1

principi grijanja
i hlađenja
MILO MIŠKOVIĆ

Osnovni
2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
3

ELEKTRIČNI

Termički uređaji
u domaćinstvu
i industriji
UREĐAJI
4

jelovi električnih
Sastavni di-

uređaja
ZA GRIJANJE I HLAĐENJE

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u
1. Osnovni principi grijanja i hlađenja
(od 5 do 17 str.)

2. Rashladni uređaji u domaćinstvu i industriji 6

(od 18 do 60 str.)

3. Termički uređaji u domaćinstvu i industriji Elektrotehnički

materijali u
uređajima
(od 61 do 74 str.)

4. Sastavni dijelovi električnih uređaja

(od 75 do 89 str.)

5. Elektromotorni pogon u električnim uređajima 7

(od 90 do 137 str.)
Električni uređaji
u domaćinstvu

6. Elektrotehnički materijali u uređajima

(od 138 do 148 str.)

7. Električni uređaji u domaćinstvu

(od 149 do 183 str.)

1
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
2
 3
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
4
 1

principi grijanja
1. OSNOVNI PRINCIPI GRIJANJA I HLAĐENJA

i hlađenja
Osnovni
Fizički gledano hladnoća ne postiji. Fizika definiše toplotu kao stanje molekularnog kretanja
materije koje se završava tek na apsolutnoj nuli od -273,16 °C. Na apsolutnoj nuli sve tvari su čvrsto
tijelo, kretanje molekula sasvim prestaje i nema topline, dok na svim višim temperaturama od ap-
solutne nule već postoji toplina tj. kretanje molekula (toplinska energija). Znači hladnoća je samo
pojam koji služi za sticanje saznanja o nečemu što nije toplo u odnosu na naša čula.
Svaka tvar (materija) može da se nalazi u čvrstom, tečnom ili plinovitom (gasovitom) stanju. Pri
određenim uvjetima tvar može preći iz jednog stanja u drugo. Pri zagrijavanju čvrstog tijela do tačke to-
pljenja molekuli se oslobađaju svog utvrđenog položaja i tvar postaje tečna, a daljnim dodavanjem topline
molekuli tečnosti isparivaju - potpuno se oslobađaju i kruže u prostoru a tvar postaje plinovita.
Ukoliko se isparena voda hladi tj. okolina joj oduzima toplinu, kondenzuje se i pretvara u tečno
stanje, a iz tečnog stanja u čvrsto stanje (led).

1.1 Prenošenje toplinske energije

Glavni izvor topline za zemlju je sunce. Zbog zagrijavanja dolazi do isparivanja ogromnih količina
vode, kretanja zraka (vjetrova), vodenih tokova i sl. Zagrijavanjem voda sa zemljine površine stalno
isparuje u manjim ili većim količinama. Vodena para tako dolazi u atmosferu, hlađenjem u određenim
uvjetima opet prelazi u kapljice ili ledene čestice i pada na zemlju. Kao drugi izvor topline za praktične
potrebe služe razna goriva: drvo, ugalj, naa, zemni plin. Danas se sve više kao izvor toplinske en-
ergije u domaćinstvu i industriji koristi električna i nuklearna energija. I sama zemlja ima u svojoj
unutrašnjosti visoku temperaturu pa i taj izvor topline služi za zagrijavanje (zemni plin, gejziri).
Toplinska je, kao i svaka druga energija, neunišiva. Može se pretvarati iz jednog oblika u drugi.
Poznato nam je da se temperature dva tijela izjednačavaju kada su ta dva tijela u međusobnomu
dodiru, isto kao što se nivo vode izjednačava u dva spojena suda. Toplina prodire kroz sve materijale
više ili manje (provodnici topline, izolatori topline).
Postoje tri vrste prenosa topline: provođenjem, zračenjem i konvekcijom

1.1.1 Prenos topline provođenjem (kondukcijom)

Prenos toplinske energije provođenjem, s tijela više temperature na tijelo niže temperature se vrši
pri direktnom kontaktu (dodiru) dva ili više tijela različitih temperatura. Molekuli koji imaju veću
brzinu i pripadaju toplijem dijelu tijela sudaraju se s sporijim molekulama, koji pripadaju hladnijem
dijelu tijela, i predaju im jedan dio svoje kinetičke energije.
Prenos energije s jednog na drugi molekul je slično kao kad
udarac jedne kuglice u bilijaru se prenese na drugu. Naprimjer, ako
se jedan kraj metalne šipke zagrijava plamenom, toplinska energija
se postepeno kroz šipku prenosi provođenjem ka hladnijem kraju
šipke sa molekula na molekul. Dobri provodnici topline su metali i
oni se koriste kao izmjenjivači topline, dok su loši provodnici izola-
Sl. 1.1 Prenos topline provođenjem tori i primjenjuju se za oblaganje prostorija koje se hlade.

Količina topline koja se prenese kroz materijal površine S, dužine L, za vrijeme t, direktno ovisi od površine S (m2), temperaturne razlike T2-T1
na rastojanju L (K/m), vremena vođenja topline t (s) i specifične toplinske provodnosti tijela λ (W/m·K). Specifična provodnost tijela se određuje
eksperimentalno najveća je za metale (Cu: λ=348 kW/mK; Al: λ=203 kW/mK; Fe: λ=58 kW/mK), a puno manja za građevinske materijale (beton:
λ=0,58 kW/mK; cigla: λ=0,46 kW/mK; staklenas vuna: λ=0,043 kW/mK).

5
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1.1.2 Prenos topline konvekcijom
Najčešći i najvažniji oblik prenosa topline je predaja topline konvekcijom (strujanjem). Glavni
sudionik u tom procesu je tečnost ili plin koji struji i nosi sa sobom odgovarajuću količinu topline,
prenosi je u novu sredinu i u određenom iznosu predaje. Kod prirodne cirkulacije uzrok strujanju je
razlika u težini hladnijeg prema toplijem fluidu. Naprimjer, isparivanjem spontano odlaze molekule
vodene pare iz vode, nekog mokrog tijela ili iz leda u zrak (zagrijane čestice postaju specifički lakše),
vodena para odlazi u atmosferu gdje je niža temperatura, hlade se kondenzuju i putem oborina pada-
ju nazad na zemlju i vodu. Tako u prirodi nastaje stalno kruženje i prenos topline konvekcijom.
Kod vještačke cirkulacije strujanje proiozvodi pumpa (kompresor) ili ventilator. Naprimjer, kod cen-
tralnog grijanja prvo se čestice vode zagriju u termokotlu provođenjem, tjerane pumpom kroz cjevovod
prenose toplinu do radijatora, predaju toplinu strujanjem i ohlađene vraćaju se nazad u topli kotao i tako
se proces ponavlja. U praksi su rijetki slučajevi u kojima postoji samo jedna vrsta izmjene topline. Tako i
kod centralnog grijanja imamo kombiniranu izmjenu topline provođenjem i strujanjem.

1. Elektrogrijač od cekasa
2. Električna izolacija koja
istovremeno je dobar
prenosnik topline
provođenjem (steatit)
3. Metalno tijelo grijača
4. Voda za grijanje
(prenos topline)
5. Toplovodna cijev (Cu, Fe)
6. Električna pumpa
7. Ekspanziona posuda*
8. Zaustavni ventil
9. Radijator
10. Povratna cijev
(hladna voda)

*Ekapanziona posuda 7 je mali, prazan spremnik (5,8,12,18,24 litara), koji

pri dnu ima elastičnu membranu na koju djeluje zagrijana voda. Poznato je
da se zagrijavanjem voda “širi”, tlak u sistemu raste, isteže membrana a time
se spriječe oštećenja cjevovoda, radijatora... Znači ova posuda suži da u
sistemima centralnog grijanja drži radijatore potopljene (pune tople vode)
i da primi određeni višak vode koja se uslijed zagrijavanja širi.

Sl. 1.2 Prenošenje topline provođenjem i strujanjem kod električnog centralnog grijanja

1.1.3 Prenos topline zračenjem

Sunce, kao i veliki broj suvremenih svjetlosnih i toplinskih izvora, emitira pored vidljivih svjet-
losnih talasa i infracrvene talase (infracrveno zračenje talasne dužine 780-10.000 nm). Zračenjem se
toplina prenosi tako što se prvo unutrašnja energija tijela zrači u vidu elektromagnetskih talasa koji
mogu da se rasprostiru i kroz vakum, a kada to zračenje naiđe na drugo tijelo ono može da apsorbuje
tu energiju. Količina topline koju primi ili oda neko tijelo zračenjem ovisi od stanja površine. Svako
tijelo, više ili manje, može primati ili odavati toplinu zračenjem ako postoji temperaturna razlika
(npr. infracrvene grijalice). Tijela koja imaju bijelu i svijetlo obojenu glatku površinu slabije apsorb-
uju i zrače toplinu od onih koja imaju tamnu i hrapavu površinu.
6
 1

principi grijanja
i hlađenja
1.2 Tvari za prenošenje toplinske energije (rashladne tvari)

Osnovni
Pod zagrijavanjem ili hlađenjenjem nekog sistema (tijela, prostora) kao cjeline podrazumjeva
se proces toplinske razmjene posmatranog sistema i nekog drugog toplijeg ili hladnijeg sistema.
Hladiti ili zagrijavati znači odvoditi ili dovoditi energiju nekom tijelu i tako mu smanjiti ili povećati
unutrašnju energiju, što se očituje sniženjem ili povećanjem njegove temperature. Smjer toplinske
razmjene određen je drugim zakonom termodinamike, shodno kome toplina uvijek prelazi s toplijeg
na hladniji sistem.
Toplina je neuništiva i pretvara se iz jednog oblika u drugi. Može se dobiti raznim hemijskim
procesima, naprimjer sagorijevanjem (ugalj...), pretvaranjem električne energije u toplotnu i slično.
Toplina se može na neki sistem prenositi direktno ili indirektno, lokalno ili centralno. Danas je ak-
tuelno centralno grijanje ili hlađenje cijelog objekta (individualni objekti, poslovni prostori, robne
kuće, prodajni centri...). Toplina se proizvodi ili oduzima na jednom mjestu i cjevovodom indi-
rektno se razvodi u pojedine prostorije posredstvom nosilaca topline (voda, otopine vode, para, zrak,
amonijak, freoni...).
Voda (formula H2O, oznaka R 718) se isključivo upotrebljava za zagrijavanje. Isključuje se kao
radna tvar za hlađenje jer ledi već pri 0 ºC. Ali ako se ne traže niže temperature od 0 °C koristi se za
hlađenje različitih tekućina (npr. u mljekarama za brzo ohlađivanje toplog mlijeka, rano ujutru).
Voda se može pojaviti u svakom agregatnom stanju što ovisi samo o temperaturi vode. Ako bi
željeli da 1 kg leda pretvorimo u vodu, pa daljnim zagrijavanjem (teorijski bez toplinskih gubitaka)
dovedemo do isparivanja, onda bi potrebna količina topline bila:
● za zagrijavanje 1 kg leda od -10 ºC do 0 ºC ..................... 21 kJ
● za topljenje 1 kg leda pri 0 ºC ........................................ 333 kJ
● za zagrijavanje 1 kg vode do 100 ºC .............................. 418 kJ
● za ključanje i isparivanje 1 kg vode pri 100 ºC ............ 2257 kJ _____________________________________________

3029 kJ Molekul H2O

Kad voda dostigne 100 °C njena temperatura se neće dalje povećavati a sva dovedena toplina
trošiće se na ključanje i promjenu agregatnog stanja-isparivanje vode. Para vode takođe ima temper-
aturu 100 °C.
Kao nosilac topline iz centralnog termokotla u prostorije koje treba zagrijati može služiti zagrijana voda do 90 °C, koja se predajom
topline putem radijatora ohladi na cca 70 °C, da bi se tako ohlađena ponovo vratila u kotao. U mnogim slučajevima grijanja i hlađenja
upotrebljava se i vodena para nastala isparivanjem vode pod određenim tlakom, a putem toplinske energije. Na slici 1.3 prikazan je pojed-
nostavljen način proizvodnje vodene pare pri tlaku koji je veći od atmosferskog.

e) Pregrijana para
d) Potpuno pret-
varanje u paru
c) Faza ispariva-
b) Faza nja vode
a) Početna faza ključanja i
porast tlaka

Sl. 1.3 Proizvodnja

pare u fazama
(gore: molekula vode)

7
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Pretpostavimo da se u posudi nalazi određena količina vode čija je temperatura to i zapremina vo. Posuda je zatvorena klipom i
opterećena tegom (a). Dovođenjem topline raste temperatura vode sve dok se ne dostigne temperatura ključanja tk pri tlaku koji je veći
od atmosferskog. Pri tome će specifična zapremina vode porasti sa vo na vk (b).
Grije li se voda i dalje, temperatura se neće povećavati a sva dovedena toplina se troši na isparivanje vode. Vodena para je specifično lakša
od vode, skuplja se iznad vode pri čemu se klip podiže (c). Temperatura te pare je jednaka temperaturi vode koja ključa tk. Para koja se nalazi
iznad vode se zove zasićena para. Pri konstantnom tlaku nema promjene temperature pare (ako se promijeni tlak promijenit će se i temper-
atura pare i ključanja vode) dok ne ispari sva voda. Drugom tlaku odgovara druga temperatura isparivanja. Dok je para u kontaktu sa tečnošću
ona je zasićena i ne može joj se temperatura povećati iznad temperature ključanja tečnosti. Ukoliko sva tečnost ispari nastaje suvo zasićena
para koja je bezbojna i providna kao zrak (d). Ukoliko se suvo zasićena para (ili se zasićena para odvoji od vode koja ključa) i dalje zagrijava
posebnim grijačem nastaje pregrijana para (sl. 1.3 pod d).

Zrak koji nas okružuje je plin u normalnim uslovima temperature i tlaka okoline (0,1MPa). Šta
je to tlak zraka? Molekule plinova zraka (dušik, kiseonik, ugljen dioksid, argon...) neprekidno se
i nepravilno gibaju te zato sa svih strana udaraju u predmete koji su u dodiru s zrakom. Udarci su
tako česti da djeluju kao neprekidna sila. Ta sila, podijaljena s površinom na koju okomito djeluje,
jest atmosferski tlak ili tlak zraka. Tlak na izloženu plohu jednak je s obje njene strane, bilo ona
vodoravno, uspravna ili koso. Zbog djelovanja sile teže prizemno je zrak najgušći, s porastom vi-
sine smanjuje se, i slijedi da se i tlak zraka smanjuje s većom nadmorskom visinom. U normalnim
uslovima (nadmorska visina 0 m) tlak zraka iznosi 0,1 MPa=100.000 Pa=1 bar.
Tlak zraka ovisi i o temperaturi tako da se s povećanjem temperature povećava i obrnuto. Ako
se zrak hladi na vrlo niske temperature (pri tlaku 0,1MPa) on najprije prelazi u paru zraka, da bi na
temperaturi okoline -192 °C došao u područje zasićenja, postao tečan. Daljnim hlađenjem ta tečnost
prelazi u kruto agregatno stanje, tkz. led zraka.
Kod grijanja ili hlađenja zrakom, nosilac topline je zrak koji se putem odgovarajućih kanala i
ventilatora usmjerava u pojedine prostorije. Naprimjer, kod centralnog zagrijavnja prostorija zra-
kom, jedan ili više ventilatora usmjerava zrak (jedan dio svježeg, jedan dio opticajnog-već ranije
zagrijanog pa ohlađenog) na grijače, a zagrijani zrak se kanalno razvodi u pojedine prostore.
Amonijak NH3 je plin koji prelazi u tečnost
(ili obrnuto) pri temperaturama od −33ºC do
4. Isparivač +30ºC ovisno od tlaka pod kojim se nalazi, a
−33°C
3. Prigušni 0,1 MPa to i jesu praktične temperature za zagrijavanje
ventil Tečnost koja i hlađenje. Amonijak NH3, se pri tlaku 0,1MPa
ispariva
(1 bar) hlađenjem kondezira već na temperaturi
oko -33°C, a pri tlaku od 1,2 MPa (12 bari) čak
i na temperaturi od +30ºC. Dakle, amonijak
se može kondenzovati oduzimanjem topline
Hladna pri povišenom tlaku, a isparivati dovođenjem
para
niskog topline pri sniženom tlaku. Kod kondenzacije
tlaka Topla para visokog tlaka amonijak predaje (tj. grije okolinu), a kod is-
parivanja oduzima toplinu okolnom prostoru (tj,
hladi okolinu).
1. Kompresor

Tečnost

2. Kondenzator Sl. 1.4 Prikaz rada kompre-

+30°C sionog rashladnog uređaja (ili
1,2 MPa klima uređaja) s amonijakom
(desno: molekul amonijaka) Molekul NH3

8
 1

principi grijanja
i hlađenja
Osnovni
Prema već poznatom drugom principu termodinamike, jasno je da toplina neće sama od sebe
prelaziti sa tijela niže temperature na tijelo više temperature. Ovaj prelaz moguće je ostvariti ali
utroškom izvjesnog mehaničkog rada. Bez utroška rada znači nije moguće toplinu odvesti od sredine
s nižom temperatzrom sredini s višom temperaturom, isto kao što bez rada elektromotorne pumpe ne
možemo vodu prebaciti s nižeg nivoa na viši.
Na slici 1.4 predstavljena je jednostavna kompresiona rashladna instalacija koja sadrži četiri
glavna elementa: 1. kompresor, 2. kondenzator, 3. regulacioni ventil i 4. isparivač. Ovi elementi
povezani su među sobom cjevovodima u zatvoren rashladni sistem u kome kruži rashladni fluid
potiskivan radom kompresora.
Princip rada jedostavne kompresione rashladne instalacije: kompresor usisava pare amonijaka iz
isparivača, sabija ih i potiskuje u kondenzator. Tokom sabijanja raste tlak i temperatura pare amoni-
jaka. Po spoljnoj površini kondenzatora struju zrak ili voda za hlađenje. Kako je njihova temperatura
niža od temperature amonijaka, oni mu odizimaju toplinu i kondenzuju ga. Tečni amonijak pod vi-
sokim tlakom “kap po kap” prolazi kroz prigušni ventil i ulazi u isparivač, uz naglu promjenu tlaka.
Smanjenjem tlaka pada temperatura amonijaka koji na -33 °C isparava i posebno tada oduzima se top-
lina oko isparivača i hladi se prostror u kome je isparivač postavljen. Pare amonijaka niske temperature
sada usisava kompresor, sabija ih u kondenzator, povećava tlak i temperaturu. Kada povećanjem tlaka
temperatura dostigne 30 ºC amonijak iz plina prelazi u tečnost, a pri takvoj promjeni agregatnog stanja
predaje se oslobođena toplina i zagrijava se prostor u kome je smješten kondenzator.
Znači amonijak iparivanjem (1 promjena agregatnog stanja -33 ºC) oko isparivača oduzima top-
linu pod niskim tlakom, te hladne pare kompresor usisava i sabija u kondenzator, poveća im temper-
aturu sve dok se pare ne kondenzuju (2 promjena agregatnog stanja +30 ºC ) a pri tome oslobađena
toplina pod visokim tlakom predaje se okolnom prostoru. Topli tečni amonijak visokog tlaka se
ponovno ukapava u isparivač pod niskim tlakom ostvarujući time neprekidan ciklus hlađenja.
Tabela 1.1 Fizikalna svojstva rashladnih tvari
Mol. Stepen Tlak isparivanja Kompresi- Kritična
Spojevi Oznaka Formula Ledište Plamište jski odnos temperatura
masa štetnosti po (kod -15ºC)
°C °C (+30/-15ºC) (°C)
MPa
p/po
Ugljikovodici Anorganski

R 717 NH3 17,03 -77,9 651 2 0,2363 4,94 132,4

R 718 H2O 18,02 0 negoriv 6 - - 374,2
R 744 CO2 44,01 -56,6 negoriv 5 2,279 3,14 31
R 764 SO2 64,06 -75,7 negoriv 1 0,0807 5,73 157,5

R 50 CH4 16,04 -182,5 540 5-6 - - -82,5

R 170 C2H6 30,07 -182,3 430 5-6 - - +32,2
R 290 C3H8 44,09 -188,0 510 5-6 0,289 3,74 +96,8
R 600a C4H10 ? ? ? 5-6 ? ? ?
derivati metana

R 11 CFCl3 137,38 -111 negoriv 5 0,0201 6,27 198

Halogenirani

R 12 CF2Cl2 120.92 -155 negoriv 6 0,1826 4,07 112

i etana

R 13 CF3Cl 104,47 -181 negoriv 6 - - 28,8

R 22 CHF2Cl 86,47 -160 negoriv 5 0,2971 4,04 96
R 134a CH2FCF3 102,03 ? negoriv ?

Amonijak kao rashladna tvar je veoma agresivan prema obojenim metalima (cjevovod mora biti
od željeza ili čelika a nikako od bakra ili aluminija), zapaljiv, eksplozivan i otrovan. Znači i pored
9
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 izvrsnih termodinamičkih svojstava amonijak (NH3, internacionalne oznake R 717) danas se više ne
koristi kao rashladna tvar.

Internacionalno označivanje rashladnih tvari. Internacionalno je prihvaćen jedinstven način označivanja rashlad-
nih tvari velikim slovom R (refrigerant), a iza slova slijede dvije ili tri brojke.
Tvari anorganskog porijekla karakterizira prva brojka koja je uvijek 7, dok preostale dvije brojke predstavljaju
zaokruženu vrijednost relativne molekularne mase tvari. Tako je amonijak (NH3) označen s R-717 jer ima molekularnu
masu 17,03 (zaokruženo na 17).
Rashladne tvari organskog porijekla su ugljik-vodici, fluor-klor-ugljici i hidro-klor-fluor-ugljici. Za tu grupu
rashladnih tvari internacionalna oznaka takođe počinje slovom R, a zatim slijede dvije ili tri brojke. Posljednja brojka
označuje broj Fluorovih atoma u molekuli, pretposljednja broj vodikoviH atoma uvećan za jedinicu, a brojka ispred toga
broj ugljiCovih atoma umanjen za jedinicu. U spojevima sa samo jednim ugljikovim atomom ta bi brojka bila nula i
ne piše se, pa takvi spojevi imaju u oznaci samo dvije brojke. U molekuli mogu biti još i atomi klora, ali oni ne ulaze u
oznaku. Tako je označen metan CH4 sa R-50; etilen C2H4 sa R-150; izobutan C4H10 sa R-600 i sl.

Ugljik-dioksid (CO2, oznaka R 744) bezbojan je, bez mirisa, nije otrovan
i ne gori. U normalnim uvjetima rada tlak je veliki: tlak isparivanja po= 2,279
MPa pri temperaturi isparivanja -15 °C, a tlak kondenzacije čak p=7,156 MPa
pri +30 °C, što predstavlja izuzetne zahtjeve na čvrstoću i brtvljenje cjevovoda.
Molekul CO2 Danas se više ne upotrebljava zbog skupe instalacije (i efekta staklenika).

Sumpor-dioksid (SO2, oznaka R 764) vrlo je otrovan, bezbojan, oštrog mirisa i ne gori. Isparava
pri tlaku koji je niži od atmosferskog, što otežava zaptivanje, kod kvara zrak i voda ulazi u isparivač
(SO2 sa vodom i zrakom obrazuje sumpornu kiselinu H2SO4 koja nagriza metale cjevovoda).

Polovinom 20 stoljeća u najširu su upotrebu ušli freoni: fluor-klor-ugljici, ponajprije R-11

(CFCl3), R-12 (CF2Cl2)..., te hidro-klor-fluor-ugljici od kojih su najzastupljeniji R-22 (CHF2Cl), R-
134a (CH2FCl3) i sl. Molekulama freona punjeni su milioni rashladnih uređaja u svijetu.

Difluordiklormetan (CF2Cl2, oznaka R 12) radna je tvar organskog porijekla i

ima izvaredna fizikalna i hemijska svojstva: ledište -155 °C, tlak isparivanja u nor-
malnom procesu pri -15 °C je idealan po=0,1826MPa, tlak kondenzacije pri +30 °C
nizak i iznosi p=0,743 MPa. Toplina isparivanja manja nego kod amonijaka. Bez
mirisa i okusa je, neotrovan za ljude i životinje, ne oštećuje cjevovode od čelika,
obojenih metala i njihovih legura (ali brtveni materijali ne smiji biti od PVC mase
Molekul CF2Cl2 ili gume, oštećuje ih). U cijevima rashladnih uređaja ne smije biti nimalo vlage jer
bi se na ulazu u isparivač, gdje je temperatura i do -30ºC kondenzirala i zaledila.

Difluormonoklormetan (CHF2Cl, oznaka R 22) najbliži je srodnik R 12 u

grupi freona. Ima vrlo široku upotrebu od najmanjih rashladnih uređaja do indus-
trijskih rashladnih i klimatizacijskih uređaja. Temperaturu zamrzavanja R 22 je
čak -160 ºC, tlak isparivanja u normalnom procesu po=0,2971 MPa, tlak konden-
zacije p=1,2 MPa (vrlo sličan amonijaku). Koeficijent odavanja topline freona
22 je za 25-30% viši nego freona 12 što omogućuje manje dimenzije isparivača
i kondenzatora. Lako prolazi kroz slabo zaptivena mjesta. U odsustvu vlage nije Molekul CHF2Cl
agresivan na metale. Nije eksplozivan niti zapaljiv, ali je otrovniji od freona 12.
10
 1

principi grijanja
i hlađenja
Osnovni
Istjecanje freona 12 i 22 se teško primijeti pošto gotovo namaju mirisa (R 12 osjeti se tek kada je
koncentracija u zraku preko 20% ali i tada ne uzrokuje trovanje ni nakon 2 sata; R 22 kod koncen-
tracije u zraku do 20% ne uzrokuje trovanje ni nakon 2 sata).

Kad su Rowland i Molina, znanstvenici sa Sveučilišta Carolina 1974 godine objavili teoriju o ra-
zornom učinku klora iz fluor-klor-ugljika na sloj ozona koji nas visoko u atmosferi štiti od opasnih
zraka nisu ni slutili kakvu će to pokrenuti lavinu.
Danas je zbog toga upotreba mnogih freona ograničena, a kao rashladna tvar sve više se koristi
izobutan C4H10, iako je zapaljiv i eksplozivan (rashladni uređaji pune se vrlo malom količinom
izobutana R-600a koji je ekološko prihvatljiviji od svih freona pa i od freona R-134a u kome nema
klora).

R-134a. Hemijska formula freona R-134a je CH2FCF3 a prostorni model

pokazuje kako su u maloj molekuli međusobno povezani atomi trovalentnog
ugljika s jednovalantnim atomima fluora i vodika. Iako u tom plinu nema klora
i opsanosti za ozonski omotač, u atmosferi se predugo razgrađuje, pa pospješuje
efekat staklenika, odnosno opasno globalno zatopljenje. Zbog male veličine
molekule R-134a sklon je curenju na poroznim spojevima cjevovoda. Molekul CH2FCF3

R-600a. Izobutan ima hemijsku formulu C4H10 i svojstva pov-

oljna za primjenu u novim hladnjacima, iako je zapaljiv i eksploz-
ivan. Radni pritisak je veći u odnosu na freone, pa cjevovod i spojevi
moraju podnijeti i do 50 bari pri temperaturi 50°C u kondenzatoru.
Dok se pri popravcima rashladnih uređaja punjenih freonom R-134a
primjenjuje ista ili malo prilagođena servisna oprema i vrlo slični
Molekul C4H10
postupci kao i za freone R-12, R-22 i R 502, kod uređaja koji rade s
izobutanom sve je potpuno drugačije. Naprimjer, rashladni sustavi
pune se malom ali precizno određenom količinom izobutana i servi-
serima je potrebna digitalna vaga, spojnice su od aluminija ili mjedi a
spajaju se specijalnim kliještima i sl.

Sl. 1.5 Digitalna vaga s automatskim doziranjem plina koji se programira na traženu
količinu pa je punjenje jednostavno i precizno

11
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1.3 Unutrašnja energija, količina topline i specifična toplina

U prirodi mogu da se zapaze razni oblici energije: hemijska, električna, toplinska, nuklearna i sl.
Ne smije se zaboraviti da je energija samo jedan od oblika materije (svojstvo materije) i da propor-
cionalna njegovoj masi i kvadratu brzine svjetlosti (E = m · c2).
Pored spoljašnjeg vidljivog kretanja postoji i kretanje unutar tijela, koje vrše molekuli i atomi
u njima, kao i sile koje djeluju između njih. Spoljna manifestacija unutrašnjeg kretanja je temper-
atura tijela. Ukoliko je to unutrašnje kretanje intenzivnije, utoliko je temperatura tijela viša. Znači,
ukoliko je intenzivnije kretanje unutar atoma i molekula u nutar tijela, utoliko tijelo psjeduje veću
unutrašnju energiju. Jedinica za mjerenje unutrašnje energije (količine topline) je J (džul). Na ap-
solutnoj nuli -273,16 ºC to kretanje prestaje, i očigledno je da i unutrašnja energija ne postoji.
Količina topline je onaj iznos unutrašnje energije koji se prenese od jednog tijela na drugo:

gdje je: Q (J)-količina topline koju neko tijelo primi (otpusti)

Q = mc(t2-t1) = mcΔt = mcΔT m (kg)-masa tijela
c (J/kgK odnosno J/kgºC)-specifični toplinski kapacitet
∆t (°C)-temperatura u °C; ∆T (K)-termperatura u K

Ukoliko se neko tijelo zagrijava dovođenjem izvjesne količine topline, povećava se njegova tem-
peratura i unutrašnja energija (može doći i do promjene agregatnog stanja čvrsto, tečno, plinovito)
i obrnuto.
Specifična toplina (ili specifični toplinski kapacitet) je količina topline koja je potrebna da se
1kg nekog tijela zagrije za 1 ºC. Naprimjer, iz primjera na strani 7 možemo izračunati da specifična
toplina leda iznosi cL=2,1 kJ/kg°C; specifična toplina vode cV=4,18 kJ/kgºC (specifične topline za
promjenu agregatnog stanja: qt-specifična toplina taljenja leda pri 0 °C je 2=333 kJ/kg; specifična
toplina isparivanja 1kg vode pri 100 °C iznosi qi=2257 kJ/kg).
Toplinski kapacitet C (J/K odnosno J/ºC) tijela je brojno jednak
količini topline koju je potrebno dovesti čitavom tijelu da mu se tem-
peratura povisi za 1 ºC (odnosno 1 K)

Primjer 1: Koliko je topline potrebno da bi se 3 kg leda temperature -20 ºC rastalilo i da bi se temperatura tako do-
bivene vode podigla na 80 ºC? (Pomoć: Specifični toplinski kapacitet leda je cL=2,1 kJ/kg ºC; specifična toplina taljenja leda
qt=333 kJ/kg; specifični toplinski kapacitet vode cV=4,18 kJ/kgºC; specifična toplina isparivanja vode qi=2257 kJ/kg).
Rješenje:
● za zagrijavanje 3 kg leda od -20 ºC do 0 ºC ..................... QL=m� Δt� cL =3� 20� 2,1 = 126,00 kJ
● za topljenje 3 kg leda pri 0 ºC ..................................................... Qt=m� qt =3� 333 = 999,00 kJ
● za zagrijavanje 3 kg vode do 80 ºC ................................ QV=m� Δt� cV =3� 80� 4,18 =1003,20 kJ
Ukupna količina topline da se 3 kg leda -20 ºC istope i voda zagrije na 80 ºC je: Q = 2128,20 kJ

Primjer 2: Električni grijač snage 1,8 kW potopimo u 200 l (200 kg) vode s temperaturom 10 ºC. Koliko vremena
je potrebno, da se voda zagrije na 70 ºC ? Gubitke zanemariti!
Rješenje:
Za zagrijavanje 200 kg vode treba dovesti količinu topline (u ovom slučaju električne energije):
QV=m� Δt� cV =200 kg� 60 ºC� 4180 J/kgºC=50.160.000 J = 50.150 kJ =50.160 kWs

12
 1

principi grijanja
i hlađenja
Osnovni
Primjer 3: Vodu mase 2 kg pri temperaturi 50 ºC sipamo na 0,5 kg leda s temperaturom -10 ºC. Kolika je konačna
temperatura smjese?
Rješenje:
● za zagrijavanje 0,5 kg leda od -10 ºC do 0 ºC ............ QL=m� Δt� cL =0,5� 10� 2,1 = 10,50 kJ
● za topljenje 0,5 kg leda pri 0 ºC ............................................ Qt=m� qt =0,5� 333 =166,50 kJ
● zagrijana voda 2 kg od 50 ºC .......................................QV=m� Δt� cV =2� 50� 4,18 =418,00 kJ
Voda mase 2 kg zagrijana na temperaturu 50 °C ima količinu topline QV=418 kJ. Od te količine topline jedan dio se
troši na zagrijavanje leda od -10 °C do 0 °C (QL=10,5 kJ), drugi dio na topljenje leda pri 0 °C (Qt=166,5 kJ), a dobivena
smjesa je voda, mase 2,5 kg vode, i ima unutrašnju energiju:
Q = QV - Qt - QL = 418 - 166,5 - 10,5 = 241 kJ
Konačna temperatura smjese t2 iznosi (temperatura t1=0 °C):

1.4 Temperatura
Temperatura je mjerilo intenzivnosti kretanja molekula (atoma i jona) u tijelu, a time i mjerilo
sposobnosti prelaza topline s jednog tijela na drugo.
Veza između termodinamičke temperature izražene u Kelvinima (K) i temperature izražene u
Celziuseovim stepenima je:
T=273,15 + t (K) ili t=T - 273,15 (ºC)
Apsolutna nula je najniža temperatura koja se može postići i iznosi 0 K ili -273,15 ºC. Na toj
temperaturi nema topline pošto kretanje molekula sasvim prestaje.

1.4.1 Mjerenje temperature

Pri zagrijavanju i hlađenju neke tvari na njoj se dešavaju određene promjene koje se koriste za
mjerenje temperature.
Neke tečnosti s povećenjem temperature, imaju i veliko povećanje zapremine (npr. živa, alkohol
i sl.). Živin termometar: u tankoj zatvorenoj staklenoj cijevi nalazi se izvjesna količina žive. Uko-
liko tu kapilarnu cijev stavimo u vodu s ledom, a nivo žive obilježimo s 0°C. Poslije toga istu cijev
stavimo vodu koja ključa a nivo žive obilježimo s 100 °C. Razmak između ova dva nivoa podijeli
se na 100 jednakih dijelova, a rastojanje od jednog do drugog podioka zove se jedan °C (živa se
upotrebljava za temperature do -35°C, alkohol do -65°C,..., pentan do -200 °C).
Veliku primjenu u industrijskim mjerenjima temperature
imaju termometri s kazaljkom. Sastoje se iz temperaturnog
osjetila koje je preko kapilarne cijevi i prenosnog mehanizma
povezano sa kazaljkom instrumenta. Čitav sistem ispunjen je
nekom tečnošću, parom ili plinom čiji tlak ili zapremina raste
s porastom temperature, što se preko prenosnog mehanizma
prenosi na kazaljku čija je skala izbaždarena u °C. Kao mjerne
tečnosti upotrebljavaju se: živa, alkohol, glicerin; kao para: ar-
gon, propan; kao plin: vodonik, azot, ugljen-dioksid i sl.
Sl. 1.6 Kapilarni termometar
Pored ove vrste termometara, postoje još i bimetalni i
otpornički termometri.
13
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1.5 Tlak (pritisak)
U zarvorenoj boci, cjevovodu, potpuno ispunjenom plinom ili tekućinom, čestice vrše na
unutrašnje zidove pritisak koji se prenosi podjednako u svim pravcima. Mjerenje ovog pritiska vrši
se manometrom na kojem se očitava tlak koji vlada u posudi ne uzimajući u obzir atmosferski tlak
zraka. To znači da manometar pokazuje 0 bari ukoliko je tlak u boci jednak atmosferskom tlaku.
Ukoliko je tlak u boci veći od atmosferskog, tada u boci vlada pretlak (nadpritisak), a ako je tlak u
boci manji od atmosferskog, tada u boci vlada podtlak (vakum). Znači manometri mjere relativni
pritisak, odnosno pritisak u odnosu na atmosferski, koji je na njima označen nulom.
Osnovna jedinica za mjerenje pritiska, odnosno tlaka u Međunarodnom SI sistemu mjernih
jedinica je paskal (Pa). Jedan paskal je pritisak što ga proizvodi sila od 1N, jednako raspoređena
i djeluje okomito na ravnu površinu 1m2. No, ta je jedinica vrlo mala, jer je sastavljena od male
sile raspoređene po velikoj površini, tako da je već i atmosferski tlak u toj jedinici izražen velikim
brojem (oko 100 000 Pa). Da bi se izbjegli tako veliki brojevi (a u tehnici se susreću tlakovi koji su
mnogostruko veći od atmosferskog), uvedena je jedinica bar, koja je priblno jednaka atmosferskom
tlaku (1 bar = 100 000 Pa = 105 Pa).
Nemoguće je u bocu ili cjevovod (instalaciju) utisnuti rashladno sredstvo ako je unutra zrak,
a osim toga, zrak u sebi ima vlage koja je opasna u instalaciji. Prije punjenja sa rashladnom tvari
potrebno je posebnom pumpom iz instalacije (boce) usisati zrak, postići vakum, osušiti instalaciju, i
tek onda utisnuti rashladno sredstvo (freon).

1.5.1 Mjerenje tlaka

Za mjerenje tlaka u praksi koriste se manometri s membranom ili manometri s Bourdonovom
cijevi. Zašto manometri pokazuju pretlak ili podtlak? To možemo vidjet na primjeru manometra koji
mjeri deformaciju Bourdonove cijevi.

Bourdonova cijev (1) je savijena metalna cijev, čiji je jedan kraj

učvršćen na kućište instrumenta (2), a drugi slobodni kraj je preko
male zubne letve (3) i zupčanika (4) povezan s kazaljkom instrumen-
ta (5). Svojstvo tako savijene cijevi je da se ona nastoji ispraviti, ako
je tlak unutar nje veći od atmosferskog, ili stisnuti (“skvrčiti”) ako je
u njoj tlak manji od atmosferskog. Ako je kućište instrumenta spo-
jeno na cjevovod ili bocu, gdje je tlak veći ili manji od atmosferskog,
dolazi do pomaka kazaljke. Ovakvi manometri mogu mjeriti pretlak
ili podtlak ovisno od toga kako se podesi prijenosni mehanizam i
gdje je kazaljka kad je cijev neopterećena tlakom (a ako se kazaljka
Sl. 1.7 Manometar s stavi u neopterećenom stanju u sredinu skale, i jedno i drugo).
Bourdonovom cijevi

Naravno, nameće se i logičko pitanje - zašto kućište manometra ne bi bilo potpuno u vakumu i
tada bi manometar pokazivao apsolutni tlak bez uticaja okolnog zraka? Odgovor je čisto praktične
prirode: manometar je pogonski instrument izložen vibracijama, promjeni temperature i slično, a
kućište se sastoji iz bar dva dijela (tijelo kućišta i staklo), tako da bi i mikroskopska rupica bila do-
voljna da s vremenom u kućište uđe zrak i stvar pada u vodu (ne manometar, nego ideja).

14
 1

principi grijanja
i hlađenja
Osnovni
1.6 Hlađenje i zagrijavanje na principu promjene agregatnog stanja
Svaka tvar može da se nalazi u raznim fazama (agregatnom stanju). Razlikujemo: čvrsto, tečno i
plinovito stanje materije.
Topljenje (taljenje) je proces prelaska čvrstog u tečno agregatno stanje. Ako se čvrstoj tvari dovodi
toplina pri konstantnom tlaku, tada će, kao što je već poznato, temperatura rasti sve do pojave topljenja.
Temperatura na kojoj se to događa naziva se temperatura topljenja. Pri toj temperaturi tvar se može
nalaziti u dvije faze: čvrstoj i tečnoj (npr. led i voda pri temperaturi topljenja 0 °C pri atmosferskom tlaku).
Daljnim dovođenjem topline temperatura neće rasti sve dok se i posljednja čvrsta čestica ne pretvori u
tečno stanje, a zatim dovođenjem topline temperatura tečnosti raste. Očvršavanje je obrnut proces.
Isparivanje se naziva proces pretvaranja tečnog u plinovito (gasovito) agregatno stanje, a koje
se događa na površini tečnosti. Poznato je da voda počinje da ključa (na površini i unutrašnjosti) kad
njena temperatura dostigne 100 °C pri atmosferskom tlaku, da ta temperatura ostaje sve dok ne ispari i
posljednja kap vode. Daljnim dovođenjem topline vodenoj pari ona se zagrijava iznad 100 °C. Konden-
zovanje je obrnut proces od isparivanja. Ako se para zagrije na veću temperaturu od kritične (374,2
°C) tada se ni pod kojim uvjetima ne može izvesti kondenzacija pare u vodu (sl. 1.9 tačka K).

t (°C) Sl. 1.8 Fazni Q-t

dijagram vode

ISPARIVANJE +Qi ra
pa cL-specifični toplinski
kapacitet leda 2.100 J/kg ºC
+125
voda+para
+100
QL=cL·m·Δt qt-specifična toplina taljenja
(2,1kj/kg°C·1kg·50°C=105kJ) d a KONDENZACIJA -Qk QL=cL·m·Δt
vo leda 333.000 J/kg
(2,1kJ/kg°C ·1kg ·50°C=105kJ)
cV-specifični toplinski
led+voda Qt=qt·m Q (J) kapacitet vode 4.180 J/kgºC
0 (333kJ/kg·1kg=333kJ)
100 200 300 400 500 600 700 800 900 1000 3000
led

qi-specifična toplina ispar-

QV=cV·m·Δt
-50
Qt=qt·m QV=cV·m·Δt Qi=qi·m (4,18kJ/kg°C ·1kg ·100°C=418kJ) ivanja vode 2.257.000 J/kg
(333kj/kg·1kg=333kJ) (4,18kj/kg°C·1kg·100°C=418kJ) (2257kj/kg·1kg=2257kJ)

topljenje isparivanje Qi=qi·m

cP-specifični toplinski
(2257kJ/kg ·1kg=2257kJ) kapacitet pare

Vidimo da su sve promjene agregatnog stanja uslovljene razmjenom određene količine topline sa okoli-
nom. Kod kondenzacije tvar predaje tplinu okolini, pa se ovaj proces koristi za zagrijavanje okoline.
Kod otapanja i isparivanja tvar troši toplinu okoline, pa su ovi procesi iskorišteni za hlađenje sre-
dine. Najednostavniji način hlađenja je hlađenje ledom. Led oduzima toplinu iz okoline i postepeno
se topi. Poznato je da čista voda zamrzava na 0 °C. Ako se vodi doda 22,4 % kuhinjske soli nastaje
rastvor čija temperatura zamrzavanja iznosi -21,2 °C (ne mogu se postići niže temperature ako se
koncentracija soli još poveća). Dakle ako se snijeg na ulicama posipa solju, onda nastaje rastvor
H2O+NaCl, koji oduzima toplinu okolini a time se snijeg topi. Prava rashladna tehnika se bazira na
principu oduzimanja topline od okoline putem isparivanja tečnosti. Pri isparivanju vode u prirodi
potrebna je takođe toplina iako voda ne ključa. Kada se čovjek ljeti okupa, iako je zrak topao, nastaje
osvježenje. Razlog je što voda ispariva sa čovječijeg tijela oduzimajući mu toplinu (da bi ispario 1kg
vode oduzima se toplina od 2257 kJ).
15
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1.7 Ovisnost tlaka i temperature (p-t dijagram)

Temperatura i toplina promjene agregatnog stanja su u srazmjeri s tlakom. U p-t dijagramu vode
(fazni dijagram ili dijagram agregatnih stanja) kriva 1 je granična faza između vode i pare; kriva 2 je
granična faza između leda i vode; a kriva 3 je granična faza između leda i pare. Na graničnim fazama
dolazi do naglih promjena fizičkih svojstava. Znači krivulje u p-t dijagramu prikazuju ravnotežna
stanja između dviju faza.
Tačka “a” u p-t dijagramu predstavlja neko određeno stanje čvrste tvari određeno tlakom p (u
ovom slučaju normalni atmosferski tlak 1 bar) i temperaturom t. Ako se čvrstoj tvari dovodi toplina
pri istom tlaku, tada će, kao što je već poznato, temperatura rasti sve do pojave topljenja (tačka “b”
i temperatura 0 °C). U tački “b” tvar se istodobno može može nalaziti u dvije faze: čvrstoj i tečnoj.
Daljnim dovođenjem topline temperatura, međutim, neće rasti sve dok se i posljednja čestica leda
ne pretvori u tečno stanje, a zatim dovođenjem topline temperatura vode se povećava. U tački “c”
počinje proces isparivanja tečnosti, tj. prelazak iz vode u paru. Kad ispari sva tečnost, s dovođenjem
topline raste temperature pare (tačka “d”). Ako temperatura vodene pare dostigne kritičnu temper-
aturu od 374,2 °C (647 K), neće se moći ni u kojim uvjetima prevesti u tekuće stanje.

Cijeli proces promjene agregatnih stanja,

Sl. 1.9 Trojna T i kritična K tačka za vodu
u ovom slučaju, je pri atmosferskom tlaku
(1 bar). Za druge vrijednosti tlaka dobiće se
različite temperature isparivanja. Svakom
tlaku odgovara jedna sasvim određena tem-
peratura isparivanja za odgovarajući rash-
ladni fluid (fluid se obično nalazi u boci ili
cjevovodu i automatski promjenom t mijenja
se i p). Spajanjem svih ovih tačaka nastaju
krive ravnoteže koje dijele čvrstu od tečne, ili
tečnu od plinovite faze.
Pri određenim uvjetima tlaka i tempera-
ture presjeći će se krive ravnoteže 1, 2 i 3 u
tački T (trojna tačka).

Trojna tačka je stanje tačno određenog tlaka i temperature pri kojoj neka tvar može postojati u
sva tri agregatna sranja (kruto, tečno ili plinovito). Trojna tačka vode je pri temperaturi 0,01 °C i kod
tlaka 612 Pa (što iznosi 0,6 % normalnog zračnog tlaka).
Pri zagrijavanju mješavine parnog i tečnog fluida u cjevovodu, s povećanjem tlaka povećava se i
temperatura (kriva 1), tako da drugom tlaku odgovara jedna sasvim određena temperatura isparivan-
ja. Krivulja isparivanja vode 1, završava u tački K. Iznad te temperature (kritična temperatura) ni u
kojim uvjetima ne može se vodena para prevesti u tekuće stanje.
Ako je tlak niži od 0,6% zračnog tlaka (ispod 612 Pa) a ledu se povećava temperatura, dolazi do izrav-
nog pretvaranja leda u paru (kriva 3). Pojava izravnog prelaza tvari iz tvrdog stanja u stanje pare, naziva se
sublimacija. U novije vrijeme je aktuelna upotreba CO2 u tvrdom stanju bez ikakvog uređaja za hlađenje.
Naprimjer, u transportu namirnica, koristi se samo boca s CO2 u tvrdom stanju (temperatura puno ispod -56,6
°C). Otvaranjem ventila led CO2, pri normalnom zračnom tlaku, sublimacijom prelazi u plinovito stanje i pri
tome oduzima toplinu u unutrašnjosti vozila. Mnoge tvari sublimiraju, pa radi toga nemaju trojnu tačku.
16
 1

principi grijanja
i hlađenja
Osnovni
1.7.1 Tlak i temperatura radnih tvari (freona)
U rashladnoj tehnici obavezno je potrebno da radna tvar ima odgovarajuća termodimnamička,
fiziološka i sigurnosna svojstva. Od tečnosti za hlađenje (a i zagrijavanje) traži se:
1. Niska temperatura ključanja (isparivanje od -15 do -40 °C) pri nazivnom atmosferskom tlaku
(freon R-12: -29,8 °C; freon R-22: -40,8 °C...). Isparivanjem na tako niskoj temperaturi, rashladna
tvar oduzima veliku toplinu od okoline (zbog promjeni agregatnog stanja) i hladi je. Rashladna tvar
koja ispari sa sobom nosi veliku količinu toplinske energije, a i pored toga ima nisku temperaturu (od
-15 do -30 °C) pri nazivnom zračnom tlaku. Te hladne pare se usisaju kompresorom, kroz cjevovod
prenesu se iz jednog prostora (koji se hladi) u drugi prostor (koji se zagrijava). Komprimiraju se na
veći tlak, a time povećava se i njihova temperatura.
2. Temperatura kondezacije 30 do 40 °C pri povećanom tlaku. Poželjno je da pri temperaturi
pare od 30 °C nastupi kondenziranje (prelaz plina u tečnost). Pri tome zagrijana para pod visokim
tlakom predaje toplinu okolnom prostoru prirodnim putem (temperatura pare veća od temperature
okolnog zraka) ili prinudnim putem (hlađenje vodom, ventilatorom i sl.).
3. Da radna tvar ima što veću specifičnu toplinu isparivanja qi, jer u tom slučaju potrebne su man-
je količine rashladne tvari u sistemu (H2O: qi=2275 kJ/kg; NH3: qi=1312,69 kJ/kg; R-12: qi=161,48
kJ/kg; R-150: qi=270,29 kJ/kg).
4. Volumen pare dobivene u isparivaču, od 1 litra rashladne tečnosti, treba da je što manji (radna
tvar treba da ima mali specifični volumen), kako bi se izbjegle velike dimenzije kompresora,
kondenzatora i isparivača.
5. Poželjno je da ne budu zapaljive, otrovne, eksplozivne, da korozivno ne djeluju na metale, da
imaju karakterističan ali ne otrovan miris (kako bi se lakše utvdilo propuštanje u sistemu), da se s
uljem dobro miješaju (radi podmazivanja kompresora, ali da pri tom ima različitu specifičnu težinu
radi lakšeg odvajanja ulja u separatoru).

Ovisnost između tlaka i temperature daje se dijagramski kod rashladnih fluida. Ta ovisnost se
lako provjerava manometrom postavljenim na bocu, i npr. za rashladni fluid R-12 izgleda kao na
slici 1.9 (boca se zagrije toplom vodom, temperatura se mjeri termometrom a tlak manometrom)

Sl. 1.10 Dijagram ovisnosti tlaka od temperature kod mješavine tečnog i plinovitog freona R-12 u boci (manometar na
boci može se tako izbaždariti, da pored tlaka, na njemu se očitatava i odgovarajuća temperatura isparivanja)
Freoni imaju izvanredna termodinamička svojstva: 1. isparivanje na niskom tlaku koji je jednak ili malo veći od
zračnog (1 bar); 2. kondenzaciju na umjereno visokom tlaku koji je do deset puta veći od zračnog

17
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 2. RASHLADNI UREĐAJI U DOMAĆINSTVU I INDUSTRIJI

Prava rashladna tehnika je bazirana na oduzimanju topline u nekom unutrašnjem prostoru putem
isparivanja tečnosti. U domaćinstvu, industriji, trgovini itd. uglavnom se koriste električni uređaji za
hlađenje koji hlađenje vrše kontinuirano. Prema načinu kako se u njima izaziva isparivanje rashlad-
nog sredstva, hladnjaci se dijele na kompresijske i apsorpcione (danas se puno više koriste kompresi-
jski rashladni uređaji i oni će biti u prvom redu i opisani).
Kompresijski rashladni uređaj prenosi, dakle, toplinu sa mjesta niže temperature na mjesto više
temperature, uz utrošak električne energije za pokretanje kompresora.

2.1 Kućni hladnjak (frižider)

Da bi hrana zdržala svježinu, da ne gubi hranjive sastojke, vitamine i ostala svojstva dulje ili kraće
vrijeme, danas se ona u kućanstvu, ugostiteljstvu, trgovini i drugdje čuva uglavnom u električnim
hladnjacima.
Hladnjaci (frižideri) su toplinski dobro izolirani ormari u kojima se s pomoću rashladnog uređaja postiže
i održava temperatura od -25 do +8 °C, koja je niža nego što je ima okolni prostor (od +16 do 32 °C).

Električni kućanski hlad-

njaci konstruirani su tako
da im je ukupni unutarnji
prostor podijeljen u nekoliko
odjeljaka u kojima, zbog
cirkulacije hladnog zraka,
vladaju različite temperature.
Temperatura ispod nule vlada
u jednom dijelu unutarnjeg
prostora frižidera, u kome se
nalazi i sam isparivač. U tom
dijelu namirnice se čuvaju i do
nekoliko mjeseci (meso, riba,
sladoled...). Čuvanje namirni-
ca u periodu od nekoliko dana
najbolje se postiže držanjem
na temperaturi od +2 do +8 °C,
i to u odjeljcima, više ili manje
udaljenim od isparivača, pa
čak i u vratima (voće, povrće,
jaja, tegle, boce s pićem...).
Po veličini kućni hladnja-
Sl. 2.1 Kućni hladnjak (frižider) srednjeg kapaciteta
ci su kapaciteta od 55 do 500
(135 litara, 95W), podijeljen u više odjeljaka
(odjeljak s **** četiri zvjezdice je u gornjem dijelu litara.
hladnjaka i ima zapreminu 17 litara)

18
 Princip rada kućnog hladnjaka se zasniva oduzimanju topline namirnicama u unutarnjosti hlad-
njaka i ispuštanju te topline u okolni prostor oko hladnjaka.
U isparivaču 1 sredstvo za hlađenje isparuje (npr. freon R-12 prelazi iz tekućeg u plinovito stanje
pod niskim tlakom od 1 bara pri temperaturi -29,8 °C). U toj fazi procesa rashladno sredstvo oduz-
ima toplinu Q iz okoline i time se hladi unutrašnjost hladnjaka. Rashladno sredstvo s prikupljenom
2
toplinom je toplije nekoliko stepeni (~5 °C, ali iako zagrijano ima temperaturu puno ispod nule), a

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
topliji plin teži širenju i povećanju volumena. Elektromotorom pokretan kompresor 2 usisava nast-

industriji
ale “hladne” pare, snizuje pritisak u isparivaču 1 i time znatno ubrzava isparivanje. Kompresor pare
komprimira (sabija) u kondenzator 3 koji se nalazi izvan hladnjaka, povećava im tlak, i time ih jako
zagrijava (npr. freon R-12 kod tlaka 7,43 bara ima temperaturu od +30 °C). Zagrijani komprimirani
plin (preko 30 °C) pod visokim tlakom, prolazeći kroz kondenzator na stražnjoj strani hladnjaka,
predaje toplinu Q okolini (prirodnim putem strujanjem hladnijeg zraka oko kondenzatora). Znači
toplina oduzeta namirnicama odlazi u zrak, rashladno sredstvo se hladi i kondenzuje. Nakon toga
nastala tekućina pod visokim tlakom prolazi kroz dugu, tanku i usku kapilarnu cijev 4. Prolaskom
kroz kapilarnu cijev tečno rashladno sredstvo ulazi u proširenje isparivača, gdje se slobodno širi (u
isparivaču vlada nizak tlak), prelazi naglo iz tekućeg stanja u plinovito, a širenjem plina naglo se
snižava temperatura. Ohlađeni isparivač ponovno upija toplinu iz namirnica i cijeli proces se pon-
avlja.

Sl. 2.2 Elektrčni hladnjak (frižider): shematski prikaz

termo-kompresionog kružnog procesa

Kompresijski hladnjaci, za kućnu upotrebu, sastoje se iz četiri osnovna dijela:

1. Isparivač,
2. Kompresor s elektromotorom,
3. Kondenzator,
4. Prigušni ventil (kapilarna cijev).
U kućanskom hladnjaku postoji zaštita elektromotora kompresora od preopterećenja i upravljanje
19
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 rashladnog ciklusa uklapanjem i isklapanjem elektromotora kompresora, kako bi se u unutrašnjosti
hladnjaka održavala stalno niska temperatura. Za tu svrhu služi termostat koji direktno uklapa i isk-
lapa elektromotor (nazivna struja elektromotora kućanskih hladnjaka je najviše nekoliko ampera).
Na termostatu se ručno postavi željena temperatura (okretljivost ručice od STOP, 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7...).
Viši položaji znače niže temperature u svim dijelovima hladnjaka.
1-ISPARIVAČ
2-KOMPRESOR
3-KONDENZATOR
4-PRIGUŠNI VENTIL
(Kapilarna cijev)

5-Filter dehidrator
6-Priključna kutija
(stezaljke, bimetal, komandni relej)
7-Termostat za uklapanje i isklapanje EM
8-Osjetilo termostata
9-Taster sklopka (uklapa se otvaranjem vrata)
10-Sijalica (osvjetljenje unutarnjosti)
11-Termička izolacija
(Bolja termička izolacija smanjuje toplinske
gubitke i danas je instalirana snaga po litru
zapremine svedena ispod 0,8 W/litru)

a-Potisna cijev kompresora

b-Usisna cijev kompresora
c-Servisna cijev
(za punjenje rashladnim sredstvom)

Sl. 2.3 Kućni kompresioni hladnjak

2.1.1 Isparivač
To su izmejnjivači topline u kojima rashladno sredstvo ispariva oduzimajući toplinu u unutarnj-
osti hladnjaka. U kućnim rashladnim uređajima se koriste isparivači sa direktnom ekspanzijom
koji se još nazivaju “suhi isparivači”. Izrađuju se od vijuga glatkih orebrenih cijevi ili kao pločasti s
utisnutim kanalima (od bakra, aluminija i sl.)
Redukcioni ventil (kapilarna cijev), kojim se, osim redukcije tlaka, vrši i regulacija količine rash-
ladnog sredstva na ulazu u isparivač, kod suhih isparivača propušta samo one količine tečnosti koje
mogu potpuno da ispare. Takvim načinom napajanja isparivač je po svojoj unutarnjoj površini u iz-
vjesnom smislu “suh”, jer tečni rashladni fluid ispunjava samo prvi dio zapremine isparivača u obliku
fino raspršene tečnosti, da bi zatim imao oblik vlažne, odnosno pregrijane pare na kraju isparivača.
20
 Kod ove promjene agregatnog stanja rashladno sredstvo oduzima toplinu sredini u kojoj se nalazi,
zagrijava se za nekoliko stepeni, ali zagrijana para na kraju isparivača još uvijek ima temperaturu
puno ispod nule.
Znači, rashladno sredstvo u tečnom stanju dolazi u isparivač preko kapilarne cijevi. Kapilarna ci-
jev ima zadatak da regulira tlak, ali i količinu rashladnog sredstva na ulazu isparivača. Kod isparivača
2
sa direktnom ekspanzijom propušatju se samo one količine koje mogu potpuno da ispare i da se

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
pregriju za nekoliko stepeni tokom kretanja do izlazne strane isparivača (najčešće ~5 °C).

Sl. 2.4 Aluminijski suhi
isparivači za kućne hladnjake
industriji
Kad kompresor ne radi kroz kapilarnu cijev u isparivač
ulazi dio tečnosti, i dolazi do izjednačenja tlaka u konden-
zatoru i isparivaču (jer kapilarna cijev je uvijek otvorena).
Ponekad je dovoljno dodati jedno proširenje cijevi gdje će
se sakupljati tečnost koja ide ka isparivaču dok kompresor
ne radi. Na ovaj način, veći dio isparivača je suh i kad kom-
presor nije uključen. To olakšava start elektromotora pa se
može upotrijebiti manji i jeiniji elektromotor.
Najednostavniji oblik isparivača sa direktnom ekspanzi-
jom je u vidu spirala izrađenih od bakarnih ili aluminijskih
cijevi. Za bolje hlađenje ove cijevi su orebrene s tankim
lisnatim rebrima velike površine. Isparivači za kućne
hladnjake su pločasti isparivači nastali presovanjem dva
paralelna lima. Kanali potrebni za strujanje i isparivanje
oblikuju se utiskivanjem u limove, a zatim se limovi spa-
jaju zavarivanjem duž kanala.
Suhi pločasti (aluminijski) isparivači su najednostavn-
iji isparivači i zbog svoje niske cijene upotrebljavaju se za
kućne hladnjake (sl. 2.4).

2.1.2 Kompresor s elektromotorom

Kod kućnih hladnjaka isključivo se koriste kompresori koji su hermetički zatvoreni. To su oni
kompresori gdje je kompresor i elektromotor zatvoreni u zajedničko metalno kućište.
Nedostatak ove konstrukcije je taj da su opravke
nemoguće bez sječenja kućišta, odnosno i ne izvode se.
Prednost ove izvedbe je je da nema bojazni od istjecanja
rashladnog sredstva (jer su svi obrtni dijelovi hermetički
zatvoreni, odnosno vratilo motora je produženo do
radilice koja obrtno kretanje pretvori u pravolinijsko
kretanje klipnjače i klipa u cilindru kompresora), imaju
nisku razinu buke i vibracija. Izrađuju se za nazivne snage
elektromotora od 50W do nekoliko kW (za veće snage ele-
ktromotor je trofazni).

Sl. 2.5 Hermetički kompresor za kućne hladnjake

(u priključnoj kutiji se nalazi bimetalna zaštita glavnog namota motora i
pogonski relej koji samo pri startu monofaznog motora uključuje “pomoćni namot”)

21
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Cilindar s klipom Jedan od najvžnijih uvjeta za dobar i sig-
Klipnjača
uran rad kompresora je pravilno podmazivan-
je, da bi se spriječilo zaribanje klipa u cilindru.
Za podmazivanje se upotrebljava izvjesna
količina ulja usuta na dno hermetički zatvore-
nog kompresora. Podmazivanje klipa, cilindra
i ležaja elektromotora se vrši centrifugalno,
kroz otvore na osovini elektromotora, radilici,
klipnjači i klipu (elektromotor je u kompre-
soru postavljen vertikalno tako da donji kraj
osovine se okreće u ulju).

Namotaji elektromotora
Sl. 2.6 Unutarnjost kompresora za kućne hladnjake

Međutim ulje u kompresoru daje i jedan problem: pokret klipa prema gore baca sitne kapljice ulja
u rashladno sredstvo. Zbog toga se u kompresoru, na usisnu cijev, postavlja poseban separator koji
služi da odvoji ulje od rashladne tvari (različite su im specifične težine).
Pored klipnih kompresora, klasične izvedbe, u suvremenim frižiderima se upotrebljavaju i speci-
jalni kompresori s rotirajućim klipom (rotacijski kompresori). Kao što se vidi sa slike 2.6, po unu-
tarnjem zidu šupljeg metalnog cilindra okreće se jedan ekscentrično postavljen klip. Prečnik klipa
kompresora je manji od prečnika cilindra. Bitno je da se cilindar i klip ne nalaze na jednoj osi, već su
ekscentrični, tako da rotirajući klip obrazuje “srpastu šupljinu” u cilindru.

