš 'Ali (Derviš Alija), Bosanac, nepoznat

Terceme-i hadis-i erbe in ve gaziler menakibi
(prevod četrdeset hadisa i savjeti ratnicima)
Biblioteka RDS, broj 1025/5

17. Fadlullah ai-Bosnawi (Fadlulah Bosanac), nepoznat

Risala fi sana 'at al-hiyat wa ad-dibaga (Traktat o zanatima, krojenje i štavljenje
kože).
Autograf, napisano u Zerin (Sigetu?) 1057. (počinje 06.02.1647).
Biblioteka Halet efendi, broj 813/20

18. Ibrahim ibn Mustafa (Ibrahim sin Mustafe), Bosanac

Daqa iq al-ahbar (Preciznosti vijesti), autograf,
Biblioteka Fatih, broj 3119/2

19. Mahmud ibn Halil, ai-Mostari

(Mahmud sin Halila, Mostarac)
Šarh al-arud al-andulusi (Komentar Al-'arud al-andalusi)
Biblioteka Denizli, broj 356/1
Fath al-Lama'i fi izhar al-andalusi
Prepisao Nahfi Muhammad Sulayman ibn Abbas-Rahman
1138/počinje 9.1X 1725.

Biblioteka Giresun, broj 163/2

Isto, prepisano 1132 (počinje 14.11.1719)
Biblioteka Laleli, broj 1968

20. Mehmed Fe(v)zi-paša Bosnevi (Mehmed Fevzi-paša,

Bosanac)' (?)
Haqaiq-u ezkar-i Mevlana (Stvarnost zikr Mevlana, mis.li na Dželal-i Rumiju)
Biblioteka Haci Rešid-paša 99/2

21. Muhammad ibn Musa, Allamak, ai-Bosnawi

(Muhamed sin Muse, Bosanac zvani Allamek)
Hašiya ala Šarh al-Miftah li As-Sayyid (Glosa na komentar Miftaha od
Đurđanija, sintaksa).
Prepisao Ibrahim Altiparmak koji je i sam bio vrstan učenjak. Pošto je ovaj
Ibrahim prepisao nekoliko djela Allamekovih, može se pretpostaviti da je Allamek
izvršio jak uticaj na njega. Otuda ovaj prepis ima posebnu vrijednost.
Biblioteka Damad Ibrahim-paša, broj 993
Isto, biblioteka Fatih, broj 4587

236
 Isto, prepis iz 1041. (počinje 30.07.1631), biblioteka
Laleli, broj 2841
Isto, biblioteka CRH, broj 1789
Isto, Biblioteka CRH, broj 1789
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 856
Isto, Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 236/1
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ali-paša, broj 217
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 149
(Ovdje stoji naslov "Hašiya 'ala anwar at-tanzil)
Hašiya 'ala "Fawa' id az-ziya iyya") (Glosa na djelo
"Fawa id az-ziya iyya")
Biblioteka Kasideci-zade, broj 508
Isto, biblioteka Kilic Ali-paša, broj 909
Tafsir sura "Al-Fath (Komentar poglavlja "Fath"
iz Qur'ana) 108/2
Ahadit al-arba'in (četrdeset hadisa) domaći izvori ne spominju
Biblioteka Hafiz-paša, broj 150/1
Isto, biblioteka, CRH, broj 1789
Isto, biblioteka, Kilic Ali-paša, broj 856
Hašiya 'ala Qadi Al-Baydawi (Glosa na Bejdavim komentar,
Qur'ana,) Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 236/1
Isto, biblioteka Šehid Ali-paša, broj 235
Isto, biblioteka Damat Ibrahim-paša, broj 217
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 150/1
Hadi (?), biblioteka Bagdatli Ibrahim efendi, br. 2096/1
Šarh Tafsir sura "al-Kahf' (Glosa komentara poglavlja "Kahf"
Iz Qur'ana, Biblioteka Aya Sofiya, broj 559.
Tafsir sura "al-Kahf" (komentar poglavlja "al-Kahf')
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 274116
Šarh aš-Šamsiyya (komentar djela Šamsiyya iz logike)
J.sto, biblioteka Laleli, broj 2661
Prepisao Osman ibn Hasan, 1055 (počinje)
Isto, biblioteka Laleli, broj 2658
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 819
Isto, biblioteka Fatih, broj 3355

22. Abu Muhammad Muhammad Wahdati iti-Uskiibi (Abu Muhamed

Muhamed, Vahdeti, Skopljak)
Muhtadi al-anhur ila Multaqa al-abhur (Uputa rijeka ka stjecištu mora).
Veliko pravno djelo u dva sveska preko 1000 strana.
Biblioteka CRH broj 75111
Isto, ista biblioteka broj 751/2
23. Mula Mustafa ibn Yusuf ibn Murad al-Ayyubi (Mula Mustafa ibn Jusuf sin
Murata Ejubović) ai-Mostari.
Šarh 'lsagugi li Ustuwani (Komentar Isagudže od Ustuvaija (logika), biblioteka
Mehmed efendi 68/lO.

237
 Biblioteka Kilic Ali-paša, broj 661
Isto, biblioteka Laleli, broj 2662
Šarh 'Awamil al-Gurgani (Komentar "Awamil-a"
od Đurđanija)
Biblioteka Kasideci-zade, broj 700/5
Fath ala al-asrar, u početku ima važnih napomena i marginalnih primjedbi
Biblioteka Halet Efendi, broj 146
Miftah al-busu! li mir'at al-wusul,
Biblioteka Hamidiyye, broj 440
Hašiya haddad al-wusul 'ala mir'at al-wusul
Biblioteka Cela! Okten, broj 0131

24. Nergisi Muhamed Ahmed (Nerkesi Muhamed Ahmed)

Al-aqwal al-musallama fi _gazawat al-maslama
(Pouzdana vijest o Mesleminim vojnama)
Biblioteka Lala Ismail, broj 735/6
Isto, Biblioteka Lala Ismail, br~j 735/5
Isto, biblioteka Hamidiyye, broj 37817
Isto, biblioteka M. Hafid efendi 220
Isto, biblioteka Siileymaniya, broj 1057/3
Hayat al-hayawanat tercemesi (prijevod djela "Život
životinja" - Nije se znalo da je njegov prijevod).
Biblioteka Šehid Ali-paša, broj 1823

25. Omer efendi Bosnevi (Omer efendi, Bosanac)

Ahval-i Gazevat-i der Diyari Bosna (1154)
Biblioteka RSD, broj 620

26. Otman ibn Ibrahim (Osman sin Ibrahima)

Subhe-i sibyan
Biblioteka Su~ymaniya, broj 1014/6
Isto, yazma bagišlari (kodeks), broj 2235/2
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 107
Isto, biblioteka Nafiz efendi, broj 49
Isto, Biblioteka Nafiz efendi, broj 1479
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 1475
Isto, biblioteka Nafiz-paša, broj 1473/1
Isto, biblioteka M. Arif M. Murad, broj 2125
Nuyetim kisimlari hakinda bir risale.
Lugat-i manzume, biblioteka RSD, broj 977/4

27.Sabit 'Aiauddin Tabit (Sabit Alaudin Sabit)

Edhem-i numa
Biblioteka Hiisrev-paša, broj 521/2

238
 28. Sayfullah al-Bosnawi (Sejfullah Bosanac)
Ahsan al-wasila ila ma'rifa al-wasaya wa al-wasila
1338 (počinje 26.09.1919) Saray Bosna
Biblioteka Izmirli Ismail Hakki, broj 848

29. Sudi Bosnevi

Bustan šerhi (komentar "Bustana" od Hafiza)
Biblioteka, Ismihan, broj 316
Isto, biblioteka Ismihan broj 317
Hafiz Divan-i Šerhi (Komentar Hafizova divana)
Biblioteka Hamidiyye, broj 1144
Isto, biblioteka RSD, od 1425 (počinje) broj 1425
Isto, biblioteka RSD, broj 1426
Isto, biblioteka RSD, broj 1427
Šerh-i Gulistan (komentar Giilistana) od Hafiza
Biblioteka RSD, broj 1080

SUMMARY

The Suleymaniya Library and Suleymaniya Medresa were founded at the same
time. The Library, which is now located in the building of the Medresa, is the central
professional manuscript library of Turkey. It contains 94 collections and among the
libraries that contain manuscripts form the Arabic-Islamic world it is considered to be
one of the most complete ones in the world.
Authors of some of the manuscripts are of Yugoslav origin. Among them one can
find some new names not known until now.

239
 Hajdarhodžić Hamdija

LUJIGJI FERDINANDO MARSILJI

I JUGOSLAVENSKE ZEMLJE OD 1679. do 1684. GODINE
(Ulomak iz veće cjeline)

Kada je turska vojska velikoga vezira Kara Mustafe godine 1683. krenula na
Beč 1 ) , međuoficirima austrijske armije, koja se spremala da ga brani, bio je i jedan
mlad i obrazovan Bolonjez-Lujiđi Ferdinando Mars ilji (Luigi Ferdinando Marsigli ili
Marsili, Bolonja, 1658 -Bolonja, 1730) 2) . On je o Balkanu bio stekao neka saznanja i
prije ulaska u austrijsku armiju 3), kako ćemo kasnije vidjeti, a nakon ulaska u nju taje
saznanja proširio i produbio pošto je niz godina svoje ne male sposobnosti vezivao za
raznovrsna pitanja ovoga poluotoka . Kada je u pitanju Srbija, a donekle i Hrvatska,
to njegovo iskustvo je, barem u osnovnim linijama poznato4 ), a malo ili gotovo nikako
ono u pogledu Crne Gore i Bosne i Hercegovine, iako je on i tamo sakupio mnoštvo
raznovrsne građe u dvije zadnje decenije XVII i na početku XVIII vijeka.s)

) K o v ačev i ć Eš ref, Granice Bosa nskoga pašaluka prema Austriji i Mletačkoj Republici po
1

odredbam a Karlovačk o g mira , Sa rajevo, 1973 ., 27. Ka ra Mustafa se s vojskom nabo pod Bečom 14.VII
1683. , a opsada je traja la d o 12.1X 1683. Vidi bi lj ešk u br. 13.
2
) Aut o biografij a di Luigi Ferdinand o Marsili messa in luce nel II centenario della morte di lui

Comitato Marsili a no a cura di Emilio Lovarini , Bo logna, 1930. Marsilji je ovaj spis, koji je iza njega ostao
nedovršen, hti o potkrij epiti do kum entima i ko mpletirati još svojim sjećanjima. Zato mu treba prilaziti s
oprezom. J a ću ga ovdje upo treblj ava ti dod aj u ć i mu neke dokumente iz njegove bogate zaostavštine.
3
) Imao je tek 24 godine kada je stupi o u aust rij sku vojn u službu.
4
) Radojči ć N., Izvj eš taj Srpskoj a kademiji nauka o rad u u Italiji, Godišnjak SA, 1937., XLVII; 1938.,
XLVIII i 1939 ., XLIX - lb . Oblik mode rnih srpskih istorija povodom Marsiljijeve istorije Srba, Zbornik
Ma tice srpske, 1951 ., 2. - Fra ni čević Marin , Vit ezo vi ć - Ritter Pavao, En. Jug., VII,508 (lit.).- Klaić, Život i
djelo Pavla Rittera Vi t ezov i ća, Zagreb, 1914.
1
) Fra ti , Ca tal oge die Ma noscri tt i di Lui gi Ferdi na nd o Marsili conservati nella Biblioteca universitaria

di Bologna , Firenze, 1928 . - Beigl S., Spisi grofa Marsi ljija (Marsili) u sveučilišnoj biblioteci u Bolonji
(Bologna), G lasnik Zemalj skog mu zeja , 1901. Fratijev rad je bolji i pregledniji, ali Beigl, naravno, bolje
poznaje teren na koji se od nosi Ma rsiljij eva os t avš tin ~ 0 našim zemljama.

16 - Anali 241
 Da bih barem donekle popunio tu prazninu, ovdje ću iznijeti neke do sada
nepoznate podatke.
Treba u početku kazati da je Marsilji sa našim krajevima dolazio u dodir u tri
maha. Prvi put u pratnji mletačkog ambasadora (bajila) Pietra Ćivranija (Pietro
Cirvani) 6 ) godine 1679, kada je ovaj mletački diplomata putovao duž Dalmacije
prema Carigradu i kada je (Marsilji) na povratku iz turske prijestolnice, mjesto
putevima uz Dunav, zbog kuge, skrenuo prema Bosni i HercegovinF) kod Zvornika,
pa spustivši se na Klis i Split otplovio u Veneciju. 8 ) Drugi put je s našim krajevima bio
u kontaktu 1683. i 1684. godine pod daleko dramatičnijim okolnostima -kao bijedni
rob dvojice braće iz Rame kod Mostara 9 ), koji su ga bili otkupili za veoma malu sumu
n a dajući se dobroj zaradi u Sarajevu, gdje ih je trebalo čekati 200 dukata, jer su ga
otkup(>m spasili od sigurne smrti nakon naredbe da se pobiju svi zarobljenici na obali
Dunava zbog nedostatka hrane. 10 ) I napokon, treći put Marsiljija je njegova veoma
delikatna dužnost šefa Komisije za razgraničenje sa Turskom nakon Karlovačkog
mira 1699. godine (od Temišvara do Bihaća) nekoliko godina vezivala za veoma
značajne događaje u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori. 11 )
Ja ću se za sada zadržati na nekim ' detaljima iz prva dva putovanja, a o onom
trećem više i podrobnije tek kada u bolonješkoj Univerzitetskoj biblioteci (Biblioteca
universitaria) 12 ) sakupim i proučim svu onu građu, koju sam samo površno pregledao
i nijesam još uspio da je temeljitije iskoristim. 13 )

6
) Civrani Pietro (1622.- nakon 1684.?). Bio je generalni dalmatinski providur 1673., vjerovatno, a

1679. određenje da bude baj ilo u Carigradu . I sam je objavio knjigu pod naslovom .U n viaggio di Levante"
(Put na Istok), Bologna, 1688. - Ivanyi Bela, Luigi Ferdinando Marsili primo esploratore della Grande
Pianura ungherese, Celebrazione di Luigi Ferdinando Marsili, Bologna, 1931., 195.- Longhena N ., Luigi
Ferdinando Mar5ili geografo, Memorie intorno a Luigi Ferdinando Marsili pubblicate nel ' secondo
centenario della morte per cura del comitato Marsiliano, Bologna, 1930., 191.- Fantuzzi, Memorie della
vita del generale Conte Luigi Ferdinando Marsigli, Bologna, 1770. 8-9. - Netačnaje tvrdnja ovoga pisca da
se Marsilji iz Carigrada u Veneciju vratio preko Grčke a ne , kako je stvarno bilo, preko Bugarske, Srbije,
Bosne, Hercegovine i Dalmacije. Desnica Boško, Jedan izvještaj iz Dalmacije iz 1674. godine. Novo doba,
18., 94., 12. - 13., Split, 1935. - Bulić , Seriedegli Ecc. mi Provveditori Generali,Sindaci, Audi tori, Avogardi , '
Capi tani, Generali in Golfo e da Mar ecc., Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLIX, Split, 1926.
- 1927., ns. -Grgić , Historijski arhiv u Zadru, Zadarski zbornik Matice hrvatske, Zadar, 1964., 659. -
Relazione storica dell 'anno 1676 del Provveditore Generale Pietro Civran, diretta al Senato di Venezia,
sullo stato delle due Provincie di Dalmazia ed Albania (Cattaro), Il Dalmatino, lunario cattolico, greco,
ebraico per l'anno comune 1909. - Autobiografia, 250.
7
) Autobiografija, 21. - Dodatak I (ubuduće Dnevnik).
8
) Dnevnik .
9
Dodatak II (ubuduće Testament). Nakon povratka iz ropstva, Marsilji se vratio u austrijsku armiju i
)

služio u njoj, uglavnom na našem terenu , sve do kraja rata.

10
) Testament.
) Autobiografija, 208. - Biblioteca universitaria di Bologna (ubuduće BUB), Manoscritti di Luigi
11

Ferdinando Marsigli (ubuduće MM). Ovdje bih htio zahvaliti Akademiji nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, koja mi je omogućila da dva puta boravim u Bolonji (ljeti 1974. godine) i da tako istražim
djelomično Marsiljijevu ostavštinu, gdje ima podataka o cijeloj našoj obali.

12
) Na žalost', ova građa u Bolonji nije proučena u onolikoj mjeri koliko po svojoj važnosti zaslužuje.
" ) Treba naročito podvući da je ova ostavština posebno bogata građom što se odnosi na Bosnu i
Hercegovinu (karte, crteži, kula i gradova, važne privredne, kulturne i političke analize, izvještaji što su
stizali od posebno upućenih konfidenata, itd.) i zato bi u Bolonju trebalo uputiti posebnu ekipu zbog
sakupljanja, sređivanja i napokon snimanja te građe.

242
 I

Marsilji je pripadao uglednoj plemićkoj porodici, koja je, kako tvrde neki
talijanski historičari, došla iz Modene "trovandosi habitare in Bologna dal 1295.", a
bila je "molto cospicua in questa patria, si per l'antichita, dome per gli huomeni famosi
in arme e lettere e parente di il ustri, che ha ha vu ta" .14 ) Lujiđijev djed Hipolit
(Ipolito) 15 ) dva se puta ženio: prvi put sa Marijom Bentivolji (Bentivogli), a drugi put
sa Laurom Kampedži (Campeggi). Iz braka sa ovom drugom dobio je bio sina Karla
Frančeska (Carlo Francesco), koji je rođen 1639. i umro 1684. godine, a imao je, osim
Lujiđija Ferdinanda, što nas ovdje zanima, još i Antonija Feličea, "dottore di
giurisprudenza... uomo di scineze, che si feee prete, divenne poi cancelliere
dell'Universita di Bologna" i najposlije umrije S.VII 1710. u dobi od 61 godine "come.
vescovo di Perugia" 16 ), pa Ipolita, koji je umro u Parizu 3.1 1682. godine dok je
putovao sa markizom Kamilom Cambekarijem (Camillo Zambeccari), papinim
izaslanikom 17 ), rano preminulog Filipa 18 ) i napokon dvije kćeri- Bibijanu, katarinu i
Mariju Silviju- koje su kasnije postale redovnice. 19 ) Mati im je također bila iz ugledne
porodice i zvala-se Margerita Erkolani (Margerita Ercolani), a njen brat, isusovac
Antonio Ercolani, svoga nećaka Lujiđija Ferdinanda još kao devetnaestogodišnjaka
je uveo u krugove oko pape Inočenca XI u Rimu. 20 )
Zahvaljujući svim tim očevim i majčinim vezama, te njihovom bogatstvu i ugledu,
Lujiđi Ferdinando je mogao kao privatni student slušati predavanja najprije i najviše u
rodnoj Bolonji i nešto manje u susjednoj Padovi, a zatim to obrazovanje zaokružiti u
učenim društvima (Accademie), koje su pokretali njegovi profesori, prijatelji njegove
porodice ili njegovi bliski srodnici (brat mu Antonio Fe1iče) .
Bolonješki univerzitet je osnovan 1088. godine i odmah iza toga "la fama della
citta si sparse al di la delle Alpi, fin nei piu !ontani paesi: Francesi, Spagnuoli,

••) Ivany, o.c., 1931.- Autobiografija, 3. i dalje, naročito 57.- Dolfi Scipion Pompeo, Cronologia di
Famiglie di Bologna, Bologna, 1670., 534.: .nalazeći se u Bolonji kao stanovnici od 1295.", a bila je . u toj
svojoj domovini veoma cijenjena zbog starine i znamenitih ljudi po oružju, književnosti ili po tome što je
bila u srodstvu sa čuve Aim ljudima.".
") Ibidem. -Naučna biblioteka Dubrovnik (ubuduće DNB), CR- f- 135. čuva knjigu pod naslovom
Index Alphabeticus, s. a. od Hipolita Marsiglia, ali mi nije poznato je li to Lujiđijev djed ili, eventualno, neki
njegov imenjak.
16 ) Ibidem: .doktor pravnih nauka" ·i .čovjek od nauke, koji se zaredio i koji postade kancelarom

Bolonješkog univerziteta" i najposlije umrije 5.VII 1710. u dobi od 61 godine .. kao biskup Peruđe ". Dakle,
rođen je 1649.

11 ) Ibidem.- Autobiografia, 57. Marsilji u ovom spisku kaže da su mu braća(a ne samo jedan brat) bila

u Parizu u vrijeme njegova robovanja u Hercegovini, ali sa papinim delegatom koji se zvao Ranuci
(Ranuzzi).
11 ) lbidem.
19
) Ibidem.
20)Autobiografia, 4. - Biografia universale .. ., Venezia, 1824., XVIII , 360. - lvany, o.c., 193: .. La
famiglia della mdre del Marsili era una della piu famose e gloriose famiglie di Bologna" (porodica
Marsiljijeve majke bijaše jedna među najpoznatijim i najslavnijim u Bolonji), ali ne navodi ovaj pisac
nikakav dokaz o tome, vjerovatno zbog toga što je to bilo opće poznato. Osim toga, njegovi podaci se
razlikuju od onoga što je o smrti svoje majke napisao sam Lujiđi Ferdinando (Autobiografija, 57 .), jer
Marsilji tvrdi da mu je majka umrla 1676., a Ivan 1684.

16" 243
Polacchi, Ungheresi, Cechi, Bulgari2 1), Scandinavi, Tedeschi attraversarono i mari e i
monti per venire a studiare a Bologna", piše G. di Francesco22 ), a za to sveučilište su
vezana imena takvih velikana kao što su Dante, Petrarka, Bokačo, Piko dela
Mirandola, Kopernik, Erazmo, Luter, Taso i ostali. U početku se ono dijelilo (Xl i XII
vijek) na tri grupe: teolozi, pravnici i tzv. artisti, tj . "studenti delle arti liberali". Na
ovoj zadnjoj grupi, koja je 1295. godine dobila svoga rektora i prerasla u Medicinski
fakultet, studirao je i Marsilji. Prvi profesor na toj grupi bio je, koliko se do sada zna,
obnovitelj rimskoga prava Irnerio (1070. - 1140?), za vrijeme kojega "la procedura
didattica della medicina era esatamente iden tica a quella del diritto". Osim "Glossa",
napisao je još i "Authenticae", a jedan njegov učenik je osnovao Univerzitet. 23 ) Tadeja
Alderotija (Taddeo Alderotto, 1220. ili 1223. - 1300.), profesora od 1260. godine,
pominje Dante u svom "Raju". Napisao je "najstariji medicinski tekst na talijanskom
jeziku" pod naslovom "Sulla conservazione della salu te", a bio je "hipokratista",
najistaknutiji ljekar i odlučni protivnik arapske medicine". Iza sebe je ostavio
komentare Hipokrata i Galena 24 ). Među važnije predavače toga doba treba ubrojati
Uga i Teodorika da Luka Borgenjoni (Ugo i Teodorico da Lucea Borgognoni, prvi
umro 1252., a drugi se rodio 1205. i živio do 1298.), oca i sina,jer su oni prvi uveli neku
vrstu anestezije ("spongia somnifera"). Prvi je bio ljekar bolonjeških križara u Egiptu i
Siriji, a drugi biskup u Cerviji i pisac rasprave "Chirurgia" (Venezia, 1498.)25 ) Nekako
u isto vrijeme u Bolonji je predavao i Guljelmo da Saličeto (Guglielmo da Saliceto-
Placentinus, 1210.- oko 1280.), kirurg na glasu, koji je u medicinu ponovo uveo nož
nakon što su ga Arapi bili zabacili i po njima i evropski ljekari uvevši "užareno željezo"
(ferrum incandes). Pisac je dvaju djela: "Liber in scientia medicinali, et specialiter
perfectis, qui summa conservationis et curationis appellatur" (Piacenza, 1475.) i
"Cyrurgia". Veliki utjecaj njegove riječi, po di Francescu, pribavio je već u XIII vijeku
talijanskim kirurzima, naročito u Bolonji, privilegije i častan položaj o kakvim njihove
kolege u ostalim zemljama još nijesu mogle ni govoriti.26 ) Na kraju XIII i na početku
XIV vijeka u Bolonji su predavali Guljelmo Korvi (Guglielmo Corvi, 1250.- 1226.),
pisac djela "Exellentissimi medici Guglielmi brixiensis aggregatoris dictorum illustr.
medicorun ad anamquamque aegritudinem a capite ad-pedes practica, de febribus
tractatus optimus de pes te. de cons ili o observando tempore pestilential ac etiam de
21
) Bilo je nekoliko poznatih studenata sa toga Univerziteta i iz naših krajeva. Vidi Grmek, Dominko iz

Dubrovnika (Dominicus de Ragusa), Medicinska en., III, 365. - Isti, Baljivi, Med. en. , I, 692. - Tadić -
Jeremić, Prilozi za istoriju zdravstvene kult "'re u starom Dubrovniku, II, Beograd, 1939., 52. pominje, osim
Baljivija, kao predavača i izvjesnog Đura Đuraševića (sredinom XVI vijeka, sahranjen u Bolonji 1565.).
22
) G . di Francesco, La facolta medica di Bologna, rivista Ciba, Bologna, 1974. - 1984., 1,20.

