PODUZETNIŠTVO

Pitanja i odgovori 69-100

1
69. Pojmovno određenje društva?
Kako bi razumjeli povezanost ekonomije , poduzetništva I menadžmenta, potrebno je definisati pojam
„društvo” i ukazati na njegove istorijske – povijesne faze nastanka.
Pored toga treba upozoriti i na činjenicu da se u razvoju kako čovječanstva tako i društva javljaju
elementi koji neravnomjerno djeluju na društvo u različtitim formama i kod različitih oblika
društvenosti. Tu se mogu ubrojati elementi koje se javljaju u svim oblicima društva (religija, moral, i
drugi oblici svijesti), kao i elementi oblika podjele rada koji su različiti zbog različitog oblika uređenja
društva (feudalizam, socijalizam, kapitalizam)
U socijologiji kao nauci koja se najpotpunije bavi društvom, Društvo se definiše kao oblik povezanosti
ljudi. Međutim pojam društva nije u potpunom skladu sa tom pretpostavkom. Da bi što tačnije odredili
pojam društva trebamo ga usmjeriti na ono što se odnosi na momente povezivanja i podvojenosti
čovjeka.
Moderno shvatanje društva podrazunijeva trojako značenje:
1. kao apstraktna cjelina veza među pojedincima. Ta cjelina se naziva društveni sistem. Ona je
sposobna za vlastitu reprodukciju a čine je međusobno zavisni dijelovi.
2. Povijesno (istorijski) specifičan oblik organizacije ljudskog djelovanja, koji se označava
kao građansko, civilno društvo koje je suprotstavljeno poltičkoj zajednici (državi) i
3. Poseban oblik povezivanja pojedinaca u odnosu na zajednicu (krvnu, lokalnu i sl.)

Talkot Pearsons ističe da se za definiranje nekog društva može poslužiti kriterijumom koji vodi
porijeklo od Aristotela. „Društvo je onaj tip društvenog sistema, u bilo kojem univerzumu
društvenih sistema, koji postiže najviši sistem samozadovoljnosti kao sistem u odnosu na svoja
okruženja.”

70. Periodizacija razvoja društva?

Polazeći od činjenice da se sva društva ne nalaze na istom stepenu razvoja, sociolozi su pokušali
da izvrše periodizaciju povijesnog kratanja društva.
Na osnovu idealno tipskogmetoda koji je formulisao i razvio Maks Veber sva društva se mogu
podijeliti na:
1. Predindustrijski tip društva
2. Industrijski tip društva
3. postindustrijski tip društva.
1. Predindustrijski tip društva – je najraniji tip društva I najduže je trajao u povijesti. Glavna
grana je uglavnom bila poljoprivreda. Najveći broj stanovništva je bio radno angažovan u okviru
ove grane. Karakteristike ovog perioda su:nizak stepen razvoja tehnike i tehnologije i podjele
rada, malapokretljivost stanovništva, velika zavisnost od prirode. Religijske i običajne norme su
dominantne za sankcionisanje ponašanja.
2. Industrijski tip društva - često se koristi sinonim kapitalistički tip društva. Glavne
karakteristike su: korištenje novih vidova energije, usavršavanje postojećih i pronalazak novih
alata, prelazak sa proste zanatske na manufakturnu organizaciju proizvodnje, jačanje
međunarodne trgovine, početak kolonijalnih osvajanja, kontinuirani porast proizvodnje, pojava
novih proizvoda i stalno smanjenje troškova proizvodnje.
Ekonomska smisao ovog perioda bavi se problemom kontinuiranog povećanja bogatstva.
U ovom periodu se pojavljuju dva učenja:

2
 1. Merkantilističko – oni zastupaju shvatanje da se bogatstvo uvećava tezaurisanjem zlata.
Zalažu se za razvoj proizvodnje i prometa kako bi se ostvrio što veći izvoz, a vlastitom
proizvodnjom smanjio uvoz.
2. fiziokratsko- fiziokrati smatraju da se višak proizvodnje ostvaruje u poljoprivredi.

Industrijski način proizvodnje otvara nova radna mjesta i zahtijeva specifična znanja i vještine.
Broj radnih mjesta je reduciran i i društvo se suočava sa problemom nezaposlenosti.
Industrijsko društvo prati snažan proces demokratizacije u ekonomskom i poltičkom životu. Pored
usmenog komuniciranja, pismeno komuniciranje je dominantno.

3. postindustrijski tip društva. – javlja se 1973 godine i vezuje se za ime Danijela Bela koji u
svom djelu „Nadolazeće postindustrijsko društvo” obrazlaže kocept ovog društva.
Glavne karakteristike su : razvoj novih tehnologija u koje ubrajamo mikroelektroniku,
biotehnologiju, lasere, nuklearna fisija, korištenje svemira i mora, informacionu tehnologiju idr.
Za ovo doba često se koristi naziv „tehnotronsko doba” , čime se želi naglasiti utjecaj
tehnologije i tehnološkog procesa na razvoj privrede i društva.
U postindustrijskom tipu društva nauka postaje neposrednom proizvodnom snagom, a proizvodni
proces se pretvara u naučni proces.
Društvo sve više ulaže u nauku i obrazovanje.
Brzina promjena dovodi do brzog zastarijevanje tehnologije i zahtijeva stalne inovacije.
Najznačajniju karakteristiku postindustrijkog društva predstavljaju informacione tehnologije.
Poslovne i upravljačke informacije putuju brzinom svjetlosti praveći od svijeta „globalno selo” .

71. Preduslovi razvoja poduzetništva?

Preduzetništvo je usko vezano sa tržišnom ekonomijom.
Razvoj poduzetništva se obično vezuje za dvije faze:
1. faza izgradnje i rasta ( u njoj dominira pojedinac) i
2. faza diferencijacije (strategijsko promišljanje) i konsolidacije (ovdje se javlja jaka inerakcija
između pojedinca i okruženja)
Za uspješno funkcionisanje preduzetništva potrebno je osigurati određene preduslove a to su:
ekonomski, sociološki i politički.

Ekonomski preduslovi za razvoj poduzetništva su:

Vlasništvo – Preduzetništvo podrazumijava postojanje pretežno privatnog vlasništva koje mu
osigurava slobodu funkcioniranja. Razvoj poduzetništva sdamdesetih godina dvadesetog vijeka
dovodi do krize državnog vlasništva što dovodi do procesa privatizacije.
Kapital – postojanje kapitala je uslov za otpoćinjanje bilo koje poslovne aktivnosti.
Konkurencija – ima značajan uticaj na formiranje ponude i tražnje. Konkurencija može biti
potpuna nepotpuna i monoploistička.
Tržišna struktura – Preduzetništvo je ovisno o vrsti tržišne strukture i konkurencije između velikih,
srednjih i malih preduzeća i pojedinaca.
Preduzeće – predsavlja organizacioni oblik a u ekonomiji ima isti značaj kao ćelija u medicini.
Sociološki uslovi za razvoj poduzetništva – za razvoj poduzetništva je bitan nivo obrazovanja
stanovništva i njegova mobilnost.

3
Politički preduslovi za razvoj društva – tu se ubrajaju demokracija, liberalizam pluralizam, slobode
i druge vrijednosti. Otvoreno društvo je obilježeno šansom da se mogu donositi pojedine lične
odluke.