Sl. 2.7 Rotacijski kompresor

1-Usisna cijev (spojena na isparivač)

2-Potisna cijev (spojena na kondenzator)
3-Rotacijski klip
4-Pregrada (zajedno s klipom dijeli unutarnjost cilindra na 2 dijela)
5-Opruga pregrade

Cijelom dužinom klipa postavljena je pregrada koja se potiskuje oprugom, tako da klip uvijek di-
jeli srpastu šupljinu cilindra na dva dijela, od kojih jedan ima neposredan kontakt s usisnom (NT-dio
niskog tlaka), a drugi s potiskom stranom kompresora (VT-dio visokog tlaka). Okretanjem rotora-
klipa, dio srpaste zapremine koji se nalazi iza rotora povećava se proporcionalno s njegovim kretan-
jem i u njoj se stvara vakum, pa se iz isparivača usisavaju pare fluida. Drugi dio srpaste zapremine,

22
 koji se nalazi ispred rotora (u pravcu okretanja), smanjuje se i tom prilikom se pare sabijaju. Kad se
pare sabiju otvara se nepovratni ventil i one se ubacuju u kondenzator. Ovi kompresori rade bez vi-
bracija, skoro bez buke, vijek trajanja im je duži, učinkoviti su i pouzdani.

2.1.3 Kondenzator 2
To su izmjenjivači topline u kjima dolazi do hlađenja i promjene agregatnog stanja rashladnog

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
sredstva, tj. od plina nastaje tekućina. Kondenzatori za kućne hladnjake grade se od glatkih cijevi

industriji
kroz koje struji rashladni fluid. Glatke cijevi su orebrene zbog boljeg rashladnog učinka (npr. bakarne
cijevi s aluminijskim lamelama, vidi sl. 2.2 i 2.8).
Kompresor usisava pare iz isparivača pod niskim tlakom (pare su prethodno rashladile sredinu
oko isparivača), komprimira ih i sabija u cijevi kondenzatora. Sabijanjem para povećava se tlak i nji-
hova temperatura. Iz kondenzatora je potrebno odvesti svu toplinu koju je rashladni medij prikupio
u isparivaču, a koja je sada skoncentrisana u kondenzatoru. Dakle, svu ovu toplinu, treba odvesti
iz kondenzatora putem strujanja zraka (ili vode) po površini glatkih cijevi kondenzatora, a da bi
došlo do ukapljivanja pregrijanih para rashladnog medija. Kako bi rashladni ciklus bio kružan i ne-
prekidan, bilans primljene (u isparivaču) i odate energije (u kondenzatoru) rashladnog fluida u toku
procesa mora biti isti.
U kućnim rashladnim uređajima (manjeg kapaciteta) isključivo se toplina sa kondenzatora odvodi
putem okolnog zraka (prirodnim strujanjem ili prinudnim uz pomoć ventilatora). Uz pomoć venti-
latora može se ostvariti snažan protok zraka kroz kondenzator da bi zrak preuzeo toplinu kondenzac-
ije. Do 1 kW snage kompresora mogu se upotrijebiti kondenzatori bez ventilatora (u domaćinstvu).
Dimenzioniranje kondenzatora je prilično otežano zato što je temperatura zraka različita u razna
godišnja doba, a i dnevne promjene su velike. Djelovanje kondenzatora znatno ovisi o o stanju
okolišnog zraka (u ljetnom periodu kompresor rashladnog uređaja troši više energije za ostvarivanje
rashladnog učinka). Tako naprimjer, za hladnjak snage kompresora 850 W potrebno je cca 10 do 15
m2 površine kondenzatora i 14 do 20 m3 zraka u prostoriji. Za povećanje površine hladnjaka upotre-
bljavaju se okrugla čelična, aluminijska ili bakarna rebra (ili čak i lisnata rebra velike površine).

KONDENZATOR

Kapilarna cijev

Sl. 2.8 Kondenzator kućnih hladnjaka

s prirodnim strujanjem zraka

23
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 2.1.4 Prigušni ventil
U svakom rashladnom uređaju postoji naprava koja propušta tečno rashladno sredstvo iz konden-
zatora u isparivač, pod niskim tlakom, u maloj i tačno određenoj količini da se ne preplavi isparivač.
Ta naprava se naziva regulator prigušivanja (ili ekspanzijski ventil) i to je jedan od četiri osnovna
sastavna dijela svakog rashladnog uređaja.
Zadatak im je dvojak:
a). Da prigušuje tečno rashladno sredstvo s tlaka kondenzacije na tlak isparivanja,
b). Da regulira dotog rashladnog sredstva u isparivač ovisno o trenutnom tlaku u isparivaču i
temperaturi isparivanja.
U savremenoj rashladnoj tehnici se upotrebljavaju automatski prigušni ventili, njihov zadatak
može biti da održavaju stalnu razinu tečnosti u isparivaču, ili da održavaju stalni tlak isparivanja, ili
da održavaju stalnu temperaturu na izlazu iz isparivača. Postoje u praksi sljedeće prigušne naprave:
1. Ručni prigušni ventil (nije automatski ventil i gotovo da se i ne koristi više);
2. Kapilarne cijevi (dimenzije odredi proizvođač pokusom);
3. Regulatori stalne razine (prigušni ventili s plovkom);
4. Regulatori stalnog tlaka (VST);
5. Regulatori stalnog pregrijanja (termoekspanzijski ventil -TEV).
Ručni prigušni ventil je građen tako da se ručnim
okretanjem precizno regulira dotok radne tvari u isparivač
uz istodobno prigušivanje s tlaka kondenzacije na tlak is-
parivanja. Danas se kao samostalna prigušna naprava više
ne koristi (potrebo je stručno iskustvo i stalna prisutnost).
Međutim koristi se za potpuno otvaranje ili zatvaranje
prolaska fluida u raznim djelovima cjevovoda (opravke u
Sl. 2.9 Ručni prigušni ventil sistemu kod velikih rashladnih instalacija).

Kapilarna cijev je danas najjednostavnija i najjeinija prigušna naprava za automatsko napajanje

isparivača s tečnom rashladnom tvari. U kućanskim hladnjacima to je bakarna cijev promjera 0,4 do
1,5 mm i dužine 2 do 6 m, umetnuta između kondenzatora i isparivača (nekoliko metara kapilarne
cijevi smotane u svitak, sl. 2.2 i 2.8). To je najjednostavniji način stvaranja pada tlaka, to jest ekspan-
zije (širenja) medija koji dolazi iz kondenzatora u isparivač. Princip na kome se zasniva dejstvo ovog
elementa je poznata fizikalna činjenica da se pri svakom proticanju tečnosti kroz tanku cijev javlja
otpor proticanju koji daje odgovarajuće smanjenje tlaka tečnosti na putu za isparivač.
Dimenzije kapilarne cijevi određuje proizvođač (provjeravaju se pokusom). Kapilarna cijev nema
uopće pokretnih dijelova, pa se ne može ni kvariti.
Termostatski ekspanzijski ventil (TEV ili TXV) je ventil koji se automatski otvara i zatvara,
prigušivanjem propušta u isparivač upravo toliko radne tečnosti da se ona u njemu potpuno ispari
pri tlaku isparivanja, a zatim još i pregrije za određeni broj stepeni (obično ~5 °C). TEV regulator
ima temperaturno osjetilo OS koje mjeri temperaturu na izlaznoj cijevi isparivača (temperatura na
izlaznoj cijevi isparivača Tos je za nekoliko stepeni veća od temperature isparivanja). Temperaturno
osjetilo, kapilarna cijev i membrana čine zatvoren sistem koji je ispunjen istom ili sličnom rashlad-
nom tvari (kapljevina) kao i u isparivaču. Membrana je s gornje strane opterećena s tlakom upot-
rijebljene kapljevine, a koji ovisi o mjerenoj temperaturi. S donje strane djeluju na membranu tlak
isparivanja u isparivaču i sila regulacione opruge (sila opruge se može se može ručno mijenjati).
24
 Isparivač

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
Sl. 2.10 Termostatski ekspanzijski ventil
(TEV ili TXT - ermostatic Expansion Valve)

Razlika temperature na ulazu u isparivač To i na izlazu iz isparivača Tos, zove se pregrijanje pare
koju TEV održava stalnim. Pregrijanje obično iznosi 5 °C. Na taj način površina isparivača se potpu-
no iskorištava za isparivanje i time oduzimanje topline oko sebe (pregrije se), a kompresor je zaštićen
od hidrauličkih udara, jer se tečnost ne može ni pojaviti na izlazu iz isparivača (i ući u kompresor).
TEV imaju jedan vijak, zatvoren kapom (7), a služi da se mijenja temperatura pregrijanja.

1-Temperaturno osjetilo OS
2-Kapilarna cijev
3-Kapljevinski osjetnički
element
4-Membrana
5-Prenosna poluga
6-Opruga za podešavanje
tlaka na membranu
7-Regulacioni vijak
8-Dizna za prolaz fluida

ΔT = Tos - To ≈ 5 °C
pregrijanje pare koje Sl. 2.11 Smještaj TEV i temperaturnog
TEV održava stalnim osjetila uz pripadni isparivač

25
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Zbog strujanja radne tvari, u veoma dugim isparivačima (npr. klimatizacija), nastaju padovi tlaka,
što vrlo nepovoljno utiče na povećanje pregrijanja pare (TEV regulator se ne zatvori jer je tlak na
izlazu isparivača puno manji nego na ulazu). Ako se ništa ne poduzme i sam kompresor bi se nedo-
pustivo zagrijao. Zato se tada primjenjuju TEV regulatori prilagođeni za takve uvjete rada. Prostor
ispod membrane spojen je cjevčicom na izlaz isparivača gdje vlada niži tlak, gdje se i mjeri temper-
atura, pa će se traženi tlak u osjetilu tj. iznad membrane ravnati prema tlaku na izlazu isparivača.

Sl. 2.13 Termostatski ekspanzijski ventil

s vanjskim izjednačenjem tlaka
(*Prostor ispod membrane spojen je s cjevčicom na izlaz isparivača)

2.1.5 Električna šema kućnog hladnjaka

Elementi koji sačinjavaju rashladni uređaj mogu se prikazati na mnogo načina. Za tumačenje rada
instalacije za hlađenje služimo se šemama koje su sačinjene od grafičkih simbola.
One mogu predstavljati:
a) Šematski prikaz instalacije s aspekta glavnih konstruktivnih elemenata,
b) Šematski prikaz kružnog toka rashladnog fluida,
c) Izdvojenu šemu električne instalacije,
d) Izdvojenu električnu šemu samo automatike i sl.

Na slici 2.14 dat je šematski prikaz kružnog toka rashladnog fluida suvremenog kompresionog
hladnjaka. U odnosu na ranije date slične šeme, vidimo da se u ovoj upotrebljavaju i ventili preko
kojih se sistem može vakumirati, puniti ili kontrolirati (bez lemljenja).

26
 1-Kompresor usisava pregrijane pare NT iz isparivača 4-Tečni freon pod VT u kondenzatoru

2-Kompresor sabija pare u kondenz. (povećava se tlak i temp.) 5-Tečni freon kontrolisano ulazi u isparivač

3-Pare rashladnog sredstva se hlade i prelaze u tečnost 6-Pod NT ispariva i zagrijava se

(ciklus se ponavlja: 1- kompresor usisava...)
2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
Sl. 2.14 Šematski prikaz toka rashladnog fluida kod suvremenih kompresionih hladnjaka novije izrade

Na slici 2.15 data je električna šema manjeg kućnog rashladnog uređaja. Inače u svakom hlad-
njaku postoji zaštita elektromotora od preopterećenja i upravljanje rashladnog kruga uklapanjem
i isklapanjem elektromotora kompresora, kako bi se u unutrašnjosti održala stalna temperatura s
tolerancijim od ±0,5 °C.
Za zaštitu motora od preopterećenja upotrebljava se bimetalni okidač F (jedan bimetalni element
u kućištu). Kontakt bimetalnog okidača može direktno da prekine struju preopterećenja koju ele-
ktromotor uzima iz mreže.
Za upravljanje rashladnog kruga (tj. za regulaciju temperature prostora koji se hladi) služi termo-
stat T. Kontakt termostata, isto kao i kontakt bimetalnog okidača, izrađen je tako da je u mogućnosti
da prekida nazivnu struju elektromotora.

Dole:
Komandni relej
s termostatom
(bez elektro-
magneta)

Sl. 2.15 Električna šema manjeg kućnog hladnjaka

27
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Šematski prikaz instalacije kućnog hladnjaka s aspekta razmještaja glavnih konstruktivnih eleme-
nata dat je na slici 2.16.

Sl. 2.16 Šematski prikaz razmještaja glavnih

konstruktivnih elemenata u kućnom hladnjaku

2.1.6 Električne komponente kućnog hladnjaka

Glavni električni dijelovi kućnog hladnjaka su: termostat, bimetalni osigurač (okidač), komandni
relej, sijalica, taster sklopka i elektromotor.
Termostat svojim dejstvom obezbjeđuje
rad kompresora kada temperatura u hladnja-
ku nije dovoljno niska, i prekid rada kada se
postigne dovoljno niska temperatura (može
se regulirati). Po tipu osjetnog elementa raz-
likujemo: termostate s kapilarom, termostate
s bimetalom i elektronske termostate.
Danas su u hladnjacima za kućanstvo
najviše u upotrebi termostati s kapilarnom
cijevi. Temperaturno osjetilo je napunjeno
fluidom 4 (kapljevinom) koji pod dejstvom
temperature mijenja svoj volumen, pri čemu
mijenja i svoj tlak na donju površinu mijeha
1-Temperaturno osjetilo
3. Regulacija granica temperature vrši se
2-Kapilarna cijev preko opruge 6 okretanjem vijka (dugmeta
3-Valoviti mijeh 7). Ako temperatura u hladnjaku poraste
4-Kapljevina (fluid) iznad naregulirane vrijednosti, tlak u mijehu
5-Kontakti tloliko poraste da sabije oprugu 6 i uklopi
6-Opruga
7-Dugme za regulaciju
električni kontakt 5 (uključi se elektromo-
tor). Kada temperatura opadne ispod nar-
*Temperaturno osjetilo se egulirane vrijednosti sila opruge nadvlada
montira u blizini isparivača
silu mijeha i isklopi kontakt 5 (elektromotor
se isključi).
Sl. 2.17 Termostat s kapilarom
Kada je dugme 7 u položaju STPOP kon-
takti termostata su trajno isklopljeni.

28
 Bimetalni okidač je traka sastavljena od dvaju međusobno prirubljenih, odnosno svarenih met-
alnih listova od kojih jedan ima veliko, a drugi malo temperaturno rastezanje.
Pri zagrijavanju bimetala, bilo da struja teče di-
rektno kroz njega ili kroz grijaću spiralu omo-
tanu oko njega, on se savija. Na jednom svom 2
kraju bimetal je učvršćen za izolaciono kućište,

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
a na drugom, slobodnom, nosi pomični kon-

industriji
takt. Pomični kontakt bimetala se naslanja na
nepomični, učvršen na izolaciono kućište.
Sl. 2.18 Bimetalni osigurač za kućne hladnjake

U času kad bimetal prekomjerno zagrije uslijed prolaska struje, savije se tako da se njegov kontakt
odmakne od nepomičnog kontakta, direktno se prekine strujni krug elektromotora, a time i grijanje
bimetala. Zbog toga se on počne hladiti i ispravljati u prvobitni svoj položaj. Kad se potpuno ispravi,
onda njegov kontakt opet prilegne uz nepomični, strujni krug je ponovno zatvoren i elektromotor
uključen.

Komandni relej (pomoćni relej) služi za pokretanje elektromotora iz stanja mirovanja. On u

početnom trenutku uključuje pomoćnu fazu elektromotora, a takođe i glavnu fazu (glavni namotaj).
Pomoćni namot je uključen samo kratko vrijeme, a isključuje je namotaj komandnog releja (struja
glavnog namota istovremeno protiče i kroz namotaj komandnog releja, koji djeluje kao elektromagnet i
isključi kontakt komandnog releja u strujnom krugu pomoćne faze, vidi sliku 2.15).
Komandni releji novijeg datuma imaju ugrađen
PTC otpornik u strujni krug pomoćne faze. U
prvom trenutku on ima malu otpornost (hlad-
no stanje) ali prolaskom struje zagrijava se,
njegova otpornost se poveća nekoliko stotina
oma, a struja kroz pomoćnu fazu se smanji
gotovo na nulu. Komandni relej se direktno
PTC montira na dva horizontalna izvoda na ele-
Sl. 2. 19 Komandni relej ktromotoru. Na treći izvod se dovodi neutralni
*PTC otpornik čija otpornost u hlad-
nom stanju iznosi oko 200 oma vodič (ili fazni ovisno o položaju utikača u
priključnici, vidi sliku 2.15 desno).

Kompresorski komplet za startovanje

elektromotora se satoji iz komandnog releja
i bimetalnog okidača ugrađenih u zajedničko
kućište. Komplet se postavlja u priključnu
kutiju kompresora i direktno na tri izvoda s
glavnog i pomoćnog namotaja elektromotora
(jedan izvod je zajednički).

Sl. 2.20 Kompresorski komplet za start EM

29
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Elektromotor. Za pogon kompresora se uzima 1-fazni izmjenični asinhroni motor, smješten
u isto kućište kao i kompresor, i koji se priključuje na fazni napon mreže (230 V). Za pokretanje
ovaj motor ima na statoru osim glavnog namota još i pomoćni namot koji ima zadaću da zajedno
s glavnim namotom stvori potrebno okretno polje za zalet motora. Ovaj pomoćni namot ukopčan
je samo za vrijeme zaleta motora, a čim se motor pokrene ovaj se namot skine s napona da svojim
induktivitetom ne bi kvario faktor snage mreže.
Na metalno hermetičko kućište izvedena su tri izvoda (s glavnog, pomoćnog i zajedniči) na koje
se direktno postavlja komandni relej ili kompresorski komplet za start motora.
Pomoćni namot se iskopčava automatski na taj način da se jedan njegov izvod spoji s kontaktom
pogonskog releja preko koga je priključen na mrežu. Kada se utikač hladnjaka stavi u priključnicu,
uključi termostat, onda proteče struja iz mreže preko termostata-bimetalnog okidača-zajedničke ste-
zaljke, jednim dijelom kroz glavni namot, a drugim dijelom kroz pomoćni namot. Ovi namoti stvore
okretno magnetno polje koje pokrene rotor motora u određenom smjeru. Struja glavnog namota
teče i kroz namot pogonskog releja koji se uzbudi, privuče svoju kotvu, a kotva isključi kontakt, i na
taj način se prekine strujni krug pomoćnog namota tako da ostane ukopčan samo glavni namot. Za
cijelo vrijeme pogona namot pogonskog releja je uzbuđen strujom glavnog namota, pa se kroz to
vrijeme ne može ni slučajno ukopčati pomoćni namot motora.

Sl. 2.21 Električna spojna šema kućnog hladnjaka

Električno svjetlo u hladnjaka se pali kada se vrata otvore i gasi kada se zatvore (slika 2.22 pod 6).
Ovo se postiže ugradnjom taster sklopke uz vrata hladnjaka (slika 2.22 pod 5). Taster sklopka se tako
postavi da vrata hladnjaka prilikom zatvaranja mehanički pritisnu dugme koje uslijed toga otvori
kontak (i isklopi rasvjetu unutar hladnjaka). Svjetiljka se postavlja pored termostata u hladnjaku.

30
 4 2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
5

U hladnjaku

S
C

1 3 Sl. 2.22 Električni dijelovi kućnog

hladnjaka:
1-priključne stezaljke
2-bimetalni okidač
2 3-komandni relej
4-termostat
5-tipkalo na vratima
6-žarulja
U priključnoj kutiji kompresora

31
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Kompresorski
komplet

Izvodi s namotaja
elektromotora

Vod termostata i
unutarnje rasvjete

Napojni vod

Sl. 2.23 Montaža “kompresorskog

kompleta” na stezaljke elektromotora
u priključnoj kutiji kompresora

*Kompresorski komplet sadrži bimetalnu zaštitu

elektromotora i komandni relej za pomoćnu fazu

32
 2.2 Industrijski rashladni uređaji

Stojeći (zidni) modeli hladnjaka koji se upotrebljavaju u ugostiteljstvu, trgovinama i za druge

slične namjene mogu imati sadržaj od 200l do 2000l, pa čak i više, a nazivaju se rashladni ormari
(zatvoreni s staklenim vratima), rashladne vitrine (otvorene), pultovi i sl.. U industriji su u upotrebi 2

Rashladni uređaji
i posebne hladnjače za meso, voće i povrće, ribu, mlijeko i sl.

u domaćinstvu i
industriji
2.2.1 Rashladne vitrine
Osnovna funkcija bilo kojeg tipa vitrine (i ormara ili pulta) je što atraktivnije izlaganje robe da bi
se stimulisala prodaja. Vitrina prikazana slikom 2.23, pored izložbenog prostora sa tri police u gorn-
jem dijelu, ima i komoru u donjem dijelu (vitrina tip BREZA proizvodnje LTH Škoa Loka).

Displej
Osvjetljenje

Roletna

Termistor u hladnjaku

Polica

Bočno
Bočno staklo Zidna rashladna vitrina “BREZA” proizvodnje LTH Škoa Loka:
staklo Polica Tipke: Signalizacija:
1-INFO 5-Rad kompresora
2-SET 6-Rad ventilatora
3-(+˚C), rasvjeta 7-Odleđivanje
4-(-˚C), uklop/isklop 8-Alarm
9-Osvjetljenje vitrine
10-Vitrina radi/ne radi
Priključenjem vitrine (spojem utikača u priključnicu) se
nakon 3sek na displeju pokaže OFF i svijetli svjetleća dioda 10.
Pritiskom na tipku 4, na displeju se prikaže temperatura zraka u
vitrini (vitrina je u funkciji hlađenja). Kompresor se uključi 3min
po uklopu vitrine i svijetli indikator 5 na displeju.
Kontrola namještene temperature se vrši pritiskom na
tipku SET (2), na displeju se pokaže namještena temperatura
termostata, a što je ujedno i temperatura isklopa kompresora.
Ako držimo pritisnutu tipku SET i pritiskom na tipku 3-za višu
temperaturu, ili 4-za nižu temperaturu, izaberemo željenu tem-
peraturu u vitrini. Otpuštanjem tipki namještena temperatura se
memoriše, a na displeju se pokaže temperatura u vitrini.
Odleđivanje, npr. kod visoke vlage u zraku, se vrši istovre-
menim pritiskom na tipku INFO i dva puta na tipku 3. Na disple-
Kondenzator ju se pojavi oznaka DEF i svijetli idikator 7. Trajanje je 25min.

Posuda za odleđivanje Sl. 2.23 Otvorena rashladna vitrina Tip “BREZA”

33
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Legenda:
Power modul-elektronska ploča
s procesorom i relejima
B1-Termistor u hladnjaku
B2-Termistor odleđivanja
H1-fluorescentna cijev
L1-prigušnica
S1-starter
M1-elektromotor kompresora
M2-ventilator kondenzatora
M3, M4-ventilatori isparivača

Opcija:
R1-električni grijač za odleđivanje
(samo za model M)
H2-H5-fluorescentne cijevi
Relej za alarm A1,A2,A3
Connektor RS 485

Sl. 2.24 Električna šema zidne rashladne vitrine

BREZA 93, 100, 125 (M, ML, Z)

Rashladne vitrine su predviđene za čuvanje svježih namirnica kraće vrijeme (jedna sedmica ili
više). Spoljni zidovi su izvedeni od eloksiranog Al lima ili pocinkovanog lima sa termičkom izol-
acijom, sa ostavljenim kanalima za strujanje hladnog zraka. Više električnih ventilatora usmjerava
hladan zrak kroz unutrašnjost rashladne vitrine.

Sl. 2.25 Presjek kroz klasičnu vitrinu

sa otvorenim prostorom

U slučaju da rashladne vitrine imaju dva odvo-

jena prostora, a time i dva isparivača i jedan kom-
presor, za održavanje željene temperature potrebna
su dva termistora, za zatvoreni i otvoreni prostor,
u hladnjaku (ili kod starijih vitrina dva klasična
termostata ). Kada se postigne željena temperatura
u zatvorenom prostoru potrebno je da se prekine
njegovo hlađenje bez obzira na stanje temperature
u otvorenom prostoru vitrine. Uslijed ovog zahtjeva
ovakva vitrina mora imati i jedan elektroventil (so-
lenoidni ventil) koji će prekinuti protok rashladnog
fluida kroz isparivač u zatvorenom prostoru. Termis-
tor ili klasični termostat (s dva kontakta) ovog pros-
tora ima dvostruku ulogu :
a) omogućuje start kompresora i otvara elektrov-
entil isparivača 1;
b) zatvara elektroventil isparivača 1 kada se po-
stigne željena temperatura i djeluje na prekid rada
kompresora (ali kompresor može i da nastavi rad tj.
drugi termostat može biti uključen dok se ne dostigne
željena temperatura i u otvorenom prostoru).
34
 2.2.2 Hladnjače
Hladnjače za voće i povrće, (plus režim rada od 0˚C do 8˚C, npr. čuvanje jabuka, zrionice banana..),
smrznutu ribu i meso, suho meso, sladoled i slično (minus režim rada od -8˚C do -40˚C), su posebne
prostorije kapaciteta od nekoliko tona do nekoliko stotina, i više, tona. Velike industrijske hladnjače
obično imaju više hlađenih prostorija, svaka sa svojim termostatom, elektroventilom i isparivačem 2

Rashladni uređaji
(isparivač može biti smješten u zidove prostorije ili izveden kao zračni sa ventilatorima).

u domaćinstvu i
industriji
3
2

1-komora

Sl. 2.24 Hodnik iz koga se ulazi u tri hlađene komore Sl. 2.25 Unutrašnjost jedne od hlađenih komora

U manjim hladnjačama, sa jednom komorom, za pogon kompresora se koristi trofazni elektro-

motor, a termostat upravlja radom motora preko namotaja sklopnika. U većim hladnjačama sa više
komora, vremenska regulacija se postiže uz pomoć više termostata i presostata niskog tlaka-instru-
menta priključenog na usisni vod kompresora koji prati promjene tlaka isparivanja. Na slici 2.24
prikazan je ulaz u hladnjaču koja se sastoji iz tri hlađene komore i jednog kompresorskog agregata. U
slučaju da imamo dvije komore sam sistem se neće puno izmijeniti. U zidove svake komore ugrađen
je zaseban isparivač (ili to mogu biti zračni isparivači sa ventilatorima), termoekspanijski ventil, a
ispred njega i elektromagnetski ventil. U svakoj komori se nalazi i jedan termostat koji je povezan
sa elektromagnetskim ventilom za odgovarajući isparivač. Kontrola temperature i rada kompresora
postiže se na taj način da, kada se u komori postigne željeno niska temperatura, termostat zatvara
elektromagnetski ventil na tečnom vodu i isparivač u toj komori ne dobija više rashladno sredstvo,
tj. isključi se iz rada. Ukoliko su isparivači zračni sa ventilatorima, termostat će istovremeno sa za-
tvaranjem elektromagnetskog ventila obustaviti i rad ventilatora. Kada posljednji isparivač na ovaj
način bude isključen iz rada, počinje tlak na usisnoj cijevi kompresora naglo da opada pošto kom-
presor nema šta da iz isparivača usisava (prethodno komprtesor ispumpa svu isparenu radnu tvar
iz isparivača koji su praktično prazni i pod niskim tlakom). Kada tlak opadne do naregulirane na
presostatu niskog tlaka, presostat će prekinuti dodvod napona na namotaj sklopnika, elektromotor
kompresora se zaustavlja, a i rad cijele instalacije.
Za vrijeme prekida rada komore se ne hlade, pa zbog dotoka topline izvana u njima raste tem-
peratura (ovisno o temperaturi okoline, količini i temperaturi unešene ili iznešene robe, učestalosti
otvaranja vrata). Kad temperatura, u nekoj od komora, naraste iznad one koja se želi, termostat
će otvoriti elektromagnetski ventil (i uključiti ventilator isparivača). Tečno rashladno sredstvo iz
kondenzatora počne da ulazi u isparivač u kojemu vlada nizak tlak, isparuje, tlak u isparivaču raste.
Ako kompresor nije toga momenta u radu, uslijed otvaranja elektromagnetskog ventila i dolaska

35
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 rashladnog sredstva u isparivač, povećaće se tlak u isparivaču i u usisnom vodu, pa kad porste na
maksimalno dopušteni, presostat niskog tlaka uključuje strujni krug namotaja sklopnika, a time i
elektromotor kompresora se stavlja u pogon.
Znači presostat niskog tlaka prekida rad kompresora tek kad zadnji od termostata prekine rad
svog isparivača, a uključuje kompresor u rad kad prvi od njih zatraži hlađenje. Olakšan je i start kom-
presora, jer su svi isparivači prethodno ispražnjeni i nema jakih hidrauličkih udara.

b)

Sl. 2.26 Kompresorska stanica:

a) za malu hladnjaču 4m3 (4t) s jednim kompresorom
a) b) za veliku hladnjaču (5.000t) s više kompresora

1-ISPARIVAČ; 2-TEV-termoekspanzijski ventil;

3-KOMPRESOR; 4-KONDENZATOR;
EM-elektromotor kompresora; V-ventilator kondenzatora;
EMV-elektromagnetski ventil; T-termostat; PNT-presostat
niskog tlaka; PVT-presostat visokog tlaka; START-STOP-
sklopka za uklučenje i isklj.; K-kontaktor; F-bimetalni relej;
Risiver-skupljač tečnog rashladnog sredstva

Sl. 2.27 Kontrola temperature i rada kompresora hladnjače s tri hlađene komore
(vremenska regulacija temperature u tri hlađene komore je izvedena s tri klasična termostata, a prekid rada kompresora
presostatom niskog i visokog tlaka)

Napomena: Ventilator V pospješuje hlađenje rashladnog sredstva u kondenzatoru i uključen je istovremeno kad i elektromotor kompresora

36
 Kondenzator se obično montira u blizini kompresora, hladi se zračnim ventilatorima ili rashlad-
nom vodom. Prilikom uključenja kompresora odmah se uključi i ventilator(i) kondenzatora. Ako
se to ne učini tlak u potisnom vodu i kondenzatoru će vrlo brzo narasti, a može izazvati i oštećenje.
Kondenzator se sigurava od opasno visokih tlakova presostatom visokog tlaka, koji otvara svoj kon-
takt (isključi kompresor i uključi sirenu), kada tlak u kondenzatoru premaši najviši dopušteni, a
2
uključi svoj kontakt kada se tlak u kondenzatoru ponovno sniži. Naprimjer, tlak se može povećati

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
zbog toga što neki od ventilatora ne radi (zrakom hlađeni kondenzatori) ili ako nestane vode za

hlađenje kondenzatora (vodom hlađeni kondenzatori).
U velikim industrijskim rashladnim uređajima pumpnog tipa,
primjenjuje se stupnjevita regulacija rashladnog učinka više kompresora
u paralelnom radu (sl. 2.26 pod b). To su razgranate rashladne instalacije,
npr. za industriju mesa, ribe, za umjetna klizališta i dr. Iako su na slici 2.28
prikazane samo dvije hlađene prostorije, njih može biti i više, no svaka
mora imati svoj termostat, a svaki isparivač svoj elektromagnetski ventil.
Tečno rashladno sredstvo niskog tlaka i tražene niske temperature se
dobavlja pumpom u isparivač I smješten u pojedinim komorama. Protje-
canjem kroz isparivač dio rashladnog sredstva ispari (npr. 10%...40%) i
ostvari rashladni učinak u toj komori, a nastala topla smjesa pare i tečne
rashladne tvari vraća se u recirkulacijski odvajač. Para se odvaja od
tečnosti i usisnim se vodom privodi paralelno spojenim kompresorima.
Nakon kompresije od tlaka po na tlak kondenzacije para se u konden-
zatoru ukaplji i hladi (ventilatorima ili vodom), a nastali se kondenzat
prigušnim regulatorom s plovkom uvodi u recirkulacijski odvajač RO, i
tako se u njemu održava stalna razina tečnog rashladnog sredstva niskog
tlaka i temperature.
Kada je hlađenjem u nekoj od komora postignuta tražena niska
temperatura, termostat u njoj zatvara elektromagnetski ventil na izlazu iz
isparivača, prestaje cirkulacija rashladne tečnosti, a time i hlađenje te ko-
more. Naime, nakon što se zatvori EMV isparivanje se kraće vrijeme dalje
nastavlja, pa stvorena para potisne tečnu radnu tvar nazad iz isparivača, te
isparivač ostane praktički prazan.
Tada kompresori usisavaju manji volumen pare, pa se tlak u RO
počinje smanjivati. Tu promjenu tlaka prati presostat niskog tlaka koji
industriji
preklopi svoj kontakt iz srednjeg položaja na kontakt IZ, te tako pren-
ese informaciju elektronskom sklopu za stupnjevito upravljanje radom
kompresora da treba smanjiti rashladni učinak. Posredstvom kontaktera
pojedini se kompresori u određenim vremenskim razmacima jedan iza
drugog zaustavljaju sve dok se rashladni učinak preostalih kompresora u
pogonu ne prilagodi trenutnim potrebama hlađenja. Kada se tlak u RO
vrati na zadatu vrijednost, presostat niskog tlaka preklopi svoj kontakt u
srednji položaj i elektronski sklop prestane s daljnim isklapanjem kom-
presora.
Pri porastu tlaka u RO presostat niskog tlaka prtebacuje svoj kontakt
u položaj U i tako “informira” elektronski sklop da treba povećati rash-
ladni učinak kompresora, pa započinje uklapanje pojedinih kompresora u
rad dok se ne postigne ponovna ravnoteža rashladnog učinka kompresora
i potrebnog hlađenja.
Prigušni ventil je ovdje riješen pomoću sklopke na plovak, koja
prati srednju razinu tečne rashladne tvari u RO. Kad se plovak podigne na
gornju dopuštenu razinu radne tvari, isklopi se kontakt sklopke, prekida
strujni krug elektromagnetskog ventila, a time i pritjecanje radne tvari u
RO. Velika je prednost ovakvih sistema kod kojih se prigušivanje radne
tvari postiže u jednom prigušnom regulatoru, koji je pod nadzorom
stručnog osoblja, te da se automatika u svakoj hladionici sastoji samo
od termostata i elektromagnetskog ventila. Hlađenje i u udaljenim hladi-
onicama se ostvaruje pumpnom cirkulacijom tečne hladne rashladne
tvari koja u isparivačima ispari samo oko 20% i ostvari potreban rashladni
učinak.

Sl. 2.28 Pumpni

recirkulacijski
rashladni uređaj
s stupnjevitom
regulacijom učinka
kompresora

U svim do sada opisanim rashladnim sistemima i hladnjačama, oko isparivača se nalazi zrak, a to
znači da se ostvaruje hlađenje zraka. Međutim, na mnogim mjestima u industriji, počevši od vode,
često se hlade različite tečnosti (hlađenje tečnosti) kao što je mlijelo, pivo, vino, sokovi, mineralna
voda, voćni sokovi i sl. (vidi 2.3.4 hlađenje vode).
37
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 2.3 Klima uređaji

Klima uređaj funkcionira na istom principu kao i kuhinjski hladnjak. Hladnjak toplinu iz namir-
nica izbacuje u zatvorenu prostoriju u kojoj je smješten (zbog toga se ta prostorija neznatno zagri-
java, a ututrašnjost hladnjaka znatno hladi). Da se prisjetimo principa rada hladnjaka:
Tekući rashladni medij ispariva u isparivaču (prvi izmjenjivač topline u hladnjaku), promjenom
agregatnog stanja naglo se hladi i oduzima toplinu svim okolnim toplijim namirnicama (zato je
hladnjak dobro termički izolirana kutija). Medij s prikupljenom toplinom je topliji, a topliji plin teži
širenju i povećanju volumena. Međutim, električni ga kompresor prisilno stlačuje i zgušnjava do
tekućeg stanja pri čemu mu se povećava tlak i temperatura. Ovako zagrijan medij mijenja agregatno
stanje i prelazi u tekućinu u kondenzatoru (drugi izmjenjivač topline na stražnjoj strani hladnjaka),
hladi se, tj. zračna struja odnosi toplinu u okolni prostor. Toplina oduzeta namirnicama odlazi u
zrak koji okružuje hladnjak. No, kompresor ohlađeni tečni medij ponovno tjera kroz prigušni ventil
u unutrašnjost hladnjaka, u proširenje isparivača gdje se slobodno širi i naglo prelazi iz tekućeg u
plinovito stanje, a širenjem pada mu temperatura. Hlade se cijevi isparivača i ponovno se upija top-
lina iz namirnica, a kružni proces se ponavlja.
Što je to klima uređaj? Osnovna ideja klima uređaja je u osnovi hladnjak bez izolacijske kutije.
On toplinu iz zatvorene prostorije izbacuje u okolni prostor. Pri tome se zatvorena prostorija hladi, a
okolina se zbog svoje veličine gotovo i ne zagrijava.
Zadatak klima uređaja je da, osim temperature, utiče i na druge klimatske uslove u prostoriji.
Odgovarajući klimatski uređaj može u prostoriji održavati i relativnu vlažnost, otklanjati prašinu
mikroskopske veličine, uklanjati grinje, pelud i dlake kućnih ljubimaca (znači klima uređaj pomaže
u sprečavanju bolesti kao što je npr. astma, alergija).

Sl. 2.24 Princip rada klima uređaja

1-Kompresor komprimira hladan freon iz isparivača, koji tako postaje vrući freon pod visokim tlakom (crveno u dijagramu gore).
2-Vrući freon se kreće kroz niz zavojnica kako bi mogao predati toplinu, i kondenzirati u tekućinu (ventilator okretanjem iznad zavo-
jnice potpomaže predaju topline).
3-Freonska tekućina prolazi kroz termoekspanzijski ventil, i tokom prolaza ispariva da bi postao hladan freon pod niskim tlakom
(svijetlo plavo u gornjem dijagramu).
4-Hladan plin prolazi kroz niz zavojnica koje omogućuju plinu da upije toplinu i ohladi zrak unutar prostorije (ventilator potpomaže
upijanje topline).

38
 Za hlađenje prostorije je ipak znači potrebno dovesti i utrošiti izvjesnu količinu električne energije
na elektromotor kompresora. Međutim, u ukupnoj energetskoj bilanci, ova električna energija čini
tek manji dio. Učinkovitost klima uređaja se označava brojevima: broj 3, 4 ili 5 označuje da smo iz
prostorije tri, četiri ili pet puta više iznijeli toplinske energije (i time je ohladili), nego što je utrošeno
električne energije za pogon kompresora. Dakako, učinak ovisi i o spoljnoj temperaturi zraka, pre-
2
gradnim zidovima, visini prostorije, površini prostora... (npr. niže prostorije s manje prozora mogu

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
se klimatizirati po učinku slabijim uređajem uz uštedu električne energije).

industriji
Klima uređaji su najčešće označeni u kW, što određuje njihov rashladni učinak ili su označeni
kapacitetom u kW/h (ili Btu/h), što određuje količinu topline koju treba kompresor odvesti putem
rashladnog medija u toku jednog sata.
Umjesto objašnjavanja procesa izračuna odgovarajućeg klima uređaja u ovisnosti o kvadra-
turi i visini (odnosno unutarnjem volumenu) prostora prilaže se tabela kako bi se stekao osjećaj za
potrebne snage klima uređaja:

Tabela 2.1 Kapacitet klima uređaja

Rashladna Kapacitet Volumen Površina Tabela 2.2 Tabela pretvaranja mjera
snaga kompresora prostora prostora
kW Btu/h m3 m2 Btu/h kcal/h W kJ KS
2,5 8000 80 30 1 Btu/h 1 0,252 0,293 1,055 0,00039
3,5 12000 120 45 1 kcal/h 3,968 1 1,163 4,186 0,00155
4,5 15000 140 50 1W 3,413 0,86 1 3,601 0,00133
5,3 18000 180 65 1 kJ 0,948 0,239 0,278 1 0,00037
7 24000 240 85 1 KS 2559 645 750 2700 1
*Po rashladnom kapacitetu kompresori klima uređaja se dijele na:
Male: do 5 kW/h; srednje: od 5 do 50 kW/h; velike i vrlo velike: preko 50 kW/h

2.3.1 Split sistemi

Split (razdvojeni) sistemi klima uređaja odvajaju “vruću” stranu od “hladne” strane. Sastoje se iz
unutarnje i vanjske jedinice koje su međusobno povezane.
1) Unutarnja jedinica je “hladna” strana, služi za hlađenje zraka, što se postiže isparivanjem
freona. Zrak iz prostorije preko lisnatih aluminijskih rebaraca ulazi u unutarnju jedinicu i prolazi
preko bakrenih cijevi isparivača, ispunjenih hladnim freonom. Tako ohlađeni zrak se ventilatorom
ponovno ubacuje u prostoriju. Unutarnja jedinica je malih dimenzija i s posebnom pažnjom odab-
ranim izgledom radi što boljeg uklapanja u razne enterijere. Ima ugrađen ventilator s višebrzinskom
motorom vrlo tihe izvedbe (dvije ili tri brzine vrtnje ventilatora). Može biti opremljena i s filterima
(mehanički, ugljeni, elektrostatički...) za pročišćavanje zraka. Unutarnja jedinica smješta se najčešće
na zid, blizu stropa prostorije (zidni model) ili u ploče spuštenog stropa (stropni model).
2) Vanjska jedinica je “vruća” strana, opremljena kompresorom koji komprimira freon (raste
tlak, raste temperatura), kondenzatorom s kojeg se tekući freon vraća u unutarnju jedinicu i ventila-
tora. Vanjska jedinica obično se smješta na vanjski zid kuće, bilo na tlo ili na posebni nosač.
Unutarnja i vanjska jedinica su povezane sa dvije bakarne cijevi sa posebnim priključcima, koje
služe kao rashladni cjevovod, tj. za dovod i odvod freona. Unutar obje jedinice postoji nešto kon-
trolne logike (mikročipovi za kontrolu temperature, brzine ventilatora, elektronski termostat s ter-
39
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 mistorom, tajmer...) s napojnom pločom u unutarnjoj jedinici. Uključenje i isključenje klima uređaja,
promjena temperature, prilagođavanje brzine ventilatora, pravac strujanja hladnog zraka i sl. vrši se
daljinskim upravljačem.

UNUTARNJA JEDINICA

VANJSKA JEDINICA

Sl. 2.25 Razdvojeni klima uređaj (split sistem)

Split sistemi su su vrlo povoljni jer je količina buke unutar prostorije mala (na račun veće buke
koju stvara kompresor u vanjskoj jedinici). Činjenica da su “topla” (vanjska) i “hladna” (unutarnja)
strana rezdvojene, kapacitet hlađenja split sistema je veći jer kompresor i bakarne zavojnice mogu
biti većih dimenzija.
1-Cu cijev za plin 3/8” ili 1/2”
2-Cu cijev za tekućinu 1/4”
3-Napojni vod vanjske jedinice
4-Završni ventil za plin

5-Otvor za punjenje plina

6-Završni ventil za tekućinu
7-Spajanje cijevi
8-Termička izolacija oko cijevi
9-Cijev za isticanje vode
s nagibom prema dolje

Sl. 2.26 “Beko” dvodijelni klima uređaji

manjeg kapaciteta tip BK

Kapacitet:
BK 070: 7000 Btu/h (1764 kcal/h); El. snaga: 740 W
BK 090: 9000 Btu/h (2268 kcal/h); El. snaga: 900 W
BK 120: 12000 Btu/h (3030 kcal/h); El. snaga: 1300 W
BK 180: 18000 Btu/h (4545 kcal/h); El. snaga: 1960 W
BK 240: 24000 Btu/h (6048 kcal/h); El. snaga: 2500 W

40
 Primjer: Montaža klima uređaja (split sistema) i slika 2.27 (naknadno će biti urađeno)

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji

41
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 2.3.2 Multi split sistemi
Klima uređaj koji se sastoji iz jedne vanjske i jedne unutarnje (sobne) jedinice se još naziva i mono
split sistem. Ukoliko se klima uređaj sastoji iz nekoliko unutarnjih jedninica spojenih na jednu van-
jsku jedinicu, te se svaka prostorija može hladiti zasebno, tada imamo multi split sistem.

Kapacitet:
1,8kW; 2,1kW; 2,3kW; 2,6kW;
3,5kW; 4,1kW i 5,3kW

Sl. 2.28 Zidni multi split sistem koji

Jedan kompresor upravlja s jednom se sastoji od:
unutarnjom jednicom za hlađenje
jedne prostorije, dok drugi upravlja • Tri unutarnje zidne jedinice
s druge dvije za hlađenje druge dvije
prostorije
• Jedne vanjske jedinice s dva
kompresora.

Multi split sistem se jednostavno ugrađuje i štedi en-

ergiju jer se svaka prostorija regulira odvojeno (s bežičnim
ili žičanim daljinskim upravljačem). Mogu se kombini-
rati zidni, stropni ili samostojeći modeli u sobama, i to
onoliko jedinica koliko dozvoljava kapacitet kompresora.
Naprimjer, zidni modeli su kapaciteta 1,8+1,8+2,3kW ili
2,6+2,6+3,5kW (dvije manje sobe i jedna veća soba) i s
Kapacitet: 3,5kW;
5,3kW 6,1kW; 6,4kW pripadajućim kapacitetom kompresora.

Kapacitet:
5,3kW;
7,0kW;
8,2kW;
Sl. 2.29 Stropni multi split sistem (može da sadrži više stropnih mod-
9,4kW; ela kapaciteta 3,5; 5,3; 6,1 ili 6,4 kW koji se sapajaju na jednu vanjsku
10,6kW jedinicu kapaciteta od 5,3 do 15,8 kW (proizvođač “LG” Koreja)
12,9kW; (razne kombinacije kapaciteta do 130% kompresorom raspoloživog)
14,0kW;
15,8kW;

42
 2.3.3 Prozorski model klima uređaja
Ovaj kompaktni proizvod se može jednostavno ugraditi na prozor ili vanjski zid (zahtijeva malo
prostora za ugradnju). Tvornički je napunjen rashladnim plinom tako da je ugradnja puno jednos-
tavnija, tj. nema spajanja bakarnih cijevi između unutarnje i vanjske jedinice, otvaranja ventila,
pražnjenja zraka i sl. Nedostatak ovog klima uređaja je nešto veća buka u prostoriji zbog rada venti- 2
latora i kompresora. Da bi buka bila što niža uz veliku količinu zraka, ventilator je s manjim brojem

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
okretaja ali s većim krilcima, dok kompresor je obavezno rotacijski da bi vibracije bile što manje.

industriji
Razina buke unutar/van se kreće od 46/52db do 55/62db (kod split sistema buka unutar prostorije je
manja i to je njihova prednost). Kad se ovaj mali uređaj ugradi u standardni prozorski okvir (servi-
seri, staklar i/ili stolar), dovoljno ga je jednostavno “upaliti” da bi dobili hladan zrak.

Kapacitet El. snaga

2,1kW 775W
2,6kW 1000W
3,5kW 1260W
5,3kW 2100W
6,4kW 2470W

Sl. 2.27 Prozorski

klima uređaj
(proizvodnje “LG” Koreja)

1-Power: tipka za uključenje/isključenje

2-Mode: pokazatelj načina rada
(hlađenje/ventiliranje/odleđivanje/grijanje)
3-Timer: namještanje starta ili stopa unutar 12 sati
4-Fan speed: brzina ventilatora
(svakim pritiskom vrijednosti se mijenjaju na ovaj
način: F3-brzo/F1-sporo/F2-srednje/F3-brzo/....)
4-Temp: namještanje temperature
Ova funkcija može automatski namjestiti sobnu tem-
peraturu od 16°C do 30°C po 1°C.
5-Auto swing: automatsko usmjeravanje zraka
otvori za puhanje zraka se stalno i bešumno pomiču s
lijeva na desno ispuhujući hladan zrak
7-Senzor daljinskog upravljača

Sl. 2.30 Daljinski upravljač i komandna ploča

Prozorski klima uređaj konstruisan je u vrlo malim dimenzijama. Ako se temperatura u prostoriji
(posešena na termostatu) prekorači onda uređaj hladi, a ako temperatura opadne ispod željene vri-
jednosti, onda se ukopčava grijanje. Zrak iz prostorije prolazi kroz specijalni filtar u kome se očisti od
prašine i dima. Omogućuju i ujednačen dovod svježeg zraka, praktično bez propuha, a što se postiže
malom rešetkom koja se otvara ili zatvara.

43
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Princip rada prozorskog klima uređaja

Uređaj se sastoji od vanjskog kućišta i unutrašnje šasije. Na šasiji su ugrađeni svi dijelovi (kompre-
sor, dva izmjenjivača topline, kapilarna cijev (ekspanzioni ventil), reverzioni ventil, dva ventilatora i
napojna jedinica s komandnom pločom). Pošto se kućište ugradi u otvor na zidu ili prozoru, šasija se
može uvući ili izvući u svako vrijeme (što ima velike prednosti kod montaže i servisiranja).

Kod klima ređaja sa zrakom hlađenim kondenza-

torima postoje dva samostalna kruga strujanja zraka i
to jedan na strani prostorije (strana isparivača), a drugi
na strani koja je u dodiru sa spoljnim zrakom (strana
kondenzatora). Rashladna tvar se kroz cjevovod kreće
u tečnom, a preko prigušnog ventila (kapilarne cijevi)
ulazi u isparivač, ispariva i postaje plin. Pri tome se
oduzima toplina iz prostorije preko zraka koji usisava
ventilator kroz isparivač i filter zraka. Isparivač se tom
prilikom ohladi. Kompresor usisava rashladno sredstvo
iz isparivača, koje je sada plinovito i komprimira ga u
kondenzator. Zbog sabijanja se temperatura rashladnog Sl. 2.31 Princip hlađenja: 1-ulaz toplog zraka;
sredstva povisi i postaje veća od temperature spoljnog 2-zračni filtar; 3-isparivač; 4-ventilator isparivača;
5-elektromotor za dva ventilatora;
zraka. Ventilatorom kondenzatora usisani spoljni zrak
se prevodi preko vrućeg kondenzatora i odnosi toplinu
u okolni prostor.

Zrak prostorije se ohladi pri prolazu preko isparivača ispod tačke rošenja, pa kondenzirana voda
curi nadole preko lamela isparivača, i skuplja se u zadnjem dijelu suda za vodu (šasije). Konden-
ziranu vodu razbacuje ventilator kondenzatora, baca je na topli kondenzator, gdje ona ispariva i
odlazi napolje (mali dio kondenzirane vode otiče kroz crijevo za odvod).
1-vanjsko kućište;
2-prednja ploča;
3-zračni filter;
4-ulazna rešetka;
5-izlazna rešetka
6-vertikalni skretači zraka
7-isparivač
8-horizontalni skretači zraka
9-komandna ploča
10-napojna jedinica (priključni vod)
11-kompresor
12-sud za vodu
13-podupirač
Sl. 2.32 Dijelovi prozorskog klima uređaja 14-kondenzator
15-ventilator

44
 Kompresor Kapilarna cijev

Drugi
izmjenjivač
topline izvan
prostorije
Prvi
izmjenjivač
topline u
5 prostoriji

Sl. 2.33 Pogled u unutarnjost

prozorskog klima uređaja za
hlađenje i grijanje
Elektromotor sa dva ventilatora (s bočne lijeve strane)

Priključna kutija
kompresora

Ventilator

Bimetalna zaštita

Termistor

Sl. 2.34 Pogled u unutarnjost prozorskog klima uređaja Sl. 2.35 Priključne stezaljke
(s bočne desne strane) elektromotora rotirajućeg
kompresora:
C(W); S(V) i R(U)

Kod većine klima uređaja, osim hlađenja, postoji mogućnost i grijanja unutarnjeg prostora. Sa
slike 2.30 vidimo da kod takvih klima uređaja prvi izmjenjivač topline i drugi izmjenjivač topline su
tako izvedeni da mogu služiti i kao kondenzator i kao isparivač.
Ukoliko se na klima uređaju daljinskim upravljačem izabere funkcija “Cool mode” (hlađenje),
električni reverzioni ventil 5 usmjeri rashladni fluid iz prvog izmjenjivača topline (sada isparivač u
prostoriji), preko kompresora, u drugi izmjenjivač topline (kondenzator izvan prostorije). Pri takvom
usmjerenju rashladnog fluida (strelice plave boje) prostorija se hladi, a okolina zagrijava.

45
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Unutar objekta Izvan objekta

2
1

Rashladni uređaji
3

u domaćinstvu i
industriji
2

4
8
7

Sl. 2.36 Šematski prikaz toka rashladnog fluida i električne instalacije prozorskog klima uređaja manjeg kapaciteta
(hlađenje/grijanje)
1-Prvi izmjenjivač topline; 2-Rotacijski kompresor; 3-Drugi izmjenjivač topline; 4-Kapilarna cijev: 5-Reverzioni ventil;
6-Elektromotor sa dva ventilatora na osovini; 7-Komandna ploča; 8-Napojna jedinica

Ukoliko se daljinskim upravljačem izabere funkcija “Heat mode” (grijanje), električni reverzioni ventil
5 promjeni smjer kretanja rashladnog fluida, tako da sad kompresor usisava plin iz drugog izmjenjivača
topline (isparivač izvan prostorije) i sabija ga u prvi izmjenjivač topline (kondenzator u prostoriji). Pri
takvom usmjerenju rashladnog fluida (strelice crvene boje) prostorija se zagrijava, a okolina hladi. U
ovom slučaju klima uređaj služi kao “toplinska pumpa” (povećava temperaturu prostorije).
Na istoj slici je principijelno data i električna šema. Vidimo da se u komandnoj ploči nalazi mikro-
procesorska kontrola koja upoređuje temperaturu prvog izmjenjivača topline (termistor 1), temper-
aturu drugog izmjenjivača topline (termistor 2), namještenu sobnu temperaturu i na osnovu toga
preko napojne jedinice uključuje i isključuje kompresor i ventilator (motor ventilatora je trobrzinski,
ima tri namotaja).
Gotovo svi tipovi split sistema mogu raditi i kao “toplinska pumpa”, tj. zagrijavati prostorije oduzimanjem topline
iz okolnog-vanjskog zraka. No, valja znati da se u zimskim uvjetima brzo dođe do granice kad je vanjski zrak hladniji,
čak i od niske temperature isparivača, i ne može mu prenijeti nikakvu toplinu (ukoliko je vanjska temperature ispod
nule, tada u ukupnoj energetskoj bilanci može utrošak električne energije biti veći od dobijene toplinske energije i takvo
grijanje nije ekonomično). Kod split sistema obavezna su dva ventilatora, jedan u unutarnjoj jedinici uz prvi izmjenjivač
topline, a drugi u vanjskoj jedinici uz drugi izmjenjivač topline.

46
 Unutarnja jedinica Vanjska jedinica

Sl. 2.37 Šematski prikaz toka rashladnog fluida split rashladnih sistema većeg kapaciteta (za hlađenje/grijanje)
*Kapilarna cijev je zamijenjena sa dva TEV+ dva jednosmjerna ventila što je ekonomski nepovoljnije ali dugoročno, sa stanovišta bilanca energije,
puno bolje rješenje.

Montaža prozorskog klima uređaja

Mjesto postavljanja prpzorske klime treba tako odabrati da se postigne najbolja cirkulacija zraka
u prostoriji. Uređaj se može smjestiti u otvor na zidu ili u prozor.
Kod montaže u prozor obratiti pažnju na težinu uređaja, a predvidjeti i posebno podnožje sa
okvirom za zaptivanje u koji se postavi spužvasta guma. Kućište se pričvrsti za ovo podnožje s vi-
jcima (odgovarajuće rupe se nalaze na dnu kućišta). Naročito je važno da se klima uređaj pravilno
ugradi i dobro zabrtvi, kako bi se uticaj pogrešne cirkulacije zraka smanjio na minimum. Izbjegavati
montažu uređaja na sunčanoj strani zgrade, jer direktno zračenje sunca na kondenzator smanjuje
učinak hlađenja. Uređaj treba ugraditi 0,7 do 1,5m od poda prostorije i sa laganim nagibom prema
vani. Kod ugradnje u zid obratiti pažnju na perforirane otvore za usisavanje zraka. Ako se oni nalaze
sa bočnih strana onda se moraju predvidjeti u zidu lijevo i desno odgovarajuća udubljenja po 10cm.
Tipovi uređaja koji nemaju bočne otvore za usisavanje zraka mogu se ugraditi potpuno u ravni sa
spoljnim zidom.

47
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1 2 3
4

5 6 6 5
Sl. 2.38 Montaža prozorskog klima uređaja
1) Skinuti prednju ploču, odvrnuti četiri vijka koji povezuju kućište
i šasiju; 2) Izvući šasiju; 3) Šasija; 4) Kod montaže kućišta obratiti
pažnju na učvršćenje i brtvljenje; 5,6) Montirati kućište u prozorski
otvor ili u otvor na zidu, umetnuti šasiju, namjestiti prednju ploču,
priključiti napojni vod i crijevo za odvod kondenzirane vode

Sl. 2.39 (a,b,c d) Primjer montaže klima uređaja u

prozorski okvir

b d

48
 2.3.4 Klima uređaji za srednje i velike objekte
Ponekad nije poželjno da rashladna tvar neposredno hladi zrak u prostorijama ili hladnjačama,
pa se tada primjenjuje posredno hlađenje.
Posrednim hlađenjem povećeva se sigurnost u hladnjačama i prostorijama, jer nema isparivača s
direktnim isparivanjem radne tvari koja, pri propuštanju negdje u cjevovodu, može biti opasna i za 2

Rashladni uređaji
ljude i hlađenu robu. Primarna radna tvar isparuje u “izmjenjivaču topline”, u koji su postavljene i

u domaćinstvu i
cijevi kroz koje protiče sekundarna tvar i hladi je na traženu temperaturu. Tako ohlađena sekunda-

industriji
rna tvar struji kroz razgranati sistem cjevovoda i hladi odgovarajući prostor. Kao sekundarna tvar
se može koristi hladna voda (za temperature iznad nule) ili rasolina (za temperature ispod nule).
Također, može se koristiti i hladni zrak koji se ventilatorima usmjerava kroz metalne kanale do pros-
torija koje treba hladiti. Sekundarna tvar se nalazi pod niskim i praktično okolnim tlakom, pa kod
kvara (npr. pri propuštanju cjevovoda) nema opasnosti. Primarna se rashladna tvar, pod visokim tla-
kom, nalazi samo u mašinskom dijelu pod nadzorom stručnog osoblja (kod velikih objekata), pored
objekta ili na krovu objekta (kod objekata srednje veličine).

Sl. 2.40 Mono blok model klima uređaja proizvodnje LG,

montiran na ravni krov trgovačkog centra, srednje veličine
kapaciteta od 16 kW

*Mono blok se može ugraditi izvana radi uštede unutarnjeg

prostora ili nedovoljnog prostora na stropu (nije podijeljen
na dva dijela i ima tvornički napunjen rashladni plin), ima
potpunu elektronsku kontrolu nad unosom svježeg zraka
i količini pročišćenog zraka, ima U-kanalni oblik protoka
zraka, ima reversibilni ciklus grijanje-hlađenje (može se
ugraditi i dodatni el. grijač), ima višebrzinski motor ventila-
tora prilagodljiv različitim kanalnim sistemima, ima direktno
pogonjen motor kondenzatora, ima kompresor s unutarnjom
zaštitom od visokog tlaka i strujnog opterećenja.

9 1-Kompresor:
8 3 2-Izmjenjivač topline:
3-Rešetka i izbrazdane unutarnje stjenke
cijevi povećavaju protok rashladnog
7 medija te na taj način ostvaruje se visoka
2
učinkovitost i veliki rashladni kapacitet
4-Prilagođen za transport viljuškarom
(lako premiještanje i ugradnja)
6 5-Kanal za lak protok zraka (mjesto za
ugradnju dodatnog električnog grijača)
6-Veliki centrifugalni ventilator s
1 remenicom: prilagodljiv različitim
5
kanal nim sistemima uz nisku razinu buke
7-Filter: osigurava čist i zdrav zrak,
4 može se prati
8-Kućište od galvaniziranog čelika obojen
Sl. 2.41 Glavni dijelovi mono blok klima trajnom bojom
uređaja srednje veličine kapaciteta 9-Termička izolacija

49
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primarna se rashladna tvar (R 22, R 134A...) KOM-
PRESOROM komprimira u KONDENZATOR, kondenzira
se, te preko prigušne naprave s plovkom i EMV uvodi se u
ISPARIVAČ koji služi i kao izmjenjivač topline. Primarna
rashladna tvar u isparivaču isparuje oko cijevi u kojima se
nalazi sekundarna rashladna tvar (voda). Voda se hladi na
traženu temperaturu ali ne ispod +3˚C. Tako ohlađena voda
tjera se pumpom kroz izmjenjivače topline H, zagrijava se, a
time se prostorije hlade. Kada se postigne tražena temper-
atura zraka u prostoriji, termostat zatvori magnetski ventil i
prestane cirkulacija kroz izmjenjivač H, a time i hlađenje.
Kad se svi magnetski ventili zatvore zagrijana se voda
više ne vraća u isparivač, a tlak se u njemu počinje snižavati,
a kad se postignut najniži još dopušten tlak isparivanja PNT
prekida strujni krug elektromotora i obustavi rad kompre-
sora.
Kad temperatura poraste na maksimalno dopuštenu vri-
jednost, termostat T uključuje strujni krug magnestkog ven-
tila, on se otvara, topla voda poteče u isparivač, isparivanje
započne i tlak poraste, pa presostat niskog tlaka uključi
kompresor i hlađenje ponovno započne. Količina vode koja
cirkulira se tako odabire da se nakon preuzimanja topline u
H vraća u isparivač na ponovno hlađenje s temperaturom za
3 - 5 ˚C višom od polazne temperature.

Sl. 2.42 Posredno hlađenje cirkulacijom ohlađene vode

kroz izmjenjivače topline H u prostorijama

Kao primjer posrednog hlađenja možemo uzeti trgovačke centre “Merkator”(Tuzla, Pula,
Đakovo...), kod kojih se kao sekundarna tvar koristi voda. Rashladna mašina velikog kapaciteta je
smještena izvan centra (ima tvornički napunjen rashladni fluid). U donjem dijelu rashladne mašine
se nalazi izmjenjivač topline u kome primarni rashladni fluid vodu hladi na temperaturu od oko
7 ˚C. Tako ohlađena voda se cirkulacijskom pumpom, kroz razgranati cjevovod, sprovodi do više
grupa zidnih ili stropnih hladnjaka (u lokalima, supermarketu, hodnicima...).