(Biblioteca nacionale di Bari, Per. 511): Dopuna bilješke br. 22.: . glas o gradu se proširi i iza Alpa, sve do
najudaljenijih mjesta: Francuzi, Španjolci, Poljaci, Mađari , Česi , Bugari, Skandinavci, Nijemci, prelažahu i
mora i planine da bi učili u Bolonji ... " Nedavno je, međutim, izašlo jedno fundamentalno djelo, koje
omogućuje produbljavanje ovoga studija (v. Zanello Gianfrancesco, Bibliografia dc;llo studio bolognese,
Bologna, 1967.)
23
) G . di Francesco, o.c., 13.- Fantuzzi, Scrittori blognesi, IV. - B. Noihusio, Irnerius, Colona, 1642.-

Sarti, De cl aris Archiginnasii bononinensis professoribus (p .I ,p.II). - Sovignij, Geschiste des rom . Recht in
Mittalter (bibliografia). - Nuova enciclopedia italiana ovvero dizionario generale di scienze, lettere,
industrie ... , XI , Torino, 1881., 749.
2
•) G . di Francesco, o.c. , 14. - En. it., II, 277. - Tiraboschi, Storia della lettera tura italiana, IV, Firenze,
1806., 218-223.
25
) G . di Francesco, o.c., 14. - En. it., VII , 485.
26
) G . di Francesco, o.c., 13. - Biografia universale ... , L. 325 .

244
 cura pestis tractatus perspicuus" (Venezia, 1508.)27 ), Toridžani die Toridžanija
(Torrigiana dei Torrigiania), komentator Galena28 ), Dino (umro 1327 .), koji je prvi
primio redovitu platu 29 ), Tomazo del Garbo (Tommaso del Garbo, umro 1370., pisac
nedovršenog spisa pod naslovom "Summa medjcinalis" (Venezia, 1500.)30 ), Keko
d' Asko li (Crecco d' Ascoli, umro 1327.), ljekar i astrolog, koji je liječio papu Đovanija
XXII u Avinjonu 31 ) i koga je pro gonila inkvizicija 32 ), Mondino del Luci (Mondino dei
Luzzi, 1270. - oko 1326.), koji je u studij medicine unio jedan nov elemenat- seciranje
ljudskog mjesto životinjskog leša udarivši tako temelje bolonješkoj anatomskoj školi,
dugo vremena jedinoj u ltaliji. 33 ) U tom razdoblju su u Bolonji radili i predavali
Guljelmo i Bartolomeo da Varinjena (Guglielmo da Varignana, oko 1270.- 1339. i
Bartolomeo da Varignana, umro oko 1321 .), otac i sin. Prvi je, nakon bijega izBolonje
1311. godine zbog političkih razloga, bio ljekar Mladena II Šubića, pa je u Zadru
dovršio svoje najvažnije djelo "Secreta sublimia ad varios curandos morbos" 34 ), a
drugi je 1302. izvršio jednu obdukciju leša "što je jedan od najstarijih poznatih
dokumenata o sudsko-medicinskoj autopsiji".JS) Krajem XIV i tokom XV vijeka
bolonješki univerzitet je u opadanju, pa se u tom razdoblju ističu samo Pietro da
Tasinjano (Pietra da Tasignano), koji je 1398. godine svoj spis "Consilium pro
pestesevitando" posvetio Džan Galeacu Viskontiju i u njemu, osim zabrane sklapanja
brakova i učešća u političkim raspravama zbog uzbuđenja, protiv kuge propisuje još
šest lijekova, koje treba uzimati šest dana za redom. 36 ) U gornjem razdoblju se još
pominju Baverio Marginardo de'Boneti (Baverio Marghinardo de'Bonetti, umro
1480.)37 ) Alesandro Akilini (Alessandro Achillini, 1463.-1512.), čuveni anatom i pisac
magistralnih radova iz te oblasti 38 ). Krajem XV i na početku XVI vijeka u Bolonji su
pred~vali Berengario da Kapri (Berel!$ario da Capri, umro 1550.), istraživač što je
otvarao nove puteve u ovoj nauci, 39 ) Cezare Džulio Arančo (Cesare Giulio Arancio,
1530. - 1589.), anatom i embriolog4°§), Kostanco Varolio (Costanzio Varolio, 1543-
1575.)41), Taljakoci Gaspar (Tagliacozzi Gaspare, 1546.-1599.), pionir plastične

27
) G. di Francesco, o.c., 16. - Biografia universa1e ..., XIII, 302.
21) G. di Francesco, o.c., 16.
29
) lbidem.
30
) lbidem.
31
) lbidem.
321
) lbidem.
B) Ibidem, 17.
34 ) lbidem, 18. -Grmek, Med. en., X, 260.- Jeremić-Tadić, o.c. II, 10.
35 ) G. di Francesco, o.c., 18.
36 ) Ibidem, 22.
37 ) lbidem.
31
) Ibidem.- Biog. un., I, 145. - En. it., l, 318.
39) G. di Francesco, o.c., 24.
40 ) Ibidem, 25.
") Ibidem.
") Ibidem. - G1esinger, Tagliacozzi, Med. en., IX, 454.

245
kirurgije 42 ), Đirolamo Kardani (Girolama Cardani, 1501.-1576.), ljekar, filozof i
matematičarY)
Nakon te bogate tradicije, koja je Bolonji donijela onu čuvenu uzrečicu "Bolonia
docet", dakle, u godini Marsiljijevog rodenja)' postao 28-godišnji Malpigi Marčelo
(Malpighi Marcello) 44 ), "neumorni radnik, uporan branitelj istine, oštar promatrač,
genijalan u stvaranju zaključaka", koji je sva polja prirodnih nauka "obogatio svojim
mnogobrojnim otkrićima" .45 ) Mars ilji je njegov učenik postao u doba najveće borbe
ovoga naučnika svjetskoga glasa "contro gli attachi violenti di colleghi delle idee
conservatrici" 46 ) ostavši mu vjeran čitavoga svoga života, i njemu i njegovim naučnim
metodama . Medutim, osim Malpigija, Marsilji je slušao još i Montanarija47 ),

3
' ) G . di Francesco, o.c., 26.- Nuova en. it., VI, Torino. 1887., 1206. - Biog. un ., IX, Venezia, 1923.,

400. -DNB, A, 1383. i A, 1145., čuva dva njegova djela (.De rerum varietate", Basiliae, s.a., vlasništvo
nekoga Marina Gundulića i . Hieronimi Cardani mediolanensis medici de Rerum varietate, libri XVII",
Basi liae, 1557.). Cjelokupna su mu djela izašla u Lijonu 1663. godine, pod naslovom Hieronimi Cardani
mediolanensis, philosophi ac medici celebrimi opera omnia, cura Car. Sponi.
44
) Malpighi Marcello, ljekar i prirodoslovac (Crevalkuore, 1628.- Rim, 1694.). Od 1645. godine studirao je

u Bolonji filozofiju , ali je zbog porodičnih razloga prešao na medicinu. Već 1653. godine postiže doktorat, a
zatim ga toskansk i vojvoc!a poziva u Pizu. Tu se sprijateljio sa Borellijem (vidi kasnije), koji je mnogo
utjecao na njegov rad . Godine 1659. Malpigije ponovo u Bolonji, gdje godinu dana predaje o Hipokratovim
aforizmima, a kasnije (1660. - 1662.) praktičnu medicinu. Neprestano je u sukobu sa kolegama i to ga
prisiljava da prihvati Borellijev pred log da ode u Mesinu, gdje do 1666. godine predaje isti predmet, a onda
se vraća opet u Bolonju i do 1691. godine radi na tom starom univerzitetu. U Rim je prešao 1691. godine,
gdje postaje ličnim Ije ka rom Inočenca XII. Po Duca tiju (.L.F. Marsigli", Bologna, 1931., 30. i 40.). Marsilji
ga je nazivao . divino" (božanstven) i poštivao ga kao jednog među prvim ljudima, koji ne samo da je
proslavi o Bolonju , moju rodnu zemlju, na čijem je slavnom Univerzitetu bio jedan od rijetkih svjetlosti i
ukras, nego i cijelu Italiju, čije je pohvale pretpostavio svim ostalim u udaljenim zemljama, u kojima se
poznavala prava knjiga , napose u Engleskoj". - U DNB se čuvaju dva Malpigijevadjela(CR, f, 131 Marcelli
Malpighi, Opera posthuma, London, 1697. i nekatalogizirana još Marcelli Malpighi philosophi et medici
boloniensis, e regis Societatis, Opera omnia ..., London, 1686.).- Grmek, Malpighi Marcello, Med. en. VI,
540. (bibliografija). Ovaj pisac me upozorio na djela Adelmana u Americi: Life and embryol Work of M.
Malpighi, a zatim Correspondence of M. Malpighi (oba je izdao Cornell. Un. u lthaka).
") Grmek, o.c., 540.
46
) (C. di Francesco, o.c., 26.): •... protiv snažnih napada kolega zadojenih konzervativnim idejama"-

Grmek, o.c., 540.: . Osobito su ga napadali zagriženi galenisti P. Mini i G. G . Sbaraglia, profesori u Bolonji,
koji su mu osporavali vrijednost njegovi!J mikroskopskih istraživanja za praktičnu medicinu. Na njihov
poticaj , štaviše, opljačkana je Malpighijeva kuća . Tom prilikom su razbijeni njegovi instrumenti i spaljeni
rukopisi ." Kada bi seci rao u dvorani, ovi njegovi protivnici su išli od studenta do studenta i govorili, da
.samo idiot može ta ko seci rati kako to radi Malpighi".
47
) Montaneri Geminiano, astronom (Modena, 1632. - Padova, 1687.). Filozofiju i pravo je završio u

Firenci. Putovao je po Njemačkoj, pa je zatim najprije bio advokat u mjestu svoga studija, a onda astronom
Medićija i nešto kasnije vojvode modenskog Alfonza IV. Po njegovoj s miti, bio je izabran za profesora na
bolonješkom univerzitetu , gdje je predavao sve do 1674., a tada je prešao u Padovu i tamo predavao
astronomiju i meteorologiju. Napisao je .Cometes Bononiae observatus, anno 1664 et 1665; astronomico-
physica dissertatio", pa . Copia di due lettere scritte all'illustrissimo signor Antonio Magliabecchi, sopra i
moti e le apparenze delle due comette ultimamente apparse sul fine di novembre 1680" i napokon .Copia
lettera scrit ta al Magliabecchi intorno la cometta apparsa l'anno 1682." (v. u DNB, II, Il, CR, 1517., sv. I:
. Opuscola omnia actis eruditorum lipsiensibus inserta, Venetiis, 1740., 124. i .1\{iscellanea italica physico-
mathematica", Bologna, 1692.). Objavio je također i .Discorso accademico sopra la sparizione d'alcune.
stelle, ed al tre novi ta scoperte nel cielo", Bologna, 1672., .Ephemeris Lausborgiana ad anno 1666, item da
solis hypthesibus , et refrectionibus siderum", .Il Mare Adriatica e suo corrente esaminato, e la naturalezza
di fiumi scope rta e con nuova forma di ripari corretta" (cijenjen rad, što je preštampan u zbirci .scrittori

246
astronoma i matematičara, pa je, kako ćemo kasnije vidjeti, na temelju tih podataka
vršio ispitivanja na Balkanu. 48 )
Osim obrazovanja stečenog na univerzitetima u Bolonji i u Padovi, ovaj
Malpigijev učenik aktivno je učestvovao i u radu bolonjeških akademija, koje su bile
organizirane po ugledu na čuvenu Accademia degli Arcadi.49 ) Prvu takvu akademiju u
Bolonji (Coro anatomico od 1650-1658.) osnovao je Bartolomeo Masari (Bartolomeo
Massari) "a fine di praticare esperienze ed osservazioni intorno la circolazione del
sangue ed altre scoperte anatomiche e fisiologiche, le quali correano allora per le
bocche di tutti". 50 ) Pored ostalih, član te Akademije je bio i Malpigi. Devet godina
nakon toga novu je utemeljio već pomenuti Montanari pod nazivom Accademia della
Traccia ili dei Filosofi. Ona je u početku imala sjedište u stanu svoga osnivača, a
kasnije u kući abea Karla Antonija Sam pij erija. Svoje je članove okupljala oko raznih
pitanja u oblasti geografije i fizike (zvuk, svjetlo, vakuum , itd.). Djelovala je od 1659.
do 1689. kao i ona koju je bio osnovao Đovani Antonio Davija (Giovanni Antonio
Davia), a "i nervi (di quel corpo Accademico) eran veramente un Marcello Malpighi,
un Domenico Guglielmini, un Geminiano Rondelli, egregio matematico, un Luigi
Ferdinando Marsigli e Geminiano Montanari" 51). Poznatijaje, međutim, ona koju je
bio osnovao Lujiđijev brat Antonio F eliče i koja je zato nosila naslov Accademia dell'
Arcidiacono (1659-1689). Bila je otvorena "a tutti i Professori e dilettanti senza
riservae senza impegno di permanenza" 51 a) i u njoj je Marsiljijev učitelj Montanari

dell'acqua", Parma, I), .,L 'astrologia, convintas di falso", Venezia, 1685. (s jednom biografskom bilješkom).
Fantuzzi u citiranom djelu tvrdi da je Marsilji odlazio u Padovu, kada je tamo bio imenovan ovaj nj egov
učitelj, pa je možda to ono putovanje što ga je opisao u svom pismu Malpigiju (v. bilj . br. 77.), a Pupini
(.,L.F. Marsigli ingegnere d'acqua", Celebrazione ... , Bologna, 1931., 45.) tvrdi da je Marsilji mjerio vode
.,secondo gli insegnementi da timi dal signor dottor Mantanari, celebre Matematico e mio riverente Maestro,
che fin dai primi anni comincio a dimostrarmi i principi di simili st udi , e tra altri il fondamento dell'uso di
tale Instrumen to e la perfezione alla quale col suo nobile ingengno l'ha ridotta .. ." (po uputama, koje mi je
dao gospodin doktor Montanari, čuveni matematičar i moj poštovani učitelj , koji me je odmah od početka
stao upućivati u osnove toga studija, pa između ostaloga i o upotrebi toga·instrumenta, koji je on svojom
plemenitom domišljatošću usavršio ... ). - Autobiografija, 8.- Fantuzzi, o.c., 4. - Accademia delle scienze
dello Istituto di Bologna dalia sua origine a tutto il MDCCCLXXX, Bologna, 1751., l.- 30.- Big. un .,
XXXVIII, 425. - Tiraboschi, Biblioteca Modenese degli Scrittori etc., Modena, 1783., III.
48
) Dnevnik.
) Deanović Mirko, ,Odrazi talijanske akademije ,.degli Arcadi" preko Jadrana", Rad .,JAZU, 248 . i
49

250., Zagreb, 1934. Ova Akademija, s kojom je Marsilji došao u dodir tek kasnije i to po povratk u iz Turske
1680., iz svoga je sjedišta u Rimu znatno utjecala i na naše kulturne prilike. Njen je član, pored čitavog niza
intelektualaca s naše obale, bio i Dubrovčanin Stijepo Gradić, bibliotekar Vatikanske biblioteke i
Marsiljijev učitelj , kako proizlazi iz jednoga dubrovačkog dokumenta (V. HAD, Prepiska, 17-68., 2097.
Poslanik Bunić iz Beča).
so) Accademie delle scienze ... , 9.: .... s ciljem da se primijeni iskustvo i opažanje o krvotok u, pa ostala
anatomska i fiziološka otkrića, o kojima su svi govorili ... ". - Boletti G . G ., Dell'origine e de'progressi
dell' Instituto delle scienze di Bologna e di tu/le le Accademie ad esso unite, Bologna, 1751. - Michel Medici,
Memorie storiche intorno le Accademie scientifiche e Lettararie della Ciua di bologna. Bologna, 1852., 9.
SI) Accademie delle scienze ...• 9.: .. ... nervi (ovoga akademskog tijela) bili su ustvari jedan Marčelo
Malpigi, jedan Domeniko Guljelmi, jedan Gjeminiano Rondeli , ugledni matematičar , jedan Luj igji
Ferdinando Marsilji i Gjeminijano Montanari .. .". - Guglielmi Domenico (Bologna, 1655. - Padova, 1710.)
bio je, kao i Marsilji, Montanarijev učenik, as poslije je (1701.) istraživao neke izvore u Dalmaciji . Rondeli
Geminiano, matematičar (Modena, 1652. - 1735.) bavio se, osim matematikom, još i hidraulikom i
fortifikacijom.
Ha) Ibidem, 9.: ..... svim profesorima i amaterima bez razlike i bez obaveze staln osti... "

247
pročitao svoj rad "Pensieri fis ico- matematici so pra alcune espertenze fatte in Bologna
dell' Accademia filosofica (della Traccia 52 )) intorno ai di versi effetti dei liquidi in
cannuccio di vetro ed altri vasi"53 ). U atmosferi naučnih interesovanja, koju su te
akader:nije širile oko sebe, naročito ove dvije posljednje, mladi Marsilji je našao prve
podsticaje i realno tlo za svoj talenat i teme 54 ), kao i uzor za pretvaranje Accademie
degli lnquieti (1690-1714.) u svoju Accademiu delle scienze dell'Instituto di Pologna
(1714.), koja i danas postoji u tom gradu , u ulici Zamboni, 32. 55 )
Zaokruživši tako svoje obrazovanje na dva stara talijanska univerziteta (Bolonja
i Padova) i u naučnim društvima svoje rodne Bolonje, mladi je Marsilji veoma rano
ušao u kulturni i politički život svoje domovine. Tako je, na inicijativu Frančeska
Karla Kaprare (Francesco Carlo Caprara) 56 ), koji će se kasnije zauzeti za njegovo
izbavljenje iz turskog ropstva ,57 ) veoma mlad bio izabran u plemićko vijeć;! Bolonje 58 ),
a nije mu bilo više od devetnaest godina kada je bio predstavljen papi Inočencu XJ5 9 )
zahvaljujući, kako smo ranije konstatirali, svome ujaku isusovcu Antoniju
Erkolaniju60), pa Pietru Malari 61 ) ("ambasciatore della mia pat(ia")62 ). U Rimu je, u
tamošnjem visokom društvu, imao prilike da se upozna i približi pored ostalih,
poznatom Boreliju (Borelli)63 ), Nacariju (Nazzari)64 ), a tako je bilo i u
' 2) lbidem.- .Antico giorno/e die Letterati''. Parma, 1687., 144. i 145.
") Vidi bilješke 47. i 50. , .Matematičko-fizičke misli o nekim iskustvi ma iz Bolonje u Akademiji
filozofskoj (della Traccia) povodom različitih efekata (ponašanja) tekućina u staklenim cijevi ma i u drugim
posudama". Montanari je povodom ovoga članka polemizirao sa nekim Bossettijem u Giornale
de'Letterati", Roma, 1688. i 1670., 75/V, II/ 61. (v. DNB, CR, 22 .964. i 22.965 .). Vidi i bilješku br. 64.
54
) Bilješka broj 50.

''') lbidem.
56
) Emilio de Tibaldo, Biograjia degli Italiani il/ustri, Venezia, 1841. , VIII, 272.- 287. - Autobiografia,

6.: .Cosi entrando !'anno 1678., il senatore Francesco Caprara, eletto confaloniere, mi volJe per uno degli
otto consoli doti anziani, i quali formano in Bologna il supremo masgistrato della nobilti1, che đura due
mesi."
S7) Testament.

") Bilj. br. 56.

") Autobiografia, 4. - Radonjić Jovan, Rimska kurija i jugoslavenske zemlje od XVI do XIX veka,
Beograd, 1950., 366.
60
) Bilj. br. 20.
61
) Autobiografia, 4.
62
lbidem: .ambasadoru moje zemlje", tj. mletačkom am basadoru, jer je Bo lonja tada bila u okviru
)

Mletačke Republike.
") Borelli Giovanni Alfonso, ljekar i prirodoslovac (Napulj, 1608.- Rim , 1679.). Predavao je u Pizi i u
Firenci. Napisao je .Delle cause delle febri maligne", Napoli , 1647., "De renum usu i udicium", Strasburg,
1664., .Euclides restitutus", 1628., . Appolonii Peragaei conicorum", libri V-VII , Firenze, 1661., . Theoricae
medicoorum planetarum ex causis physicis deductae", Firenze, 1666., • Tractatus de vi percussionis",
Bologna, 1667., .Historia et meteorologia incendii aethenei 1699. ; accedit responsio ed censuras R. P.
Honorati Fabri contra librum de vi percussionis", Reggio, 1670., . De montionibus naturalibus a gravitate
preudentibus", Bologna, 1670. (ili: . Atrium physico mathematicum"), . De motu animalium, opus
posthumum, pars prima", Roma, 1680. (pars secunda 1681.). Grmek tvrdi da je značajno utjecao na
Malpigij!l, Marsiljievog učitelja i uzora. - Biog. un., VII, 1822., 48 . -Grmek, Bore/li, Med. en., ll, 302.
(bibliografija)- Hirsch i E. Guralt, Biographisches Lexicon der hervoreganden Aerzte al/er Zeit en und J)'o/k er,
/, Berlin - Wien, 1929., 636. - Castigliani , Storia della medicina, Milano - Verona, 1948. - Giornale
de'Letterati, Roma, 1668., Ill, 29., pa I, ll. i 17.; 1671., VIIl, 125 ., XI, 175. (recenzija).
64
) Nazzari Francesco, pisac (Bergamasco, oko 1634. - Rim, 1714.). Držao je katedru filozofije na

koledžu Sapienza u Rimu, a dvije godine prije susreta sa Marsiljijem napustio je uređivanje i izdavanje