72. Karakteristike suvremenog okruženja i poduzetništva'

Preduzeća danas posluju u uslovima neizvjesnosti i rizika koji proizilaze iz stalnih promjena u
okruženju.
Osnovne karakteristike savremenog okruženja i poduzetništva prema Hasanu Muratoviću su:
 Totalna neizvjesnost – neizvjesnost proizilazi iz brzne promjena u svim sferama a
naročito: promjenama na finasijskom fržištu, promjene kamatnih stopa, revolucionarna
tehnička rješenje, supstituti za veliki broj proizvoda, pojave konkurenata, velike integracije,
ratovi i sl.
 Globalizacija – ekonomske integracije su dovele do stvaranja jedinstvenog svjetskog
tržišta, koje otvara mogućnost prodaje proizvoda širom planete,
 Inernacionalzacija- Velike trgovinske unije omogućuju svima da plasiraju svoje proizvode
ali propisuju uslove ponašanja u vezi kvalitete, ekoloških normi, osiguranja i sl.
 Perfekcionizam-savršenost – podrazumijeva postizanje kvaliteta prizvoda i usluge,
 Deinustrijalizacija – uvode se nova naučna dostignuća i zaposleni se premještaju iz
oblasti proizvodnje u uslugu.
 Političke promjene – Pad socijalizma dovodi do prelaska na tržišnu ekonomiju i procesa
privatizacije, deregulacije, liberalizacije trgovine i sl.
 Brze promjene proizvoda i tehnologija – ove promjene dovode do brzog uspona ili pada
preduzeća.
 Velike i brze socijalne promjene – ubrzane promjene dovode do stvaranje zahtjave za
novim proizvodima,
 Stalno novi izvori kokurencije – nove konkurencije se javljaju kako u privrednoj grani
tako i kodsupstituta proizvoda,
 Vrlo brz rast – preduzeća koja imaju dobar proizvod veoma brzo rastu (McDonald, Adidas,
Puma, Microsoft, Aple...)
 Fleksibilnost – zahtijava brzo prilagođavanje promjenama kako proizvoda tako i
organizacije preduzeća,
 Segmentacija – segmentacija tržišta i marketing miksa (proizvod, cijena, distribucija i
promocija) otvaraju kreativni pristup poduzetništvu,
 Totalna prilagodljivost klijentu – Zahtjev klijenta se stavlja na prvo mjesto, i poslovna
filizofija se krera shodno tome.
 Apsurdni ciljevi – danas uspješna preduzeća postavljaju apsurdne ciljeve evolucije
razvoja kakve ranija ekonomija nije poznavala.
 Regionalizacija ekonomije – podrazumijeva saradnju zemalja pojedinih regija u svijetu.
Na njih pored ekonomskih faktorautiču politički, pravni, vjerski i drugi.

73. Karakteristike okruženja i preduzetništva u Bosni i Hercegovini?

Karakteristike okruženja i preduzetništva u BiH imaju neke zajedničke karakteristike sa
karakteristikama u tranzicijskim zemljama. Kada se razmatra uticaj okruženja na neku pojavu

4
onda se uglavnom posmatra političko, pravno, ekonomsko i društveno okruženje. Kod nas bi bilo
bitno razmotriti i uticaj tehnološkog i ekološkog okruženja,
Najveći uticaj na razvoj poduzetništva u BIH ima: proces tranzije (prelazak sa socijalističkog
načina privređivanja na tržišni), posljedice ratnog razaranja, nestabilnost ekonomskog sistema,
malo i nerazvijeno tržište, neizgrađene tržišne i finansijske institucije, vanjskotrgovinski debalans,
nedostatak kapitala, nizak nivo poslovne kulture, izražena nelikvidnost preduzeća i banaka,
neadekvatna zakonska regulativa, inertnost i korumpiranost veikog dijela političara, razoren
socijalni kapital, slaba saobračajna infrastruktura, zanemarivanje naučno tehnološkog razvoja i
mnogo drugog.
Prvi korak BIH u tranziciji je bila privatizacija tj prenos društvenog i državnog vlasništva na
privatno. BIH je kasno počela sa privatizacijom i imala je mogućnost sagleadavanja iskustava iz
zemalja u okruženju. Međutim, sve studije domaćih i stranih stručnjaka su da BIH nije iskoristila ta
iskustva i da je napravila korak unazad u razvoju tržišne privrede.

74. Definisanje preduzetništva?

Za definisanje preduzetništva treba uzeti u obzir da u pojedinim razdobljima razvoja tržišne

ekonomjie pojam preduzetništvo nije imao isto značenje.

Stoga postoji mnogo definicija poduzetništva. Neke od njih su:

 Akademska definicija (Stevenson i Jarillo)
– Poduzetništvo je proces iskorištavanja prilike od strane pojedinaca bez obzira na resurse
kojima trenutno raspolažu.
 Venture kapitalist (Fred Wilson)
– Poduzetništvo je umjetnost pretvaranja ideje u biznis.
 Jedan od najvećih autoriteta u poduzetništvu na svijetu i profesor na Harvardskoj poslovnoj
školi Hauard Stivenson definiše poduzetništvo “Poduzetništvo je nastojanje da se iskoristi
šansa, bez obzira na resurse koji se trenutno posjeduju.”

Pod pojmom poduzetništva najčešće se označava aktivnost aktivnost pojedinaca koje oni sami
izvode u cilju u cilju zadovoljenja tržišnih potreba pri čemu oni lično preuzimaju rizik kako bi
postigli što veći finansijski uspjeh.

75. Definisanje preduzetnika? Iz knjige Dedić Umihanić –Osnove men.i poduz.

Pojam poduzetništvo je je već odomaćen izraz u ekonomskoj literaturi. Često se pojam poduzetništva i
podezetnika ne razdvaja jer bez poduzetnika nema ni poduzetništva . Mešutim zbog teorijske prirode
potrebno je definisati i razgraničiti ove pojmove.
Poduzetnik predstavlja subjekt poduzetništva.
Osnovne osobine uspješnog poduzetnika su: inovativnost, razumno preuzimanje rizika,
samouvjerenost, uporan rad, svrsishodnost , odgovornost.

Iz osobina uspješnog poduzetnika možemo izvesti definiciju preduzetnika.

Poduzetnik je poslovno kreativan, inovativan, samouvjeren čovjek, koji je sposoban brzo uočiti
pojave, probleme i mogućnosti, te spreman na razuman rizik i maksimalni napor da bi ostvario
svojeideje i ciljeve uz prihvaćanje pune odgovornosti za uspjeh i neuspjeh svog poduhvata.

76. Forme preduzetništva?

U zavisnosti od ekonomskih, socijalnih I političkih promjena razlikujemo tri forme
poduzetništva:

5
Individualno poduzetništvo temelji se na tržišnoj konkurentnosti malih preduzeća . Ono izražaava
jaku vezu između vlasničke, upravljačke i funkcije rizika. Ova forma je olakšana razvojem nauke, i
tehnologije, posebno informatičke, i sigurno neće brzo izgubiti primat kao forma preduzetništva.
Korporativno poduzetništvo nastaje kao posljedica činjenice da velika preduzeća sama po sebi ne
moraju biti u cjelosti preduzetnička. Posljedica toga je da se velika preduzeća dijele na poslovne
jedinice koje su manje ili više samostalne ali u funkciji preduzeća kao cjelinie. Tako se unutar
preduzeća između njegovih dijelova nastaje unutrašnja ekonomija. To dovodi do togada dijelovi
preduzeća – korporacije poprimaju status troškovnih, prirodnih, profitnih i preduzetničkih centara kao
individualnih preduzetništva.
Grupno poduzetništvo kao forma poduzetništva pojalana je razvojem timskog rada. Male grupe koje
karakteriše čvrsta struktura, mali broj članova i česta interakcija i razvijena komunikacija pojačavaju
uticaj ovog poduzetništva što umanjuje strah od neuspjeha.