Sl. 2.43 Rashladna mašina (Air Condition) za

hlađenje trgovačkog centra “Merkator” Tuzla

*U gornjem dijelu klima uređaja se nalaze

dva kondenzatora, svaki zračno hlađen s pet
ventilatora

50
 K2 2
K1

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
ač
j enjiv
Izm pline
to

C1 C2
kondenzator zračno hlađen s kondenzator zračno hlađen s
pet ventilatora pet ventilatora

K1 K2

Sl. 2.44 Donji dio rashladne mašine: ispod dva kondenzatora smještena su dva kompresora
i zajednički izmjenjivač topline
51
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Hladnjaci su obično izvedeni kao paket
Odvod kondenzirane
vode cijevnih vijuga smještenih u odgovarajuće
Dovod hladne i odvod
kućište, u koje je ugrađen i višebrzinski venti-
tople vode lator. Ventilator usisava topli zrak iz prostorije,
usmjerava ga na zaobljeni izmjenjivač topline
(kroz čije cijevi cirkuliše hladna voda), prolas-
kom kroz cijevi oduzima se toplina zraku, a za
nekoliko stepeni ohlađeni zrak se kroz otvore
sa usmjerivačima vraća u prostoriju i hladi je.
Oduzimanjem topline zraku, hladna voda
se zagrije za nekoliko stepeni i kroz cjevovod
vraća nazad u rashladnu mašinu, pa se opet
a) ohladi na izlaznu temperaturu od 7˚C.
Tražena temperatura u prostoriji se održava
Električno napajanje hlad- automatski programiranjem na žičnom daljin-
njaka i priključak žičnog
daljinskog upravljača skom upravljaču (18 - 30 ˚C). On uključuje i
isključuje pojedine ili sve hladnjake u pros-
toriji prema programiranim uputama.
Zbog temperaturne razlike vode i zraka, a
posebno kod velike vlažnosti zraka, stvaraju se
na cjevovodu kondenzirane kapljice vode koje
se skupljaju na posebno oblikovano proširenje
u poklopcu hladnjaka. Mala pumpa s plov-
kom automatski ispumpava kondenziranu
vodu i odvodi je kroz fleksibilno crijevo.

b)

a) Stropni izmjenjivač topline (hladnjak) veličine

manje od veličine jedne stropne ploče 600x600 mm.
Za ugradnju je potrebno samo otvoriti jednu ploču
jer je i poklopac hladnjaka istih dimenzija.
b) Ukoliko se skine poklopac i filter lijepo se vidi za-
c) obljeni bakarni izmjenjivač topline (u čijoj sredini je
smješten turbo ventilator), napojna jedinica hladnjaka
d) i pumpa s plovkom.
c) pumpa s plovkom i proširenje na poklopcu iz koga
se crpi kondenzirana voda
d) Pogled na napojnu jedinicu hladnjaka (sa napojnom
jedinicom žičano je povezan i daljinski upravljač)

Sl. 2.45 Stropni izmjenjivač topline (hladnjak)

52
 2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
SPRAT: 329kW
Supermarket
Restoran i kuhinja
Hodnik i lokali
Skladište

Rashladna mašina: “McQuay” ka- Dvije cirkulacijske

paciteta 670 kW; 7/12 ˚C, postav- pumpe Grundfos
ljena na krov objekta 7,5kW

Izmjenjivač topline:
1. Primarna rashladna tvar R134A; volumen PRIZEMLJE: 341kW
70,4 litara; tlak 27 bari Lokali prizemlja
2. Sekundarna tvar voda; volumen 205 litara;
tlak 11 bari Hodnik
Kancelarije...
Sl. 2.46 Merkator centar Tuzla: tehnološka šema hladne vode
*Napomena: Na tehnološkoj šemi, zbog preglednosti, nisu prikazane ekspanzione posude, ozračni lonci, ispusne slavine, manometri,
termometri, nepovratni ventili, hvatači nečistoća i sl.

P1 P2

b)

Sl. 2.7 Strojarnica:

a) Cirkulacijske pumpe P1 i P2 (Grundfos 7,5kW) postavljene
u cjevovod hladne vode
b) Razvodni ormar u strojarnici (uključenje i isključenje pumpi
P1 ili P2, ljetni ili zimski režim rada, signalizacija kvara...)
a)

53
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 MV-motor ventilatora
MP-motor pumpe
CV-kondenzator
(pokretanje MV)
TV-autotransformator
SB1-senzor nivoa vode Sl. 2.48 Električna šema unutarnjeg izmjenjivača
(kontakt na plovak uključuje MP) topline (stropnog hladnjaka) s 2/4 cijevi hladne vode
SB2-senzor nivoa vode
(kontakt na plovak uključuje alarm)
PCB/PCP-elektronske ploče
SA-senzor temperature zraka koji ulazi u hladnjak
20C-daljinski upravljač (kontrolni uređaj montiran
u prostoriji koja se klimatizuje, više hladnjaka
se može spojiti na isti daljinski upravljač)

Boje izolacije na spojnim vodičima:

BK-crna OG-narandžasta
BN-smeđa RD-crvena
BU-plava VT-ljubičasta
GNYE-žutozelena WH-bijela
GY-siva

Opcija (mogućnost dodatnog opremanja što je

označeno ** i vodičima _ _ _ _ _ _ _ _ ):
SW-senzor temperature vode
VF-elektroventil hladne vode
VC-elektroventil tople vode
R1/R2-ellektrični grijač
FCA-sigurnosni termostat
FCM-ručni sigurnosni termostat...
Sl. 2.43 Električa šema se nalazi ispod poklopca na napojnoj jedinici

54
 2.4 Geotermalne toplinske pumpe

Toplinske pumpe su takvi uređaju koji mogu toplinu iz jednog prostora prenijeti u drugi pros-
tor. Pri tome prostor iz koga se oduzima toplina postaje hladniji, a prostor u koji se “pumpa” toplina
zagrijava se. Ako je prostor od koga se oduzima toplina mali, onda se on osjetno hladi (hladnjaci, 2

Rashladni uređaji
zamrzivači), a pri tome okolni prostor u koji se predaje toplina zagrijava se, ali se to ne osjeti zbog

u domaćinstvu i
njegove veličine.

industriji
Znači, toplinska pumpa nije ni u kom slučaju nešto nepoznato i strano - hladnjaci, zamrzivači i
klima uređaji su toplinske pumpe poznate po svom dugotrajnom i pouzdanom radu, ali kod kojih
je hlađenje prostora prioritet. Istina, većina novih klima uređaja mogu raditi reverzibilno, tj. hladiti,
a i zagrijavati prostor oduzimanjem topline zraku. No, valja znati da se u zimskim uvjetima brzo
dođe do granice kad je vanjski zrak hladniji od samog isparivača i ne može mu prenijeti nikakvu
toplinu. Znači, klima uređaji mogu “izvlačiti” toplinu iz vanjskog zraka i zagrijavati unutarnji prostor
u slučaju blagih zima, kad nema suviše oscilacija i niskih temperatura, a to je rijetkost. Zbog toga su
toplinske pumpe za zagrijavanje, kod nas prava rijetkost, i gotovo da ih i nema. Plinske, uljne i kotlove
na čvrsto gorivo, nabavili bi bez razmišljanja, no rijetki su oni koji bi se odlučili na gotovo besplatni
toplinski izvor koji nam leži pod nogama. Razlog je slabo poznavanje tehničkih mogućnosti koje
nudi alternativna tehnologija, a i nestašica novca za ulaganje u tek dugoročno isplative investicije.
Toplina je dostupna u zraku, vodi, tlu, a to znači svuda oko nas i u svako doba godine. Toplinske
pumpa apsorbuju tu toplinu, te je pretvaraju u oblik pogodan za zagrijavanje unutarnjih prostora,
potrošne vode, vode u bazenima, staklenika, plastenika i sl. Ovdje možemo izdvojiti geotermalne
toplinske pumpe (u svijetu poznate pod skraćenicom GHP - Geothermal heat pumps) koje “izvlače”
toplinu iz tla ili vode s malim temperaturnim promjenama (samo u Njemačkoj se ugradi oko 50.000
GHP za zimsko grijanje objekata).

2.4.1 Kako zemlja može grijati besplatno?

Toplinska je pumpa jedinstven uređaj kojim se zimi gotovo neprimjetna toplina iz zemlje, vode
ili zraka može pretvoriti u vruću vodu. Sunce milijarde godina zagrijava naš planet izvana, a užarena
Zemljina jezgra održava gotovo stalnu temperaturu njene površinske kore. Što dublje prodiremo
u tlo, temperatura raste. Na dubini od svega nekoliko metara ispod smrznute površine ulazimo u
područje gdje je i zimi i ljeti zemlja podjednako (bez oscilacija kao u zraku) topla (od 8˚C do 12˚C).
To znači da je zimi mnogo toplija, a ljeti mnogo hladnija od okolnog zraka pa se vješim iskorištenjem
ove termičke stabilnosti objekat može djelotvorno grijati zimi i hladiti ljeti. Kako ovu stalnu temper-
aturu na određenoj dubini održava za nas ogromna masa cijelog planeta, možemo reći da nam pod
nogama leže neiscrpni besplatni kilovati energije.

2.4.2 Kako radi geotermalna toplinska pumpa?

Toplinu iz tla preuzima “prvi medij” koji kruži podzemnim cijevima (ili kroz duboku sondu) i
sličan je antifrizu. Ovako zagrijan medij (8˚C - 12˚C) stiže u toplinsku pumpu gdje predaje toplinu
“drugom rashladnom mediju” u isparivaču (to je rashladni plin pod niskim tlakom koji ispariva i
oduzima toplinu iz svoje okoline). Kompresor usisava ove pare, stlačuje ih u kondenzatoru (na 15
bari), pri čemu se dodatno podiže temperatura (npr. s 3˚C–7˚C na 35˚C do 70˚C). Ovako zagrijan
medij odvodi se cijevima do izmjenjivača topline u velikom spremniku gdje toplinu predaje vodi
(voda je “treći medij” i cirkulira kroz cijevi podnog grijanja ili radijatore). U izmenjivaču topline se
55
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 rashladni medij hladi, kondenzira, u tečnom stanju povratnim se vodom vraća u toplinsku pumpu,
prolazi kroz prigušni ventil, ulazi u isparivač pod niskim tlakom i ispariva. Širenjem se naglo hladi
(i do -3˚C). Zbog velike temperaturne razlike između medija zagrijanog na toplinu tla (8˚C - 12˚C) i
rashladnog plinovitog medija u isparivaču, toplina naglo prelazi na rashladni medij i zagrijava ga na
3˚C - 7˚C, pri čemu se rashladnom plinu podiže tlak. Nakon prisilnog stlačivanja u kompresoru, rash-
ladni plin pod visokim tlakom ulazi u kondenzator, a temperatura mu dodatno raste na 35˚C - 70˚C. Tu
toplinu rashladni fluid predaje vodi u velikom spremniku od 1500 litara. I tako stalno u krug.
a) Podzemni kolektor: PE cijevi pod zemljom kroz koje cirkuliše odgovarajuća neotrovna tečnost za
dovod geotermalne energije u izmjenj. topl. 1,
b) Izmjenjivač topline 2 je spremnik tople vode-1500l, u koji je ugrađen kondenzator i dodatni
električi grijač

Sl. 2.49 Geotermalna toplinska

pumpa (GHP)
Geotermalna toplinska pumpa iskorištava toplinu sunca akumuliranu u tlu ili podzemnoj vodi. Kako ove energije ima u neograničenim količinama, pumpa ima stalni izvor
topline, a grijanje stambenog prostora ili potrošne vode ne zavisi o ugljenu, nai ili drvima, dimnjacima, i slično. Ipak za iskorištenje ove energije potreban je cjevovod sa
rashladnim plinom koji isparava, komprimira se, kondenzuje, pa cijeli taj posao obavlja kompresor s elektromotorom koji troši struju. Srećom, utrošak električne energije
u ukupnim dobicima je i do 1 : 5, pa toplinska pumpa nudi vrhunske uštede (nema nabavke fosilnih goriva, ne zagađuje okolinu, niski troškovi održavanja, duža trajnost u
odnosu na konvencionalne sisteme...). Pri izvlačenju topline iz zemlje rashlađuje se tlo ili podzemna voda, no ovih nekoliko stepeni brzo se nadoknadi iz ukupne mase.

Ako se toplinska pumpa koristi za grijanje, tada se dovedena toplina iz “podzemlja” provodi kroz
položene cijevi, prenosi na rashladni fluid i dovodi do korisnika. Znači, kroz ovu toplinsku pumpu
cirkulišu tri neovisna medija, svaki u svom cjevovodu.
Prvi i treći medij su tečni i pogonjeni pumpama za centralno grijanje.
Drugi rashladni medij ispariva pod niskim tlakom u isparivaču I (pri tome oduzima toplinu od
prvog medija u izmjenjivaču topline 1), komprimira se kompresorom K u kondenzator C na visoki
tlak i višu temperaturu (pri tome predaje toplinu trećem mediju u izmjenjivaču topline 2).
Treći medij cirkuliše kroz cijevi podnog grijanja ili radijatore i zagrijava prostoriju.
Za ovu izdašnu poroizvodnju topline ipak treba i električna energije, najviše za pogon kompre-
sora, a puno manje za pogon elektropumpi. Nijedan kotao za centralno grijanje se ne može podičiti
učinkom 4 ili 5, a to znači da toplinska pumpa za svaku utrošenu jedinicu energije može proizvesti 4
do 5 puta više toplinske energije.
Toplinske pumpe su najekonomičnije u novim dobro izoliranim kućama, sa podnim grijanjem,
gdje temperatura polaznog voda oko 35 ˚C (povratnog 30 ˚C). Mogu se primijeniti i na starijim
objektima, ali u slučaju hladne i duge zime u spremnik treba ugraditi dodatni električni grijač koji
će povremeno dogrijavati vodu. Potrrebno je koristiti i jači kompresor da bi se dostigla temperatura
polaznog voda od 65 ˚C. U tom slučaju struja će u godišnjim toplinskim potrebama sudjelovati s 5
56
 2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
Sl. 2.50 GHT - grijanje

Sl. 2.51 GHT - hlađenje

57
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 do 10%. Velika prednost toplinskih pumpi su smanjeni troškovi grijanja i hlađenja u stambenim i
poslovnim objektima za 50%. To je ogromna ušteda energije koja danas postaje sve skupljai skuplja.
Za vrijeme ljetnih mjeseci toplinske pumpe se koriste i za hlađenje tako da cirkulacijski fluid u ci-
jevima zgrade ili stana, odvodi, tj. “kupi” toplinu koja je na njega prenesena u prostoriji, te je utiskuje
u zemlju. U tom slučaju imamo cirkulaciju dva neovisna medija, prvi kroz zemlju, a drugi je rash-
ladno sredstvo koje se kompresuje i može imati reverzibilnu petlju, ovisno od toga da li je u funkciji
grijanje (sl. 2.44) ili hlađenje (sl. 2.45).

2.4.3 Podzemni kolektori i dubinske sonde

Toplinska energija se, znači, može izvući iz komadića zemljine kore ispod dvorišta, travnjaka ili
voćnjaka. Besplatnu energiju crpimo pomoću plastičnog cijevnog kolektora ukopanog dva do tri me-
tra ispod zemlje. U tlo se polažu savitljive PE cijevi kroz koje protječe tečnost slična automobilskom
antifrizu, ali manje otrovna. Ipak postavljanje cijevi zahtijeva opsežno otkopavanje i premetanje
zemlje na velikoj površini, koja mora biti 2,5 puta veća od stambene površine koju želimo zagrijati.
To znači da za stan od 100 m2 u tlo treba položiti minimalno stotinjak metara cijevi tako da pokrije
površinu od oko 250 m2. Nakon tlačne probe, cijevi se jednostavno zatrpaju zemljom, a podzemni
skupljač besplatne energije ostaje zauvijek nevidljiv pod vrtnim travnjakom (sl.2.46 pod a; sl. 2.47).
Ako objekat nema veliki vrt da se postave cijevi, umjesto kolektora može se postaviti dubinska
sonda. U tlu se napravi bušotina do dubine od 100 ili 200 metara, potom se u nju spuste cijevi, a
bušotina se zalije betonom (vidi sl. 2.46 pod b).
Cijevi se mogu položiti u potok, rijeku, jezero ili baru koji su stalno napunjeni vodom (ne smiju
se položiti u vodu koja je pod posebnom zaštitom). Takve cijevi, u obliku velike spirale, treba dobro
usidriti na dnu, ali za takvu izvedbu nema baš previše pogodnih lokacija (vidi sl. 2.46 pod c).
Kroz cijevi cirkulira neotrovna tekućina tako da se jednim krakom spušta u dubinu gdje preuz-
ima toplinu iz tla, a potom se drugim krakom vraća na površinu i ulazi u toplinsku pumpu (medij
cirkuliše kroz zatvoreni krug).
Mnoga područja u našoj zemlji imaju i ralativno visoku razinu podzemne vode, a koja ima kon-
stantnu temperaturu od 7 °C do 12˚C (posebno su povoljni termalni izvori, a čija je temperatura i
iznad 20 °C). Ova “topla” voda se koristi kao prvi medij, crpi se iz odgovarajuće bušotine, predaje
toplinu GHP, a nakon toga se vraća nazad u zemlju (u drugu bušotinu, rijeku...). U ovom slučaju
imamo otvoreni krug cirkulacije geotermalne vode.

Sl. 2.52
Zatvoreni
a) Horizontalni b) Vertikalni kolektor c) Cijevi položene sistemi
kolektor topline topline u tlu (duboki bu- u potok, rijeku ili grijanja
u tlu nar ili sonda u bušotini jezero
s GHP
58
 2

Rashladni uređaji
u domaćinstvu i
industriji
Spremnik
Toplinska tople vode
pumpa

Sl. 2.53 Iskop i ugradnja horizontalnog Sl. 2.54 Kućna kotlovnica s toplinskom pumpom i velikim spremnikom
kolektora u tlu tople vode
*Jednom kada je geotermalna toplinska pumpa instalirana, rad ne može biti jednostavniji. Najvažnija kontrola je termostat (žičani ili daljinski) koji
pokazuje temperaturu u prostoriji i na kojem se ujedno namješta željena temperatura. Toplinska pumpa radi sve dok se ne dostigne željena temperatura
te se automatski isključi i obrnuto. Na komandnoj ploči se nalazi mikroprocesorska kontrola koja upoređuje temperaturu prvog izmjenjivača topline
(termistor 1), temperaturu drugog izmjenjivača topline (termistor 2), namještenu sobnu temperaturu, a na osnovu toga preko napojne jedinice uključuje i
isključuje kompresor, ventilator i pumpe (ovdje nije data električna šema ali je ona slična kao i kod svakog klima uređaja, npr. vidi sl. 2.30 strana 44).

Sl. 2.56 Geotermalne toplinske pumpe u većim

Sl. 2.55 Kod većih objekata potrebno je položiti i više dubinskih objektima (stropne, podne) s
sondi, a međusobno ih povezati horizontalnim cijevima kanalnom cirkulacijom toplog/hladnog zraka

59
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
60
 3. TERMIČKI UREĐAJI U DOMAĆINSTVU I INDUSTRIJI

Većina klima uređaja može se koristiti, osim za hlađenje, i za zagrijavanje prostorija. U našim kli-
matskim uvjetima mogu se upotrijebiti za zagrujavanje samo u prelaznom periodu ili u slučaju blage
zime. Puno bolje rješenje su geotermalne toplinske pumpe, ali su one kod nas prava rijetkost.
Poznato je da je električna energija jedna od najskupljih, ali zbog niza pogodnosti u upotrebi su
mnogi električni uređaji za centralno ili pojedinačno zagrijavanje prostorija. Električno grijanje je
jedna vrsta grijanja toplom vodom u kome se umjesto goriva (uglja, nae, plina) koristi električna
struja, a umjesto kotlova električni grijači.

3.1 Električni uređaji za centralno grijanje stana 3

Centralno električno grijanje toplom vodom izvodi se s elektrokotlom (zapremine oko 30 litara). U

Uređaji za

prostorija
grijanje
kotao su ugrađeni električni trofazni grijači snage 6 kW, 12 kW, 18 kW, 24 kW ili 36 kW.
Pri punoj snazi grijača prvo se čestice vode u elektrokotlu zagriju na temperaturu od 80 °C za nekoliko
sekundi, a zatim tjerane cirkulacijskom pumpom kroz cjevovod prenose toplinu do radijatora (za 4 - 5
minuta osjeti se zagrijavanje), predaju toplinu i ohlađene vraćaju se nazad u topli kotao i tako se proces
ponavlja (vidi sl. 3.1 i 1.2).

Sl. 3.1 Termoblok 6kW za centralno grijanje manjeg stana

(s prikazanom tehnološkom šemom cirkulacije tople vode
i s električnom šemom)

Elektrokotao (termoblok) je relativno malih dimenzija, a pored elektrokotla opremljen je s

hidrauličkom opremom koja je ugrađena u cjevovod tople i hladne vode:
1. automatski ventil za izdvajanje zraka iz kotla,
2. manometar-termometar (termomanometar) za kontrolu tlaka i temperature zagrijane vode,
3. cirkulacijska pumpa,
4. sigurnosni ventil (automatski se otvara ukoliko je tlak u kotlu iznad 2,5 bari) i
5. membranska ekspanzijska posuda 10 litara.
61
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 3.1.1 Glavni dijelovi električnog uređaja za centralno grijanje stana
Na donjim slikama prikazan je zidni elektrokotao 12 kW (dimenzija 600x600x200mm) montiran
u kupaonici. Glavni dijelovi elektrokotla 12 kW su: dva trofazna grijača u kotlu, napojna jedinica za
dva trofazna grijača, sigurnosni ventil, termomanometar, cirkulacijska pumpa, ekspanzijska posuda
i sigurnosni ventil.

Sl. 3.2 Elektrokotao 2x6kW za centralno električno grijanje

većeg stana
(elektrokotao je podijeljen na dva dijela: u lijevom dijelu se
nalazi izmjenjivač topline s grijačima i napojna upravljačka
ploča, a u desnom dijelu je hidraulička grupa: pumpa, ekspanzi-
jska posuda, sigurnosni ventil, ventil punjenje/pražnjenje...)

a) Elektrokotao je postavljen na zid kupaonice

b) Upravljačka ploča elektrokotla (radni termostat, termomanometar, sklopka I,
sklopka II, sklopka PUMPA, el. osigurač, termoosigurač, signalna lampica)
c) Napojna jedinica (priključne stezaljke, dva sklopnika...)

62
 Tehnički podaci:
2
električni priključak 3x400/230V, 50Hz
električna snaga 6-12-18-24-30-36kW
maks. jakost struje 9-18-27-36-48-55A
napojni vod: 6 kW: PP-Y 5x2,5
12 kW: PP-Y 5x2,5
18 kW: PP-Y 5x4
24 kW: PP-Y 5x6 itd. 9
ekspanzijska posuda 10 litara
maks. radni tlak 2,5 bar 3
priključak tople, 3/4” crvene boje
hladne vode 3/4” plave boje 4
3
stepen iskorištenja 99,5%

Uređaji za

prostorija
grijanje
4
1 5 3

7
6
8

1-dva trofazna grijača I i II

2-odzračivač (automatski ventil)
3-cirkulacijska pumpa
4-ekspanzijska posuda 10 litara
5-sigurnosni ventil
6-punjenje/pražnjenje sistema vodom 1/2”
7-polazni vod grijanja 3/4” (crvene boje)
8-povratni vod grijanja 3/4” (plave boje)
9-senzor tlaka (priključak manometra)

grijač I grijač II

Sl. 3.3 Glavni dijelovi elektrokotla EK-12kW

63
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 3.1.2 Električna šema elektrokotla 12 kW
Radna temperatura vode u kotlu određuje se položajem ručice termostata 1 u opsegu od 0 °C do
90 °C. Da bi se kontakt ovog termostata uključio potrebno je ručicu postaviti (okrenuti desno) na višu
temperaturu od temperature vode u kotlu (na položaj od 40 do 90 °C ovisno o spoljnoj temperaturi).
Električna šema pokazuje da se grijači I kotla napajaju preko kontakata sklopnika K1, a grijači II
preko sklopnika K2. Sklopnik K1 se aktivira pritiskom na sklopku I, a grijači II pritiskom na sklopku
II. Cirkulacijska pumpa se uključuje izravno sa sklopkom “PUMPA”.
Za još veću udobnost moguće je povezivanje elektrokotla sa sobnim termostatom. Kontakt ter-
mostata se spaja na izvode 1-2 (prethodno je potrebno otpojiti kratkospojnik). Temperatura zraka u
prostoriji je određena položajem ručice ili namještenom temperaturom na displeju. Ukoliko smo na
displeju podesili temperaturu 20 °C, kontakt termostata je zatvoren i grijanje aktivno sve dok sobna
temperatura ne dostigne 20,5 °C. Tada se isklopi kontakt termostata, a i grijanje prestaje. Grijanje nije
više aktivno i soba se postepeno hladi. Kada je temperatura u sobi pala na 19,5 °C ponovno se uklopi
kontakt sobnog termostata i soba zagrijava, a cijeli proces se ciklično ponavlja uz Δt=1 °C.
Sa upravljačke šeme na slici 3.4 vidimo da sobni termostat svojim kontaktom uključuje i isključuje
sklopnike K1 ili K2 (ili oba istovremeno), a i cirkulacijsku pumpu.

Sl. 3.4 Električna šema elektrokotla EK-12 kW (6 kW+6 kW)

64
 3.1.3 Sobni termostat (euro-termostat)
Za racionalno korištenje sistema centralnog grijanja sa dvojnom tarifom preporučljivo je da se
akumulacija topline u stanu forsira u vrijeme jeine tarife. Da bi se taj proces automatizirao ele-
ktrokotao se povezuje sa sobnim digitalnim termostatom. Digitalni termostat je takav termostat kod
koga se za svaki dan u sedmici, može izabrati drugi program i podesiti viša ili niža temperatura.
Izjutra od 5 do 7 sati sobni digitalni termostat aktivira grijače kotla uz namještenu temperaturu
od 22°C do 25°C, a takođe forsirano grijanje se aktivira i poslije podne u vremenu od 13 do 16 sati.
U ostalom dijelu dana stan, po potrebi, grijati s termostatom podešenim na 18 - 20°C. Preko noći
termostat podesiti na 17 - 18°C, jer u to vrijeme nije potrebno aktivno grijati stan.
Na ovaj način se automatski vrši akumulacija topline u stanu za vrijeme jeftine tarife, a time je
utrošak NT električne energije 3 - 5 puta veći od utroška VT.
3

termički uređaji
u domaćinstvu
Stvarna temp. u sobi od 0 - 34,5 °C

i industriki
(ako stvarna temp. bude veća od
podešene termostat isključi svoj Legenda:
kontakt (NO-COM) i obrnuto
d-dan u sedmici
h-sat
m-minut
20.0°C-prikaz stvarne temperature u
sobi od 0 - 34,5°C
temp-pritiskom na ovu tipku umjesto
stvarne temperature na displeju
treperi podešena forsirana  ili
ekonomična  temperatura.
Tipkom “sunce ” podešavamo
temperaturu forsiranog grijanja,
a tipkom “mjesec ” temperaturu
ekonomičnog grijanja u rasponu
od 5-30°C uz korak od 0,5°C
prog, prog-svaki dan od 0 do 24 i
svaki sat se programira forsirano
(tipka ) ili ekonomično (tipka )
grijanje

(Za srijedu je napravljen takav pro-

gram da se stan forsirano grije od 5-7
sati, od 13-17 sati i od 22-23 sata, uz
veću temperaturu npr. 22°C, dok u os-
talom dijelu dana stan se ekonomično
zagrijava, npr. na temperaturu 18°C)

Kontakt termostata NO-COM

se povezuje vodom 2x0,75 na
stezaljke 1-2 u elektrokotlu
Sl. 3.5 Euro-termostat postavljen
u dnevnoj sobi stana na visini
Termistor za mjerenje stvarne
1,15m od poda
temperature u prostoriji
(ukoliko se postavlja u hodniku termo-
stat treba udaljiti od ulaznih vrata 1m)

65
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 3.2 Električni uređaji za centralno akumulaciono grijanje
Već smo vidjeli da se ugradnjom digitalnog sobnog termostata može više puta smanjiti utrošak skupe električne energije, a zbog
toga što se akumulacija topline vrši direktno u zraku prostorije (forsirano grijanje za vrijeme niže tarife). Međutim, u toku noći kad
je najduži vremenski period jeine električne energije, ne koristimo forsirano grijanje (osim izjutra od 5 do 7), jer nam tada nije
potrebna veća zagrijanost prostorija od 18°C- spava se. Jedino možemo iskoristiti dva sata noćne jeine tarife, a to je od 5 - 7 i forsirano
zagrijati stan na višu temperaturu, npr 22°C. Također, forsirano grijanje i akumuliranje topline u zraku se vrši poslije podne od 13 - 16
sati, a u ostalom dijelu dana stan ekonomično zagrijavamo na temperaturu od 18 °C ili prema poptrebi. Na ovaj nači se postiže 2 - 3
puta veći utrošak niže tarife električne energije, a znamo da je ona 50 - 60% jeinija. Međutim, udio niže tarife se može još više povećati
ukoliko se električna energija pretvara u toplotnu i akumulira u vodi, a preko dana se tom vodom zagrijavaju prostorije.

Električno termoakumulaciono grijanje je jedna vrsta grijanja toplom vodom u kome se umjesto
goriva (uglja, nae, plina) koristi električna struja, umjesto kotlova električni grijači, ali su oni puno
više aktivirani u vrijeme niže tarife. Kako je grijanje električnom strujom skupo, a cijena struje
znatno je jeinija noću kad električne centrale nisu mnogo opterećene, to se električnim grijačima
električna energija noću pretvara u toplotnu i akumulira u vodi, a preko dana se tom vodom zagri-
javaju prostorije. Povoljno rješenje su oni termoakumulacioni električni uređaji koji 2 - 5 puta više
koriste jeinu tarifu utroška električne energije.
Akumulacija se vrši u manjim stanovima u samom kotlu sa grijačima ili u 80 - 100 litarskom
akumulacionom bojleru u blizini elektrokotla. U većim objektima, zbog potrebe veće količine vode,
akumulacija se vrši u posebnim većim rezervoarima. I u jednom, a i drugom slučaju rezervoari sa to-
plom vodom moraju biti dobro termički izolirani da bi bez gubitaka sačuvali toplinu na duže vrijeme.
Radna temperatura vode u ovim rezervoraima je do 100 °C, a tlak do 2,5 bara.
Ukoliko se za dvosoban stan kriste dva akumulaciona bojlera po 100 litara, koji su dobro termički
izolirana, a u toku noći voda u njima se zagrije od 10 do 90 °C i akumulira toplinska energija:

Q = c1 ∙ mv ∙ (t2 - t1) = 4,187 ∙ 200 ∙ (90 - 10) = 66 992 kJ = 66 992 ∙ 0,278 W = 18 623,7 W
(gdje je c1=4,187 kJ/kg·°C specifični toplinski kapacitet vode, tj. potrebna količina topline koja 1kg vode povećava temperaturu za 1 °C)

Vrijeme zagrijavanja ove količine vode, u elektrokotlu s električnim grijačem snage 12kW i ste-
penom iskorištenja 0,90 iznosi:
Q 18623,7 Ako bi se koristio grijač od 2kW ugrađen u
P ∙ t ∙ ηk = Q => t = ________ = _________ = 1,72 h el. bojler od 100 litara tada bi bilo potrebno
P ∙ ηk 12 000 ∙ 0,9
vrijeme 5,17 sati

Kod objekata normalne gradnje, pri spoljnoj temperaturi od 0 °C, potrebna je količina topline po
jednom m3 u granicama od 125 - 210 kJ/h (ovisno o termičkoj izolacioji objekta). Na primjeru dvosob-
nog stana od 60m2 i približne zapremine 160 m3, potrebna je količina topline u toku jednog sata:

Q1h = 210 · 160 = 33 600 kJ/h

Pretpostavljajući da će u toku dana, kada je viša tarifa od 7 - 13 h i primjenjeno ekonomično gri-

janje, sobni termostat biti uključen sa učestalošću 1 : 3, odnosno da će cirkulacijska pumpa biti ak-
tivna 20 minuta u toku jednog sata, akumulirana toplina iz dva bojlera će moći da zagrijava prostorije
dvosobnog stana oko 6 sati (u slučaju veće hladnoće kada temperatura vode opadne ispod 50°C,
treba se dogrijavati grijačima elektrokotla i za vrijeme više tarife).

66
 U toku dana kada je niža tarifa, od 13 do 16 sati, sobni termostat aktivira grijače za forsirano
grijanje prostorija stana na temperaturu npr. 22 °C, ali i akumulaciju topline u dva bojlera (voda se
zagrije na 90 °C). Znači za vrijeme kada je električna energija 50 - 60% jeinija, toplina se akumulira i
u zraku stana, ali i u vodi bojlera, a sa ciljem da bi se ona mogla akumulaciono iskoristiti u večernjim
satima od 17 do 22 sata.
Ovaj način zagrijavanja stana omogućava da su aktivni grijači za vrijeme niže tarife, a odavanje
akumulirane topline i grijanje stana za vrijeme više tarife je sa uključenom cirkulacijskom pumpom i
pri isključenim grijačima. Potrošnja električne energije je 3 - 5 puta u korist niže tarife, što predstavlja
veliku uštedu.

Termički uređaji
u domaćinstvu
i industriji
Sl. 3.6 Električno centralno akumulaciono grijanje stana
izvedeno s elektrokotlom 2x6kW i s dva akumulaciona U rezervoar 100
rezervoara po 100 litara (drugi rezervoar nije prikazan litara ugrađen je
ali se samo kaskadno nastavlja na prvi) grijač od 2kW
kome je potrebno
5,17 sati da vodu
U stanu se nalaze dva rezervoara po 100 litara, a voda u njima se di-
zagrije do 90 °C.
rektno dogrijava sa grijačima od 2kW koji su aktivni samo za vrijeme
niže tarife. Svaki rezervoar ima svoj termostat koji automatski isključi
napajanje grijača kada temperatura vode u rezervoaru dostigne 90 °C
ili 100 °C.

U elektrokotlu se nalaze grijači 2x6kW koji indirektno zagrijavaju i

vodu u dva rezervoara za vrijeme niže tarife pri forsiranom grijanju
stana, ali i za rijeme više tarife kada je potrebno dogrijati vodu u sis-
temu.

Poželjno je vodu u rezervoaru zagrijavati i preko 100 °C (npr. 120

°C) ali tad ekspanzijska posuda treba biti većih dimenzija, a mora se
ugraditi i mješalica. Mješalica u cirkulacioni sistem radijatora dodaje
ohlađenoj vodi samo određenu količinu pregrijane vode tako da se do-
bije potrebna topla voda uobičajene temperature (80 - 90 °C) za razvod
u grejnu mrežu radijatora.

67
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 3.3 Električni uređaji za pojedinačno akumulaciono grijanje
(Termoakumulacijske peći)

Termoakumulacijske peći s grijačima i ventilatorom su racionalno rješenje za pojedinačno gri-

janje prostorija u odnosu na dvije tarife.
U jezgru peći se akumulira toplina koju električni grijači stvaraju noću, kada je električna en-
ergija jeinija, a tokom dana tu toplinu polagano odaju i zagrijavaju prostoriju. Akumulator topline
(jezgra) takve peći je sačinjena od magnezitne opeke, šamota, kamena ili metala u čije središte je
ugrađeno više grijača ukupne snage 1,5 - 7,5 kW. Veliki specifični toplinski kapacitet magnezita
(c=1047 J/kg·K) ili šamota (c=1047 J/kg·K), omogućuje da se u relativno maloj jezgri peći akumu-
lira velika toplina. Jezgra peći može biti težine od 100 do 400 kg, a može se u središtu zagrijati i do
600°C. Grijači se aktiviraju za vrijeme niže tarife (izuzetno i više tarife kod veće hladnoće), ručno s
sklopkom na kojoj se nalazi i termo-regulator stepena punjenja. Ukoliko se termoakumulacijska peć
napaja preko kućnog sklopnika grijači su automatski aktivni samo za vrijeme niže tarife.
Oko jezgra peći se postavlja kvalitetna termička izolacija iz više slojeva kamene vune koja sprečava
odlazak topline, tako da se iz peći predaje samo neznatna količina topline dovoljna za minimalno za-
grijavanje prostorije. Ostala količina topline se odaje danju isključivo konvekcijom, tj. prisilnim stru-
janjem zraka kroz zagrijane kanale u jezgri. Protok zraka podešava se višebrzinskim ventilatorom, a
uključenje i isključenje motor-ventilatora se vrši automatski preko sobnog termostata.
Kao vanjska obloga (stranice) peći služi lim. U donjem dijelu peći se nalaze otvori kanala za ula-
zak hladnog zraka (s jedne ili obje bočne strane), a i otvor kanala za izlazak zagrijanog zraka iz peći
(s prednje strane).

Na slici 3.7 data je električna šema termoakumulacijske peći s tri grijača (ukupne snage 2,5 kW)
i monofaznim priključkom. Grijači su paralelno spojeni između faze i neutralnog vodiča, a napajaju
se preko glavne sklopke u koju je ugrađen i regulator punjenja (termostat 80 - 200 °C).

1-tri grijača
2-keramička žarna jezgra
3-toplinska izolacija
4-osjetilo termostata
5-ulaz hladnog zraka
6-izlaz toplog zraka

Sl. 3.7 Princip rada i šema monofaznog

ožičenja termoakumulacijske peći

*kod trofaznog priključka na tri grijača se

priključuju faze L1, L2 i L3

68
 Signalna sijalica

Sklopka za uklop-isklop
i termostat punjenja
(80 - 200 °C)

Termički uređaji
u domaćinstvu
i industriji
Termo osigurač
(150 °C)

1 grijač

2-grijač

Priključne stezaljke za: 3-grijač

a) napojni vod PP/J-Y 3x2,5

b) vod za sobni termostat a)

P/L 2x0,75 b)

Punjenje: 230V - 2500 W

Vrijeme punjenja: 8 sati
Pražnjenje: 230V - 21 W
Težina: 120 kg
Ventilator

Sl. 3.8 Termoakumulacijska peć 2,5 kW

69
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 a) Kapilarni termostat (80−200 °C) s ugrađenom tropolnom sklopkom za uklapanje i isklapanje
b) Termo osigurač (djeluje kad temperatura prekorači 150 °C na obodu termičke izolacije peći)

Sl. 3.9 Tropolni termostat i termo-osigurač ugrađeni u termoakumulacijsku peć za monofazni priključak

Sl. 3.10 Električna šema

termoakumulacijske peći za
trofazni priključak

70
 3.4 Uljni plamenici u sistemima za centralno grijanje

Uljni (i plinski) plamenici se upotrebljavaju na uređajima za proizvodnju topline kao što su kotlovi
za centralno grijanje u višeobiteljskim kućama, malim i srednjim tvorničkim postrojenjima i slično.
Plamenik je uređaj koji uzima gorivo iz nekog rezervoara i zajedno sa zrakom miješa ga u maglicu
smjese zrak-gorivo. Novije verzije plamenika imaju ugrađene i male predgrijače ulja kako bi se posti-
glo što bolje raspršivanje (toplije ulje je rjeđe) i tako povećala kvaliteta sagorijevanja.
To su potpuno automatski plamenici s tlačnim raspršivanjem ulja na sapnici, a sapnica se nalazi
na vrhu plamene cijevi koja se umeće u ložište kotla za centralno grijanje. Uz sapnicu su smještene
dvije elektrode na kojima se pod visokim naponom (10kV) stavra električni luk za paljenje smjese.
Programator ili automatilka je mozak rada plamenika. Ako je glavna sklopka uključena i ako 3
su kontakti svih termostata zatvoreni (regulacijski, sigurnosni, sobni) plamen se može uključiti.

Termički uređaji
u domaćinstvu
Tada programator uključuje pod napon i druga trošila u samom plameniku prema programu rada

i industriji
automatike. Prvo napon dobije visokonaponski transformator, koji stvara iskru za paljenje smjese
gorivo-zrak i motor ventilatora (ubacuje zrak u kotao). Uljna crpka se pokreće preko osovine motora
ventilatora. Tek nakon određenog vremena (predozračivanje koje traje 12-20 sek) otvara se magnet-
ski ventil iza uljne crpke, gorivo izlazi kroz sapnicu u kotao gdje ga upali iskra koja preskače među
elektrodama na sapništu. U blizini sapništa nalazi se fotootpor (fotodioda) koja registrira pojavu
plamena-svjetlosti i ostavlja sve elemente u pogonu. Ukoliko se ne pojavi svejetlost, fotootpornik to
registrira i prekida rad plamenika (5-10 sek). Kod nekih plamenika dozvoljava se dvostruki start pa
ako prvi put ne krene proces sagorijevanja zatvara se magnetski ventil na dovodu goriva, a ventilator
i uljna crpka rade i dalje. Nakon ponovljenog ispiranja i predozračivanja ložišta ponovno se otvara
dovod goriva i start se ponavlja. Ukoliko se plamen opet ne upali, što registrira fotoćelija, sve se zaus-
tavlja uz signalizaciju kvara (upali se kontrolna žarulja na programatoru, a i na samom kotlu).

1-glavna sklopka;
2-sklopka za crpku centralnog grijanja
3-regulacioni termostat temperature vode u kotlu
4-sigurnosni termostat
5-signalizacija smetnje

Sl. 3.11 Kotao za centralno grijanje (gornji dio na kome se nalaz glavna sklopka, sklopka za crpku centralnog gri-
janja, regulacioni termostat, sigurnosni termostat i žarulja za signalizaciju smetnje)

71
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1-utikač+utičnica za programator (7-polna);
a) 2-Programator;
3-visokonaponski transformator za paljenje 230V/10.000V;
4-kablovi za paljenje (;
5-dovod i odvog goriva u uljnu crpku (dvije savitljive cijevi);
6-uljna crpka+filter za gorivo;
7-elektromagnetski ventil;
8-cijev za dovod goriva u gorionik (sapnička cijev);
9-elektromotor ventilatora i uljne crpke;
10-disk za namještanje količine zraka koja ulazi u gorionik;
11-fotootpornik (osjetilo plamena);
12-usisno ušće sa zaklopkom za regulaciju količine zraka

c)

b)
Sl. 3.12 Sastavni dijelovi uljnog plamenika
a) pogled s lijeve strane
b) pogled s gornje strane
c) umetanje plamenika (u otvor kotla min. 88mm prvo se montora prirubnica,
umetne plamena cijev, pritegne 5 vijaka)

Q1-glavna sklopka
F1-osigurač
1-sigurnosni termostat
2-regulacijski termostat na kotlu
3-regulacijski sobni termostat
H1-pogonska lampica
H2-lampica smetnje
M-motor plamenika i uljne crpke
Programator Satronic TF 830
Tr-transformator za paljenje
Y-magnetski ventil
MZ 770-osjetilo plamena
X1-utikač na kotlu
X2-utičnica na plameniku

Sl. 3.13 Električna šema kotla

i plamenika

72
 Tabela 3.1 Mogući kvarovi plamenika i način njihovog otklanjanja
Greška
Motor plamenika ne
starta
Plamenik se pokrene
(plamen se uspostavi)
i ide na smetnju na-
kon isteka sigurnos-
nog vremena
Uzrok Otklanjanje
1. Neispravan osigurač, glavna sklopka... 1. Kontrolisati osigurač, glavnu sklopku, vod od
kotla do programatora...
2. Zablokiran sigurnosni termostat. 2. Pritiskom odblokirati sigurnosni termostat.
3. Prekoračena temperatura u sobi (namještena. 3. Termostate podesiti na odgovarajuće tempera-
sobnim termostatom) ili temperatura vode u kotlu. ture (zamijeniti neispravne termostate).
4. Neispravan programator. 4. Ako na programator dolazi napon (PE,L1,N),
a preko kontakta sobnog termostata fazni vodič
prisutan na T2, treba zamijeniti programator.
1. Osjetilo plamena onečišćeno, neispravno ili nije 1. Očistiti fotootpor, provjeriti položaj fotootpo-
utikačem ispravno priključeno. ra, ispravno priključiti, zamijeniti fotootpornik.
2. Programator. 2. Zamijeniti programator (programator se
smije izvaditi ili staviti u podnožje samo kada je
glavna sklopka isključena). 3
3. Strano svjetlo. 3. Spriječiti ulazak svjetlosti u kotao.

Termički uređaji
u domaćinstvu
Plamenik se pokrene,

ide na smetnju jer na
elektrodama nema
električne iskre
Plamenik se pokrene,
ide na smetnju jer na
sapnici nema goriva
1. Položaj elektroda neispravan (preblizu ili
predaleko od “uljnog konusa” iz sapnice, kratko
spojene ili u dodiru s masom).
2. Elektrode prljave.
3. Transformator ne dobiva napon (ili dobiva
napon, ali nema iskre).
1. Zatvoren ručni ventil uljovoda.
2. Prazan rezervoar s uljem.
3. Onečišćen neki od filtera za gorivo (ulje).
4. Magnetski ventil.
5. Neispravna uljna crpka.
6. Onečišćena ili neispravna sapnica.
i industriji
1. Elektrode podesiti na propisan razmak
(vrhovi 5mm ispred sapnice, 4,5 mm iznad
otvora sapnice i razmak elektroda 2mm).
2. Očistiti elektrode.
3. Zamijeniti programator (zamijeniti trans-
formator ako dobiva napon, a nema iskre).
1. Otvoriti ventile.
2. Napuniti rezervoar.
3. Očistiti filtere ulja ispred crpke, u crpki, u
magnetskom ventilu.
4. Ako magnetski ventil dobiva napon, a ne
propušta gorivo, zamijeniti ga.
5. Provjeriti spojku motor-uljna crpka. Zami-
jeniti uljnu crpku.
6. Očistiti filter sapnice ili zamijeniti sapnicu.

Mješalište (ložište)
jako zauljeno ili ima
jake naslage koksa
1. Neispravno podešena količina zraka. loše
podešen uređaj za miješanje goriva sa zrakom
(disk-plamena cijev). Vidi tabelu na kotlu.
2. Gorivo kaplje ispred sapnice.
3. Gorivo prska po plamenoj cijevi.
1. Regulirati zrak (ključem 17 okretati mali
zupčanik, a preko njega disk, tj. otvor kroz koji
ventilator ubacuje zrak u mješalište).
2. Sapnicu pritegnuti ili je zamijeniti s novom.
3. Pomjeriti cijav s sapnicom (okretanjem matice
za namještanje). Odabrati sapnicu s manjim
kutom rsprskavanja (umjesto 60°, uzeti 45°)

Napomena:
Ako je pokretanje pri potamnjelom osjetilu plamena (garež), ili je pokretanje pri osvijetljenom osjetilu plamena (svjetlost
ulazi u ložište), ili nema goriva, ili nema iskre, programator ide na smetnju (upali se lampica smetnje na programatoru i
kotlu). Ako i poslije resetovanja (ručni start pritiskom na “taster” programatora) programator ide na smetnju potrebno je:
◆ Kontrolisati čistoću elektroda, fotootpornika, dovodnih uljnih cijevi, svih filtera za ulje, kao i prohodnost sapnice
za gorivo.
◆ Pregledati provjetravanje i čistoću kotlovnice. U plamenik ulazi zrak iz kotlovnice, pa ako u njemu ima nečistoća
naruši se odnos gorivo-zrak i sagorijevanje nije potpuno (kotlovnica treba biti čista, stalno provjetrena, s otvorima
na zidu).

73
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 3.5 Električno podno grijanje

Električni grijaći kabeli za podno grijanje su specijalni kabeli koji se ugrađuju u podni estrih, ali i
u vanjske pločnike izložene poledici, terase, oluke i sl.
Ukoliko se održi temperatura poda oko 23°C imat će se mala potrošnja električne energije i sas-
vim ugodno zagrijan prostor za boravak. Temperatura poda ni u kojem slučaju ne smije preći 27°C.

Termostat sklopka
16A, 250VAC

Sl. 3.14 Postavljanje podnog električnog grijanja:

Najprije na ravnu betonsku podnu konstrukciju (1) položiti toplinski izola-
tor (2-stiropol 5cm); na koji dolazi čelična armaturna rešetka (3) od 3mm, i
cementni estrih 4 od 4cm. Grijač s mrežicom (5) se polaže u fleksibilno ljepilo
za keramičke pločice, a na kraju se lijepe završne keramičke pločice

Najjednostavnije je električno podno grijanje ugraditi u podove s keramičkim opločenjem, jer

instalacijska mrežica s kabelima neznatno utiče na ukupnu debljinu podne konstrukcije, a može se
položiti u cementni estrih debljine 3 cm ili u ljepilo za pločice. Preporučuje se ugradnja grijača od
100 W/m2, a to znači da ukupna instalisana snaga grijanja stana od 60 m2 iznosi 6 kW. Kabeli su
potpuno oklopljeni, sadrže mnogostruke slojeve izolacije, što ovisi od namjene i snage grijača (od 80
do 160 W/m2). Kabeli koji se ugrađuju u vanjske konstrukcije imaju pojačanu zaštitu. Praktičnije je
kupiti gotove rolne s mrežicom i postavljenim kabelom tačno određene snage. Grijači se priključuju
na sklopku s termostatom (termostat može imati i osjetilo-otpornik NTC ispod pločica). Na ovaj
način se svaka prostorija grije odvojeno preko svog termostata, po potrebi, i taman koliko treba.

Grijači kabel je nalijepljen na mrežicu od staklenih Mrežice s ghrijaćim kabelom postupno se Preko mrežice i grijača nanosi se fleksibilno
vlakana. Po potrebi, mrežica se može zarezati razmotaju po podu i preko sklopke-termosta- ljepilo za keramičke pločice ili cementni
unutar jednog zavoja kabela, a potom se dva dijela ta priključuju na instalacioni vod 3x2,5mm2. estrih. Kad se taj sloj stvrdne, nalijepe se
mogu zakrenuti (paziti da se ne ošteti izolacija) (Ako postoji PE izveden je s “ekrana” grijača) keramičke pločice
Sl. 3.15 Ugradnjom električnog podnog grijanja se postiže potrebna toplina s malom snagom grijača

74
 4. SASTAVNI DIJELOVI ELEKTRIČNIH UREĐAJA

Gotovo svi uređaji za grijanje, hlađenje, a i ostali električni uređaji u domaćinstvu i industriji, im-
aju ugrađen elektromotor kao pogonski ili upravljački mehanizam (vidi poglavlje 5). Također, mnogi
uređaji za grijanje i hlađenje imaju ugrađen transformator ili elektromagnet. Zbog česte upotrebe
električnog uređaja nejveći broj kvarova nastaje na motorima (vidi poglavlje 5), elektromagnetima,
prigušnicama, transformatorima i slično, pa su i izdvojeno u ovom i nardnom poglavlju obrađeni, a
s posebnim naglaskom na pravilno održavanje, upoptrebu i moguće popravke.

4.1 Elektromagneti

Namotaj s više navojaka lakom izolirane žice, s ili bez feromagnetne jezgre, naziva se “elektro-
magnet”. On je nezamjenjiv element u gotovo svim uređajima za grijanje i hlađenje kao naprimjer u:
sklopnicima (el.mag. sklopke), digitalnim termostatima, el.mag. ventilima, a i kod drugih električnih
uređaja u domaćinstvu (el. zvono-zujalica, el.mag.ventil kod mašina za pranje, el. brave na ulaznim
vratima i slično).
Veličina (jačina) elektromagneta ovisi od broja namotaja (N) i jačine električne struje koja protiče
4
kroz namotaje (I). Mogu biti mali kao novčić ili veliki kao automobil. Većina elektromagneta ima

jelovi električnih
feromagnetsku jezgru (ona pojačava elektromagnetsko polje), a oko koje se nalazi namotaj. Površina

Sastavni di-

uređaja
presjeka jezgre se može približno izračunati iz relacije da je maksimalna snaga jednaka kvadratu
presjeka jezgre koja je uzeta u cm2:

Sfe2 = P odnosno Sfe = P

Da bi se elektromagnet priključio na odgovarajući izvor napona (istosmjerni ili izmjenični) mora-

ju imati određen broj navojaka. Ukoliko imaju mali broj navojaka, manji je induktivni otpor i omski
otpor, protiče jača struja, a prekomjerno se zagrijava namotaj i feromagnetska jezgra. Broj navojaka
izračunava se u ovisnosti od vrste jezgre (puno željezo, limovi, grafit) i površine presjeka jezgre Sfe.
Ako se izračuna površina presjeka jezgre u cm2, tada se broj navojaka izračunava po približnom
izrazu:

n=____
45 broj navojaka po jednom N=n·U ukupan broj navojaka koji se
Sfe voltu priključenog napona priključuje na napon U izvora

Površina presjeka bakarnog vodiča, za namot elektromagneta,

izračunava se iz približnog izraza:

dcu= __
I (mm2)
2

Sl. 4.1 Namotaj elektromagneta se izvodi iz

više slojeva izolirane bakarne žice, namotane
na šuplji kalup od tvrde PVC mase

75
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 4.1.1 Elektromagnetski releji
Značajnu primjenu elektromagnet je našao kod suvremenih el.mag. sklopki (sklopnika), automat-
skih osigurača, prekidača i sl. Kod sklopnika el.magnet uklapa ili isklapa određeni broj kontakata.

1 2
3
Sl. 4.2 Elektro-
magnet sklop-
b a nika LC1D18
koji se koristi
u elektrokotlu
“ekopan” za
uključenje i
isključenje
a) Rastavljen A1 b) Sastavljen grijača od 6kW
A2
1-Namotaj elektromagneta 2-Nepokretni dio feromagnetske jezgre 3-Pokretni dio feromagnetske jezgre na kojoj se nalazi kotva s oprugom (a) i
nosačem pomičnih kontakata (b)

Kada se na izvode namotaja A1-A2 priključi predviđeni napon (npr. 220-230V) u unu-
tarnjosti namotaja se stvori jako magnetno polje, koje će savladati silu opruge i privući
kotvu, a time se uklope glavni radni kontakti 1-2; 3-4 i 5-6

Ako se dogodi elektromagnet ne privlači kotvu i ne uklapa

kontakte sklopnika, a na izvodima A1-A2 je prisutan napon,
slijedi da je u prekidu ili u kratkom spoju namotaj elektromag-
neta. Na slici 4.3 prikazan je način provjere ispravnosti namotaja
sklopnika mjerenjem omskog otpora. Ispravan namotaj ima om-
ski otpor oko 530 Ω (za sklopnike CN 16, LC1D18 i slične). Ako
je namotaj pregoreo ili u kratkom spoju zamjeniti ga sa novim
(može se i premotati, ali broj navojaka i debljina žice moraju os-
Sl. 4.3 Kontrola ispravnosti namotaja
elektromagneta na sklopniku
tati isti kako bi magnet reagovao na istu jačinu struje).

Ako se na šuplji valjak namota više slojeva izo-

lirane Cu žice dobiće se elektromagnet. Sa jed-

Termistor NTC
Procesor
nosmjernom strujom elektromagnet ima svoje
polove N-S. Privlači druge magnete ili odbija za-
visno od polariteta priključenog napona 3VDC.
Ta pojava se koristi kod ovog elektromagneta.
Ako mikroprocesor
proslijedi na izvode
namotaja impuls
±3V, na gornjoj
strani se obrazuje
pol S koji isključi
lijevi, a uključi desni
kontakt. Obrnuto se
dogodi, ako mikro-
procesor proslijedi
na namotaj suprotan Sl. 4.4 Elektromagnet u euro-termostatu
polaritet napona. *Namotaj el.magneta je prilagođen za istosmjerni napon 3V i ima omski otpor 45Ω

76
 Na slici 4.4 je prikazan i mali elektromagnet koji se nalazi u digitalnom euro-termostatu, a služi da se
preko njegovog kontakta ON-COM dovodi faza na namotaj sklopnika.

4.1.2 Elektomagnetski ventili

Elektromagnetski ventil je “električna slavina s elektromagnetom” koji propušta ili nepropušta
vodu. Jezgra elektromagneta (4) je meko željezo sa oprugom (5) i gumicom (3), koja istovremeno
služi i kao zatvorni organ koji ne dozvoljava protok vode kroz ventil. Međutim, prolaskom struje
kroz uzbudni namot elektromagneta (7) jezgro bude uvučeno, opruga nategnuta, a tada je gumica
podignuta i otvoren je protok vode kroz ventil.

jelovi električnih
Sastavni di-

uređaja
1

3 4 5 6 7
b)

Sl. 4.6 Elektromagnetski ventil:

a) dvostruki elektromagnetski ventil
b) dijelovi elektromagnetskog ventila
1-dovod vode iz vodovodne mreže 1/2”; 2-odvod vode u spremnik
za deterdžent; 3-gumica ventila; 4-jezgra; 5-opruga; 6-PVC kućište
za jezgru i oprugu; uzbudni namot elektromagneta (kalem)
a)
c) kontrola ispravnosti uzbudnog namota
Omski otpor ispravnog uzbudnog namota iznosi oko 3,53kΩ

c)

77
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 4.1.3 Komandni relej
Komandni relej (pomoćni relej) služi za pokretanje elektromotora frižidera iz stanja mirov-
anja. Izveden je slično kao i elektromagnet sklopnika, ali ima samo jedan kontakt (vidi sliku 2.15 i
objašnjenje na strani 29). Da bi bio što manjih dimenzija manotaj komandnog releja se priključuje
serijski s glavnim namotom elektromotora i priključuju na napon 230V, 50 Hz.

Komandni releji novijeg datuma nemaju elektromagnet,

ali imaju ugrađen PTC otpornik. PTC otpornik pri sobnoj
temperaturi ima nazivnu otpornost 200-300Ω (slika 4.4).

Sl. 4,5 Komandni relej s PTC otpornikom

Neutralni vodič se spaja na N izvod komandnog releja, a preko R stezaljke se dalje, izravno proslijedi
do glavnog namota elektromotora. Također, neutralni vodič se preko PTC i stezaljke S proslijedi i do
pomoćnog namota (vidi sl. 2.15). Kroz PTC otpornik i pomoćni namot protiče veća struja pri uključenju
frižidera, ali se ona kroz nekoliko sekundi smanji na manju vrijednost jer se PTC otpornik zagrije, a
njegova otpornost se poveća nekoliko puta (s 300Ω u hladnom stanju do 540Ω ili više u toplom).
Sl. 4.6 Provjera
ispravnosti
komandnog
R S releja
a) mjerenje omskog
otpora između
N-R stezaljki preko
N N kojih se glavni namot
priključuje na
neutralni vodič
b) mjerenje PTC
otpora između N-S
stezaljki na koji se
priključuje pomoćni
a) b) namot (u toplom
stanju)

78
 4.2 Transformatori

Transformatori služe da izmjeničnu struju s višeg napona transformišu na niži i obrnuto.

Principijelno tansformator možemo definisati kao dva odvojena namota koja su međusobno magnet-
ski vezana. Glavni dijelovi transformatora su: primarni namot, sekundarni namot i mag. jezgra. Zrak
je vrlo loš vodič magnetskog toka, pa se općenito kod svih naprava gdje je potrebno da magnetski
tok presijeca (ulančuje) dva odvojena namotaja, upotrebljava željezna ili grafitna jezgra (željezo ima
nakoliko hiljada puta bolju propustljivost za magnetne silnice od zraka).
Radio prijemnici, TV prijemnici, pojačavači, kompjuteri, alarmni uređaji, pujnači akumulatora i NiCd baterija,
klima uređaji i mnogi drugi uređaji, za svoj rad (napajanje elektronike) traže mnogo niži napon od 220-230V koliko
je na raspolaganju u gradskoj mreži (npr. 6V; 9V; 12V, 24V). U mnogim slučajevima potreban je za napajanje napon,
ali koji je mnogo viši od 220-230V, a kao primjer možemo navesti visokonaponski transformator za paljenje smjese plina
ili ulja u kotlovima za centralno grijanje, ili visokonaponski transformator (bobina) za paljenje smjese banzina u motoru
automobila.
Namota li se dakle jedna zavojnica (namot N1) oko jednog stupa, a druga zavojnica (namot N2)
oko drugog stupa željezne jezgre, dobije se osnovni primjer jednofaznog transformatora (slika 4.7).
“Primar” je onaj namot koji je spojen na izmjenični napon izvora. “Sekundar” je onaj namot u ko-
jem se inducira sekundarni napon. Sekundarni namot sijeku magnetske silnice stvorene proticanjem
struje kroz primar. 4
Princip rada transformatora: ako se na primar priključi izmjenični napon, proteći će struja mag-

jelovi električnih
Sastavni di-
netiziranja koja zaostaje za tim naponom za 90° i stvoriti u željezu magnetski tok Φ koji je s tom

uređaja
strujom u fazi. Promjenom toga toka Φ (100 puta u sekundi iznosi nula, a po 50 puta ima max. vri-
jednost u jednom ili drugom smjeru), u primarnim zavojima inducira se napon koji drži ravnotežu
priključenom naponu primara (protunapon). Ta su dva napona jednaka (ako se zanemare gubitci),
ali suprotnog predznaka. Inducirani protunapon ovisi o veličini magnetskog toka, o frekvenciji i
o broju zavoja, a efektivna vrijednost toga napona se izačunava po poznatom izrazu iz električnih
mašina U1 = 4,44 · N1 · f · Φm (za vrijadnost maks. toka vrijadi relacija Φm=Bm·Sfe).
Magnetski tok, osim kroz zavojke primara, prolazi i kroz zavojke sekundara pa i u njima, zbog
međuindukcije, inducira napon U2 = 4,44 · N2 · f · Φm (ako nije prikjučeno trošilo na sekundarni
namot, ovaj inducirani napon U2 ne može protjerati struju u sekundarnom strujnom krugu).

U1 = 4,44 · N1 · f · Bm · Sfe U2 = 4,44 · N2 · f · Bm · Sfe

gdje je: gdje je:
N1-broj zavoja primarnog namota U1 N1 N2 U2 N2-broj zavoja primarnog namota
f-frekvencija priključenog napona (Hz) f-frekvencija priključenog napona na
Bm-maksimalna indukcija (T) primar (Hz)
(za trafo lim 0,35-0,5 mm dopuštena Bm-maksimalna indukcija (T)
je maksimalna indukcija 1-1,4T)
Sfe-površina presjeka željeza (m2)
Sfe-površina presjeka željeza (m2)

Na osnovu ovih izraza i iznaka izveden je skraćeni obrazac koji u potpunosti zadovoljava kriterij za proračun malog transformatora,
a to je da broj zavojaka po jednom voltu priključenog napona frekvencije 50Hz, pri maksimalnoj indukciji od 1T i površini presjeka
željeza u cm2 iznosi:

N1 1 45
n = ___ = ________________ = ___ Sl. 4.7 Transformator s primarnim i sekundarnim
U1 4,44·50·1·Sfe/10000 Sfe namotom i magnetskom jezgrom

79
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Ako se podijele izvedeni izrazi za protunapon primara i inducirani napon sekundara, dobije se
prva glavna jednačina transformatora, a koja riječima izražena glasi: namot koji ima više zavoja ima
i srazmjerno veći napon, i obrnuto.

Prikladnim odabiranjem broja zavoja može se od bilo kojeg

napona na primaru dobiti svaki željeni napon na sekundaru.

Ako se sada priključi trošilo na sekundarni namot, kroz njega će proteći sekundarna struja I2,
pod uticajem induciranog napona U2. Veličina struje I2 ovisi o snazi trošila. Struja I2 je izmjenična
i stvara svoj megnetski tok Φ2. Magnetski tok Φ2 je suprotnog smjera od Φ1, smanjuje ga, a time se
smanjuje i inducirani protunapon U1 u primarnom namotu, čime je narušena ravnoteža između
priključenog napona i protunapona U1. Budući da se ravnoteža u primarnom namotu mora održati,
transformator mora sam poništiti djelovanje sekundarnog toka Φ2, pa zato iz izvora poteče u pri-
marni namot još i dodatna struja koja stvori upravo takav magnetski tok koji poništi djelovanje
sekundarnog magnetskog toka Φ2. Rezultantni magnetski tok Φ opet ima istu vrijednost, to jest onu
koju je imao prije stvaranja toka Φ2, a time je ujedno uspostavljena ravnoteža između priključenog
napona na primarni namot i protunapona U1 koji se u njemu indukuje.