248
Napulju, kamo je putovao nakon Rima 65 ). I u jednom i u drugom gradu je, međutim,
naročitu pažnju posvećivao opažanjima u oblasti egzaktnih nauka (prirodne pojave,
matematika primijenjena u vojnim vještinama, itd.) provjeravajući već stečena znanja
i prikupljajući građu za svoja kasnija djela. 66 ) Na povratku u Bolonju svoje je rezultate
iznosio Montanariju, "!ettore delle matematiche in Bologna e mio maestro" 67 ). Tako,
izvjesni Tomazo Kornelije (Tommaso Cornelio)68 ), "che aveva il primo grado fra
medic i di quel tempo e che, ben istrutto delle cose na turali, m 'insegno il modo di far un
alito artefic&ale, appieno a quello della Grotta del Cane rispondente come la ologna
sperimentai, ma con patto giurato di ridirlo ad alcuno" 69 ). Te iste godine (1677.)
ponovo je putovao u Rim 70 ), odakle je, u društvu sa abeom Gvičardijem
(Guiccardif 1), posjetio Firencu, ali "non solo per tributare il mio ossequno al
serenissimo granduca, ma anche per vedere la magnificenza della galleria e libreria ,
sotto la direzione del signor Magliabecchi 72 ), bibliotecario di sua altezza
časopisa ,.Giornale de'Letterati" (v. bilj. br. 53), koji je .. da Francesco Nazari" bio pokrenut 1668., "e
stampa to da Nicol' Angelo Tinassi". Poslije 1675., izgleda, izdavanje časopisa je preuzeo neko drugi , po svoj
prilici štampar Tinassi (v. bilješku u br. 142., VIII, 29.VIII 1675. toga istoga časopi s a) . Nazzari je bio
sekretar poznatog historičara Luci usa, kada je prešao u Rim, pa mu je pomogao da dovrši njegove radove.
Sam nije mnogo pisao,jer je preveo samo "Esposizion della Chiesa Cattolica di Bosuet" sa francuskog (Rim,
1701.). V. Biog. un., XL, 1827., 187. - Nuova en. it., VI, ed. XV, Torino, 1883., 222 .
' ) Autobiografia, 3. - 6. - Longhena, L. F Mars igli, Memoria .. , Bologna, 1930., 131 : "Pocco pi uche
6

diciottene va a visitare le cose pi u interessanti , dal pun to di vista della sto ria na turale , che sono intorno a
Napoli: JO zolfatare di Pozzuoli, il lago d' Agnano , la grotla del Cane furono da lui visitate, e poi saTi sul
Vesuvio fino alla cima, ne visit<'>. il cratere con tanta attenzione che ne pote fare modello .. ."
Imao je nešto više od 18 godina kada je obišao veoma zanimljive stvari sa stanovišta historije prirode , u
okolini Napulja: naslage sumpora u Pucoliju, jezero Danjano, Pseću pećinu, a onda se popeo na vezuvski
krater sve do vrhunca pregledavši ga sa takvom pažnjom da to može poslužiti kao model.
Dnevnik (Split) i bilješke br. 89. i 90.- Longena misli da su ova putovanja podstakla njegova kasnija
istraživanja sumpornih izvora. ,
66
) Autobiografia, 6. - Longhena , L. F. Marsigli, geografa ... , 191., 193, Bologna, 1930. daje jednu

suštinsku opservaciju u ovom ranom Marsiljijevom istraživanju: .. tentativi, siamo d'accordo, e null' altro
che tentativi, ma cosi audaci che non possiamo non segnalarli, a distanza di d us secoli, all 'ammirazione dei
posteriori (nastojanja, slažem se, ništa drugo nego nastojanja, ali tako smjela da ne možemo ne upozoriti , u
razmaku od dva vijeka, na njih zbog divljenja potomaka). Ta ocjena se, po mom mišljenju, može potpuno
prihvatiti i za njegove bilješke sa putovanja po Balkanu, o čemu će kasnije biti više govora.
67
A'\ltobiografia, 5.: "Jektoru matematika u Bolonji i mom učitelju". Vidi bilj. br. 47.
)
68
Cornelio Tommaso, prirodoslovac i ljekar (1614.-1684.). Njega Enciclopedia italiana (XXIV, 260. i
)

XXXV, 300.) ubraja među obnovitelje naučne misli (uz Francesca d' Andreasa, Giuseppea Vallette), a već
pominjani časopis "Giornale de'Letterati" (I, 23, 1669.) donio je jednu recenziju njegova rada ("Realizione
d'un gigan te rit rova to aTiriolo nel mese Giugno dell' anno 1665 manda to dal Si-gnor Tomaso Cornelio"), pa
se u njoj kaže kako je ovaj napuljski učenjak "altretanto cauto nel creder le cose, che perspicace, e sottilc
nell'investigare i segreti della Natura" (isto tako oprezan u tome da povjeruje u stvari kao što je pronicljiv i
tanan u istraživanju tajni Prirode).
) Autobiografia, 5.: "koji je imao prvo mjesto među ljekarima onoga vremena i pošto je dobro
69

poznavao prirodne pojave, poučio me kako mogu napraviti umjetno dah(?) kakav je u Psećoj pećini , što
sam kasnije eksperimentirao u Bolonji, ali uz obavezu da nikom ne kažem ništa, na što sam se zakleo .. .".
J
70
Ibidem.
)

) Ibidem. - Porodica Giuccardini (Gjukardini) je bila veoma bogata i moćna u Firenci , paje znatno
71

utjecala na poslove u tom gradu (konfalonijeri i priori). U njoj je bilo i historičara (DNB, CR, 1520.: Vita di
Giuccardini, scritta da fra Remigio (Nannini), premessa all'edizione del 1565 della Historia d' Italia).
72 ) Magliabecchi Antonio , bibliotekar (1633.-1714.). Sarađivao je na izradi mnogih publikacija, ali je

pod svojim imenom objavio samo "Catalogo de'manoscritti orientali della biblioteca Medici". Neka

249
serenissima73 )". Posjetio je, osim toga, Li vorno, Pi zu i Luku 74 ), a onda je u društvu sa
Montanarijem otišao u Padovu, gdje je slušao Pigija (Pighi)1 5 ), o čemu je izvijestio u
jednom pismu učitelja Malpigijas u Bolonji/ 6 ) jer mu je on dao "qualche principio di
tal scienza nobile" 77 ).
Od velikoga je i bitnog značaja za našu kulturu činjenica što je tako usmjeren i
odgojen mladić, sigurna i izgrađena metoda, sticajem prilika bio vezan i za naše
krajeve zbog pročitane literature, 78 ) zbog ranije slične tradicije/ 9 ) ali· najviše zbog
širokog polja rada na slabo istraženo m tlu, što ga je privlačilo. Naime, Marsilji je u
toku opisanog putovanja po južnoj Italiji (1677. i 1678.) susreo i upoznao nekoga
Engleza, trgovca, "che aveva monata la piu gran parte della sua vita in
Constantinopoli e nella Smirne", pa se u razgovoru s njim raspitivao "della natura e

njegova pisma se, pored ostalih, nalaze i u Biblioteca dell' Accademia dei concordi (Silvestriana) u Revigu
kod Venecije (ostavština porodice Silvesti, što se bavila i našim arheološkim lokalitetima), a neka su
objavljena u publikacijama "Clarorum Belgarum ad Magliabecchium epistolae Firenze, 1745. i u
"Clarorum Venetorum epistola", Firenze, 1745. i napokon u "Clarorum Germanorum epistolae", Firenze,
1745.
Autobiografia, 6.: "ne samo da izrazim poštovanje prejasnom vojvodi nego također i da vidim
73
)

veličanstvenost galerije i biblioteke pod upravom gospodina Maljbekija, bibliotekara njegove Svijetle
Visosti." ·
74
) lbidem, 6.
H) lbidem, 8.
76
) lbidem: "Presi in quella universi ta d'essere matricolato, aggregatomi alla nizione de'dispersi , e poi

ogni applicazione alla matematica ed anatomia del corpo umano , che feee il Pighi".
Najprije uzeh dokument o pripadnosti ovom univerzitetu pridruživši se družini raspršenih, a onda se
posvetih primjeni matematike i anatomije ljudskog tijela kod Pigija. Možda se ovo pismo nalazi kod
Adelmana, čije radove, na žalost, ja nijesam imao u rukama.
77
) lb idem,: prvu poduku u toj plemenitoj nauci."
) Autobiografija, 4. - U već pominjanom časopisu "Giornale de' Letterati", u kome su štampane
78

recenzije o radovima Marsiljijevih uzora (Montanari, Borelli), objavljenje (V, 6L) i prikaz spisa sekretara
engleskog ambasadora u Carigradu (prevod u Veneciji) pod naslovom "Istoria dello sta;o presc;nte
dell'Imperio Ottomano, composta prima in lingua inglese dal Sig. Ricaut, segretario del Signor Co. di
Winchelsey Ambasciatore straordinario del Re d'Inghilterra Carlo II il Sultana Mahometto Han IV, poi
tradotta in Francese d<ll Sig. Briot, e final mente transportata in Italiano da Costantino Belli, Accademico
Tassiste, Venezia presso Combi, e la Nou" (vjerovatno 1673.). U ovoj recenziji se nabrajaju mnogi podaci,
koje je kasnije u Marsilji sakupljao i provjeravao u Carigradu. Osim toga u tom istom časopisu je (1674.,
VII , lli.) objavljen članak pod naslovom "Capi d'osservazione di farsi in Levante" (ono što bi trebalo
promatrati na Levantu), pa se u njemu spominju neka mjesta na grčkom otočju, kojaje i Marsilji posjetio u
vrijeme svoga putovanja prema Carigradu (1679.) u pratnji mletačkog ambasadora Ćivranija . I napokon,
ovdje treba naročito podvući činjenicu da je Marsiljijev učitelj Malpigi znao za Aldrovandijev herbarij
(Ulisse Aldrovandi, 1522. -1608.) u bolonješkom Arkiđinaziju (vidi bilj . 96), paje kasnije tom svom učeniku
(Marsiljiju) preporučivao da i on pridonese toj zbirci svojim nalazima sa Balkana, kao što je to radio i neki
Sorkočević iz Dubrovnika u XVI vijeku po saopćenju prof. dr. Grmeka meni). Usmjeravanje prema
suprotnoj, dalmatinskoj obali Jadrana je, vjerovatno, vršio i drugi Marsiljijev učitelj Montanari, jer je jedan
njegov drugi učenik (Guljelmi Domenika, vidi bilj. br. 51.) istraživao u Dalmaciji. To nije neobično , jer su se
u drugim talijanskim gradovima bavili rezultatima s druge obale (osim Venecije, u Rovigu, Pezaru itd.) u to
doba , pa i ranije. .
79
) Ibidem. - S Dubrovnikom naročito , Bolonja je održavala jake veze na polju medicine (v. Jeremić­
Tadić , o.c.).

250
qulita di quella nazione" 80 ), jer je, izgleda, o njoj znao samo ono što je čitao u
dotadašnjim putopisima. 81 ) Godinu dana nakon toga pružila mu se prilika da i ličnim
iskustvom dopuni ta svoja saznanja pošto se mletački bajilo Ćivrani spremao da ode
na dužnost u Carigrad, pa mu se Marsilji pridružio "col titolo di camerato" 82 ). Na tom
putovanju je ostao više od godinu dana započevši sakupljati velik broj veoma
značajnih podataka, koji se sada uglavnom čuvaju u njegovoj ostavštini u
Univerzitetskoj biblioteci u Bolonji 83 ) i na osnovu kojih je napisao niz dragocjenih
rasprava 84 ) •••.•

SUMMARY

The author of the article "Ljuigji Ferdinando Marsilji and Yugoslav countries
from 1679 to 1684" describes the conditions in our regions at that time, particularly in
Herzegovina where Ferdinando was captivated. He participated in burning up of
Sarajevo and took numerous documents from Gazi Husrevbeg Library to Bologna.
The author announces an extensive work on this subject.
Particular attention was payed to Marsiljo family and University of Bologna,
where Ferdinando was educated.

10 ) Autobiografija, 4.: .što je veći dio svoga života proveo u Carigradu i Smirni", pa se u razgovoru s

njim raspitivao .o prirodi i osobinama one nacije".

11 ) Autobiografija, 4.- Vidi bilješku br. 78 .
81
) lbidem, 8.: .sa naslovom sobara".
13 ) Frati, o.c. - Beigl, o.c. -Bečkim materijalom (uglavnom vojnički izvještaji) služio se B. Ivanyi u
svom članku o istraživanju madžarske ravnice.
14
) Popis Marsiljijevih radova su na kraju ove studije.

251
OSVRTI

253
 Fejzulah Hadžibajrić

O ARHIVU GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE

U sastavu Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu ima i Arhiv, o kome se malo

zna i piše, pa je svrha ovoga članka da o njemu pruži neka obavještenja.
Arhiv je francuska riječ , a u turskom p rev odu to je "Mahzeni evrak", što znači
spremište dokumenata". Vesika i vesaik su arapski nazivi za dokumente. "Turski
arhiv" je kod nas vrlo uobičajeni naziv za dokumente na turskom jeziku. Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke broji do danas 3909 dokumenata i već i na ih je na turskom
jeziku. Kodeksi su posebni fond i nisu ubrojeni u ove dokumente. To su sidžili
sarajevskog šeriat~kog suda koji su sačuvani iz doba turske vladavine. U članku "Gazi
Husrevbegova knjižnica" od Fehim efendije Spahe (Spomenica Gazi Husrevbegove
četiristo-godišnjice, Sarajevo, 1932. Sidžili su iskazani po godinama. Za požaliti je što
loš nemaju svojih predmetnih regesta. Kratak pregled arhiva i sidžila dao je i Hazim
Sabanović u svom članku "Turski diplomatski izvori za istoriju naših naroda" (Prilozi
za orijentainu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom -
Orijentalni institut, Sarajevo, 1950.).
Arhiv Gazi Husrevbegove biblioteke ima dvije knjige inventara, koverte sa
signaturom i kratkim opisom te dva kataloška listića za svaku svoju inventarsku
jedinicu.
Iz ljubavi prema Gazi Husrevbegovoj biblioteci i velikoj gorljivosti za našu
historiju, Hamdija Kreševljaković je svojevremeno organizovao razvrstavanje
dokumenata i njihovo inventarisanje. Njegovo poznavanje turskog jezika, sa
osnovama stečenim u ruždiji, bilo je dovoljno da utvrdi odrednicu i sazna na što se
dokumenat odnosi, a dokumente je dešifrovao i čitao njegov školski drug hafiz
Džemaluddin efendija Hadžijahić, nastavnik Gazi Husrevbegove medrese, iz pažnje i
prijateljstva prema Hamdiji. Hamdija je onda diktirao inventarisanje. Ovako je
završeno inventarisanje dokumenata od broja l do 1239.
Dalje inventarisanje dokumenata, tj . drugu inventarsku knjigu je nastavio
bibliotekar prof Muhamed efendija Pašić, marljiv radnik i dobar turkolog. On je
inventarisao do broja 3831 , a ostalih 78 dokumenata uveli su u inventar kasniji
bibliotekari.

255
 Ibrahim Kemura, bibliotekar, izradio je kataloške listiće dokumenata i razvrstao
ih prema odrednicama. Tako je uspostavljen katalog dokumenata. U katalogu
dokumenata listići su ovako poredani:
A - apeli, arz, arzuhal,
B - berati, bilteni, bilješke, bujruldije,
Č - članci, čestitke,
D - dekreti, depeše, dokumenti, dopisi, doznake, dozvole,
F - fermani, fetve, formulari,
G - godišnjaci, govori,
H - hatti humajuni, hadisi, hudžeti ,
I - ilam, ilmihaber, idžazetnama, isprave, iskazi, izjave, izvještaji,
J- jafte (cedulje),
K - kassami (osta vinski spisi), kasi de,
L- leci,
M - murasele, molbe, memorandumi,
N - nalozi, naredbe, nacrti, namire,
O - obračuni, obavještenja, oglasi, odobrenja,
P - pečati, pjesme, pisma, provjere, podnesci, pohvale, postavljenja, popisi,
pozivi, požurnice, proglasi, programi, proračuni, protesti, protokoli, pravila,
predlozi, predstavke, prepiske, preporuke, potvrde, priznanice,
R - raspisi, rješenja, rezolucije, razno,
S- sak (uzorci raznih sastava}, saučešća, satire, sidžili, spisi, sporovi, sporazumi,
statuti, senedi,
T - tapije, tarihi, taksiti, temessuk, tezkere, tefteri (defteri), troškovnik, tužbe,
U - ugovori, uputstva, uredbe, ustavi, uvjerenja,
z - zaključci, zahvalnice, zapisnici, zakletve.
Na kraju kataloga dokumenata postoji još dva odvojena kataloga , Arhiv
Abdurahmana -Mirze Malića i Arhiv Osman Asafa Sokolovića.
Rekli smo da su kataloški listići arhiva kucani u dva primjerka. Prvi listić za
kartoteku biblioteke namijenjen je čitaocu, a drugi za arhivsku službu.
Gornja klasifikacija dokumenata je, kako se vidi, dosta precizna.
U arhivskom fondu Gazi Husrevbegove biblioteke zastupljeni su, možemo reći,
gotovo svi dokumenti turske administracije. Najinteresantnije dokumente za našu
istoriju iz turskog vremena predočio nam je Omer NaJcićević u svom članku "Nešto o
rukopisima i dokumentima na orijentalnim jezicima" (Beograd, Arhivski pregled,
1969-70) ovako:
"Fermani. To su carske pismene naredbe pisane posebnim ukrasnim pismom
sa "Tugrom" (umjetnički upisanim imenom sultana) iznad teksta. Tugru susrećemo i
kod nekih drugih važnijih dokumenata kao kod "Berata".
Berati. Carski dekreti, ukazi, prava i slično, kojima se dodjeljuju zvanja,
odlikovanja, privilegije ili kakvo dobro. Nosilac takvog prava ili dobra zove se
"beratlija".
Hudžeti. Sudske presude, pismene isprave koje imaju dokaznu moć.
Šehadetname. Svjedočanstva (šehade - svjedodžba, name - knjiga).
Fetve. Pravno rješenje ili uput, dato u obliku odgovora da se riješi izvjesno
šerijatsko pravno pitanje. Autoritativne fetve izdaju šejhul-islami i muftije. Zbirke
takvih fetvi zovu se takođe "Fetvama" npr. "Fetava-i-uskubi ..."

256
 Sened. Isprave, dokumenti, potvrde i slično . Obično su se upotrebljavali
prilikom davanja ili uzimanja nečega na zajam.
Ard-arz ili arzuhal. Molba, predstavka, memorandum i slično .
M u rase la. Poslanica, službeno pismo kadije upućeno kao pozivnica ili nalog.
Jafta. Cedulja, pismena isprava, tabla sa kakvim natpisom, a ponekad znači i
grupu zaseoka jedne opštine.
Bujruldija. Naredba, zapovjedno pismo paše ili valije.
Tapija. Javna isprava o vlasničkom pravu na nekretnine.
Tezkera. Putna ili lična isprava.
Vakufname. Zadužbinska povelja, isprava o uvakufljenju (od riječi "vakuf'
islamska zadužbina, koja služi vjerskim kulturnim, prosvjetnim i humanim ciljevima,
muslimansko vjersko zajedničko imanje.
Vasijetname. Oporučno pismo, testament.
Postoje još brojni dokumenti kao što su Hatt-y-Humayun, carsko pismo, razna
uvjerenja, "ilmi haberi", obavještenja i oglasi "ilani", razni popisi stanovništva, ali su
navedeni najznačajniji."
U bivšem Ulema medžlisu u Sarajevu čuvane su ove knjige kao arhiv:
- zapisnici sjednica Ulema medžlisa,
- zapisnici sjednica Darul-muallimina,
- zapisnici vjersko-prosvjetnih anketa,
- protokoli i arhive bivših muftijstava,
- Džedveli medresa (protokoli i upisnice),
- defter kadijskih ispita,
- defter profesorskih ispita,
- zapisnici sjednica o prihvatanju udžbenika,
- zapisnici komisija o takvimu,
- povjerljivi spisi, i
- razne druge evidencije iz poslova Islamske zajednice.
Od osnivanja Ulema medžlisa (1883.) do 1925. god. zapisnici Ulema medžlisa
vodeni su na turskom jeziku. Na tim sjednicama rješavani su i problemi iz života
Muslimana, osim vjersko-prosvjetnih pitanja, iz austro-ugarske uprave.
Vakufska direkcija, Vakufsko-mearisko-povjerenstvo i Gazi H usrevbeg9v vakuf
sačuvali su svoje arhive.
Arhivska grada bivšeg Ulema medžlisa "data je na čuvanje bivšoj Vakufskoj
direkciji i čuva se u Starješinstvu IZ za SRBiH, dok je arhiv Vakufskog povjerenstva
prenesen u zgradu Hadži Sinan ove tekije, a arhiv Gazi H usrevbegova vakufa predat je
Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Najbolje rješenje je da se gore iskazani arhivi objedine kroz Arhiv Gazi
Husrevbegove biblioteke kao posebni arhivski fondovi.
Glavni poslovi koji se obavljaju u arhivima su: sređivanje , inventarisanje, obrada
i publikovanje.
Preko izrade indeksa predmeta, mjesta i lica dobiće se arhivska mreža koja će
nam predočavati kretanja iz naše dalje i bliže prošlosti iz poslovanja Islamske
zajednice.
Arhiv Više islamske šeriatsko-teološke škole u Sarajevu predat je, koliko znam,
Vrhovnom islamskom starješinstvu SFRJ u Sarajevu.

17 - AMil 257
 Dokumenti iz Arhiva Gazi Husrevbegove biblioteke nisu objavljivani. U želji da
se predoči Prva knjiga inventara arhiva, iz prvih 300 brojeva izabrano je 50
dokumenata, čiji sadržaj donosimo. Prvi dokumenat je i najstariji.
l. 988. poč. džum. I. (1580. polovinom lipnja)
Hudžet sarajevskog kadije koji se odnosi na prodaju zemlje, mlinova i bašče u
Kovačićima i Hrasnu; prodavac je Mustafa, sin Timurov, a kupac hadži Alija sin
Ferhatov. Prodaja je obavljena uz temesuk spahije kovačićkog Memije. Cijena 3500
akči .

3. 1004. kraj r:eb. I (1595.)

Temesuk kojim vlasnik zemlje dopušta da Mehmed, sin Husejnov, proda zemlju
na Palama muderisu Fejzulah Čelebiji za 6500 akči . ·
15. 1034. ramazan 24. (1624.)
Hudžet kojim se konstatira, da je hadži Mehmed Čauš prodao robu h. Aliji uz
uvjet, da mu plati u akčama i kad je bilo vrijeme plaćanju h. Alija je htio platiti u
osmanlijskim hurdama, na što vlasnik robe nije htio pristati, iako su hurde prema fetvi
iste vrijednosti kao i akče.
17. 1043. poč.- safera (1633.)
Hudžet kladanjskog kadije Abdurrahmana izdan Aliji, jeničaru 12. odjela iz
Sarajeva, kojim je ustanovljeno, da su ga neki pijani ljudi idući sa vašera u Olovu
izmlatili i ranili.

20. 1056. safer 18, (1646.)

Hudžet visočkog kadije h. Mehmeda kojim se ustanovljuje virginitet Fatime,
kćeri Husejnove iz sela Poričana, za koju se govorilo, da je rodila i umorila čedo , pa je
na zahtjev zastupnika visočkog vojvode Eju bage, su baše Smaila pozvana pred kadiju.
Fatimu su, po kadijinu nalogu, pregledale dvije žene iz Visokog i izjavile da je
djevojka, a to su posvjedočili i seljaci iz sela.
25. 1065. kraj muharema (1654.)
Temesuk subaše Derviša kojim dopušta da se proda zemlja Abdulah Čelebije i
brata mu Mustafe u Koševi mudželitu Kalender Čelebiji radi duga za 25.000 akči.

28 ... 1071. redžeb 14. (1660.)

H udžet sarajevskog kadije Mahmuda, sina h. Ibrahima kasamul-askera, a odnosi
se na 10.000 akči, što ih je bila dala na idžaru Fatima, skrbnica svoje kćeri Safije,
nekom Rizvanu izČekrekčinemahale, a on se obvezao plaćati 1000 akči idžare godišnje
i dao u zalog 3 bojadžijska dućana i jednu pekaru u istoj mahali. Nakon Ri;zvanove
smrti vraća njegova žena po svom opunomoćniku glavnicu i 500 akči idžare za 6
mjeseci Safiji, a ona se odriče prava na dućane .
31. 1083. reb. I. 27. (1672.)
Murasela zastupnika, naiba u Kreševu Šabana, kojom daje na znanje
stanovnicima sela Bjelojević , Crkvenjak, Drinjak i Domarine, da daje ušur i ostale
uobičajene daće šej hu Salih ef., sinu umrlog šej ha Mehmed ef. prema carskom bera tu,
jer su ovo pravo bili prisvojiti neferi grada Ostrošca.
37. 1091. sred. reb. I. (1680.)
Nafakahudžet kostajničkog kadije Hasana, sina Omerova, nejakoj djeci umrlog
Mehmed efendije iz Kajmak mahale u Novom. Odobrava se skrbniku da može dnevno
trošiti po 24 akče na troje djece.

258
 45. 1103. džum. I. 3. (1691.)
Hudžet o ukradenom satu Mehmed ef. sina šej h Salih ef., koji je Židov Josef dao
na telala da se proda i tako uh vaćen.
47. 1120. muharema l. (1708.)
Obračun Gazi Husrevbegova vakufa za 1119. god. pod upravom mutevelije
Osman bega.
66. 1125. ševal, 17. (1713.)
Očitovanje esnafa pred kadijom Ahmedom u Šapcu, da im je vojska, časnici,
prolazeći iz Bosne po carskom fermanu u Beograd, platila po tržnoj cijeni sve što je od
njih uzela. Naročito se spominju pekari i mesari.

80. 1127. safera l. (1715.)

Temesuk Osmanage, mutevelij e Gazi Husrevbegova vakufa, kojim do pušta da
Hasan beg, kao tutor poludjelog kafedžije Loga v ića Mehmed Čelebije , proda kafanu
u Sagrdžijama h. Mustafagi za 5D.OOO akči , uz uvjet da plaća vakufu 34 akče mukate
mjesečno.

95. 1138. ševal~ 18. (1725.)