77. Povijesni razvoj i veza menadžmenta i preduzetništva?

Počevši od sumerske civilizacije od prije pet hiljada godina pa do danas, kod čovjeka se ističe
potreba da planira, organizuje, naređuje i kontroliše.
Sumerci su svoju kulturu zasnivali na poljoprivredi izgradnjom sistema navodnjavanmja.
Školski primjer upravljanja je izgradnja priamida u drevnom Egiptu što je zahtijevalo planiranje
organizovanje, koordiniranje i kontrolisanje.
Iz stare vavilonske države poznat je Hamurabijev zakonik sa 282 Zakona kojima je regulisano
onašanje ljudi, odnosi među ljudima, poslovne forme, kazne, pitanje kvaliteta i sl.
U drevnoj Kini u zapisima vojskovođe Sun Džua nalazimo principe upravljanja vojskom
Krajem 19. vijeka dolazi do ubrzanog privrednog razvoja kojeg prati koncentacija, centralizacija
kapitala i stvaranje velikih preduzeća sa novom organizacionom strukturom.
Takav ambijent stvara pojačano interesovanje za menadžment i utemeljenja nove naučne
discipline.
U početku je poduzetništvo bilo vezano za vlasnika sredstava za proizvodnju koji je obavljao i
upravljanje i rukovođenje.
Razvoj menadžmenta i poduzetništva dovodi do stvaranja velikih organizacija u kojima se
razdvaja funkcija vlasništva i upravljanja. I razdvaja se poduzetnik od menadžera.
Vlasniku ostaje u nadležnosti vlasničko upravljanje a menadžeru upravljanje i rukovođenje.

78. Preduzetnički menadžment?

Preduzetnički menadžment predstavlja jedinstvo funkcije preduzetništva i menadžmenta.
Preduzetnički menažment objedinjuje sve osobine poduzetništva sa osobinama
menadžmenta. Do osnovnih pokazatelja preduzetnićkog menadžmenta možemo doći
poređenjem osobina preduzetničkog i nepreduzetničkog menadžera:
Nepreduzetnički menadžer Preduzetnički menadžer
Usmjeren na rješavanje svakodnevnih Usmjeren na korištenje mogućnosti
problema
Eksploatira bivše uspjehe i slavu Stvara nove vizije
Upotrebljava isključivo iterne resurse Intezivno upotrebljava eksterne resurse
kroz umrežavanje
Koristi isključivo podatke i procjene Koristi intuiciju
Održava postojeći satus Quo Nositelj promjena

6
 Izbjegava rizik Preuzima rizik
Nagrađujekorektno izvršabvanje zadataka Nagrađuje ideje, znanje i timski rad
I drugo

79. Definisanje malog preduzeća?

Prvi poznati zapisi o malom preduzeću pojavili su se prije 4000 godina. Malo preduzeće cvjetalo
je u gotovo svim starim kulturama. Arapi, Babilonci, Egipćani, Židovi, Grci, Feničani i Rimljani
neposredno su razvijali mala preduzeća. Njihovi proizvodi su uglavnom bili loši pa su tako
potkradali kupce.
Prekrtetnica u shvaćanju uloge malog preduzeća nastaje 1980. godine u Amerci kada je na
incijativu američkog predsjednika Džimi Kartera u Bijeloj kući odražana konferencija o malom
preduzeću.
Teorija i praksa različitih zemalja su različite pa često nepotpuno definišu malo preduzeće.
Odnosna svaka zemlja na svoj način definiše malo preduzeće. Stoga ne mora značiti da je
definicija malog preduzeća u jednoj zemlji ista kao u drugoj.
Najčešći kriterij za određivanje malog preduzeća je broj zaposlenih i godišnji prihod.
U BiH ne postoji zvanična klasifikacija sa stanovištva veličine.
U Zakonu o privrednim društvima malo preduzeće se definiše kao privredno društvo koje
upošljava od10-49 radnika.
Srednje upošljava od 50 do sto a veliko preko 100 radnika.

80. Snage malog preduzeća?

Za određivanje snage malih preduzeća nema usklađenih kriterija o određivanju temeljnih
indikatora kojima bi se mjerila snaga malog preduzeća.
Nikolas C. Siropolis za temeljne snage malog preduzeća izdvaja.
 Broj malih preduzeća u privredi; Općenito u svim privredama razvijenih zemalja broj malih
preduzeća je daleko veći u odnosu na srednja i velika šak preko 90 %.
 Broj osoba koja upošljavaju mala preduzeća; prema podacima broj zaposlenih radnika u
privredama razvijenih zemalja prelazi preko 50%
 Stopa povrata na dionički kapital; mala preduzeća su fleksibilnija, inovativnija i kreativnija od
velikih preduzeća
 Stopa inovacija; mala preduzeća razvijaju preduzetnički klimu koja rezultira novim
proizvodima. Uvođenje inovacija u velikim preduzećima stvara znatne troškove.
 Broj proizvoda koja plasiraju na tržištu; Mali poduzetnici brzo stvaraju ideje što dovodi do
brzog stvarnja novog proizvoda ili poboljšanja postojećih.
 Stopa otvaranja novih radnih mjesta , Studije su pokazale da mala i mlada preduzeća
prednjače u stvaranju broja radnih mjesta u odnosu na velika starija preduzeća
 Postotak samozaposlenih osoba prema spolu. Mala preduzeća stvaraju pretpostavke za
samozapošljavanje žena. Žene su uglavnom vlasnici uslužnih preduzeća ali javljaju se i u
sektoru proizvodnje.
 Privlačnost i dostupnost; polazne mogućnosti za osnivanje malog preduzeća su podjednake
za sim slojevima bez obzira na stepen obrazovanja, spol, imovinsko stanje ili stepen
obrazovanja.
7
  Prilagodljivost tržištu i tržišnim kretanjima, Mala preduzeća se lakše prilagođavaju tržištu
uz mogućnost diverzifikacije I segmentacije tržišta, brže napušta određeno tržište I pojavljuje
se na drugom.
 Motivacija, Zbog manjeg broja uposlenika brža je I lakša motivacija.
 Mogućnost samozapošljavanja i zapošljavanja, podrazumijeva vlastito samozapošljavanje
kako zbog ostanka bez posla ili nezadovoljstva statusom u velikom ili srednjem preduzeću, jer
će takve osobe imaju motivaciju da bolje i kvalitetnije rade u svom biznisu
 Kooperativnost s srednjim i velikim preduzećima, ma koliko srednje ili veliko preduzeće
imalo zaokruženu vlastitu proizvodnju proizvoda i usluga ono se mora oslanjati na malo
preduzeće.
 Neposrednost kontakta ; vlasnik drži sve pod kontrolom I brže može stupiti u kontakt sa
drugim poduzetnikom.
 Psihološka prednost , poduzetnik koji raspolaže specifičnim znajnjem ili umijećem često ima
psihološku prednost jer smatra da radi nešto korisno.

81. Slabosti malog preduzeća?

Pored prednosati mala preduzeća imaju I slabosti od kojih mnogi ne samo da strahuju nego to I
dožive na najgori način. Neke od slabosti su:
 Mogućnosti bržeg propadanja najčešći razlozi propadanja su; nedostatak iskustva,
nedovoljna tehnička znanja, površno provedena analiza tržišta, nedovoljna osposobljenost u
vođenju posla, oscilacije u poslu, nemogućnost predviđanja finansijskih tokova, nemogućnost
dobivanja kredita, olakodavanje odgođenog plaćanja.
 Odsustvo društvene brige za mala preduzeća državna često zbog brojnosti mala preduzeća
prepušta tržišnim kriterijima, a velika preduzeća lakše pronalaze protekcije zbog državnog
značaja
 Nedovoljnost informiranosti - dok u srednjim I velikim preduzećima postoji odjeli za
istraživanje I marketing, mala preduzeća to ne posjeduju I često nemaju dovoljno informacija ili
su one nedovoljno precizne
 Nedovoljan kapital – mnoga mala preduzeća teško ili nikako ne mogu ostvariti potrebni
kapital
 Nedovoljna stručnost – mala preduzeća ne raspolažu velikim sredstvima za angažovanje
stručnjaka.
 Ekonomija obima – Velika I srednja preduzeća su uglavnom postala takva zbog masovne
proizvodnje velikog obima
 Psihološke nepogodnosti – dok neki poduzetnici osjećaju psihološku prednost neki koji su
po prirodi melankolici zbog straha mogu brže propsti.