Ukoliko se zanemare gubici, snaga koju troši potrošač priključen na sekundarne stezaljke jednaka
je snazi koja na primarnoj starni ulazi u transformator:

P1 = P2 Primijenivši prvu jednačinu transformacije proizilazi da je:

U1  I1 = U2  I2 Ovo je druga glavna jednačina transformatora:
u namotu koji ima više zavoja struja je srazmjerno manja, i obrnuto.

Prilikom transformacije jedan dio energije uslijed vrtložnih struja pretvara se u toplinu (magnet-
ska jezgra se zagrijava). Kod malih transformatora to je mali dio i može se zanemariti. Kod velikih
transformatora ti gubici ne mogu se zanemariti, a čak se i magnetska jezgra mora hladiti vještačkim
strujanjem zraka ili ulja. Da se smanje ti gubiti jezgro transformatora je napravljeno od dinamo
limova debljine 0,35-0,5 mm, međusobno izoliranih tankim papirom ili lakirani. Limovi su u obliku
slova E, I, U ili L, a slažu se u pakete oblika: .

80
 4.2.1 Ispravljači
Ispravljanje je pretvaranje izmjenične struje u istosmjernu struju, pri čemu je tok energije od
izmjeničnog u istosmjerni sistem. Uređaji koji obezbjeđuju istosmjernu struju raznih napona i jačine
nazivaju se ispravljači. Razlikujemo ispravljače malog i ispravljače niskog napona.
Prema načinu ispravljanja mogu ispravljati samo jednu periodu sekundarnog napona (jednos-
trani - poluvalni) ili ispravljati obje periode (dvostrani - punovalni).

Ispravljač za malu struju (AC/DC adapter: 3-4.5-6-7.5-9 i 12V)

Ovkav ispravljač zamjenjuje skupe baterije, a

u nekim slučajevima služi i za njihovo punjenje.
Izrađuje se za određeni sekundarni napon npr.
3,6V (za mobitele), 4,5V, 6V... Može biti i uni-
verzalni, a to znači da se promjena sekundarnog
napona 3-4,5-6-7,5-9 i 12V postiže malim prek-
lopnikom (stepenasto).
AC-DC adapter se satoji iz dva dijela: trans-
4
formatora i ispravljača. Ovisno od snage za koju

jelovi električnih
su građeni (3 - 15 W) transformatori se razlikuju

Sastavni di-
po veličini magnetske jezgre od 2 do 5 cm2.

uređaja
b)

a) c)

Sl. 4.9 Univerzalni adapter AC/DC 3-4.5-6-7.5-9-12V

a) Promjena napona od 3 do 12V se postiže prvim malim preklopnikom, a izbor polariteta drugim preklopnikom
b) Transformator se sastoji od odvojenih namotaja primara i sekundara, s tim da je sekundarni namot izveden s više izvoda različitih napona
c) Ispravljač sadrži četiri diode u “grecovom” spoju i elektrolitski kondenzator koji služi za filtriranje ispravljenog napona

81
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Kalem za namotaje je dvodijelni, od Primjer: Proračun transformatora za univerzalni
PVC mase, smješten na srednji stub. Znači ispravljač 220/3-4.5-6-7.5-9-12V, nazivne snage 8W?
omogućeno je neovisno premotavanje prima-
rnog ili sekundarnog namota u slučaju pre- Rješenje:
gorijevanja. Ispravljač ima četiri diode u “grec” P = Sfe2 => Sfe=2,8 cm2
Ovaj presjek mag. jezgre od 2,8cm2 je za limove kod kojih je
spoju za punovalno ispravljanje izmjeničnog
B=1T (manje kvalitetni). Kvalitetniji limovi mogu imati i B=1,4T
napona. Ispravljeni napon se filtrira s elektrolit- pa je potreban presjek oko 2cm2. Odabiremo kvalitetniji lim ob-
skim kondenzatorom. Adapter je snabdjeven s lika E i I (30 kom. deblj. 0,5mm) koji se ukršteno slažu u paket da
se uvijek dobije okvir EI, a kako bi se smanjile vrtložne struje.
više priključaka tipa “bajonet” muških i ženskih
(2,5-3,5-4mm), a to znači da se može koristiti za
napajanje raznih uređaja (treba paziti da bude
isti plaritet napona na bajonet priključku adapt-
era kao i na el. uređaju koji napaja, a polaritet se
odabire malim preklopnikom + -).
D1...D4:
1N4004 ili slične

Broj zavojaka za 1V (pri B=1T): n=45/S=45/2,8=16

Broj zavojaka za 1V (pri B=1,4T): n=32/S=32/2=16
Primarni namot: U=220V; P=8W; I=P/U=8/220=0,036A
N1=n·220=16·230=3520 zavojaka od bakarne lakom izo-
lirane žice. Kvalitetnija žica može podnijeti temperaturu i do
130°C, a dozvoljena gustina struje je od 2,5-6A/mm2 ovisno
od načina hlađenja i kvaliteta žice. U ovom slučaju i hlađenje
je kavalitetno (namotaji su na istom kalemu, ali jedan pored
drugog) pa debljina žice iznosi mm.

Sekundarni namot: U=12V; P=6W (kod malih transformatora

primarna snaga je oko 20% veća od sekundarne (zbog gubitaka
u željezu i bakarnim namotajima); I=P/U=6/12=0,5A
N2=n·12=16·12=192 zavojka od bakarne lakom izolirane žice
Sl. 4.12 Električna šema adaptera 220/3-4.5-6-7.5-9-12V debljine mm.

Sekundarni namot ima više izvoda: kod 48 zavojka za 3V; 72

zavojka za 4,5V; 96 zavojka za 6V; 120 zavojka za 7,5V; 144
zavojka za 9V i na kraju 192 zavojka za 12V.

Ispravljač za punjenje akumulatora 220/14V

Veći ispravljači sa 70-100W snage i jačinom struje od 5 - 8 A služe za punjenje akumulatora. Kod
realizacije pujnača za akumulatore polazi se od sljedećih osnovnih pretpostavki:
• olovnim akumulatorima više odgovara režim impulsnog punjenja (za razliku od punjenja is-
tosmjernom strujom), kao i smanjivanje jakosti struje tokom punjenja;
• akumulatorski članak je prazan/pun uz napon ćelije od 1,8/2,4 V (za bateriju nazivnog napona
12 V radno područje je 10,8-14,4 V);
• optimalna struja punjenja obično iznosi deseti dio kapaciteta (Ah/10). Naprimjer, akumulator
kapaciteta 44 Ah ima optimalnu struju punjenja 4-5A.

82
 Transformator punjača može biti klasični sa Primjer: Proračun transformatora za punjenje akumu-
oba namotaja na srednjem stubu. Presjek jez- latora kapaciteta od 10 do 44Ah: primarni napon 230V,
gre transformatora (srednjeg dijela na kome se sekundarni 14V, maksimalna sekundarna struja 5A.
nalaze oba namotaja) treba biti jednak kvadrat-
nom korijenu iz ukupne snage (snaga izražena u Rješenje:
VA, a pri B=1 T). Magnetna jezgra je izvedena od Snaga transformatora: P2=U2·I2=14·5=70W
P = Sfe2 => Sfe=8,4 cm2
dinamo limova E i I oblika, a s površinom sred- Ovaj presjek mag. jezgre od 8,4cm2 je za limove slabijeg
njeg stuba između 8 - 10 cm2. Primarni namot kvaliteteta kod kojih je B=1T. Odabiremo E i I lim veličine V
je predviđen za napon 220-230 V, a sekundarni dužine 84 mm (60 kom. deblj. 0,5mm, a dimenzija kao na slici)
koji se slažu u paket.
namot za 12-15 V.
Prilikom izbora prečnika žice dozvoljena
su neka odstupanja. Međutim, za pouzdan rad
transformatora u proračunu ne bi trebalo ići
na gustine struje veće od J=3,3A/mm2, kako
za primarni, tako i za sekundarni namot. Gus-
tina struje je data izrazom J=I/Scu, gdje je Scu-
poprečni presjek vodiča; za kružni presjek iznosi
Scu=πd2/4. Otuda:
4

jelovi električnih
Broj zavojaka za 1V (pri B=1T): n=45/8,4=5,35 (usvajamo 6)

Sastavni di-
Kako se gustina struje daje obično u A/mm2,

uređaja
Primarni namot: U=230V; P=70W; I=P/U=70/230=0,30A
dobija se debljina žice, bez izolacije, u mm. N1=n·230=6·230=1380 zavojaka od bakarne lakom izolirane
Ispravljački dio u današnje vrijeme se, skoro žice. Dozvoljena gustina struje J=3,3 A/mm2, pa debljina žice
iznosi mm.
bez izuzetka, izvodi s četiri diode vezane u mostu
za dobivanje pulsirajućeg istosmjernog napona. Sekundarni namot: U=14V; I=5A
Mogu se koristiti diode BY 550/50V, 5A ili slične N2=n·12=6·14=84 zavojka od bakarne lakom izolirane žice
(ne traži se “ispeglana” istosmjerna struja pa u debljine mm.
ispravljaču nema elektrolitaskog kondenzatora).

a)

Sl. 4.13 Glavni dijelovi ispravljača za punjenje akumula- b)

tora: a) transformator; b) ispravljački dio

83
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Na prednjoj ploči ispravljača se
nalaze signalne diode i osigurači
(može se naknadno ugraditi i am-
permetar 0 - 6 A)

Sl. 4.14 Kompletiran ispravljač za punjenje akumulatora do 44Ah (transformator; ispravljački dio s signalnim svjetlećim
diodama; osigurači 7.5A; priključni vod 230V; priključni vod 12V s klemama “+” i “-”
*Sekundarni napon iznosi 13V, što znači da se akumulator ne može maksimalno napuniti, ali i to da će se struja punjenja postepeno smanjivati kako se
napon akumulatora povećava i izjedačuje s naponom ispravljača. U slučaju da ispravljač ima sekundarni napon preko 14,4V (brzo punjenje akumulato-
ra), tada mora ispravljač sadržavati kontrolirano podešavanje struje punjenja (npr. od 0 do 10A) i automatsko prekidanje punjenja pri punoj bateriji

4.2.2 Pretvarači
Pretvarač ( može istosmjernu struju iz akumulatora 12V da pretvori u izmjeničnu, a zatim trans-
formatorom podigne s 12V~ na 220V~. U praksi su najviše u upotrebi pretvarači snage 100 VA (koji
mogu 3,5 do 4 sata snabdijevati trošila snage 100 VA, uz akumulator 55 Ah, a da se on potpuno ne
isprazni). Za pretvarače veće snage potrebni su i akumulatori većeg kapaciteta.
Primjena pretvarača: Nestane li električne struje u mreži, osim sa prekidom grijanja, vlasnici
centralnih i etažnih grijanja na kruta goriva, susreću se i sa problemom kako dovoljno brzo smanjiti
vatru i time spriječiti pregrijavanje vode u kotlu. Peći za etažno grijanje (narodno grijanje) sadrže
vrlo malu količinu vode - samo nekoliko litara, pa će prestankom rada cirkulacijske pumpe, voda
naglo povećati pritisak u kotlu, proradit će sigurnosni ventil, a može doći i do oštećenja ekspanijske
posude. Znači pretvarači omogućuju nesmetan nastavak grijanja i onda kada nestane električne
struje, a akumulator i pretvarač bi automatski preuzeli napajanje cirkulacijske pumpe.
Pretvarači 100 W se koriste i za fluorescentne cijevi do 20W, interfone, električne brave, i slično.

Poznato je da se istosmjerna struja ne transformiše, pa se oscilatorom s pozitivnom povratnom

spregom (poseban namotaj na transformatoru) pretvara u izmjeničnu napona 12V~. Za ovaj oscilator
mogu se upotrijebit snažni tranzistori tipa 2N3055, a koji moraju da izdrže jačinu struje i do 15A. Da se
ne bi prekomjerno zagrijavali, tranzistori se montiraju na hladnjake ukupne površine 200cm2.
Transformator s jezgrom presjeka 10 cm2 je najvažniji dio pretvarača od 100 VA. Treba paziti da
limovi moraju biti dovoljno veliki kako bi mogli stati svi namoti u presjek prozora (koristiti veličinu
“EI” limova VI-dužine 96 ili VII-dužine 108 mm). Transformator treba namotati prema podacima iz
šeme spajanja (električne šeme).

84
 Mrežni transformator:
100VA; 10cm2 Trafo lim veličine VI, dužina
N1=900; d1=0,35mm 96mm, srednji stub širine
32mm. Za jezgru su potrebna
N2=N3=40; d2=d3=1,5mm 64 kom. “E” i “I” lima debljine
N4=50; d4=0,5mm 0,5 mm (Sfe=3,2x3,2mm
N5=N6=20; d5=0,5mm =10,24cm2).

D1= dioda BY 913

C1= elko 100µF/63V
C2= papirni 0,1 µF 1000V
R= promjenjivi otpornik 0,4 - 0,8 Ω/5W
(Ovaj otpornik se ne može kupiti, ali se može napraviti od cekas žice
05-0,6mm, dužine 40-80mm. Ovaj otpornik služi za namještanje
frekvencije 50Hz, a omsku vrijednost otpora treba odrediti pri pr-
vom puštanju u rad: priključiti mali elektromotor od 80VA i prema
broju okreta podesiti R i provjeriti frekvenciju)

T1=T2=2N3055
Relej: PR 53 220V ili sklopnik s 1 radnim + 3 mirna
kontakta i naponom namotaja 220V
*Napon na sekundaru, pri punom opterećenju i naponu akumula-
tora 12V, iznosi oko 210V, a frekvencija je 48 - 55 Hz. Nedostatak
ovog pretvarača je pravcokutni umjesto sinusni napon, i nesiguran
start pri naponu akumulatora ispod 12V.

4
Sl. 4.16 Električna šema pretvarača 100VA

jelovi električnih
Sastavni di-

uređaja
Kada uključimo sklopku S2, aktiviran je relej i motor će biti izravno povezan sa električnom
mrežom. Nestane li struje, relej će odvojit motor crpke od mreže i preko dva tranzistora i trans-
formatora uzeti struju iz akumulatora (kod uključene sklopke S1). Struja pražnjenja akumulatora,
pri punom opterećenju ne prelazi 10 A. Čim se u mreži opet pojavi električni napon relej će isključit
kontakte, ali će akumulator ostati priključen preko diode D da bi se opet napunio. Struja punjenja
akumulatora, kada je akumulator prazan, nije veća od 1,5 A i tokom punjenja opada. Indikatorske
žarulje u sklopkama pokazuju radi li pretvarač strujom iz mreže ili iz akumulatora.
Ovaj pretvarač se može opteretiti s
najviše 100VA prividne snage (mo-
tori, fluo cijevi), odnosno 100W radne
snage (grijači, žarulje). To je ustvari
dovoljno npr. za pogon cirkulacijske
pumpe u etažnim grijanjima. Ako
je na pumpi označeno da ima snagu
P=20W, te da vuče struju iz mreže 0,4A
pri naponu 220V, slijedi da prividna
snaga ove pumpe iznosi 88VA. Snaga
20W je aktivna radna snaga na osovini
motora, a stvarna je snaga koju motor
vuče iz električne mreže 88W.

Sl. 4.17 Dijelovi potrebni za izradu pretvarača

1-transformator; 2-relej; 3-kondenzator 0,1μF; 4-kondenzator 100μF; 5-osigurač 0,5A; 6-otpornik od cekas žice po kojoj se pomijeraju bakarne stezal-
jke; 7-dioda; 8-tranzistori; 9-sklopke S1 i S2 s indikatorskim žaruljama; 10-kleme za akumulator; 11-instalacioni vod PP/J-3x1,5 s utikačem

85
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 4.3 Otpornici, kondenzatori, diode i tranzistori

Diode, tranzistori, kondenzatori i otpornici nalaze se gotovo u svim električnim uređajima. Zbog
toga je potrebno dati nekoliko napomena vezanih za njihovu kontrolu i utvrđivanje neispravnosti.

Otpornici su pasivni elektronski elementi koji se suprostavljaju proticanju struje u električnom

kolu. To su elementi koji služe za stvaranje pada napona u strujnom kolu. Označavaju se s R, a
glavni parametar je nazivna otpornost (izražena u Ω, kΩ ili MΩ). Mogu biti stalni, polupromjen-
jivi (trimeri) ili promjenjivi (potenciometri). Prema materijalu od koga su napravljeni razlikujemo:
žičane (otporna metalna žica), slojne (otporni grafitni sloj) i masene (otporna masa).
Neki otpornici nelinearno mijenjaju svoju nazivnu otpornost s temperaturom (PTC ili NTC) ili
naponom (VDR-varistori).
1 2 3 4 prsten Sl. 4.18 Stalni otpornici

a) Otpornici od mase
1Ω ±5% 2W
b) Slojni otpornici
c) Žičani otpornici

5,6kΩ ±10% 1W

5,1kΩ ±5% 0,5W

47Ω ±5% 0,25W

Tabela 4.1 Ključ za boje prstenova

Boja Vrijednost otpora u Ω Tolerancija
prstena
1 prsten 2 prsten 3 prsten 4 prsten
crna - 0 x100 -
smeđa 1 1 x101 ±1%
crvena 2 2 x102 ±2%
naranč. 3 3 x103 -
žuta 4 4 x104 -
zelena 5 5 x105 ±0,5%
plava 6 6 x106 ±0,25%
ljubičasta 7 7 x107 ±0,1%
siva 8 8 x108 -
bijela 9 9 x109 -
zlatna - - x10-1 ±5%
Sl. 4.19 Provjera nazivnog otpora:
srebrna - - x10-2 ±10%
*otpornik je ispravan ukoliko je izmjerena tj. stvarna otpornost u granicama
bez boje - - - ±20% tolerancije (ovaj otpornik od 1500Ω je ispravan jer izmjerena otpornost od
Primjeri: 1454Ω je u okviru tolerancije ±75Ω).
1) smeđa-crna-zlatna-zlatna: R=10·0,1Ω±5%=1Ω±5%
Napomena: Niz E12 nazivnih vrijednosti otpornosti jedne dekade:
2) zelena-plava-crvena srebrna: R=56·100Ω±5%=5,6kΩ±10%
E12 1,0 1,2 1,5 1,8 2,2 2,7 3,3 3,9 4,7 5,6 6,8 8,2
3) zelena-smeđa-crvena-zlatna: R=52·100Ω±5%=5,1kΩ±5%
1) žuta-ljubičasta-crna-zlatna: R=47·1Ω±5%=47Ω±5% 10- 10 12 15 18 22 27 33 39 47 56 68 82
100Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω Ω

86
 Termistori s PTC su temperaturno ovisni ot-
pornici kod kojih vrijednost otpora pri porastu
temperature naglo poraste, čim se određena
temperatura prekorači (npr. s nazivne otpor-
nosti 220Ω pri 25°C, poraste do max. 20kΩ kod
gornje granične temperature od 125°).

Sl. 4.20 Ovisnost otpora o temperaturi termistora PTC;

simbol termistora PTC u električnim šemama; i
izgled termistora PTC u komndnom releju frižidera

Termistori s NTC su temperaturno ovisni

Sl. 4.21 Ovisnost otpora o temperaturi termistora
otpornici kod kojih vrijednost otpora opada s
porastom temperature (smjese oksida željeza-
mangana-volframa...). Nazivnu vrijednost ot-
pora proizvođač daje za temperaturu od 25°C.
Primjena: Mjerenje temperature (termostati,
klima uređaji...), usporenje privlačenja elektro-
magneta (redni spoj s namotom), usporenje
4
otpuštanja elektromagneta (paralelni spoj s

jelovi električnih
NTC nazivne otpornosti R25=28Ω namotom), stabilizacija radne tačke tranzistora...

Sastavni di-

uređaja
Na slici 4.4 strana 40 vidi se termistor NTC koji u euro-termostatu služi za mjerenje temperature
u prostoriji.
Ovdje možemo izdvojiti i primjenu termistora NTC u slučaju da
temperatura nekog uređaja ne smije preći iznad odgovarajuće
max. vrijednosti, ili ako neku prostoriju treba štititi od požara
(koristi se spoj za usporenje privlačenja elektromagneta, slika
4.22). Termistor u normalnom stanju ima veliki otpor tako da
struja koju daje baterija U ne može aktivirati relej. Ukoliko
dođe do požara, temperatura okoline se poveća, smanji se ot-
por termistora NTC, a poveća se struja kroz namot releja, koji
Sl. 4.22 Signalizacija viskoke temperature se aktivira i uključi alarmni uređaj.
pomoću termistora NTC

Kondenzatori su pasivni elektronski elementi i služe za skupljanje (kondenzovanje) električnog

naboja Q. Označava se s C, a glavni parametar kondenzatora je nazivni kapacitet (izražen u μF, nF
ili pF). Osim kapaciteta, za kondezatore je bitan i podatak na koji nazivni napon se smiju priključiti
(ako se priključe na veći napon može doći do proboja dielektrika.
I oni se izrađuju kao stalni (stalna vrijednost C), polupromjenjivi (trimeri) i promjenjivi. Najčešće
ih nazivano prema izolacijskom materijalu (dielektriku): zračni, papirni, keramički, liskunski,
plastični, stakleni, elektrolitni-aluminijski, elektrolitni-tantalski...

87
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 b)

Sl. 4.21 Stalni kondenzatori

a) Papirni, keramički, plastični, liskunski...
b) Elektrolitni
*Na nekim kondenzatorima se tolerancija označava
slovom J (±5%), K (±10) ili M (±20)
a) Primjeri: 823J50  C=82000pF ±5%, 50V
0.39M200  C=0,39μF ±20%, 200V

Sl. 4.22 Pogonski elektromotor mašine za rublje se pokreće kondenzatorom za startovanje 10µF/400V. Njegovim probo-
jem motor ne pokreće bubanj kod pranja (i kod centrifuge), ali se zamjenom kondenzatora problem otklanja

Sl. 4.23 Provjera nazivnog kapaciteta

*Nazivni kapacitet kondenzatora, u primjeru na slici, je na tijelu označen
numerički s 473J. Ključ za brojeve je sljedeći: prve dvije cifre su brojevi
47, dok je treći broj broj nula koje se dopisuju, a vrijednost je u pF.
To znači da je nazivni kapacitet ovog kondenzatora 47000pF=47nF.
Digitalni univerzalni instrumenti novije generacije imaju i mogućnost
mjerenja kapaciteta kondenzatora (potrebno je samo glavni funkcijski
prekidač staviti u polažaj za mjerenje C, a nožice kondenzatora umetnuti
u podnožje označeno s Cx i na displeju očitati rezultat). Izmjerena vrijed-
nost kapaciteta je 46,8nF, a ako to upopredimo s nazivnim kapacitetom
od 47nF zaključujemo da je kondenzator ispravan (tolerancija je J:±5%).

88
 Diode su elektronski elementi koji provode struju samo u jednom smjeru. Mogu biti u plastičnom
ili metalnom kućištu. Imaju samo dva izvoda (Anodu i Katodu). Ako su proizvedene u evropi svaka
dioda je označena s dva ili tri slova i brojem kao npr.: BY 550/-50 (Si-dioda, 50V, 5A); BZY 65 (Zener
dioda 5,1V). Američke diode nose oznaku 1N i broj: 1N4001...1N4007 (Si-dioda 1A, 50V;... 1N4007:
1A, 1000V); 1N4148 (Si-dioda 100V, 0,2A); 1N5408 (Si-dioda 1000V, 3A). U Japanu se obilježavaju
s 1S: 1S 317 (Si-dioda 0.5A, 1000V).

Sl. 4.24 Provjera ispravnosti diode:

a) Ako se crni izvod instrumenta spoji na anodu (P-
tip), a crveni izvod na katodu (N-tip) dioda provodi
struju. Kazaljka skreće i pokazuje malu otpornost.
Napomena: Kod analognih instrumenata u
unutrašnjosti se nalazi izvor napona, koji služi za
mjerenje otpora. “+” pol tog izvora napona izvodi
se na crni, a “-” pol na crveni izvod instrumenta.
Dioda provodi struju (ima mali otpor) ako je “+”
pol izvora priključen na A, a “-” pol na katodu.
4

jelovi električnih
b) Ako se na K spoji crni, a na A crveni izvod,

Sastavni di-
kazaljka ne skreće i pokazuje gotovo beskonačnu

uređaja
otpornost

Tranzistori su elektronski elementi koji imaju tri elektrode: Emiter, Bazu i Colektor. Tranzistor u
kolu struje ima ulogu “elektronske slavine”. Baza tranzistora je ručica kojom se komanduje kolika će
struja teći kroz tranzistor, između kolektora i emitera (NPN) ili između emitera i kolektora (PNP).
Ako se proizvode u Evropi označeni su sa dva ili tri slova i brojem kao npr.: BC 109 (Si-NPN, 30V,
0.1A, 300MHz); BD 140 (Si-PNP, 100V, 1.5A, 50MHz). Proizvedeni u Americi imaju oznaku 2N:
2N3005 (Niskofrekventni, 100V, 15A, 115W, 2,5MHz), a tranzistori iz Japana imaju oznaku 2S: 2SD
492 (iste karakteristike kao i =2N3055);

a) b)

Sl. 4.25 Provjera ispravnosti tranzistora NPN tipa (NemiterPbazaNcolektor) 2N3055:

a) ako plus pol (crni izvod) spojimo na P(bazu), a minus pol (crveni izvod) prvo na N(emiter) ili N(kolektor),
a kazaljka kod oba slučaja pokazuje skretanje i malu otpornost;
b) ako crveni izvod spojimo na P(bazu), a crni izvod prvo na N(emiteru ili P(kolektoru), a kazaljka kod oba
slučaja ne skrene i pokazuje veliku otpornost (∞ otpornost)

89
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5. ELEKTROMOTORNI POGON U ELEKTRIČNIM UREĐAJIMA
U klima uređajima, hladnjacima, u sistemu centralnog grijanja, za pogon kompresora, ventila-
tora, pumpi, a i kod većine drugih uređaja u domaćinstvu i industriji, upotrebljavaju se električni
motori. U ovom poglavlju su opisani najčešće upotrebljavani elektromotori u kućnim eklektričnim
uređajima.
U pogledu struje napajanja razlikujemo sljedeće vrste elektromotora:
1. Elektromotori za izmjeničnu struju
(asinhroni 1-fazni ili 3-fazni, sinhroni 1-fazni ili 3-fazni, kolektorski izmjenični elektromotori)
2. Elektromotori za istosmjernu struju
3. Kolektorski motori izmjenične struje (univerzalni elektromotori)
U nastavku će biti objašnjeni najviše upotrebljavani elektromotori za potrebe rashladnih, a i dru-
gih električnih uređaja u domaćinstvu i industriji. Međutim, najprije će biti napomenuti osnovni
zakoni na kojima se zasniva funkcionisanje električnih strojeva.

5.1 Osnovni zakoni iz elektrotehnike na kojima se zasniva rad elektromotora

Funkcionisanje svih električnih strojeva zasniva se na tri temeljna zakona elektrotehnike: 1) opći
zakon indukcije; 2) zakon o sili u magnetskom polju i 3) zakon elektromagnetskog protjecanja.
Opći zakon indukcije kazuje: a) Da se u vodiču duljine “L” koji se pomjera brzinom “v” u magnetskom
polju “B”, okomito na silnice, javlja inducirani napon: U=B · L · v; b) Da se u zatvorenoj petlji (zavojku,
sitku s N zavoja), a koju obuhvata magnetski tok Φ inducira električki napon “U” jednak brzini promjene
toka u petlji, a smjera takvog da bi proizveo struju koja se protivi promjeni toka: U= - N(ΔΦ/Δt).

Vodič u mag. polju:

Ui: inducirani napon
B: gustoća mag. toka
l: duljina vodiča u mag. polju
v: brzina vodiča

U=B · L · v

Svitak u mag. polju:

Ui: inducirani napon u
zavojku
N: broj zavoja u svitku
ΔΦ: promjena toka
Δt: promjena vremena

U= - N(ΔΦ/Δt)

Za induciranje napona, znači potrebna je promjena toka Φ. Ta promjena se može izazvati na dva
načina:
90
 a) tako da miruju i dio stroja u kojemu se stvara magnetski tok i petlja u kojoj se inducira napon,
a mijenja se iznos toka; to se postiže tako što se mijenja jačina struje koja stvara-uzbuđuje magnetski
tok. U ovom slučaju govori se o induciranom naponu transformacije (npr. u sekundarnom namotu
transformatora).
b) tako da se iznos toka ne mijenja, ali se mehaničkim gibanjem petlje mijenja dio obuhvaćenog
toka. U ovom slučaju govori se o induciranom naponu rotacije.

Zakon o sili koja djeluje na vodiče u magnetskom polju slijedi iz Biot-Savartovog zakona koji
glasi: F=B · I · L, gdje je F-sila na vodič dužine L kroz koji teče struja I, pri čemu su smjerovi veličina
B, L, F međusobno okomiti.
Ako uzmemo stalni magnet s polovima N i S i stavimo između njih vodič dužine L, a na krajeve tog
vodiča priključimo istosmjerni napon, vodič će početi da se “izbacuje” na jednu stranu. Ako sada promi-
jenimo polaritet napona na krajevima vodiča (promjenimo smjer struje kroz vodič), vodič će se pomjerati
na drugu stranu. Smjer pomjeranja vodiča promijenio bi se i kad bi zamijenili mjesta polova N i S.
Sila F na vodič (kroz Okretni moment M na
koji protiče struja I) u zavojak (kroz koji protiče
mag. polju: struja I) u mag. polju
F: sila na vodič F: sila na 1 vodič zavojka
I: jačina struje F: sila na 2 vodič zavojka
L: dužina vodiča u mag. M: zakretni moment zavojka
polju a: udaljenost vodiča 1 i 2 u
zavojku
M=F · a · sinα
F=B · I · L max. moment kod α=90°:
M= B · I · L· a · sinα
M=F · a · sin90=F · a

Ako sada uzmemo jedan zavojak, stavimo ga između polova N i S, a na početak i kraj zavojka
priključimo istosmjerni napon. U ovom slučaju javlja se spreg sila F (spreg sila stvara okretni mo- 5
ment M) koje djeluju tako da će zavojak početi da se okreće u nagnetnom polju.

Elektromotorni

el. uređajima
pogoni u
Zakon protjecanja povezuje električne struje i magnetske tokove. Električna struja oko vodiča,
a posebno oko/unutar petlje (zavojnice) stvara magnetsko polje. Jakost magnetskog polja unutar
petlje: H=I·N/lm (A/m). Silnice toka zatvorene su linije. Njihova gustoća, magnetska indukcija B,
vezana je s magnetskim poljem H: B=μ·H, gdje je μ-permeabilnost materijala kroz koji se silnice
prostiru. Permeabilnost željeza je bitno veća od permeabilnosti zraka (vakuma), pa se magnetske
silnice najvećim dijelom zatvaraju putem gdje je postavljen željezni lim, a uz koji su namotani vodiči
kroz koje protiče struja.

μo: permeabilnost vakuma B=μo·H

μo=1,256·10⁶ (Vs/Am)
karakteristika magnetiziranja zraka

μr: relativna permeabilnost B=μo·μr·H=μ·H

μo: permeabilnost
μr=1170 (meko željezo)
karakteristika
magnetiziranja
željeza

91
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.2 Asinhroni motori

Asinhroni motor otkrio je 1882. g. Nikola Tesla. On je prvi došao do zaključka da se u višefaznom
namotu izmjenične struje stvara rotirajuće magnetno polje.

Tesla je do tog otkkrića došao pri ispitivanju malog neispravnog jednofaznog transformatora s jezgrom u
obliku prstena. Na transformatoru se nalazila izolaciona ploča, a na njoj slučajno metalna kugla. Kad je
uključio transformator, Tesla je opazio da se kugla okreće.. Ustanovio je da transformator ima na sekunda-
rnoj strani spoj među zavojima. U prostoru iznad transformatora, gdje se nalazila metalna kugla, postojala
su dva rasipna polja, primarno i sekundarno, koja su bila u fazi s primarnom i sekundarnom strujom, ali
one su bile fazno pomjerene. Uz prostorni pomak između primarnog i sekundarnog namota, a i vremenski
pomak između polja, nastalo je okretno polje, doduše nesimetrično, ali ipak dovoljno jako da asinhrono za
sobom vuče kuglu.

5.2.1 Asinhroni trofazni motori

Asinhroni trofazni motori su nejeiniji, najsigurniji, a i najednostavniji pogonski motori koji se
danas upotrebljavaju. Sastoje se samo iz dva dijela: STATORA i ROTORA.

Sl. 5.1 Stator asinhronog motora

Stator je valjkastog oblika sastavljen od paketa dinamo-limova sa utorima na unutarnjoj strani. U

te utore, prostorno su raspoređena tri namota. Namot jedne faze nije usredotočen na jednom mjestu,
kako je to bilo kod transformatora, već je raspoređen u više skupina utora međusobno razmaknutih
za određeni ugao, a i namoti pojedinih faza međusobno je pomaknut za određeni ugao. Namoti su
izvedeni od bakarne lakom izolirane žice, kroz koju se propušta izmjenična struja. Oko svakog sta-
torskog namota se stvara magnetno polje. Magnetna polja triju faznih namota su fazno pomjerena
120° el. i mijenjaju se sinusoidno. Ova tri magnetna polja se u svakom trenutku sabiraju i stvaraju
rotirajuće magnetno polje. Polje koje se okreće po obodu statora srazmjerno je s frekvencijom 50Hz, i
načinom postavljanja 3 fazna namota (ako su tri namota prostorno razmaknuta 120° geom. rotirajuće
polje ima jedan par polova, a rotira sinhronom brzinom n=60·f/p=3000 o/min).

92
 Okretno magnetno polje ostvareno pomoću trofazne struje na statoru:
Princip stvaranja okretnog magnetnog polja prikazuju slike 4.28, 4.29 i 4.30. U statorsku mag-
netnu jezgru stave se tri potpuno jednaka namota i smjeste se tako da su prostorno međusobno
razmaknuti 120° geom. Namoti se spoje u zvijezdu (mogu se spojiti i u trokut). Kada se takav namot
priključi na mrežu, kroz pojedine namote proteku sinusne struje koje su međusobno pomaknute u
fazi za 120° el. (vidi sl. 5.2). Razmotrit ćemo samo dva karakteristična slučaja:
a) Struja faze 1 i 3 imaju istu pozitivnu vrijednost, dok struja faze 2 ima negativnu amplitudu
(taj trenutak vremena je označen slovom “a” u vremenskom dijagramu struja, sl. 5.2). Kao pozitivan
smjer struje odabran je smjer prema zvjezdištu. Sa slike sl. 5.3 vidimo da sve tri struje stvaraju, u tom
trenutku vremena “a”, rezultantno magnetno polje prikazanog smjera; to polje je dvopolno, tj. s jedim
parom polova N i S i pomjerenim 30° geom. u odnosu na horizontalu.

Sl. 5.2 Vremenski dijagram struja trofaznog simetričnog

sistema

b) Nakon 60 °el. struja faze 1 ima pozitivnu

amplitudu, dok su struje faza 2 i 3 negativne
Sl. 5.3 Stvaranje 2-polnog okretnog polja pomoću (trenutak “b”, sl. 5.2). Sa slike 5.4 možemo vidjeti
trofazne struje u trenutku “a” 5
da sve tri struje sada stvaraju rezultantno polje,

Elektromotorni
kojega je položaj prema prethodnom pomaknut

el. uređajima
pogon u
za 60° geom. u smjeru kazaljke na satu.

Kao što se vidi iz samo ova dva razmat-

ranja, upotrebom tri fazna namota prosrorno
raspoređena po obodu statora 120° geom.,
možemo proizvesti 2-polno okretno mag.
polje. Pojedini položaji tog polja pokazuju da
faznom pomaku 30° el. odgovara prostorni
pomak mag. polja od 30° geom. To znači da
broj okreta mag. polja kod 2-polnog statora
identičan je s brojem promjena izmjeničnog
napona, dakle iznosi f·60 o/min, odnosno 3000
o/min pri frekvenciji f=50 Hz.
Sl. 5.4 Stvaranje 2-polnog okretnog polja pomoću
pomoću trofazne struje u trenutku “b”

Ako na statorsku jezgru stavimo dvostruki broj namota, dakle dva namota po fazi, odnosno uku-
pno 6 namota, onda se svi geometrijski razmaci moraju smanjiti za duplo. Grafičkom analizom u
karakterističnim momentima nije teško vidjeti da se okretno polje vrti dva puta sporije nego kada
93
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 svaka faza ima samo jedan namot. Ovdje polje ima 4-pola N-S-N-S, dakle p=2. Njegov broj okreta
iznosi n=f·60/p, odnosno n=3000/2=1500 o/min pri f=50 Hz.
Primjer: Statorski namot izveden u 24 utora, 4-polni, sa svicima nejednakog oblika, dvoetažni

p=2
q=2
N=24
τ=6
q-broj utora po polu i fazi
τ-polni korak

Dvoetažni namot: čeone strane namota (izvan utora) izveden u dvije etaže
Svici nejednakog oblika: namot I faze sastoji se od 4 međusobno spojena svitka (veći: utori 1-8 i 13-20 i manji: utori 2-7 i 14-19)

Rotor je valjak koji ulazi u šupljinu statora. Razlikujemo: kavezni (kratkospojni) i kliznoprstenasti
rotor. Danas se za kompresore, mašine za rublje, pumpe, a i druge električne uređaja isključivo ko-
riste asinhroni motori s kaveznim rotorom. Kavezni rotor je mnogofazan (svaki štap je 1 faza).
Konstrukcija kaveznog rotora: Na osovinu od kaljenog čelika navučen je paket dinamo-limova. U
posebne otvore u dinamo-limovima uguraju se štapni bakarni vodiči većeg presjeka (1 ili 2 vodiča po
utoru). Ovi vodiči su na obje strane kratko spojeni tvrdim lemljenjem s metalnim prstenom, tako da
namot rotora ima izgled “kaveza” (vodiči rotora su kratkospojeni). Obično rotor ima više utora od statora
da bi se dobila bolja zaletna svojstva (npr. za stator s 24 utora i p=2, rotor ima N=30 ili 32 kratkospojena
štapna vodiča). Kod izrade namota alumunijem, rotorski paket se stavi u kalup, a zatim se u utore pod
pritiskom izlije rastopljeni aluminij. Kad se aluminij skruti obrade se vanjske površine prstena. Na prsten-
ovima se ostave krilca kojima je zadaća da kao ventilator pospješe strujanje zraka radi hlađenja.
Princip rada asinhronog kaveznog motora: Rotirajuće magnetno polje statora ns=f·60/p, presijeca mirujuće vodiče
rotora, u tim vodičima indukuje se odgovarajući napon, inducirani napon protjerat će kroz kratkospojne vodiče struju.
Pojavom struje u rotorskom namotu imamo slučaj više vodiča po obodu rotora, kroz njih protiču struje, a nalaze se u
mag. polju. Na svaki vodič će djelovati elektromagnatna sila, a sve one čine zakretni moment u smjeru okretanja polja.
Kao rezultat toga rotor se počne okretati i nastoji dostići brzinu mag. polja statora ns. Rotor, međutim, nikad neće
dostići ns, već neki konačni broj okreta n (ako bi rotor dostigao brzinu okretnog polja statora, u vodičima rotora ne
bilo induciranog napona, ni struje, a ni zakretnog momenta). Ako se rotor optereti na osovini, brzina rotora se još malo
smanji (jer samo tako može razviti snagu koja mu je potrebna za rotaciju i za savlađivanje dodatnog “tereta”).

Sl. 5.5 Rotor asinhronog

motora s kratkospojenim
namotom (kavezni rotor)

Aluminijski vodiči rotora Aluminijski prsten

94
 1-Statorski namot; 2-kućište; 4-rotor; 5,6- ležajni štit;
7,8-kuglasti ležaj; 13-ventilator; 16-ventilatorska kapa;
18-podnožje; 21-priključna kutija; 27-natpisna pločica;
31-šest priključnih stezaljki; 32-poklopac priključne
kutije; 35,36-uvodnica

Sl. 5.6 Svi dijelovi asinhronog kaveznog motora u izvedbi B3 (s dva ležajna štita i ventilatorom na desnoj strani)

Na stezaljke U1-U2-U3 su priključeni počeci, a na stezaljke U2-V2-W2 krajevi pojedinih faznih

namota. Smještene su u priključnoj kutiji motora, a raspored stezaljki prikazan je na slici 5.6. Krat-
kim spojem stezaljki W2-U2-V2 trofazni namot je spojen u zvijezdu, a kratkim spojem stezaljki U1-
W2, V1-U2 i W1-V2 namot motora bit će spojen u trokut. Ovo kratko spajanje se vrši odgovarajućim
metalnim pločicama (ili na kontaktima sklopke zvijezda-trougao, ako se koristi).
Između stezaljki U1-V1, U1-W1 i V1-W1 vlada linijski napon (u niskonaponskoj mreži većinom
380V (400V), dok između stezaljki U1-U2, V1-V2 i W1-W2 vlada fazni napon 220V (230V) kod
spoja u zvijezdu, ili 380V (400V) kod spoja u trokut.
5

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u

Sl. 5.8 Trofazni asinhroni kavezni elektromotor za pogon

Sl. 5.7 Priključna kutija asinhronog
motora s šest priključnih stezaljki i
spojem namota u Y
kompresora u većim rashladnim uređajima
(krajevi faznih namota statora kratkospojeni unutar kom-
resora, a na stezaljke kompresora se izvode samo tri izvoda
U1, V1 i W1 - spoj namota u zvijezdu)

95
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.2.2 Asinhroni trofazni motori za 2 brzine
Brzina okretnog polja je ns=60·f/p, a vidimo da ovisi od frekvencije mrežnog napona i od prostorne
raspodjele statorskog namota, tj. od broja stvorenih pari polova. Iz izraza vidimo da se regulacija br-
zine vrtnje asinhronog kaveznog motora može izvesti na dva načina: promjenom mrežne frekvencije
“f ”ili promjenom brojem pari polova “p”. Ako se u statorske utore ulože dva namota, svaki dimen-
zioniran za drugi par polova, i ako se upotrijebi kavezni rotor, nakon uklapanja prvog statorskog
namota vrtjet će se motor brzinom prema broju polova tog namota, a nakon preklapanja na drugi
namot vrtjet će se, dakako, brzinom koja odgovara broju polova drugog statorskog namota.
Dvobrzinski motor, znači, ima dva statorska namota geometrijski raspoređeni po obodu rotora
na drugačiji način. Kada je na mrežu soijen 1 statorski namot motor ima mali broj okretaja, a kada je
spojen drugi namot motor ima veliki broj okretaja.

Tabela 5.1 Polnopreklopivi trofazni asinhroni motori s dva odvojena namota

Dvobrzinski motori s dva odvojena namota u spoju Y/Y
1000/1500 o/min 750/1000 o/min 750/3000 o/min
6/4 (broj polova) 8/6 8/2

0,22/0,32 kW 0,35/0,45 kW 0,09/0,37 kW

0,26/0,4 kW 0,45/0,6kW 0,12/0,55 kW
0,45/0,66 kW 0,6/0,8 kW 0,18/0,75 kW
0,6/0,9 kW 0,75/0,9 kW 0,25/0,1,1 kW
0,9/1,3 kW 0,9/1,2 kW 0,37/1,5 kW
1,2/1,8 kW 1,4/2 kW 0,55/1,8 kW
1,7/2,7 kW 2,2/3 kW 0,75/2,2 kW
2,4/3,7 kW 3,5/5 kW 0,9/3 kW
3,8/5,7 kW 5/7 kW 1,2/4 kW
5,5/8 kW 7/9,5 kW 1,5/4,8 kW
........ ........ 2,2/6,6 kW
55/80 kW 48/62 kW 3/9,2 kW

Dvobrzinski motor se može dobiti i prespajanjem jednog statorskog namota (Dahlanderov spoj).
Prespojivi namot se može postići na više načina, a za svaku izvedbu vrijedi drugi odnos snaga. Ovo
treba znati da bi se mogli pravilno odrediti glavni osigurači i bimetalni releji za jednu i drugu brzinu.

Tabela 5.2 Polnopreklopivi trofazni asinhroni motori s jednim prespojivim namotom (Dahlanderov spoj)
Dvobrzinski motori s jednim Dahlanderovim namotom u spoju Y/Y

Kupovni motori:
Spoj Broj polova

Y/YY 4/2 (1500/3000)

8/4 (750/1500)
12/6 (500/1000)

Δ/YY 4/2
8/4
12/6
*Ukoliko se upotrijebi jedna Dahlanderov namot i jedan odvojen namot dobiva se 3-brznski motor, a 2 Dahlanderova namota 4-brzinski motor

96
 5.2.3 Jednofazni elektromotor za pogon kompresora u hladnjaku
Osim trofaznih asinhronih motora u praksi se mnogo primjenjuju i jednofazni asinhroni motori,
npr. za kompresore kućnih hladnjaka, mašine za rublje, pumpe...
Grade se kao kavezni i kliznoprestenasti. Kavezni se puno više upotrebljavaju, i to za snage do
7,5kW. Da bi se pomoću jednofazne mreže moglo dobiti rotirajuće polje, moraju biti ispunjena dva
uvjeta za izvođenje namota statora i to:
a) Potrebna su dva namota koja su prostorno međusobno razmaknuta za ugao 90° geom. za
2-polni motor (45° za 4-polni itd...)
b) Kroz namote moraju teći struje koje su međusobno pomaknute u fazi za 90° el.
U 2/3 utora statora stavlja se jednofazni namot glavne faze (glavni namot), a u preostalu 1/3 utora
namot pomoćne faze (pomoćni namot).
Ako namotamo stator motora jednofazno i priključimo ga na jednofaznu mrežu, rotor se neće pokrenuti (čuje se samo brujanje i
osovina rotora podrhtava). Ako samo malo rukom pomaknemo osovinu rotora desno ili lijevo, da dobije zalet, on će početi besprije-
korno da se okreće i radi. Šta je tome uzrok?
Statorski magnetski tok jednofaznog motora ne rotira, već pulsira, tj. mijenja se po zakonu sinusa od maksimalnih do minimalnih
vrijednosti amplitude Φm. Taj fazni mirujući tok sastoji se u stvari od dva suprotno sinhrono rotirajuća magnetska toka, direktnog Φd
i inverznog Φi, pri čemu je: Φd=Φi=Φm/2. U svakom trenutku geometrijski zbir ova dva toka daje vrijednost faznog mirujućeg toka
od maksimalno pozitivne vrijednosti, preko nule, do maksimalno negativne vrijednosti, i obrnuto. Kada rotor miruje oba magnetska
toka (polja) djeluju s podjedakim elektromagnetskim silama na provodnike rotora, ali u suprotnim smjerovima. Rotor se ne može
pokrenuti, jer svaki tok stvara svoj moment vrtnje, koji se međusobno poništavaju, te na rotor ne djeluje nikakva sila zakretanja. Da bi
se ipak motor mogao upotrijebiti, tj. da se pokrene i rotira, potrebno je jedan od momenata potpomoći, tj. omogućiti da rotor zarotira
u jednom smjeru, pa će sam nastaviti rotirati, savladavši onaj suprotni moment. Najednostavnije se to može učiniti rukom, ali u praksi
to se postiže ugradnjom pomoćne faze. Kako se to radi? U dvije trećine statorskih utora smješta se glavni namot, a u preostaloj 1/3
utora stavlja se namot pomoćne faze. Međutim oba namota vezana su na istu fazu mreže, a to znači da struje u oba namota su u fazi
i stvaraju tok istovremeno (rotor se neće pokrenuti iako su ova dva namota prostorno pomjerena 90 stepeni). Međutim, rotirajuće
magnetno polje dobit će se ako se osim prostornog pomaka, postigne i da struja u pomoćnoj fazi bude fazno pomaknuta prema struji
u glavnoj fazi. Fazni pomak struja glavne faze i pomoćne faze može se postići na tri načina:
a) uključivanjem aktivnog otpora između mreže i pomoćne faze (npr. kod kompresora u hladnjacima);
b) uključivanjem induktivnog otpora između mreže i pomoćne faze (u praksi se ne koristi); 5
c) uključivanjem kapacitivnog otpora između mreže i pomoćne faze (npr. kod mašine za rublje, mješalica, ventilatora).

Elektromotorni
*Potrebno je naglasiti da struja kroz glavni namot zaostaje za priključenim naponom za neki ugao koji je manji od 90°, a razlog je što osim induk-

el. uređajima
tivnog otpora tog namota postoji i mali aktivni otpor bakarne žice

pogon u
a) Kavezni (kratkospojeni) rotor
b) Stator
1-dinamo limovi s 24 utora
(8 plitkih i 16 dubokih);
2-glavni namot (deblja žica i popunjava 16
dubokih utora);
3-pomoćni namot (tanja žica i popunjava
8 plitkih utora);
GP-kraj glavnog i pomoćnog namota;
P-početak pomoćnog namota;
G-početak glavnog namota
Napomena: Krajevi glavnog i pomoćnog
namota spojeni su u “glavi” namota i
zajednički se izvode iz motora (priključna
kutija je prikazana na sl. 2.23 strana 32)

Sl. 5.9 Jednofazni asinhroni

kavezni motor za pogon
kompresora

97
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Glavni namot ima više zavojaka (povećan induktivni otpor), izveden je od deblje žice (smanjen
omski otpor), dok pomoćni namot je izveden od tanje žice (veći omski otpor) i s manjim brojem
zavojaka (manji induktivni otpor). Znači, u glavnom namotu preovladava induktivni otpor, dok u
pomoćnom namotu preovladava omski otpor, a da bi se omski otpor još više povećao serijski se
između pomoćnog namota i mreže uključuje i dodatni omski otpor (npr. PTC otpornik kod kompre-
sora), ili se uključuje kondenzator (mašine za rublje, mješalice...).

Šta smo postigli namotajem tanje žice za pomoćnu fazu i uključivanjem dodatnog omskog
otpora, ili uključivanjem kondenzatora? Iz osnova elektrotehnike znamo da struja kroz omski ot-
por u fazi je sa priključenim naponom, dok struja kroz induktivni otpor zaostaje za naponom za 90°.
Namotajem tanke žice se postiglo da struja kroz pomoćnu fazu je gotovo u fazi s naponom mreže,
a struja kroz glavnu fazu zaostaje za tim naponom za neki ugao, jer glavni namot uz omski otpor
ima veliki i induktivni otpor. Rotirajuće magnetno polje smo dobili jer je struja pomoćne faze stvara
magnetno polje koje nastaje nešto prije nego magnetno polje glavne faze.
Ovo je najednostavnije i najeftinije rješenje pokretanja jednofaznih motora. U praksi, za neke druge
potrebe rijetko se koristi jer motor ima mali pokretni moment i pod teretom se teško moše pokrenuti
(npr. kod mašine za rublje, mješalice za beton..., uključuje se kondenzator u pomoćnu fazu).
Pomoćna faza s otporom ili kondenzatorom je ukopčana samo za vrijeme pokretanja. Kada mo-
tor poprimi određenu brzinu, pomoćna faza se isključuje pomoću elektromagneta ili neke druge
sklopke. Danas se izrađuju motori kod kojih pomoćna faza ostaje trajno uključena. U tom slučaju
pomoćni namot, PTC otpornik ili kondenzator se moraju tako izabrati (dimenzionirati) da mogu
izdržati trajan pogon.
Potrebni fazni pomak od 90 ° el. između struja u oba namota se može postići kondenzatorom spojenim serijski s
pomoćnim namotom II. Njegov kapacitet treba biti toliki da ne samo kompenzira uticaj induktiviteta namota II, nego i
struji tog namota mora dati čak fazni pomak prema zajedničkom priključenom naponu (prednjači 90° prema struji I).
Zamislimo da glavni i pomoćni namot smjestimo na feromag-
netsku jezgru, i to tako da su njihove geometrijske osi razmak-
nute za 45° geom, a to znači da glavni namot ima svitke širine
90° geom. Sada ćemo posmatrati rezultantno magnetno za samo
dvije trenutne vrijednosti struja I1 i I2 (označene s “a” i “b”) i na
osnovu toga zaključiti: ostvareno okretno 4-polno polje, pomaku
struje od 90° el. odgovara prostorni pomak polja od 45° geom.
(sinhrona brzina polja ns=60·f/p=60·50/2=1500 o/min)

a) b)

Sl. 5.10
Okretno
mag. polje
ostvareno
serijskim spojem
kondenzatora
s pomoćnim
namotom

98
 5.2.4 Jednofazni elektromotor za 2 brzine u stroju za pranje rublja
Da bi se rotor jednofaznog motora mogao okretati u magnetskom polju električnih namotaja, pored glavne faze (glavni namot)
mora postojati i pomoćna faza (pomoćni namot) koja omogućuje stvaranje okretnog magnetskog polja. Da bi u pomoćnoj fazi nastao
fazni pomak treba je priključiti preko kondenzatora (kapacitivni otpor).
Brzina okretnog polja je ns=60·f/p, a vidimo da ovisi od frekvencije mrežnog napona i od prostorne raspodjele statorskog namota,
tj. od broja stvorenih pari polova. Iz izraza vidimo da se regulacija brzine vrtnje asinhronog kaveznog motora može izvesti na dva
načina: promjenom mrežne frekvencije “f ”ili promjenom brojem pari polova “p”. Ako se u statorske utore ulože dva namota, svaki
dimenzioniran za drugi par polova, i ako se upotrijebi kavezni rotor, nakon uklapanja prvog statorskog namota vrtjet će se motor
brzinom prema broju polova tog namota, a nakon preklapanja na drugi namot vrtjet će se, dakako, brzinom koja odgovara broju
polova drugog statorskog namota. Dvobrzinski motor, znači, ima dva statorska namota geometrijski raspoređeni po obodu rotora na
drugačiji način

Pogonski elektromotor za mašinu za rublje građen je tako da može postizati mali broj okretaja,
najčešće 330-410 u minuti za pokretanje bubnja lijevo-desno, i veliki broj okretaja, najčešće 2850 u
minuti, za pokretanje centrifuge. To znači da se u motoru stroja za pranje rublja nalaze “dva motora”,
jedan za pranje (mala brzina) koji se vti u oba smjera, a drugi za centrifugiranje (velika brzina) u jed-
nom smjeru. Zbog toga je stator većih dimenzija i sa duplim brojem utora za dva motora. Prvi motor
M1 ima dva namota za pranje zbog potrebe da se vrti u oba smjera, a to znači i da su izvedeni istom
žicom, da imaju isti otpor, ali da u jednom slučaju prvi namot služi kao glavni, a drugi kao pomoćni
(jedan smjer vrtnje), i obrnuto. Oba stvaraju okretno mag. polje s pet do devet pari polova. Drugi
motor M2 služi za centrifugu. Glavni namot-gf ovog motora stvara okretno mag. polje s jednim
parom polova (sinhrona brzina polja 3000 o/min, a brzina rotora 2850 o/min). Namot pomoćne
faze-pf za centrifugu se razlikuje od navedena “tri” namota, zauzima manji broj utora, pa joj je i
otpor drugačiji.

5
Konektor

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u
Mala remenica

M1-dva namotaja za sporo okretanje motora (pranje) u oba smjera. Oba namota identična, izvedeni od iste žice,
zauzimaju isti broj utora, jedan služi kao glavni, drugi pomoćni, s mogućnošću zamjene uloga, a time i promjene
smjera okretanja
M2-namotaji za brzo okretanje motora (centrifuga). Razlikujemo glavnu fazu-gf i pomoćnu fazu-pf. Svi namoti od
oba motora (njihovi krajevi) povezani su u jednoj tački iz koje se izvodi zajednički priključni izvod 4
F-bimetaln osigurač za zaštitu elektromotora (postavlja se unutar motora na zajednički priključni izvod)
Mala remenica na osovini motora, a velika na bubnju reduciraju broj okretaja na 12-18 ili 30-45 pri pranju, a 250-
450 pri centrifugiranju (noviji strojevi imaju kod centrifuge broj okretaja i do 2000).

Sl. 5.11 Prikaz pojedinih namotaja motora i priključka na konektoru stroja za pranje rublja
*U strojeve za pranje rublja ugrađuje jednofazni pogonski elektromotor sa pet priključnih izvoda, tj. sa pet žica sve različite boje izolacije, a koje su
smještene u zajedničkoj priključnoj kutiji (konektoru). U novije vrijeme se u strojeve ugrađuje i istosmjerni motor (ili izmjenični kolektorski motor),
kod koga se brzina vrtnje reguliše promjenom veličine istosmjernog napona, promjena smjera vrtnje zamjenom polariteta priključenog napona, a za
to je potreban elektronski mikroprocesorski sklop (digitalna regulacija)

99
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 PROVJERA ISPRAVNOSTI ELEKTROMOTORA skinutog iz stroja za pranje rublja:
Ovaj motor je specijalne konstrukcije zbog specifičnih uvjeta za pokretanje bubnja: 1-mala brzina desni smjer vrt-
nje; 2-mala brzina lijevi smjer vrtnje; 3-velika brzina desni smjer vrtnje (npr. na natpisnoj pločici motora stroja za pranje
rublja se nalaze slijedeći podaci: napon 230V; f=50Hz; 2-polni namot: P=0,7kW, I=3.1A, C=16µF/450V, n=2850 o/min;
12-polni namot: P=0,3kW, I=1.6A, C=10µF/450V, n=410 o/min...).

Prvi način: ukoliko su poznati podaci omskih otpora svih namota (ovlašteni servisi), lako se mogu ispitati, svaki
zasebno, mjerenjem s ommetrom. Ukoliko tih podataka za motor nema, ommetrom se može ispitati jedino da li su
namoti statora probili na magnetsku jezgru ili je neki od namota u prekidu.
Drugi način: je ispitivanje ampermetrom (strujnim klieštima) i priključenim motorom na mrežu. Treba mjeriti
koliku struju “vuče” svaki statorski namot. Ukoliko se motor vrti polaganije nego što bi trebao, pri okretanju se čuje
mukli zvuk, “vuče” veću struju od označene, a zagrijava se već u praznom hodu, sigurno je da je došlo do proboja među
zavojima tog namota. Na sl. 5.12 data je kompletna šema za provjeru ispravnosti motora izravnim priključkom.

*Moguć je spoj sa samo jednim konden-

zatorom, no za taj spoj je potreban specijalni
prekidač. Pri radu motora u stroju za pranje
rublja koristi se jedan kondenzator, ali sva
ova prekopčavanja se vrše automatski preko
programatora.

S1-uklapanje i isklapanje motora (2-polna)

S2-velika brzina/mala brzina (križna)
S3-mala brzina: lijevo-desno (križna)

Sl. 5.12 Električna shema za provjeru ispravnosti motora stroja za pranje rublja
(koristi se u servisnim radionicama za brzu provjeru motora)

Okreće li se motor normalnom brzinom i “vuče” označenu struju, a ipak je bučan, znak je da je jedan ili pak oba
ležaja neispravna pa ih treba zamijeniti. Kako se to radi vidi se iz priložene slike 5.13.
Kako rotor nema klasičnih zavojaka niti četkica, na njemu nema ni električnih kvarova, a jedino što se može dog-
oditi je da se mehanički ošteti (upadom stranog tijela, deformisanim ventilatorom, oštećenjem ležaja - rotor “struže” o
mag. jezgru statora, i sl.).

Sl. 5.13 Ukoliko treba promijenit ležaj potrebno je koristiti “izvlakač”.

*Ležaj se nikako ne treba skidati na neki drugi način, jer postoji opasnost da se slomi propeler venti-
latora ili ošteti rotor. Novi ležaj se postavlja tako da se rukom pravilno namjesti na osovinu, zatim se
uzme cijev koja nasijeda na unutarnji obruč ležaja, a čekićem se udara na drugi kraj cijevi. Ni u kom
slučaju ne lupati po vanjskom obodu ležaja. Donji kraj osovine nasloniti na drvo.

100
 5.2.5 Jednofazni motor s kratkospojnom pomoćnom fazom
U mnogim električnim uređajima možemo uočiti da se u jednofaznom asinhronom motoru s kaveznim rotorom
(pumpe za centralno grijanje, pumpe za izbacivanje vode iz iz strojeva za pranje rublja i suđa, recirkulacijske pumpe
mašina za suđe, ventilatori u TA pećima...) nije izvedena pomoćna faza, a nema ni kondenzatora-otpornika za fazni po-
mak. Upotrijebljeni električni motor je jednofazni s kratkospojnom pomoćnom fazom.

Nazivaju se i motori s rascijepljenim polovima, a stvaraju okretno polje na sličan način kao svaki
dvofazni motor (s glavnom i pomoćnom fazom). I ovaj motor ima pomoćnu fazu, ali ona nije izvede-
na i ne priključuje se na mrežu, nego je kratkospojena unutar motora. Osa pomoćne faze je prostorno
pomaknuta prema osi glavne faze za ugao manji od 90° geom. Pulsirajuće polje glavne faze inducira
u pomoćnoj fazi napone, te proteku struje koje daju fazno i prostorno pomaknuto magnetno polje i
na taj način nastaje makar i ne baš savršeno okretno polje.
Praktički je stator uvijek izveden s istaknutim polovima koji nose namot glavne faze, a namot
pomoćne faze izveden je s nekoliko kartkospojnih zavoja koji obuhvataju jedan dio istaknutog pola.
Na slici 5.14 prikazan je pojednostavljen slučaj dvopolne jezgre s rascijepljenim polovima, jednim
statorskim namotom (kalemom), a na svakom polu se nalazi kratkospojna pomoćna faza.
U većim motorima s kratkospojnom pomoćnom fazom mogu se predvidjeti i dvije pomoćne faze,
jedna s lijeve, a druga s desne strane istog pola. Svaki od ta dva namota može se otvoriti ili kratko-
spojiti i tako omogućiti pogon i u jednom ili drugom smjeru vrtnje. U manjim motorima radije se
ugrade dva statora jedan uz drugi oko jednog zajedničkog rotora. Priključkom jednog ili drugog
statora na napon dobiva se jedan ili drugi smjer vrtnje. To je tzv. reverzioni motor.