Hudžet sarajevskog kadije Sejid Ahmeda o spo ru radi zemlje u Biosku, izm eđu
Havve, kćeri Mehmed agine iz Jahja-pašine mahale u Sarajevu, i Sefer hodže iz
Bioska.
Među svjedocima potpisan i Abdulah ef. Kantamirija.

99 . 1143. šaban, 8. (1730.)

Popis ostavine iza šejha Sulejman ef. sina Ha bib ef. iz Jahja-paš ine mahale. Iza
ovog šejha ostao je lijep broj knjiga procijenjenih na 12425 akči . Popis obavio saraj .
kadija Fevzi Mustafa.

106. 1148. zilkade 17. (1735.)

Hudžet sarajev. kadije Ibrahima o uvođenju česme u kući bivšeg bosanskog
defterdara Sadik ef. Ćurčića u Jahja-pašinoj mahali napisan nakon očevida . Sadik ef.
je pojačao vodu vrela Sedreniks druga dva vrela, te pošto se neće smanjiti voda što je
razvedena iz ovih vrela po gradu , to se dozvoljava.
120. 1151. šedval 20. (1738.)
Sarajevski kadija Mustafa traži od bosanskog vezira bujruldiju da se može od
sarajevskih stanovnika ubrati 522 Y2 groša kao ostatak razreza poreza i predati tu
sumu nasljednicima Sadik Mehmed age, bivšeg kajmekama u Sarajevu, koji je od
svojih novaca· izdao u razne svrhe (spominje se i popravak begluk saraja).
Vezir odobrava ovaj predlog 29. ševala 1151.

122. 1151. zulhidže 27. (1738.)

Podnesak sarajevskog kadije Ahmed Hasiba na bosanski divan , kojim se traži
novac za popravak triju mostova (Latinska, Careva i Alipašina ćuprija), što ih je
oštetila bujica, koja je nastala usljed nezapamćene kiše.
Divan odobrava 60 groša 9. muharema 1152.
153. 1177. zadnjeg džum. II. (1763.)
Troškovnik sastavljen od sarajevskog kadije Sejjid Mehmeda Musli zađe o
troškovima za trodnevni boravak bosanskog vezira, koji putuje u Carigrad .

17' 259
 156. 1179. džuma II. 17. (1765.)
Hudžet kadije Ibrahima u Kostajnici u kome očituju radnici koji su popravljali
tvrđavu u· Novom, da su potpuno isplaćeni . Za popravak je izdano svega 559 groša.

160. 1181. šaban ll. (1767.)

Ilam sarajevskog kadije Abdul-Mumina o ubojicama spahije Ahmeda,
stanovnika Buzadži h. Hasan mahale. Ubio ga je neki odundžija Abdulah u dogovoru
sa spahijinom ženom Ajišom, kćerkom Alemdara Mahmuta i majkom Safijom,
kćerkom Šabanovom. Abdulah je pobjegao, a kadija predlaže za ženu i majku smrt ili
progon na zahtjev građana.
Divan nalaže da se obje žene prognaju u Užice.
177.1188. zulhidže 23. (1774.)
Murasela sarajevskog kadije Fejzulaha na Smail bega Dženetića , da progna u
Kladanj neku prostitutku Zejnebu, rodom iz Travnika, nastanjenu u Sarajevu.
Ovaj je nalog izvršen isti dan, a kadija iz Kladnja Ahmed javlja 26 . istog mjeseca
da je onamo stigla i da joj je na njenu molbu dozvolio da se nastani u Olovu, gdje joj
žive rođaci .
184. 1192. sred. safera. (1778.)
Novi popis daća s potpisom Abdurrezak. Izvod iz Defteri Džedid Mufessala
(Novog iscrpnog deftera).
194. 1196. reb. II (1781.)
Murasela saraj. kadije Numana na muselima, da se pred kadiju privedu seljaci iz
Crnotine, kako bi se mogao pronaći ubojica, koji je pred dva dana ubio nekog
Stjepana.
197. 1196. džum.·II. 28. (1781.)
Proračun za čišćenje korita rijeke Željeznice i vraćanje vode u korito. Potpis
sarajevskog kadije Numana.
1196. ševal 5. (1782.)
Murasela sarajevskog kadije Numana mutesellimu Derviš begu da zbavi
domaćina kuće u Donjem Docu i ostale prisutne goste, koji su pijući vino zametli
svađu i u tučnjavi ranili dvojicu ljudi.

202. 1196. ševal 22. (1782.)

Murasela kadije Numana muselimu da iz zatvora pusti Sirću Jeftana jer za nj
jamči Ibrahim aga serdengečtija.
210. 1194. džum. l. 6. (1780.)
Hudžet visočkog kadije Sidki Saliha, napisan nakon izvida na licu mjesta,
Anđelija, kći Stjepanova, Kata, kći Marijanova i Stjepan, sin Midhatov, držali su pod
ta pij om spahije Omera luku Brajčin u Sutiski i kad je ovu luku nabujala voda oštetila,
počeli su ih u posjedu smetati neki seljaci muslimani i katolici a oni se prituže kadiji,
koji stvar izvidi na licu mjesta, povede istragu i presudi Andjeliji, Kati i Stjepanu, a
protivnicima zabrani smetati ove u posjedu i obradi.
218. 1200. redžeb 16. (1785.)
Murasela sarajevskog kadije Bekira na naiba, serdara, emina· i ostale u Fojnici
da se brzo sakupi 325 groša, što na Fojnicu otpada za popravak topovskih kundaka i
točkova, te krova dizdarova konaka u sarajevskoj tvrđavi. Divan odobrio 19. istog
mjeseca.

260
 224. 1194. ll (mjesec nije označen) (1780).
Pismo Mehmed Mejlije Derviš begu Dženetiću privatne sadržine. Mejlija
pozdravlja brojne članove kuće Dženetića i mnoge prvake Sarajeva (Mej lija je poznati
sarajevski pjesnik).
227. 1204. reb. l. (1789.)
Imenik novih jen ičara koji se imaju uvrstiti u dva džemata i to 55 ljudi u 50-ti, a
27 u 17-džemat.

229. 1204. zilhidže 14. (1789.)

Iskaz o prehrani vojske kod Kladuše za vrijeme od 7 do 24 zilhidže 1204. Potpis
Muham,ed.
239. 1212. zilhidže l. (1797.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha napisan nakon očigleda na licu
mjesta, a na tužbu Josifa Mezurovića, kako Risto Ćuk Gavrilov zida zid, koji zatvara
prozore u tužiteljevoj kući u Ferhat begovoj mahali u Sarajevu. Posredstvom
muslimana izmirili su se i nagodili o visini zida.

242. 1214. reb. l. 5. (1799.)

Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda, kojim se određuje nafaka malodobnom
Salihu, sinu h. Saliha Jabučara, kao postumusu. Određuje se malodobnom 20, a
sluškinji 10 akči dnevno .
245. 1214. zilhidže 6. (1799.)
Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o postavljenju Sulejmanage
Ablagije za tutora djeci umrlog h. Mehmed Ablagije sina h. Ibrahimova iz Vlakovaca
u Sarajevu. Sulejman aga i h. Mehmed braća su po ocu.

247. 1215. safer 24. (1800.)

Hudžet sarajevskog kadije Mehmeda Sadullaha o povišici nafake djeci h.
Mehmeda Ablagije sina H . Ibrahimova.
254. 1218. muharem ll. (1803.)
Arz sarajevskog kadije Halila na bosanski Divan, da se Ali pašina ćuprija u
blizini Sarajeva napravi od kamena. Kadiji je došlo više stanovnika Sarajeva iz raznih
staleža i zatražilo da se od sulusa (trećine iz smrtne oporuke) h. Mehmeda Grbe
(Grabovi) određeni dio za dobrotvorne svrhe, jedan dio potroši za gradnju Ali pašine
ćuprije tj. da se mjesto drvenće ćuprije sagradi kamena. Drvena se ćuprija često kvari
usljed poplava, a stanovništvo iz okoline mora onda popravljati. Okolni stanovnici će
pomoći radnom snagom. Divan odobrio ovaj prijedlog 19. muharema.

,
265. 1266. muharem 3. (1811.)
Murasela sarajevskog kadije Abdurrahima kojom n~laže nekom Stjepan~J u
Varešu, da se iseli iz kuće neke Nefise, kćeri hafiz Mustafe efendije, u koju se uselio bez
ovlašćenja.

266. 1226. safer 21. (1811.)

Pismo serdengečtije Mehmed Salimagića iz nekog sela kraj Nevesinja Mustafagi
Moriću, u kome moli da se između njih ukloni Osman Cupu! kao opasan tip, jer vlast u
Nevesinju podmićuje i ona mu neće ništa. U pismu se spominje alemdar iz Mostara
Salih Mujezinović.

261
 273. 1227. safer 23. (1812.)
Mehmed Sadik kolć e haj a u Sarajevu postavlja serdengečtiju Salih agu
mustahfizom sarajevskog grada sa 46 a kči dnevno plaće mjesto umrlog Mustafe iz 10.
bu lj u ka .
275. 1227. kraj redžeba (1812.)
Pismo Mehmed Džemala Sulejmenpašića Abdulahagi Kaukčiji u kome moli da
mu pošalje jednu ahmediju, či buk od jasemina i tri oke duhana za ramazana.
278. 1227. džum. II. l (1812.)
Popis o doprinosima 1140 kuća u Kamengradskom kadiluku za vojsku koja s
Ibrahim pašom kreć e na Srbiju, što gajesastavio Derviš Hasan,kadija u Kamengradu .
283. 1229. ševal 27. (1813 .)
Vakfija Muhamed Bakije Džine iz Kebkebir mahale, kadije, kojom ostavlja u
dobrotvorne svrhe nekretnine u Kebkebir mahali, 1000 groša gotovine i 150 raznih
knjiga.
285 . 1229. sredina ševa] a (1813.)
Cern ički kadija Ibrahim Hilmi bio je predložen da se briše između kadija i progna
radi svoj ih hrđavih poslova, ali ta je kazna pometnjom zadesila čestitog kadiju
Ibrahim ef. Ljubimliju, pa ovo ko statira i sarajevski kadija h. Abdul-Fettah i moli
divan da se ovo ispravi.
291. 1233. džum. I. 15. (1817.)
Kasam zvorničkog kadije Osmana Nurije o ostavini Sulejmanage, sina
Mustafagina, dizdara donjeg grada, zvorničkog. Ostavio veliki dug, te muje imetak na
dražbi prodan.
296. 1236. sred. reb. ahira (1820.)
A rz banjalučkog kadije Mustafe Hulusije kojim predlaže Aliju, sina Jusufova, za
vaiza u Sultan Fatihovoj džamiji u banjalučkoj tvrđavi mjesto umrlog H . Ibrahima,
iza koga 'nije ostalo djece.
298. 1237. redžeb 21. (1821.)
Hudžet saraj. kadije Ahmed Šerifa o sporu radi alata u oborenoj kovačnici u
Vijaki, kraj Vareša, između Sulejman Rušid ef. i Derviš Salih bega, s jedne, te Pave,
Joze i Mate, s druge strane. Parnicu su dobili kršćani.
300. 1238. safer ll. (1822.)
Haklašma, potvrda o podmirenju potraživanja Mustafe Bećara , opunomoćnika
age i momčadi u tvrđavi Dubici, kojom prodaje njihove prinadležnosti za 1253./1819.
i 1236./1820. god. (2883 groša i 9 para + 2883 gr i 9 p.) Salihagi Kaukčiji .
Gore iskazani dokumenti su svi na turskom jeziku i u inventaru je kazan samo
kratak sadržaj sa osnovnim podacima. Kroz obadvije inventarske knjige arhiva
izvršio sam uvid po predmetima globalno i evidentirao 274 pojma- predmeta. Prema
našoj abecedi slika je ovakva: A-4 , B-9, C, Ć, Č-3, D-16, F-7, G-3, H-7 , 1-18, J-2 , K-20,
L-1 , M-ll, N-ll , 0-17, P-73, R-6 , S-22, T-22, U-8, -V-6 i Z, Ž-8.
I sa kraja inventara iskazaćemo desetak dokumenata. Oni su većinom na našem
jeziku.
675. 22. januar 1906.
Apel reis-ul-uleme Mehmed Teufik efendije (Azapagića) agama i begovima u Jezeru,
koji im je odnio član Ulema-medžlisa hadži hafiz Sakir efendija Pandža, da se izmire i

262
 ,a miran način riješe spor oko postavljanja imama i mualima na upražnjeno mjesto u
~ezeru (blizu Jajca).
3832. Novembar-decembar 1918.
Prepiska između reis-ul-uleme Ča~ševića i Vojvode Stepe Stepanovića vođena
krajem· 1918. godine poslije prvog svjetskog rata.
3833. 23. decembar 1934.
Odluka Šeriatskog suda u Sarajevu o izvršenju oporuke Ibrahim efendije
Zafranije (v.d. direktora Šeriatske sudačke škole, umro 30. septembra 1934.) sa 4
priloga: l . tekst oporuke pisan rukom, 2. očitovanje , 3. urudžbena isprava i 4. odluka
o na plati nas. takse.
3870. (b. d.)
Prepis iz sarajevskog kadijskog sidžila 1041/1631. godine o redoslijedu grupa
esnafa kod dočeka novog valije. Došlo je do svađe i tuče, stoga hadži Safer i Bajezid
traže od kadije zvanični redoslijed iz organizacije "Futuvve".
(Ovaj dokumenat je na turskom jeziku, a spominjemo ga stoga jer se poziva na
organizaciju esnafa zvanu Futuvve.).
3871. 29.2.1332. i 28.12.1913.- Istanbul
Berat sultana Rešada muteveliji Gazi Isabegova vakufa u Skoplju H usni paši, u
kome su iskazani i vakufi Gazi Isabega u Sarajevu, a mutevelija treba da bude
pomenuti Husni paša.
Posljednji carski berat vezan za Sarajevo).
3873. 20. aprila 1881. Sarajevo
Obavijest upravitelju Begove džamije da je Visoko zemaljsko finansijsko
ravnateljstvo u Sarajevu otpisalo porez na zgradu muške i ženske vakufske bolnice u
Kučuk Catib mahali, kućni broj 10, u iznosu od 8 forinti.

3891...19. ševal 1350.- 1.3.1932.

Prepis hilafetname (Diploma za iršad) koju je izdao na arapskom jeziku šejh,
hafiz, hadži Hasan Fevzi, sin Mahmuda, Agopaša, rođen u Podgorici, nastanjen u
Skoplju, muderisu šejh Selim Sami efendiji iz Vučitrna .
. (Rijetka su imena učenih ljudi iz Podgorice (Titograd). Profesor Hamid
Hadžibegić kaže, da je pomenuti vrlo pobožni Hasan Fevzi bio podgorički beg iz
porodice Agopašić. Na margini dokumenta ima bilješka i datum da je njemu izdao
hilafetnamu Sejid šejh Muhamed Emin Sulejmanijjeli iz Tarsusa).
3895. l. septembar 1914. -Cetinje
Kraljevina Crna Gora. Ministarstvo vojno. - Naimenovanje muftije Karađuzovi­
ća za komandanta Muhamedanskog bataljona. (Prepis).
3905. 17. jula 1907. Sarajevo
Progla Ekzekutivnog odbora Muslimanske narodne organizacije muslimanima
da budu složni u pitanju procedure izbora reis-ul-uleme.
3907. ll. novembra 1909. Sarajevo
Pismo (upit) društva Gajret, na člana ulema-medžlisa Hadži Mehmed
Džemaluddin efendiji Čauševiću, može li se zekat, po šeriatu, dati Gajretu. Koncept
Čauševića na turskom jeziku, da može.

263
(
\

Nijaz Šukrić

PRINOVE RUKOPISA U GAZI HUSREVBEGOVOJ BIBLIOTECI

O Gazi Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu postoji danas dosta radova, počev

od novinskih reportaža i članaka do ozbiljnih eseja i studija 1), uklopljenih često u
naučne radove, magistarske i doktorske teze. 2 ) Neki od ovih radova su, isključivo,
posvećeni Biblioteci, njenom knjižnom fondu i njegovoj važnosti za muslimansku, ili
opštejugoslavensku kulturnu baštinu, dok se drugi odnose na bosanskohercegovačko,
ili šire jugoslavensko bibliotekarstvo.
Dvije su stvari privlačile pažnju kulturnih radnika Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Prva je starost, vrijeme i mjesto njenog nastanka, te ličnost osnivača, a
druga nj&n knjižni i bogati dokumentacioni sadržaj.l) ljedna i druga njena vrijednost,
· bila je i ostala izazov istraživačima različitih naučnih disciplina. Ime Gazi
Husrevbegove biblioteke ušlo je u sve značajnije jugoslavenske•), Pil i svjetske
leksikone. s)
Bez obzira na motiv pri pisanju o Gazi Husrevbegovoj biblioteci ostaje činjenica •
da ona, od svog osnutka (1537.) do danas, vrši kulturnu misiju ne samo u Sarajevu,
nego i mnogo šire.
Aktivnost Biblioteke se svodi na dvoje:
a) muzejsko-arhivsku, kao čuvara značajnih kulturnih vrijednosti nastalih
pisanom riječju na tri orijentalna (arapski, turski i persijski) i našem jeziku i
b) svakodnevni rad i kontakt s ljudima od nauke.
1) Traljić, M.: Prilog bibliografiji o Gazi Husrevbegovoj biblioteci, Anali G. Husrevbegove biblioteke,

Sarajevo, 1972., knj. I/159-60.

2) Hadžiosmanović , L.: Biblioteke u BiH, 1878-1918. V. Maslda, Sarajevo, 1980.
) Dobrača, K.: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa, Sarajevo, 1963., I, str. XI-XVIII,
3

Spomenica G . Husrevbegove četiristogodiJnjice, Sarajevo, 1932., str. 74-84, Truhelka, Ć . : Gazi Husrevbeg,
njegov život i njegovo doba, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1912., br. l i 2.
•) Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod, Zagreb, 1955., sv. I/543.
') The World of learning 1979-1980, 30-th Edition, Europa publications limitid, London, 1979., vol
11/1903.

265
 Preko ove aktivnosti odvija se transmisija i kontinuitet misaone djelatnosti našeg
čovjeka , kroz vjekove, i to ne samo ovog našeg, bosanskohercegovačkog kulturnog
podneblja, nego i mnogo dalje. 6 )
Biblioteka ovakvim radom ispunjava i emanet svog osnivača , koji u svojoj va kfiji
-zakladnici dade napisati: "Ostatak od gradnje Medrese neka se utroši u kupovinu
vrijednih knjiga, koje će biti u upotrebi .u školi, a mogu ih koristiti i drugi,
zainteresovani za čitanje i prepisivanje. "7)
Kontinuitet uzajamnog odnosa čitaoca i knjige teče već vjekovima. Mnogi učenici
i profesori Gazi Husrevbegove medrese, prepisivači i drugi , koji se o koris tiše knjižnim
fondom istoimene biblioteke, nakon kraćeg ili dužeg vremena vraćali su joj svoj dug.
Činili su to kroz prosvjetnu i kulturnu djelatnost, usmenom ili pisanom rij eči . Na nizu
rukopisa, koji se danas nalaze u Gazi Husrevbegovoj biblioteci, nalazimo da su
napisani ili prepisani u Kuršumliji medresi (nekadašnji naziv za Gazi Husrevbegovu
medresu u Saraje u), da su im vlasnici bili softe - učenici, ili muderisi - profesori
medrese.8 )
Od postojećih orijentalnih zbirki rukopisa u našoj zemlji 9 ) , zbirka Gazi
Husrevbegove biblioteke je jedna od najstarijih i po bogatstvu najraznovrsnija. Od
svog osnutka knjižni fond Biblioteke je, uglavnom, baziran na uvakufljenju , sa
rijetkim otkupljenjima, za razliku od sličnih zbirki na drugim mjestima.
Sadašnji rukopisni fond Biblioteke bi se mogao podijeliti na:
l. rukopise koji su uvakufljeni u doba Gazi Husrevbega,
2. Rukopise zavještane Biblioteci od drugih vakifa,
3. rukopise prenešene u Gazi Husrevbegovu biblioteku, iz drugih islamskih
institucija i ustanova, također vakufi.
Zametak sadanjeg rukopisnog fonda Biblioteke predstavljaju oni rukopisi koji su
1863. godine preneseni iz Kuršumlije medrese u posebne prostorije izgrađene uz
munaru Begove džamije. 10) Koliki broj iz tog fonda rukopisa pripada vremenu samog
osnivača, teško je danas utvrditi. 11 )
Prema podacima koje nam pružaju Inventarne knjige Biblioteke (Stalni inventar,
knj . I-III i Privremeni inventar, knj . 1-11) u vremenu od 1537. do 1980. godine,
rukopise svojih biblioteka uvakufilo je preko 120 privatnih lica, različitog društvenog
statusa i zanimanja. Ovi legatori potiču iz raznih mjesta, gradova i sela Bosne i
Hercegovine, a manje iz drugih pokrajina. 12 )
Ovom broju treba pridodati i sedamdesetpet islamskih in6titucija, koje su svoj
knjižni fond , također vakuf, pripojile Gazi Husrevbegovoj biblioteci . Takve institucije

6
) Dobrača, Katalog .. .I/ Uvod.
7
} Spomenica Gazi Husrevbegove četiristogodišnjice , str. XXVIII.
8) Dob~ača, Katalog ... I, br. 298, 488, 512, 550, 610, 678-79, Katalog ... , II , br. 81 9, 953.
9
) Eren, 1.: Prilozi bibliografiji objavljenih radova o orijentalnim bibliotekama u Jugoslaviji, Anali G .

Husrevbegove biblioteke, Sarajevo, 1974. , knj . II-III, str. 249-258 .

10 ) Tralj ić , M.: Hafizi-kutubi Gazi Husrevbegove biblioteke, Anali, G . Husrevbegove biblioteke,

Sarajevo, 1978., knj . V-VI , str. 45-46.

11
) Dobrača, Katalog ... , II, str. 734, 735 .
12 )
Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 31/79 (izdata Eminu lslamovskom iz
Struge, SR Makeonija), br. 55/80 (izdata Koničanin Omer ef. iz Novog Pazara) i br. 150/80 (izdata Mem ić
Jakub ef. iz Novog Pazara).