82. Uloga malih preduzeća u privrednom razvoju razvijenih zemalja?

U ekonomskoj literaturi razvijenih zemalja izdvajaju se četiri ključna doprinosa malih preduzeća
tržišnoj privredi:
1.doprinos procesu tehnoloških promjena; - istraživanja pokazuju da mala preduzeća prednjače u
broju pronalazaka u odnosu na velika i srednja preduzeća i da raspolažu sa većim brojem patenata
2.doprinos regeneraciji zdrave konkurencije između preduzeća različitih veličina unutar grane,
nacionalne privrede i na međunarodnom planu; Velika preduzeća u kojima je koncetrisana
proizvodnja osnovnih vidova proizvoda i najznačajniji stadij proizvodnog procesa, ostavljaju mjesto za
rad mnogobrojnih malih preduzeća kojima nude iste uslove i tako stvaraju zdravu konkurenciju.
3.otvaranje novih radnih mjesta; Mala preduzeća daju bolji doprinos za rješavanje nezaposlenosti u
privredi neke zemlje. Mnoge zemlje kao rješavanje problema nezaposlenosti predlažu razvoj male
privrede.
8
4.bogatstvo ponude, pogotovu na domaćem tržištu. Dinamičnost kreiranja i raelizacije
poduzetničkih ideja dovodi do stvaranja novih proizvoda i doprinosi bogatstvu ponude i kvaliteta
življenja.

83. Uloga malih preduzeća u privrednom razvoju Bosne i Hercegovine?

Posmatrajući zemlje u tranziciji možemo uočiti da razvoj malih preduzeća u zemljama u tranziciji
doprinosi:
 oživljavanju tržišta,
 razvoju slobodnog poduzetništva,
 poboljšanju privredne strukture,
 izmjeni vlasničke strukture
 dinamiziranju lokalnog razvoja.
Činjenica da BiH pripada tranzicijskim zemljama navodi na pomisao da se ovi doprinosi malih
preduzeća preko navedenih faktora mogu objašnjavati iskustvima tih zemalja.
Ali istovremeno postoji I određeni faktori koji su specifični za za BIH a to su:
1. Veliki gubici zbog rata od 92 do 95, u materijalnom, finansijskom, demokratskom isocijalnom
kapitalu su višestruko veći od razvojne pomoći koja bi bila dovoljnja za startnu poziciju tranzicije u
tržišnu ekonomiju.
2. politički i ekonoski mentori BiH omalovažavaju postignute domete samoupravne ekonomije u
tržišnoj orjentaciji privrede u predratnoj BiH
Pored tih faktora moramo istaći i nedostatke o nepostojanju evidencija o broju malih preduzeča,
nedostatak definicije malog preduzeća,
Nedostatak ovih podataka ne daje nam mogućnost tačnog doprinosa malih preduzeća
privrednom razvoju u BiH.

84. Kupovina postojećeg preduzeća?

Postoji više načina za pokretanje novog posla a tri najčešća su:

1. kupovina postojećeg preduzeča,
2. osnivanje novog malog preduzeća i
3. franšiza.
Kupovina postojećeg biznisa može da znači različite stvari različitim ljudima. To može značiti :
• sticanje potpunog vlasništva nad cijelim poslom, ili
• može da znači sticanje samo trajnog preimućstva – vlasništvo nad većim dijelom biznisa.
Također, treba zapamtiti da mnogi poduzetnici ističu, na temelju vlastitog iskustva, da preuzimanje
postojećeg posla nije nikada lako.
Kako bi se donijela pravilna odluka pri kupovini preduzeća poduzetnik treba sačiniti listu razloga za
kupovinu i listu razloga protiv kupovine kao naprimjer u narednoj tabeli..
Razlozi za kupovinu postojećeg preduzeća Razlozi protiv kupovine postojećeg
9
 preduzeća
1. postojeći biznis je mnogo manje rizičan 1. preduzeće se prodaje zato što je
2. postojoće preduzeće posjeduje priznatu nerentabilno a prodavac to želi
reputaciju, prikriti,
3. kanali distribucije su već uspostavljeni, 2. postojeće veze između
finansijera, dobavljača i kupaca
4. radnici su obučeni potrebnim
su zategnuti i iziskuju promjenu
specijalističkim znanjima
vlasnika,
5. proizvodna oprema se nalazi u
3. Lokacija ne odgovara razvojnim
ekspolataciji,
ciljevima preduzeća i
6. metode i sistemi obavljanja poslova već
4. postojeća oprema i tehnologije su
su razvijeni
zastarili.
Motivi prodavca postojećeg biznisa/preduzeća mogu biti istiniti ili prikriveni.
Motivi su istiniti ako su rezultat:
(1) želje vlasnika da iz opravdanih razloga svoj imetak pretvori u novac;
(2) sumnje vlasnika da će mlađi nasljednici nastaviti sa uspješnim vođenjem postojećeg
biznisa/preduzeća;
(3) straha da razvoj biznisa/preduzeća zahtijeva poduzetničke i menadžerske osobine koje ne
posjeduje vlasnik biznisa/preduzeća.
Oprezan poduzetnik će prije donošenja odluke zatražiti:
1. savjet bankara,
2. pravnika,
3. financijskog stručnjaka (računovođe) ili
4. neke od specijalističkih agencija za istraživanje tržišta.
On će iz tih savjeta kreirati dodatne razloge za ili protiv kupovine i sam odlučiti o kupovini, jer on je taj
koji ulaže novac (vlastiti i pozajmljeni).
Ako poduzetnik ustanovi da postoji dovoljno razloga za kupovinu postojećeg preduzeća, on poduzima
sljedeći korak koji podrazumijeva utvrđivanje vrijednosti preduzeća.

85. Osnivanje novog malog preduzeća?

Svjetska iskustva govore da većina poduzetnika svoj prvi poduzetnički pokušaj ostvaruju
osnivanjem novog malog preduzeća.
Za početak realizacije preduzetničkog poduhvata potrebni su:
1. ideje i
2. kapital
Ideje i kapital mogu biti vlastiti i tuđi, što znači da poduzetnički poduhvati nastaju kao rezultat
kombinacije:
1. vlastitih ideja i vlastitog kapitala,
2. tuđih ideja i tuđeg kapitala,
3. vlastitih ideja i tuđeg kapitala i
4. tuđih ideja i vlastitog kapitala.
Kada posjeduje ideje i kapital poduzetnik mora znati na efikasan način realizovati ideju tj. Pretočiti
je u konkretan proizvod ili uslugu.

10
Pri tome mora da obezbijedi dovoljan broj kupaca . Mora obezbijediti i druge proizvodne faktore
kao što su: zemljište, zgrade, sirovine stručne kadrove.
Preduzetnik treba da definiše jasnu misiju, viziju , strategije, politiku a zatim da obavlja
poduzetničko – menadžersku funkcijukako bi realizovao poslovnu ideju.

86. Frenčajzing sistem?

Jedna od mogućnosti započinjanja novog posla je frenčajzing.

Franšizno poslovanje je sistem trgovanja dobrima i/ili uslugama i/ili tehnologijom koje se bazira na
bliskoj i stalnoj saradnji legalno i financijski samostalnih preduzeća vlasnika franšize i njegovih
pojedinačnih korisnika franšize gdje vlasnik garantira svojim korisnicima pravo i nameće obavezu da
će voditi posao u skladu s konceptom franšize.
Laički rečeno - Franšiza je trgovačko udruživanje u kojem se uspješni poslovni koncept, koji uspješno
djeluje na nekom terenu, klonira / presađuje sa svog matičnog terena na neki drugi po principu " ključ
u ruke ".
Da bi neki posao mogao postati franšiza mora zadovoljiti neke osnovne kriterije i mora biti:
Jedinstven - novi koncept koji ima potencijala za širenje u nacionalnim i internacionalnim uslovima
Profitabilan - koncept mora donositi dobit prvo- franšizodavcu, a nakon projektirane franšize granice
zarade ugrađene u koncept trebaju biti dovoljno velike kako bi i svaki franšizoprimac koji se priključi
sistemu mogao ostvariti atraktivan povrat svojih ulaganja.
Sistematiziran - svi poslovni sistemi poslovanja trebaju biti detaljno razrađeni i djelotvorni. Ti sistemi i
procedure moraju biti u obliku priručnika
Lako prenosiv - trebalo bi biti relativno lako prenijeti cjelokupno znanje i iskustvo na franšizoprimce
Dostupan - ako je franšiza vrlo skupa, tada je vrlo malo ljudi može priuštiti. Idealno ulaganje u
franšizu bilo bi od 5 000 - 40 000 € jer ima veliki broj građana koji sebi mogu priuštiti takvo ulaganje.