Sl. 5.14 Fizikalna

slika motora s
kratkospojnom
pomoćnom Stator 5
fazom

Elektromotorni
pomoćna faza

el. uređajima
pogon u
1-glavni namot
(glavna faza-gf)
2-pomoćni namot
(pomoćna faza-pf)
3-rascijepljeni mag-
netski krug

Sl. 5.15 Motor s

kratkospojnom Rotor pumpa
pomoćnom
fazom za
pogon pumpe
kod mašine za
pranje suđe

Sl. 5.16 Stator s kratkospojnom pomoćnom fazom i

Mišković Milo: Električni uređaji
kavezni rotor motora recirkulacijske pumpe iz stroja
za pranje suđa
Prljava voda izbacuje se iz stroja za pranje
101
za grijanje i hlađenje

a)
b)
c)
Sl. 5.17 Recirkulacijska pumpa stroja za pranje suđa
a) 1-fazni asinhroni 2-poni motor s kaveznim rotorom za pogon recirku-
lacijske pumpe u stroju za pranje suđa (izbacuje na suđe od 150 do 250
litara vode u minuti)
b) Može se dogoditi da voda curi pored osovine u motor. Da se spriječi
pregaranje statorskog namota potrebno je rukom otvoriti poklopac
pumpe, skinuti propeler, izvaditi semering, zamijeniti ga novim i obrnutim
redoslijedom sklopiti pumpu
c) U novije vrijeme ugrađuje se serijski u namot statora bimetalni osigurač.
Osigurač se može izvaditi i postaviti unutar namota statora upotrebom
male pincete
102
rublja, ili suđa, centrifugalnom pumpom s lo-
paticama od PVC mase (propeler). Također,
kod stroja za pranje suđa koristi se recirkulaci-
jska pumpa (sl. 5.17) koja ima zadatak da vodu
s deterdžentom više puta propusti kroz filter i
“okretne mlaznice”. Motori ovih pumpi obično su
1-fazni asinhroni kavezni s kratkospojnom fazom
i nazivne snage 170 - 700W.
Sl. 5.18 Shematski prikaz
štrcanja vode s pomoću
recirkulacijske pumpe u
stroju za pranje suđa
1,2-jednofazni EM i pumpa
(propeler) za štrcanje vode
3-okretna mlaznica
4-filter*
5-EM i pumpa za ispuštanje
vode iz stroja
6-grijač vode
*U cjevovod ispred pumpe
ugrađen je filter koji zadržava
nečistoće, a one se pri
ispuštanju vode iz stroja
ispiru i otplove u kanalizaciju
Sa slike 5.14 vidimo da ovakav motor ima
statorski namot izveden na isti način kao i pri-
mar transformatora, pa za njega važe sva pravila
i proračuni kao kod transformatora. Između
motora i pumpe nalazi se gumeni zaptivač
(semering) koji ne dozvoljava curenje vode
pored osovine. Ako se ipak dogodi da voda curi
zaptivač se mora zamijeniti. Treba samo otvoriti
poklopac pumpe, skinuti točak sa lopaticama,
izvaditi semering i zamijeniti ga sa novim. Obr-
nutim redom pumpa se montira, pazeći da pok-
lopac pravilno naliježe i osigura da voda ne curi
(ako voda uđe u motor i namot statora može
doći do pregaranja istog). Ako namot pregori
može se lako slikuti i premotati istom vrstom
žice i brojem zavojaka.
Motor je snabdjeven i bimetalnim osiguračem
za slučaj pregrijavanja (djeluje pri 130 °C), a koji
se postavlja u statorski namot, sl. 5.17 pod c.
 5.3 Sinhroni sitni motori

Sinhroni motor je po konstrukciji isti kao i sinhroni generator, odnosno svaki sinhroni stroj može
raditi i ako generator i kao motor. U rashladnim i drugim uređajima u domaćinstvi i industriji se
rijetko koriste, a ovdje možemo izdvojiti sinhrone motore sitnih snaga (1W - 3W).
Kao stator asinhronog motora, tako i stator sinhronog malog motora mora proizvoditi okretno
polje (trofazno savršeno s tri namota ili jednofazno manje savršeno s dva namota). Sve uobičajene
izvedbe asinhronih motora mogu se primijeniti i na sinhroni motor. Bitna je razlika u izvedbi rotora.
Umjesto rotora s kratkospojnim kavezom ovdje se upotrebljava: rotor s permanentnim magnetima,
rotor od materijala u kome se pojavljuju veliki gubici uslijed histereze ili rotor s istaknutim polovima,
pa se govori o: 1) sinhronim motorima s permanentnim magnetima, 2) histereznim motorima i 3)
reluktantnim sinhronim motorima.
Sinhroni motori s permanentnim magnetima. Motori ove
izvedbe grade se za snage do 2kW. Za dobivanje okretnog
polja statora ne upotrebljava se trofazni namot, nego jedno-
fazni namot s pomoćnom fazom. Primjenjuje se priključak
s kondenzatorom u pomoćnoj fazi ili s kratkospojnom
pomoćnom fazom, a uzbudu rotora ne daje namot kroz koji
protiče istosmjerna struja, nego permanentni magnat.
U praksi se više ovakav stroj koristi kao generator (naprimjer na biciklu, kod koga je perma-
nentni magnet rotora povezan sa kotačem, okreće se, a okretno magnetno polje rotora presijeca
vodiče statora i u njima indukuje odgovarajući napon. Na statorski namot je spojena sijalica.

Sl. 5.19 Sinhroni motor s perma- Priključi li se statorski namot mirujućeg sinhronog stroja na
nentnim magnetima na rotoru mrežu u želji da radi kao motor, on se neće pokrenuti (rotor
1-permanentni magnet s 4 pola samo podrhtava i stoji u mjestu). Ako bi se rotor stroja na neki
2-limovi rotora
3-rotorski kavez način već prije priključka na mrežu zarotirao na približno sin- 5
4-limovi statora (utori s namotom) hroni broj okreta ns=60f/p, tada bi stroj i nakon priključka na

Elektromotorni

el. uređajima
mrežu i dalje rotirao sinhronom brzinom radeći kao motor.

pogon u
Pogonski stroj koji treba da pokrene rotor može biti neki drugi motor ili poseban namot smješten
na rotoru sinhronog motora. Na slici 4.37 prikazan je četvoropolni rotor (1-stalni magnet N-S-N-S).
Ovaj stalni magnet je zatvoren jezgrom od limova 2, koja sprečava demagnetizaciju, a ima izvedene
i utore s spoljne strane. U tim utorima na rotorskoj magnetskoj jezgri smješten je kratkospojni kavez
3 koji služi za asinhroni zalet, nakon čega motor sam uskače u sinhronizam (rotor se okreće istom
brzinom kao i okretno polje statora). Kod sitnih sporohodnih sinhronih motora ne izvodi se ovaj
kratkospojni kavez, no po pravilu rotor zatitra uslijed sitnih nesimetrija u magnetskom polju i sam
uskače u sinhronizam. Mehaničkom zaporkom sprečava se da motor krene u neželjenom smijeru.
Također, kod sitnih sinhronih motora i stator se izvodi jednostavnije, bez klasične magnetske jezgre
sa utorima, a sastoji se od uzbudnog namota i ploča sa polovima.
Histerezni motori. Rotor histereznog motora napravljen je u obliku masivnog valjka od legure s velikim gubicima uslijed histereze. Histerezni prsten
je navučen na jezgru rotora koja je od nemagnetskog materijala. Stator histereznih motora snage veće od od nekoliko desetaka vata obično se ne razlikuje
od statora asinhronog motora. Znači, stator može da ima trofazni namot i takvi motori se priključuju na trofaznu mrežu. Također, stator može biti dvofazni
(glavni i pomoćni namot), a takvi motori se priključuju na jednofaznu mrežu s kondenzatorom u jednoj fazi. Sitni histerezni motori grade se kao motori s
kratkospojnom fazom. Obično se razlikuju brzohodni motori sa 3000 o/min. i sporohodni sa 375 ili 500 o/min. Praktički se ne mogu izbjeći vrtložne struje
koje okretno polje inducira u masivnom rotoru.Te vrtložne strije stvaraju dodatni moment, rotor se pokrene asinhrono, a radi sinhrono.
Reluktantni motor je sinhroni motor kod koga zakretni moment nastaje uslijed toka stvorenog statorskom uzbudom; taj tok uvijek prolazi putem
najmanjeg mag. otpora (reluktancije). Ako mag. vodljivost po obodu rotora nije jednaka, mag. rubne sile djelovat će na rotor, koji ima istaknute zubove na
polovima, uvijek tako da ga žele dovesti u položaj u kojem će se uzbudi statora suprotstaviti najmanji mag. otpor.

103
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 SINHRONI ELEKROTROMOTOR (3W) za pokretanje programatora u stroju za pranje rublja
Elektromotor je sinhroni samozaletni čiji je zadatak da okreće grebenasto-rotirajući dio i time
omogućuje uklapanje i isklapanje kontakata programatora u određenim vremenskim intervalima.
Snaga elektromotora obično iznosi 3W. Konstrukcioja elektromotora je vrlo jednostavna. Ro-
tor motorića predstavlja pogodno oblikovan permanentni prstenasti magnet s 10 ili 12 polova,
pričvršćen na tanku osovinu (polovi su ostvareni posebnim magnetisanjem). Na izlaznom kraju
osovine navučen je plastični zupčanik preko kojeg se zakreće satni mehanizam (reduktor u pro-
gramatoru). Stator se sastoji od metalnog kućišta s pogodno oblikovanim polovima i električnog
namota. Na kućištu su, znači, izvedeni razrezani polovi koji omogućuju naizmjenično stvaranje
nesvršenog okretnog rezultantnog polja, a što je dovoljan preduvjet za okretanje rotora.
Sl. 5.20 Sitni sinhroni motor s
500 o/min (12-polni)

1-prva ploča s polovima

2-rotor (12-polni magnetni prsten)
3-zupčanik
4-plastični zub*
5-osovina na koju se postavlja rotor
6-plastična zaporka
7-druga ploča s polovima
8-električni namot

*plastićni zub na rotoru i zaporka

ne dozvoljavaju okretanje rotora u
neželjenom smjeru

Sl. 5.21 Sinhroni motor na

programatoru stroja za pranje
rublja (10-polni, 600 o/min)

Programator stroja za pranje rublja se

proizvodi u dvije verzije:
1-elektromehanički s elektromotorom,
2-elektronski s tajmerima i relejima

Mogući kavrovi i smetnje na motoriću programatora (ako stroj uzme vodu i stane, a bubanj se okreće neprekidno u jednom smjeru):
1-Pregorio električni namot (provjera mjerenjem omskog otpora, a kod ispravnog namota izmjerena vrijednost je od 3 do 15 kΩ)
2-Oštećen zupčanik na rotoru (električni namot ispravan)

104
 5.4 Istosmjerni motori

Ako uzmemo stalni magnet s magnetskim polovima N i S i stavimo između njih jedan zavojak,
a na početak i kraj zavojka dovedemo istosmjerni napon. Zavojak će početi da se okreće na jednu
stranu. Ako se poveća istosmjerni napon koji je priključen na zavojak doći će do povećanja brzine
okretanja. Ako sada zamijenimo polaritet priključenog napona, tj. smjer struje kroz zavojak, doći će
do promjene smjera okretanja zavojka. Smjer okretanja zavojka može se promijeniti i ako bi se stalni
magnet N-S okrenuo, kada bi gore sada došao pol S, a dolje pol N.
Stator je nepokretni dio elektromotora. On može biti od stalnih magneta (kod sitnih i malih mo-
tora), a kod većih motora elektromagnetni. Stalni magneti uvijek imaju istu jačinu mag. polja, dok
kod elektromagneta se može jačina mag. polja po želji mijenjati, a promjenom polariteta izvora na-
pajanja i smjer okretanja rotora. Zbog toga se elektromagneti koriste kod većine istosmjernih motora.
Statorska jezgra ima istaknute polove, a izrađuje se od dinamo-limova ili od željeza punog presjeka.
Rotor je dio koji se okreće. Može biti od stalnih magneta ili od elektromagneta. Ako se na rotoru
nalaze namotaji, mora da ima i kolektor na koji naliježu četkice (za dovod struje u namot rotora). Ro-
tor se nalazi na osovini (vratilu) koja je na obje strane učvršena na klizajuće ili kotrljajuće ležajeve.
Kolektor je jedan od najvažnijih i najosjetljivijih dijelova istosmjernog motora. Učvršćen je na
vratilo rotora, kao dvije tri li više lamela-pločica, i od njega dobro izoliran. Po lamelama klize četkice
ili specijalne elastične dirke. Omogućuje da se istosmjerna struja iz izvora pretvara u izmjeničnu
struju kroz zavojke rotora.

Sl. 5.22 Princip rada sitnog motora istosmjerne struje

Na “+” četkici struja ulazi u vodič 1, a preko vodiča 2 i četkice “-” izlazi iz zavojka i vraća se u izvor. Na vodič
1 kroz koji protiče struja I djeluje sila F=BIL (smjer sile se određuje pravilom lijeve ruke), a na vodič 2 takođe
djeluje sila F, ali na suprotnu stranu. Ove dvije sile čine spreg sila koje stvaraju moment zakretanja (moment
zakretanja jednog zavojka M=FD/2+FD/2=FD=BILD, gdje je D prečnik rotora, a zavojak okomito siječe
silnice). Na rotoru se potrebno izvesti više zavojaka da bi se rezultantni okretni moment povećao. Taj je mo- 5
ment uvijek istog smjera vrtnje, a to je posljedica djelovanja kolektora koji u vodiču okrene smjer struje upravo

Elektromotorni

el. uređajima
u trenutku kad stiže u magnetsko polje suprotnog smjera. Možemo zapaziti da se okretni moment, a time i

pogon u
brzina vrtnje rotora može povećati povećanjem jačine struje “I” kroz rotorski namot, i obrnuto.

Na “+” četkici struja ulazi u vodič 1, a preko vodiča 2 i četkice “-” izlazi iz zavojka i vraća se u
izvor. Na vodič 1 kroz koji protiče struja I djeluje sila F=BIL (smjer sile se određuje pravilom lijeve
ruke), a na vodič 2 takođe djeluje sila F, ali na suprotnu stranu. Ove dvije sile čine spreg sila koje
stvaraju moment zakretanja (moment zakretanja jednog zavojka M=FD/2+FD/2=FD=BILD, gdje
je D prečnik rotora, a zavojak okomito siječe silnice). Na rotoru je potrebno izvesti više zavojaka da
bi se rezultantni okretni moment povećao. Taj je moment uvijek istog smjera vrtnje, a to je posljedica
djelovanja kolektora koji u vodiču okrene smjer struje upravo u trenutku kad stiže u magnetsko
polje suprotnog smjera. Možemo zapaziti da se okretni moment, a time i brzina vrtnje rotora može
povećati povećanjem jačine struje “I” kroz rotorski namot, i obrnuto.
U namotu rotora (namot armature ) inducira se napon rotacije Ui koji se suprostavlja priključenom
naponu U (“uzroku svog nastanka-Lencov zakon”). Narinuti napon mreže U troši se na pad napona
zbog omskog otpora namota (R·I), na pad napona na četkicama ΔUč, te na savlađivanje induciranog
napona Ui koji se javlja zbog kretanja (rotacije) namota rotora u magnetnom polju statora:
U = Ui + R·I + ΔUč = k·n·Φ + R·I + ΔUč

105
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Četkice se učvršćuju na kućište statora pomoći držača četkica. Postavljaju se u takav položaj da
prislonjene na kolektor dodiruju one lamele kolektora na koje su spojeni namoti (svici) koji se u tom
trenutku nalaze u neutralnoj zoni (NZ). Neutralna zona se nalazi na mjestu gdje je indukcija (B) na-
jmanja, tj. tamo gdje se sa jednog pola prelazi na drugi pol.
U tom položaju četkica najveća je vrijednost induciranog napona Ui koji drži ravnotežu
priključenom naponu, ali važno je to što je u namotu (svitku) koji je u tom trenutku u NZ induciran
najmanji napon, a to znači da će iskrenje na lamelama kolaktora biti najmanje.
Sitni i mali motori s istaknutim i bez istaknutih polova na rotoru. Poznato je da se istoimeni
polovi magneta odbijaju, a raznoimeni polovi privlače. Ova osobina magneta je primijenjena kod
svih sitnih motora s istaknutim polovima na rotoru. Otuda i naziv “magnetski motori”. Obrtni moment
je izazvan odbijanjem i privlačenjem magnetskih polova statora i rotora (slika 5.23).

Sl. 5.23 Sitni magnetni istosmjerni motor s dva istaknuta pola na rotoru

Tri lamele na koje naliježu

četkice

Stator

Rotor Četkice
(dirke)
Sl. 5.24 Sitni istosmjerni motor s
tri istaknuta pola na rotoru

a) Istosmjerni motor 9V, 3W, 2400 o/min

b) Rastavljen iz metanog kućišta
c) Dijelovi istosmjernog sitnog motora

Poznato je da se istoimeni polovi magneta odbijaju, a raznoimeni polovi privlače. Ova osobina magneta je primijenjena kod većine sitnih motora.
Otuda i naziv “magnetski motori”. Obrtni moment je izazvan različitim polovima statora i rotora. Broj okretaja je uslovljen brojem pari polova statora i ko-
liko je puta par polova rotora aktivan u toku jednog okreta. Stator je od stalnog magneta s istaknutim polovima ili su polovi ubačeni na odgovarajuće mjesto
u magnetskom prstenu. Rotor je trodijelni elektromagnet, s jezgrom od dinamo-limova, i kolektorom koji ima tri lamele. Namotaji rotora su redno vezani,
kraj jednog sa početkom drugog, a zadnji izvod s početnim. Na svakoj lameli zalemljene su po dvije žice. Četkice su od bakarne bronze koje elastično
naliježu na lamele. Naponi ovih motora se kreću od 1,5 do 12V. Broj okretaja se može mijenjati promjenom priključenog istosmjernog napona.

106
 Sl. 5.25 Istosmjerni motor manje snage (20W) s
permanentnim (stalnim) magnetima na statoru

Istosmjerni motori snaga od nekoliko W do

nekoliko stotina W (mali motori) mogu biti
izvedeni s permanentnim magnetima na sta-
toru, ali s većim brojem vodiča na rotoru, tj. s
više kolektorskih lamela. Na slici 4.42 prikazan
je istosmjerni motor 12V, snage 20W za pogon
ventilatora hladnjaka u automobilu. Stator je od
permanentnog magneta s polovima N i S. Rotor
je 10-djelni elektromagnet s kolektorom koji se
sastoji iz 10 lamela. Namotaji su redno vezani,
kraj jednog sa početkom drugog, a zadnji izvod 5
s početnim. Na svakoj lameli zalemljene su po

Elektromotorni

el. uređajima
dvije žice. Četkice su od bakarne bronze, rjeđe

pogon u
od grafita. Ležišta osovine su od bronze. Smjer
okretanja osovine može se mijenjati jednos-
tavnom promjenom polariteta izvora napajanja,
a koji se dovodi na četkice.
Danas se samo sitni istosmjerni motori iz-
vode s permanentnim magnetima. Mali motori,
a posebno motori većih snaga, izvode s ele-
ktromagnetima na statoru i na rotoru (motori
u automobilima, ventilatorima, mašinama za
rublje...). Prednost ovih motora je da se jačina
magnetskog polja može mijenjati s veličinom
priključenog napona. Veze unutar motora,
između namota statora i rotora, mogu biti redne
(redni istosmjerni motori), paralelne (paralelni
istosmjerni motori) ili složene (kompaundne; na
polovima statora se nalaze dva namota).

107
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primjer 1: Istosmjerni motor u mašini za rublje (“Gorenje” model PS 802). Istosmjerni motor se
napaja iz “elektronskog modula”. Elektronski modul je jedinica za regulaciju i opskrbu istosmjernog
motora s istosmjernom strujom. Vidjeli smo kako složeno izgleda asinhroni motor mašine za rublje
(sastoji se iz dva namota, pomoćnog namota....,vidi stranu 92, sl. 5.11). Kompliciran je zbog četiri
namota na statoru; potrebne dvije brzine okretaja (veća i manja), a i što je potrebna promjena smjera
vrtnje. Istosmjerni pogonski motor ima permanentni magnet na statoru, sadrži samo dva priključka A
i B, a preko četkica i kolektora serijski spojen i rotorski namot (isto kao motor na sl. 5.25). Elektronski
modul obezbjeđuje različite istosmjerne napone s kojima se postižu potrebne brzine vrtnje.

ELEKTROMOTOR: TB 19-70-45
• Istosmjerni kolektorski
• Snaga:
mala brzina: 80W
velika brzina: 700W
• Broj okretaja:
lijevo desno: 53±4 o/min
Sl. 5.26 Električna šema mašina za pranje rublja tip PS 802 - 801D proizvodnje distribucija: 90±10 o/min
“Gorenje” centrifuga: 800±80 o/min
ELEKTRONSKI MODUL:
Napomena: Kada bi se za vrijeme rada centrifuge isključila mašina i ponovno
1: Priključen elektromotor:
uključila, motor ne bi više radio s velikim okretajima (800 o/min) već s 90 o/min što • okretanje lijevo-desno: 12V=
predstavlja distribuciju. Na programu “distribucija” (ciklus od 90 sekundi) rublje se • distribucija: 19V=
pravilno rasporedi po obodu bubnja, tj. pri smanjenom broju okretaja se postiže ras- • centrifuga: 205V=
tresanje rublja. Tek nakon distribucije uključuje se centrifuga. Direktno uključenje 2: Skinuti priključke s el. motora:
centrifuge nije moguće. • napon na kont. 7-9 uvijek 320V=
Inače efikasnost centrifugiranja ovisi, veličini bubnja, rasporedu rupa po oplošju Greške u radu motora:
bubnja i od brzine okretaja bubnja. Ova nova funkcija “distribucije” ostvarena je Motor ne radi. Ispitaj!
• Napon na kontaktima 7-9 elektron-
primjenom “elektronskog modula” za regulaciju rada pogonskog istosmjernog elektro- skog modula
motora (postepeno startanje centrifuge, a u novijim mašinama i izbor dva ili tri broja • Ako na kontaktima 7-9 nema odgo-
okretaja centrifuge, npr. 400/800/1200). Efikasnost centifugiranja ovisno o broju okre- varajućeg napona treba zamijeniti
taja: ako je broj okretaja 400 o/min ostatak vlažnosti je oko 0,9kg vode po po 1kg suhog elektronski modul, a ako napon postoji
neispravan je elektromotor (namot ro-
rublja, a ako je broj okretaja 1200 o/min ostatak vlažnosti se više od duplo smanjuje. tora u prekidi ili kratkom spoju, greška
na pločicama kolektora...)

108
 Primjer 2: Istosmjerni motor u napojnoj jedinici kompjutora (“Napojna jedinica ATX-300W”).
Istosmjerni motor služi kao ventilator za hlađenje napojne jedinice (stabilizatora napona)

Napojna jedinica sadrži šest vrijed-

nosti istosmjernih napona:
1) +5V; 20A
2) -5V; 0,5A
3) +12V; 12A (napajanje svih EM)
4) -12V; 0,5A
5) +3,3V; 14A
6) +5VSB; 2A

Konektori:
1: 20-polni za matičnu ploču
2: 4-polni za matičnu ploču
3: PLUG konektori 4-polni
za FDD, CD...

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u
Sl. 5.27 Ventilator za napojnu jedinicu kompjutora
(12V DC; 0,18A)

Specifičnost ovog ventilatora je posebna konstrukcija. Stator je četverodijelni elektromagnet, s jezgrom od dinamo
limova, a smješten je unutar rotora. Rotor je stalni magnet s više polova ubačenih u odgovarajuće mjesto na magnet-
skom prstenu. U sredini rotora se nalazi odgovarajući ležaj.
Princip rada: Poznato je da se istoimeni polovi magneta odbijaju, a raznoimeni polovi privlače. Ova osobina mag-
neta je primijenjena kod većine sitnih, pa i kod ovog motora (“magnetski motori”). Međutim ovaj motor je beskolektorski
istosmjerni motor (kolektor iskri i stvara visokofrekventne smetnje). Uloge statora i rotora su ovdje zamijenjene. Na sta-
toru se nalaze 4 nepomična svitka, koji se priključuju na istosmjerni napon preko četiri tranzistorske skloke (svi tranzistori
se nalaze u jednom kućištu). Magnetsko polje rotora u tačno određenom trenutku otvara struju upravo u onom svitku koji
se nalazi u pogodnom položaju (inače to se obično postiže kolektorom i četkicama). Na taj način nastaje i magnetno polje
statora, koje djeluje na stalne magnete rotora, a što daje zakretni moment. Zakretni moment je, znači izazvan različitim
polovima statora i rotora.

109
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Koračni motori. Konstrukcija i način djelovanja odgovara sinhronom stroju, ali priključuje se na
istosmjerni napon. Ovi motori se koriste za upravljanje mehanizmima kod kojih je potreban tačan
broj okretaja ili samo jedan dio okretaja, sa promjenom smjera vrtnje. Ove motore pokreće impulsni
napon iz spoljneg elektronskog uređaja (mehanički preko dvije ili četiri izmjenične sklopke, tajmera,
programatora, procesora), a koriste se u satovima, programatorima, računarima i sl.
Naprimjer, razni satovi pogone se rotirajućim koračnim motorom. Njihov stator može da ima dva
para polova, kojima se polaritet prilikom svakog impulsa promijeni. Na statoru se nalaze dva ili četiri
namotaja koji stavarju konstatntno elektromagnetsko polje N-S-N-S. Rotor je okrugla okretljivo
montirana pločica izrađena kao permanentni magnet i obodno magnetisana tako da ima dva pola
N-S. Pri nailasku svakog novog impulsa mijenja se polaritet parova polova statora. Poznato je da se
istoimeni polovi magneta odbijaju, a raznoimeni polovi privlače. Zbog toga se rotor postupno okreće
naprijed za 1⁄2 koraka (45°) u smjeru kazaljke na satu, zaustavljajući se svaki put na jednom od 8 sta-
bilnih položaja. Rotor svojim vratilom i preko sistema zupčanika pokreće kazaljke.

Broj koraka Polukoračni motor

kod smjera
Jednopolni Dvopolni
okretanja
S1 S1 S2 S2 S1 S1 S2 S2
Desno Lijevo 1 2 1 2 1-3 2-4 1-3 2-4
1 1 x - x - - x - x
11⁄2 1⁄2 x - - - - x - -
2 4 x - - x - x x -
21⁄2 31⁄2 - - - x - - x -
Sl. 5.27 Konstrukcija i način djelovanja koračnog
3 3 - x - x x - x -
motora
Okretanje, lijevo ili desno, se postiže jednopolnim ili dvopolnim 31⁄2 21⁄2 - x - - x - - -
prespajanjem dva statorska namota tako da se dobiva elektromag- 4 2 - x x - x - - x
net s 4 ili 2 pola. Jednim impulsom rotor se okrene pola koraka
(45°, kod 4-pola na statoru) ili puni korak (90°, 2-pola na statoru). 1⁄2 11⁄2 - - x - - - - x
Impulsi i promjena polariteta generiraju se pomoću elektronike 1 1 x - x - - x - x

Primjer 1: Koračni elektromotor floppy i CD (1W) računara

Sl. 5.28 Koračni motor 3,5 floppy diska (A:) za linearno

pokretanje glave “čitanja” i “snimanja”
Na statoru se nalaze dva namota po 17Ω, s ukupno 10+10 elektromagnet-
skih polova, a na rotoru stalni magnet s 10 polova

110
 Primjer 2: Koračni motori za električne kućne satove. Električni satovi se mogu izvesti s
kružnim njihalom (nemirnicom), a sadrže sitni koračni istosmjerni motor bez kolektora, s spiral-
nom oprugom. Također, mogu se izvesti i sa sitnim koračnim motorima ili sinhronim motorima
kod kojih se okretanjem rotora, preko zupčanika pokreće prenosni mehanizam i kazaljke.

Sl. 5.29 Električni sat s nemirnicom Sl. 5.30 Tranzistorski sklop za pogon njihalice
Energija se prenosi na kružno njihalo iz baterije posredstvom elektroničkog tranzirzorskog
sklopa. Na osovini 1 se nalaze dva mala permanentna magneta 2 na koje svojim poljem djeluje
radni namot 3. Kad se magnet 2 približi upravljačkom namotu 4 (prstom zakrenemo disk sa
magnetima), u ovome se inducira električni napon koji djeluje na bazu tranzistora 5. Zbog toga
se tranzistor otvara i kroz kolektorski krug, u kome se nalazi i radni namot 3, počinje teći is-
5
tosmjerna struja. Magnetsko polje radnog namota djeluje na polje magneta 3 (odbijaju se), dajući

Elektromotorni
mu zakretni impuls. Čim se magnet udalji, tranzistor se zatvara, a spiralna opruga 6 vraća njihalo

el. uređajima
pogon u
sa magnetima nazad, i proces se ponavlja.

Sl. 5.31 Električni sat s koračnim motorom (rotor se pokrene svake sekunde u istom smjeru)
1-namot statora; 2-rotor (dvopolni permanentni magnet) s pogonskim zpčanikom; 3-elektronički sklop (mali mikroprocesor)

111
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.5 Kolektorski motori izmjenične struje

Razmatrani motori izmjenične struje, tj. asinhroni i sinhroni, uz sve svoje dobre osobine, pokazali
su u pogonu i dva velika nedostataka: 1) nejveći broj okreta s ovim motorima je 3000 o/min; 2) broj
okreta može se kod njih ekeonomično regulirati brojem pari polova (1500; 750...), ili još uvijek sa
skupim pretvaračima frekvencije (n=60∙f/p).
Kod istosmjernih motora broj okreta može se regulirati priključenim naponom, a to je velika
prednost. Prednost istosmjernih motora je i veliki broj okretaja, a dostiže i 28000 o/nin. Istosmjerni
motor, zbog kolektora, je mnogo skuplji od asinhronog motora iste snage. Primjena istosmjernih
motora u novije vrijeme raste, a posebno tamo gdje je potrebno ekonomično mijenjati broj okreta u
širokom području (sitni motori: dječije igračke, kompjutori...; mali motori: u automobilu, za akumu-
latorske bušilice, brusilice...; veći motori: električne lokomotive, tramvaji, trolejbusi...).
Međutim, u mnogim slučajevima imamo potrebu da se broj okreta motora mijenja u širokim
granicama, a dostupna nam je isključivo izmjenična mreža s naponom 400/230V, 50Hz. Da bi to
bilo moguće konstruisani su kolektorski motori izmjenične struje, koji s obzirom na regulaciju broja
okreta imaju slične karakteristike kao i motori istosmjerne struje. Također, skuplji su od asinhronih, a
upotrebljavaju se samo onda kad se s asinhronim motorom ne mogu zadovoljiti pogonski zahtjevi.
Proizvode se i univerzalni kolektorski motori, a koji se mogu priključiti bilo na izmjenični ili na
istosmjerni napon. Primjenjuju se kod kućanskih aparata.

5.5.1 Konstrukcija kolektorskih motora izmjenične struje

Građeni su slično kao i motori istosmjerne struje; zapravo, rotor je građen potpuno isto, a u sta-
toru ima nekih razlika.
Svaki istosmjerni motor s namotima na statoru i rotoru može se priključiti i na izmjenični napon.
On će normalno rotirati i raditi, ali poslije kraćeg vremena može se ustanoviti da se stator pretjerano
zagrijava i može zbog toga stradati ako se pogon ne prekine (zbog vrtložnih struja i histereze).
Izvede li se magnetno kolo statora od dinamo limova, zagrijavanje će se smanjiti do dopuštene
granice. Time je konstrukcija statora kolektorskog motora postala slična konstrukciji asinhronog
motora (proizvode se čak i bez istaknutih polova).

1-STATOR
a: statorski paket limova s dva istaknuta pola
b: statorski namot prvog pola
c: statorski namot drugog pola
d: držači četkica, spiralne opruge i
grafitne četkice

2-ROTOR
a: osovina
b: rotorski paket limova s utorima po obodu
c: rotorski namot
d: kolektor
e: ventilator
f: ležaj

Sl. 5.32 Stator i rotor kolektorskog motora

izmjenične struje

112
 Odlika ovih motora je da se priključuju na izmjeničnu gradsku mrežu (mreže istosmjerne struje
i nema), a rade kao motori istosmjerne struje. Nedostatak im je postojanje kolektora (skuplji su) i
varničenje na četkicama (kod istosmjernih motora ovo varničenje je nešto manje). Poteškoće ko-
mutacije manje su u manjim motorima, pa se obično ne izvode pomoćni polovi i kompenzacijski
namot za snage ispod 3000 W (dopušta se da mali izmjenični kolektorski motor uvijek malo iskri na
četkicama).
Osobenost im je da se rotor, kroz koji protiče istosmjerna struja, okreće u magnetnom polju koje
stvara stator izmjenične struje. Zbog toga se u namotu rotora indukuju dva inducirana napona:
a) Inducirani napon transformacije “Ut”, koji nastaje zbog toga što se namot rotora nalazi u
promjenjivom magnetskom polju statora (kod istosmjernih motora ne inducira se ovaj napon). Ovaj
napon prethodi glavnom toku Φ za 90°, direktno ovisi od frekvencije njegove promjene, a ne ovisi od
brzine vrtnje. Ovaj napon ometa komutaciju, tj. javlja se iskrenje na četkicama kod kratkog spoja dv-
ije lamele. To je dovelo do toga da se u nekim zemljama kao motori za električne lokomotive upotre-
bljavaju izmjenični kolektorski motori građeni za frekvenciju koja je reducirana na 1/3 standardne.
Time se smanjuje i iskrenje kolektora. Napon Ut ne izaziva nikakvu struju jer se poništava zbog
položaja četkica u NZ (da su četkice u sredini magnetskih polova ovaj napon bi bio maksimalan).
b) Inducirani napon rotacije “Ur =k·n·Φ”, koji nastaje zbog toga što redno vezani vodiči namota
rotora rotiraju u magnetskom polju statora. Kada napon transformacije ima maksimalnu vrijednost,
tada je napon rotacije jednak nuli, i obrnuto.
Jednofazni serijski kolektorski motor prikazan je šematski na donjoj slici. Priključeni napon troši
se na pad napona IR na omskim otporima namota, na pad napona IX na induktivnim otporima i na
savlađivanje induciranog napona rotacije Ut=k·n·Φ koji je zbog serijskog spoja jednak Ut=k”·n·I.

U = k·n·Φ + R·I + X·I + ΔUč

Osnovna fizikalna razlika između istosmjernog i izmjeničnog serijskog kolektorskog motora je u 5

induktivnom padu napona.

Elektromotorni

el. uređajima
Univerzalni motor je kolektorski motor sa serijskom uzbudom koji ne mijenja smjer vrtnje ako se

pogon u
promijeni polaritet priključenog napona, jer istovremena promjena smjera i uzbudne struje (stator-
ski namot) i struje armature (rotorski namot) ne mijenja smjer proizvedenog momenta. Reverziranje
se postiže zamjenom priključaka uzbude ili s dva suprotno spojena uzbudna namota.

Sl. 5.33 Reverziranje univerzalnog motora:

a) promjenom priključaka uzbudnog namota

b) preklapanjem dva suprotno spojena uzbudna namota

113
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primjer 1: Univerzalni kolektorski motor u mašini za rublje. U mašine za pranje rublja ugrađuju
se, osim asinhronih, i univerzalni kolektorski motori. Asinhroni motor je polnopreklopiv s dvije br-
zine: za pranje (manja) i centrifugiranjeje (veća). Kolektorski motori omogućuju više brzina vrtnje, ali
su i dva do tri puta skuplji. Elektronska regulacija broja okretaja kolektorskog elektromotora u novim
tipovima mašinama za rublje, omogućuje izbor optimalne brzine centrifuge za svaku vrstu rublja.
Novi modeli mašina, mogu imati kontinuirano podešavanje centrifuge od 400 do 2000 o/min.
Novi tipovi mašina imaju ugrađen i mikrokompjutorski programator, umjesto klasičnog elektro-
mehaničkog. Mikrokompjutor (procesor) je povezan s ostalim električnim komponentama od kojih
jedan broj predstavlja ulazne (1-nivo sklopka, 2-termostati, razna indikatorska osjetila), a drugi broj
izlazne uređaje (1-elektroventili, 2-grijač, 3-elektronski modul za elektromotor i 4-elektrocrpka). U
memoriju mikroprocesora upisani su svi predviđeni programi koji se aktiviraju izborom (dodirom
na senzorske tipke) na upravljačkoj ploči.

Sl. 5.34a Univerzalni kolektorski motor koji se ugrađuje u

mašine za rublje “AEG” Njemačka i “Gorenje” Slovenija
*Desno: Na statoru se nalaze dva glavna namota “S” i “S1”. Statorski, a i
rotorski namot “R” se napaja iz digitalnog elektronskog modula, preko
konektora s 7 izvoda

Sl. 5.34b Univerzalni kolektorski motor mašina za rublje, proizvodnje “AEG” Njemačka, u rasklopljenom stanju

114
 Sl. 5.35 Tahogenerator daje napon koji je proporcijalan brzini vrtnje (pretvara brzinu vrtnje u električni napon koji se
odvodi u elektronski sklop za digitalnu regulaciju broja okretaja motora)

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u

Sl. 5.36 Električna šema mašina za pranje rublja tip PS 145/11E i PS

146/11E proizvodnje “Gorenje”

115
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primjer 2: Univerzalni kolektorski motor u usisavaču prašine. Glavni dio usisivača je uni-
verzalni kolektorski motor snage od 400 W do 2000 W. Broj okretaja je od 10 do 17000 o/min
(elektronski se može podesiti). Na osovini rotora smještena je trostepena turbina (ventilator). Svi
dijelovi se nalaze u plastičnoj kutiji sa otvorom za usisavanje preko dodatnog crijeva, i otvora za
izbacivanje zraka. Struja zraka ide preko crijeva u filter vrećicu, pa kroz turbinu, kroz motor izlazi
kroz otvor van usisavača. U filter vrećici ostaje prašina, a čisti zrak hladi motor (to omogućuje duži
rad, a da se motor ne pregrije) i izlazi van usisivača. Danas se izrađuju i vodeni filteri.
Turbina je pričvšćena na osovinu motora s maticom, koja se vidi kada se izvadi filter iz usisivača
(ponekad treba ovu maticu dodatno pritegnuti). Proizvođači usisavače izrađuju sa točkićima na
kutiji za kretanje pri usisavanju, uređajem za motanje priključnog kabla, i elektronskim modulom s
tiristorom za regulaciju brzine vrtnje motora.

Prema položaju ugrađenog ven-

tilatora razlikuju se usisivači s
ventilatorom ispred i iza motora.
Ovi prvi, gdje kroz ventilator
prolazi zagađeni zrak, više se i
Trostepena turbina ne proizvode. Prekretnica u kon-
strukciji usisivača je od 1993.
godine u posebnom usmjera-
vanju zraka, a izbačena je filter
vrećica. Inovacija je spiralno
strujanje zraka, a centrifugalna
sila baca prašinu na dno posude
(s ili bez vode), dok očišćeni
zrak kroz filter i motor slobodno
izlazi iz uređaja.
Kolektorski motor
Sl. 5.37 Kolektorski motor iz
usisivača prašine
a) motor s ventilatorom (turbimom)
b) Položaj motor-ventilatora u
usisavačima nove generacije
(stator i rotor ovog motora prikzani su
na slici 5.32)

Sl. 5.38 Glavni električki

dijelovi kalsičnog uisisivača
prašine

a) Kolektorski motor
b) Uređej za motanje priključnog voda
c) Elektronski modul je prikazan na
slici 5.39

116
 Sl. 5.39 Elektronski modul s tiristorom za
regulaciju brzine vrtnje motora

a: sklopka za uklapanje i isklapanje usisavača

b: potenciometar za regulaciju napona kolektorskog
motora od 100 do 230V (brzine okretanja)

R: rotorski namot
S: statorski namot
C1=0,15μF/250VAC (blokada smetnji)
Triac BTA 12 (ili KT 207)
Diac KR 206 (okidni napon 25-40V)
R1=510Ω; R2=1MΩ; C2=68nF; P=470kΩ (Okidanje
triaca obavlja diac, a to se može podešavati RC elementima)

Sl. 5.40 Električna šema usisavača prašine

ELIT 2000W

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u
Sl. 5.41 Tok struje zraka kroz
usisavač:

a-priključni vod (5m)

b-nožna sklopka za uključenje i
isključenje
c-potenciometar za regulaciju broja
okretaja motora (po mogućnosti koris-
titi manji broj okretaja)

1-usisna cijec s četkom

2-filter vrećica u kojoj se skuplja prašina
3-filter ispred motora (prečišćeni zrak
ulazi u motor, hladi motor)
4-turbina, motor
5-filter iza motora (prečišćeni zrak
izlazi van usisavača)

*Zbog preglednosti poklopac, na koji

dolazi usisna cijev, nije postavljen na
usisavač

117
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.6 Puštanje motora u pogon

Pokretanje motora je proces koji počinje u trenutku priključenja motora na izvor napajanja, a
završava u trenutku kad motor razvije moment vrtnje jednak momenntu tereta.
Pokretanje je složen proces kod kojeg se pojavljuju dvije karakteristične veličine o kojima ovisi
uspješan završetak procesa pokretanja: pokretni moment motora i struja pokretanja, tj. struja koju
motor povuče iz napojne mreže u trenutku pokretanja. Pokretni je moment, moment vrtnje koji
motor može razviti u trenutku pokretanja, a o veličini momenta tereta ovisi hoće li se motor uopće
pokrenuti ili neće. Ako je moment tereta manji od pokretnog momenta, motor će se pokrenuti, ali
ako je veći, neće se moći pokrenuti.

5.6.1 Pokretanje trofaznog kaveznog asinhronog motora

Poznato je da je asinhroni kavezni motor ima namot rotora u kratkom spoju (malog otpora), pa
u trenutku pokretanja iz napojne mreže poteku velike struje, jer njegov rotor u tom trenutku stoji,
pa motor djeluje kao transformator s kratkospojnim sekundarom. Struja pokretanja može biti i do
sedam puta veća od nazivne struje motora (pokretanje traje od 5 do 40 sekundi, a kako se povećava
brzina rotora, tako se potezna struja smanjuje i na kraju izjednačava s nazivnom).

Svaki asinhroni motor je građen za određenu snagu, određeni napon i frekvenciju. Da bi mogao savladati na vratilo
priključen vanjski teret Mt, motor mora razviti odgovarajući moment vrtnje. Moment vrtnje, koji razvija asinhroni motor, nije
stalan kod raznih brojeva okreta “n”, već se mijenja s promjenom broja okreta po krivulji M=f(n), prikazanoj na slici 5.42.
Mt=f(n). Svaki mehanizam (teret) koji se pokreće ima svoju karakteristiku tereta ovisnu od
brzine vrtnje. Na slici je prikazana karakteristika tereta za ventilator.
M=f(n). Da bi se motor pokrenuo potrebno je da potezni moment motora pri n=0, bude
veći od momenta tereta Mt pri n=0. Pošto se motor pokrene, brzina mu počinje rasti, motor
razvija sve veći i veći moment vrtnje i to do brzine npr. Taj maksimalni moment vrtnje koji
asinhroni motor može razviti naziva se prekretni moment Mpr. S daljnim porastom brzine
motora veličina momenta vrtnje opada sve dotle dok se ne izjednači s momentom tereta.
I=f(n). Struja je najveća pri n=0 (potezna struja Ip), a s povećanjem brzine vrtnje n struja se
smanjuje. Kada se momenti vrtnje motora M i tereta Mt izjednače motor iz napojne mreže
uzima nazivnu struju IN.

Sl. 5.42 Karakteristike zaleta asinhronog motora

Te velike struje u trenutku pokretanja nisu problem kod motora manjih snaga (do 5,5 kW), ali
kod motora većih snaga utiču na rad ostalih trošila, a izazivaju i veliko zagrijavanje samog motora.
Mnogi industrijski, a i pojedini kućni uređaji, imaju ugrađen trofazni asinhroni motor manje snage,
što znači da se mogu izravno priključiti na napojnu mrežu preko odgovarajućih sklopki (grebenaste
sklopke, motorsko-zaštitne sklopke ili sklopnika, vidi tabelu 5.1).
Trofazni asinhroni kavezni motori većih snaga isključivo se pokreću sniženjem naponom. U
praksi se primjenjuje više načina sniženja napona u trenutku pokretanja: sklopka zvijezda trougao
(tabela 5.1), transformator, prigušnice...

Kod motora srednje i veće snage, konstrukciono poduzimaju se različite mjere, s ciljem da se poveća pokretni moment, a smanji struja pokretanja.
Jedna od tih mjera je kavezni rotori specijalne konstrukcije. Rotorski kratkospojni namot se izvede s uskim i dubokim utorima, ili s dvostrukim, pa čak
i višestrukim kavezom. Takav rotorski namot ima povećan omski i induktivni otpor u trenutku pokretanja, pa je i struja pokretanja znatno manja. Takvi
motori su skuplji, ali postiglo se da je struja pokretanja “samo” tri-četiri puta veća od nazivne, a pokretni moment znatno povećan. Struja pokretanja je
kod motora većih snaga još uvijek prevelika da bi se smjeli izravno priključiti na mrežu (priključuju se sniženjem napona, vidi tabelu 5.3).

118
 Tabela 5.3 Načini pokretanja trofaznih asinhronih motora
Pokretanje trofaznih motora
Vrsta Način Spoj Svojstva Primjena
motora pokret.
Velika zaletna Ukliko mreža
struja: može da
(motorsko-zaštitna sklopka: sklopnik

Ip=(3÷7)·IN podnese ve-

like potezne
Direktno pokretanje

Na stezaljke mo-
tora U1, V1, W1 struje
se dovode tri fzna Ventilatori,
vodiča L1, L2 i L3. kompresori,
Metalnim pločicama strojevi drvne
se kratko spajaju: industrije, liovi,
1) U2-V2-W2 spoj pumpe i svi
namota zvijezda drugi normalni
2) U1-W2; V1-U2 i pogoni manjih
W1-V2 za spoj trokut i srednjih snaga
(vidi sl. 5.7) (do 5,5kW ali
s kaveznim ro-
torom specijalne
KAVEZNI MOTOR

konstrukcije)

Normalni
zalet
Kod spoja u Y:
Pokretanje sniženjem naponom

◆Napon na
namotima statora (svi normalni
230V; pogoni s mo-
(sklopka zvijezda-trokut)

◆Zaletna struja tri torom snage

ZVIJEZDA-TROKUT: puta manja zbog preko 5kW)
(230/400V) smanjenog napona
u Y od struje koja
teče u Δ: Ip=2·IN
Prvo se sklopka “Y-Δ”
postavi u pložaj Y
◆Zaletni mo- 5
ment je takođe
(uključeni K1 i K3), a

Elektromotorni
tri puta manji

el. uređajima
kada motor poprimi jer se mijenja s Teški zalet

pogon u
približno nazivnu kvadratom napona
brzinu, prebaci se u Δ (zbog toga sklopka
(uključeni K1 i K2). Y-Δ se primjenjuje
kad motor starta bez
priključenog tereta)

U priključnoj kutiji
motora se ne ko-
riste kratkospojne
metalne pločice

Kolutni (klizno-prstenasti)
Mala zaletna Veliki alatni
KOLUTNIM ROTOROM

struja: Ip=2·IN; strojevi,

(s tri promj. otpornika)
Rotorski pokretač

motor ima na rotoru trofazni

namot, isto kao i na statoru. veliki zaletni za- pumpe, di-
Krajevi rotorskog namota se kretni moment; zalice (tamo
MOTOR S

preko tri klizna prstena, pa

preko tri četkice izvode i spa-
promjena broja gdje se traži
jaju s tri otpornika (pokretač). okretaja s tri veliki pokret-
U rotorski strujni krug se može otpora; ali skuplji ni moment i
uključivati više ili manje otpora. od kaveznih i kontinuirana
Statorski namot se može spojitu
u zvijezdu ili trokut.
češće se kvare regulacija
broja okreta)

119
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.6.2 Pokretanje jednofaznih motora
Jednofazni motori izmjenične struje su manjih snaga tako da se uvijek pokreću neposrednim
priključkom na napojnu mrežu. Kako različiti tereti zahtijevaju različite polazne momente to su i
jednofazni motori opremljeni za polazak na različit način: a) težak zalet (pomoćna faza snabdjevena
zaletnim Cz kondenzatorom koji se nakon zaleta isključuje, a može imati i trajno uključeni konden-
zator Ct; b) laki zalet (pomoćna faza snabdjevena s trajno uključenim kondenzatorom Ct).

Tabela 5.4 Pregled jednofaznih motora izmjenične struje

Pokretanje jednofaznih motora
Vrsta Spoj Karakteristike Svojstva Primjena

Tvrda karakteris- Stolarski

TROFAZNi AS.

JEDNOFAZNI
MOTOR NA

tika brzine, loša (građevinski)

NAPON

korisnost strojevi,
Kondenzator Ct=70μF
po 1kW za trajni pogon
transportni
Ako se 3-fazni motor upotrijebi kao
kod 230V. Ako je uređaji,
jednofazni ima 20-30% manju snagu
potreban veći potezni
i 30-35% manji potezni moment.
moment samo pri pokre-
Ct=70μF po 1kW; Cz=(2÷4)Ct tanju uklopi se Cz

Tvrda karakteris- El. kućni

tika brzine. uređaji kao
S kondenzatorom
JEDNOFAZNI MOTOR S POMOĆNOM FAZOM

Sa Cz se postiže stroj za pranje

veliki zakretni rublja,
moment (kom- kosilice,
Kondenzator Ct=25÷40μF po 1kW presori) kompresori,
za trajni pogon. Za veći pokretni mo-
ment uklapa se Cz=(3÷5)Ct
pumpe...
Cz-zaletni kondenz.; Ct-trajno uključeni kond.
Tvda karakter- Rijetka
istika brzine, primjena
S induktivitetom

nepovoljan zalet,
mali cosφ

Pomoćna faza s induktivnim otporom

je dimenzionirana samo za pokretanje
pa se isključuje čim motor dostigne
2/3 pune brzine (inače bi izgorjela)

Tvrda karakteris- El. kućni

tika brzine, uređaji kao
S otporom

jednostavna stroj za rublje,

izvedba kompresor
u hladn-
jaku, klima
uređaju, itd

Treba ga rukom Za male snage

POMOĆNE FAZE

pokrenuti do 0,5kW
IZMJENIČNI
MOTOR BEZ

i pogon
preko remena
Kada se priključi na napon potrebno
je remen povući rukom u željenom
(kućne radi-
smjeru vrtnje (lijevo ili desno). onice)
Danas se taj način pokretanja više ne
koristi (ugrađuje se pomoćna faza)

120
 Tvrda karakteris- Za male
RASCIJEPLJENIM tika brzine, jed- snage, za
POLOVIMA
MOTOR S

nostavna izvedba, kućne uređaje

loša korisnost npr. crpke u
stroju za suđe,
Motor s rascijepljenim polovima se rublje...
još naziva i motor s kratkospojnom
pomoćnom fazom

Veliki pokretni Za male snage

moment, jako gdje se traži
REPULZIJSKI

iskri, veliki potezni

MOTOR

(S pomicanjem četkica
mijenja se brzina.
moment (tek-
Poprečni položaj četkica stilne mašine,
Stator sličan kao kod jednofaznog daje struju u rotoru nula, otvaranje
as. motora. Rotor sličan kao kod is- uzdužni položaj maksi-
tosmjernih motora, a četkiče su kratko malnu, a u oba slučaja vrata...
spojene i pod uglom 50÷80°. moment je nula)

Veliki pokretni Električni

moment, jednos- kućanski
UNIVERZALNI

tavna promjena aparati, ručni

MOTOR

brzine, velika alati...

brzina, iskri na
Karakteristika serijskog istosmjernog
motora. Promjenom napona u grani-
kolektoru
cama od 40 do 100% proporcionalno
se mijenja i broj okreta. S povećanjem
tereta smanjuje s broj okreta uz
konstantan napon

Kolektorski motori izmjenične struje (repulzijski motor, univerzalni motor) imaju osobinu da im
se broj okreta može mijenjati s veličinom priključenog napona, pa ako je to potrebno priključiju se
preko autotransformatora, tiristorskog upravljača i sl.
5

Elektromotorni

el. uređajima
5.6.3 Pokretanje istosmjernih motora

pogon u
Struje pokretanja kod većih istosmjernih motora su 10 do 30 puta veće od nazivnih, što motor
toplinski i mehanički ne bi mogao izdržati. Osim toga, u mreži na koju je motor priključen dolazi do
neželjenih pojava. Zbog toga se izravno na mrežu mogu priključiti samo mali motori snage do 1kW.
Veći motori se priključuju na mrežu preko pokretača.
Kod motora treba razlikovati mogućnost rada u raznim pogonskim uvjetima. Serijski motor ne
može npr. raditi u praznom hodu, jer bi došao u stanje “pobjega”. To znaći da se serijski motor može
pokrenuti samo pod opterećenjem. U trenutku pokretanja serijskog motora pokretač mora biti u
cjelosti uključen. Time je postignuto da u armaturnom (rotorskom) strujnom krugu ne vlada pun na-
pon mreže, već umanjen za pad napona na pokretaču. Bez obzira na to što je uključenjem pokretača
smanjen napon, kroz armaturni namot A1A2, a time i kroz uzbudni namot D1D2 proteći će dovoljno
velika struja (cca 1,5·IN) za stvaranje potrebnog momenta pokretanja i magnetskog toka.
Kod uključenja paralelnog motora na armaturnom namotu A1A2 vlada smanjeni napon, ali
na uzbudnom namotu E1E2 mora vladati pun nazivni napon (uzbudni namot je izveden od puno
namotaja tanke žice tako da neće povući veliku struju). S povećanjem brzine inducira se u armaturi
protunapon E koji automatski smanjuje struju, a to znači da se pri nazivnoj brzini može potpuno
isključiti otpor pokretača (naraste protunapon E=k·n·Φ koji drži ravnotežu priključenom naponu U:
U = k·n·Φ + R·I + ΔUč).
121
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Tabela 5.5 Pokretanje istosmjernih motora
Pokretanje istosmjernih motora
NEZAVISNO POREDNI (paralelni) SERIJSKI KOMPAUNDNI
UZBUĐENI MOTOR MOTOR MOTOR
MOTOR
Osnovni
spoj

(nacrtan
bez namota
pomoćnih
polova i
kompen-
zacijskog
namota)

(ili motor s permanentnim

magnetima (umjesto uzbud-
nog namota F1F2)

Karakter-
istika
n=f(M)
(ovisnost
broja
okreta od
opterećenja) no-brzina vrtnje u praznom hodu

Zaletna
struja
RA1A2-otpor armature RE1E2-otpor paralelnog namota RD1D2-otpor paralelnog namota

Svojstva ◆Broj okreta mu je ◆Neznatna promjena ◆Veliki zaletni zakretni ◆Uzbuda ovisi od od dva namota:
gotovo stalan od PH brzine vrtnje pri promjeni moment; paralelnog E1E2 i serijskog
do punog opterećenja; tereta (s porastom ◆ Brzina vrtnje ovisna o D1D2;
◆Upravljanje brzinom opterećenja broj okreta teretu; ◆U praznom hodu motor ima
vrtnje pomoću napona minimalno se mijenja) ◆Ako se serijski motor brzinu koju određuje paralelna
armature ili uzbudnom ◆Upravljanje brzinom rastereti, može doći do uzbuda, pa ne može doći do
strujom; vrtnje pomoću napona “pobjega” tj. brzina vrtnje “pobjega”;
◆Napon armature i armature ili uzbudnom povisi mu se preko one za ◆Ako preovladava djelovanje
uzbudni namot imaju strujom; koji je konstruisan; serijskog namota kr-ka brzine je
različite napone (kod ◆Upravljanje brzinom meka, a ako preovladava paralelni
malih motora s perma- vrtnje promjenom tvrda je.
nentnim magnetima napona ili promjenom
nema uzbudnog uzbudne struje
namota)
Primjena U praksi se više ko- Alatni strojevi; Električna vozila; Kompaundni motor ima dobra
risti motor s perma- Transportni uređaji; Dizalice; svojstva serijskog i paralel-
nentnim magnetima Pokretači u motornim nog motora, a upotrebljava
(male snage): vozilima; se za teške pogone s velikim
ventilatori, promjenama opterećenja (po-
igračke... gon zamašnih masa npr. prese,
škare, u valjaonicama...)

122
 5.6.4 Pokretanje sinhronih motora
Sinhroni motor ima nekoliko nedostataka koji su bili dovoljni da bude potisnut asinhronim mo-
torom. Prije svega ne može mu se podešavati brzina ako nije priključen na izvor promjenjive frekven-
cije i napona, ne može sam krenuti bez pomoćnog asinhronog namota (osim sitnih motora), ispada
iz sinhronizma, vrlo je skup i sl. Ipak još uvijek se primjenjuje uglavnom tamo gdje je potrebna stalna
brzina (npr. kod električnih satova, programatora i sl.).
Način pokretanja sinhronih motora je objašnjen u poglavlju 5.3 (sitni sinhroni motori).

5.7 Zaštita motora

Da bi se spriječilo izgaranje namota motora, spoj s masom (što je opasnost za čovjeka i živitinje, a
motor normalno radi), odnosno dugi zastoji, koriste se razne motorske zaštite date u tabeli 5.4.

Tabela 5.6 Zaštita motora

Vrsta zaštite Spojevi Izgled i osobitosti
Motorsko-zaštitna
sklopka

Spajanje jednofaznog 5
motora

Elektromotorni

el. uređajima
pogon u
Bimetalni relej
(Motorski zaštitni relej)

s mehaničkim zaporom

s automatskim ponovnim
uključenjem

Bimetalni relej za frižider: Pri upravljanju s davačima trajnog kontakta mora-

(izravno prekida strujni krug) ju bimetalni releji biti opremljeni mehaničkim
zaporom za ponovno uključenje, jer inače kod
ohlađivanja metala dolazi do automatskog
ponovnog uključivanja. Zapor se pomoću tipke
za poništavanje može ponovno uklopiti (tipka
(vidi sl. 2.18) crvene boje)

123
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Termoelementi
Nadziru temperaturu namota (max. 130°C), a po
potrebi i temperaturu ležaja (max. 100 °C) i tem-
peraturu sredstva za podmazivanje (max. 70°C).

Termoelement se stavi u zaštitnu cijev od kvarca,

pa čelika, instalira se u namot motora, a dva
vodiča povezuju termoelement s instrumentom
za očitavanje temperature (slično kao mjerenje
temperature u bloku automobilskog motora).

Termostat
(bimetalni osjetnik ili bimetalni osigurač)
Bimetalni temperaturni osjetnik s isklopnim
Termička zaštita iz- kontaktom, ugrađuje se u namot. Zbog svoje
vedena na/u namotu niske cijene uglavnom primjenjuje se za zaštitu
motora jednofaznih motora (u stroju za rublje, suđe...).
Zaštita može biti trojaka:
1) s automatskim ponovnim uključenjem;
(potpuna zaštita
2) bez ponovnog automatskog uključenja tj. s
motora) mehaničkim zaporom (resetuje se ručno);
3) bimetalni osigurač koji se po djelovanju treba
kompletno zamijeniti (vidi sl. 5.17 u motoru RCP)
Termistorska zaštita motora
(Zaštita poluprovodnicima, npr. PTC otpornici-
ma. Svaki se motor može opremiti s tri termistora
u svakom faznom namotu statora, a po potrebi i
na ležajevima i u ulju za podmazivanje)

Svi termistiri se vežu na red i njihovi završni

krajevi izvode u priključnu kutiju. Svaki
termistor ima svoj kritični otpor pri kome
djeluju na isključivački elektronski sklop (koji
isključuje motorski sklopnik i uključuje sig-
nalizaciju kvara)

124
 5.8 Održavanje elektromotora u pogonu

Održavanje elektromotora sastoji se u slijedećem:

1) nadzor zagrijavanja elektromotora,
2) povremeno podmazivanje ležaja (kod motora veće snage),
3) kontrola po sluhu (da li motor normalno “bruji”),
4) periodično kontrolisati vijke i priključne stezaljke (da li su dobro stegnuti),
5) zamjena eventualno istrošenih četkica (samo za motore s kolektorom i kliznim kolutima).

Da se motor ne bi zagrijavao preko dopuštene granice, treba obezbijediti predviđenu cirku-

laciju zraka. Povremeno je potrebno sve otvore za cirkulaciju zraka očistiti (ispuhati kompresorom,
usisivačem). Ležajeve velikih motora svakih 6 mjeseci treba pregledati, a ako je potrebno i podmazati
(2/3 predviđenog prostora se napuni kvalitetnom mašću). Ako je potrebno cijeli ležaj treba demon-
tirati, oprati u benzinu, ponovno montirati i podmazati.

Tabela 5.7 Oštećenja elektromotora, uzrok i mjere za njihovo otklanjanje

Mogući kvarovi na elektromotorima (općenito za sve motore)
Kvar Uzrok kvara Mjere za otklanjanje kvara
Motor se pregrijava 1. Preopterećen motor u radu 1. Izmjeriti struju. Ako je prevelika tražiti uzrok.

2. Proboj u izolaciji namota
3. Nedovoljna ventilacija motora
2. Odpojiti priključene vodove. Ispitati namote statora i rotora,
nemaju li spoj s masom motora (kućištem). Ako postoji spoj namota
s kućištem, treba pronaći to mjesto i pokušati ga popraviti, ako je
moguće bez prematanja namota. Ako se kvar tako ne može otklo-
niti treba, treba motor premotati. Ako se ustanovi da nema spoja s
masom, već da je u pitanju loša izolacija zbog postojanja vlage, treba
motor dobro prosušiti.
5
3. Potrebno je voditi brigu i redovno čistiti kanale za hlađenje. Zrak za

Elektromotorni

el. uređajima
hlađenje ne bi trebao biti topliji od 40°C.

4. Rotor struže po statoru
Ležaj se pregrijava 1. Oštećenja ležaja najčešće su
uzrokovana prevelikim zagrijava-
njem ležaja zbog lošeg sredstva za
podmazivanje,
pogon u
4. Centrirati rotor. Uzrok može biti i oštećen ležaj (treba ga zami-
jeniti).
1. Redovito je potrebno svakih 6 mj. dodavati sredstvo za pod-
mazivanje ležaja velikih motora, niti previše niti premalo (kod malih
motora ležaji su zatvoreni i ne podmazuju se).

2. prevelikom zategnutošću remena 2. Smanjiti zategnutost remena, ali ne previše jer inače remen kliže.
ili prenosnog zupčanika,

3. lošom ugradnjom ležaja... 3. Pravilno postavljanje ležaja dato na sl. 5.13.

Motor izvodi jake 1. Motor nije dobro pričvršćen. 1. Pogledati da li je ispravno urađen temelj, odnosno noseća kon-
mehaničke vibracije strukcija, da li su vijci dobro pritegnuti.

2. Osovina se savila zbog prejakog 2. Popustiti remen, pokušati balansirati remenicu i rotor.
natezanja remena

3. Ležaj je istrošen ili oštećen 3. Zamijeniti ležaj

125
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Kvarovi na ASINHRONIM MOTORIMA
Kvar Uzrok kvara Mjere za otklanjanje kvara
Motor se ne 1. Napojni vod bez napona 1. Pregledati osigurače, ispitati neprekinutost žila napojnog voda,
pokreće, a nema sklopku, zaštitu motora i priključne stazaljke.
nikakvog brujanja i
podrhtavanja rotora 2. Prekid u statorskom strujnom 2. Odvojiti napojni vod i ispitati da li je namot statora u prekidu.
krugu Ako je u prekidu prvo provjeriti spojna mjesta, a tek onda premotati
statorski namot. Oštećenje namota statora je oko 80% svih kavarova
asinhronih kaveznih motora. Međutim potpuni prekid namota je
rijetkost, a javlja najčešće na spojnim mjestima i izvodima.