266
su na primjer: Šehdijina i Kantamirijina biblioteka iz Sarajeva, Karađozbegova i
Muslibegovića iz Mostara, Elči Hadži Ibrahimpašina iz Travnika, Hadži H a li!
efendijina iz Gračanice, te biblioteke ranijih medresa u Sarajevu, Foči, Travniku,
Zvorniku, Bihaću, Počitelju i druge. Rukopisi su, također , donošeni iz džamija,
mekteba, tekija i drugih islamskih ustanova spomenutih i drugih mjesta.
Podsticaj uvakufljenju, općenito, a knjiga posebno, kao nečeg naročito
cijenjenog i dragog čovjeku, bila je i ostala želja svakog legatora, ili njegovih
nasljednika, da se učini dobro i korisno djelo. 13 )
Međutim, apel za prikupljanje rukopisnog i arhivsko-dokumentacionog
materijala, znao je poteći i od nekih kulturnih i javnih radnika kod nas, općenito, a
posebno od odgovornih u Biblioteci. 14 ) Razlozi ovom su ležali u opasnosti od
propadanja i nestanka mnogih vrijednih rukopisa i dokumenata (na orijentalnim i
našem jeziku) usljed ljudskog nemara, ili nagrizanja zuba vremena.
Pojačan interes šire društvene zajednice, kao i Islamske zajednice, za izučavanje
kulturne baštine naših naroda i narodnosti u periodu osmanske uprave u našim
krajevima, dao je još veću važnost i odgovornost akciji prikupljanja rukopisa, jer se u
njima krije bogata građa i podaci za naučna istraživanja. Ova aktivnost Gazi
Husrevbegove biblioteke je zato pojačana u vremenu od 1977.-1980. godine i još traje .
Zahvaljujući visokoj svijesti pojedinaca, kao i odzivu institucija Islamske zajednice u
BiH (odbori i Starješinstvo IZ) u čijem su se vlasništvu nalazili rukopisi , akcija je
urodila plodom.
U znak zahvale i priznanja G. Husrevbegova biblioteka je slijedeće ustanove i
pojedince, uvrstila u svoje legatore-vakife i dodijelila im posebne zahvalnice:
A. Ustanove (odbori Islamske zajednice):
Banja Luka (49 rukopisa), Bijeljina (18), Bosanska Gradiška: Tekijska džamij a
(5) i džamija Obradovac (3), Bosanski Novi (8), Bratunac (3 rukopisa i fragmenti
rukopisa), Brčko: džamija Stara Maoča (4), džamija Gornji Rahić (2 i fragmenti),
Bugojno: džamija Sultan Ahmeda (7 i fragmenti) i džamija Gračanica (fragmenti
rukopisa), Cazin (20 i fragmenti), džamija Tržac (fragmenti rukopisa) , Čapljina (1) ,
Doboj (3 i fragmenti) i džamija Mravići (8), Donji Vakuf: Baš džamija (2) i džamija
Hadži Jusufa (4), Duvno (2 i fragmenti), Gornja Tuzla (8 i fragmenti), Gračanica:
Odbor IZ (7), džamija Malešići (5 i fragmenti), džamija Vranovići (7 i fragmenti),
Gradačac: Odbor IZ (ll), džamija Husejnija (4), džamija Gornji Vučkovci (2 i
fragmenti), Jablanica (5), Jajce (7), Janja (44 i fragmenti), Konjic (5 i fragmenti),
Koraj: Čaršijska džamija (5 i l dokumenat), Kozarac (7), Livno (fragmenti rukopisa),
Ljubuški (1), Maglaj: Kuršumlija džamija (25) i Sukijja džamija (10 i fragmenti) ,
Mrkonjić Grad (42), Novi Šeher (l), Prnjavor(l), Puračić(6 i fragmenti), Sanski Most
(31 i fragmenti) , Sarajevo: džamija Timurhan Ali (fragmenti rukopisa), Stolac: Odbor
IZ (41) i džamija Aladinići (2), Srebrenica (3 i fragmenti, l dokumenat), Travnik :
Odbor IZ (154 i fragmenti), džamija Hadži Alibega Hasanpašića (30 džuzova
Kur'ana, l rukopis i 6Ievhi), džamija Turbe (3), džamija Karaula (54) i džamija Vitez
(18), Trebinje (56 i fragmenti), Tešanj (56 i fragmenti, l dokumenat), Visoko: Odbor
IZ (ll), Tekija (7), džamija Pertac (7), džamija Buzići (5), džamija Seoča (l), džamija
Mokronozi (5), Zenica: džamija Stranjani (8) i Žepče (13 rukopisa).

J ") Spomenica G . Husrevbegove četiristogodišnjice , str. XXV-XVI , Bejtić, A.: Elči Hadži Ibrahim
pašin vakuf u Travniku, Sarajevo, 1942, str. 34.
14
Handžić , M.: Biblioteka H. Hali! efendije u Gračanici, Kalendar- Gaj ret, Sarajevo, 1940. str. 194,
)

Traljić,M. : Gazi Husrevbegova knjižnica pod upraviteljstvom H. Mehmeda Handžić a, El Hidaja, Sarajevo,
VIII/ 1944, br. 2-3, str. 92-95.

267
 B. Privatna lica (vakifi):
Abdagić Bahrija hanuma- Donji Vakuf (5 rukopisa), Ahmić Alija- Zenica (l),
Aličić Naila hanuma - Tuzla (1), Alihodžić hafiz Abdullah ef. - Banja Luka (1),
Alihodžić Haki ef.- Teslić (ll i fragmenti), Alihodžić Mahmud ef. i Muhammed ef.-
Bila- Travnik ( 17); Bektić Zakir -Sarajevo (l Oi fragmenti) , Bešić Idris- Gračanica (2 i
fragmenti), Biščević Zehra hanuma -Mostar (l i 4 dokumenta), Bišić Zahid- Pojska,
Zenica (8), Boručija Sakib Banja Luka (30), Budimlija hafiz Abdullah ef.- Bijeljina (2 i
2 dokumenta), Cvrčak Ahmed ef.- Novi Šeher (19),
Ćamdžić Ahmed- Krčevine, Zavidovići (2), Ćandić hafiz Muharem ef.- Pmjavor (7),
Ćatić Muhamed ef. - Tešanj (7), Ćolić Mustafa ef. -Jajce(!), Ćoralić Hazim ef.- Cazin
(l), Dedić Derviš - Dabovci, Vrbanjci (fragmenti rukopisa), Džumhur Zulfikar- Zu ko
-Konjic (14 i fragmenti), Efendira hafiz Salih ef.- Visoko (fragmenti), Grabčanović
Mustafa - Bijeljina (2), Gušić Halima hanuma - Banja Luka (1), Hadžiahmetović
Abdulkadir - Visoko (1), Hodžić Ibrahim ef. - Banja Luka (l), Hadžimejlić šejh
Behauddin ef.- Busovača (6 i fragmenti), Hajrić Mehmed- Buzići, Visoko (l), Handan
Hajrija hanuma- Vrbanja, Banja Luka (4), Hasanbašić Hajrija hanuma- Kiseljak,
Tuzla (2 i fragmenti), Hodžić hafiz Abdullah ef. - Gradačac (9), Hodžić hafiz Džemal
ef. - Odžak (l), Hodžić Zulejha hanuma- Cazin (l), Hrstić D že mal ef. -Gradačac (l),
lslamovski Emin- Struga (200 i 400 dokumenata), Kadić Ahmed ef. - Donje Moštre -
Visoko (l), Kapić Hasan- Poči telj (3), Karadža Muharem ef.- Bugojno (l), Kavazović
hafiz Šemsudin ef. - Maoča - Brčko (7), Koničanin Omer ef. - Novi Pazar (1),
Kovačević Šaban ef. -Izačić, Bihać (5 i l dokumenat), Kreso Mustafa- Fojnica (8),
Kršić Adem ef.- Glamoč (1), Kulaglić Esma hanuma- Bos. Kostajnica (fragmenti
rukopisa), Kurdić Šefik- Jelah (fragmenti rukopisa), Mahmutović Mahmut- Ćap ljina
(1), Marić-Mrndžić Fatima hanuma - Bivolje Brdo -Mostar (2), Mašković lshak -
Maglaj (2), Mehtić Halil- Donji Vakuf(2), Memić Ahmed ef. -Orašac- Kulen Vakuf
(3), Memić Jakub ef. - Novi Pazar (19), Merdžanić Idris ef.- Odžak, Bugojno (10),
Mujkić Ferhad ef. - Velika Kladuša (fragmenti rukopisa), Mulamehmedović Omer ef.
-Jablanica (3), Nurikić Muhibi ef.- Gračanica(!), Nurikić prof. Taji b- Gračanica(2 i
2 dokumenta), Omanović Šehra hanuma- Bos. Petrovac (l), Omerdić Muharem ef.-
Prusac (24 i fragmenti), Omerspahić Jusuf ef.- Visoko (l), Osmanbegović Džemal ef.-
Donje M oštre, Visoko (3), Puška Fatima hanuma- Visoko (9), Rakman Ibrahim- Šije,
Doboj (l), Redžepagić Muhammed ef. - Bihać (3), Rušidi Ismail ef.- Mu tnik, Kozarac
(fragmenti rukopisa), Sedić Ishak ef. - Dobro Selo, Bužim (1), S,edlarević Hamdija-
Fojnica (1), Semić Fatima hanuma -Visoko (1), Semić Muhammed- Arnautovići,
Visoko (1), Smajić Asim - Ljubuški (2 i 2 dokumenta), Smajilagić . Hasan - Buzići,
Visoko.(l), Spahić Sakib ef.- Pojska, Zenica (3), ŠaljićJunus ef. -Jablanica (3), Šunjo
Huso- Lokve, Domanovići (fragmenti rukopisa), Trnka Rabija hanuma- Konjic (1),
Uzunović Šefika hanuma- Seonica, Konjic (fragmenti rukopisa), Vareniković Enver-
Travnik (31 i fragmenti rukopisa). 15 ).

TRA VNIĆKA ZBIRKA RUKOPISA

Zanimljivu zbirku (559) u prinovama čine orijentalni rukopisi preneseni iz

Travnika. Akciju prikupljanja ovih rukopisa započeo je još profesor H. M. Handžić
(1940.), dok je bio bibliotekar ~ upravnik Gazi Husrevbegove biblioteke. Tom

) O uvakufljenjima prije 1977. godine vidi: Hadžibajrić, F.: O inventarnim knjigama Gazi
15

Husrevbegove biblioteke, Anali, G. Husrevbegova biblioteka, Sarajevo, 1978., knj. V-Vl, str. 57 .

268
prilikom je, uglavnom, iz Fejzije (ranije Elči hadži Ibrahim pašine) medrese u Travniku
preneseno oko 300 rukopisa. Predmet njegova interesovanja i izbora bila su uglavnom
djela domaćih autora.16 )
U poratnom periodu, naročito u vremenu od 1977.-1980. godine, preneseno je još
toliko. Prema bilješkama i privatnim i službenim pečatima na rukopisima, pripadali
su, uglavnom , jednoj od tri travničke medrese:
- Elči hadži Ibrahimpašinoj (docnije Fejziji) medresi, osnovanoj 1706. godine,
Mehmed paše Kukavice, osnovana prije 1760. godine i
- Mehmed paše Mesihovića (Lončarica), osnovana prije 1767. godine. 17)
Do prenosa u Gazi Husrevbegovu biblioteku rukopisi su bili pohranjeni u
džamijama:
- Sulejmaniji (Šarena), Hadži Alibega Hasanpašića i Lončarici , te džamiji u
Šumeću . Brigu o njima vodio je Odbor IZ Travnik.
Dodamo li ovom broju još i rukopise (75 komada) donesene iz džamije bliže
okoline Travnika: Turbe, Karaula i Vitez, te dvije privatne zbirke, koje su poklonili
Vareniković Enver (31 kom.) i braća Alihodžić Mahmud i Muhammed iz Bile (17
kom .), kao i one rukopise koji su raznesen i, ili uništeni, kulturni život vezirskog grada
Travnika nam se nešto više rasvjetljava.
Dio ovih rukopisa je obrađen i prezentiran domaćoj i stranoj kulturnoj javnosti
preko štampanih Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove
biblioteke sv. I (1963 .) i II (1979.), dok drugi, veći dio, čeka svoju obradu u svescima
koji slijede.
Kad su 1979. godine počeli radovi na adaptaciji Sulej manije džamije u Travniku,
u inventaru, koji je pripadao nekadanjoj Fejziji medresi, službenici Odbora · IZ
pronašli su još 132 rukopisa, koji su u posljednji čas otrgnuti od uništenja i predati
Gazi Husrevbegovoj biblioteci. 18 )
Zbirka se sastoji od dvadesetpet kodeksa (magm'a), od po dva i više traktata
(risala), i stotinu sedam pojedinačnih djela. Nakon identifikacije ove zbirke, u broju
od 178 naslova , uključujući tu i magmu'e, nalazimo da su zastupljene slijedeće
znanosti: Kur'an (3 + 8 džuzova -dijelova Kur'ana), Prevodi Kur'ana na turski jezik
(2), Nauka o čitanju Kur'ana (10 arapskih i 3 turska), Tefsir- komentar Kur'ana (3
arap.), Hadis - Tradicija (8 arap.), Dove (3 arap.), Akaid -Dogmatika (15 arap. i l
tur.) , Usuli fikh- Osnovi šeriatskog prava (2 arap.), Fikh- Islamsko pravo (43 arap. i 5
tur.), Ahlak i Waz- Etika i propovjedništvo (10 arap. i l tur.), Al Hikma-Filozofija (8
arap.), Al Luga - Filologija (32 arap. i 2 tursko-perzijska), Al Adab - Književnost (3
tur.-pers.), Tibb - Medicina (5 arap.), At Tabi'ijjat- Prirodne znanosti (10 arap. i l
tur.).
Prema zastupljenim znanostima u zbirci, da se zaključiti da se radi o
udžbenicima, ili pomoćnoj literaturi, koja se izučavala u medresama (srednjim i višim
školama), tadanje Osmanske carevine, pa i u našim krajevima, koji su bili u njenom
sastavu. 19 ) Kako je jezik ovih rukopisa uglavnom arapski (156) to bi se moglo reći da
je, bar knjiški, ovaj jezik preovladavao i u travničkim medresama.
16 ) Traljić , M. Gazi Husrevbegova knjižnica pod upraviteljstvom Hadži Mehmed ef. Handžića .. . , str.

94, isti: Hafi zi-kutubi ..., str. 50.

17 ) Bejtić , Elči Hadži Ibrahim-pašin vakuf..., str. 17-30, 36-37, isti: Podaci za kulturnu povijest

vezirskog grada Travnika, Naše starine, Sarajevo, 1954., II, str. 152-154, i Krcšcvljaković H , i D . Korkut:
Travnik (1464-1878.), Zavičajn i muzej, Travnik, 1961., str. 88-89, 91-92.
18
) Zahvalnica Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, br. 117180, od 22.5.1980.
19
) Baltaci, C.: XV-XVI airlarda Osmanli medreseleri, Irfan matbaasi, Istanbul, 1976., str. 37-42, i

Inaldžik, H ,: Osmansko carstvo SKZ, Beograd, 1974., str. 235-236, 242.

269
 Među autorima ovih djela u zbirci, nalazimo i dvojicu naših ljudi. Prvi je Mustafa
b. Jusuf el Mostari, poznat kao Šej h J ujo ( 1651-1707 .), značajna ličnost intelektualne
BiH XVII i XVIII stoljeća.
Bavio se je pedagoškim i naučno-istraživačkim radom u domenu orijentalno-
islamskih znanosti , kao: fikh, usuli fikh, disciplinama arapskog jezika (sintaksa,
stilistika i dr.), filozofija (posebno logika), dogmatika, leksikografija i propovjedništ-
vo .2o)
Ovoj travničkoj zbirci pripadaju njegova dva djela:
l. Muhtagab al usui fi šarhi muntahasbi '!usui (završeno 1110/1697. godine),
komentar na usulsko-pravno djelo Muntahab, kog je napisao Muhammed b. Omar
a!Ahsiq_ati Hus~muddin (umro 644/1247.). 21 )
2. Sar h aš'Samsiyya al'musamma bi š'Šarh al gadid. Ovo je komentar na djelo
aš'Šemsiyya iz logike od Nagmuddm Ali b. Omar al Qazwm1 al Katibi (675/1276.).
Kako je djelo više puta komentarisano, Šejh Jujo je svoj komentar nazvao "Novi
komentar na Šemsijju". Djelo je napisao u Istanbulu. Sa pisanjem je započeo 13. safera
1101 (26.XI 1689. godine, a završio ga 17. gumade sam ll0l/28.III 1960. god.)21). Na
rukopisu nema imena prepisivača, kao ni vremena prepisa. Istina, na početnom listu
ima nečitka bilješka sa datumom 13. safer 1101. god., a to je datum početka pisanja
djela. Na kraju rukopisa ima bilješka o smrti nekog Abdullahbega, datirana 5.
zulhigge ll01./10.1X 1690. godine. Po njoj bi se moglo zaključiti daje i prepis nastao
nekoliko mjeseci po završetku originala.
Drugi naš pisac je Ahmed b. Muhammed ef Mostan (umro 1190/1776. godine).
Bio je dugo godina mostarski muftija. Kao rezultat njegovog šeriatsko-pravnog
obrazovanja i rada, između ostalog, mu je i zbirka fetvi - pravnih mišljenja, poznata
kao:
"Fatawa Ahmadiyya af Mostariyya".
Sadržaj djela je dat u vidu pitanja i odgovora na neke šeriatsko-pravne probleme.
Bilo je dosta popularno i služilo je kao pravni priručnik mnogim kadija ma i muftijama
Bosne i Hercegovine sve do kraja turske uprave u njoj 1878. godine.22 ) Ovo je razlog da
na prepise ovog pravnog djela nailazimo često.
Na našem rukopisu nije naznačeno vrijeme prepisa ni ime prepisivača. Moguće da
potječe iz XVIII stoljeća.
Profesor M. Handžić je iz Travnika, uglavnom donio djela domaćih pisaca, pa nas
ne bi trebao zbunjivati ovako mali broj domaćih autora u pvoj zbirci. Pri ovom bismo
morali imati u vidu i činjenicu da su naši muslimani, uz vjeru, prihvatili i već razrađen
sistem školstva,• tadanje osmanske imperije. Uz njeg su pored predmeta stizali i
određeni udžbenici i pomoćna literatura već afirmisanih autora. Kako u tom smislu
nije bilo savremene podjele učenika po uzrastu i razredima, to se u naukovanju i školi,
napredovalo prema odslušanom i pređenom udžbeniku, ili šire određenoj literaturi.
Zato je bilo važno da se za predmete odrede udžbenici, i literatura, za svaki stadij, a
djelimično i vrijeme potrebno da se odsluša. 23 ) Ovo je bilo potrebno i zbog prelaza i

20
) Šabanović, H.: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.,
str. 390-410.
21
) Dobrača K., Katalog, II , .str. 11-13 , br. 803 .
21
) Šabanović , Književnost, str. 402-403.
22
) D o brača, Katalog, II , str. 806-813 , br. 1774-1783, i Šabanović, Književnost, str. 481-483 .
23
) Baltaci, op. cit. str. 35-45.

270
nastavljanja školovanja iz jedne medrese u drugu, iz niže u višu, širom osmanske
države.
U odnosu na autore djela, broj domaćih prepisivača je mnogo veći. Od pedeset pet
identifikovanih prepisivača ove zbirke, dvadesetpet ih je, uz ime, stavilo i lokalno
porijeklo: Travnik (Travničanin), Žepčevi, Mostari, Podgradi, ili je napisano ime
mjesta odakle je prepisivač, gdje živi i gdje je prepis nastao, kao: Gornji Vakuf, Banja
Luka, Travnik , Sarajevo , Mostar, selo Butiš kod Zenice itd.

271
 IN MEMORIAM

U tradiciju je skoro ušlo da na stranicama Anala bude zabilježena smrt ljudi, koji
su svojim radom i istraživanjem osvijetlili pojedine momente iz prošlosti, u prvom
redu kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine, kao i prošlosti samih tih zemalja. Pri
tome osobito vodilo se računa da se zabilježi smrt osoba, koje su na bilo koji način
pridonijeli boljem poznavanju institucija Gazi Husrevbegovih i njihove prošlosti.
u minulih 5-6 godina umrli su:
Dr Hasan Kaleši, redovni profesor Filozofskog fakulteta univerziteta u
Prištini, umro 19.VII 1976. god.
Hafiz Ibrahim Mehinagić, šeriatski sudac i glavni imam iz Gračanice, umro
30.VII 1976. god.
Muhamed Tajib Okić, profesor Teološkog fakulteta univerziteta u Ankari i
Visokog islamskog instituta u Konji, umro 9.III 1977. god.
Sulejman Bajraktarević, viši stručni suradnik Orijentalne zbirke Jugosla-
venske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, umro 20.111 1977. god.
Rašid Hajdarović, viši arhivist, umro 9.XI 1980. god. i
Prof. Muhamed Pašić, direktor Šeriatske gimnazije u miru, umro 30.VII
1980. god.
Profesor dr Hasan Kaleši rođen je 7.111 1922. godine u selu Srbici kod Kičeva .
Svoje školovanje započeo je u rodnom mjestu, nastavio u Skoplju, pa Prištini, da
diplomira na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1951. godine na
katedri za orijentalnu filologiju. Doktorirao je na istoj katedri 1960. godine.
Specijalizirao je turkologiju na univerzitetu u Hamburgu. Po završetku studija bio je
asistent na katedri za orijentalistiku u Beogradu (kod prof dr F. Bajraktarevića). U
vremenu od 1967. do 1970. godine radi u Albanološkom institutu u Prištini. Godine
1970. izabran je za redovnog profesora Filozofskog fakulteta u Prištini, Odsjek za
historiju. Kada je osnovana katedra za orijentalistiku 1973. godine na istom
Fakultetu, Kaleši prelazi na tu novoosnovanu katedru i tu ostaje do smrti 19.VII 1976,
godine. Nekoliko godina proveo je kao predavač na univerzitetima u Evropi.
Temeljit u radu, ambiciozan i poznavalac više jezika (arapski, turski, latinski,
francuski , njemački , talijanski, engleski, pored srpskohrvatskog i albanskog), dr H.

18 - ANili 273
Kaleši se brzo svrstao u red priznatih znanstvenih radnika. Od 1949. godine do smrti
objavio je nekoliko stotina radova, od kojih su mnogi privukli na sebe veliku pažnju i
priznanje. Surađivao je u mnogim domaćim i stranim znanstvenim listovima.
Proučavao je naročito kulturnu historiju balkanskih naroda, a bavio se i lingvističkim
pitanjima. Pratio je izdavačku djelatnost iz oblasti historije i jezika kod nas i u svijetu i
napisao brojne recenzije. Samo u Prilozima za orijentalnu filologiju , što ih izdaje
Orijentalni institut u Sarajevu, štampao je 17 zapaženih recenzija. Prvi svezak
Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke u
Sarajevu prikazao je u Bibliotekaru, organu bibliotekara Srbije (god. XVII 1965, br.
5-6, str. 455-459) i u berlinskom listu Der Islam (Band 43, Heft 3, August 1967.). U
ova oba prikaza autor se kritički osvrnuo na ovaj Katalog, istakao njegove dobre
strane, ali i ukazao na nedosljednosti i propuste. Kao naučni redaktor II sveska ovoga
Kataloga, detaljno ga je pregledao i ukazao na propuste, koje treba ispraviti ili
dopuniti prije njegova štampanja. Po tim njegovim primjedbama je i postupljeno.
Međutim, nije mu bilo suđeno vidjeti štampani II svezak ovog Kataloga.

Jedan od najvrednijih radova dra H. Kalešija je bez sumnje Najstariji vakufski

dokumenti u Jugoslaviji na arapskom jeziku, Priština 1972., strana 356 plus 2. Knjiga je
štampana kao 23. svezak serije Studije, što ih izdaje Zajednica naučnih ustanova
Kosova u Prištini. To je zapravo prerađeni rad na kome je dr Kaleši doktorirao. Pored
Uvoda i Predgovora knjiga sadrži sedam glava i Zaključak. U I glavi, koja nosi naslov
Arapski pisani spomenici u Jugoslaviji, pisac je obradio prodiranje arapskog jezika u
sadašnje jugoslavenske zemlje, natpise, zapise, dokumente i vrste tih dokumenata
(dokumenti o sklapanju braka, o određivanju alimentacije, o određivanju tutora, o
oslobođenju iz ropstva, zatim ovlaštenja-vekaletname, priznanice, kupoprodajni
ugovori, nakli-šehadet i idžazetname i hilafetname. U II glavi su obrađeni vakufski
dokumenti i osvrt na dosadašnja njihova izdanja kod nas, te diplomatička obrada
vakufnama. Za proučavanje ovih vrsta dokumenata, izlaganja dra Kalešija će bez
sumnje biti od veli~e koristi svima, koji budu ovu vrstu dokumenata koristili u svome
znanstvenom radu.
U III, IV, V, VI, VII i VIII glavi obrađene su vakufname i vakufi šestorice
legatora iz Bitolja, Ohrida, Skopja i Prizrena. U svakom poglavlju (glavi) dati su
biografski podaci o vakifu, samom vakufu i njegovoj historiji, zatim je donesena
vakufnama u originalu i prevodu. Sve je to popraćeno znanstvenim datama. Uz
potrebne fotografije slijede i faksimili vakufnama. Kalešijev način izlaganja i
redoslijed mogu poslužiti kao primjer za obradu ovakvih i sličnih dokumenata. Uza
sve navedeno knjiga sadrži pregled transkripcije, izvore i literaturu, registar
geografskih i topografskih naziva · kao i registar ličnih imena. Sažetak je dat na
albanskom i njemačkom jeziku.
Kao istaknut znanstveni radnik dr H. Kalešije sudjelovao na mnogim skupovima
međunarodnog značaja kako u zem]i, tako i u inozemstvu (Istanbul, Sofija, Bukurešt,
Bratislava, Napulj, Minhen, Pariz, Cikago). Njegovi istupi na tim sastancima uvijek su
pobuđivali živ interes prisutnih. Među brojnim njegovim rukopisima ostali su i
Srpskohrvatsko-arapski rječnik, te Antologija arapske književnosti, knjiga I proza.
Hafiz Ibrahim Mehinagić, rođen je 1l.III 1894. godine u Gračanici. Poslije
osnovnog obrazovanja u rodnom mjestu, otišao je u Istanbul, gdje je nastavio svoje
srednje obrazovanje. Početkom I svjetskog rata, iz .porodičnih razloga, vraća se. u
domovinu i školske 1914-15. godine upisuje se u Šeriatsku sudačku školu u Sarajevu,
koju završava školske 1918-19. godine. Po završetku škole odmah je imenovan

274
 šeriatskim sudskim vježbanikom. Po položenom državnom ispitu, imenovan je za
šeriatskog suca. U tom svojstvu radi sve do 1945. godine. U službi je napredovao do
vrhovnog šeriatskog suca. Bio je jedno vrijeme i predsjednik Vrhovnog šeriatskog
suda u Sarajevu. Skoro svo to vrijeme bivao je biran i u Vakufsko-mearifsko
povjerenstvo mjesta u kome je službovao. Bio je jedno vrijeme član i Vakufsko-
mearifskog sabora Bosne i Hercegovine. Nekoliko godina vršio je dužnost glavnog
imama u Doboju. Umro je u Gračanici 30.VII 1976. godine.