Franšizodavac je poduzetnik koji je:

 Vlasnik jedne robne marke i vizualnog identiteta prepoznatog od tržišta
 Nudi niz proizvoda /usluga/tehnologija klasičnim distributivnim kanalima
 Razvio je metodu prodaje i rada koja je isprobana u pilot centru i ažurirana
 U stanju je prenijeti drugima svoju metodu, iskustava i znanja preko obuke i stalnog
savjetovanja. Ima razvijenu svoju firmu tako da je u stanju razvijati dalje svoju metodu i
rukovoditi franšiznom mrežom.
Franšizodavac (na engleskom Franchisor) To je firma koja je standardizirala i isprobala svoj
poslovni koncept, ponovljiv i prenosiv te ga ustupa drugim firmama zajedno s markom ili brandom i sa
svim detaljima koji čine taj specifični poslovni koncept. Taj transfer znanja, iskustva, vizualnog
identiteta i marke povlači za sobom plaćanje od strane franšizoprimca

11
Franšizoprimac je neovisan poduzetnik odgovoran i izabran od franšizodavca, a ima sljedeće
karakteristike:
 Veliku volju za afirmaciju
 Raspolaže potrebnim sredstvima
 Želi usko sarađivati s drugima
 Želi raditi unutar sistema i po zadanim pravilima
 Prihvaća da bude član mreže i ima razvijeni timski duh
 Pristupajući mreži stječe pravo na upotrebu svih elemenata koji su predmet ponude: metoda,
sistem ili know-how, proizvodi, marka i imidž, pomoć prije, za vrijeme i nakon otvaranja i dr.
Franšizoprimac (na engleskom Franchisee) Osoba pravna ili fizička koja potpisom posebnog
ugovora prihvaća jedan sistem rada koji od sad čini njegov poduzetnički pothvat. Tako ulazi u lanac
distribucije koji ima prepoznatljivo ime. Franšizoprimac je pravno neovisna osoba, ali ulaskom u lanac
prihvaća sistem rada koji nameće franšizodavac
Franšizna mreža
Franšizodavac zajedno sa svim svojim franšizoprimcima tvori franšiznu mrežu i njegova je
odgovornost i obaveza da osigura rad i rast mreže te prepoznatljivost i kvalitetu marke. Zahvaljujući
zajedničkoj marki koja ih povezuje, franšizna mreža brzo gradi identitet i reputaciju u očima kupaca.
Franšizoprimac predstavlja franšiznu mrežu i on mora upotrebljavati i strogo slijediti sve elemente
koji čine marku i poslovanje i to imajući u vidu sljedeće:
• da mora poštovati odnos između franšizodavca i sebe koji je određen ugovorom
• da ne smije niti na jedan način kompromitirati reputaciju mreže dakle i svih drugih
franšizoprimaca
• da ne smije iznevjeriti i izdati povjerenje svojih kupaca jer time ne nanosi štetu samo
sebi već i cijeloj mreži
Prednosti širenja posla putem franšize
 Tuđi novac:
 Kvalifikovani i motivirani rukovodeći kadar
 Vrijeme
 Jednostavnost
 Efikasnost – Profitabilnost
 Brzo širenje
 Optimalna veličina
 Velika kupovna moć
 Osiguranje lokacija
 Dominacija na tržištu
 Razvoj reklamnih materijala
 Maksimalni prihod

87. Tehnologija izrade poduzetničkog projekta?

Zašto (ne)koristiti pojam Biznis plan?I zrazi kao što su plan posla ili plan novog posla
odnosno plan biznisa bi mogli biti mogući prevodi engleskog izraza Business Plan, ali oni ne bi izdržali
ozbiljniju jezičku i što je još važnije stručnu kritiku. Naime, ekonomska teorija pravi distinkciju izme đu
pojmova: Plan poslovanja,Investicioni program, Poduzetnički projekat.
Mada engleski izraz „Business Plan“ često prvodi kao POSLOVNI PLAN, zbog činjenice da se radi o
mogućoj/potenijalnoj realizaciji poduzetničke u novom ili u postojećim preduzećima, čini nam se najkorektnije da
tu poduzetničku aktivnost nazovemo „poduzetnički projekt.“

12
Korisnici poduzetničkog projekta mogu biti
1. Interni
o Poduzetnik – budući investitor
o Partneri – mogući suulagači
o Zaposlenici
o porodica
2. Eksterni
o Potencijalni dioničari,
o Financijeri – kreditori,
o Steikholderi( distributeri, kupci,dobavljači..)
o Država.

Definicija pojma Poduzetnički projekat

Poduzetni čki projekt je korak po korak pisana analiza kako da poduzetnik ideju pretvori u realnost i svoju
prednost.To je dobro strukturirani projekat koji mora da odgovori na pitanja tipa: što, kako, kome, koliko, kada i
gdje proizvoditi, prodavati ili usluživati, te koliko profita ostvariti u po četnim i kasnijim godinama eksploatacije
projekta.
Struktura poduzetničkog projekta nije propisana.

Struktura poduzetničkog projekta zavisi, prije svega:

 Karakteristikama proizvoda,
 Karakteristikama ciljnog tržišta,
 Obimom ulaganja finansijskih sredstava,
 Vremenskim periodom realizacije projekta.

Također, struktura poduzetničkog projekta ovisi o:

 Teorijskim i praktičnim iskustvima autora projekta,
 Namjeni, značaju i veličini poduzetničkog poduhvata.

Primjer strukture poduzetničkog projekta može izgledati ovako.

1. Naslovna strana projekta
2. Sadržaj projekta
3. Rezime poduzetničkog projekta
4. Opis poduzetničke ideje
5. Tržište i marketing
6. Proizvodnja i tehnologija
7. Organizacija, menadžment i zaposleni
8. Financijski podaci i ocjena djelotvornosti projekta
9. Prilozi

88. Poslovni centri/Poduzetnički centri

Poduzetnički centri čine dio poduzetničke infrastructure u okviru kojih se zadovoljavaju potrebe poduzetnika, a
ucilju:
1. promocije poduzetnika,
2. davanja informacijaomogućnostima ulaska u poduzetništvo I opoticajnim mjerama koje mogu koristiti
poduzetnici,
3.davanja savjeta za vođenje poslovanja,
4.pomoći u pripremi poslovnih planova,
5.pružanja konsultantske usluge,
6.organiziranja seminara i drugih oblika dopunskog obrazovanja poduzetnika,
7.upućivanja na ostale specijalizirane oblike pomoći,
13
8.saradnje s lokalnom i područnom samoupravom,
9.vođenje dijela stručnih poslova lokalne samoupraveu provođenj u razvojnih projekata, te
10. ostale stručne I savjetodavne usluge, kao i povezivanje poduzetnika.

Misija poduzetničkih centara jeste promovirati poduzetnički duh kroz osiguranje uzajamno korisnih odnosa
unutar poslovne zajednice kao i između poslovnog i javnog sektora, kroz razmjenu ideja, informacija i znanja
potrebnih za radi razvoj postojećih i novih malih i srednjih poduzeća.