3. Prekid u krugu rotora 3.

a) Oštećenja kaveznog rotora (namota), zbog robustnosti uzrade,
znatno su rjeđa (gotovo da ih i nema).
b) Ako je rotor klizno kolutni treba pregledati da li četkice dobro
naliježu na klizne kolute, provjeriti spoj namota rotora s kliznim
kolutima, tj. da nije slučajno namot rotora negdje u prekidu.
Pri uklapanju moto- 1. Kratak spoj u napojnom vodu 1. Odvojiti vodove i ispitati.
ra pregore osigurači
ili isklopi zaštitna 2. Kratak spoj u namotu statora 2. Odvojiti napojni vod, i ispitati da li pojedini fazni namoti imaju
sklopka (između dva fazna namota ili spoj s drugom fazom, ili prema masi (VIDI ??????????????).
prema masi) Ako postoji spoj među zavojima iste faze, teško ga je ustanoviti, a
očituje se jakim ugrijavanjem namota, brujanjem motora, a zaštitna
sklopka djeluje usporeno.

3. Kratak spoj u namotu rotora ili 3.

na kliznim kolutima, ili a) Kavezni rotor: iako rijetko, može se prilikom više uzastopnih
pokušaja pokretanja i visoke temperature, dogoditi da “omekšaju”
rotorski štapovi i prsteni. Lem koji se upotrijebi za lemljenje štapova
na prsten rastopi se i iscuri po statorskom namotu. To uzrokuje
višestruki spoj zavoja.
b) Ako je rotor klizno kolutni, odvojiti motor od tereta i kratko spojiti
klizne prstene. Priključiti motor na napon. Ako motor krene znači da
postoji kratki spoj između faza negdje na rotorskom upuštaču.
Pri uklapanju mo- 1. Kratki spoj među zavojima iste 1. Vlažni i onečišćeni namoti, te namoti s trošnom izolacijom,
tor se pokrene ali faze statora podložni su oštećenjima. Brzo trošenje izolacije uzrokovano je previ-
se osjeti “brujanje” sokim temperaturama namota i starenjem. Zbog slabe izolacije nas-
i jako mjestimično taje kratki spoj među zavojima iste faze (i spoj namota s kućištem).
ugrijavanje namota Teško ga je mjerenjem ustanoviti, a očituje se jakim grijanjem motora
(kućišta statora) i promjenom zvuka (brujanje motora).

Motor se grije u 1. Motor predviđen za spoj u zvi- 1. Prespojiti statorski namot u zvijezdu.
praznom hodu (bez jezdu, a spojen u trokut (previsok
tereta) napon).

2. Pogrešan smjer vrtnje, ako je 2. Provjeriti smjer vrtnje motora. Ako nije odgovarajući zamijeniti
predviđen samo za jedan smjer. dvije faze u napojnom vodu.

3. Jednofazni motor se grije u 3. Normalno je da se jednofazni asinhroni motor s kondenzatorom, u

praznom hodu! praznom hodu grije isto kao i pri nazivnom opterećenju, pa čak i više.
Motor se okreće u 1. Zamijenjen spoj dva vodiča u 1. Zamijeniti spoj dvije faze u napojnom vodu
obrnutom smjeru napojnom vodu motora.

126
 Kvarovi na ISTOSMJERNIM (KOLEKTORSKIM) MOTORIMA
Kvar Uzrok kvara Mjere za otklanjanje kvara
Motor se ne 1. Napojni vod bez napona 1. Pregledati osigurače, ispitati neprekinutost vodiča napojnog voda,
pokreće, nema sklopku, priključne stazaljke.
brujanja
2. Prekid u uzbudnom krugu moto- 2. Ispitati neprekinutost vodiča do uzbudnog namota, neprekinutost
ra. Oprez! Motor može pobjeći, tj. uzbudnog namota, ako postoji ispitati otpornik za regulaciju uz-
postići nedopušteno veliku brzinu budne struje.
vrtnje tako da postoji opasnost na
se rotor ošteti.

3. Prekid u krugu rotora (armatur- 3. Ispitati neprekinutost spojnih vodova, pokretač, četkice i arma-
nog namota) turni namot. Premotati rotor ako je namot u prekidu.

4. Loša izolacija 4. Napojni vod odspojiti. Ispitaj otpor izolacije uzbudnog namota
statora, armaturnog namota rotora prema masi. Ako je izolacija loša
treba motor osušiti

5. Slabi kontakti 5. Pritegnuti sve kontaktne vijke na samom motoru, vodovima,

pokretaču, regulatoru napona...
Kolektor iskri 1. Jako opterećenje. 1. Smanjiti tretet na motoru. Kolektor očistiti, a četkice prebrusiti da
potpuno naliježu na kolektor.

2. Pogrešan položaj četkica. 2. Nosač četkica postaviti na označenu vrijednost. Ako oznake više
nema, postaviti četkice u srednji položaj, ako još uvijek iskre pokušati
otkloniti iskrenje laganim zakretanjem četkica.

3. Kolektor, četkice i nosači četkica 3. Očistiti kolektor najsitnijim brusnim papirom. Isčistiti nečistoću
su u lošem stanju. Pogrešne četkice. između pojedinih lamela na 0,5mm. Prebrusiti ili zamijeniti četkice.
Nosač četkica treba očistiti (četkice se moraju lako pomicati gore-dole).

4. Rotor u lošem stanju 4. Ako je kolektor jako istrošen, izbrazdan, treba ga istokariti. Treba
ispitati namot rotora da nije u prekidu ili među zavojnom kratkom 5
spoju. Treba premotati rotor.

Elektromotorni

el. uređajima
Motor se okreće u 1. Zamijenjeni spojni vodovi na 1. Izmijeni priključak krajeva spojnih vodova na uzbudnom namotu,

pogon u
obrnutom smjeru uzbudnom namotu (glavni polovi), vidi sl. 5.33.
ili na rotorskom namotu

Motor se zalijeće na 1. Prekid u pokretaču 1. Ispitati neprekinutost vodiča napojnog voda i pokretača
mahove
2. Kratki spoj u namotu rotora ili 2. Detaljno pregledati i ispitati rotor (vidi primjer i sl. 5.44)
kratki spoj lamela
Motor se okreće 1. Položaj četkica pogrešan 1. Postaviti četkice na označenu vrijednost (ako se mogu pomijerati)
prebrzo i koleba pri
opterećenju 2. Prekinut krug uzbudne struje 2. Pregledati i ispitati cijeli uzbudni strujni krug
ili preveliki predoptpor uključen u
uzbudni krug

127
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primjer: Kvar na univerzalnom (istosmjernom) motoru “KOLEKTOR ISKRI” (glodalica proiz-
vodnje Iskra Slovenija). Kod uključenja glodalice primijeti se jača “vatra na kolektoru”, malo bru-
janje i osjeti miris nagorjelosti. Rotor se normalno okreće.

Iz tabele (5.7 strana 121) vidimo da uzrok kvara ne može biti jako opterećenje jer glodalica je u
praznom hodu. Također, uzrok kvara nije sigurno ni pogrešan položaj četkica jer kod univerzalnih
motora manje snage čak nije ni predviđena mogućnost pomjeranja četkica u neutralnoj zoni. Pre-
ostaje da je uzrok kvara na lamelama kolektora, četkicama ili u namotu rotora.

1. Skinuti gornji poklopac i pregledati četkice. Lijeva četkica

je okrnjena i nagorjela. Prljava i nagorjela četkica je izazivala
zagrijavanje i iskrenje kolektora. Zbog toga je potrebno kolektor
detaljno pregledati.

2. Odvrtanjem četiri vijka može se stator s četkicama odvojiti od

rotora. Pogledom na kolektor uoči se nagorjelost i izbrazdanost.

3. Rotor, s osovinom omotanom u karton stegnuti u škrip, a

zatim kružnim pokretima finim brusnim papirom (tip 400),
crno nagorjeli kolektor s nagriženim i izbrazdanim lamelama se
treba pravilno očistiti. Nakon toga flanelskom krpom ispolirati
kolektor do visokog sjaja (može se koristiti i malo paste za po-
liranje). Ako je kolektor teže oštećen (rjeđi slučaj!) treba ga na
tokarskom stroju obraditi.
4. Slijedi obavezno čišćenje izlatorskog kanala između lamela
kolektora. To treba izvesti temeljito oštrim rubom pogodnog
odvijača, noža ili slično. Svaka vodljiva čestica između lamela
kolektora može biti uzrok kratkog spoja i ponovnog nagaranja.

128
 5. Brusnim papirom očistiti nagorjelu grafitnu četkicu, a tako je
oblikovati da potpuno naliježe na lamele kolektora.

Sl. 5.44 Mjere za otkalanjanje kvara kolektorskog motora u slučaju kvara: “kolektor iskri”

Elektromotorni

el. uređajima
a) b)

pogon u
a), b) Namot statora izveden je iz dva dijela (smještena na dva
istaknuta magnetska pola). Ukoliko su poznati podaci omskih
otpora namota, lako se mogu ispitati, svaki zasebno, mjeren-
jem s ommetrom. Ako i nisu poznati omski podaci, s velikom
tačnošću se može konstatirati ispravnost ako je situacija kao
na slikama a i b gore.

c) Sklopiti glodalicu (umetnuti rotor, postaviti četkice...).

Prije postavljanja gornjeg poklopca provjeriti i namot rotora.
Namot rotora se ne može tačno provjeriti ommetrom, ali za
praktične potrebe je dovoljno mjeriti omski otpor između
dvije četkice, a prstom polako pomjerati rotor (jedan puni
okret). Kod svih položaja kolektora izmjereni otpor treba da je
isti (npr. oko 7,6Ω). Ukoliko se pri okretanju rotora (za jedan
puni okret) omski otpor postepeno smanjuje, pa povećava, ili
obrnuto, znak je da između zavijaka rotora postoji kratki spoj
c) (npr. od 3Ω do 7,6Ω).

Sl. 5.45 Mjerenje omskog otpora namota statora i rotora, jer i kratki spoj između zavojaka statora ili rotora može biti
uzrok slabije ili jače “kružne vatre” na kolektoru

129
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.9 Ispitivanje elektromotora

Razlikujemo električno ispitivanje, toplotno ispitivanje i mehaničko ispitivanje elektromotora.

Najvažnije je električno ispitivanje, a koje se sastoji od provjere neprekinutosti faznih namota, mjer-
enja otpora izolacije i ispitivanja dielektrične čvstoće.

5.9.1 Provjera neprekinutosti faznih namota

Provjera neprekinutosti faznih namota se vrši mjerenjem njihovog omskog otpora. Izvodi se s
univerzalnim instrumentom na omskom području (mjerni napon u instrumentu je min. 6V, zbog
veće preciznosti mjerenja). Ovim mjerenjem se služe elektromehaničari za brzu provjeru ispravnosti
pojedinih namota.
Na sl. 5.45 prikazan je način mjerenja neprekinutosti statorskog i rotorskog namota kolektorskog
motora. Ukoliko su poznati tvornički podaci omskog otpora pojedinih namota, onda se može po-
sumljati da postoji međuzavojni kratki spoj (ako je izmjereni omski otpor manji od tvorničkog, onda
postoji međuzavojni kratki spoj).

Sl. 5.46 Električna šema priključenja kolektorskog motora

(u glodalici, bušilici, usisivaču, mlinu za kavu...)

*Kod univerzalnih kolektorskih motora za kućanske uređaje i električni alate

(bušilice, brusilice, glodalice, mlin za kavu, usisivač...), serijski su spojeni dva sta-
torska namota s rotorskim namotom, tako da se jednim mjerenjem na kontaktima
utikača (uz uključenu sklopku) može provjeriti neprekinutost svih namota.

Mali jednofazni asinhroni motori izrađuju se često samo s tri izvoda: krajevi glavne i pomoćne faze
spojeni su u glavi namota i zajednički izvedeni iz motora (sl. 5.46, sl. 5.48). Osim zajedničkog izvoda, iz
motora su izvedeni i izvod za početak glavne faze i početak pomoćne faze. Priključne kutije kod ovih
motora uglavnom i nema, već su izvedeni izvodi sa žicama raznih boja izolacije (spojene u konektor ili
postoji mala priključna kutija s tri izvoda kao kod motora u kompresoru hladnjaka, sl. 2.23). Provjera
neprekinutosti glavne i pomoćne faze se vrši mjrenjem omskog otpora između sve tri stezaljke i to:

◆ otpor glavne faze između izvoda 1-2;

◆ otpor pomoćne faze između izvoda 2-3;
◆ ukupni otpor i glavne i pomoćne faze između 1-3.

Najmanji izmjereni otpor je otpor glavne faze. Najveća izmjer-

ena vrijednost otpora je zbroj otpora glavne i pomoćne faze, dok je
srednji otpor jednak otporu pomoćne faze.

Sl. 5.47 Jednofazni asinhroni motor kompresora hladnjaka, kosilice,

mješalice, ventilatora...

130
 a) b) c)
Sl. 5.48 Mjerenje otpora faznih namota jednofaznog asinhronog motora za kompresor u kućnim hladnjacima
a) glavne faze; b) pomoćne faze; c) glavne+pomoćne faze

Jednofazni asinhroni motori većih snaga (do 3kW) izrađuju se tako da je početak i kraj glavne i
pomoćne faze izveden u priključnu kutiju motora. Priključna kutija motora je ista kao kod trofaznih
motora i sadrži šest stezaljki (ima više stezaljki zbog prespajanja za oba smjera vrtnje). Za provjeru
neprekinutosti namota glavne i pomoćne faze potrebno je pridržavati se date šeme spoja koja se
nalazi na poklopcu priključne kutije. Ovdje možemo izdvojiti način spoja u priključnoj kutiji za
jednofazne motore proizvodnje “Sever” i “Končar” koji se kod nas najviše koriste u praksi:
1. Monofazni motori s zaletnim kondenzatorom Cz
2. Monofazni motori s trajnouključenim kondenzatorom Ct
3. Monofazni motori s zaletnim Cz i trajnoouključenim kondenzatorom Ct
Monofazni motori s zaletnim kondenzatorom imaju pomoćnu fazu za pokretanje koju automatski
isključuje centrifugalna sklopka. Kondenzator je elektrolitski. Odlikuju se velikim polaznim momen-
tom čime se obezbjeđuje dobar zalet i pri naponu mnogo nižem od nazivnog.

Sl. 5.50 Provjera 5

neprekinutosti

Elektromotorni

el. uređajima
glavnog faznog

pogon u
namota 1-faznog
motora s zalet-
nim CA
n>: centrifugalna
sklopka koja se
isključi kad rotor
dostigne 80% nazivne
brzine vrtnje

Napomena: Lijevo su date šeme priključivanja monofaznih motora s zaletnim kondenzatorom za desni i lijevi smjer vrtnje (proizvodnje “Sever”).
Može se zapaziti da su izvodi glavne faze U1 i U2 spojeni na stezaljke U1 i W1, a izvodi pomoćne faze Z1 i Z2 su spojeni na stezaljke V1 i W2.

Monofazni motori s trajnouključenim kondenzatorom odlikuju se mirnim i tihim radom. Pomoćna

faza i kondenzator Ct predviđeni su za trajan rad. Ovi motori imaju male polazne momente i zbog
toga su pogodni za rasterećen zalet kao kod kosilica, ventilatora, kružnih pila, brusilica, centrifu-
galnih pumpi, bušilica, centrifugalnih pumpi i sl. Danas se ovi motori izrađuju s specijalnim ro-
torom (s dubokim utorima), a time se postiže povećani polazni moment i smanjena potezna struja.
Zahvaljujući tome pogodni su za srednje teške zaleta kao što su mješalice za beton, pumpe i kompre-
sori koji se pokreću neopterećeni ili s vrlo malim opterećenjem.

131
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Sl. 5.51 Šema priključivanja monofaznih motora sa trajnouključenim kondenzatorom za desni i lijevi smjer vrtnje:
a) motori proizvodnje “Sever” Subotica b) motori proizvodnje “Končar” Zagreb

a) Provjera ne- b) Provjera ne-

prekinutosti glavnog prekinutosti
faznog namota; pomoćnog namota

Sl. 5.52 Provjera neprekinutosti faznih namota monofaznog motora sa trajnouključenim kondenzatorom
(proizvodnje “Končar” Zagreb)
Napomena: Prije mjerenja u priključnoj kutiji skinuti kartkospojnike, pa na osnovu šeme priključivanja koja se nalazi na unutarnjoj strani
poklopca priključne kutije (i slike 5.51 pod b), priključiti ommetar na glavni i pomoćni namot

Monofazni motori s zaletnim i trajnouključenim kondenzatorom objedinjuju dobre osobine motora s

zaletnim kondenzatorom i motora s trajnouključenim kondenzatorom. Namijenjeni su teškim uslovima
zaleta (pumpe, kompresori, mlinovi, razne preše, strojeva za vršenje i mnogi drugi poljoprivredni stro-
jevi). Imaju miran i tih rad. Zaletni kondenzator uključen je za vrijeme zaleta paralelno s pogonskim
kondenzatorom, a isključuje ga centrifugalna sklopka kad motor postigne cca 80% nazivne brzine vrtnje.

Snaga Nazivna Brzina vrtnje Kondenza- Kondenza-

motora struja (min -1) tor Ct (μF) tor Cz (μF)
0,55 kW 4,3 A 2760 8-12,5 40-50
0,75 kW 5,7 A 2880 16-20 63-80
1,1 kW 7,5 A 2840 25 80-100
1,5 kW 10 A 2850 25-50 80-100
2,2 kW 14 A 2800 25-50 100-125
3 kW 16,5 A 2945 50 200-250

Sl. 5.53 Šema priključivanja monofaznih motora s zaletnim i

trajnouključenim kondenzatorom za desni i lijevi smjer vrtnje
(proizvodnje “Sever” Subotica)
132
 Trofazni asinhroni motori imaju tri fazna namota na statoru. Početak i kraj svakog faznog namo-
ta se nalazi u priključnoj kutiji motora: prvi fazni namot: U1-U2; drugi fazni namot V1-V2; treći
fazni namot W1-W2 (na motorima starije proizvodnje još se susreću uznake: U-X; V-Y i W-Z).

Sl. 5.54 Provjera neprekinutosti tri fazna

namota statora trofaznog asinhronog
motora:

◆ odpojiti napojni vod motora

◆ skinuti kratkospojne pločice
◆ Ommetrom provjeriti neprekinutost tri fazna
namota (na slici je prikazana provjera samo za treći
fazni namot, dok i ostala dva mjerenja se izvode na
sličan način)

Mjerenjem neprekinutosti namota na ommetru se očita omski otpor koji taj namot pruža pri prolasku istosmjerne
struje. Međutim, u mnogim slučajevima može da postoji međuzavojni kratki spoj, a što se s ommetrom ne može uočiti,
jer izmjereni otpor ispravnog namota i namota u kome postoji kratkospojni zavojak su približno iste.
Za ispitivanje kratkog spoja u namotu postoji jednostavna metoda pomoću ispitnog magneta i sonde s induk-
cijskim svitkom. Ispitni magnet je napravljen od dinamolimova, “U” oblika, na koji je namotana zavojnica koja se
priključuje na izvor izmjeničnog napona (može biti 230V, a sigurnije je da se koristi transformirani napon od 40 - 50V).
U strujni krug zavojnice spojen je ampermetar koji mjeri struju koju elektromagnet uzima iz mreže. Sonda se sastoji od
manje magnetske jezgre u obliku slova “U” na koju je namotana zavojnica, a na zavojnicu spojen voltmetar koji mjeri
inducirani napon u kratkospojnom zavojku.

Princip pronalaženja kratkospojnih zavoja u namotu rotora (statora):

a) Rotor i ispitni magnet su međusobno postavljeni kao na slici 5.55.
Zavojnica ispitnog magneta se priključi na izvor izmjeničnog napona. Is- 5
pitni magnet stvara elektromagnetsko polje koje se zatvara preko željeza

Elektromotorni

el. uređajima
(i utora) ispitivanog rotora. Polako se okreće rotor, prati se pokazivanje

pogon u
ampermetra, a kada se neiđe na utor s kratkospojnim zavojem znatno se
poveća struja u ispitnom magnetu (inducira se napon u kratkospojnom
zavoju, protekne sekundarna struja, a poveća se i primarna).
b) Ako se ovim postupkom ne postigne odgovarajući rezultat onda se i
sondom s indukcijskim svitkom ispituju pojedini utori. Na jednom kraju
svitka se nalazi ispitni elektromagnet, a na drugom kraju, ovisno o broju
polova, sonda s voltmetrom. Kada se indukuje napon u kratkospojnom
zavoju, kroz njega protekne struja, ona će u indukcijskom svitku induci-
rati napon, a kazaljka voltmetra će se naglo otkloniti.

Sl. 5.55 Princip pronalaženja kratkospojnih zavoja

u utorima rotora

U elektroradionicama za ispitivanje namota upotrebljava se i poseban mjerni elektronički instrument koji se sastoji od genera-
tora signala, ispitne sonde i mjernog instrumenta. Pomoću ovog uređaja može se ustanoviti:
1) kod rotora istosmjernih ili univerzalnih motora spoj među zavojima, spoj na kolektoru, greške u spajanju ili prekid.
2) kod asinhronih motora ispituje se da li postoji spoj među zavojima statora ili rotora (da li je u prekidu štap kaveznog rotora).

133
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.9.2 Mjerenje otpora izolacije
Osnovni uslov za pouzdan rad elektromotora je da su fazni namoti dobro izolirani međusobno, a
također i prema masi (zemlji). Isto tako zavojci svakog faznog namota moraju biti i međusobno izo-
lirani. Izolacijski materijali su: lakovi za žice, pamuk, svila, drvo, papir, staklena vlakna, PVC folije,
porculan, tinjac i sl.
Ispitivanje spoja između namota međusobno, i spoja između namota i mase, izvodi se mjerenjem
otpora izolacije odgovarajućim instrumentom (Riso). Na instrumentu treba da postoji mogućnost
izbora ispitnog napona: ispitni napon 500V (za motore s nazivnim naponom ispod 100V); ispitni
napon 1000V (za motore s nazivnim naponom 230, 400, 500V), itd. Ovaj instrument se uglavnom
koristi u tvornicama i servisnim radionicama (jer je veoma skup pa se isplate jedino tamo gdje se
stalno obavljaju ispitivanja). Međutim, provjera otpora izolacije se može uraditi i s univerzalnim in-
strumentom, ali tada se teško može otkriti loša izolacija, već samo spoj namota s masom.

Primjer 1: Ispitivanje spoja zavoja namota i mase rotora. Kolektorske lamele se međusobno spajaju prstenom od
gole bakrene žice, pa se između Cu-prstena i osovine rotora priključi univerzalni instrument za mjerenje velikog otpora
(glavni funkcijski prekidač staviti u položaj MΩ).

Sl. 5.56 Provjera otpo-

ra izolacije (izolacioni
lak) s univerzalnim
instrumentom

Primjer 2: Provjera otpora izolacije između tri fazna namota, trofaznog asinhronog kaveznog motora,
međusobno. Prvi fazni namot je spojen na stezaljke U1-U2. Drugi fazni namot je spojen na stezaljke V1-V2. Treći
fazni namot je spojen na stezaljke W1-W2. Za mjerenje otpora izolacije između dva fazna namota potrebno je mjerni
instrument priključiti tako da su njegovi izvodi spojeni na različite fazne namote, kao na slici 5.57.
Mjerenje Riso s instru-
mentom MA 2026:
1. Kontrolisati bateriju
(kratko spojiti izvode,
pritisnuti tipku, brzo
namjestiti nulu).
2. Spojiti izvode na drugi
i treći namot, pritisnuti
tipku i očitati Riso
(preko 200MΩ)

Sl. 5.57 Mjerenje otpora izolacije između dva namota

statora trofaznog motora

134
 5.9.3 Ispitivanje dielektrične čvrstoće
Dielektrična čvrstoća je osobina koju ima izolator da se suprotstavi električnom proboju. Kad se
neki izolator stavi između elektroda i na njih priključi napon, koji postepeno povisujemo, pri nekoj
vrijednosti (probojni napon) nastaće munjeviti proboj i kroz izolator proteče struja.
Naprimjer, drvo ipregnirano u ulju ima dielektričnu čvrstoću preko 2,5 kV/mm; prirodna guma preko 15 kV/mm; izolaci-
jski lakovi za impregnaciju i površinsku zaštitu preko 30 kV/mm; papir suhi preko 14 kV/mm; papir u ulju preko 50 kV/mm;
porculan tvrdi preko 2,5kV/mm; polivinilhlorid preko 40 kV/mm; poliamid preko 15 kV/mm; tinjac od 25 do 200 kV/mm...
Ispitivanje dielektrične čvrstoće se izvodi s naponom koji je manji od probojnog, a većim od
nazivnog. Ispitivana izolacija mora izdržati dielektrično ispitivanje u trajanju od 1 minute sinusnim
naponom, frekvencije 50 Hz, iz izvora snage najmanje 500 VA, efektivne vrijednosti:

Električni motori P≤1 kW ili U<100V Ispitni napon: 2·UN + 500V

Električni motori P≤10 MW ili U>100V Ispitni napon: 2·UN + 1000V

Sl. 5.57 Profesionalni instrument MA 2053 za mjerenje otpora izolacije i ispitivanje dielektrične čvrstoće
5
Pri tvorničkom ispitivanju dielektrične čvrstoće električnih (kućanskih) uređaja, nazivnog na-

Elektromotorni

el. uređajima
pona 230 ili 400V, moraju biti ispunjeni sljedeći zahtjevi dati tabelom:

pogon u
Tabela 5.9 Ispitivanje dielektrične čvrstoće električnih uređaja (zatvorena i priključna kutija, ako postoji)
Električni uređaj Ispitni napon Tačke priključka ispitnog napona
A) Električni 2 kV a) Između, s jedne strane, svih strujnih krugova ili namota spojenih međusobno i, s
uređaj s metal- druge strane, zemlje.
nim kućištem Napomena: Električni uređaj s metalnim kućištem mora biti postavljen na uzemljenu
zaštite I metalnu ploču.
2 kV b) Između krugova ili namota za koje nije predviđeno da u radu budu međusobno spo-
jeni.
B) Električni 4 kV a) Između, s jedne strane, svih strujnih krugova ili namota spojenih međusobno i, s
uređaj s izolaci- druge strane, zemlje.
jskim kućištem Napomena: Električni uređaj s kućištem od izolacionog materijala mora biti umotan met-
zaštite II alnom folijom i postavljen na ravnu metalnu ploču s kojom su spojeni svi metalni dijelovi
kućišta, pristupačni na zatvorenom el. uređaju.
Ispitni sinusni napon mora biti priključen između stezaljki uređaja i metalne folije,
odnosno metalne ploče, a razmak između stezaljki i metalne folije, odnosno metalne ploče
mora iznositi majmanje 2cm. Dielektrična čvrstoća između priključnih stezaljki i poklopca
priključne kutije ispituje se tako da su vijci odvinuti, a poklopac pričvršćen
2 kV b) Između krugova ili namota za koje nije predviđeno da u radu budu međusobno spojeni.
- Vizuelni pregled (pregled pogledom) izolacionog kućišta prije i poslije ispitivanja.

135
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 5.10 Izolacija namota elektromotora

Namot statora elektromotora standardne proizvodnje izveden je izolacijom klase B (granična

temperatura 130°C). Namot rotora je izveden izolacijom klase F (granična temperatura 155°C). Kod
motora veće snage namoti i statora i rotora izvedeni su izolacijom klase F. Za veoma visoke tempera-
ture okoline (tropski uslovi) potrebno je koristiti motore s klasom izolacije H (granična temperatura
180°C).
Poznato je da se namoti motora, transformatora ili generatora izvode od bakarne lak ili na neki
drugi način izolirane žice. Izolacijski materijali su: lakovi za žice, pamuk, svila, drvo, papir, staklena
vlakna, PVC folije, porculan, kvarc....
Zavojci su izolirani međusobno, ali i prema masi. Praksa pokazuje da proboj nastupa redovno
kao posljedica promjena u strukturi postojeće izolacije i to zbog mehaničkih, hemijskih ili toplinskih
utjecaja. Naročita je štetna vlaga koja se uvlači u materijal i ubrzava električni proboj. Također, pris-
ustvo zraka ubrzava starenje niza organskih izolacijskih materijala zbog procesa oksidacije.
Osobine izoliranih namota poboljšavaju se impregnacijom specijalnim lakovima. Impregnacija se
sastoji u tome da se namot motora uroni u specijalni lak (prska ili premazuje), a poslije toga se ocije-
di, pa suši na odgovarajućoj temperaturi dok lak ne otvrdne. Zbog toga upoznat ćemo se s osnovnom
svrhom i ulogom impregnacije kao bitne komponente sistema izolacije električnih mašina i aparata.
Upotrebom prikladnih izolacijskih komponenti koje su u času primjene u tekućem stanju ili se u
to stanje dovode zagrijavanjem, odnosno dodavanjem otapala, uz određenu tehnologiju ispunjavaju
sve pore, šupljine i eventualno nastala mehanička oštećenja u osnovnoj lak izolaciji namota, pa kada
one pređu u kruto stanje nastaje “izolacijski sistem” koji sprečava prodor zraka i vlage u namot. Im-
pregnacijom namot stječe slijedeća svojstva:
◆ veći izolacijski otpor u vlažnoj atmosferi.
◆ veću dielektričku čvrstoću,
◆ veću toplinsku vodljivost,
◆ veću mehaničku čvrstoću,
◆ usporenje procesa toplinskog starenja.
Dva najvažnija impregnanta su:
1. Impregnacijski lakovi (klase B: 130°C; klase F: 155°C i klase H: 180°C) se sastoje od dvije kompo-
nente: laka i otapala. Dijele se na lakove na bazi sušivih ulja i one na bazi umjetnih smola. “Chromos”
iz Zagreba proizvodi standardne i brzosušeće impregnacijske lakove toplinskog razreda B (130°C).
2. Umjetnosmolni impregnanti (poliesterske i epoksidne smole) bez otapala su dvokomponentni
sistemi na bazi smola bez otapala. Smola i utvrđivač su na sobnoj temperaturi u tekućem stanju.
Neposredno prije upotrebe oni se pomiješaju. Vrijeme otvrdnjavanja na određenoj temperaturi na-
vodi proizvođač.
Prije impregnacije potrebno je sušenje namota da se iz njega odstrani vlaga. Suši se na temperaturi
od 120 do 130°C. Vrijeme sušenja namota od bakarne lakom izolirane žice može se proporcionalno
odrediti prema podatku: motor snage 1 kW suši se dva sata na temperaturi 130°C. Kada se temper-
atura osušenog namota statora ili rotora spusti na 40-45°C, “uranja” se u posudu ispunjenu impreg-
nacijskim lakom. Impregnacija traje do prestanka pojave mjehurića zraka (obavezno je i okretanje
namota da svi mjehurići zraka izađu iz namota). Na kraju potrebno je otvrdnjavanje impregnacijskog
laka. Namot se stavi u specijalnu peć i suši na temperaturi 120-130°C. Vrijeme otvrdnjavanja je 16
sati za standardne lakove, odnosno 2-3 sata za brzosušeće.
136
 Tabela 5.8 Klase izolacijskih materijala za električne uređaje
KLASE IZOLACIJSKIH MATERIJALA
Granična Vezivno Sredstvo za
Klasa Izolacijski materijal
temp. sredstvo impregniranje Primjena

Y 90 °C drvo, papir, svila, pamuk nema nije neophodno izolacija vodiča,

pokrivanje
PVC (polivinilklorid), PE (polietilen), sabirnica, golih
prešpan (prešani listovi celuloze Psp), vodiča

A 105 °C pamuk, svila, drvo, prešpan Psp, PA (poliamid) nema asfaltni lak, šelak,
kopal, izolacijsko
vodovi, namoti,
nosači svitaka,
tekstilni papir, PA lakovi od prirodne
ulje od prirodnih utorska izolacija
i umjetne smole
smola (uljni izolacijske cijevi
slojevito drvo (šperploča, bakelizirano drvo) fenolformaldehid- sušivi lakovi)
ska smola (npr. lakžica s ul-
CA (celulozni acetat), mrežaste poliesterske smole nema nije potrebno jnim ili PA lakom
(najlon-perlon) + impregnacija)

E 120 °C PC (polikarbonat), mrež. poliest. smole, lakovi za žice nema lakovi od

umjetnih smola,
namoti, prešani
dijelovi
materijali od pamuka (tekstolit), papirnih slojeva fenolformaldehid-
mrežaste poli- (npr. lakžica sa
(pertinaks), kombinirani prešani dijelovi s celuloznim ska smola
esterske smole, sintetskim lakom
vlaknima (bakelit)
epoksidne smole od polivinilfor-
obrađivani tekstili lakovi od smole mala, poliuretana
etilenvinilcetatkopolimer nema nije potrebno ili epoksida)

B 130 °C staklena vlakna, azbest (bez veziva) nema lakovi od

umjetnih smola,
Namoti
tekstil od staklenih vlakana lak od umj. smole
mrežaste poli-
proizvodi od tinjca šelak, asfalt, lakovi esterske smole,
od umj. smole, epoksidne smole
epoksidne smole
lakovi za žice, tkanine i folije na osnovi PE nema
slojevita stakl. vlakna, azbest, lijepljeni različiti materijali fenolske-mela-
Vsp minske smole,
epoksidne smole
5
F 155 °C staklena vlakna, azbest (bez veziva) nema alkidne smole, Namoti

Elektromotorni
epoksidne smole,

el. uređajima
tkanine od staklenih vlakana, azbest, proizvodi od tinjca kao impregnanti
silikonske alkidne

pogon u
(vezani s alkidnim, epoksidnim... smolama) (vidi desno)
smole, mrežaste
lakovi za žice (osnova IPE), folije na osnovi polimonok- nama poliester. smole,
lortrifloretilena

H 180 °C staklena vlakna. azbest (bez veziva, a lakirana silikon-

skim smolama)
nema silikonske smole izolacija vatroot-
pornih vodova,
namoti, izol-
tekstil od staklenih vlakana, azbest silikonske smole,
acijske savitljive
kaučuk
cijevi...
proizvodi od tinjca (liskuna) silikonske smole
vlakna (osnova PA), folije (osnova PI), lakovi za žice nema
(osnova PI)

C >180 °C tinjac, porculan, staklo, kvarc nema nije potrebno potporni izolatori,
namoti otporni na
tekstil od staklenih vlakana, azbest, proizvodi od tinjca silikonske smole
velike topline
politetrafloretilen (teflon) nema

Sredstva za impregniranje: Asfalt i bitumen: Asfalt se dobiva destilacijom nae, kamenog uglja, mrkog uglja ili drveta. Može se naći
u prirodi (jezera). Destilacijom prirodnog asfalta dobiva se bitumen. Šelak: prirodna smola koja se dobiva iz kore nekih drveća koja
rastu u indiji. Koplal: smole pod nazivom kopal dobivaju se lučenjem mnogih biljaka, npr. četinara ili kao fosilna smola iz zemlje. Od
asfalta se spravljaju crni lakovi, a od šelaka i kopala prozirni lakovi, uz dodatak brzosušivih biljnih ulja (laneno) i rastvarača (alkohola,
benzina ...). Silikonske smole i lakovi nastaju složenom rekacijom (polimerizacije i polikondenzacije) sintetičkih smola i raznih silikata
(ugljenik se zamijeni silicijem). Otporni su na temperaturu i do 250°C. Dobro prijanjaju na keramičke dijelove i gole metalne provod-
nike. Nerastvorljivi su u vodi, alkoholu i sl.

137
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 6. ELEKTROTEHNIČKI MATERIJAL

Tabela 6.1 Periodni sistem elemenata

Djelići atoma
Naziv Naboj u As (C) Masa m u g
Elektron –1,602 ·10-19 9,1089 ·10-28 Atomska jezgra
Neutron 0 1,6748 ·10-24 Putanja kruženja s protonima i
Proton +1,602 · 10-19 1,6725 ·10-24 elektrona oko jezgre neutronima
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18
1 1,008 Bojom simbola je označeno 4,003
1 0
agregatno stanje (sobni uslovi):
H Relativna atomska Simbol elementa crna: čvrsto (litij-Li; crom-Cr; ...) He
masa (g/mol) (MANGAN) plava: tečno (živa-Hg i brom-Br)
1 1 Ljubičasta: plinovito (vodik-H; kisik-O; ...) 2 2
K
Stepen 54,94
2 6,94 9,01 10,81 12,01 14,01 16,00 19,00 20,18
1 2 oksidacije 2,3,4,6,7 3 2,±4 2,±3,4,5 -2 -1,7 0
(valencija)
Li Be Mn 2 Elektronska
konfiguracija
B C N O F Ne
L 1 2 13 (raspored 3 4 5 6 7 8
K 3 2 4 2 8 elektrona po 5 2 6 2 7 2 8 2 9 2 10 2

3 22,99 24,31 Atomski broj 25 2 ljuskama) 26,98 28,09 30,97 32,07 35,45 39,95
1 2 3 4 ±3,4,5 ±2,4,6 ±1,3,5,7 0

Na Mg Al Si P S Cl Ar
M 1 2 3 4 5 6 7 8
L 8 8 8 8 8 8 8 8
K 11 2 12 2 13 2 14 2 15 2 16 2 17 2 18 2

4 39,10 40,08 44,96 47,88 50,94 52,00 54,94 55,85 58,93 58,69 63,55 65,39 69,72 72,61 74,92 78,96 79,90 83,80
1 2 3 2,3,4 2,3,4,5 2,3,6 2,3,4,6,7 2,3 2,3 2,3 1,2 2 3 4 ±3,5 -2,4,6 ±1,5 0

N K 1 Ca 2 Sc 2 Ti 2 V 2 Cr 1 Mn 2 Fe 2 Co 2 Ni 2 Cu 1 Zn 2 Ga 3 Ge 4 As 5 Se 6 Br 7 Kr 8
M 8 8 9 11 12 13 13 14 15 16 18 18 18 18 18 18 18 18
L 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8
K 19 2 20 2 21 2 22 2 23 2 24 2 25 2 26 2 27 2 28 2 29 2 30 2 31 2 32 2 33 2 34 2 35 2 36 2

5 85,47 87,62 88,91 91,22 92,90 95,94 97,90 101,07 102,90 106,42 107,86 112,41 114,81 118,71 121,75 127,60 126,90 131,29
1 2 3 4 3,5 2,3,4,5,6 7 2,3,4,6,8 2,3,4 2,4 1 2 3 2,4 ±3,5 -2,4,6 ±1,5,7 0
O 1 2 2 2 2 1 1 1 1 0 1 2 3 4 5 6 7 0
N Rb 8 Sr 8 Y 9 Zr 10 Nb 11 Mo 13 Tc 14 Ru 15 Rh 16 Pd 18 Ag 18 Cd 18 In 18 Sn 18 Sb 18 Te 18 I 18 Xe 18
M 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18
L 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8
K 37 2 38 2 39 2 40 2 41 2 42 2 43 2 44 2 45 2 46 2 47 2 48 2 49 2 50 2 51 2 52 2 53 2 54 2

6 132,9 137,3 138,9 178,49 180,94 183,84 186,20 190,23 192,22 195,08 196,96 200,59 204,38 207,20 208,98 209 209,98 222,01
P 1 1 2 2 3 2 4 2 5 2 2,3,4,5,6 1 -1,2,4,6,7 2 2,3,4,6,8 2 2,3,4,6 2 2,4 1 1,3 1 1,2 2 1,3 3 2,4 4 3,5 5 2,4 6 ±1,3,5,7 7 0 8
O 8 8 9 10 11 13 13 14 15 17 18 18 18 18 18 18 18 18
N Cs 18 Ba 18 La 18 Hf 32 Ta 32 W 32 Re32 Os
32 32 Ir Pt 32 Au 32 Hg 32 Tl 32 Pb 32 Bi 32 Po 32 At 32 Rn 32
M 18 18 * 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18
L 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8 8
K 55 2 56 2 57 2 72 2 73 2 74 2 75 2 76 2 77 2 78 2 79 2 80 2 81 2 82 2 83 2 84 2 85 2 86 2

7 Q 223 1 226 2 227,01 2 261,11 262,11 263,11 262,12 265 266 ? ? ? ? ? ? ? ? ?

P 1 8 2 8 3 9 Raderfordij Dubnij
O 18 18 18
Siborgij Borij Hasij Majtnerij nov. dec. feb. Tc, Pu-tehnecij, plutonij i sl.
N Fr 32 Ra32 Ac 32 Rf Db Sg Bh Hs Mt 1994 1994 1996 (umjetno dobiven elementi)
M 18 18 ** 18
L 8 8 8
K 87 2 88 2 89 2 104 105 106 107 108 109 110 111 112 114 116 118
6 Nemetali 140,15 140,9 144,2 144,9 150,36 151,96 157,25 158,92 162,50 164,93 167,26 168,93 173,04 173,04
P * 3,4 2 3,4 2 3 2 3 2 2,3 2 2,3 2 3 2 3,4 2 3 2 3 2 3 2 2,3 2 2,3 2 3 2
O Lan- 8 8 8 8 8 8 9 8 8 8 8 8 8 9
N Laki metali tinidi Ce 20 Pr 21 Nd 22 Pm 23 Sm 24 Eu 25 Gd 25 Tb 27 Dy 28 Ho 29 Er 30 Tm 31 Yb 32 Lu 32
M 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18 18
L Polumetali 58
8
2 59
8
2 60
8
2 61
8
2 62
8
2 63
8
2 64
8
2 65
8
2 66
8
2 67
8
2 68
8
2 69
8
2 70
8
2 70
8
K
(metaloidi) 57 2

7 Q 232,03 2 231,03 2 238,02 2 237,04 2 244,06 2 243,06 2 247,07 2 247,07 2 251,07 2 252,08 2 257,09 2 257,09 2 259,10 2 262,11 2
p Plemeniti ** 4 10 4,5 9 3,4,5,6 9 3,4,5,6 9 3,4,5,6 8 3,4,5,6 8 3 9 3,4 9 3 8 3 8 3 8 2,3 8 2,3 8 3 9
O metali Ac- 18 20 21 22 24 25 25 26 28 29 30 31 32 32
N tinidi  32 Pa 32 U
32 32Np 32 Pu
32 Am Cm 32 Bk 32 Cf 32 Es 32 Fm 32 Md 32 No 32 Lr 32
M Plemeniti 18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
18
8
L
K
plin 89 90 2 91 2 92 2 93 2 94 2 95 2 96 2 97 2 98 2 99 2 100 2 101 2 102 2 103 2

138
 Atom svakog hemijskog ima jezgro s pozitivnim nabojem, oko koga kruže elektroni kao nega-
tivno naelektrisane čestice. Svi hemijski elementi su svrstani na određeni način i sačinjavaju periodni
sistem elemenata (vidi tabelu 6.1).
Spoljna ljuska svakog atoma naziva se valentnom ljuskom i elektroni te ljuske učestvuju u proti-
canju električne struje. Atomi metala koji u spoljnoj ljusci imaju po jedan (litij, natrij, kalij, bakar,
srebro, zlato...) , dva (barij, stroncij, magnezij, željezo, nikl...) ili tri elektrona (aluminij, indij...), vrlo
lako ih otpuštaju da bi ljuska postala stabilna kako kod plemenitih plinova. Gubitkom elektrona u
samom atomu preovladava pozitivni naboj (atomi postaju pozitivni joni). Atom hlora ima u spoljnoj
ljusci sedam elektrona, pa lako prima jedan elektron i postaje stabilan atom (negativan jon). Ovakvi
elementi su nazvani elektronegativnim (nemetali).

Tabela 6.2 Svojstva čistih metala (i njihovih najvažnijih legura) pri 20°C i 1,03Pa
Redni Simbol Gustoća Talište Spec. Spec. topl. Koefic. Specifični Električna Temp.
broj Element elementa g/cm3 topl. kapacitet uzdužnog električni vodljivost koefici-
(u peri- (legura) taljenja (c) topl. raste- otpor (ρ) (γ) jent (α)
odnom (Oznaka za za plin (q) zanja (α)
sistemu) leguru) mg/cm3 °C KJ/kg J/kg∙K 10-6/K Ω∙mm2/m m/Ω∙mm2 1/K
47 Srebro Ag 10,5 960,8 105 230 29,4 0,016 62,5 0,0041

29 Bakar Cu 8,96 1083 205 390 16,8 0,0175 57 0,0043

Bronca CuSn6 8,86 1036 377 16,8 0,04-0,05 25-20 -
Novo srebro CuNi18Zn20 8,5 1000 402 18 0,38 2,6 0,00007
Konstantan CuNi44 8,9 1275 394 14,9 0,49 2,05 0,00003
Mjed CuZn37Pb2 8,5 900 419 19 0,083 12 0,0016

79 Zlato Au 19,3 1063 63 130 14,3 0,021 47,6 0,004

13 Aluminij Al 2,7 660 398 899 23,1 0,027 36 0,0047

Aldrej E-AlMgSi0,5 2,7 645 1047 22 0,059 17 0,004

74 Wolfram W 19,3 3380 193 134 4,5 0,055 18,2 0,0048

42 Molibden Mo 10,2 2620 273 270 5 0,057 17,5 0,0047

30 Cink Zn 7,13 419,5 100 395 29 0,057 17,6 0,0042

28 Nikal Ni 8,91 1452 301 341 13 0,078 12,8 0,0067

Cekas II NiCr8020 8,3 1400 17,2 1,1 0,9 0,00016
Cekas NiCr6015 8,2 1390 16,5 1,11 0,9
Cekas 0
6
NiCr3020 7,9 1360 19,3 1,04 0,96
Cekas 1
Elektrotehnički
NiCr2520 7,8 1400 19,3 0,95 1,05

materijali u
uređajima
77 Iridij Ir 22,4 2454 - - - 0,095 10,5 0,0042
78 Platina Pt 21,5 1768 100 134 9 0,098 10,2 0,0037

26 Željezo Fe 7,87 1535 268 466 11 0,1 10 0,0046

50 Kositar Sn 7,29 232 59 228 27 0,12 8,7 0,0046

24 Krom Cr 7,2 1900 314 460 8,5 0,14 6,76 0,00447

Cekas ekstra CrAl205 7,2 1500 14,3 1,37 0,73 0,00013

25 Mangan Mn 7,43 1244 264 504 15 0,39 2,56 0,0053

139
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 6.1 Svojstva materijala
Za procjenu kvaliteta elektrotehničkog materijala istražuju se i provjeravaju električna, fizička,
mehanička i hemijska svojstva (otpornost prema oksidiranju i hemikalijama).

Tabela 6.3 Najvažnija električna (ρ,γ,α), fizička (α, c, q, λ, Tt) i mehanička (Rm) svojstva materijala
Svojstvo Znak u Jedinica Objašnjenje Formula
formuli
Specifični ρ Ω·mm2/m Električni otpor materijala dužine 1m i presjeka 1mm2.
električni otpor μΩ·m ρ=R·S/ℓ
Električna γ 2
m/Ω·mm Recipročna vrijednost specifičnog električnog otpora
vodljivost m·S/mm2 γ=1/ρ=ℓ/R·S
μS/m
Temperaturni α 1/K; Pokazuje nam za koliko će se promijeniti otpor od 1Ω
koeficijent K-1 nekog materijala ako mu se temperatura poveća za 1°C. α=ΔR/R20·Δϑ
otpora Formulom Rh=ρ·ℓ/S se dobije vrijednost otpora pri temperaturi
ΔR=Rt−Rh
od 20°C koji se naziva “hladni” otpor. Pri povećanju temperature Δϑ=ϑ2−ϑ1
povećava se otpor metala (“topli” otpor Rt), i obrnuto. Rh=R20=ρ·ℓ/S
Za gotovo sve metale promjena otpora je srazmjerna promjeni tem- Rt=R20+R20·α·Δϑ
perature od 0°C do 100°C (kod viših temperatura promjena otpora je
puno složenija i formula za Rt ne zadovoljava).
Koeficijent α 1/K; Promjena duljine u odnosu na početnu duljinu i α=Δℓ/ℓ0·Δϑ
uzdužnog K-1 promjenu temperature. Pokazuje nam za koliko će se
toplinskog promijeniti duljina nekog materijala od 1m ako mu se
rastezanja temperatura poveća za 1°C.
Specifični top- c kJ/kg·K° Toplina potrebna za zagrijavanje svedena na masu i
linski kapacitet razliku temperature. Pokazuje količinu topline koja je c=Q/m·Δϑ
potrebna da se 1kg nekog tijela zagrije za 1 ºC.
Specifična top- q kJ/kg Toplina potrebna za topljenje 1kg neke tvari pri tem-
lina topljenja peraturi taljenja (topljenja).
Specifična top- r (qi) kJ/kg Toplina potrebna za isparivanje 1kg neke tvari pri tem-
lina isparivanja peraturi isparivanja (vrelišta).
Toplinska λ W/m·K Količina topline Q koja se prenese kroz materijal λ=Q·ℓ/Δϑ·S·t
vodljivost površine S, dužine (debljine) ℓ, za vrijeme t, direktno Q=λ·S·t·Δϑ/ℓ
ovisi od površine materijala S (m2), temperaturne razlike Toplinska vodljivost
(koeficijent T2-T1 na rastojanju ℓ (K/m), vremena vođenja topline t nekog materijala mjeri
toplinske (s) i koeficijenta toplinske vodljivosti tijela λ (W/m·K). se količinom topline,
koja u jedinici vreme-
vodljivosti) Toplinska vodljivost tijela se određuje eksperimentalno i na prođe kroz kocku
najveća je za metale (Cu: λ=348 kW/m·K; Al: λ=203 kW/ od tog materijala, kad
m·K; Fe: λ=58 kW/m·K), a puno manja za građevinske u smjeru kretanja
materijale (beton: λ=0,58 kW/m·K; cigla: λ=0,46 kW/ topline između ulazne
i izlazne strane kocke
m·K; staklenas vuna: λ=0,043 kW/m·K). postoji Δϑ=1°C
Temperatura Tt °C, K To je ona temperatura pri kojoj se neki materijal topi
topljenja
Rastezna Rm N/mm2 Otpornost na prijelom (kidanje) pri rastezanju
čvrstoća

140
 U vezi sa električnom vodljivošću materijali se dijele na PROVODNIKE, PULUPROVODNIKE i
DIELEKTRIKE (izolatore). Posebnu grupu elektrotehničkog materijala čini MAGNETSKI materijal.

6.2 Provodnici (vodiči)

PROVODNI materijal se može podijeliti na materijali velike vodljivosti za vodiče (Ag, Cu, Al), ot-
porski materijali (legure Cu; legure CrNiFe i legure CrAlFe, metali W, Pt), materijali za kontakte (Ag,
Mo, AgCu...), meterijali za termoelemente, materijali za bimetale, materijali za lemljenje i sl.

6.2.1 Meterijali za provodnike (vodiče)

Iz tabele 6.2 uočavamo da najbolje karakteristike ima srebro, ali koje zbog svoje visoke cijene ne
može imati široku primjenu. U elektrotehničkoj praksi najveću primjenu ima bakar, naprimjer za
izradu svih namota električnih motora, transformatora, elektromagneta, vodova i sl. U mnogim se
slučajevima koristi i aluminij (kavezni namot rotora, dalekovodni vodiči). Rijetko se koriste legure
bakra, aluminija, željezo (gornji vodovi tramvaja...)...

6.2.2 Otporski materijali (materijali za električne grijače)

Grijači su tijela koja svojom zagrijanošću zrače toplinu okolini. Grijači mogu biti postavljeni
kako u tečnosti, tako i u prostoriji. Poslije priključka na izvor električne energije zagriju se, a poslije
izvijesnog vremena počinju da zrače toplinu u okolinu. Grijači za tečnost nisu dimenzionirani za
zagrijavanje prostorije, niti grijači za prostoriju za grijanje tečnosti.
Za izradu raznih grijača, otpornih žica, pokretača i sl. koriste se legure na bazi bakra (smiju se
ugrijati do 600°C), legure na bazi nikla-kroma-željeza, legure na bazi krom-željeza s dodatkom alu-
minija (smiju se ugrijati do 1200°C). Također, koriste se i neki čisti metali koji imaju manju vodljivost
i visoku temperaturu topljenja (volfram, molibden, platina koji se smiju ugrijati do 1700°C), a isto
tako i nemetali (ugljeni materijali, karborund koji se smiju ugrijati i do 2300°C).

Tabela 6.4 Otporski materijali

Trgovački Rm α λ c Tt Tu ρ20 α20 Osobita svojstva Primjena
naziv N/mm2 10-6/K W/m·K J/g·K °C °C Ω∙mm2/m 10-3/K
CuNi2 220 16,5 130 0,38 1090 300 0,5 +1,4 mekan niskoomski otpornici,
električni grijači, grijači
CuNi6 250 16 92 0,38 1095 300 0,10 +0,7 kabeli s niskom temper- 6
aturom
CuNi10 290 16 59 0,38 1100 400 0,15 +0,35 otporan prema Elektrotehnički
materijali u
uređajima
koroziji
CuMn3 290 15,5 84 0,39 1050 200 0,125 +0,32 meko lemljiv otpornici s manjim
opterećenjem
CuNi23Mn 350 16 33 0,37 1150 500 0,30 +0,25 otpran prema grejne žice i grijači koji
koroziji su manje usijani
CuNi30Mn 400 14,5 25 0,40 1180 500 0,40 +0,11 dobro otporan Razni otpori, pokretači...
(Nikelin) na koroziju i soli koji su manje opterećeni
CuMn12Ni2 390 18 22 0,41 960 300 0,43 ±0,01 dugo vremenski Mjerni i etalonski
(Manganin) neprom. otpor otpornici
CuNi44 420 13,5 23 0,41 1280 600 0,49 -0,008 dobro otporan termoelementi, potenci-
(Konstantan) +0,004 na koroziju, soli, ometri, mjerni otpori
sadrži 1,5%Mg isparenja

141
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 NiCr8020 810 16 14,7 0,46 1400 1200 1,12 +0,17 dobro otporan Električne peći, grijalice
na koroziju, soli,
(Ni78Cr19Fe3) isparenja, vibracije
NiCr6015 810 16 13,4 0,50 1390 1150 1,13 +0,16 dobro otporan Električna glačala
Ni60% na koroziju, soli, (pegle) i druge manje
Cr15%; Fe25% isparenja, vibracije usijane grijače
NiCr3020 740 18 13 0,52 1390 1100 1,04 +0,19 dobro otporan Električna glačala
Ni30% na koroziju, soli, (pegle) i druge manje
Cr22%; Fe48% isparenja, vibracije usijane grijače
NiCr2520 660 18 13 0,52 1380 1050 0,95 +0,19 dobro otporan Električna glačala
Ni19% na koroziju, soli, (pegle) i druge manje
Cr22 %; isparenja, vibracije usijane grijače
Fe59%
CrAl255 740 14 12,6 0,55 1500 1300 1,44 +0,14 srednje otporan na Grijači u industrijskim
Cr25 %; Al5; koroziju, vibracije pećima, štednjacima, TA
Fe75% pećima
CrAl205 690 14 12,6 0,55 1500 1200 1,37 +0,13 srednje otporan na Grijači u industrijskim
koroziju, vibracije pećima, štednjacima
Grafit 5 24 mala u 0,75 3800 2300 od 45 -0,2 Pri višim temp. Promjenjivi otpori, ele-
(elektro- odno- do 70 oksidira, krti se ktrode za peći na el. luk,
grafit) su na četkice el. motora...
legure
Karborund mala u mala u 1500 od 600 -0,7 Izuzetno tvrd ali Štapovi  4-50mm (ili
(SiC: cilici- odnosu odno- do 9000 krt, neotporan na cijevi), dužine do 1,5m
jev karbid) na su na vodenu paru u keramičkim pećima
legure legure za pečenje porculana,
topljenje metala...
*Legure na bazi nikla i kroma (kroma i aluminija) su poznate pod trgovačkim nazivom “CEKAS” (KANTAL). Postoji više vrsta cekas žica izrađenih
za određene radne uslove. One su obilježene raznim tvorničkim oznakama (npr. NiCr8020, NiCr6015, NiCr3020...). Prema vrsti materijala cekas-žice
razlikuju se međusobno, ne samo po dozvoljenoj radnoj temperaturi, već i po specifičnom otporu, a i drugim svojstvima (te razlike su neznatne, ali
bitne za primjenu). Cekas materijal za grijače izvlaći se u obliku žice od 0,01 d0 10 mm debljine, ili u obliku trake od 0.01 do10mm2 presjeka. Izbor
pogodne debljine žice ovisi od načina upotrebe (otporska žica od cekasa se stavi u cijev, zalije steatitnim praškom, s ciljem da se spriječi oksidacija,
nagrizanje soli...). Žice manje debljine od 3mm se koriste za zasebne grijače, a žice iznad 3mm za električne peći

Od materijala koji služe za izradu električnih otpora (predotpornici, paralelni otpornici, grijači
kabeli, za regulaciju napona, za zagrijavanje) zahtijeva se u prvom redu da ima dovoljno velik
električni otpor. Otporni materijali moraju imati veći električni otpor (manju vodljivost) da ne bi,
zbog velike dužine grijaće otporne žice, takva grijala imala prevelike dimenzije. S druge strane, ne
smije njihov otpor biti tako velik da bi se u otpornoj žici malih dimenzija mogla nagomilati prevelika
količina topline koja bi ga mogla rastaliti (istopiti).
Još jedno važno svojstvo mora imati otporni materijal, a to je dovoljnu toplinsku izdrživost. To je
posebno važno za grijače koji se moraju ugrijati na vrlo visoku temperaturu (npr. žarne niti žarulja,
grijači štednjaka...) koja je veoma blizu temperaturi topljenja. Neki materijali intenzivno oksidiraju
tako da se smiju ugrijati do najviše 2/3 temperature topljenja. To se posebno odnosi na grijače koji su
za vrijeme pogona u zraku. Ako su grejne otporne žice zalivene steatitnim prahom mogu se ugrijati
gotovo do temperature taljenja.
Treće važno svojstvo koje mora imati otporski materijal je mali temperaturni koeficijent otpora.
Inače, veoma je teško kod grijača velike snage i jako zagrijanih, s većim temperaturnim koefici-
jentom, provesti efikasnu zaštitu od kratkog spoja. Kod njih je otpor grijaće žice u hladnom stanju
puno manji nego za vrijeme normalnog pogona u toplom stanju, a to znači da će u prvom času pri
uključenju na mrežu nastupiti veliki strujni udar. Ako je osigurač izabran prema nazivnoj pogonskoj
struji, u toplom stanju grijača, može nepotrebno reagirati pri samom uključenju.
142
 Primjer 1: Cijevni grijač bojlera
Grijač za bojler izrađuje se s metalnim plaštom u obliku cijevi, kao na slici lijevo. Na donjem
kraju imaju navoj s maticom (1”; 5/4” ili 6/4”) ili se sa više manjih vijala i matica učvršćuju za
prirubnicu bojlera. Grijaća se žica u obliku spirale stavi u metalnu cijev, a prostor između spirale
i cijevi ispuni se magnezijev oksidom kao izolatorom, kojem se dodaje posebno vezivno sredstvo.
Na ovakav način izrađeni grijači imaju veliki izolacijski otpor, male dimenzije, a kako je grijaća spi-
rala pomoću zaštitne metalne cijevi odijeljena od vanjskog prostora, onemomogućuje se oksidacija
(trošenje) spirale. Rezultat je taj da ovako izgrađeni grijači imaju gotovo neograničenu trajnost.
Zaštitna metalna cijev može biti urađena od bakra ili od čelika. Da bi se zaštitile od oksidacije
bakarne cijevi se moraju pokositriti, a čelične (koromnikal čelične) presvući slojem aluminija.
Cijevni grijači za potapanje, sa koga se toplina intenzivno
odvodi cirkulacijom vodene mase mogu se opteretiti 20
do 30 W/cm2 (puno manje, npr. 5W/cm2 se smiju op-
Sl. 6.1 Cijevni grijač za teretiti cijevni grijači za rernu, gdje je cirkulacija zraka
bojler “PERLA 3”, nazivne neznatna).
snage 2000W

Elektrotehnički
materijali u
uređajima
Sl. 6.2 Termostat za bojler
“PERLA 3”

Sl. 6.3 Kod najnovijih bojlera termostat se montira

izravno na izvode grijača

143
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Primjer 2: Spiralni grijač TA peći

Spiralizovana grujaća žica, okrugla presjela od krom-nikla (cekasa ili kantala) uloži u kanal
načinjen u tijelu od šamota ili steatita. Za dug vijek spirale potrebno je tačno odrediti njenu dužinu,
odnosno njen otpor za određeni napon (obično 220-230V). U obzir se mora uzeti i radna temper-
atura oko grijača i odvođenje topline s grijača cirkulacijom zraka (kod punjenja TA peći gotovo
da i nema cirkulacije zraka. Grijači TA peći koji su za vrijeme pogona u zraku, smiju se ugrijati do
najviše 2/3 temperature topljenja. U tabeli 6.9 su dati podaci za izradu zračnih grijača od krom-nikl
ili krom-aluminij legure (postoji više legura s relativno malim razlikama u dozvoljenoj radnoj tem-
peraturi, specifičnom otporu i slično, ali se za opću orijentaciju o žicama za grijače mogu koristiti
podaci iz donje tabele).

Tabela 6.5 Minimalna dužina otvorene grijaće spirale od CrAl255

Prečnik Presjek Snaga za Pogonska Otpor Potrebna
d S napon stuja grijača dužina
(mm) (mm2) 230V (A) (Ω) (m)
1,5 (1,77) 4200 18,26 12,60 15,5
1,2 (1,13) 3000 13,04 17,60 13,8
1,0 (0,785) 2400 10,43 22,05 12,0
0,9 (0,636) 2000 8,70 26,44 11.7
0,8 (0,503) 1800 7,83 29,37 10,3
0,7 (0,385) 1500 6,52 35,28 9,5
0,6 (0,283) 1200 5,22 44,06 8,7
0,55 (0,237) 1000 4,35 52,87 8,7
0,5 (0,196) 950 4,13 55,70 7,6
0,45 (0,159) 850 3,70 62,16 6,9
0,4 (0,126) 750 3,26 70,55 6,2
0,35 (0,096) 620 2,70 85,19 5,7
0,3 (0,071) 500 2,17 106,00 5,2
0,25 (0,049) 400 1,74 132,18 4,5
0,2 (0,0314) 310 1,35 170,37 3,7
0,15 (0,01766) 220 0,96 239,58 2,9
0,1 (0,00785) 140 0,61 377,05 2,1

Keramičke perle
od steatita

Keramičko tijelo Grijaća žica

od šamota

Sl. 6.4 Grijač za termoakumulacionu peć snage 1333W

*Izrađen od grijaće žice debljine 0,8mm, postavljene u spiralni kanal načinjen u valjkastom tijelu (30cm dužine, debljine 6cm) od šamota.
Nazivna struja grijača iznosi I=P/U=1333/220=6,059A. Omski otpor R=U/I=220/6,059=36,3Ω. Dužina dvostruko spiralizirane grijaće žice iznosi:
ℓ=R·S/ρ=33,6·0,5024/1,44=11,72m. U svakom slučaju, u pogledu dužeg vijeka trajanja, uvijek je bolje izabrati nešto veću dužinu spirale (žice), a ako
se ocijeni da je temperatura na njenoj površini nedovoljna može se malo skratiti (time se povećava snaga grijača i radna temperatura - da grijaća žica
ne pregori potrebno je da keramičko tijelo na koje je namotana ima što veću površinu, i to ispod 5W/cm2)

144
 6.2.3 Materijali za bimetale

U električnim uređajima se često javlja potreba za automatskom regulacijom temperaturom, npr.

kod bojlera, glačala, termostata, automatskih osigurača i sl.
Bimetal je traka sastavljena od dvaju međusobno svarenih bimetalnih listova, od kojih jedan ima
veliko, a drugi malo temperaturno rastezanje. Pri ugrijavanju bimetala - bilo da struja teče direktno
kroz bimetal ili kroz grijaću spiralu omotanu oko nega - on se savija. Na jednom svom kraju bimetal
je učvršćen o podlogu, a na drugom, slobodnom, nosi kontakt koji je u hladnom stanju zatvoren. U
trenutku kad se bimetal uslijed prolaska jače struje zagrije i savije, kontakt se isključi, prekine se stru-
jni krug, a time i grijanje bimetala. Zbog toga se on počne hladiti i ispravljati u prvobitni svoj položaj.
Kad se potpuno ispravi, onda kod toplinskih bimetala (npr. kod hladnjaka, glačala, termostata)
njegov kontakt opet prilegne uz nepomični, strujni krug je ponovo zatvoren i grijanje uspostavljeno.
Kod automatskih osigurača i nekih bimetalnih releja, ne može bimetal ponovo ukopčati krug pa to
moramo uraditi sami (resetiranjem).