Od pokretanja Novog Behara 1927. godine, počeo se i H .l. Mehinagić javljati u

njemu originalnim i prevedenim člancima . Prevodio je uglavnom s turskog jezika.
Osim Novog Behara, on se javlja svojim člancima i u El-Hidaji ( 1939., 1943.-44., 1944-
45.), Glasniku Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ (1956, 1957., 1961.),
Takvimu 1968., 1969. i .1973.), Prilozima za orijentalnu filologiju (knjiga XVIII-
XIX/1968-69) i Analima Gazi Husrevbegove biblioteke (knjiga II-III, 1974.). U
Prilozima za orijentalnu filologiju objavio je interesantan rad Četiri neobjavljena
izvora o Hamzevijama iz XVI stoljeća, a u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke
članak Osvrt na tivo t i pisana djela Ali Fehmi ef. Đabića. O ovome našem istaknutom
piscu i borcu za vjersko-prosvjetnu i vakufsku autonomiju muslimana Bosne i
Hercegovine, Mehinagić je objavio još jedan članak, U spomen velikom merhumu Ali
Fehmi ef. Đabiću (Glasnik VIS-a, XIX/1965, br. 1-3, str. 22-30).

Iza hafiz Ibrahim Mehinagića ostalo je u rukopisu više prevedenih djela sa

arapskog i turskog jezika. Spominjemo neka od njih:

Kitab ul-haradi (Islamsko finansijsko pravo), od prvaka hanefijske pravne škole

Ebu Jusufa Jakuba ibn Ibrahima el-Hanefi, umro 182. (798.). Rukopis je preuzet od
strane Orijentalnog instituta u Sarajevu i stavljen u program njegovih izdanja.
Bešairi sidki nubuvveti Muhammedijje (Radosne vijesti i navještaji o istinitosti
Muhamedova a.s. poslanstva) od Ahmed Midhata.

Bin bir hadis (Hiljadu i jedan hadis) s komentarom.

Mudre izreke i poslovice od Šemsudin Samija (2919 izreka i poslovica).
Muhamed Tajib Okić rodio se LXII 1902. godine u Gračanici, gdje mu je otac
hafiz Mehmed Teufik ef. bio muderis na Osman kapetanovoj medresi. Skolovao se u
Sarajevu (osnovna škola, Okružna medresa, Šeriatska sudačka škola), Zagrebu (kurs
latinskog jezika i književnosti, Pravni fakultet), Beogradu (Pravni fakultet, gdje je i
diplomirao), Parizu (Fakultete des Lettres-Sorbona, Ecole Nationale des Langues
Orientales Vivantes) i Tunisu (Ecole Superieure des Langue et de Litterature Arabes).
· Za boravka u Parizu bio je prijavio i doktorsku disertaciju o životu i radu Hasana
Kafije Prušćaka. Teza je bila primljena, ali iz objektivnih razloga nije obranjena.
Od završetka školovanja do polovine 1942. godine, M. T. Okić je služio kao
profesor u Skopju (Velika medresa) i Sarajevu (l gimnazija i šeriatska gimnazija).
Poslije završetka II svjetskog rata odlazi u Tursku, gdje ostaje do smrti. Prvo radi u
Arhivu Predsjedništva vlade u Istanbulu, a od 1949. godine na Teološkom fakultetu
univerziteta u Ankari, gdje predaje hadis, a kasnije i tefsir. Za uspješnu organizaciju i
nastavu ovih predmeta na fakultetu, glavna zasluga pripada Okiću. Od šk. god. 1964-
65. iste predmete on predaje na Visokom islamskom institutu u Konji. Umro je 9.1II
1977. u Ankari, ali na izričitu njegovu želju prevezao je u Sarajevo i tu pokopan.

18. 275
 Naučno-istraživačkim radom mladi Okić se počeo baviti još kao student. U radu
je bio temeljit. Poznavanje više stranih jezika (arapski, turski, perzijski, francuski,
latinski, njemački, talijanski) omogućilo mu je praćenje literature i na tim jezicima i
pridonosilo kvalitetu njegovih radova. I ako je dobar dio života proveo izvan svoje
domovine, interes za nju, posebno za život muslimana u Bosni i Hercegovini, nije
popuštao. Pratio je sve što se o njima pisalo i govorilo, kao što je živo pratio i što su oni
sami radili. Otuda su mu brojni radovi upravo za to i vezani, kao što je opet sam pisao
o pojedinim pitanjima iz života i raca muslimana Bosne i Hercegovine u prošlosti.
Često puta je i na međunarodnim skupovima, kojima je prisustvovao, govorio o
temama vezanim za Bosnu i Hercegovinu. Svaki njegov istup pobuđivao je među
orijentalistima i islamistima izuzetnu pažnju.
Surađivao je u mnogim domaćim i stranim listovima, časopisima, novinama,
kalendarima, godišnjacima,spomenicamai dr. Pisao je na srpskohrvatskom, turskom,
francuskom i njemačkom jeziku. U početku svoga književnog rada i prevodio je sa
arapskog i turskog jezika pod pseudonimima Ibni Tevfik i Šuvejjir. Između brojnih
Okićevih radova, navodimo ovdje samo neke:
Džabić kao naučnik u očima stranog svijeta. - Gajret, 1926.
Hasan Kafi Prušćak, naš najveći mislilac XVI vijeka. -Gajret, 1928.
Orijentalistika u Jugoslaviji. - Pregled, 1934.
Jed.an naš zaboravljeni istoričar XVIII vijeka. - Gajret, kalendar za 1939. god.
Hodža Kadri (Mehmed Kadri Nasih Pajić). Slobodna riječ, 1930.
Quelques documents inedits concernant les Hamzawites. - Procee. dings of the
Twenty Second Congress of Orientalis ts held in Istanbul, September 15 th to 22, 1951.
Leiden, 1957., Vol. II .
Les Kristians (Bogu miles Parfaits) de Bosnie, da pres des documents turcs inedits.
- Stidost Forschungen, 1960.
Gazi Husrev Bey ve onun Saray Bosnadaki camiine bir minare daha ilave
edilmesine dair bir vesika. -Necati Luga! Armagani, 1968.
Hadim (Atik) Ali pasa kimdir?- Necati Luga! Armagani, 1968.
U Enciklopediji islama (Islam Ansiklopedisi) prof. M. T . Okić napisao je o Gazi
Husrevbegu cijelu studiju na temelju vlastitih istraživanja po arhivima i bibliotekama
Turske i dotle objavljene literature o ovom našem najvećem vakifu i dobrotvoru (sv.
V, 1950, str. 601-605). Kad je izašao iz štampe I svezak Kataloga arapskih, turskih i
perzijskih rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke, Okić se na njeg osvrnuo opširnim
člankom u kome je iznio historijat orijentalnih biblioteka na jugoslasvenskom
području s naglaskom na Bosnu i Hercegovinu. Duže se zadržao na Gazi
Husrevbegovoj biblioteci, a onda prikazao prvi svezak Kataloga, navodeći najvažnija
djela iz disciplina, koje je prvi svezak obuhvatio. Rad je izašao pod naslovom
Saraybosna Gazi Husrev Beg Ktittibhanesi Yazma Eserleri Katalogu, a štampan je u
Ankara Universitesi Ilahiyat Faktiltesi Dergisi, Yi! 1964, Cilt XII, s. 143-153. I na
knjigu I AnaJa Gazi Husrevbegove biblioteke, Okić se također opširno osvrnuo. O
svakom od 18 priloga iz I knjige AnaJa autor je posebno govorio, iznoseći i svoje
napomene uz pojedine radove. Članak je štampan u Islam Tetkikleri Enstittitti
Dergisi, Cild VI, Ctiz 1-2, 1975, s. 184-187.
Koliko mi znamo, posljednji za života šta mpani rad prof. M. T. Okića je Cesitli
dillerdeki Mevlidler ve Stileyman Celebi Mevlidinin Tercemeleri . Štampan je u
Ataturk Universitesi Islami Il miler Faktiltesi Ilmiler Dergisi, Sa yi: l Aralik 1975, s. 17-
78 . U radu je autor naveo, između ostalog, da je Sulejman Čelebijin Mevlud prevođen

276
arapski, čerkeski, rumunjski, kurdski, tatarski, sevahili, njemački, engleski, albanski i
srpskohrvatski jezik.
Sulejman Bajraktarević rođen je 3.1X 1896. godine u Gornjem Vakufu. Poslije
petog razreda gimnazije tri godine pohađa francuski koledž St. Michel. Usljed
izbijanja I svjetskog rata vraća se u Sarajevo, gdje se upisuje u trgovačku akademiju.
Po završetku rata odlazi u Beč i studira svjetsku trgovinu (Hochschule ftir
Welthandel). Od završetka studije do 1948. godine radi u komercijalnom sektoru u
Zagrebu.
· Godine 1948. prelazi na rad u Orijentalnu zbirku Jugoslavenske akademije
znanosti i umjetnosti, gdje ostaje do 1965, kada u svojstvu višeg stručnog suradnika
odlazi u mirovinu. I poslije umirovljenja sve do polovine 1969. godine radi honorarno
na istom poslu. Pored redovnog rada u Orijentalnoj zbirci, S. Bajraktarević obilazi
ustanove i institucije na terftoriji Hrvatske, koje posjeduju dokumente na turskom
jeziku, pregleda ih i obraduje. Iz toga područja objavio je više radova. Uz turski jezik,
a poznavao je i staroturski i savremeni, mogao se služiti i arapskim i perzijskim
jezikom. Otud je obrađivao i orijentalne rukopise u već spomenutim ustanovama. I o
tome svome radu ostavio je pisana traga. Pratio je i stručnu literaturu, pa je dao i
nekoliko prikaza domaćih i stranih izdanja. Preveo je s njemačkog jezika Tursko-
islamsku kulturnu baštinu Južnih Slavena od prof dr Fehima Bajraktarevića
(Mogućnosti, god. 13/1966, br. 4, str. 3-12).
Medu najzapaženije i najvrednije radove S. Bajraktarevića bez dvojbe spada
Ottenfelsova orijentalističko zbirka u Zagrebačkom državnom arhivu, Zbornik
Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, vol. 2, Zagreb,
1959, str. 75-130. Studija, pored uvodnog dijela, u kome su dati osnovni podaci o
vlasniku zbirke Francuzu Ottenfelsu, austrijskom diplomati, koji je dobar dio života
proveo u Istanbulu, sadrži tri dijela: Klasična pjesnička djela u stihu i prozi,
uključujući u tu grupu i rukopis Kurana, zatim Historijska djela i Pisma i povelje. U
prvom dijelu opisano je 18 kodeksa, uglavnom perzijskih klasika. Osamnaesti kodeks
je zapravo rukopis Kur'ana, bez naznake prepisivača i vremena, kada je prepis nastao.
Svaki od ovih 18 kodeksa detaljno je opisan, negdje dat i sadržaj djela, istaknute sve
odlike rukopisa. Posebno je ukazano na minijature i druge vrste ukrasa.
U grupi Histonjskih djela opisano je 8 kodeksa na način kao i u prvoj grupi. Medu
ovim rukopisima nalazi se i djelo A hvali gaz eva ti der dijari Bosna, od kadije Omer ef. iz
Bosanskog Novog. Ovo nije uopće rukopis, nego štampana knjiga, jedna od prvih,
koju je Ibrahim Muteferika štampao u svojoj štampariji u Istanbulu. Po tome, što je
Ottenfels stavio medu rukopise, da se zaključiti, da je vlasnik smatrao vrlo važnom i
vrijednom. U trećoj grupi, S. Bajraktarević je opisao šest rukopisa u kojima se nalaze
isprave i dokumenti, a koji su od značaja za historiju toga vremena. Uz studiju je
priloženo 14 tabela najljepših primjeraka opisanih rukopisa.
Ottenfelsova biblioteka, koja broji 5.200 knjiga i oko 1.000 časopisa, a nalazi se
pohranjena u sanducima u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, krije
sigurno još orijentalnih rukopisa. Kad se i ova biblioteka sredi i obradi i bude
dostupna čitaocima, pokazaće, koliko se blago nalazi na našem teritoriju i koliko je to
vrijedno za proučavanja orijentalistike kod nas.
Rašid Hajdarović, rođen je u Kalimanovićima kod Rogatice 2.1V 1914. godine.
Poslije osnovne škole dolazi u Sarajevo, gdje se upisuje u Gazi Husrevbegovu
medresu. Poslije medrese pohađa Višu islamsku šeriatsko-teološku školu na kojoj je
1940. godine diplomirao. Jedno vrijeme je služio kao šeriatski sudac, onda kao vojni
imam. Medutim najveći dio svoga službovanja proveo je u Historijskom arhivu grada

277
Sarajeva u svojstvu arhiviste, odnosno višeg arhiviste. Umirovljenje polovinom 1979,
a umro 9.XI 1980. godine.
Radeći dugi niz godina u Historijskom arhivu, gdje je bio zadužen za orijentalnu
knjigu i dokumente na orijentalnim jezicima, R. Hajdarović je dobro ušao u
problematiku arhiva i arhivske građe. Iz toga područja objavio je nekoliko radova. Ali
njegova je velika zasluga, što je opisao više medžmua, koje sadrže dragocjen materijal
za proučavanje prošlosti, osobito kulturne, muslimana Bosne i Hercegovine. I na
temelju arhivske građe, koju posjeduje Historijski arhiv, dao je nekoliko zapaženih
radova. Surađivao je u Arhivistu, Oslobođenju, Godišnjaku arhiva i Društva arhivista
Bosne i Hercegovine, Prilozima za orijentalnu filologiju, Analima Gazi Husrevbegove
biblioteke i jedinom broju Glasa Arhiva grada Sarzjeva. Navodimo neke od· njegovih
radova:
Orijentalni arhivi i njihova organizacija. -Arhivist, 1956. br. 2, str. 15-27;
Rukopisne medžmue (zbornici) i Zbornik Sarajlije Hadži Jusufa iz prve polovice
XVII vijeka. - Ibid. , 1970-71;
Medžmua (zbornik) Mula Mustafe Firakije (sarajevski kroničar) iz prve polovice
XIX vijeka. - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1976;
Dvije medžmue iz prve polovice XIX vijeka (Sarajevska medžmua od anonimnog
autora i medžmua Mustafe Stočanina). - Prilozi za orijentalnu filologiju, 1978;
Zaostavštimi iza Ahmed Munib ef. Glođe, mutevelije i džabije Gazi
Husrevbegova vakufa. - Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga II-III, 1974;
Prihodi i rashodi Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu za period od 1832-1835.
godine. -Anali Gazi Husrevbegove biblioteke. Knjiga V-VI, 1978.
Rašid Hajdarović je obradio i 5 saračkih teftera kao ijedan sidžil iz Temišvara(iz
1651. do 1653. godine). Materijal je pripremljen za štampanje još za autorova života.
Isto tako obradio je (i to je sada u rukopisu) historiju nekih sarajevskih porodica, kao i
kataloge rukopisa Hadži Sinanove tekije i biblioteke Hafiz Mehmed Teufika Okića.
Obje ove biblioteke otkupio je svojevremeno Historijski arhiv grada Sarajeva.
Profesor Muhamed Paiić, rođen je 1891. godine u Pašić-kuli kod Rogatice.
Osnovno obrazovanje stekao je u Rogatici, a Gazi Husrevbegovu medresu i Šeriatsku
sudačku šl<olu pohađao je i završio u Sarajevu. Po završenom školovanju kratko
vrijeme je predavao na Ismail Misri ef. medresi u Sarajevu, a onda je bio imenovan
šeriatskim sudskim vježbenikom kod Kotarskog suda u Fojnici. U decembru 1918.
godine imenovanje nastavnikom na tek osnovanoj Šeriatskoj gimnaziji u Sarajevu. Tu
ostaje do odlaska u mirovinu 1945. godine. Po položenom profesorskom ispitu,
imenovan je profesorom na istoj gimnaziji, gdje je svo vrijeme predavao vjeronauku.
U dva maha je bio i direktor ovog zavoda. Dugi niz godina bio je muvekit Gazi
Husrevbegove muvekithane. Honorarno je predavao nekoliko godina i na Gazi
Husrevbegovoj medresi, a jedno vrijeme je radio honorarno i u Gazi Husrevbegovoj
biblioteci. Umro je 30.VII 1980. godine.
Posebno hoćemo da istaknemo Pašićev rad u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.
Radeći na obradi arhivskog materijala ove Biblioteke, on je svojom poznatom
pedantnošću uveo u knjige inventara sav arhivski materijal koji je dotle bio stigao u
Biblioteku. U nedostatku kataloških listića za obradu monografija, M. Pašić je rezao
od kartona za društvenu članarinu kartone veličine kataloškog listića i tako obrađivao
knjižni fond Gazi Husrevbegove biblioteke. Na taj način učinio je pristupačnim
interesentima fondove ove Biblioteke. Ako tome još dodamo da je, za vrijeme koje je
proveo na radu u Biblioteci, bio živi leksikon ustanove, istakli smo bar ono
najuočljivije iz Pašićeva rada u ovoj našoj kulturnoj ustanovi.

278
 Pašić se je ogledao i na književnom polju. Pored desetine originalnih i preveden ih
članaka, jedan je od trojice autora gramatike arapskog jezika, što ju je izdala bivša
Vakufska direkcija u Sarajevu. Gramatika je u dva dijela. Prvi dio je gramatika
arapskog jezika, a drugi sintaksa. U zajednici sa prof dr Šaćirom Sikirićem preveo je s
arapskog jezika djelo Emir Šekib Arslana Zašto su muslimani nazadovali a druf(i
uznapredovali? Prevod je štampan u nastavcima u Glasniku Islamske vjerske
zajednice u Jugoslaviji 1934. godine. Kasnije je izašao i kao posebno djelo.

Mahmud Traljić

279
 PROF. KASIM EF. DOBRAČA
Redovan suradnik Anala od njihova pokretanja godine 1972., član Savjeta i do
skora (l. VIII 1979.) aktivan službenik Gazi H usrevbegove biblioteke, hadži Kasim ef.
Dobrača umro je 3. novembra 1979. godine.
· Rođen je 15.1V 1910. godine u Vragolovima (Rogatica). U rodnom mjestu je
pohađao mekteb i osnovnu školu, a po dolasku u Sarajevo, upisuje se u tek
reformiranu Gazi Husrevbegovu medresu. Po završetku četvrtog razreda prelazi u
Šeriatsku sudačku školu, koju završava školske 1927/28 godine. Iza toga odlazi u
Kairo i nastavlja školovanje na El-Azharu. Diplomirao je 1935. godine. Po povratku u
domovinu, bio je prvo imenovan vjeroučiteljem na građanskim školama u Sarajevu,
da uskoro bude imenovan prvo na Islamskoj ženskoj vjerskoj školi (kasnije Ženska
medresa), a zatim Gazi Husrevbegovoj medresi za m ude risa. Školsku 1936/37. godinu
D obrača je proveo 'u Mostaru kao nastavnik vjeronauke na gimnaziji. U isto vrijeme je
bio i vjerski odgojitelj u srednjoškolskom internatu Muslimanskog kulturnog društva
"Gajret''. Od polovine 1956. godine Kasim ef. radi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci,
gdje mu je bila povjerena obrada orijentalnih rukopisa ove Biblioteke. Početkom
augusta 1979. godine odlazi u mirovinu.
Kao profesor isticao se i svojom stručnom i pedagoškom spremom. U medresama
je predavao nekoliko predmeta: akaid, fikh, tefsir, hadis, ahlak, historiju islama,
imamet-hatabet i vaz, . te arapski jezik i književnost. Sve što je predava·o, radio je s
vidljivim uspjehom i kod svakog ovog predmeta dolazila je do izražaja njegova
stručna sprema. Njegov način života i ophođenja, i sa učenicima i sa ostalim
doprinosio je da bude i poštovan i uvažavani od prijatelja i onih, koji nisu dijelili isto
mišljenje, koje je imao Kasim efendija.
Bio je poznat i kao dobar vaiz-propovjednik. Vazio je u brojnim sarajevskim
džamijama. Jedno vrijeme je bio postavljen i za stalnog vaiza u Begovoj džamiji. Kao
istaknutog vaiza, vjerske vlasti su ga slale i u druga mjesta Bosne i Hercegovine, gdje je
držao vazove i predavanja (sejjar vaiz). Neki od njegovih vazova i predavanja su i
objavljeni. Držao je predavanja i na seminarima, što ih je organiziralo Udruženje
ilmije BiH. Taje predavanja održavao ne samo u Sarajevu, nego i po drugim mjestima
Bosne i Hercegovine.
Po prelasku na rad u Gazi Husrevbegovu biblioteku, Kasim efendiji se ukazala
prilika da se potvrdi na još jednom poslu. Pri obradi rukopisa na arapskom, turskom i
perzijskom jeziku, došla je do izražaja njegova svestrana obrazovanost u svim
islamskim disciplinama, kao i njegova opća naobrazba. Osim toga, tu se pokazala i

281
njegova poslovična savjesnost i istrajnost u ovakvoj vrsti posla. Ko je ikad radio na
rukopisima, taj zna na kakve se sve poteškoće i neprilike nailazi u ovom radu, te koliko
strpljenja treba dok se dešifrira pojedini rukopis i koliko vremena treba utrošiti dok se
ustanovi ko je pisao kao i kome pripada koje djelo ili njegov dio! Da je Kasim ef. to sve
postigao najbolji su dokaz dva štampana sveska Kataloga arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa Gazi Husrevbegove biblioteke. To su ne samo obrađeni rukopisi na klasičan
način, kako se oni već obrađuju, nego su mnogi podaci dopunjeni a i ispravljeni.
Negdje su date skoro cijele studije o pojedinim pitanjima. A to sve iziskivalo je i
velikog truda kao i vremena. O strpljivosti da i ne govorimo!
U prvom svesku Kataloga, koji je štampan 1963. godine, obuhvaćeno je šest
disciplina (enciklopedija, Kur'an, hadis, dogmatika i apologetika, dove), a obrađeno
je 795 kodeksa sa ukupno 1470 djela. Drugi svezak Kataloga izišao je iz štampe 1979.
godine. Obuhvata samo islamsko pravo sa svim svojim ograncima (usuli fikh, fikh,
fetve, feraiz, islamsko državno pravo i uređenje države, zakoni, postupak pred
šeriatskim sudovima). Obrađeno je u njemu 1162 kodeksa sa 1702 djela. Pripremao je
materijal i za treći svezak Kataloga, ali ga je smrt u tome spriječila
Uskoro po povratku iz Kaira Kasim ef. se počeo javljati člancima i raspravama u
ondašnjim muslimanskim listovima i edicijama. Prvi rad je objavio početkom 1936.
godine u Glasniku Vrhovnog starješinstva Islamske vjerske zajednice Iz islamskog
prava i njegove istorije. Od tada pa do smrti objavio je oko stotinu članaka, rasprava,
osvrta, ili cijelih monografija. Radeći na obradi rukopisa, uporedo s tim napisao je
desetak radova iz kulturne historije Muslimana Bosne i Hercegovine. Neki od tih
radova izazvali su u znanstvenim i kulturnim krugovima kod nas veliko zanimanje i
pažnju. Osim u Glasniku, K . Dobrača je surađivao i u El-Hidaji, listu istoimene
ilmijanske organizacije, u Analima Gazi Husrevbegove biblioteke, Novom Beharu,
kalendaru Gajret, povremenim edicijama EI-Hidaje (EI-Hidajin ilmihal za svakog
muslimana i muslimanku, Islamski obiteljski život) i dr. Posljednji, za života
objavljeni rad Kasim efendije je Mushaf (porodice Čengića iz Odtaka, Foča), u
Glasniku VIS-a, gdje je, kako je već rečeno, objavio i prvi svoj rad .
Donosimo u ovoj prilici popis svih objavljenih radova Kasim ef. Dobrače, jer je
on najveći dio svoga službovanja proveo u Gazi Husrevbegovim ustanovama i bio
jedan od najaktivnijih suradnika AnaJa. Popis je izvršen po listovima u kojim je
surađivao, a unutar lista kronološki. Tako je objavio u:

Glasniku IVZ (kasnije VIS-a):

l. Iz islamskog prava i njegove istorije. - IV/1936, br. l, str.14-21; br. 4, str.
162-168; br. 5-6, str. 200-205; br. 7, str. 293-295; br. 8, str. 320-325; br. 9, str. 362-367;
br. 10, str. 419-425.
2. Jedan vaz (Nekoliko islamskih propisa o privatnom i društvenom životu
čovjeka).- IV/1936, br. ll, str. 419-425.
3. Ramazanski bajram.- V/1937, br. 12, str. 369-371.
4. Kurban-bajram.- VI/1938, br. 2, str. 49-52.
5. Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu i neki njeni važniji orijentalni
rukopisi. - :XXV/1961. br. 4-6, str. 144-151.
6. Uticaj Kur'ana na širenje pismenosti, kaligrafije i ornamentike među
islamskim narodima.-XXV/1962, br. 4-6, str. 120-123
7. Mevludski vaz.- XXVII/1964, br.' 10-11, str. 544-549.
Vaz je održan u Begovoj džamiji u Sarajevu 2l.VII 1964. godine i na zahtjev
brojnih čitalaca Glasnika štampan i posebno na 8 stranica.