89. Poslovni inkubatori

Poduzetnički inkubator predstavlja “dom” za uzgajanje novih preduzeća koji svim potencijalnim
poduzetnicima, čiji poslovni plan obećava realne mogućnosti razvoja, obezbjeđuje povoljne uslove
rada, početne prostorije, administrativnu poslovnu podršku, savjetovanje I drugu pomoć, kako bi u 3-4
godine razvili preduzeće, sposobno da pod tržišnim uslovima uspješno radi. Dakle, to su instrumenti
poduzetničke infrastructure kojima je svrha uspostavljanje poslovne infrastructure koja služi privrednim
subjektima da u što kraćem vremenu postanu tržišno aktivni, te profitabilni.
Poduzetnički inkubatori uz povoljan zakup poslovnog prostora te pružanjem poslovnih, tehničkih I
obrazovnih usluga, stvaraju poslovno okruženje u kojem poduzetnici početnici imaju adekvatne uslove
za rast I razvoj. Namijenjeni su prvenstveno poduzetnicima početnicima, a bave se Ili se imaju
namjeru baviti proizvodnjom ili uslužnom djelatnošću vezanom uz proizvodnju, te posjeduju potencijal
za razvoj I mogućnost zapošljavanja novih djelatnika.
Od 1980 godine do 1995 broj inkubatora u SAD-u narastao je od 15 do 520.
U Njemačkoj je prvi inkubator osnovan 1983, a sada ih ima oko 200.
U Italiji ima 30 BIC-ova. U Kini ih je zadnjih godina izgrađeno oko 70.
Najpoznatiji su sljedeći oblici inkubatora:
-Javni(državni) neprofitni inkubatori
-Sveučilišni inkubatori
-Inkubatori preduzeća
-Privatni inkubatori

90. Poslovne zone

Poslovne zone predstavljaju proctor spripremljenom I uređenom infrastrukturom, asfaltnimprilazima,
priključcima električne, toplinske I ostalih energija, telefonskom I komunalnom mrežom, unutar kojeg
se odvija određena poslovna aktivnost. Poslovne zone raspolažu I ostalim pogodnostima, kao što su
računovodstvene, administrativne I druge usluge, koje privlače poduzetnike da grade poslovne I
proizvodne objekte na tom prostoru.
Specijalizovane zone u koje spadaju tehnološki centri, parkovi, inkubatori, centri za transfer
tehnologije I zone specijalizovane za određenedjelatnosti;
industrijske/poslovnezone, gdje ubrajamo, prijesvega, veća područja sa velikom koncentracijom
industrije, u kojima prevladavaju velika poduzeća,i
poduzetničko-zanatske zone, u koja ubrajamo područja sa velikom koncentracijom ponajprije malih
poduzeća i poduzetnika.

91. Naučno-tehnološki parkovi

Naučno-tehnološki park" predstavlja manje-više širok pojam, koji se koristi da opiše raznovrsne pokušaje da se
podstakne razvoj "preduzetništva putem osnivanja na znanju zasnovanih MSP" unutar jedne države.

14
Ovaj naziv ima mnogo sinonima od kojih su najčešći "naučni park", "tehnološki park","naučno-tehnološki park", "istraživački
park" i "tehnopolis".
Iako ima više definicija NTP, činjenica je da on predstavlja aglomeraciju MSP, koja ima sljedeće osobine:
 povezana je sa obrazovnim ili istraživačkim institucijama,
 obezbjeđenu infrastrukturu i usluge za aktivnosti okupljenih MSP, prvenstveno nekretnine i poslovni
 prostor,
 olakšava proces transfera tehnologije,
 namjenjena je podsticanju privrednog razvoja regiona u kom se nalazi.
Ili je možda jasnije matematski:

NAUČNO-TEHNOLOŠKI PARK = ZEMLJIŠTE + ZGRADE/OPREMA + USLUGE LJUDI OD ZNANJA

Jasno je da NTP u konstelaciji svih novih organizacionih formi koje se pojavljuju u sadašnjem trenutku privrede regiona
Z.Balkana ima svoje mjesto. I pored stvaranja lokalnih razvojnih agencija, regionalnih/kantonalnih razvojnih agencija, foruma
stakeholder-a, one-stop shop-ova i dr. formiranje NTP nije dupliranje kapaciteta na istom zadatku. Polje djelovanja jeste isto
ali su djelatnosti NTP mnogo sofisticiranije i kompleksnije od pomenutih organizacionih formi. Jasno je da su očekivanja
velika, posebno danas, u fazi kada zemlje regiona prolazi kroz teške ekonomske trenutke i gdje bi NTP trebao biti generator
razvoja MSP.
On treba da bude mjesto gdje će se kreirati:
 Motivacija i klima za razvoj preduzeća zasnovanog na vještinama unutar preduzeća,
 Promocija samozapošljavanja kao modernog društvenog trenda,
 Stvaranje pozitivnog imidža preduzetnika,
 Obezbjeđivanje detaljnih informacija i rješenja poslovnim ljudima,
 Otvaranje novih radnih mjesta i poslova u regiji,
 Pomoć pri pretvaranju regionalnog potencijala u komercijalna preduzeća,
 Davanje visoko tehnološkom preduzeću regiona profil na tržištu putem stranih partnera i međunarodnih mreža
kontakta

Dakle, uloga NTP treba biti podsticaj privredi kako bi ona bila kompetitivna u vremenu sveopšteg procesa koji se naziva
globalizaija. Privreda u regionu je, trenutno, u najvećoj mjeri nesposobna da se uopšte uhvati u koštac sa ovakvim izazovima
i nesposobna da definiše i finansira projekte koji bi joj u tome pomogli.
Put do NTP ili TP najčešće vodi preko razvoja centara izvrsnosti. Centri izvrsnosti su organizacijske jedinice ili kompanije
koje se formiraju najčešće kao prateće jedinice klasterskog organizovanja MSP u jednoj regiji ili državi

92. Tehnološki parkovi

Tehnološki park je mjesto na kojem se povezuju stručnjaci i poduzetnici koji žele ostvariti svoje
privredne ciljeve temeljene nanovim tehnologijama. Tehnološki park je u pravilu planski organiziran,
infrastrukturno opremljen te u ekološki uređenom prostoru nudi različite pogodnosti i usluge. Slični
poslovnim parkovima, koji su prvenstveno okrenuti biznisu I proizvodnji-tehnološki parkovi naglasak
daju razvoju i znanstveno istraživačkim aktivnostima.
Tehnološki su parkovi svojevrsni inkubatori, u kojima se osigurava koncentracija znanja, visoke
tehnologije, obrazovanja i povezanosti s nacionalnim i svjetskim obrazovnim institucijama.Osnivaju se
uglavnom u blizini visokoobrazovnih institucijai istraživačkih centara te privlače vrhunske stručnjake,
ali i mlade talente koji se unjima dalje usavršavaj u i obrazuju.
Cilj osnivanja tehnoloških parkova je poticanje razvoja i novativnih start-up poduzeća krozp roces
inkubacije pa sve do trenutka kada su preduzeća spremna za izlazak na otvoreno tržište.Osim start-up
poduzeća, tehnološki parkovi nastoje privući I međunarodne korporacije sa ciljem otvaranjaR&D
centara i centara izvrsnosti, a svojims tanarima nude moderno opremljene objekte, razvijenu
telekomunikacijsku infrastrukturu te različite poslovne usluge.

