Učenik: Odobašić Harun Mentor: prof. Arnautović Mevludin
Travnik, Decembar 2018.
1. FUNKCIJE
U svakom se složenijem programu mogu izdvojiti
nizovi naredbi koji čine logičke cjeline a obavljaju određene radnje. Kada se neka od takvih radnji želi ponoviti sa drugim vrijednostima, niz naredbi treba ponovno zapisati. Kako bi se izbjeglo ponovno zapisivanje niza naredbi, taj se niz naredbi može izdvojiti, imenovati i spremiti. Takav se izdvojeni niz naredbi koje čine logičku cjelinu naziva funkcija. Svaku funkciju valja deklarirati. Pri tom treba odrediti: argumente funkcije, to jest podatke koji se predaju funkciji da ih ona obradi na željeni način, naziv funkcije, tip podatka koji funkcija vraća pozivatelju. 2. DEKLARACIJA FUNKCIJE
Kada se u programu javi potreba za izvršenjem radnje
koju može obaviti neka funkcija, funkciju treba pozvati. Funkcija se poziva navođenjem njenog naziva i potrebnih parametara. Funkcije se ponašaju kao zasebne cjeline pa korisnik ne mora brinuti o tome kako one rade već mora znati što one rade.
3. DEFINICIJA FUNKCIJE
Definicija funkcije je skup naredbi koje određuju što i
kako funkcija radi. Skup naredbi od kojih je sačinjena funkcija čini tijelo funkcije. Tijelo funkcije započinje nakon otvorene vitičaste zagrade, a završava zatvorenom vitičastom zagradom. Tijelo funkcije se zbog preglednosti redovito piše uvučeno u odnosu na ostali izvorni kod. Svaka funkcija završava ključnom riječi return. Uz return je podatak kojeg funkcija kao rezultat vraća pozivatelju. 4. KRAJ NAREDBE Sve što prevoditelj nađe nakon znaka točka-zarez (;) smatra se sljedećom naredbom. Naredbe se mogu protezati i kroz nekoliko redaka, važno je samo da na kraju bude znak ; Više naredbi može se zapisati u jednom retku ali svaka od njih mora završiti s ;
Prethodni primjer je mnogo pregledniji pisan ovako:
PRIMJER float volumen_kvadra (float a, float b, float c) { return a*b*c; } Funkcija računa volumen kvadra. Na sljedećoj je prozirnici prikaz poziva ove funkcije iz glavnog programa.
5. FUNKCIJA MAIN
Programi se mogu sastojati od mnogo funkcija.
Kako bi se “znalo” s kojom funkcijom početi izvođenje uvodi se funkcija main. Svaki C++ program će uvijek započeti izvođenje tako da najprije izvrši funkciju main. Funkcija main se zato naziva “ulazna točka”. Svaki C++ program mora imati najmanje jednu funkciju (može ih imati i mnogo), a to je funkcija main. Svaki C++ program mora imati funkciju main. Ako nema funkcije main, program prevoditelj će javiti pogrešku jer “ne zna” s kojom funkcijom započeti. DEKLARACIJA FUNKCIJE MAIN
Postoji više oblika funkcije main a u ovim će se
vježbama rabiti oblik: int main() Tip podatka kojeg funkcija main vraća pozivatelju je cijeli broj (int), a argumenata nema, tj. popis argumenata je prazan ().