282
 8. Besi m efendija Korkut. (Kratki osvrt na život i rad). -XXXIX ( 1976, br. l , str.
68-77 .
9. Sjećanje na Kemal ef. Aručija.- XL/1977, br. 6, str. 686-688.
10. Muhamed efendija Fočak (Uspomena i sjećanje povodom njegove smrti).-
XLI/1978 , br. 4, str. 401-404.
ll . Mushaf (porodice Čengića iz Odžaka, Foča). - XLI/1978 , br. 5, str. 502-504.

El-Hidaj i:
12. Solidarnost i uzajamno pomaganje u islamu. - 1/1936-37, br. 2, str.23-25.
13. Zekat i druge vjerske daće u islamu kao socijalne ustanove. - 1/1936-37, br. 4,
str. 59-62.
14. Upotreba alkohola od žena koje doje djecu. Mala polemika o islamskoj
zabrani alkohola.- 1/1936-37, br. 7-8, str. 112-113.
15. Uticaj posta na zdravlje i dušu čovjeka.- I/1936-37, br. 12, str. 181-182.
16. Nova muslimanska godina (1357). - 11/1937-38, br. 4, str. 49-50.
17. Kadijanije i Ahmedije.- 11/1937-38, br. 7, str. 102-106; br. 8, str. 120-126; br.
9, str. 131-135; br. 10, str. 145-146; br. 11-12, str. 162-168.
18. Vjersko i moralno učenje islama.- IIV1939-40, br. l, str. 3-6.
19. Govor održan u Carevoj džamiji prilikom proslave El-Hidajinog Mevluda. -
III/1939-40, br. 2, str. 17-19.
20. El-Hidaje u svojoj četvrtoj godini (Zapažanje i apel).- III/1939-40, br. 4-5, str.
49-51.
21. Značaj sedamnaestog dana ramazana (Odbrana islama u prošlosti i
sadašnjosti.). -IIV1939-40, br. 6-7, str. 82-83; br. 8, str. 90-94.
22. O kurbanu.- III/1939-40, br. 9, str. 105-109.
23. Uslovi za poboljšanje naših vjersko-prosvjetnih prilika. - IV/1940-41, br. l,
str. 2-4.
24. Ramazan dolazi - Pripremite mu doličan doček . Ramazan je vijesnik
duhovnog napretka, sreće i spasa. - IV/1940-41, br. 2, str. 51-54.
25 . O ba:jramima.- IV/1940-41, br. 3, str. 65-69 .
26. Karakter i smjernice El-Hidajina rada.- IV/1940-41, br. 6, str. 152-154.
27. Misli i dojmovi povodom jedne lijepe vjersko-prosvjetne manifestacije
(Proslava muslimanske Nove godine u Višoj islamskoj šeriatsko-teološkoj školi). -
IV/1940-41, br. 7-8 , str. 186-191.
28. Ulema'(Njena uloga, odgovornost i mogućnost njenog rada.)- IV/1940-41 ,
br. 9-11, str. 224-233.
29. Pojava pogrešnog shvaćanja vjere kod nas.- V/1941-42, br. l, str. 20-23 .
30. Musliman (Značenje jednog hadisa).- V/1941-42, br. 2-3 , str. 35-42.
31. Nekoliko pouka iz islamske prošlosti (Predavanje povodom Nove
muslimanske godine).- V/1941-42, br. 4-5, str. 103-119.
32. Vjerovanje, rad i požrtvovnost (Nekoliko kratkih napomena). - V/1941-42,
br. 6, str. 134-137.
33 . Uređenje naše vjerske uprave.- V/1941-42, br. 8-10, str. 204-207.
34. Naše dužnosti i potrebe u vrijeme stradanja i žrtava.- V/1941-42, br. 11-12,
str. 257-260.
35. Nekoliko ajeta i hadisa o postu. - VI/1942-43, br. 1-2, str. 3-4.
36. Bedr (sjećanje i pouka). - VV1942-43, br. 3, str. 48-53; br. 4, str. 87-91.
37. Mevlud i vaz u Kreševu. - VV1942-43, br. 5, str. 116-119.
38. Hrabrost Božijeg poslanika Muhameda a.s. - VV1942-43, br. 6-8 , str. 140-
144.

283
 39. Mladi muslimani_. VI/1942-43, br. 10-11, str. 281-288.
40 . Mevlud i vaz u Fojnici (Vjersko-prosvjetne prilike tamošnjih muslimana). -
VI/1942-43 , br. 10-11, str. 294-297.
41. Merhum Ali Riza ef. Prohić . - VI/1942-43, br. 3, str. 63-64.
42. Svrha čovjeka na zemlji. - VII/1943-44, br. 9-10, str. 267-270.
43. Kakvoća a ne količina (Vrijednost i ispravnost, a ne mnoštvo)- VII/1943-44,
br. 9-10, str. 319-321.
44. Iz života Alejhisselama i njegovih drugova ashaba (Podnošenje gladi i
oskudice). -VII/ 1943-44, br. 9-10, str. 285-287.
45. Udruženje i zajednički rad. - VII/1943-44, br. 7-8, str. 255-257.
46. Kako čovjek može upoznati svoje mane. - VII/1943-44, br. 11-12, str.346-349 .
-Prikaz.
48. Ne omalovažavaj ni jedno dobro djelo.- VII/1943-44, br. 11-12, str. 383-385.
49. Muslimani ožalošćene Bosne i Hercegovine!- VIII/1944-45, br. l, str. 2-3.-
Nepotpisan. Obavijest muslimanima da je umro hadži Mehmed ef. Handžić .
50. Naš list na početku svoje osme godine.- VIII/1944-45, br. l, str. 3-6. Članak
napisan povodom Dobračina preuzimanja da uređuje list El-Hidaju.
51. Ramazanski post.- VIII/1944-45, br. l, str. 6-10.
52. Handžić kao vjerski učenjak . - VIII/1944-45, br. 2-3, str. 53-58.
53. Rad Handžića u El-Hidaji i njegov društveni rad uopće.- VIII/1944-45, br. 2-
3, str. 82-88 .
54. Bajram mubarek olsun! - VIII/1944-45 , br. 4-5, str. 127-128.- Nepotpisan.
55. Zajedničke dužnosti i zajednička odgovornost. - VIII/1944-45, br. 4-5, str.
141-143. -Nepotpisan.
56. Naše najteže rane . - VIII/1944-45, br. 4-5 , str. 150-152.
57. Istina je najpreča.- VIII/1944-45, br. 4-5, str. 165-168. Članak je odgovor na
jedan napis štampan u Novom Beharu, god. XVI. br. 19.
58. Nova muslimanska godina 1364. - VIII/1944-45, br. 6, str. 191-193. -
Nepotpisan.
59. El-Hidajin vaz za Kurban-bajram 1363. godine. (Izradio Kasim Dobrača po
bilješkama merhum H. M. Handžića). - VIII/1944-45, br. 6, str. 193-199.
60. H. Mehmed Handžić: Kodificiranje šeriatskog prava kod raznih pravnih
škola. Zagreb, 1944. - VIII/1944-45 , br. 6, str. 224-226. - Prikaz.
61. Mevlud. - VIII/1944-45 , br. 7-8, str. 239-241. -Nepotpisan.
62. Mekanska i Medinska objava. - VIII/1944-45, br. 7-8, str. 24,1-245.
63 . U povodu Mevluda.- VIII/1944-45, br. 7-8, str. 291-293.

Analima Gazi Husrevbegove biblioteke:

64. Skriptorij u Foči u XVI stoljeću.- Knjiga I, 1972., str. 67-74. ·
65. Tuhfetul-musallin ve zubdetul-haš'iin od Abdulvehhaba Žepčevije Ilhamije.-
Knjiga II-III, 1974., str. 41-69.
66. Jedno pismo (arzuhal) na arapskom jeziku poslato iz Kaniže potkraj XVII
stoljeća (u kodeksu Gazi Husrevbegove biblioteke)- Knjiga II-III, 1974., str. 131-139.
67 (Kasidei Burdei Bosnevi (Kasidei Burda na ,.bosanskom" jeziku). -Knjiga IV,
1976., str. 9-20.
68. Vakufname u Gazi Husrevbegovoj biblioteci.- Knjiga IV, 1976., str. 41-47.
69. Mehmed Refik efendi Hadžiabdi~, šejhul-islam.- Knjiga V-VI, 1978., str. 99-
115.
70. Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. - Knjiga
VII-VIII, 1980., str. 57-76.

284
 71. Porijeklo i prvi oblik vjere u Boga.- Novi Behar, XV1937-38 , br. 3-4, str. 33-
36.
72. Socijalni duh šeriata. - Gajret, kalendar za 1939. godinu, str. 137-139.
73 . ·Namaz.- El-hidajin ilmihal za svakog muslimana i muslimanku. Sarajevo,
1942., str. 31-41. -Nepotpisan.
74. Dužnosti prema djeci.- Islamski obiteljski život. Sarajevo, 1942., str. 41-51.-
Nepotpisan. Članak napisan u zajednici s Mehmedom Mujezinovićem .
75 . Orijentalni rukopisi s područja medicine, veterine i farmacije u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. - Zbornik radova Prvog kongresa za istoriju
zdravstvene kulture Jugoslavije (Sarajevo, 1-3, oktobar 1970.). Beograd, 1970., str.
319-323.
76. Vjerski značaj, smisao i svrha kurbana. -Smisao i značaj kurbana. Sarajevo,
. 1977., str. 27-38 .
Referat podnešen na savjetovanju u Starješinstvu Islamske zajednice za BiH ,
održanom pred Kurban-bajram 1977. godine.
Posebno su štampani sljedeći radovi:
l. Kadijanije iAhmedije(Kadijanizam i Ahmedizam). Preštampano iz II god. El-
Hidaje. Izdanje El-Hidaje, Sarajevo 1938 . strana 70.
2. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak prvi. Obradio. ... Sarajevo. Starješinstvo Islamske vjerske
zajednice za SR Bosnu i Hercegovinu. 1963. Strana XXXII+ 607 + 15 tabela+ 20.
U Katalogu je obrađeno 795 kodeksa sa 1470 djela iz enciklopedije, Kur'ana,
hadisa, dogmatike, apologetike i dova.
3. Kloni se zla. Islamsko gledanje na štetne navike. Sarajevo, Starješinstvo
Islamske zajednice u SRBiH, 1974. Strana 103 + l.
4. Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa (Gazi Husrevbegove biblioteke
u Sarajevu). Svezak drugi. Obradio ... . Sarajevo. Starješinstvo Islamske zajednice za
SR Bosnu i Hercegovinu. 1979. Strana XXVII+ 1047 + 20 tabela.
U drugom svesku Kataloga obrađeno je 1162 kodeksa sa 1702 dijela iz područja
islamskog (šeriatskog) prava. Islamsko pravo shvaćeno je u najširem smislu tako daje
obuhvaćen uvod u islamsko pravo (usuli fikh), islamsko pravo (fikh), šeriatsko-
pravna rješenja (feta va), islamsko nasljedno pravo (feraid), islamsko državno pravo i
uređenje države (nizamud-devle ve kavamin), zakoni (kavanin), postupak pred
šeriatskim sudovima (adab-ul kadi, es-sukuk).
Mahmud Traljić

285
 POVODOM IZLASKA IZ ŠTAMPE II SVESKA KATALOGA
RUKOPISA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
Dugo očekivani drugi tom Kataloga arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Gazi
Husrevbegove biblioteke pojavio se istom 1980. godine. Kada se ima u vidu daje prvi
svezak izašao 1963. godine, onda je zaista period od skoro 17 godina bio prevelik za
pripremanje drugog sveska, pogotovo kada se zna da je za ovaj tom izvjestan dio
materijala pripremljen još u toku štampanja prvog sveska. I sam autor, Kasim
Dobrača, u posebnoj napomeni uz predgovor drugog sveska, kaže da je obrada ovog
toma bila gotovo završena još 1970. godine, i da su razlozi za ovoliko zakašnjenje
uglavnom tehničke prirode (nedostatak finansijskih sredstava, pitanje sloga arapskog
teksta koji se morao obaviti u Kairu itd.). Kada bi se ovakvim sporim tempom
nastavilo izdavanje narednih svezaka Kataloga, trebalo bi, znači, obzirom na
obimnost'preostalog neobjavljenog dijela materijala, još preko pedeset godina da bi
izašla i preostala 3-4 sveska koliko bi ih još najmanje trebalo izaći. Sudbina je htjela da
ni sam autor prof Kasim Dobrača nije dočekao izlazak II sveska, preselio je na drugi
svijet (3. novembra 1979.g.) upravo u toku štampanja ovog toma.
S obzirom na izloženo i pređašnji Savjet Biblioteke je, pored U prave i Redakcije
Kataloga, u više navrata razmatrao pitanje ubrzanja štampanja i pripremanja za
izdavanje Kataloga, pa su tako, između ostalog, na daljnjoj obradi rukopisa sada
angažovana četiri stručnjaka umjesto samo jednog, kako je to dosada bilo. Zato je
pretpostaviti da će slijedeće knjige Kataloga mnogo brže ugledati svjetlo dana.
Nakon smrti autora Dobrače, sticajem okolnosti, pored tehničke redakcije,
prihvatio sam se i završnih korektura kao i imprimatura II knjige Kataloga, pa sam
tako dva-tri puta pročitao njegov tekst u cjelini. Zato ovdje želim iznijeti neka svoja
zapažanja o ovom svesku. ·
Drugi svezak Kataloga obuhvatio je rukopise s područja islamskog prava (Fikh,
šeriatsko pravo). Tako su na 1047 stranica obrađena 1162 kodeksa sa 1702 djela. Na
islamsko pravo odnose se 1162 djela, dok je 540 djela s područja ostalih disciplina, jer
su ponekad u jednom kodeksu zajedno radovi iz islamskog prava i drugih disciplina. U
ovom svesku je islamsko pravo obuhvaćeno u njegovoj kompletnosti u najširem
smislu riječi sa svim njegovim podgrupama, pa su tako u posebnim poglavljima
obrađeni: Uvod u islamsko pravo (Usuli-fikh), Islamsko (šeriatsko) pravo (Fikh),
Šeriatsko-pravna rješenja (Fetava), Islamsko nasljedno pravo (Feraid), Islamsko
državno pravo (Nizamud-devle vel-kavanin), Zakoni (Kavanin) i Postupak pred
šeriatskim sudovima (Adabul-kadi, Es-sukuk).

287
 Ako sada uporedimo ovoliki broj sačuvanih djela iz islamskog prava, dakle iz
područja jedne discipline, sa prvim sveskom Kataloga u kojem su obuhvaćeni rukopisi
iz šest disciplina (Enciklopedije Dairei-el-mearif), Nauke o Kur'anu: čitanje Kur'ana-
Tedžvid i Kiraat - Komentari Kur'ana (Tefsir), Tradicija (Hadis), Dogmatika
(Akaid) i Dove (Ed'ije vel-ezkar), koji materijal je dat na svega 606 strana (sačuvani
broj rukopisa iznosi svega 795, dok u II svesku, kako je spomenuto, iz islamskog prava
imamo 1162 djela obrađena na 1047 strana), onda možemo konstatovati da se je
islamsko pravo kod nas ne samo proučavalo, nego i u praksi primjenjivalo. Kadije su
rješavale i presuđivale sve slučajeve ne samo u odnosu država-pojedinac, i ne samo
predmete muslimana, nego i predmete nem uslimana, koji su se obraćali kadijama da
im presude, o čemu imamo brojna svjedočanstva u sačuvanim sidžilima (protokolima
šeriatskih sudova).
Rukopisi iz islamskog prava obrađeni u ovom svesku potječu od brojnih autora iz
raznih krajeva, među kojima ih je veliki broj iz pera priznatih i u islamskoj nauci
poznatih pravnika, a među ovim djelima su i poznate zbirke fetvi- rješenja pravnika
teoretičara i praktičara - koje su služile kadijama kao priručnici pri njihovom
svakodnevnom rješavanju pojedinih pitanja i sporova. Od ovih zbirki spomenimo
ovdje npr. fetve Ebus-Suuda (umro 1574), šejh-ul-islama i profesora, koji je imao
udjela pri donošenju zakonskih odredaba u doba sultana Sulejmana-Zakonodavca,
zatim tu su zbirke: Tatarhanije, Kadihana, Ali efendije Čataldževije i drugih. Od svih
ovih zbirki Biblioteka posjeduje i po više prepisa, a, na primjer, zbirke Kadihan ima 17
primjeraka.
Među ovim zbirkama fetvi posebno i značajno mjesto ima Zbirka poznata pod
imenom Fetavai-Ahmedi, a potječe iz pera Ahmeda, sina Muhamedova, iz Mostara(el-
Mostari), umro 1776. godine. On je bio dugogodišnji muftija i profesor u Mostaru, a
njegova zbirka fetvi je bila veoma popularna medu kadijama u Bosni i Hercegovini. U
Gazinoj biblioteci nalazi se deset sačuvanih primjeraka ove zbirke (u Orijentalnom
institutu u Sarajevu ima 15 primjeraka, a u Narodnoj biblioteci 3 primjerka ove
zbirke). Osim Ahmed efendije Mostarca i drugi naši pisci ostavili su iza sebe zbirke
fetvi.
U ovom svesku Kataloga imamo na desetine imena autora naših ljudi, koji su
pisali djela bilo iz područja islamskog erava ili pak drugih grana nauke, pa su tu na
primjer djela: Hasana Kafije Pruščaka, Sejha Juje (Ejubića), iz Mostara, Hasana, sina
Nesuhova, iz Duvna, Ahmed efendije Mostarca, Ali-dede Mostarca, Sarajli~ Nerkesi
Muhameda književnika i pjesnika, Ahmeda Prušćaka, Alije, sina Mustafina Sehovića,
Abdulvehaba Ilhamije Zepčaka, Abdulvehaba, sina Hasana Bošnjaka, Halila
Bošnjaka, Hasana Tešnjaka, Ibrahim Zikrije iz Užica, Ibrahima Opijača, Mustafe
Muhlisije Bošnjaka, Nihadi Čelebije , Šejha Hasana Kaimije i drugih. Neki od ovih
autora se prvi puta spominju ovdje, jer ranije se nije ni znalo za njihova djela.
I u ovom drugom svesku je došla do izražaja temeljitost i preciznost autorova u
njegovom naučnom radu, pa je tako Do brača ispravio mnoge greške ranijih kataloga i
upotpunio podatke o izvjesnim autorima i njihovim djelima.
Važno je, takoder, istaknuti da je autor bilježio i sve zapise na praznim prvim i
zadnjim listovima kao i na marginama rukopisa, na kojima se takvi zapisi nalaze, a ti
nam zapisi pružaju zanimljive podatke za našu kulturnu istoriju. Bilježio je i sve
vlasnike knjiga, pa se tako može vidjeti koje su porodice imale zbirke ili biblioteke.
I u pogledu tehničke opreme ovaj svezak je, u odnosu na prvi tom, potpuniji i sa
manje grešaka i nedostataka. Tako npr. dok je prvi svezak imao svega dva indeksa-
indeks djela i indeks autora- dotle ovaj svezak pored spomenuta dva imaj oš i indekse:
prepisivača, mjesta prepisivanja i indeks vakifa (legatora). U indeksu djela spomenuta
su 1004 djela (naslova), u indeksu pisaca je 675 autora, dok prepisivača imamo 510.

288
 Predgovor Kataloga dat je uporedo na tri jezika: srpskohrvatskom, engleskom i
arapskom.
Još sa pojavom prvog sveska Kataloga 1963. godine, sva stručna štampa je istakla
da je početak izdavanja ovog kataloga veliki doprinos nauci i kulturi ne samo kod nas
nego i u svijetu, pa evo i ovih nekoliko napomena uz knjigu II kataloga ukazuje na to
da fond rukopisa Husrevbegove biblioteke sadrži veliko književno bogatstvo. Na prvi
svezak Kataloga pojavilo se je više stručnih osvrta kako u našoj tako i stranoj štampi
(Ankari, Beču, Berlinu i dr.), a već se i na ovaj tom osvrnulo nekoliko autora.
Sada je u pripremi treća knjiga ovog korpusa, koja će sadržavati djela iz tesavufa
(misticizma), ahlaka (etike) i vaza (propovjedništva).

Nakon ovog kraćeg osvrta na sadržaj i opremu drugog sveska Kataloga potrebno
je upravo ovdje ukazati i na još jednu činjenicu u vezi sa rukopisnim fondom Gazi
Husrevbegove biblioteke. Naime, pažljivije čitajući ovaj korpus upašće nam u oči da
autor kod tehničkog opisa najvećeg broja kodeksa konstatuje da su rukopisi
dohvaćeni vlagom, za druge opet kaže da su napadnuti od insekata, za mnoge da su
rasuti, itd. Poznato je da Gazi Husrevbegova biblioteka, prije svega, nema
odgovarajućih prostorija. Zgrada u kojoj je ona sada smještena vlažna je u donjim
zonama, gdje su donedavno svi njeni rukopisi bili pohranjeni, pa je potpuno i
razumljivo da su navukli vlagu. Jedna stručna komisija konstatovalaje daje vlažnost
ovih prostorija četiri puta veća od dozvoljenog stepena vlažnosti. Da bi koliko toliko
ublažili kritično stanje rukopisnog fonda uprava Biblioteke zajedno sa Savjetom
naručila je savremenije metalne stalaže. Dosada su rukopisi bili smješteni u drvenim
stalažama, pa je tako cijeli rukopisni fond prenesen u drugu prostoriju na spratu
Biblioteke. Međutim, ni ova prostorija ne odgovara ovoj namjeni, a osim toga je
malena za fond od oko 10.000 kodeksa koliko ih sada ima ova Biblioteka. Osim toga
su, kako ova prostorija tako i cijela zgrada Biblioteke, nedovoljno zaštićeni .
Biblioteka nema potrebnih trezora za vrednije i rijetke rukopise i arhivsku građu paje,
čini nam se, sadanji manji trezor neprikladan i rukopisima je bolje da su izvan nego li u
trezoru. Konačno, napomenuti je da se ovi rijetki rukopisi često vade iz trezora u svrhu
pokazivanja posjetiocima pa se tako pre meću po rukama bibliotekara i posjetilaca, što
se nikako ne bi smjelo dopustiti. U svrhu pokazivanja vrijednih rukopisa Biblioteka bi
trebala postaviti jednu st~lnu manju izložbu za posjetioce, ali za tako nešto ona nema
mogućnosti u sadanjim uslovima.
· Uz sve ovo, ako istaknemo još i to da Biblioteka nema potrebnih najosnovnijih
instrumenata kao što su npr. aparat za termoregulaciju, pribor za oprašivanje i
odstranjivanje insekata, osnovnih pomagala za konzervaciju i koričenje rukopisa, tek
tada možemo uočiti u kakvom se kritičnom stanju nalazi fond Biblioteke. Zato bi
trebalo što hitnije poduzeti potrebne mjere za spašavanje i očuvanje ovog ogromnog
kulturnog blaga i za buduća pokoljenja.