93. Osnove koncepta Lokalnog Ekonomskog Razvoja (LER-a)

15
Proces unutar lokalne zajednice, koji bi omogućavao sistematičan pristupu kreiranju i razvoju
poticajnog i privlačnog okruženja za razvoj poslovanja, nazvan je Lokalni Ekonomski Razvoj (LER).
Lokalni ekonomski razvoj (LER) predstavlja process putem kojeg lokalne vlasti, skupa sa lokalnim
partnerima (drugim javnim organizacijama, preduzećima I nevladinim sektorom),razvijaju bolje
poslovno okruženje; tj. stvaraju uslove za process ekonomskog rasta I stvaranja novih radnih mjesta u
kojem vodeću ulogu igra privatni sektor, a od kojeg sve grupe u zajednici imaju koristi.
Na čemu se zasniva LER ?
Lokalni ekonomski razvoj se zasniva na principu da bogatstvo u lokalnim zajednicama ne stvara
država nego privatna preduzeća koja ovise o povoljnim lokalnim poslovnim uslovima u stvaranju
prosperiteta.
Lokalne vlasti imaju ključnu ulogu u stvaranju povoljnog okruženja za rast i razvoj preduzeća

Ključni problemi građana koji trebaju biti riješani kroz koncept LER-a
1.Političko i socijalno okruženje (generalno stanje, poštovanje zakona,unutrašnja stabilnost, stepen
kriminala);
2.Ekonomsko okruženje (mogućnosti zapošljavanje, stope razvoja i napretka,visina troškova života,
raznovrsnost dostupnih usluga,..);
3.Socijalno kulturno okruženje (mogućnosti za udruživanje, prisutnost medija,kulturni događaji i
manifestacija);
4.Medicinska i zdravstvena pitanja (zagađenje, bolnice, čistoća vode, smeće);
5.Pristup školama i obrazovanju;
6.Javne usluge i transport (telefon, internet, gradski saobraćaj, parkovi);
7.Rekreacija (restorani, kina, pozorišta, sportski tereni);
8.Mogućnost nabavke potrošnih proizvoda;
9.Smještaj;
10.Prirodno okruženje

Ključni problemi poslovnog sektora koji trebaju biti riješeni kroz koncept LER-a
1.Omogućavanje uslovaza obavljanje poslovne djelatnosti, u skladu sa interesima pojedinca (potreba
za infrastrukturom, prostorom i objektima);
2.Potreba za ravnopravnim tretmanom od strane vladinih institucija (jednaka primjena zakonskih
propisa i praksi za sve poslovne subjekte);
3.Jednak pristup vladinim resursima i mogućnostima;
4.Jednaku mogućnost korištenja vladinih usluga i beneficija;
5.Obezbjeđenjejednakih uslovau poslovanju –podsticanjekonkurencije.

94. Tradicionalno poduzetništvo – poduzetništvo u mikro, malim i srednjim preduzećima

Tradicionalno poduzetništvo se prakticira u mikro, malim i srednjim biznisima koji su organizovani u

različitim pravno-organizacionim formama, a čiji je temeljni cilj ostvarenje profita koji pripada
vlasnicima kapitala i o čijoj upotrebi samostalno odlučuju.
16
95. Korporativno poduzetništvo – poduzetništvo u velikim preduzećima
Korporacijsko poduzetništvo zahtijeva vještine i alate koji su potrebni da se iskoriste prilike koje se
ukažu velikim organizacijama kako bi se ostvario odličan poslovni rezultat i održiva konkurentska
prednost u sve promjenjivijim tržišnim uslovima.
Korporacijsko (unutarnje) poduzetništvo razvilo se tokom 80-ih godina, kad su brojne velike
korporacije nakon energetske krize i tehnološke revolucije bile pod pritiskom poteškoća, u procesima
dezinvestiranja (prodaje dijelova korporacija, financijsko učvršćivanje ostalih), razdruživanja i
privatizacije (kad je bila riječ o državnim preduzećima) i deregulacije.
Kao glavni teoretičari (gurui) korporacijskog poduzetništva navode se :
1.Giffort Pinchot III., Intrapreneuring (1985.)koji je uveo pojam (intrapreneur)
2.Rosabeth Moss Kanter, The Change Masters, Innovation & Entrapreneurship in the
American Corporation.
3.Peter Drucker, Enterpreneurship and Innovation

Dva ključna elementa korporativnog (unutarnjeg) poduzetništva

1.Inovativnost: unutarnje poduzetništvo je inovacijski duh i stvaralaštvo, razvijeno unutar zidova
postojece korporacije (International Management, 1987.).
2.Autonomnost djelovanja: unutar velikih korporacija razvija se malo, izdvojeno (autonomno)
poslovanje; korporacija to razvija kako bi (nadareni pojedinci mogli slijediti svoje snove) (R. Rowan,
The Intuitive Manager, 1986.).

Razlika korporacijskog od drugih oblika poduzetništva Važan sadržaj unutarnjeg

poduzetništva, po čemu se ono razlikuje od klasicnih programa inovacija, jest ideja da pojedinac,
koji je neku ideju razvio, ostaje uz nju sve do realizacije I upravo na uspjehu te ideje temelji svoj
status, ugledi, razumije se, novcanu nagradu.
To se temelji na jednostavnoj filozofiji: nitko se neće za uspjeh neke ideje ili posla boriti vise od
onoga, tko je tu ideju osmislio.
Svima ostalima je ta ideja samo jedna od mnogih, a zanjega je njegova, i predanost toj ideji za
njega je neosporno najsnažnija.
Različiti pristupi ostvarenja korporacijskog poduzetništva, Primjeri:
•3M: Svaki istraživač 15% svoga vremena posvećuje projektima po vlastitom slobodnom izboru.
Menadžeri neprestano, na neformalan način potiču grupe da rade na alternativnim pristupima u
odnosu na dijelove glavnih projekata. Svaki odjel je sponzor za nove poslove i za poduzetnike iz
drugih odjela ako traže podršku.
•Hewlett -Packard: Većina odjela ima neformalni popis mogućih ideja; kad se tim, koji je radio na
nekoj ideji raspusti, oblikuje se nova skupina koja se prihvaća sljedećeg projekta
•IBM: Kod velikih projekata sredstva se raspoređuju na više nezavisnih grupa, kako bi radile paralelno
na razlilitim koncepcijama. Cray Research,koji je manji, oblikuje samo po dvije grupe.
•Boeing:Inovacije razvija istovremeno s kupcima i dobavljačima. Ovi posljednji trebaju razviti nove
male sastavne dijelove, ako žele biti ugovorni partneri.

Nedostaci korporativnog poduzetništva

Kao određeni nedostatci, ili zamke koje korporativno poduzetništvo donosi mogu se navesti
slijedeći:

17
  Nedostatak smjera - Kako bi se otklonio ovaj nedostatak potrebno je postaviti jasan
strateški smjer, i zatim ga dosljedno slijediti
 Previše prostora - Ovaj problem nastaje ako se zaposlenicima unutar poduzeća da
previše prostora i vremena da razvijaju svoje poduzetničke ideje
 Premalo granica - Granice su ključne u svakoj poslovnoj organizaciji, ali ako poduzeće
točno i odredi svoje granice, mnoge će ipak propustiti, kao na primjer one koje se odnose
na legalno, etičko ili moralno ponašanje zaposlenih. Stoga je potrebno je utvrditi kritične
granice koje moraju biti pozorno kontrolirane.
 Premalo podrške - sistem podrške treba postaviti tako da će on pomoći pojedincima na
način da znaju gdje se obratiti za pomoć, te podrška sistemima bi trebala potaknuti
poslovne jedinice da same međusobno sarađuju ako vide u tome svoje prednosti i
stvaranje dodane vrijednosti

96. Socijalno poduzetništvo – poduzetništvo u vladinom i nevladinom sektoru

Pojam socijalnog izaziva različite konatacije u našem jeziku te se društveno i socijalno mogu tretirati
kao sinonimi, ali ipak se radi o specifičnim značenjima ova dva pojma.
Konkretnije objašnjenje socijalnog poduzetništva daju Hibbert I Hogg, smatrajući da socijalno
poduzetništvo predstavlja upotrebu poduzetničkog ponašanja za postizanje socijalnih ciljeva
za razliku od komercijalnog poduzetništva gdje je cilj postizanje profita, odnosno, I ako se
ostvari, generirani profit ide u korist zadovoljenja potreba specifičnih ranjivih grupa
stanovništva (Hibbert,Hoggiostali,2002).
Kroz socijalno poduzetništvo dolazi do konkretne realizacije ideje o socijalnoj ekonomiji. Socijalno
poduzetništvo javlja se urazličitim oblicima i kroz različite subjekte sticanja dohotka nastojeći
istovremeno ostvariti ekonomske, socijalne i ekološke ciljeve.
Da bi neka privredna aktivnost imala obilježje socijalne ekonomije, treba istovremeno imati sve tri
bitne odrednice:
1.Socijalnu–udružiti se
2.Ekonomsku–poduzeti
3.Političku–ostvariti nešto novo I „drugačije“
Ko su nositelji socijalne ekonomije
1.Poduzeća, koja nisu vođena interesima kapitala nego uz ekonomske stvaraju I socijalne
učinke
2.Različiti akteri civilnog društva koji se udružuju s ciljem stvaranja poduzeća koje će
zadovoljiti temeljne potrebe ciljanih socijalnih skupina ili zajednica.