TB 15 77 A Tabela 6.5
TermoBimetal kombinacija A ili B Listovi za
termičko savijanje α (10-6/K) spscifični el. otpor ρ (μΩm·100) termobimetale

Sastav legure Svojstva

Oznaka Legura Mn Ni Fe α ρ20 T
Ostali
(Mangan) (Nikal) (Željezo) 10-6/K Ω∙mm2/m °C
TB 20110 MnCuNi ostatak 10...16 0,5 18...10 Cu 20,8 1,10 350
TB 1577A NiMn206 6 20 ostatak - 15,5 0,77 450
TB 1577B X60NiMn147 7 14 ostatak 0,6 C 15,5 0,77 450
TB 1170A NiMn206 6 20 ostatak - 11,7 0,70 450
TB 1075 NiCr161 - 16 ostatak 11 Cr 10,8 0,75 550

Primjer 1: Termobimetal i grijač u električnom glačalu (“pegli”)

Grijaća spirala (ot-

porska žica) se stavi Kontakti termostata
u keramičke perle,
uloži u žlijeb, i zalije Priključak od
šamotom ili steatit- steatita
nom keramičkom (s ugrađenim
masom stezaljkama)
6

Elektrotehnički
materijali u
uređajima

Bimetal
Termostat
Aluminijska ili ćelična
ploča za glačanje
Sl. 6.6 Bimetalni termostat “pegle” 60-250°C (termo-
Sl. 6.5 Električno glačalo s bimetalnim termostatom i stat se ručno uključuje i namješta, a njime upravlja
pločom za glačanje u čije žljebove je ugrađena grijaća bimetalna traka koja se zagrijava od metalne ploče)
spirala od cekasa ili konstantana *Kroz bimetalnu traku ne protiče električna struja nego se ona
*Kod “pegla” novije generacije ugrađen je cijevni grijač učvršćen (privaren) zagrijava indirektno. Zagrijana bimetalna traka preko izolacione
uz ploču za glačanje igle isključuje kontakt termostata, a time i struju kroz grijač

145
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 6.2.4 Materijali za kontakte

Pod električnim kontaktom se podrazumijeva ono mjesto u strujnom krugu koje se može namjer-
no mehanički sastaviti ili rastaviti. Sastavljanje, odnosno rastavljanje kontakata pod naponom redo-
vito prati pojava električnog svjetlosnog luka. Zbog visoke temperature luka dolazi do oksidacije, pa
i izgaranja materijala od kojega su kontakti izrađeni. Zbog toga se za kontakte upotrebljavaju materi-
jali koji ne oksidiraju pri visokim temperaturama.
Uticaj pogonskog napona je naročito izražen pri iskopčavanju, tj. kontakata utiče i vrsta pogonske struje. Već smo vidjeli da će se pri
razmicanju kontakata. Pri razmicanju kontakata postepeno se sman- određenom naponu kontakti trošiti jače ako je priključeni teret induk-
juje njihova dodirna površina, zbog toga naglo raste prelazni otpor, a tivan. Također kontakti se troše jače u krugu istosmjerne struje, jer se
i gustoća struje. Kontakti se zagriju, a u času kad se potpuno razdvoje u krugu izmjenične struje imaju priliku malo ohladiti kad god struja
stvori se između njih električni svjetlosni luk čija je temperatura i preko prolazi kriz nulu (sto puta i jednoj sekundi).
3000°C (luk je jači što je veći pogonski napon jer je jače el. polje između Trošenje kontakata može se radikalno ublažiti na taj način da se
razdvojenih kontakata). Za vrijeme trajanja luka na oba kontakta vlada svjetlosni luk gasi u deion komorama, pomoću ulja, komprimiranog
visoka temperatura zbog koje oni oksidiraju i troše se. zraka ili paralelno priključenim kondenzatorom. Trošenje kontakata
Pri prekidanju strujnih krugova koji sadrže induktivitet (namotaj možemo smanjiti i tako da se osigura dovoljno velik pritisak izmenju
sklopnika, motora) inducira se i napon samoindukcije koji se super- njih, jer se onda smanji i prelazni otpor, dakle ugrijavanje kontakata na
ponira s pogonskim naponom, a ovaj napon, naravno, izaziva jači luk i dodirnom mjestu (ako je taj pritisak mali kontakti se mogu ugrijati i za
ubrzano trošenje kontakata. vrijeme normalnog rada, pa čak i zavariti).
Osim pogonskog napona i napona samoidukcije, na trošenje

Znači materijali za kontakte treba da ne oksidiraju pri normalnim i povišenim temperaturama, ali
moraju imati i što manji električni otpor, da nisu mekani (tj. da su mehanički otporni na trenje), da
imaju što veću toplinsku vodljivost... S obzirom na date zahtjeve koji se stavljaju na kontakte dolaze u
izbor sljedeći matali i njihove legure: srebro, zlato, bakar, volfram, platina, živa i ugljen.

Tabela 6.6 Materijali za kontakte

Kratica ρ T λ γ α Primjeri i primjena
kg/dm3 °C W/m·K MS/m 10−3K−1
Čisti metali
Ag (čisto srebro) 10,5 961 0,94 67,1 4,1 kontakti releja koji se koji ne taru jako ni često
Au (čisto zlato) 19,3 1063 0,72 47,6 4 kontakti releja (dojavna tehnika za mali napon)
Ir (iridij) 22,5 2454 0,14 20,4 4,1 (u legurama)
Mo (molibden) 10,2 2620 0,38 20 4,75 visokonaponske sklopke
W (volfram) 19,3 3380 0,31 17,6 4,8 prekidački kontakti za viši napon (jako oksidira)
Pt (platina) 21,4 1769 0,17 10,2 3,9 kontakti za instrumente, relejima za male struje
Pd (paladij) 12,0 1552 0,17 9,8 3,7 (u legurama)
Re (renij) 21,0 3180 0,14 5,3 4,4 prekidački kontakti
Hg (živa) 13,6 −39 10 1,04 − sklopni aparati sigurni od eksplozije
Legure
CuAg (2...6%Ag) 9,2 1010 0,27 38 − klizni kontakti kod sklopki, kolektorske lamele
AgCd (5...20%Cd) 10,5 930 0,41 28 1,9 rasvjetne sklopke, termostati, žmigavci...
AuAg 18,7 1045 0,24 11 − mikrotehnika
AuNi (90%Au) 18,2 1010 0,20 7,1 0,68 neizgorivi kontaktni dijelovi u mjernoj i dojavnoj tehnici
PtIr (80%Pt) 21,6 1790 0,11 5,5 2,2 neizgorivi kontaktni dijelovi u mjernoj i dojavnoj tehnici
PtAg (70%Pt) 12,8 1090 − 3,4 0,3 sklopnici, releji
Sinter-materijali (presovana sitna zrnca, koja nisu hemijski vezana, dva metala pri visokoj temperaturi)
AgW (osrebren W) 15,5 960 0,55 22 − velike učinske sklopke za jake struje, klizni kontaktikon-
CuW (obakren W) 15,5 1050 0,37 20 − trolera za jake struje
Ag-volfram-karbid 13 960 − 22 − sklopke za pokretanje
AgCdO (90%Ag) 10,2 960 0,68 43 − motorsko-zaštitne sklopke, kontakteri
Ag-grafit (2,5%C) 9,5 960 − 48 − metalizirane četkice strojeva za niski napon i jaku struju
C (grafit-ugljen) ~2 3900 ~130 0,07..0,17 −0,04 meke, srednje tvrde i tvrde četkice za kolektorske motore

146
 6.3 Izolatori (dielektrici)

Izolatori su nevodljivi materijali kod kojih je vodljivost veoma malena ili praktički jednaka nuli.
Oni za električnu struju predstavljaju veliki otpor tako da kroz njih, čak i kod visokih napona, teku
samo neznatne struje. Izolatori se u praksi još nazivaju i dielektrici.
Izolacioni materijali se ne pokoravaju Omovu zakonu. Osim veličine električnog otpora, od
električnih svojstava kod izolacionih materijala važna je i njihova dielektrična čvrstoća i probojni
napon (vidi poglavlje 5.9.2 i 5.9.3).
Elektrotehničke izolacione materijale možemo klasificirati na sljedeći način:
1) Prirodni anorganski izolacijski materijali: kamen mramor, tinjac (mikanit, mikafolij) i oksidi
(kremen SiO2, Al2O3, MgO).
1a) Od prirodnih anorganskih materijala izrađeni izolatori: staklo (kalijevo, olovno, natron),
keramički materijali (porculan, steatit, glina-keramika) i spojevi keramike sa staklom i metalom.
2) Prirodni organski izolacijski materijali: mineralna ulja, biljna ulja, smole, vlaknasti materijali,
drvo, kaučuk.
2a) Umjetni organski izolacijski materijali: a) guma (meka, tvrda), proizvodi od celuloze (papir,
prešpan...), umjetna koža; b) polikondenzati i polimerizati ( duroplasti, termoplasti i umjetne smole).

Tabela 6.7 Anorganski i organski izolacijski materijali (i od njih izrađeni izolatori)

1. Anorganski izolacijski materijali (i od njih izrađeni izolatori)
Materijal Spec. otpor Diel. čvrst. Rel. dielek. Osobita svojstva i primjena
Ω·cm kV/mm konst. εr
Mramor (CaCO3) 108...1010 2,5...5 5...7 Bijele boje, krt, da se rezati, bušiti, polirati. Grijaće ploče (npr. el. roštilja).
Tinjac (kalijev i Mg silikat) 1015...1017 25...100 6...7 Tanke (i do 0,005mm) i prozirne ploče. Za kondenzatore, izolaciju lamela...
-Mikanit 1015 25...35 2,5...5,5 Listići tinjca presovani i lijepljeni lakom. Izolacija utora...
-Mikafolij – 20...25 3...4,6 Na papir nalijepljeni listići tinjca. Izolacije na el. strojevima...
Kremen SiO2 1016 25...30 3,2...3,9 Kremeni (kvarcbi) pijesak. U osiguračima, ploče za kond., kvrcne cijevi...
Aluminijev i magn. oksid – 20 4...6 Malo toplotno širenje. Za izradu nosača otpornih žica grijača...
Staklo 1012...1017 16...40 5...10 Jedan od najboljih izolatora. Izolatori golih vodova, sijalice, dielektrike...
Porculan (silikat Al) 104...1014 30...40 5...6,5 Razni izolatori, tijela osigurača, grijača, sklopki...
Steatit (silikat Mg) 1014...1015 25..40 5,5...6,5 Izolatori, tijela osigurača, grijača, sklopki, priključke na glačalima...
Šamot 4...6 Grijači elementi kuhala, štednjaka, glačala, zaljevna masa oko grijača...

2. Organski izolacijski materijali (prirodni i umjetni)

Materijal Spec. otpor Diel. čvrst. Rel. diel. Osobita svojstva i primjena
Ω·cm kV/mm konst. εr
Mineralna ulja 1012 8...20 2,3...2,46 Dobivaju se iz sirove nae. Za transformatore, uljne prekidače. 6
Biljna ulja 1014 ? ? Laneno, maslinovo.... Rijetko se koriste u elektrotehnici.
Elektrotehnički
Prirodne smole 1016 15...35 2,3...4 Izlučine iz posebnih biljaka (kopal, šelak, kalafonij, asfalt, parafin). Koriste
materijali u
uređajima
se za impregnaciju drveta, papira, namota...
Umjetne smole 1015...1019 20...40 3...7 Epoksidna, alkidna, poliesterska, silikonska.
Prirodni i umjetni lakovi >1012 >30 3,5 Nastaju otapanjem prirodnih i umjetnih smola i ulja u rastvaračima. Koriste
se u konstrukciji električnih mašina (lak žice, izolacija dinamo limova...).
Vlaknasti materijali ? 25...40 2...10 Mogu biti biljnog (pamuk, lan, juta) ili životinjskog porijekla (svila). Izol-
acija vodiča, namota...
Drvo (proizvodi celuloze) 107 (...1016) 2,5 (8...50) 3,3...4 Drvo impregnirano u ulju. Drvo je sirovina za proizvode od celuloze: papir,
prešpan, celofan... Izolacija vodiča, dielektrik kondenzatora...
Umjetni vlaknasti materijal 106...1013 ? 3,5 Umjetna svila, viskozna svila, staklena vuna, nylon... Izolacija vodiča, namota.
Kaučuk 104...1014 15...25 2,5...2,8 Skrućeni mliječni sok tropskih biljaka žute ili svijetlosmeđe boje. Izolacija.
Guma (meka, tvrda) 1010...1014 15...50 2,1...5 Meka guma: izolacija vodova. Tvrda guma: izolaciona postolja, ručke...
Duroplasti 1015...1019 17...40 3...5 Proizvodi polikondenzacije: bakelit, poliester: kućišta sklopki, ormarića;
epoksidne smole: za nalijevanje transformatora-kalemova-namota...
Termoplasti 1012...1018 15...60 2,1...10 Proizvodi polimerizacije: PVC, tvrdi, PVC meki, polietilen: izolacija, kućišta...
Silikoni 1014...1016 15...40 2,5...4 Izolacija vodova u grijalicama.

147
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Tabela 6.8 Elektrotehnički zolacijski materijali koji se u praksi najviše upotrbljavaju
TERMOPLASTI (oznaka plastične mase, naziv i njihova trajno upotrebna temperatura, primjena) DUROPLASTI
PVC PS SB SAN ABS PE PP PA12 POM PMMA CA PETP PC UP EP PF
CAB PBTP (fenoplasti)
(upotreba: 50-70 °C)

epoksidne smole
celulozni acetat,
(acetalna smola)

cel. acetobutirat
akrilnitril-buta-
stirol-akrilnitril

polioksimetilen

polietilet-polibu-

fenolformalde-
tilen enteroalat
polivinilklorid

stirol-butadin

polikarbonat
polimetilme-
polipropilen

hid (bakelit)
poliamid 12

(100-150 °C)
(100-110 °C)

(UP-smole)
nice, prec. dijelovi (80-110 °C)

(90-110 °C)
polietilen
polistirol

(50-80 °C)

poliester
(75-95 °C)
(80-95 °C)
(65-75 °C)

(85-90 °C)

(75-95 °C)
(65-80 °C)

dinstirol

(130 °C)

(130 °C)

(130 °C)
takrilat

(100 °C)
Kućišta el. aparata
folija, boce, cijevi,

Kućanski aparati,

filmovi, okviri za
Zupčanici, klizni

Dvokomponent-
Kućanski aparati
Gradnja aparata,

Izolacija kablova

Sklopke, dijelovi
kućišta, izolacija
Kućišta, dijelovi

Kućišta, utikači,
Folije za namir-

Ručke za lonac,
izolacija vodiča

uređaja, bateri-
Nosač svitaka,

nosač svitaka
“pleksiglas”)
(proziran je,

klizni ležaji,
jska kućišta

Zupčanici,

žila, cijevi

karoserije

no ljepilo
ambalaža

Svjetiljke
Kućišta

ležajevi

očale
folije
Slojevito presovani materijali, izolacijske folije i izolacijski lakovi Keramički izol.
(Oznaka, naziv, sastav, primjena) materijali
Vf Vsp Psp HEM FLM GLM Hp Hgw Hgi F K G TL KER KER KER
110 220 310

Izolacijske folije

impregn. lakovi
Grijaći mikanit

Traka od tinjca

plastične mase
Tvrda tkanina
Vulkanizirani

Kombinirana

Tkane vrpce,
samoljepive

samoljepive
Tvrda guma
Tvrdi papir

(120-200 °C)
(130-180 °C)

(130-180 °C)

(130-180 °C)

Izolacijski
Fleksibilni

Keramika
(95-155 °C)

Porculan
Trake od
(do 85 °C)
ljepenka

Prešpan

mikanit

lakovi,
(120 °C)

Steatit
fiber

Prešane tkaninske

PVC, PE, CA, PC,

Pamučna tkanina,
Mala količina tin-
Slojevito lijepljeni

Titan-oksid: Rutil
šelakom, umjetna
različiti materijali

celulozna vuna sa

(ispitni napon 30kV

(ispitni napon 20kV

ili bez plast. mase

u trajanju od 1min)

u trajanju od 1min)
epoksidna smola

masa, stakl. svila

Magnezij-silikat
smolom, silikon

Aluminij-silikat
trake i plastična

Različiti termo-
otopinom cink-
Papirni listovi s

jca s umjetnom
Tinjac s umjet-
smola (silikon)

i ostale sastojine
plastična masa
Prešani papir i

Izolacija i impreg- Različiti duro-

sumpora ostalih
Prešani listovi

nom smolom,

Kaučuk+30%
od celuloze
Tinjac sa

dodataka
klorida

PETP
plasti

plasti

Izolacijski dijelovi
rotorskog namota

naponski izolaci-
izolacijske ploče,
Utorska izolacija

Izolacija štapova
utorska izolacija

utorska izolacija

utorska izolacija

utorska izolacija
pokrov grij. žica
Izolacija vodiča

Kondenzzatori,

Visoko i nisko-
Nosači grijaćih
Nosači svitaka,

Nosači svitaka,

nacija namota
namoti rotora

kondenzatore
Dielektrici za
Kod radova pri
Nosač svitka,

Nosač svitka,

jski dijelovi
popravkama
Izolacija

Izolacija
žica,

Proizvodi polimerizacije (termoplasti): Polimerizacija je pojava da se mali molekuli povezuju u “džinovske” molekule velike dužine, a sadrže i do nekoliko
miliona atoma. PVC: sirovine su ugalj, kreč, kuhinjska sol i voda. Polietilen PE dobiva se polimerizacijom tečnog etilena C2H4. Silikoni nastaju složenom
reakcijom (polimerizacije i polikondenzacije) sintetičkih smola i raznih silikata (ugljenik se zamijeni silicijem). Otporni su na temperaturu i do 250°C.
Prizvodi polikondenzacije (duroplasti): Pojava da se dvije materije pod dejstvom temperature spajaju u visokomolekulnu, uz izdvajanje vode, a na taj
način se dobiveni proizvod zgušnjava, kondenzuje. Fenolske smole (Bakelit): Dobiva se od fenola (destilacija katrana od kamenog uglja) i formaldeh-
ida (od drveta). Rastvaraju se u benzinu ili alkoholu. Jačim zagrijavanjem očvrsne i više se ne može topiti (bakelit). Na sličan način se dobivaju razne
smole (epoksidne, alkidne, sintetičke, poliesterske-UP), koje se služe za spravljanje izolacionih lakova. UP-smole se primjenjuju za izradu poliestera, tj.
plastične mase armirane staklenim vlaknima.
Slojeviti izolatori se izrađuju presovanjem više slojeva tkanine ili hartije impregnirane raznim smolama i sušenim na temperaturi oko 150°C.
Prešpan: vrlo važan izolator u elektrotehnici radi velike dielektrične čvrstoće. Dobiva se presovanjem celuloze (tankih listova drveta) čije su površine
jako uglačane. Izrađuje se u listovima (ploče jakog kartona) debljine 0,1 do 5mm.
Guma: dobiva se od prirodnog čistog kaučuka, tj. preradom mliječnog soka iz nekih tropskih biljaka, postupkom koji se naziva vulkanizacija (dodaje
se manja ili veća količina sumpora pa nastaje meka ili tvrda guma).
Sintetički kaučuk (guma): je materijal koji potpuno zamjenjuje prirodni kaučuk (čak ga i prevazilazi). Dobiva se polimeruzacijom manjih molekula
u veći: iz nae, kreča, ugalja, kukuruza, krompira i sl. Naprimjer, neopren se dobiva iz acetilena, koji ima za polaznu osnovu kreč i ugalj, obradom sa
solnom kiselinom i bakarnim hloridom.
Keramičke mase koje se koriste u elektrotehnici podijeljene su u više grupa: 1) keramičke mase s aluminij silikatom (porculan); 2) keramičke mase s
magnezij-silikatom (steatiti); 3) keramičke mase s titan oksidom, barijum titanatom, stroncijem... U važne keramičke mase spada i šamot. To je smjesa
djelimično pečene i izmljevene gline koja služi kao vezivno sredstvo.

148
 7. ELEKTRIČNI UREĐAJI U DOMAĆINSTVU

Danas uopće ne možemo ni zamisliti domaćinstvo bez primjene električne energije za: kuhanje,
grijanje, pečenje, hlađenje, pranje, čišćenje, glačanje i sl. U poglavlju 2 i 3 već su obrađeni električni
uređaji koji se koriste za hlađenje i grijanje, dok u ovom poglavlju bit će obrađeni i drugi značajni
električni uređaji u domaćinstvu, a koji se koriste za kuhanje, pečenje, grijanje vode, glačanje i sl.
Najprije se električna energija u domaćinstvu počela koristiti za kuhanje i grijanje, a zahvaljujući
činjenici da se na jednostavan način može pretvoriti u toplinu. Električna energija koja se pretvori u
toplinu (Džulova toplina) na nekom grijaćem tijelu određena je izrazom: W=I2·R·t =U·I·t (VAs=J).
Pretvaranje električne energije u toplinsku vršimo na taj način da električnu struju puštamo kroz
spiraliziranu žicu (grijaće tijelo) od specijalnog otpornog materijala, a koja se pri tome užari na
određenu temperaturu i postane sposobna da u okolni prostor odaje toplinu na jedan od tri načina:
1. kontaktnim vođenjem (provođenjem, kondukcijom, dodirom):
Podrazumijeva prijelaz topline s grijaćeg tijela na okolne predmete dodirom. Pri tome toplina prelazi uvijek s tijela više temperature na tijelo niže
temperature. Što je razlika obiju temperatura veća, to je prijelaz topline intenzivniji, dakle grijanje će biti brže. Pri kuhanju ugrijavanje tekućine
se vrši kontaktnim vođenjem s grijaće ploče na tekućinu.

2. konvekcijom (strujanjem):
Podrazumijeva prijelaz topline s grijaćeg tijela na okolni zrak koji se ugrijava, time postaje lakši i diže se prema gore, a na njegovo mjesto dolazi
hladniji zrak (to može biti i neki drugu fluid, npr. voda). Time se postiže stalna prirodna cirkulacija zraka (strujanje zraka) i postepeno ugrijava-
nje prostora. Grijanje konvekcijom je to bolje što je veća razlika između temperature površine koju grijemo i temperature okolnog zraka, što je
veća grijuća površina koju okružuje zrak i što duže vremena odvođenje topline traje. Prostorije se pomoću radijatora griju konvekcijom.

3. isijavanjem (zračenjem):
Podrazumijeva prijelaz topline s grijaćeg tijela na okolne predmete, a da se pri tome ne ugrijava zrak koji to grijaće tijelo okružuje. To je moguće
zbog toga što grijaće tijelo emitira u okolni prostor “toplinske zrake, infracrvene zrake” koje se šire brzinom svjetlosti. tj. 300 000 km/s. Ugrijava-
nje isijavanjem ovisi od boje površine tijela koje se treba zagrijati, o trajanju zračenja, o razlici četvrtih potencijala temperatura tijela koje zrači i
tijela na koje te zrake padaju, kao i od “konstante isijavanja”. Prostorije se pomoću infracrvenih grijalica mogu grijati i isijavanjem.

7.1 Električna kuhala

Pri električnom kuhanju i grijanju tekućina koriste se tri načina: Grijač:

1850W: 220V
1. grijaće se tijelo uroni u tekućinu koju grijemo ili je 2200W: 240V
ugrađeno na dno električnog uređaja;
2. grijaće je tijelo ugrađeno u dno ili u stijenku uređaja;
3. grijaće je tijelo ugrađeno u posebnu grijaću ploču.

Električno kuhalo ima ugrađen cijevni grijač na dno,

tako da se pri ugrijavanju tečnosti cijelom površinom nalazi
u istoj. Služi za brzo i ekonomično grijanje malih količina
tečnosti (vode, mlijeka...).
Grijaće tijelo se sastoji od otporske žice od cekasa ili kon-
stantana, okrugla ili četverouglasta presjeka, koja je savijena
u obliku spirale i po naročitom postupku obložena metalnim 7
plaštom, a izolirana od njega (npr. steatitom). Plašt je od bakra
Električni uređaji
u domaćinstvu

ili nehrđajućeg čelika, a svojom površinom ugrijava tekućinu

koja ga okružuje.
Sl. 7.1 Električno kuhalo 1,7ℓ s ugrađenim
grijačem 2000W na dno

149
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Budući da je grijaća spirala za vrijeme pogona opkoljena sa svih strana tekućinom koju grije, to se
gotovo sva toplina koju ona razvije iskoristi za grijanje, pa korisnost ovakvih grijala iznosi 90-95%. Do
gubitaka 5-10% dolazi dolazi zbog prijelaza topline sa tijela posude i prirubnice grijačana okolni zrak, a
i zbog isparivanja tekućine.
Pri proračunu potrebne snage cijevnog grijača u kuhalu moramo najprije poznavati količinu
tekućine koju želimo zagrijati, zatim početnu i konačnu temperaturu i vrijeme za koje želimo da
se grijanje izvrši. Da bismo mogli pristupiti toplinskom proračunu grijaćeg tijela moramo znati
specifični toplinski kapacitet tekućine koju želimo grijati (za vodu iznosi c=4148(J/kg·K).
Pod specifičnim toplinskim kapacitetom vode podrazumijevamo onu količinu topline da bi se
1kg vode ugrijao za 1°C. Dakle, ako želimo ugrijati “m” kilograma vode od početne temperature ϑ1
na konačnu temperaturu ϑ2 za to je potrebna količina topline: Q=m·c(ϑ2–ϑ1) (J). Ovako dobivenu
količinu topline moramo povećati 5-10% da bi grijaći element pokrio i gubitke topline, a da bi vodi
povisio temperaturu na željeni iznos. Električna snaga grijaćeg tijela P dobije se na taj nači da se
količina topline “Q” podijeli s vremenom “t” za koje želimo da se postigne konačna temperatura:
P=Q/t (W).
Primjer 1: Potrebno je ugrijati 1,7 kilograma (litra) vode od 15°C na 100°C pomoću električnog kuhala, u vremenu
od 6 minuta, uz korisnost 90%. Izračunati potrebnu snagu grijaće spirale na dnu kuhala?
Q=m·c(ϑ2–ϑ1)=1,7·4185(100–15)=604732,5(J); P=Q/η·t=604732,5/0,9·10·60=1866,5 (W)≈2 kW
Ako se upotrijebi cijevni grijač Ø=8mm=0,8cm potrebno je da bude dužine 40cm, a s opterećenjem 20W/cm2 mogao bi razviti snagu 2000W
(2rπ·ℓ=2·0,4·3,14·40≈100cm2). Pri tome kroz otporsku žicu protiče struja I=P/U=2000/230=8,7A; omski otpor žice R=U/I=230/8,7=26,4Ω. U takav
cijevni grijač se tehnički može ugraditi najveća dužina otporske žice od 1 do 2m (ovisno od njene debljine i broja spiralnih zavojaka). Bolje je koristiti žicu
veće debljine i dužine. U ovom slučaju može se koristiti CrAl255 specifičnog otpora 1,44 i debljine 0,35mm. Potrebna dužina otporske žice iznosi 1,76m.

Primjer 2: Potrebno je ugrijati 1 kilogram (litrar) vode od 15°C na 100°C pomoću električnog kuhala snage 700W, uz
korisnost 90%. Izračunati potrebno vrijeme grijanja?
Q=m·c(ϑ2–ϑ1)=1·4185(100–15)=355725(J); t=Q/η·P=355725/0,9·0,7=564,64 (s)≈9,5 minuta

Može se dopustiti opterećenje cijevnog grijača

koji se nalazi potopljen u vodi 20–30W/cm2 (voda
hladi spiralu jer temperatura vode koja ispariva
je 100°C). Ako se isti cijevni grijač nalazi u zraku
njegova specifična površinska snaga je puno manja
(5W/cm2: pri tom opterećenju se neće oštetiti grijač).
Zbog toga cijevni grijač u kuhalu može lako pre-
gorijeti ukoliko nije sav potopljen u vodu (uključeni
grijač kuhala bez vode pregorjet će poslije 30 sekun-
di!). Da bi se grijač zaštitio od visokih temperatura
(do kojih može doći nepažnjom, npr. isparivanjem
vode) električno kuhalo treba biti snabdjeveno tem-
peraturnim (bimetalnim) osiguračem koji prekida
napajanje kada se na površini grijača (ili posude u
blizini grijača) dostigne prekomjerna temperatura.
Bimetalni ograničivač se može prstom uklopiti-
isklopiti, dok automatski djeluje i prekida napajanje
grijača kada voda proključa (ključanjem jedan dio
Sl. 7.2 Podnožje električnog vode ispari, a preko 100°C se zagrije posuda i bi-
kuhala metal u blizini grijača).
150
 Grijač za uronjavanje (potapanje), sastoji se od otpor-
ske žice od cekasa ili kantala, savijene u obliku spirale i po
naročitom postupku obložene trakom od metalnog magn-
ezija. Preko magnezija se navuče metalna zaštitna cijev. U
posebnim pećima se izvrgne grijanju i sušenju, pri čemu se
metalni magnezij pretvori u magnezijev oksid koji služi kao
izolator između spirale i metalne cijevi.
Cijevni grijač za uronjavanje je najčešće izrađen od kromi-
rane čelične cijevi (u kojoj se nalazi otporska spirana zalivena
specijalnom izolacijskom masom) i s bakelitnom ručicom iz
koje izlazi vod s tri žile za priključak. Snaga grijača iznosi od
500 - 1000W. Preporučuje se priključak u instalaciju tek posl-
Sl. 7.3 Grijač za
ije spuštanja u sud sa tečnošću. Dubina uronjavanja grijača
uronjavanje 230V; mora biti u označenim granicama (min, max). Služe za brzo
1000W ugrijavanje malih količina tečnosti (do 3 litra).

7.2 Električni bojleri

Bojleri se upotrebljavaju za ugrijavanje većih i velikih količina vode (odnosno tekućina počevši
od 5 litara pa naviše), te po potrebi automatski održavaju podešenu temperaturu vode u kuhinjama,
kupaonicama, hotelima, bolnicama i sl.
Bojleri manjeg sadržaja (od 5 do 10 litara) izrađuju se tako da omogućuju ugrijavanje čitavog
sadržaja za kratko vrijeme. Bojleri većeg sadržaja (30, 50, 80, 100, 120 litara) grade se tako da
omogućuju ugrijavanje sadržaja noću, za duže vrijeme, kada je električna energija jeftinija. Proizvode
se električni bojleri preko 120 litara ali se oni ne smiju montirati na zid.

Bojleri se sastoje od rezervoara (1) koji na donjem kraju

ima otvor s prirubnicom (2). U prirubnicu je ugrađen cijev-
ni grijač (3) i termostat s kapilarnom sondom(4). Termostat
djeluje automatski. Rezervoar izvana je obložen debljim slo-
jem dobroga toplinskog izolatora (5) koji sprečava prijelaz
topline s rezervoara na na okolni zrak (jer to prestavlja gu-
bitak topline konvekcijom). Toplinska je izolacija s vanjske
strane oklopljena kućištem (6) od emajliranoga čeličnoga
lima (najčešće bijele boje).
Bojleri se dijele u četiri osnovne grupe:
1-niskotlačni bojleri (bojleri na preliv);
2-visokotlačni bojleri;
3-kombinirani bojleri;
4-protočni bojleri. 7
Električni uređaji
u domaćinstvu

Sl. 7.4 Niskotlačni bojler

*U vodovodnoj instalaciji niskotlačnog bojlera treba se ugraditi jednosmjerni ventil (7) koji u
slučaju smanjenja pritiska u vodovodu onemogućava otjecanje tople vode iz rezervoara nat-
rag u dovodnu mrežu (kada se otvori ventil TV, a u vodovodnoj mreži nema vode). Istovre-
meno taj ventil služi kao sigurnosni, tj. za pražnjenje rezervoara (npr. pri zamjeni grijača).

151
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1- Niskotlačni bojleri:
Osnovni princip rada ovih bojlera je u tome da je
preko prelivne cijevi ostvarena direktna veza između
unutrašnjosti bojlera i atmosfere. Topla voda se iz bojlera
ispušta otvaranjem slavine TV, postavljene na ulaznoj
cijevi za hladnu vodu. Ulaskom hladne vode na dno bo-
jlera potiskuje se topla voda i preko prelivne cijevi ističe
napolje. Za miješanje tople i hladne vode, odnosno za
podešavanje temperature vode koja ističe iz bojlera, ko-
risti se dvostruka slavina (TV-HV), na kojoj se reguliše
protok vode kroz bojler (topla voda) i protok hladne vode
iz vodovoda.
Prednost ovih bojlera je da se nikako ne može do-
goditi da oduzmemo svu vodu iz rezervoara i potpuno
ga ispraznimo (grijač bi ostao u zraku i brzo pregorio).
Također, predost je što nema opasnosti da pritisak u
rezervoaru može porasti iznad 1 bara i oštetiti ga. Ugrad-
nja grijača i termostata u manje bojlere vrši se s prednje
strane, a u veće bojlere ododo.
Nedostatak ovih bojlera je što se za vrijeme istje-
canja topla voda miješa s hladnom, pa joj se smanjuje
temperatura. Nedostatak ovih bojlera je i to što što zbog
niskog tlaka mogu kvalitetno napajati samo jedno mjesto
toplom vodom (izuzetno dva ili tri mjesta, ali ne istovre-
meno). I pored toga prikladni su za kupaonice, frizerske Sl. 7.5 Visokotlačni bojler
salone, liječničke ordinacije, kuhinje i sl. Proizvode se za
kapacitete 5, 10, 30, 50, 80, 100 i 120 litara. 3- Kombinirani bojleri:
U ovu grupu spadaju bojleri u kojima su djelimično
2- Visokotlačni bojleri: objedinjene prednosti bojlera s niskim i bojlera s visokim
Kod visokotlačnih bojlera nalazi se rezervoar tlakom. Ovakvom kombinacijom stvorene su mogućnosti
neposredno pod punim pritiskom vode iz vodovoda, pa da se bojlerom niskog tlaka napaja više mjesta toplom vo-
se zato izrađuje od pocinkovanog čeličnog lima da bez dom.
opasnosti podnosi tlak 5-6 bari. Budući da kod ovih bo- U bojler s niskim tlakom ugrađena je savijena spiralna
jlera voda istječe pod punim pritiskom, naročito su prik- cijev, kroz koji ističe voda prilikom otvaranja slavine, a
ladni za dostavu tople vode na više mjesta, a koja mogu indirektno se zagrijava preko tople vode bojlera s niskim
biti i na višem nivou, npr. u hotelima, bolnicama i sl. Kod tlakom. Na ovaj način se ne mogu dobiti velike količine
ovih bojlera je, dakle, prelivna cijev zatvorena slavinama ugrijane vode pod visokim tlakom
za toplu vodu, kojih može biti više, raspoređenih duž
prostorija u stanu ili zgradi. Kombinirani se bojleri
Proizvode se samo za veće kapacitete s najmanje 80 danas više koriste za
litara zapremine. Da se topla voda zbog termičkog miješanja zagrijavanje vode u
ne bi vraćala u mrežu, u dovodni cjevovod postavlja se jed- rezervoaru pod niskim
nosmjerni ventil, a da prilikom kvara na termostatu (ili po- tlakom, ali kada je spi-
rastu pritiska u mreži) ne bi došlo do eksplozije kotla, svaki ralna cijev spojena u sis-
visokotlačni bojler mora imati u dovodnom cjevovodu i tem centralnog grijanja
sigurnosni ventil (koji obično čini cjelinu s jednosmjernim). tokom grejne sezone.
Na taj način se zaštiti rezervoar od nedopušteno velikog U ovom slučaju se ne
pritiska koji bi ga mogao oštetiti. Poželjno je ugraditi i uključuje grijač smješten
manometar za vizuelno očitavanje pritiska, a ako je tlak u u rezervoar niskog tlaka.
vodovodnoj mreži viši od 6 bara i redukcijski ventil.
Znači, zbog sigurne upotrebe ovih bojlera potreban
je značajan broj posebnih osiguravajućih i kontrolnih el-
emenata postavljenih u vodovodnoj instalaciji (dovodnoj
cijevi hladne vode). Sl. 7.6 Kombinirani bojler

152
 4- Protočni bojleri:
Protočni bojleri ne akumuliraju toplu vodu, već je u trenutku kad se otvori
slavina brzo zagriju na namještenu temperaturu. Zbog toga se u ove bojlere
moraju ugraditi grijači velike snage (od 3 do 30kW), što jako opterećuje
električnu mrežu. Rijetko se zbog toga koriste u stanu, mjesto im je u
restoranima, hotelima, a nalaze se i u sistemima za električno grijanje stana
(vidi sl. 3.6 str. 64). Grijači su obično smješteni u manjem toplinski izoliranom
kotlu zapremine 0,5 do 10 litara, a uključuju se i isključuju automatski pomoću
regulatora temperature.

Montaža i električni priključak bojlera vrši se, u svemu, prema vrsti bojlera (u tehničkom uputstvu
opisanim mogućnostima za njegovu upotrebu).
Električni priključak izvodi se po važećim tehničkim propi-
sima, vodeći pri tome računa da se bojleri snage do 3000W mogu
priključiti monofazno, a bojleri preko 3000W imaju tri grijača i
priključuju se trofazno.
Rad grijača signalizira žarulja koja svijetli kad grijač radi. Ra-
dom grijača upravlja termostat s kapilarnom sondom koja “mjeri”
temperaturu vode. Termostat se može podešavati pomoću dugme-
ta. Okretanjem dugmeta bira se željena temperatura na koju treba
zagrujati vodu. Termostat radi automatski, tj. jednom podešen
stalno se uklapa i isklapa i upravljajući radom grijača održava tem-
peraturu vode na podešenoj vrijednosti.
U strujnom krugu grijača može da se nalazi i temperaturni
osigurač. To je također kapilarni termostat koji je tvornički
namješten da isklapa grijač kad temperatura vode u kotlu prijeđe
vrijednost 95°C. Na taj način, ako zataji termostat proradi temper-
aturni osigurač i prekida rad grijača. Ovaj sigurnosni termostat
sprečava da se u kotlu bojlera stvori para što predstavlja opasnost
od eksplozije kotla (u novim bojlerima oba termostata su smještena
u isto kućište).
Preko stezaljki na termostatu L i N (zaštitni vodič PE spaja se
izravno na metalno kućište kotla) monofazni bojler je spojen na
električnu instalaciju 230V. Za uključivanje služi kupaonska “in-
dikator” sklopka koja je smještena s vanjske strane kapaonice kod
ulaznih vrata.

Sl. 7.7 Sastavni dijelovi (električne komponente) monofaznog bojlera:

a) cijevni grijač 7
b) termostat*
Električni uređaji
u domaćinstvu

c) signalna sijalica
*Ako se regulator temperature okrene u smjeru + na krajnji položaj namještena je temperatura vode
od 85°C. Pri nižoj temperaturi vode dvopolni kontakti termostata su uključeni. Kada grijanjem
temperatura vode dostigne 85°C kontakti se isklope i prekine se strujni krug cijevnog grijača. Zbog
ohlađivanja vode u bojleru (ako se oduzme nešto tople vode) kontakti se automatski uključe pri
temperaturi vode oko 80°C.

153
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 7.3 Električno kuhalo s jednom i dvije grijaće ploče

Električno kuhalo (ili “rešo) je najednostavniji i

najstariji kućanski termički uređaj (još uvijek puno
u upotrebi) za ugrijavanje tečnosti (kuhanje). Stara
otvorena kuhala imala su grijuću spiralu umetnutu u
otvorene utore na keramičkoj ploči. Užarena žica za-
grijavala je dno posude, bez dodira samo isijavanjem.
Danas su takva otvorena kuhala zbog opasnosti od
udara struje zabranjena, pa se za kuhanje upotrebljava-
Sl. 7.8 Električni rešo s jednom pločom
ju samo zatvorene grijaće ploče.

Grijaće ploče izrađuju se od tankostjenog željeznog liva (1). One su na gornjoj strani obrađene
tako da su potpuno ravne i glatke ili s okruglom udubinom u sredini, a na donjoj strani imaju spi-
ralne utore. U unutrašnjoj šupljini, u utore grejne ploče postavljena je otporska spirala (2) i zalivena
specijalnom steatitnom keramičkom masom (3). Ploče mogu biti različitih prečnika i različite snage.
Također, razlikujemo standardne ploče, brzogrijaće ploče i automatske ploče.
Standardne grijaće ploče imaju dozvoljeno specifično opterećenje (4 ÷ 5) W/cm2. Danas su stand-
ardizovane tri veličine standardnih ploča: Ø14,5cm snage 1000W; Ø18cm snage 1500W i Ø22cm snage
2000W. Da bi se mogla regulirati snaga, otporska žica sastavljena je od dva (1 i 2) ili tri dijela (1, 2 i 3),
a koji se mogu međusobno prespajati specijalnom sklopkom koja ima od četiri, pet ili sedam položaja.
Brzogrijaća ploča se dobije ako se u sredini ploče ugradi jednostavni ograničavač (protektor) un-
aprijed određene maksimalne temperature ploče od 500°C, a izveden u obliku bimetalne sklopke (4)
koja prekida struju u jednoj (koja ima najveću snagu) ili svim grijaćim spiralama ploče.

1: ploča od krom-čelika;
2: grijaće spirale (tri);
3: zaljevna masa;
4: bimetalni ograničavač maksimalne temperature 500°C;
5: keramički izolator
6: nosač ploče ( spoj zaštitnog vodiča PE)
7: zaštitni lim s donje strane ploče
8: priključne stezaljke
9: poniklovan prelivni obruč (sprečava ulazak tekućine ispod
ploče kad lonac prekipi)

Sl. 7.9 Brzogrijaća ploča prečnika Ø14,5 cm; snage 1500W s ugrađenom bimetalnom sklopkom 500°C
*Obična grijaća ploča promjera Ø14,5 cm; površine 165cm2; uz specifično opterećenje 6W/cm2 građena je za snagu: P=(14,5/2)2·π·6=165·6=990W
≈1000W. Brzogrijaća ploča istog prečnika može imati veće specifično opterećenje, a time i veću snagu (max. 1500W). Međutim, obavezno mora
imati i ugrađenu posebnu termostat sklopku kojom se regulira temperatura na površini ploče od 60°C do 400°C ili građen protektor 500°C koji pri
najvišem stepenu rada i postizanju radne temperature isključuje dio snage čime štiti rešo od pregrijavanja.

154
 Sl. 7.10 Sklopna šema brzogrijaće ploče 1500W
*Pri različitim položajima sklopke sa sedam položaja (0-1-2-3-4-5-6), uključeni su paralelno ili serijski
različiti dijelovi grijaće spirale (grijaća spirala ima tri dijela koja se prespajaju).
** Bimetalni ograničavač se postavlja u sredini brzgrijaće ploče. Ako je ploča uključena na prazno
spoljna temperatura ploče teži da pređe 500°C i tada djeluje ovaj ograničavač.

a) b) c)

Sl. 7.11 Sklopka sa sedam položaja za promjenu šeme

veze i regulaciju snage grijaće ploče
(16A/230V ili 10A/400V)

a) Pogled na grebenastu osovinu i priključke sklopke

b) Pogled na kontakte sklopke (svi kontakti isključeni
jer je ručica sklopke u položaju “0”)
c) Pogled na kontakte sklopke kada je ručica sklopke
u položaju “6”
d) Povezivanje sklopke s grijaćom pločom
(Kontakt 5 služi za uključenje signalne sijalice kada je grijaća
spirala pod naponom. Kada je sklopka uključena u bilo koji položaj
d) od 1 do 6 fazni vodič se preko kontakta 5 proslijedi na jedan izvod
signalne sijalice, a na drugi izvod se spoji neutralni vodič)

Ploče s automatskom regulacijom temperature upotrebljavaju se danas sve više umjesto ploča s
ručnom regulacijom snage. Ove ploče su također “brzogrijaće”, a omogućuju kontinuiranu regulaciju
temperature na površini ploče od 60°C do 400°C. Umjesto sklopke s više položaja, kod ovih ploča
se koriste posebni regulatori snage koji bez prespajanja i promjene šeme veze omogućuju regulaciju
snage na ploči. Regulatori snage rade na raznim principima, npr. podešavanju vremena uključenja i 7
isključenja grijača u određenim vremenskom taktu (impulsni regulatori), podešavanju temperature
Električni uređaji
u domaćinstvu

na ploči od 60°C do 400°C pomoću regulacionog termostata i sl. U ploče s automatskom regulacijom
mogu biti ugrađene jedna ili dvije grijaće spirale ukupne instalirane snage do 1500W (u pločama
prečnika 14,5cm) ili do 2100W (u pločama prečnika 18cm). Ak se koriste dvije spirale, tako su dimen-
zionirane da je jedna od njih osnovna, a druga dopunska i služi samo za finu regulaciju temperature.

155
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 6: 1500W 4: 450W
5: 1150W 3: 300W
4: 800W 2: 150W
3: 350W 1: 85W
2: 245W
1: 145W

a) Rešo se sastoji iz dvije grijaće ploče:

1. Ø145mm, snage 1500W brzogrijaća, sklopka s 7 položaja
2. Ø80mm, snage 450W, sklopka s 5 položaja (vidi i sl. 7.16). Ova
mala ploča je namijenjena za kuhanje u manjim posudama (kave, čaja,
mlijeka i sl.), gdje bi upotreba većih grijaćih ploča bila nepraktična i
neekonomična.

*Ako se pri kuhanju na grijaćim pločama želi postići najveći prelaz top-
line sa ploče na dno posude, a time i najveća ušteda električne energije,
treba cjelokupnu toplinu prenositi kondukcijom, tj. direktnim dodirom
(izbjegavati prenos isijavanjem). To se može postići samo ako je dno
posude i sama grijaća ploča ravne i iste površine.

Sl. 7.12 Električna šema i izgled rešoa s dvije grijaće ploče: 1) brzogrijaća prečnika Ø145mm, snage
1500W, s protektorom; 2) standardna prečnika Ø80mm, snage 450W

Znači automatska grijaća ploča razlikuje se od standardne i brzogrijaće, jer je u njoj ugrađen osjetljiv
uređaj na termičke promjene (regulacijski termostat s kapilarnom cijevi) ili se koriste posebne “energi-
jske sklopke” s ugrađenim bimetalom, vremenskim impulsnim relejem i sl.
Ako se koristi termostat, tada se u sredini grijaće ploče postavi osjetilo koje dolazi u dodir sa dnom posude za kuhanje, te na taj način prenosi promjene
temperature sa dna posude na sistem za regulaciju - regulator temperature. Osjetilo regulatora temperature se nalazi u sredini grijaće ploče tako da je
uvijek u dodiru s dnom posude. Povezano je s regulatorom temperature preko kapilarne cijevi napunjene specijalnom tečnošću. Zagrijavanjem se toj
tečnosti povećava tlak, koji preko membrane djeluje na sklopku za dovod električne energije. Područje regulacije temperature kreće se od 50°C do
300°C. Znači ukoliko posuda za kuhanje ostane prazna, na ploči ne može doći do oštećenja, jer ni tada temperatura na površini ploče neće preći vrijed-
nost određenu pozicijom regulacijske sklopke.
Ako se koristi energijska sklopka s bimetalom tada električna šema automatske grijaće ploče može da izgleda kao na donjoj slici. U ovom slučaju
se koristi energijska sklopka s bimetalom i dvije male grijaće spirale. Postoje i drugačija rješenja ovisno od proizvožača.

Postavljanjem energijske sklopke u određeni položaj namjesti se

temperatura koja se automatski održava na površini ploče (položaji
od 1 do 9). Za određeni ugao se time zakrene ekscentrična pločica
4; ona time više ili manje pomakne držač 3 kontakta bimetalne
sklopke tako da se zatvore kontakti K1 i K2., a za više tempera-
ture i K3. Nakon uklapanja kontakata struja teče kroz mali grijaći
namot 1 bimetalne sklopke, zatim paralelno kroz veliki namot 2
te sklopke i pomoćnu spiralu grijaće ploče 6, te konačno kroz os-
novnu spiralu 5 za grijanje ploče. Zbog zagrijavanja ploče zagrije
se pomoćna spirala 6 koja služi za utvrđivanje temperature ploče,
pa tako njezin otpor raste, sve veća struja teče kroz veliki grijaći
namot 2 bimetalne sklopke i ona se time aktivira (kad se postigne
namještena temperatura). Uklapanje i isklapanje struje se stalno
ponavlja.

Ekvivalentna
šema

Sl. 7.13 Energijska sklopka s bimetalom za regulaciju snage na automatskoj grijaćoj ploči
156
 7.4 Električni štednjak

Služi za kuhanje i pečenje, a ima 2, 3 ili 4 grijaće ploče i pećnicu (sl. 7.14). Od četiri grijaće ploče
najmanje jedna je brzogrijaća s protektorom ili automatskom regulacijom (ostale su standardne).
U suvremenim štednjacima sve četiri grijaće ploče mogu biti brzogrijaće (sl. 7.14), pa čak s auto-
matskom regulacijom i staklokeramičkim kuhalištem (sl 7.17). Pećnica obavezno ima ugrađene
grijače za donje grijanje, gornje grijanje i sa svjetlom za bolju preglednost. Danas, u novim
štednjacima, u pećnicu se ugrađuje i spušteni “infra-grijač” s ražanjem (pokreće ga mali elektromo-
tor), pa čak i okrugli grijač s ventilatorom i sl.

S1, S2, S3, S4: četiri 7-položajne sklopke grijaćih ploča

SP: sklopka pećnice s pet položaja,
1-grijanje donjim grijačem
2-grijanje gonjim grijačem
3-grijanje donjim i gornjim grijačem
4-grijanje infra grijačem
T: termostat pećnice
SL1: signalna lampa pećnice
SL2: signačna lampa grijaćih ploča
LP: lampa za osvjetljenje pećnice
GG: gornji grijač 900W u pećnici,
IG: srednji infra grijač (za roštilj) u pećnici,
DG: donji grijač u pećnici,

7
Električni uređaji
u domaćinstvu

Sl. 7.14 Šema vezivanja štednjaka “Gorenje” tip E71XG1-1 i E71YC2-3

(broj šeme 16172-0161) s četiri brzogrijaće ploče

157
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Sl. 7.15 Električna šema štednjaka “Gorenje” tip E71XG1-1 i E71YC2-3

Sl. 7.15 Električna šema

i šema vezivanja sklopke
sa sedam položaja za
grijaće ploče

Sl. 7.16 Električna šema i

šema vezivanja sklopke s pet
položaja za grijaće ploče

158
 Staklokeramičko kuhalište:
1: grijaće područje 145mm/1,2kW
2: dvostruko grijaće područje

1: grijanje donjim i gornjim grijačem

210/120mm/2,2kW
3: grijaće područje 145mm/1,2kW
4: prošireno grijaće područje
265x170mm/2,4kW
5: četverodijelni pokazivač preostale

2: grijanje infra grijačem

Načini grijanja pećnice:
topline* (s bimetalima 6)

Sklopke i signalne sijalice:

S1, S3: energetska sklopka
S2, S4: dvostruka energetska sklopka
SP: sklopka pećnice
T: termostat pećnice
LO1...LO6: signalne sijalice (većina mod-
ela na prednjoj ploči nema ugrađene ove
sijalice nego samo LP1 i LP2)
LP1: signalna sijalica za grijaća područja
LP2: signalna sijalica pećnice
LP: osvjetljenje pećnice

7
Sl. 7.17 Šema vezivanja štednjaka “Gorenje” sa
Električni uređaji
u domaćinstvu

staklokeramičkom pločom

*Sigurnost povećavaju upozoravajuća svjetla (pokazivači preostale

topline 5) koja s posebnom svjetlošću upozoravaju koliko je dugo,
po završenom kuhanju, pojedino kuhalište (grijaće podrućje) još
uvijek toplo. Dok svjetla svijetle, to područje ne smijemo dirati.

159
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Načini grijanja pećnice:
1: grijanje donjim i gornjim
grijačem
2: grijanje infra grijačem

Sl. 7.17 Električna šema štednjaka “Gorenje” sa staklokeramičkom pločom

Suvremeni električni štednjaci imaju ugrađen elektronski programski sat. Najnoviji digitalni
satovi pokazuju vrijeme i omogućuju prednamještanje početka i trajanja pečenja. Na kraju pečenja
vas zvučni signal upozorava, a pećnica se automatski isključi. Elektronski digitalni sat je zasebna
cjelina, s napajanjem 230V i s jednim ili dva kontakta 16A koga elektromagnet može održavati zat-
vorenim ili otvorenim, a ovisno od namještenom početku i trajanju pečenja. Ovaj kontakt je serijski
spojen sa svim grijačima u pećnici.
Regulacija temperature pećnice se
vrši termostatom od 50°C do 250°C.
Termostat može biti smješten u istom
kućištu sa sklopkom pećnice, ili odvo-
jeno pored iste. Njegovo uključenje
pokazuje kontrolna lampa na predn-
joj strani štednjaka. Kada se dostigne
namještena (željena) temperatura
sijalica se gasi. Ponovno se pali kada
temperatura padne ispod željene, a
time se grijači uključuju.

Sl. 7.18 Električni štednjak “Gorenje” sa

staklopkeramičkom pločom i digitalnim satom
Upravljanje štednjakom i početnicima je vrlo jednostavno.
Regulacijski termostat i sklopka pećnice se nalaze ispod
digitalnog sata, nisu smješteni u isto kućište, a zajedno sa satom
služe za upravljanje pećnicom. Četiri energetske sklopke služe
za upravljanje grijaćim područjima na staklopkeramičkom
kućištu. Na staklopkeramičkom kućištu se nalaze i pokazivači
preostale topline.

160
 Svaki model iz širokog izbora štednjaka Gorenje (i drugih proizvođača) nudi brojne različite
funkcije pećnice koje će pomoći da pečenje bude lakše, a jelo ukusnije. Većina modela upotrebljava
samo neke od konvencionalnih funkcija (kao modeli na sl. 7.15 i 7.17), a ako se žele zaista izvrsni
rezultati tada se koristi pećnica s četiri grijača, više motora, ventilatora, sijalica za osvjetljenje i sl. U
tom slučaju sklopka pećnice ima više položaja za izbor različitih funkcija.
Na slici 7.19 data je električna šema pećnice najboljih štednjaka “Gorenje” koji imaju sklopku
pećnice s 9 ili 10 položaja (ovakva ili slična šema se koristi na mnogim novim modelima štednjaka).
Funkcije pećnice štednjaka najnovije generacije (načini grijanja): MH: Ventilator za odvođenje
pare iz pećnice prema napi;
Konvencionalno pečenje: donje+gornje grijanje (pečenje kruha) GV: okrugli grijač ventilatora;
(Donje grijanje: za torte; Gornje grijanje: za nabujke) MV: motor ventilatora;
IG: spušteni nfra grijač;
Infra grijanje (pilići na ražnju, pečenje) SP: sklopka pećnice;
GG: gornji grijač;
Infra grijanje s uključenim ventilatorom (pilići i pečenje) DG: donji grijač;
P: protektor (bimetal)

Donje grijanje s okruglim grijačem i ventilatorom (pice, krumpir)

Okruglo grijanje s ventilatorom (istovremeno pečenje sitnih kolačića

na tri do pet nivoa)

Odleđivanje (oprezno odleđivanje ribe, pilića...)

Donje grijanje i ventilator (pečenje ribe)

AquaClean (1/2 litra vode i 30min grijanja) za brzo i potpuno
čišćenje pećnice tj. posebne posude za pečenje

Sklopka pećnice s 10 položaja Sl. 7.19 Električna šema pećnice suvremenih

štednjaka

Standardne mjere (v x š x d) štednjaka su (v x š x d) = 85 x 60 x 60cm ili 85 x 50 x 60cm, a pećnica

je volumena od 56 do 60 litara.

7
Električni uređaji
u domaćinstvu

161
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 7.5 Pizza pekač (električni roštilj)

Električni roštilji ove vrste su namijenjeni za pečenje pizze, hamburgera, ribe, mesa, omleta i sl.
Imaju ugrađen regulacijski termostat sa signalnom sijalicom u strujni kabel (na strani koja se uklapa
u roštilj). Gašenje signalne sijalice kod uključenog roštilja je znak da je grijaća ploča dostigla potreb-
nu temperaturu i tada treba početi s pečenjem (100°C za hamburger, 150-200°C za omlet-ribu-meso,
240°C za pizzu...).
Roštilj se kao i drugi električni uređaji ove vrste, ne smije prati u vodi. Da bi se održao teflonski
sloj grijaće ploče treba je čistiti ubrusnim papirom ili vlažnom tkaninom poslije upotrebe dok je još
umjereno topla.

Grijaća ploča

Kontakti

Regulator temperature

Kontrolna žarulja

Sl. 7.21 Električna šema i izgled pizza pekača

*Kod ove izvedbe električnog roštilja koristi se kapilarni termostat gdje se tenperatura grijaće ploče može podešavati okretanjem odgovarajućeg dug-
meta. Termostat je kapilarnom cjevčicom, u kojoj se nalazi specijalni medij, povezan s dnom grijaće ploče. Nakon postizanja namještene temperature
medij se širi i tako djeluje na promjenu položaja kontakata termostata (na istom principu rade i termostati u hladnjacima).

162
 7.6 Mašina za pranje rublja (perilica za rublje)

Danas gotovo svako domaćinstvo ima mašinu za pranje rublja. Svi novi tipovi “perilica” imaju
vodonepropusni praonik, koji je s dva amortizera i dvije (ili četiri) opruge učvršćen za kućište stroja.
Praonik se do odgovarajućeg nivoa (obično 1/2) ispuni vodom s deterdžentom. Unutar praonika
smješten je okretni bubanj. Na bubnju se nalazi veliki broj rupica kroz koje ulazi i izlazi otopina voda-
deterdžent iz praonika. U prostoru između praonika i bubnja smješten je grijač vode.
Pranje rublja je postupak otklanjanja vodotopivih prljavština s Temperatura je bitan činitelj pranja, jer ubrzava kemijski proces. Na
površine rublja. Za taj su proces odlučujući faktori: mehanika pranja 95°C pere se rublje koje treba iskuhavati, na 30 do 60°C šareno rublje i na
(trljanje), temperatura (zagrijavanje vode električnom strujom), hemija 30 do 40°C osjetljivo rublje. Proizvode se mašine s programima pranja
i voda (otopina deterdženta i vode kao hemijska energija), te vrijeme koje su stručnjaci za deterdžente već definirali, ali postoje i mašine s
pranja. Svi ovi faktori čine proces pranja, a njihove različite kombinacije ugrađenim regulacijskim termostatom za samostalnu regulaciju tem-
daju različite efekte s obzirom na vrste tkanina. perature pranja. U prvom slučaju na praonik su ugrađena tri ili četiri ter-
Mehanika pranja: Ručno trljanje prljavštine u vodi zamijenjeno je mostata (npr. 30°C; 60°C i 95°C), a u drugom slučaju ugrađen je kapilarni
podizanjem rublja po obodu bubnja na određenu visinu zahvaljujući cen- regulacijski termostat kod koga se temperatura vode može podešavati
trifugalnoj sili, a pri padu se međusobno trlja u vodi i tako se mehanički okretanjem dugmeta na komandnoj ploči mašine.
otklanja nečistoća. Za različite se tkanine koriste slijedeće brzine bubnja: Hemija: Deterdžent-voda izuzetno su važni pri pranju. Voda otapa
za vrlo osjetljivo rublje od 25 do 35 o/min (vuna), za manje osjetljivo od deterdžent i uklanja prljavštinu iz tkanine. Ako je voda tvrda treba je
45 do 60 o/min. U toku pranja rublja veoma je bitna mehanika pranja, omekšati da se smanji taloženje kamenca koje utječe na veću potrošnju
a to znači koliko se rublje vrti u jednom smjeru, stoji, pa ponovo vrti u električne energije. S većom količinom vode i uz smanjenje mehanike
drugom smjeru. Za pranje manje osjetljivog rublja ritam je 9-12 sekundi rublje se pere nježnije. Za manju količinu rublja nije potrebna velika
pranja, 3-6 sekundi stajanja; za osjetljivo rublje 3-6 sekundi pranja, 9-12 količina vode pa današnje perilice imaju regulaciju najmanje za dvije
sekundi mirovanja, te za pranje vune 3 sekunde pranja i 12 sekundi sta- razine vode.
janja (što ovisi o proizvođaču mašine). Mehanika pranja se osim za pranje Vrijeme, tj. koliko pranje traje je takođe veoma važno. Danas kad je
koristi i za cijeđenje rublja. Efekat cijeđenja se kod bubnjastih perilica ritam življenja sve brži, traže se i brži režimi pranja. Najduži program s
postiže većim brojem okretaja bubnja, tj. većom centrifugalnom silom, iskuhavanjem rublja, ovisno od vrste perilice, obično traje od 1 sata do
ali i ovisi i o broju i rasporedu rupica na bubnju. Međutim, ovdje postoji 3 sata. Duže pranje daje bolje efekte. No svjetski proizvođači skratili su
ograničenje jer se uslijed velike brzine može se mehanički oštetiti struk- vrijeme pranja brzim zagrijavanjem male količine vode, kavallitetnijim
tura tkanine. Brzina vrtnje bubnja kod centrifugiranja je od 400 do 1400 deterdžentima, a da se ne gubi na kvaliteti pranja. Postoje i kratki progra-
o/min (ovisno od proizvođača). mi za male količine rublja za čije je pranje potrebna mala količina vode.