Mehmed Mujezinović

19 -Anali 289
 YUZO NAGATA: MATERIALS ON THE BOSNIAN NOTABLES
COPYRIGHT 1979 BY INSTITUTE FOR THE STUDY OF
LANGUAGES AND CULTURES OF ASIA AND AFRICA,
TOKYO, s. 1-153.

Da nauka i naučna interesovanja ne poznaju geografske granice ni udaljenosti,

dokaz je i u naslovu spomenuta knjiga koja je pretprošle godine publikovana u Tokiju,
a pisana je na bazi podataka iz rukopisnih materijala koji se čuvaju u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu. Autor dr Yuzo Nagata iz dalekog Japana, čija je
. uža specijalnost osmanska povjest XVIII vijeka, iskoristio je dva kraća studijska
boravka u našoj zemlji (1977. i 1978.) i koristeći se ostavinskim defterima (muhallefat
defterleri) Šerijatskog suda u Sarajevu (Šer'i Mahkeme Sicil Defterleri) ispisao je i u
ovoj knjizi objavio popise ostavine tridesetak uglednih ličnosti (ajana) iz Sarajeva i
okoline. Namjera autora, koji se, izmedu ostaloga, ranije bavio pitanjem čiftluka u
zapadnoj Anad9liji, bila je da izborom i publikovanjem ovih materijala pruži
mogućnost komparativnog izučavanja čiftlučkih odnosa u Anadoliji i u ovim našim
krajevima. Međutim, pored spomenute namjene, ovi ostavinski popisi, naročito oni iz
drugog dijela ove knjige, daju mogućnost potpunijeg sagledavanja kako materijalnog
tako i kulturnog stanja (jer su dati popisi cjelokupne ostavine: gotovi novac, kapital
uložen u razne privredne poslove, roba, oružje, namještaj, zgrade i drugo što su
posjedovali u gradu ili na selu) nekoliko uglednih osoba iz Sarajeva.
Pored predgovora (Preface) u kome je autor istakao odakle je ove materijale
ispisao i u koju svrhu ih daje, i uvoda (Introduction) u kome iznosi geografski položaj
Sarajeva, njegov nastanak (koji pogrešno stavlja u Gazi Husrevbegovo vrijeme),
komunikacioni značaj, privredne karakteristike, ekološke uslove Sarajeva i okolnih
manjih mjesta i druge neke podatke o Sarajevu u (XVIII i XIX stoljeću), ova knjiga
sadrži dva dijela (Chapter). U prvom dijelu su odabrani i prikazani popisi ostavine
dvadesetak uglednih osoba, i to one ostavine koja daje mogućnost sagledavanja
njihova socio-ekonomskog stanja u smislu gradske i seoske privrede isključivo, a iz
popisa je ispuštena ona ostavina kroz koju se može sagledati i kulturni život ostavioca
i njegove obitelji.
U ovom prvom dijelu dat je dakle popis ostavine slijedećih osoba:
l. Hadži Salih ef., trgovca kožom, iz Ivlako vali hadži Mehmed mahale iz Sarajeva
(umro 1762);

19' 291
 l•

2. Nalbant Sulejman age , umro 1771. u Zeametu Crna Rijeka u nahiji Sarajevo;
3. Hadži Durakovića hadži Ibrahim ef., trgovca suknom, umro 1774. u Haseki
mahali u Sarajevu;
4. Hadži Sabanovića mulla Ibrahima, trgovca bakrenim predmetima, umro 1783.
u Šejh Muslihuddin mahali u Sarajevu;
5. Hadži Abdullah ef. sina hadži Ibrahim ef., alima, posjednika, umro 1794. u
Hvadže Kemaluddin (Ćemaluši) mahali u Sarajevu;
6. Duralića Mustafe spahije sina Osman spahije, umro 1801. u selu Bukovik u
nahiji Sarajevo;
7. Nalića Sejjid Mustafe alemdara sina Sulejmanova, posjednika , umro 1796. u
Buzadži zađe mahali u Sarajevu;
8. Handžića Mehmed baše sina Salihova, posjednika srednje klase, umro 1814. u
mahali Žagrići u Sarajevu;
9. Jusuf spahije i njegove žene Ummikulsum, umro 1815. u selu Girovići u
džematu Drozgometva;
10. Surmelića Fejzullah age sina Ibrahimova, posjednika, umro 1828. u mahali
Hvadže Kemaluddin (Ćemaluša) u Sarajevu;
ll. Tahmiščića Mustafa age sina Omer agi na , kafedžije, umro 1827. u Halladž
Davud mahali u Sarajevu ;
12. Pinje Ibrahima alemdara sina Mehmeda alemdara (bajraktara), posjednika,
umro 1828. u Ferhadbegovoj (Ferhadiji) mahali u Sarajevu;
13. Imaretlića Bajram age 'lina Ibrahimova, iz poznate familije Imaretlića, umro
1830. u mahali Kalin hadži Ali u Sarajevu;
14. Osman paše sina Osman kapetanova, mir-i mirana i ajana iz Bile()džaka u
nahiji Gradačac , umro 1834. u Gradačcu;
15. Pinje hadži Abdullaha, sandžaktara, bajraktara), umro u Armagandži Sinan
mahali u Sarajevu;
16. Foče Sejjid Abdullah ef. sina Ahmed ef., kadije, umro 1842. u Džami-i atik
(Careva) mahali u Sarajevu;
17. Mehmed age sina Ibrahimova, trgovca, iz Jakub pašine mahale u Sarajevu,
umro 1845. u Prijepolju, na putu u Rumeliju radi trgovine; ·
18. Užičanina hadži Sulejmana sina Mehmedova, doseljenika iz Užica, umro
1847. u Šejh Ferruh mahali u Sarajevu;
19. Imama mulla Ahmeda sina Mehmedova, seoskog imama, umro 1847. u selu
Delijaš u Zeametu, Crna Rijeka u nahiji Saraj_evo.
20. Šejha Abdurrahmana Sirri ef. sina Mehmedova, nakšibendijskogšejha, umro
u zaseoku Oglavak sela Šćitovo u nahiji Fojnica, 1847.;
21 . Dženetića hadži Osman beg_a sina hadži Ali begova, iz poznate familije
Dženetića u Sarajevu, umro 1847. u Cokadži Sulejman mahali u Sarajevu.

U drugom dijelu ove knjige dat je cjelokupni popis ostavine pet uglednih osoba iz
Sarajeva. Kroz ovaj popis može se (jer je dat cjelovito bez ispuštanja) sagledati (a to se
ovim i želi) kako ekonomsko tako i kulturno stanje značajnijih osoba i njihovih
domaćinstava . Za razliku od prvog popisa ostavina, koji je na engleskom, ovaj popis je
dat na turskom jeziku, tačnije ovaj popis je in extenso ispisan, a za čitaoca koji ne zna
turski dat je abecedni tursko-engleski rječnik na kraju knjige. I ovaj drugi popis
ostavina dat je, kako je to i naglašeno, u svrhu komparativnih studija urbanih i
agrarnih odnosa u osmanskim zemljama, ali i u svrhu cjelokupnog sagledavanja
materijalnog i kulturnog stanja nekolicine viđenijih domaćinstava u Sarajevu.
U ovom dijelu dat je popis cjelokupne ostavine slijedećih osoba iz Sarajeva:
l . Babića Sejjid Omer Tahir bega, bosanskog muteselima, umro 1822. u Sarajevu;

292
 2. Attar Mustafa baše, umro 1772. u Haseki mahali u Sarajevu;
3 .Serturnadži0čaktan-zade Mustafa age, umro 1815. u Šejh Ferruh mahali u
Sarajevu;
4. Hajri-zade (Hajrića) Ibrahim Edhem ef., uglednika iz familije Hajrića, umro
1815. u Čekrekči Muslihuddin (Čekrekčina) mahali u Sarajevu;
5. Arakijedži hadži Ibrahim ef. sina hadži Durakova, alima (učenjaka), umro
1777. u Haseki mahali u Sarajevu.
Autor je bio svjestan teškoća u čitanju naziva raznih lokaliteta, inventarnih
predmeta itd., pogotovo njemu strancu iz dalekog Japana, pa se on u knjizi zbog toga
izvinjava. Da je bilo više vremena da se ovaj posao obavi, ovdje, na licu mjesta, i da
neko od naših stručnjaka turkologa izvrši recenziju knjige, mnoge greške koje nama
izgledaju čak i naivne, (a bio bi obrnut slučaj kada bi neko od nas izdavao materijale
koji su vezani za istoriju i tle Japana), bile bi zasigurno izbjegnute. Inače , za svaku
pohvalu je, a u isto vrijeme i podstrek našim naučnim radnicima, da jedan Japanac
nađe svoj naučni interes u radu i izdavanju materijala koji osvjetljavaju izravno
prošlost ovih naših prostora.
Knjiga je izašla u izdanju Instituta za studije jezika i kultura Azije i Afrike (kao
što se i u naslovu vidi). Izdata je u ofset tehnici, na kvalitetnom papiru i čini se da može
da posluži kao primjer kako se mogu knjige izdavati jeftino i ukusno u isto vrijeme.
Knjiga je opremljena i sa jednom mapom Sarajeva, preuzeto m iz djela "Islamska
epigrafika Bosne i Hercegovine" od M. Mujezinovića, gdje su označene sve sarajevske
mahale i džamije u njima po kojima su te mahale dobile svoje nazive. Dato je također i
desetak razglednica pojedinih spomenika kulture u Sarajevu (Baščaršija , Brusa
bezistan, Ferhadija džamija, sa nišanima ispred nje, Ali pašina džamija, i još nekoliko
drugih).

Salih Trako

293
 HIVZIJA HASANDEDIĆ, KATALOG ARAPSKIH, TURSKIH
I PERZIJSKIH RUKOPISA, MOSTAR, ARHIV
HERCEGOVINE, 1977., STRANA 330 PLUS SADRŽAJ, PLUS
ISPRAVKE (NA POSEBNIM LISTOVIMA) 23,5 x 17.

O Katalogu arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva Hercegovine u

Mostaru, u obradi Hivzije Hasandedića, bilo je već govora u nekim našim listovima i
edicijama (Islamska misao, I-1938, br. l, str. 28-29; Takvim za 1979., str. 335-337;
Glasnik VIS-a, XLII (1979, br. l, str. 95-988). Tu je ukazano na značaj i vrijednost
ovog kataloga, kao i na doprinos koji je H. Hasandedić ovim svojim radom dao našoj
nauci i kulturi. Detaljnijim pregledanjem Kataloga bez mnogo poteškoća može se
ustanoviti u kojim su sve mostarskim porodicama postojale privatne biblioteke, pa
nekada i koliko su imale djela, odnosno rukopisa. T o je opet itekako važno, kad se
govori o kulturnim prilikama pojedinih mjesta Bosne i Hercegovine u minulim
stoljećima . Pri tome treba imati na umu da nisu ni sve knjige, odnosno rukopisi, iz
mostarskih porodica sabrani u Arhivu Hercegovine, n,ego rasuti na sve strane. A
koliko je toga tek propalo i nestalo!
Ovdje će biti riječi o djelima domaćih pisaca, koja do sada nisu bila poznata u
nauci, zatim o već poznatim djelima domaćih autora, pjesmama naših pjesnika,
fetvama bosanskohercegovačkih muftija, nekim idžazetnamama, djelima iz područja
narodne medicine i receptima za pojedine lijekove, što se nalaze u Arhivu
Hercegovine, a prezentirana je u ovom katalogu.

I
Mustafa Sidki ef. Sarajlić (rođen u Stocu, umro u Mostaru 1847.), muderis i
muftija u Mostaru, na traženje bosanskog namjesnika Abdurahim paše, napisao je
jedno djelo u kome je obradio nekoliko tema, koje su tada bile veoma aktuelne: O
značaju nauke; Kakve osobine treba da ima imam i kada je dužnost pokoravati mu se;
Džihad; Dužnost upotrebe oružja, oblačenje vojne uniforme, udaranje u bubnjeve,
obuka vojske i viteške igre; Odmetništvo,Jata.ci i postupak prema njima; Konfiskacija
u vojne svrhe i Zaključak (kodeks br. 31). '

295
 U kodeksu broj 95 nalazi se zbirka hutbi za džumu namaz, koje je sastavio ili
prepisao Mustafa ibn Jusuf- Šejh Jujo.
Ibrahim Spahić , sin Hadži Muhameda iz Mostara, sabrao je i napisao zbirku
predavanja (vaz) i savjeta (nesaih). Djelo je podijeljeno na poglavlja. Tretiraju se razna
pitanja iz područja akaida, ahlaka i fikha (kodeks 215).
Kodeks 238 sadrži dvije rasprave, jednu iz područja akaida, a drugu iz područja
medicine. U jednoj bilješci se veli da je pisac Hadži Mehmed Bošnjak (Bos nevi) i da je
napisana 1649. (1059 po hidžri).
Mustafa Sidki ef. Karabeg, mostarski muderis i muftija, poznat je kao pisac
jednog djela iz osnova šeriatskog prava (usuli fikh). U kodeksu 340 nalazi se njegova
kratka rasprava o jednom nesigurnom ha dis u koji su mostarski ha tibi upotrebljavali u
džumanskoj hutbi. To je zapravo Karabegov odgovor na jedan upit mostarskog
muderisa Fejzulah ef. Milavića.
Na listu 152a kodeksa 361 nalazi se kratka rasprava o smrti od nekog Ibrahima iz
Sarajeva.
Komentar na djelo o arapskoj sintaksi napisao je Hadži Selim Ćose, imam Ćose
hodžine džamije u Mostaru. Komentar je napisan 1635. godine. Nedostaje početak ,
gdje bi trebao biti naslov djela (kodeks 480).
Zbirku (medžmuu), koja sadrži recepte za liječenje raznih bolesti narodnim
lijekovima, napisao je Hali! Hrle iz Stoca (kodeks 520).
I kodeks 547 je ljekaruša, koju je napisao Mula Muhamed Turić 1785. godine.
Između ostalog, ima i uputstvo kako se pravi murećef (tuš).
Raspravu iz islamskog prava (nedostaje početak, pa se nije utvrdio naslov)
napisao je Muhamed, sin Džafera iz Mostara, 1799. godine (kodeks 572).
Po jednom citatu u kodeksu broj 751 (list 30b) znamo da ie mostarski muftija šej h
Ali efendija, ranije blagajski muftija, napisao komentar djelu Siratul islam od Rukn-ul
islama Muhameda ibn Ebu Bekra el-Hanefi. Sam kodeks, koji nema početka, napisao
je Hasan, sin Nesuha iz Mostara, 1571. godine.
Kodeks broj 741 sadrži raspravu na srpskohrvatskom jeziku, pisanu arapskim
pismom (alhamiado), o ustanovljavanju vremena po "ala turka" satu pomoću sprave
za mjerenje visine sunca, tzv. "ruotahte" . Raspravi nedostaje početak.

II
Od do sada poznatih djela naših ljudi, koji su pisali na orijefttalnim jezicima, u
Arhivu Hercegovine nalaze se sljedeća:
F eth ul-esrar, šerh ala isa§gu§dzi od Muhameda ef. Čajničanina (kodeksi l ,
l, 360, 554).
Menakib (Biografija Mustafe Sidki ef. Karabega) od Abdulah ef. Riđanovića
(k. 29).
Muhtesar fin-nahv od Ibrahima ef. Opijača (k. 143).
Hašija ala Šerh ul-kasida el-Lamija od Mustafe ibn Jusufa- Šejh Juje (k.
239).
Menakib (Biografija Šejh Juje) od Ibrahima ef. Opijača (k. 239).
Šerh ul-Misbah od Ibrahima ef. Opijača (k. 283, 303).
Muhadaret ul-evail... od Šejh Ali Dedeta Mostarca (k. 269).
Fetavai-Ahmedi od Hadži Ahmeda ef. Mostarca (k. 311).

296
 Muhtedžib ul-h usui šerh Muntehab ul-usui od Mustafe ibn Jusufa- Šejh
Juje (k. 349).
Šerh Risalet ul-Kemalijje od Ibrahima ef. Opijača (k. 371).
Šerh Dibadže min Muhtesar ul-meani od Mustafe ibn Jusufa- Šejh Juje
(k. 643.

III
Pjesme, odnosno pojedinačni stihovi brojnih naših pjesnika, koji su pjevali na
orijentalnim jezicima, prvenstveno turskom, nalaze se u mnogim kodeksima. Tako
imamo pjesama, odnosno stihova od:
Derviš paše Bajezidagića (k. 74, 95, 49, 593).
Zijaije Mostarca (k. 69, 74).
Abdi ef. Beograđanina (k. 74).
Hadži Derviš ef. Mostarca (k. 74, 95).
Zija1 Čelebije (k. 74).
Medžazije Mostarca (k. 74).
Mirije (k. 74).
Ali Koskije (k. 95).
Hamza ef. Puzića (k. 29).
Ishaka Uskufije (k. 180).
Mailije Mostarca (k. 200).
Meramije Mostarca (k. 200).
Šejh Juje (k. 302).
Fevzije Mostarca (k. 479).
Muhamed ef. Čišića (k. 522).
Vahdetije (k. 69).

IV
Za proučavanje pravnog života i sistema u našim krajevima u vrijeme osmanske
uprave od velikog su značaja i važnosti fetve (decizije) domaćih muftija. U
orijentalnim rukopisima Arhiva Hercegovine ima ih značajan broj . Na temelju njih
možemo pratiti u kojim je mjestima u Bosni i Hercegovini sve sjedio muftija, kao što iz
njih saznajemo i njihova imena. Šteta je samo što na fetvama nema datuma, pa je teže
odrediti vrijeme kad je koji muftija zauzimao taj položaj. U ovim rukopisima ima od
pojedinih muftija od jedne pa do deset i više zabilježenih fetvi . One su ne samo od
mostarskih muftija, nego i iz drugih mjesta Bosne i Hercegovine. Jedna fetva je od
muftije Mehmeda iz Beograda (k. 73). Navodimo imena pojedinih muftija po mjestu i
broju rukopisa u kojem je zabilježena fetva:
Mostar:
Ahmed, 47, 49, 50, 56, 73, 74, 221 , 232, 279, 284, 356, 536, 593 .
Mustafa, 47, 51, 73, 279, 356, 504, 687.
Salih, 47, 73.
Šejh Ali, 73, 279.
Hasan, 73, 74, 166, 279, 356.
Šejh hadži Ahmed, 73 .
Mustafa ibn Jusuf- Šejh Jujo, 345, 747.

297
 Blagaj:
Alija, 47, 49 , 50, 356, 593 .
Mustafa, 49.
Sarajevo:
Mustafa, 47, 50, 73.
Ibrahim, 60, 69, 74.
Sejjid Mehmed (Muhamed?), 73, 95 .
Hadži Mehmed, 73 .
Fadlullah, 74.
Hadži Sinan (kadija), 74.
P ljev lj e:
Omer, 59.
Prusac:
Hadži Ibrahim, 62.
Mustafa, 73 .
Travnik
Mehmed, 73, 504.
Abdurrahim, 73.
Muhamed, 959.
Beograd:
Mehmed, 73.

v
U Katalogu su navedene tri idžazetname (diplome), koje Arhiv posjeduje (k. 27,
137, 211). Sve trije izdao mostarski muderis Hadži Mahmud Arif ef. Kajtaz. Neke od
ovih idžazetnama je sam Kajtaz i napisao , što svjedoči da je bio i dobar kaligraf.
Diplome je izdao Ibrahimu Derviš u Ljuti, Jusufu Kajtazu i Agan u Ševkiji Dvizcu. Sve
tri su datirane sa 5. redžebom 1295. (1878.) godine. Datum nam određuje kad je Kajtaz
izveo ovu "haiku" svojih učenika do "idžazeta" , što je za proučavanje školstva vrlo
važno.
Osim ove trojice pred Kajtazom su uzeli idžazet i Hasan beg Laktaš ić, Hadži hafiz
Muhamed ef. Riđanović, Hamza ef. Puzić, Ali Fehmi ef. Džabić, Agan ef. Kojić, Smail
ef. Balić, Mustafa ef. Hadžimahmutović i Hadži Mehmed ef. Hamzić (vid. Hasan
N a metak, Mostarska ulema zadnjih sto godina. N a rodna uzdanica, kalendar za 1941.,
str. 77-78).

VI
Za proučavanje narodne medicine u Bosni i Hercegovini od značaja su opisi
pojedinih bolesti kao i recepti za njihovo liječenje . Pored dvije kompletne ljekaruše,
koje smo ranije spomenuli, recepata za liječenje određenih bolesti ima i u slijedećim
kodeksima: 210, 409, 421, 475, 478, 505 , 520, 522, 547 , 615 , 627, 644, 695, 729.
Prema svemu izloženom, Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopisa Arhiva
Hercegovine dobro će doći svima, koji proučavaju prošlost Muslimana Bosne i
Hercegovine, naročito kulturnu.
Mahmud Traljić

298
SADRŽAJ
 Strana
OMER MUŠIĆ :
Hadži Muhamed Sejfudin, šejh Sejfija- pjesnik iz Sarajeva 5

MUHAMED HADŽIJAMAKOVIĆ:
Dvije pjesme šejh Sejfudina Iblizovića 29

FEHIM NAMETAK :
Rukopisi Divana Fadil-paše Šerifovića 35

MEHMED MUJEZINOVIĆ:
Nekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbegova ·
vakufa u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41

KASIM'DOBRAČA :
Orijentalni medicinski rukopisi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci 57

FEJZULAH HADŽIBAJRIĆ :
Bajtarname - orijentalne veterinarske knjige . 7T

ZEJNIL FAJIĆ:
Stanje sakralnih i prosvjetnih objekata u Sarajevu razorenih za vri-
jeme provale Eugena Savojskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89

MUHAMED HADŽIJAHIĆ:
Badžijanije u Sarajevu i Bosni . . 109

FEHIM NAMETAK:
Šejhulislam Jahja i njegovi gazeli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

SALIH TRAKO:
Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu . . 155

HIVZIJA HASANDEDIĆ :
Nekoliko rukopisa iz orijentalne zbirke Provincijalata hercegovač-
kih franjevaca u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161
ALIJA NAMETAK:
Jedan bosansko-turski aljamiado rukopis . . . . . . . . . . . . . . . 177

ENVER MULAHALILOVIĆ:
Književni rad Ali efendije Sadikovića na arapskom jeziku . . . . . 191

ABDURAHMAN NAMETAK:
Muhamed Rušdi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 209

ALIJA NAMETAK:
Još o » Makbuli-Arifu« ili )) Potur-šahidiji« . . . . . . . . . . . . . . 219

OMER NAKIČEVIĆ:
Rukopisna djela bosanskohercegovačkih pisaca i mislilaca na ori-
jentalnim jezicima koja se čuvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istan-
bulu . . . . . . . . . . . ·. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223

HAMDIJA HAJDARHODŽIĆ:
Luigji Ferdinando Marsilji i jugoslavenske zemlje od 1679. do
1684. godine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241

Osvrti:
FEJZULAH HADŽIBAJRIĆ:
O arhivu Gazi Husrevbegove biblioteke. . . . . . . . . . . . . . . . 255

NIJAZ SUKRIĆ:
Prinove rukopisa u Gazi Husrevbegovoj biblioteci . . . . . . . . . . 265

MAHMUD TRAUIĆ:
In memoriam: Dr Hasan Kaleši, Hafiz Ibrahim Mehinagić, Muha-
med Tajib Okić, Sulejman Bajraktarević, Rašid Hajdarović i Mu-
hamed Pašić . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 273

MAHMUD TRAUIĆ:
Prof. Kasim ef. Dobrača ' . . 281

MEHMED MUJEZINOVIĆ:
Povodom izlaska iz štampe II sveska Kataloga rukopisa Gazi Hus-
revbegove biblioteke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287

SALIH TRAKO:
Yuzo Nagata: Materiais on the Bosnian Notables . . . . . . . . . . 291

MAHMUD TRAUIĆ:
Hivzija Hasandedić: Katalog arapskih, turskih i perzijskih rukopi-
sa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 295