Ko su socijalni poduzetnici?
Socijalni poduzetnici su građani privatnog sektora koji igraju ključnu ulogu u mijenjanju javnog sektora
I percepsije socijalnih pitanja. Oni su vođe u području socijalne promjene, a možemo ih naći u
privatnom, javnom i neprofitnom sektoru.

97. Poduzetništvo u poslovnom sektoru vs. poduzetništvo u vladinom i nevladinom sektoru

LER = Poslovni + Vladin sektor + Nevladin
sektor sektor
18
 Poduzetništvo = Tradicionalno + Korporacijsko + Socijalno
poduzetništvo

Nosioci LER-a su : Poslovni sektor, Vladin sektor i nevladin sektor.

Oblici poduzetništva su : Tradicionalno, Korporacijsko (unutarnje) i Socijalno.
Ako posmatramo koja se vrsta poduzetništva praktikuje u nekom sektoru onda možemo zaklučiti
da se:
1. Tradicionalno i Korporacijsko poduzetništvo se prakticira u poslovnom sektoru
2. Socijalno poduzetništvo se prakticira u Vladinom i Nevladinom sektoru

98. Žene u poduzetništvu

Poslovne žene i poduzetnice po mnogo čemu se razlikuju od muških kolega.
Odlikuje ih specifičan stil osmišljavanja i vođenja posla, ali i različite okolnosti koje često nemaju
direktne veze sa samim poslom.
Žene u poslu moraju naučiti kako održavati ravnotežu između obiteljskih obaveza i svojih ambicija,
kako uskladiti mogućnosti sa željama, kako se izboriti za svoje mjesto u svijetu u kojem su poslovne i
poduzetne žene još uvijek relativna novost.
Često se događa i da okolina ne pokaže dovoljno razumijevanja za poduzetne ambicije žena, što je
razlog za mnoge da odustanu od svoje ideje prije nego što su je počele ostvarivati.
Karijera žene možda zahtijeva veću sposobnost organizacije i koncentracije nego karijera muškarca,
no što je izazov veći, obično je i zadovoljstvo postignutim uspjehom intenzivnije.
Snage žena poduzetnica:
• Viši nivo društvene osjetljivosti
• Pravila umijeća komunikacije,
• Skromnost
• Sklonost kompromisu
• Kvalitetni odnosi sa saradnicima
Slabosti žena poduzetnica:
• Nedostatak samopouzdanja i hrabrosti
• Mnoge žene se pretvore u humanitarce
• Često gube viziju najvažnijeg u poslu -stvaranja profita

Dobre strane ženskog poduzetnižtva:

• Smanjenje hijerarhije
• Osjetljivost na druge
• Osjetljiv pristup kreditu
• Uspjeh mjere po tome koliko se zaposleni razvijaju i koliko su očekivanja kupaca zadovoljena
• Podupiru timski rad
Loše strane ženskog poduzetništva:
• Kako uskladiti obaveze prema porodici i karijeri?
• Žene vode manja preduzeća
• Preduzeća koje vode žene sporije rastu
• Kvaliteta radnih mjesta razmjerno niska
• Žene teže prihvataju rizik

99. Omladinsko poduzetništvo

Projekat “omladinskog poduzetništva” u Europi se pojavljuje početkom devedesetih (90) godina u

Norveškoj, odnosno prije petnestak godina . Tadašnja vlast u Norveškoj odlučila je pokrenuti projekat
19
omladinsko poduzetništvo.
Projekat je za početak imao jedan cilj, a to je da se kod što većeg broja mladih ljudi razvijaju
poduzetničke sposobnosti. Program se pokazao poprilično efikasnim I brzo je našao plodno tlo kod
razvijenih Europskih država.
U Norveškom gradu Oslu održan i prvi međunarodni sajam omladinskog poduzetništva koji je danas
Danas u Europi postoje mnoge organizacije koje se bave poticanjem razvoja omladinskog
poduzetništva. Pored redovne edukacije organizuju razne seminare kao I omladinske sajmove.
Omladinci koji prođu kroz edukaciju dobijaju kao priznanje certifikat.
Sticanje certifikata može biti veoma dobro za mladog čovjeka kojem certifikat daje određene
pogodnosti. Kao prvo u razvijenim zemljama zapadne Europe pomoću certifikata I priloženog biznis
plana mikro kreditne banke odobravaju kredite sa niskim kamatnim sopama i grejs periodom.
Uglavnom se radi o manjim svotama novca koji je potreban za otpočinjanje manjeg biznisa.

Nastanak omladinskog poduzetništva u Bosni I Hercegovini vezuje se za 2001. godinu kada je Fond
otvoreno društvo BiH ( FOD BiH ) pokrenulo program u saradnji sa Norveškom organizacijom
BUSINESS INNOVATION PROGRAMS.
Pomoć u razvoju omladinskog poduzetništva pružaju I druge organizacije iz Evrope. Prije svega treba
istači Austrijsku organizaciju K- education, koja je odnedavno počela da finansira projekt " ECONET "
a svoje je učešče uzela je i Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA) koja je doprinijela
aktualiziranju ovog programaprerastao už

100. Karakteristike ambijenta za razvoj poduzetništva u 21.stoljeću

1.Neizvjesnost na ekonomskom planu -od poduzetnika se danas traži izuzetna ekonomska

dinamika, inovativnost i permanentno prilagođavanje;
2.Faktor vrijeme vrlo je bitan-poslovna neizvjesnost zahtijeva munjevito donošenje odluka,
reagibilnost i fleksibilnost, ali i adaptabilnost na temelju informacijskih tehnoloških promjena;
3.Tržišta su danas fragmentirana i segmentirana -dobra se proizvode za poznatog kupca;
4.Dizajn, kvaliteta i post-prodajno servisiranje -prednosti su proizvođača novih proizvoda
koji nastaju temeljem vrhunske tehnologije i kvalitete;
5.Velika preduzeća se rekonstruiraju -postaju fleksibilnijim sistemima uz stvaranje novih
autonomnih preduzeća;
6.Tradicionalne poduzetničke strukture nestaju nisu u stanju održati utakmicu s
vremenom i kvalitetom koje nameće duh novoga vremena i suvremena tehnologija;
7.Ekonomija velikog obima u kontekstu masovne proizvodnje postupno se napušta
-dolazi do jačanja specijaliziranih malih i srednjih preduzeća, povezanih u mrežu poslovnih
odnosa.
8.Organizacija unutar pojedinog preduzeća postaje dijelom kooperativnih mreža -pri
čemu pojedina preduzeća svoje poslovne partnere smatraju poslovnim saradnicima;
9.Doba je procesa internacionalizacije -to znači međupovezanost svih tržišnih subjekata
usmjerenu prema svjetskom tržištu i stanju na njemu;
10.Od radnika u preduzeću sad se zahtijeva inventivan i stvaralački rad -to ima za
direktnu posljedicu povećanje kvalitete, proizvodnosti i ekonomičnosti.

20