Rublje se stavlja u bubanj sprijeda (ili odozgo ako je bubanj postavljen vertikalno) kroz okrugli
otvor i vratašca. Za vrijeme pranja bubanj se okreće, sa svoja tri rebra-pregrade podiže rublje koje
zatim pada u otopinu i izdašno se namače. Pri tome se rublje gnječi, trlja i pere. Nakon pranja mo-
torcrpka izbacuje prljavu vodu i zatim uzima svježu. Ovo se ponavlja više puta prilikom pranja. Na-
kon toga veš se više puta ispire, centrifugira, a kod nekih mašina i dodatno suši.
Za pogon bubnja služi dvobrzinski polnoprek-
lopivi jednofazni asinhroni elektromotor. U
perilicama novije proizvodnje se više koristi
kolektorski elektromotor koji omogućuje i tkz.
slow-start (polagano ubrzanje) pri parnju, a pri
centrifugiranju niz uzastopnih zaleta i zaustavl-
janja s rastresanjem rublja (to poboljšava efekat
cijeđenja).

1-dovod vode iz vodovodne mreže; 2 i 3-elektromagnetski ventila; 4 i 7

5-posude za deterdžent: 6-mijeh guma; 7-praonik; 8-okretni bubanj;
Električni uređaji

9-najviši nivo vode pri normalnom pranju; 10-najniži nivo vode pri
u domaćinstvu

štednom pranju; 11-pogonski elektromotor; 12-manja remenica na

osovini motora (veća remenica se nalazi na osovini bubnja); 13-klinasti
remen; 14-amortizer praonika; 15-mijeh-guma; 16-cijev presostata; 17-
termostat; 18-filtar; 19-motorcrpka; 20-savitljiva cijev za otjecanje vode
Sl. 7.23 Shematski prikaz dovoda i odvoda vode mašine za nakon pranja i ispiranja; 21-tlačni regulator najvišeg nivoa; tlačni regula-
pranje rublja tor najnižeg nivoa; 23-grijač vode; 24-opruga za ovješenje praonika

163
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Sl. 7.24 Pogled u perilici s gornje strane Sl. 7.25 Pogled u perilicu sa stražnje strane
1-dovod vode preko slavine; 2-dvostruki elektromagnetski ventil; 3-posude za deterdžent; 3-praonik; 5-opruge za ovješenje praonika; 6-RSO filtar; 7-
programator; 8-dvostruki presostat; 9-pogonski elektromotor; 10-mala remenica na osovini motora; 11-velika remenica na osovini okretnog bubnja;
12-klinasti remen; 13-dvostruki termostat; grijač vode; 14-motorcrpka; 15-savitljiva cijev za odvod vode; 16-amortizer praonika

7.6.1 Sastavni dijelovi mašine za rublje

Sastavne dijelove mašine za pranje rublja možemo podijeliti u dvije grupe:

1) mehanički sastavni dijelovi: kućište, vrata, praonik s bubnjem, razne cijevi spojke i sl.
2) električni sastavni dijelovi: elektroventili, mikrosklopka na vratima, RSO filter, programator,
hidrostat, termostat, motocrpka, pogonski elektromotor, grijač i dr.
1. MEHANIČKI DIJELOVI mašine za rublje:
Kućište s vratima, poklopcem, dozirnom posudom i filterom.
Gotovo da je isto po obliku i izradi za sve perilice. Kućište može biti
izvedeno od dekapiranog lima, a zaštićeno od korozije višestrukim
emajliranjem. Na prednjoj strani se nalazi kružni otvor za vrata. Vrata
se sastoje od PVC okvira, brave (na lijevoj strani), zaštitnog stakla i šarke
(na desnoj strani).
Dozirna posuda je dvodijelna ili trodijelna za doziranje praška za
vrijeme predpranja, predpranja i ispiranja.
Filtar se obično nalazi na donjoj lijevoj strani kućišta. Uloga filtra je
da prilikom izlaska prljave vode zadrži tvrde predmeta i razne niti, a da
ne bi dospjeli u motorcrpku i tako je oštetili.
Praonik (kada) je izrađena od dekapiranog i emajliranog lima. S
gornje strane je, pomoću dvije ili četiri opruge, obješen o kućište, a sa
donje strane ga pridržavaju dva amortizera, takože pričvršćena za kućište.
Na praonik je pričvršćen i pogonski elektromotor i protuteg (suprotno od
elektromotora zbog balansa). Na zadnjoj strani praonika se nalazi trok- Sl. 7.26 Rezervni mehanički dijelovi praonika i bubnja za
raki nosač od livenog željeza u čijem središtu su smještena dva kuglasta
ležaja, u koje je postavljena osovina okretnog bubnja. Praonik ima otvore perilicu PS 802 proizvodnje “Gorenje”
za dovod vode, odvod vode, odvod pare i povrat zraka iz motorcrpke, a 16396: ležaj 6205 2Z (manji) 306176: protuteg
na donjoj strani i otvore za ugradnju grijača i termostata. 16426: ležaj 6206 2Z (veći) 306967: bubanj
Bubanj je izrađen od kromiranog perforiranog (izbušenog) lima, koji je 19810: sigrnosni prsten (seeger) 310693: prednji dio praonika
prednje strane otvoren, na zadnjoj strani ima osovinu, a u unutrašnjosti tri 41171: brtva 310700: velika remenica
male pregrade radi prevrtanja veša tokom pranja. Smješten je unutar praoni- 52331: trokraki nosač ležaja 310705: noga amortizera
ka tako da svojom osovinom prolazi kroz dva kuglasta ležaja. Između oso- 55003: mijeh-guma 310711: klinasti remen
vine i praonika, a ispred dva ležaja nalazi se više vodonepropusnih obručova 55103: žičana spona
(semeringa). Na kraj osovine bubnja montira se velika remenica. 77721: žičana spona
U svakoj perilici se, osim napomenutih dijelova, koriste i veliki broj 79554: brtva (simering)
gumenih i plastičnih crijeva, žičanih i plastičnih stezaljki za cijevi i sl. 84793: distantna pločica

164
 Utvrđivanje ispravnosti i izmjena ležaja praonika
Zamjena ležaja drugi je najveći popravak mašine za pranje rublja,
odmah iza ugradnje novog praonika. Ova tvrdnja se posebno odnosi na
mašine u kojima su ležaji fiksirani u samom stražnjem dijelu praonika,
za razliku od strojeva kod kojih su ležaji smješteni u posebnom trokra-
kom nosaču pričvršćenom na stražnju stranu praonika (sve nove
mašine imaju ovaj nosač koji olakšava zamjenu ležaja).
Prije početka rada potrebno je utvrditi da li buka dolazi iz ležaja
bubnja ili iz ležaja pogonskog motora. Ovo je vrlo jednostavno utvrditi
ako se skine remen, a bubanj kroz vratašca (ili preko remenice) snažno
zavrti najprije u jednom, a zatim u drugom smjeru. Ako su ležaji bub-
nja neispravni može se čuti buka karakteristična za ovu vrstu kvara.
Dodatno, može se zavrtiti i osovina pogonskog motora i provjeriti
ispravnost ležaja.
Prije rasklapanja praonika treba nabaviti par ležaja koji su različite
veličine. Za bubanj stroja treba nabaviti jedan ležaj oznake 6205 (manji)
i drugi 6206 (veći). Ležaji trebaju biti zatvorene izvedbe s obje strane
(nije potrebno podmazivanje u toku eksploatacije) što se označava
skraćeno “2Z” (vidi sl. 7.25). Uz to, potrebno je nabaviti jednu ili dvije
brtve koje sprečavaju prodor vode iz praonika uz osovinu.
Postupak zamjene ležaja je sljedeći:
1. Mašinu treba odvojiti od vodovodne, kanalizacijske i električne
mreže i postaviti je na veći slobodni prostor.
2. Demontirati gornji i stražnji poklopac
3. Skinuti remen (ako to već ranije nije učinjeno)
4. Demontira se velika remenica bubnja, nakon odvijanja
pričvrsnog vijka sa osiguračem od odvrtanja. Potrebno je imati speci-
jalnu napravu-izvlakač za skidanje remenice s osovine bubnja. Nakon
demontaže remenice, potrebno je skinuti sigurnosni prsten (seegerov
prsten) sa osovine koji sprečava aksijalno pomicanje bubnja (ako ima
skinuti i dinstantnu pločicu). Sl. 7.27 Pogled kroz stražnji poklopac na trokraki nosač u kome su
5. Laganim udarcima čekićem, preko drvene podloge na strani smještena dva ležaja koja treba zamijeniti (kroz nosač i ležaje prolazi
osovine (gdje je bila remenica) bubanj se samo malo izbije na suprotnu osovina bubnja na čijem se kraju nalazi velika remenica)
stranu (nekoliko centimetara).
6. Domontirati trokraki nosač (koji je za stražnju stranu praonika
učvršćen sa šest vijaka. također, potrebno je koristiti specijalnu napra-
vu-izvlakač.
7. Sistemom poluge, kroz otvor za osovinu u trokutastom nosaču,
udarcima čekićem ležaji se izbiju van (pri tome šipka se oslanja na van-
jski obod ležaja i to na više mjesta po obodu da bi pomicanje ležaja bilo
jednoliko).
8. Nakon toga trokutasti nosač je spreman za postavljanje novih
ležaja. Preporučuje se prethodno očistiti ležište nosača i namazati ga
tankim slojem masti kako bi se smanjilo trenje pri postavljanju novih
ležaja. Odgovarajući ležaj se postavi u ležište tako da oznake budu sa
vanjske strane. Poželjno je koristiti odgovarajuće cijevi čiji promjer
odgovara veličini vanjskog prstena svakog od ležaja, čime se sprečava
eventualno oštećenje.
9. Ako nisu oštećene nije potrebno mijenjati dvije brtve (simer-
inga), jedna sa strane praonika, a druga sa strane trokrakog nosača (vidi
sl. 7.25). Međutim iz preventivnih razloga servisi to redovito čine.
10. Još preostaje da se trokraki nosač pažljivo navuče na osovinu
bubnja i učvrsti sa šest vijaka za praonik. U većini slučajeva dovoljno
je blokirati bubanj kroz vratašca u pravcu osovine, a laganim pritiskom
trokraki nosač se utisne u konačni položaj. Poželjno je da to urade 2
osobe, da se ne oštete brtve i mijeh guma). Mežutim, nekad to nije tako
jednostavno pa treba uzeti prikladnu napravu koja se postavi sa stražnje
strane na rub ležaja, a zatezanjem vijka koji se uvrne u osovinu trokraki
nosač se navlači na osovinu bubnja. Nakon toga se bubanj zavrti kako bi 7
se provjerila buka. Bubanj se mora okretati bez ikakvog šuma.
Električni uređaji
u domaćinstvu

11. Na kraju se fiksira sigurnosni prsten (uz eventualno umetanje

distantne pločice), pričvrsti velika remenica, postavi i pravilno zategne
remen, montira zadnji i gornji poklopac, mašiana priključi na vodovod-
nu, kanalizacionu i električnu mrežu.
Napomena: Kod starijih praonika bez trokrakog nosača ležaji su
fiksirani u stražnjoj strani i za njihovu zamjenu treba potpuno demonti-
rati cijeli praonik, izvaditi ga izvan mašine pa zamijeniti ležaje.
Sl. 7.28 Montaža i zatezanje remena: odgovarajućim ključem otpustiti
vijke 1 i 2 (ako već ranije to nije učinjeno kod skidanja remenice),
rukom pomjeriti pogonski motor na dole da remen bude normalno
zategnut i ključem pritegnuti vijke 2 i 1

165
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Upoznali smo se samo s najvažnijim mehaničkim dijelovima perilice. Električni dijelovi su puno
kompliciraniji i zbog toga će biti obrađeni puno podrobnije uz napomenu da su pojedini dijelovi već
obrađeni (npr. elektroventil i pogonski elektromotor, kapilarni termostat i sl.).
2) ELEKTRIČNI DIJELOVI mašine za rublje:
RSO FILTAR
Uloga mu je da kompenzira uzroke radio smetnji koje
nastaju iskrenjem između kontakata na programatoru
(i četkicama elektromotora) pri uključenju i isključenju
pojedinih električnih elemenata, a posebno kod rever-
ziranja (promjena smjera okretanja elektromotora kod
miješanja rublja).
RSO (radio-smatnje-otklanjene) filtar je obično valj-
kasta oblika sa po dva izvoda s obje strane (+ PE izvod za
zaštitu) na čijem kućištu je shematski (i bojom) označeno
koji izlazni izvod pripada ulaznom i obrnuto. Najčešće je
spojen serujski u glavni strujni krug ili u seriju s elektro-
motorom koji i jest najčešći izvor smetnji.
Sl. 7.29 Jedna od izvedbi RSO filtera (izgled i električna šema)
Ispitivanje ispravnosti i izmjena RSO filtera:
Naispravan RSO filtar će na opći rad mašine djelovati na slijedeći
način:
• mašina uopće ne radi
• smetnja u radu elektromotora
• elektromotor uopće ne okreće i sl.
Često u toku rada mašine RSO-filtar eksplodira što je popraćeno
dimom i neugodnim mirisom.
RSO-filtar se može vrlo jednostavno zamijeniti, a i ispitati prateći
gornju šemu (provjera L-L: mali otpor; provjera L-PE: veliki otpor;
provjera N-N: mali otpor; provjera N-PE: veliki otpor)
166
MIKROSKLOPKA VRATA
Uloga ove elektronske sklopke je da blokira otvaranje
vrata bubnja u toku rada mašine (ili ako se vratašca bubn-
ja iz bilo kog razloga otvore ona isključi daljni rad stroja).
Smještena je s unutarnje strane kućišta nasuprot bravici
vrata, a preko koje se i aktivira. Kada se vrata bubnja
zatvore, nosić bravice pokrene elastičnu polugu mikrosk-
lopke i tako se uključe kontakti sklopke. Kada se mašina
isključi vratašca se ne mogu otvoriti još nekoliko minuta
(da se izbjegne temperaturni “šok” za rublje). Zbog toga
je mikrosklopka opremljena s mehanizmom na principu
bimetala koji blokira bravicu vrata još nekoliko minuta).
Sl. 7.30 Jedna od izvedbi mikrosklopke vrata koja je veoma jednos-
tavna ali se ne može popravljati
Utvrđivenje ispravnosti i zamjena mikrosklopke:
Neispravna mikrosklopka na opći rad mašine djelovat će na
slijedeći način:
• nakon uključenja “ne radi ništa”na bilo kom programu
• mašina u toku rada stane - i ponovno ne radi ništa.
Zamjena mikrosklopke:
 prednji rub mijeh gume na vratima odvoji se od kućišta i to
na strani gdje je smještena mikrosklopka. Ako je neispravnost nas-
tala u toku rada treba vodu iz bubnja prethodno ispustiti kroz filter ili
spuštenu odvodnu cijev.
 Odvoje se tri priključna vodiča mikrosklopke, a izravno se spoje
ona dva koja su skinuta s L i C (spoj se izolira).
 Mašina se priključi na električnu mrežu, programator postavi u
položaj npr. centrifuge i uključi. Ako mašina radi znak je da je mikrosk-
lopka neispravna i mora se zamijeniti novom.

GRIJAČ VODE
Grijač vode je cjevastog oblika snage od 1,9kW do
2kW i postavlja se u praonik s zadnje strane (u donjem
dijeli ispod okretnog bubnja). Izvodi grijača su obično iz-
vedeni na prirubnicu gdje se nalazi i stopica za priključak
zaštitnog PE vodiča. Ukoliko pregori lako se zamijeni
pazeći pri tom na pravilan položaj gumene brtve koja
sprečava prodor vode iz praonika.
TERMOSTATI
Termostat je termička jednopolna sklopka serijski
spojena s grijačem vode. Metalna je kapica termostata u
neposrednom kontaktu s vodom praoniku, a preko koje
se prenosi toplina na bimetalnu pločicu unutar termosta-
ta. Nakon zagrijavanja vode na određenu temperaturu
bimetalna pločica se savije i tako kontakt termostata
mijenja položaj. S obzirom na izvedbu termostati mogu
biti:
• jednostruki (s dva priključna kontakta)
• dvostruki (s četiri ili tri priključna kontakta).
Jednostruki termostati reguliraju samo jednu temper-
aturu vode, dok dvostruki reguliraju dvije različite tem-
perature. S obzirom na položaj kontakata u normalnom
(hladnom) stanju razlikuju se normalno zatvoreni (NZ) i
normalno otvoreni (NO) termostati.
Sl. 7.31 Dvostruki termostat 38/88°C tipa NZ
(normalno-zatvoren)
Postoje tri načina zagrijavanja vode: vremensko, termostatsko i
zagrijavanje po sistemu termo-STPOPA.
Vremensko zagrijavanje: izvodi preko programatora (programa-
tor uključi grijač ovisno od izabranog programa, određeno vrijeme, za
koje se voda približno zagrije na predviđenu temperaturu). Nedostatak
ovog načina je da konačna temperatura vode ovisi o početnoj tempera-
turi vode u vodovodnoj mreži i naponu električne mreže. Ovakav način
se gotovo više i ne susreće na novim mašinama.
Termostatsko: izvodi se preko programatora, a termostati regu-
liraju temperaturu pojedinačno, što znači da je za svaku predviđenu
temperaturu predviđen po jedan. Kad voda u praoniku dostigne
nazivnu temperaturu označenu na termostatu, kontakti termostata se
otvore i time prekidaju napajanje grijača. Kod ovog načina zagrijavanja
vode u praonik veš mašine se ugrade tri NZ termostata (npr. dvostruki
38°C/88°C; i jednostruki 60°C).
Sistem termostopskog zagrijavanja je kombinacija termostatskog
i vremenskog načina zagrijavanja. U ovom slučaju se koristi termostat
tipa NO 35-40°C. Na određenom dijelu programa za grijanje pro-
gramator isključuje motorić programatora i serijski ga povezuje s NO
termostatom uz istovremeno uključenje grijača vode. Kako su kontakti
termostata otvoreni, elektromotor programatora ne dobiva napon pa
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
zbog toga prestaje i reverziranje bubnja. Kad se voda zagrije na nazivnu
temperaturu termostata (35-40°C za vrijeme 15 do 20minuta) kontakti
termostata se zatvaraju, uključuje se elektromotor programatora i dalje
se zagrijavanje odvija vremenski preko kontakata programatora. U
mašine s ovim načinom zagrijavanja vode ugrađuje se i sigurnosni
termostat koji sprečava pregrijavanje, a koji je NZ izvedbe 88°-90°C i
spojen u seriju s grijačem. Znači kod ovog načina zagrijavanja vode u
praonik veš mašine se ugrade dva termostata, jedan NO 38°C, a drugi
NZ 88°C (ili dvostruki NO/NZ 38°C/88°C).
U perilicama nove generacije ne koriste se ovakvi bimetalni ter-
mostati. Regulacija temperature se vrši elektronski, a kao ulazni poda-
tak za tu regulaciju služi temperaturna sonda (npr. NTC otpornik).
Utvrđivenje ispravnosti i zamjena termostata:
Termostati spadaju u one električne dijelove koji se vrlo rijetko
kvare, a kada se to dogodi nikakav popravak ne dolazi u obzir i mora
se ugraditi novi. Neispravnost termostata se manifestira na nekoliko
načina:
• temperatura vode odstupa od željene (pri tome program pranja
se odvija normalno).
• voda se zagrijava više od 20 minuta, a programator se ne okreće
(pri zagrijavanju vode sistemom termo-STOP).
• dugme programatora ne pomiče se iako je voda pregrijana (kod
termostatskog načina zagrijavanja vode).
Napomena: Iste ili slične manifestacije kvara mogu se javiti i uslijed
naispravnosti programatora, grijača i sl. te se najprije oni ispituju, a na
kraju se provjerava termostat.
Ako je kvar takav da se posumlja u ispravnost termostata treba
mašinu isključiti iz električne mreže, skinuti stražnji poklopac, odvo-
jiti vodiče i označiti gdje koji dolazi, izvijačem izvaditi termostat
iz gumene obloge i provjeriti da li na metalnom dijelu ima naslaga
kamenca. Kamenac može izazvati odstupanje temperature. Potpuna
provjera ispravnosti se izvodi tako što se metalni dio termostata stavi
u vodu, voda se postepeno zagrijava (temperatura vode se može mjeriti
uronjenim termometrom), a na izvode termostata spoji se ommetar
(ako je dvostruki prvo na izvode za manju temperaturu). U momentu
promjene položaja kontakata (pratimo kazaljku instrumenta) očita se
temperatura vode i uporedi s nazivnom koja je otisnuta na obodu ter-
mostata (ne smije bitno odstupati). Potreban je termometar za mjerenje
temperature vode od 0 do 100°C.
7
Sl. 7.32 Potpuna provjera ispravnosti termostata
Električni uređaji
u domaćinstvu
Postupak ugradnje novog (ili provjeravanog termostata) obrnut je
od postupka pri vađenju. Preporučuje se, prije umetanja termostata,
po metalnom obodu kapice nanijeti slij univerzalnog lepila radi boljeg
brtvljenja.
167
 PRESOSTAT (HIDROSTAT)
To je kombinirani hidroelektrički uređaj koji regulira
razinu (nivo), odnosno količinu vode u praoniku. Prema
konstrukciji može biti jednostruki ili dvostruki. Jednos-
truki presostat regulira stalno istu razinu vode za razliku
od dvostrukog koji može regulirati dvije različite količine
vode što ovisi o odabranom programu pranja. Moguća su
dva stanja presostata i to “PUN” i “PRAZAN”. Na jednos-
trukom presostatu električni priključci označeni su bro-
jevima 1, 2, 3 ili 11, 13 i 13. Kod dvostrukih presostata,
zbog dvije različite razine vode koje regulirau, postoje
dvije grupe od po tri priključka. Kako bi se međusobno
razlikovali, priključci za manju količinu vode označeni
su rimskim brojevima I, II, III ili 11, 12, 13, Grupa
priključaka za veću količinu vode označena je brojevima
1, 2, 3 ili 21, 22 i 23.

Sl. 7.34 Karakteristična stanja hidrostata

1-priključne stezaljke; 2-regulacija nivoa; 3-regulacija

gornja; 4-kućište; 5-nepokretni kontakti; 6-pokretni
kontakt; 7-cijev hidrostata; 8-prirubnica hidrostata; 9-
membrana; 10-filter; 11-sabijeni zrak; 12-razina vode u
cijevi hidrostata

Sl. 7.33 Jednostruki hidrostat

168
 Pri označavanju s dvoznamenkastim brojevima prva
znamenka označuje razinu vode i to za manju razinu broj
1, a za veću razinu broj 2. Druga znamenka označuje broj
priključka u toj grupi. Tako naprimjer priključak s ozna-
kom 23 pripada grupi za reguliranje veće razine vode i
treći je po redu u toj grupi.
Presostat je jednostatvna tlačna sklopka, spojena u
strujni krug programatora ili elektroventila. Njegova je
zadatak da u trenutku kada se praonik napuni dovoljnom
količinom vode isključi iz strujnog kruga elektroventil
(prekine dovod vode) i uključi motorić za pokretanje
programatora koji određuje daljni tok operacija. Prema
principu spojenih posuda razina vode u praoniku jed-
nako raste kao i u cijevi presostata u kojoj se uslijed
toga stvara sve veći tlak zraka u gornjem dijelu koji je Sl. 7.35 Sedam stezaljki na dvostrukom hidrostatu
navučen na tuljak presostata. Kada se praonik napuni Zamjena hidrostata se izvodi veoma jednostavno, a najvažnije je, u
do određene razine tlak zraka u cijevi presostata preko beznaponskom stanju, obilježiti električne vodove i pravilno ih spojiti
gumene membrane promijeni položaj kontakta iz stanja na stezaljke novog hidrostata (poseban oprez ako je dvostruki).
“PRAZAN” kad su kratko spojeni priključci 1-2 (I-II; 11-
12) u stanje “PUN” kada su kratko spojeni priključci 1-3 MOTORPUMPA
(I-III; 11-13). Motorpumpa na za to određenom mjestu u pro-
U neke perilice se ugrađuju i presostati za tri razine gramu u procesu u procesu pranja, izbacuje vodu iz
vode. uunutrašnjosti mašine. Pumpu pokreće jednofazni samo-
zaletni motor s pomoćnom fazom izvedenom u obliku
Utvrđivenje ispravnosti i zamjena hidrostata: nekoliko kratkospojnih zavoja žice (vidi str. 99). Snaga
Neispravan hidrostat na opći rad mašine djelovat će na slijedeći motora može biti od 70 do 120W.
način: Svaka motorpumpa se sastoji iz više dijelova
• mašina nikako ne prima vodu (nije uključen kontakt 1-2 (11-12)
hidrostata preko kojeg se aktivira elektroventil)
(električni namot, rotor s osovinom, turbina...) ali se
• mašina dozira (prima) premalo ili suviše vode (hidrostat neis- od sastavnih dijelova kao rezervni može nabaviti samo
pravno nareguliran ili je začepljena cijev hidrostata). brtveni prsten (semering) osovine rotora. To je ujedno i
najosjetljiviji dio koji sprečava prodor vode iz turbinskog
Hidrostat se također, rijetko kvari. U većini slučajeva kvar nastaje
na cijevi koja povezuje filter ili dno praonika s hidrostatom. Otklanja se
dijela uz osovinu rotora na namot (vidi sl. 7.38).
tako što se ta cijev skine i običnom pumpom za zrak pročisti.
Provjera ispravnosti hidrostata se izvodi zračnom pumpom ili
puhanjem iz usta u cijev hidrostata (čuje se “klik” kada se zrak upumpa
kroz cijev u hodrostat, a istovremeno ommetrom se proverava da li
kontakt 1-2 otvara, a kontakt 1-3 zatvara).

Provjera ispravnosti dvostrukog hidrostata sa šest kontakata se

izvodi na sličan način, a razlika je da se čuje dva puta “klik”. Koriste se i
hidrostati sa sedam kontakata čija provjera ispravnosti je nešto teža.
Provjera ispravnosti dvostrukog hidrostata sa sedam priključnih
stezaljki (vidi el. šemu datu na sl. 5.26 str. 106) izvodi se na taj nači da
se mašina isključi sa el. mreže, skine gornji poklopac, izvadi hidrostat
i skine cijev sa hidrostata (sl. 7.28). Ommetrom se provjerava stanje
kontakata za tri karakteristična slučaja:
a) bez tlaka na ulaznoj prirubnici hidrostata:
kontakti 11-12 kratkospojeni; otvoreni 11-13
kontakti 21-22 kratkospojeni; otvoreni 21-23 i 21-24
b) prvi “klik”:
kontakti 11-12 kratkospojeni; otvoreni 11-13 7
kontakti 21-22 otvoreni i 21-24; krakospojeni 21-23
Sl. 7.36 Motorpumpa u mašini za rublje
Električni uređaji
u domaćinstvu

c) drugi “klik”:
1-gumeno crijevo (mijeh guma) koje povezuje praonik i filter za
kontakti 11-12 otvoreni; kratkospojeni 11-13
čišćenje; 2-filter za čišćenje; 3-motorpumpa; 4-savitljiva cijev za otje-
kontakti 21-22 otvoreni; krakospojeni 21-23 i 23-24
canje vode iz pumpe u knalizaciju; 5-cijev hidrostata
Napomena: Kod ove izvedbe hidrostata grupa priključaka 11-12-
13 se koristi za veću količinu vode, a grupa priključaka 21-22-23-24 se
koristi za manju količinu vode.

169
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Za većinu mašina za rublje isključivo se koristi
osovinska brtva oznake 22-6-7 (22mm vanjski promjer
brtve, 6mm unutrašnji promjer brtve i 7mm označuje
debljinu brtve, vidi sl. 7.38).
Utvrđivenje ispravnosti i zamjena motorpumpe:
Neispravna motorpumpa na opći rad mašine djelovat će na
slijedeći način:
• mašina nikako ne izbacuje vodu na dijelu programa gdje je to
predviđeno (kod ispiranja, centrifugiranja).
Napomena: Prvo treba provjeriti da nije odvodna cijev oštro savi-
jena ili začepljen izlazni filter (u tom slučaju pumpa izbacuje vodu, ali
nedovoljno tako da poslije centrifuge rublje nije dobro iscijeđeno).
Utvrđivanje ispravnosti: Dugme programatora treba postaviti na
dio programa predviđen za izbacivanje vode, najbolje na posljednji dio
normalnog programa predviđen za centrifugiranje. Stroj uključiti u rad
i usmjeriti pažnju na prostor gdje je smještena motorpumpa (tamo gdje
se nalazi odvodno crijevo).
Ako se ne čuje nikakav zvuk, treba provjeriti radi li bilo koji drugi
sastavni element, npr. pogonski motor ili elektroventili. Ako se utvrdi da
ne rade očito je kvar na drugom mjestu (priključni vod, programator).
Sl. 7.37 Blok dijagram koji opisuje što je uzrok kvara kada “MAŠINA ZA RUBLJE NE IZBACUJE VODU”
*Ovakve tabelarne dijagnostike greške se daju za razne karakteristične kvarove
170
Ako se utvrdi da rade onda treba provjeriti: da li je prisutan napona
230V~ na stezaljkama pumpe. To se jednostavno ustanovi univerzal-
nim instrumentom za mjerenje napona. Ako napona nema, a voda je u
praoniku, programator na programu centrifuge i stroj uključen u rad,
uzrok kvara treba tražiti u neispravnim priključnim vodičima pumpe
i pripadajućem kontaktu u programatoru (do ovog kontakta “dovest”
će nas jedan od priključnih vodiča motorpumpe). Skinuti poklopac
programatora i provjeriti ispravnost sklopke-kontakta za uključenje,
u ovom slučaju, motorpumpe. S vremenom se može dogoditi da se
pomični kontakt deformira tako da ne nalegne na nepomične, ili je
zaprljano ili oštećeno spojno mjesto pa ne ostvaruje kvalitetan spoj. U
većini slučajeva problem se može riješiti vrlo jednostavno. Spojno mjes-
to izbrusiti finim brusnim papirom i pravilno namjestiti pomični kon-
takt. Ako se utvrdi prisustvo napona 230V~ na priključcima pumpe,
uzrok kvara može biti na nekom od izvoda (vrlo rijetko, npr. odlemi se
Cu žica od namota) ili je pak pregorio električni namot (svitak). Češće
riječ o pregaranju namota što se može ustnoviti ommetrom.
Ako se pak čuje zvuk iz smjera motorpumpe na programu izbaciv-
anja vode znači da je električni namot pumpe pod naponom, što ujedno
znači na eliminirano niz mogućih uzoraka kvara. Postupak je sljedeći:
1. Mašinu isključiti iz el. mreže i skinuti stražnji poklopac.
2. Pokušati okrenuti rotor pumpe zakretanjem ventilatora za
hlađenje kako bi utvrdili da nije riječ o mehaničkoj blokadi turbine.
 Ako osjetimo da se rotor teško okreće ili je potpuno blokiran
znači da je u turbinskoj komori pumpe neko strano tijelo ili je kvar u
nosačima rotora s ležajima. U prvom slučaju dovoljno je skinuti pok-
lopac s turbinske komore i izvaditi strano tijelo (čačkalica, dugme, uko-
snica i sl.). U drugom slučaju najbolje je ugraditi novu motorpumpu.
Ako se rotor motorpumpe okreće kad se uključi program za izba-
civanje vode, a voda se ne izbacuje uzrok kvara može biti:
1. blokiran dotok vode od praonika do turbinske komore motor-
pumpe, čemu može biti uzrok npr. začepljenje maramicom, pa treba
otvoriti filtar. Čišćenje filtra je rutinski posao, no treba naglasiti da se
ponekad filtar začepi i nakon jednog pranja ako prano rublje ostavlja
dlačice ili se oslobodi kamenac s grijača.
2. neispravna turbina rotora (npr. oštećen navoj i turbina prokli-
zava na osovini rotora).
3. Blokiran odvod vode iz pumpe (oštro savijena ili prignječena
odvodna cijev). Kod novih mašina ovaj problem je riješen tako što je na
gumenu odvodnu cijev navučena rebrasta plastična, pa je cijev fleksibil-
nija i ne može se oštro savijati. Sl. 7.38 Motorpumpa snage 80W

Sl. 7.39 Rastavljena motorpumpa:

1-poklopac turbinske komore

2-turbina
3-brtva osovine (semering koji sprečava podor vode iz pumpe u motor)
4-podnožje turbinske komore
5-brtva podnožje-poklopac
6-kućište turbinske komore i prednjeg ležaja
7-rotor
8-statorski paket limova
9-električni namot (svitak)
10-nosač zadnjeg ležaja
11-vijci za spajanje
12-ventilator za hlađenje
7
Električni uređaji
u domaćinstvu

Napomena: ukoliko se rastavi motorpumpa tada iskoristiti priliku da se temeljito pregleda i očisti. Kod skidanja turbine s osovine
treba biti obazriv (kod nekih pumpi je teško izvodljivo) zbog toga što je zavrnuta i zalijepljena na navoj osovine. Skidanje električnog
namota također je komplicirano, a zahtijeva izbijanje jedne strane magnetne jezgre na kojoj se nalazi namot. Zbog toga se, kod
pregaranja namota, obično postavlja nova pumpa. Ako je kvar motorpumpe otklonjen njenim rasklapanjem iskoristiti priliku da se
temeljno očisti: skinuti kamenac iz turbinskog dijela (1-2kg kamenca tokom godine prođe kroz pumpu); pregledati brtvu, a ako je
potrebno i zamijeniti je; pregledati ležajeve; provjeriti aksijalni hod rotora (1-2mm)

171
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 ELEKTROVENTILI (elektromagnetski ventili)
To je “električna slavina” koja funkcionira na elektro-
magnetskom principu (obrađeni na str. 75).

PROGRAMATOR
Automatski rad mašina za pranje rublja omogućen je
primjenom posebnog uređaja koji se naziva programator.
To je višepolna vremenska sklopka koja uklapa i isklapa
pojedine strujne krugove u toku programa pranja, čiji je
redoslijed unaprijed određen konstrukcijom i električnim
spojem programatora.
Sve operacije tokom pranja vremenske su, osim oper-
acije punjenja vodom i zagrijavanja vode.
Razlikujemo dvije izvedbe programatora:
elektromehanički i mikkrokompjutorski.

Sastavni dijelovi
Elektromehanički programator je sastavljen iz iz
slijedećih dijelova: kućišta, elektromotora za pokretanje,
grebenastih rotorajućih dijelova s osovinom, pomičnog i
nepomičnog kontakta, satnog mehanizma (reduktora) i
termoreleja (blokirnog releja).
KUĆIŠTE je izvedeno od lima i odgovarajućeg izoal-
cionog materijala (tekstolita).
ELEKTROMOTOR za pokretanje mali sinhroni
samozaletni i objašnjen je na str. 102.
GREBENASTO-ROTIRAJUĆI DIO S OSOVI-
NOM je najosjetljiviji dio programatora. Na osovinu su
pričvršćene bakelitne okrugle ploče s odgovarajućim
grebenima i utorima koji, pri okretanju osovine, podižu
odnosno spuštaju, pomične kontakte programatora po
unaprijed određenom redoslijedu. Ako se neki dio gre-
bena slomi cijeli programator je neupotrebljiv.
POMIČNI I NEPOMIČNI KONTAKTI izrađeni
su od specijalne legure, elastični su, omogućuju velik
broj uklapanja i isklapanja, nazivne struje 15A i napon
230V. najčešći kvarovi programatora se upravo odnose
na oštećene kontakte uslijed velikog broja preklapanja i
time stvorene topline u momentu uklapanja i isklapanja
električnih elemenata.
SATNI MEHANIZAM (reduktor) se sastoji od siste-
ma zupčanika tazličitih veličina i broja zubaca preko ko-
jih istekom određenog vremena (obično 2min.) pomiče
rotirajući dio programatora za 1 impuls.
Preko reduktora se zakreću posebne ekscentrične
Sl. 7.40 Princip rada programatora PG 1000 (“Gorenje”)
ploče na osovini (1-2 i 3), koje su neovisne o grebenastim
pločama. Te ploče djeluju na posebne kontakte preko ko- Krivuljar broj 10 sa svojim kontaktima
a) Karakteristično stanje kada pomični kontakt 28 je u “neutralnom”
jih se ostvaruje lijevo-desno okretanje motora.
položaju, npr. dugme programatora u početnom položaju STOP;
TERMORELEJ (blokirni relej) je specijalni električni b) Karakteristično stanje kada je pomični kontakt 28 u spoju s
uređaj ugrađen samo kod nekih programatora. Koristi se nepomičnim kontaktom 31, i to na početku programa 3
kod strojeva sa termostatkim zagrijavanjem vode. Zada- (voda zagrijava 27 minuta na temperaturu 60°C);
c) Karakteristično stanje kada je pomični kontakt 28 u spoju s
tak termoreleja je da u određenom momentu (impuls na-
nepomičnim kontaktom 35, i to između programa 8 i 9
kon uključenja grijača) blokira osovinu s grenenima sve (voda zagrijava 12 minuta na temperaturu 38°C).

172
 do trenutka zagrijanja vode na određenu temperaturu.
Tada termostat isključi svitak termoreleja i programator
se dalje nesmetano okreće. Za vrijeme zagrijavanja vode,
tj. dok je grebenasto-rotirajući dio blokiran, elektromo-
tor programatora nesmetano okreće ekscentričnu ploču
preko koje je omogućeno okretanje bubnja lijevo-desno.
Mikrokompjutorski programator je složen elektron-
ski sklop koji generiše vremenske takt-impulse. Sa
ugrađenim relejima i tiristorima pokreće izlazne uređaje:
el. motor, el. pumpa, grijač i sl.
Princip rada elektromehaničkog programatora
Mali sinhroni elektromotor okreće grebenasto-
rotirajući dio i time omogućuje uklapanje i isklapanje
kontakata programatora u određenim vremenskim inter-
valima. Naprimjer, programator mašine za pranje rublja
PS 802 je tipa PG 1000 i sadrži 14 grebenasto-rotirajućih
dijelova (krivuljara). Slika 7.40, zbog jednostavnosti,
prikazuje karakteristična stanja samo jednog, a koji je
zadužen za uklapanje i isklapanje grijača vode preko hid-
rostata i termostata 38°C ili 60°C (vidi el. šemu 5.26 str.
106 i sliku 7.42).
Sl. 7.41 Pogled u unutrašnjost elektromehaničkog
programatora
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
Mogući kvarovi i smetnje na programatoru
1. Kvar:
Mašina uzme vodu i stane (grijač i hidrostat ispravni).
Programator u toku pranja stao, a bubanj se peprestano
okreće u jednom smjeru.
Uzrok:
Pregorio električni namot motorića za pokretanje
programatora.
Hahvat:
Izmijeniti električni namot ili kompletan motorić
2. Kvar:
Kao pod 1 (električni namot motorića ispravan).
Uzrok:
Oštećen zupčanik na rotoru elektromotora pro-
gramatora. Oštećen neki od zupčanika satnog meha-
nizma (reduktora). Pukao greben na rotirajućem dijelu.
Pukao jedan od kontakata. Nedovoljan spoj pomičnih i
nepomičnih kontakata.
Zahvat:
Izmijeniti kompletan motorić programatora ili samo
rotor (kod nekih programatora može se izmijeniti i sam
zupčanik. Izmijeniti kompletan satni mehanizam (reduk-
tor). Izmijeniti grebenasto-rotirajući dio s osovinom.
Ugraditi nov programator. Obraditi spojna mjesta i kon-
takte pravilno namjestiti.
3. Kvar:
Izvlačenjem dugmeta (ručice) programatora mašina
se ne uključuje u rad. Ovaj kvar se javlja kod mašina
koje se izvlačenjem dugmeta uključuju.
Uzrok:
Deformirani kontakti za uključivanje. Mehanički pu-
kao zglob osovine programatora.
Zahvat:
Obraditi spojna mjesta i glavne kontakte pravilno
formirati. Ako je mehanički moguće zglob trenutnim
ljepilom zalijepiti za osovinu.
4. Kvar:
Nakon zagrijavanja vode na određenu temperaturu
programator i dalje stoji na istom mjestu (termostat
ispravan). Ovaj kvar se javlja na programatorima s
ugrađenim termorelejem (blokirnim relejem).
Uzrok:
Kotva termoreleja ostala blokirana.
Zahvat:
Podmazati kotvu, a povratnu oprugu lagano isteg-
nuti.
5. Kvar:
Programator prebrzo dođe na STOP (voda u bubnju
nije zagrijana za vrijeme pranja).
Uzrok:
Izgorio električni namot termoreleja.
Zahvat:
Izmijeniti termorelej na programatoru.
7
Napomena: Novi tipovi mašina imaju ugrađen
Električni uređaji
u domaćinstvu
mikrokompjutorski programator, umjesto klasičnog
elektromehaničkog. Ukoliko se pregledom utvrdi da su
ispravni ulazni uređaji (nivo sklopka, termostati...) i
izlazni uređaji (el. ventili, grijač, motorpumpa, pogonski
motor), preostalo je da je kvar u programatoru (potreb-
no je zamijeniti cijeli modul programatora).
173
174
PROGRAMI Kon- NORMALNI DELIKATNI
takti 1.............›2..................›3...............›4......................›5........................›6›7....... 8............›9................›10..›11.........›12.........›13 14 15...

PG 1000

Programske kriv-
ulje (grebeni)
Pokretni
Nepokretni
STOP
3 min
6 min
6 min
90 sek
90 sek
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
3 min
3 min
3 min
3 min
3 min
3 min
3 min
90 sek
90 sek
3 min
90 sek
3 min
90 sek
90 sek
3 min
90 sek
3 min
90 sek
90 sek
3 min
3 min
6 min
6 min
90 sek
90 sek
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
6 min
90 sek
90 sek
90 sek
90 sek
3 min
90 sek
90 sek
90 sek
3 min
90 sek

STOP
STOP
STOP
STOP

UKLOP-ISKLOP 1
14 A
-
UKLOP-ISKLOP 22
13 B
-
TERMOSTAT 88°C 37
12 DISTRIBUCIJA
28 27
EL. VENTIL PREDPRANJA 36
11 MOTORPUMPA
6 25
TERMOSTAT 60°C 31
10 TERMOSTAT 38°C
28 35
ELLEKROVENTIL PRANJE 34
9 ELEKTROVENTIL APRETURE
14 32
KRATKA CENTR./DOVOD VODE G
8 CENTRIFUGA
27 14
MOTOR PROGRAMATORA 28
7 NIVO II
25 16
DISTRIBUCIJA 48
6 CENTRIFUGA 400/800
27 29
DISTRIBUCIJA/CENTRIFUGA 45
5 PRANJE
41 47
NORMALNO PRANJE T
4 DELIKATNO PRANJE
27 D

←------------------------------------------------3 minuta--------------------------------------------------------→

3 sek
PROMJENA SMJERA 47
3 LIJEVO-DESNO
42 45
NORM. PRANJE 9sek-6sek-9sek T
2 DELIK. PRANJE 3sek-12sek-3sek
28 D

vidljivo da se u cijelom toku programa 7, a u sklopu 11 krivuljara, moraju zatvoriti kontakti 6-25 (za uključenje motorpumpe).
KRAT. CENT/DOT. VODE 42-48sek G

*Naprimjer, ako u toku programa 7 “mašina stane”, ne izbacuje vodu, potrebno je ispitati sklop kontakata na grebenu 11. Iz dijagrama je
1 14

Sl. 7.42 Kružni dijagram programatora PG 1000 (Gorenje) služi za utvrđivanje neispravnosti nekog od kontakata
 Sl. 7.43 Električna šema mašina
za pranje rublja tip PS 802 -
801D proizvodnje “Gorenje”

Popravak i izmjena programatora:

Iako je programator najsloženiji i najosjetljiviji dio u mašini za pranje rublja, u nekim slučajevima
može se popravljati ako se posjeduje odgovarajući rezervni dio i što je još važnije, strpljenje. Za sada se
za neke vrste elektromehaničkih programatora kao rezervni dio može nabaviti elektromotorić za pokre-
tanje i blokirni relej, dok mikrokompjutorske programatore organizirani servisi proizvođača, skoro redo-
vito mijenjaju kompletno (izmjena se svodi na jednostavno prespajanje vodova s neispravnog na novi).

7
Električni uređaji
u domaćinstvu

Sl. 7.44 Popravka na kontaktima programatora PG 800 (skinuti izolacione poklopce, skinuti jednu ili obje bočne strane
s kontaktima, pregledati kontakte, nekada je dovoljno spojna mjesta obrusiti finom turpijom ili pravilno namjestiti pomični kontakt)
*Pregledom krivuljara vidimo da ih ima 12 od čega su 1 i 2 neovisni od ostalih i služe za promjenu smjera lijevo-desno. Ovaj pro-
gramator se ne može koristiti za mašinu PS 802 čija je el. šema data sl. 7.43 (potreban je programator s 14 krivuljara, PG 1000).

175
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 7.7 Mašina za pranje posuđa (suđerica)

Suđerice su vrlo složeni uređaji, jer isto kao i perilice za rublje moraju biti priključene na električnu,
vodovodnu i kanalizacionu mrežu. Imaju 4 do 8 programa predpranja, pranja, ispiranja i sušenja.
Princip rada mašine za pranje posuđa zasniva se na prskanju tople vode kroz jake sapnice
(mlaznice) na suđe iz svih pravaca i pod rotacijom. Sistem sapnica radi na sličnom principu kao vrtni
sistem za zalijevanje: voda pod pritiskom izbija kroz sapnice, a reaktivna sila okreće cijev sa sapni-
cama tako da mlazevi prskaju po posuđu složenom u žičane korpe. U mašini se obično nalaze dvije
rotirajuće cijevi sa sapnicama, jedna na dnu (s donje strane), a druga u sredini prostora za pranje.
Posuđe je složeno u dvije žičane korpe, jedna (veličine XXL) pri dnu i iznad prve rotirajuće cijevi, a
druga (XL) pri vrhu prostora za pranje i iznad druge rotirajuće cijevi.
Sistem za
raspršivanje vode

*Sistem za “zalijevanje”
smješten je na zadnjoj
strani kade, a sastoji se
od dvije okretne cijevi sa
sapnicama. Recirku-
laciona pumpa (RCP)
pogoni vodu kroz sistem
za raspršivenje, a kada
je pranje gotovo ista (ili
druga) pumpa izbacuje
vodu. Pritom se tokovi
mijenjaju aktiviranjem
elektromagnetskih
ventila koji skreću vodu
u određene cjevovode.
Može se koristiti i druga
elektromotorna pumpa
za izbacivanje vode.
Sl. 7.45 Princip rada mašine za posuđe

1,2: elektromotor i recirkulacijska pumpa; 3: gornja i donja okretna cijev s mlaznicama; 4: filter; 5: elektromotor i pumpa za ispuštanje vode; 6: ele-
ktromagnetski ventil za ulaz vode; 6: elektrodozator sredstva za omekšavanje vode; 7: spremnik soli za omekšavanje vode; 8: hidrostat; 9: dvije žičane
korpe; 10: mikrofilter; 11: dovodna cijev za priključak na vodovodnu instalaciju sa grubim filterom 13; 12: odvodna cijev u kanalizacionu instalaciju

Perilica posuđa priključuje se na hladnu vodu pa svi modeli imaju ugrađene grijače s termosta-
tima koji griju vodu na programiranu temperaturu (npr. 45°C; 55°C; 65°C; 70°C).
Recirkulacijska pumpa, ugrađena na vrhu motora, brizga vodu kroz cijevi u sapnice, a koje vodu
pod pritiskom raspršuju po posuđu. Ona se nalazi u donjem dijelu mašine, a ima zadatak da recirkuliše
vodu, tj. propusti je više puta kroz cjevovod-sapnice i filtere. Za pogon pumpe se koristi jednofazni
asinhroni kavezni motor (s kondenzatorom), motor s kratkospojnom fazom ili jednosmjerni motor.
U mašini se koristi i druga pumpa za izbacivanje vode koju pokreće jednofazni asinhroni motor s
kratkospojnom fazom ili jednosmjerni motor. Mašine nove generacije imaju samo jedan jednos-
mjerni motor na koji je nadograđena pumpa koja pogoni vodu kroz sistem za raspršivanje, a kada je
pranje gotovo ista pumpa i motor izbacuju vodu u kanalizaciju. Pritom se tokovi mijenjaju aktiviran-
jem elektromagnetskih ventila koji skreću vodu u određene cjevovode.

176
 Sl. 7.46 Praonik mašine za posuđe “Gorenje PMS 60S-F

1-gornja raspršivačka ručka (cijev)

2-donja raspršivačka ručka (cijev)
3-posuda za sol
4-petostepeni omekšivač vode (regulacijski vijak količine soli)
5,6-trostruki mikrofilter
7-gornja košara za posuđe (korpa)

*Ako se opazi skupljanje ostataka hrane na mikrofilteru, mora se očistiti

tako što se okrene ručka 2, izvuče kompletan trostruki mikrofilter 5-6 i
opere tekućom vodom ispod slavine (ako je potrebno može se trostruki
mikrofilter razdvojiti, očistiti i ponovno čvrsto namjestiti u svoj položaj)

Većina sastavnih električnih dijelova koji se

koriste u mašini za posuđe je ista (ili slična)
kao u mašini za rublje. Ti dijelovi detaljno su
obrađeni i popraćeni odgovarajućim crtežima
i fotografijama u poglavlju 7.4.1 (mašina
za rublje) pa nema potrebe da se ponovno
obrađuju jer su isti kod oba stroja.

Inače, u sastavne električne dijelove mašine za posuđe spadaju: elektromotor recirkulacijske

pumpe, elektromotor pumpe za izbacivanje vode (u nekim mašinama elektromotor ventilatora za
sušenje posuđa), električni grijač vode (u nekim mašinama i grijač zraka za sušenje), hidrostat,
programator, termostati, signalne lampe (led diode), elektromagneti u ventilima (glavni EV; EV za
mekšanje vode, EV za dekalcifikaciju) i mikroprekidač na vratima.
Vrsta programa Temp.
1 Hladno predpranje (ispiranje -
posuđa koje se ne pere odmah)
2 Intenzivno pranje 65°C
(vrlo prljavo posuđe i lonci)
3 Normalno pranje 55°C
(normalno prljavo posuđe)
3 Ekonomično pranje 55°C
(srednje prljavo posuđe i
odmah nakon upotrebe)
4 ECOnomično pranje bez pred- 55°C
pranja (malo uprljano posuđe)
4 Osjetljivo posuđe 45°C 7
(poseban program za čaše)
Električni uređaji
u domaćinstvu

5 Ispiranje (zagrijavanje tanjura) 65°C

6 Ubrzano pranje 55°C

Sl. 7.47 Komandna ploča mašine za posuđe “Gorenje” PMS 60S-F

177
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Mašine za pranje posuđa na komandnoj ploči imaju veliki gumb (dugme) od elektromehaničkog
ili elektronskog programatora sa kojim se vrši izbor jednog od predviđenih programa (npr. označeni
od 1 do 6). Također, mašina ima tipku za uključeno/isključeno i još nekoliko tipki za dodatne funkci-
je (ekonomično pranje, osjetljivo posuđe, 1/2 punjenja i sl.). Gumb elektromehaničkog programatora
se okreće u smjeru kazaljke na satu, dok kod elektronskog programatora gumb je dvosmjerni.
Kod mašina nove generacije ugrađuje se elektronski programator sa više “so touch” tipki na ko-
mandnoj ploči, a prikaz pranja je sa digitalnim displejom ili led diodama (na slici 4.46 prikazana je
komandna ploča mašine “candy” tip CDF 625A FUTURA na kojoj se nalazi 7 tipki i 9 led dioda).

Sl. 7.48
Komandna
ploča mašine
za pranje posuđa
s elektronskim
programatorom
(proizvodnje
“CANDY”)

Tehničke karakteristike:
5 programa za pranje
(sama mašina predlaže
program pranja ovisno
od količine posuđa i
nivoa zaprljanosti-zasvi-
jetli led dioda programa;
4 različite temperature;
Pet tipki s led diodama za izbor programa pranja: protivpoplavna zaštita;
1: univerzalni 60°C (140minuta) petostepeni omekšivač
1: tipka uklj-isklj
2: antibakterijski 75°C vode, potrošnja vode
2: indikator potrošnje soli (led dioda)
3: ECO 45°C 15 litara; potrošnja en-
3: tipka za odloženi start (3-6-9 sati)
(tri led diode označuju izabrano vrijeme) 4: brzi 32-minutni program 50°C ergije 1,1kW; dimenzije
5: 1/2 punjenja 50°C 85x60x60cm;

Automatika i elektronika u mašini za posuđe:

Otkako su uvedeni standardi za klasifikaciju kućanskih uređaja prema ljstvici energetske
učinkovitosti*, proizvođači suvremene suđerice opremaju najnovijim elektronskim sklopovima i brojnim
osjetnicima ugrađenim na raznim mjestima. Mjeri se potrošnja el. energije, vode i deterdženta, kako bi
uz što kraći proces pranja sveli ukupnu potrošnju na najmanju mjeru. Današnje suđerice mogu same
procijeniti količinu uprljanog posuđa i prema tome odrediti potrebnu količinu deterdženta, temperaturu
vode i dužinu trajanja cikljusa. To znači da mogu izmjeriti zaprljanost vode pri ispiranju pa će prekinuti
proces čim se u odvodnoj cijevi pojavi bistra voda. Ako se razina vode u praoniku iznenada smanji, što
može biti posljedica nekakvog propuštanja, elektromagnetski ventil će automatski zatvoriti dovod vode
kako bi se spriječila poplava u stanu.
*Klase učinkovitosti (ušteda energije i vode) suđerica odnose se na:
1) energetsku učinkovitost,
2) učinkovitost pranja i
3) učinkovitost sušenja.
Najviša klasa, tj. najučinkovitije su suđerice s oznakom AAA (peru kristalno čisto uz maksimalnu štednju struje i vode), a manje
su učinkovite s oznakom AAB, BAB, BBB i sl.

178
 7.4.1 Kvarovi i njihovo otklanjanje

Budući da je nemoguće predvidjeti sve kvarove i uzroke na svakom tipu mašine posebno, ovdje će
biti navedeni karakteristični kvarovi i smetnje koji se mogu pojaviti na bilo kojoj mašini za posuđe.
Kako bi se uzrok kvara lako pronašao za svaki specifičan slučaj može se dati (napraviti) odgovarajući
blok dijagram koji opisuje tok pronalaženja uzroka.
Najčešći kvarovi na mašini za pranje posuđa, a za koje se daju dijagrami su:
1: “UOPĆE NE RADI NA BILO KOM PROGRAMU”
2: “NE UZIMA VODU” (dijagram na sl. 7.49)
3: “STALNO UZIMA VODU”
4: “NE IZBACUJE VODU” (dijagram na sl. 7.37)
5; “NE GRIJE VODU”
6: “NE OKREĆE SE PROGRAMATOR”
7: “POSUĐE LOŠE OPRANO”
*Za dva karakteristična kvara (2-”ne uzima vodu i 4-ne izbacuje vodu) su dati dijagrami na osnovu kojih se lako pronalazi uzrok
Kod traženja uzroka kvarova dobro je imati pri ruci električnu šemu djelovanja (i šemu vezivanja)
mašine kako bi se lakše uočila međusobna zavisnost rada pojedinih električnih sastavnih dijelova, te
prekontrolisala električna instalacija.

Sl. 7.49 Blok dijagram koji opisuje što je

uzrok kvara kada mašina za posuđe
“NE UZIMA VODU” 7
Električni uređaji
u domaćinstvu

*Ako mašina za posuđe “NE IZBACUJE VODU”, za

otklanjanje ove smetnje može se koristiti isti blok di-
jagram koji je dat za dijagnostiku kvara na mašini za
pranje rublja (str. 168, sl. 7.37). Inače, kod oba stroja se
korisre isti ili slični sastavni dijelovi pa je i dijagnostika
greške i popravka ista ili slična.

179
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 1-priključne stezaljke N, L, PE
2-Programator
3-Sklopka i signalna sijalica
4-Recirkulacijska pumpa
5-Motorpumpa
6-Termostat
7-Termostat
8-Cijevni grijač
9-Posuda za deterdžent sjaja
10-Hidrostat
11-Elektroventil
12-mikrosklopka na vratima

Sl. 7.50 Ožičenje električnih kom-

ponenti klasične mašine za posuđe
s elektromehaničkim program-
atorom

*Sličan je programatoru mašine za pranje

rublja, međutim ima manje programa, a
time i krivuljara.

180
 7
Električni uređaji
u domaćinstvu

181
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje
 Sadržaj i literatura
Uvod ...................................................... 3
1. Osnovni principi
grijanja i hlađenja ............................. 5
1.1 Prenošenje toplinske energije ...............
1.1.1 Prenos topline provođenjem ..................
1.1.2 Prenos topline konvekcijom ...................
1.1.3 Prenos topline zračenjem ........................
1.2 Tvari za prenošenje toplinske energije .. 7
Voda ..................................................................... 7
Zrak, amonijak R744 ......................................... 8
R 12, R22 ............................................................. 10
R 134a, R 600a .................................................... 11
1.3 Unutrašnja energija, količina topline
i specifična toplina ................................ 12
1.4 Temperatura........................................... 13
1.4.1 Mjerenje temperature .............................. 13
1.5 Tlak (pritisak)........................................ 14
1.5.1 Mjerenje tlaka............................................ 14
1.6 Hlađenje i zagrijavanje na principu
promjene agregatnog stanja .................. 15
1.7 Ovisnost tlaka i temperature
(p-t dijagram)......................................... 16
1.7.1 Tlak i temperatura radnih tvari .............. 17
2. Rashladni uređaji u
domaćinstvu i industriji ................... 18
2.1 Kućni hladnjak....................................... 18
2.1.1 Isparivač ....................................................
2.1.2 Kompresor s elektromotorom.................
2.1.3 Kondenzator..............................................
2.1.4 Prigušni ventil...........................................
2.1.5 Električna šema kućnog hladnjaka.........
2.1.6 Električne komponente kućnog
Hladnjaka ..................................................
2.2 Industrijski rashladni uređaji ............... 33
2.2.1 Rashladne vitrine...................................... 33
2.2.2 Hladnjače................................................... 35
2.3 Klima uređaji ........................................ 38
2.3.1 Split sistemi...............................................
2.3.2 Multi split sistemi.....................................
2.3.3 Prozorski model klima uređaja...............
2.3.4 Klima uređaji za
srednje i velike objekte.............................
182
2.4 Geotermalne toplinske pumpe ............. 55
2.4.1 Kako zemlja može
grijati besplatno ....................................... 55
5 2.4.2 Kako radi geotermalna
5 toplinska pumpa ...................................... 55
6 2.3.3 Podzemni kolektori i
6 dubinske sonde ........................................ 58
3. Termički uređaji u
domaćinstvu i industriji........................ 61
3.1 Električni uređaji za
centralno grijanje stana......................... 61
3.1.1 Glavni dijelovi uređaja za centralno
grijanje stana........................................... 62
3.1.2 Električna šema elektrokotla 12 kW...... 64
2.1.3 Sobni termostat........................................ 65
3.2 Električni uređaji za centralno
akumulaciono grijanje ......................... 66
3.3 Električni uređaji za pojedinačno
akumulaciono grijanje ......................... 68
3.4 Uljni plamenici u sistemima za
centralno grijanje.................................. 71
3.5 Električno podno
grijanje .................................................. 74
4. Sastavni dijelovi
električnih uređaja............................ 75
20 4.1 Elektromagneti..................................... 75
21 4.1.1 Elektromagnetski releji........................... 76
23 4.1.2 Elektromagnetski ventili......................... 77
24 4.1.3 Komandni relej........................................ 78
26 4.2 Transformatori...................................... 79
4.2.1 Ispravljači.................................................. 81
28 Ispravljač za malu struju
(AC/DC adapter 3-4,5-6-7,5-9-12V)....................... 81
Ispravljač za punjenje akumulatora 230/14V.......... 82
4.2.1 Pretvarači.................................................. 84
4.3 Otpornici, kondenzatori,
39 diode i tranzistori................................... 86
42 Otpornici............................................................ 86
43 Kondenzatori...................................................... 87
Diode................................................................... 89
49 Tranzistori........................................................... 89
 5. Elektromotorni pogon u 7. Električni uređaji
električnim uređajima 90 u domaćinstvu................................. 149
5.1 Osnovni zakoni iz elektrotehnike na 7.1 Električna kuhala ................................. 149
kojima se zasniva rad elektromotora.... 90 7.2 Električni bojleri .................................. 151
5.2 Asinhroni motori................................... 92 7.3 Električno kuhalo s jednom
5.2.1 Asinhroni trofazni motori....................... 92 i dvije grijaće ploče .............................. 154
5.2.2 Asinhroni trofazni
motori za 2 brzine.................................... 96 7.4 Električni štednjaci............................... 157
5.2.3 Jednofazni elektromotor za 7.5 Pizza pekač (električni roštilj).............. 162
pogon kompresora u hladnjaku.............. 97
7.6 Mašina za pranje rublja........................ 163
5.2.4 Jednofazni elektromotor za
7.6.1 Sastavni dijelovi mašine za rublje ........ 164
2 brzine u stroju za pranje rublja............ 99
RSO filtar ........................................................... 166
2.2.5 Jednofazni motor s
Mikrosklopka vrata .......................................... 166
kratkospojnom pomoćnom fazom........ 101
Grijač vode ........................................................ 167
5.3 Sinhroni sitni motori............................ 103 Termostati .......................................................... 167
5.4 Istosmjerni motori................................ 105 Presostat (Hidrostat) ........................................ 168
Motorpumpa ..................................................... 169
5.5 Kolektorski motori Elektroventili ..................................................... 172
izmjenične struje................................... 112 Programator ...................................................... 172
5.3.1 Konstrukcija kolektorskih
motora izmjenične struje......................... 112 7.7 Mašina za pranje posuđa...................... 176
7.7.1 Kvarovi i njihovo otklanjanje ................. 179
5.6 Puštanje motora u pogon...................... 118
5.6.1 Pokretanje kaveznog
trofaznog asinhronog motora................. 120 Sadržaj......................................................... 182
5.6.2 Pokretanje jednofaznih motora.............. 121
5.6.3 Pokretanje istosmjernih motora............ 123
5.6.3 Pokretanje sinhronih motora.................. 123
5.7 Zaštita motora....................................... 123
5.8 Održavanje elektromotora u pogonu.... 125
Literatura
5.9 Ispitivanje elektromotora...................... 130
5.9.1 Provjera neprekinutosti
faznih namota........................................... 130
5.9.2 Mjerenje otpora izolacije.......................... 134
5.9.3 Ispitivanje dielektrične čvrstoće.............. 135
5.10 Izolacija namota elektromotora......... 136
6. Elektrotehnički
materijal .......................................... 138
Periodni sistem elemenata........................... 140
6.1 Svojstva materijala................................ 140
6.2 Vodiči (provodnici)................................ 141
6.2.1 Materijali za vodiče (provodnike).......... 141
6.2.2 Otporski materijali.................................... 141
6.2.3 Materijali za bimetale............................... 145
6.2.2 Materijali za kontakte............................... 146
6.3 Izolatori (dielektrici)............................. 147

183
Mišković Milo: Električni uređaji za grijanje i hlađenje