Vladimir Vidrić

Pjesme

Bilješka o piscu
Vidrić, Vladimir ( 1875.-1909. ), po zanimanju advokatski pravnik.
Malo je pisao ( jedina zbirka Pjesme, 1907. ), ali je vrlo značajan i izrazit
pjesnik. Po vanjskom okviru svojih motiva pjevao je najviše o prošlosti:
nižu se slike iz antičkog života Egipćana, Židova, Grka, Rimljana, i iz
španjolske prošlosti, prisutna je srednjovjekovna tematika, a
mnogobrojne su slike pejzaža. Ali tu se kriju obilježja Vidrićeva stava: na
taj način snažnije pjeva o problemima svog doba i svoje generacije.
Jednostavnim izražajnim sredstvima i naglašenim slikarskim elementima
izrazio je svoja napredna uvjerenja, teški problem hrvateke emigracije,
klasne napetosti u društvu. Najsnažnije se dojmlju u njegovoj poeziji
slike prirode i pekzaža, ugođaji životne radosti, dionizijski zanosi za
ljeotu, vino, užitak.
Vidrićeva poezija ima svoju dubinu i kvalitete po kojima je odmah
dobila svoje priznanje.

Pjesme

Vladimir Vidrić se sa svojom zbirkom pjesama Pjesme predstavlja

kao pjesnik s izuzetnim osjećajem za boju. Neka pritajna bol i čežnja za
idealnim doživljajem ljepote osnovna je karakteristika ovog našeg
vrhunskog pjesnika
U Vidrićevim pjesmama dolazi do izražaja nov , moderan
senzibilitet, a element subjektivnog nameće se na prvo mjesto,
zamjenivći tako dotadašnje lirsko stvaralaštvo koje je bilo programatske
prirode, obilno zasićeno folklornim elementima i uglavnom svedeno na
dvije, tri teme od kojih je najznačajnija bila rodoljubljle.
Slobodan stih, simbolika, vanjski svijet služe Vidriću kao okvir za
izražavanje subjektivnih stanja i osjćenja Vidrić je u svojim pjesmama
obsjednut pesimizmom, nostalgijom, čunnosću i svim formama ljubavi,
otkriva muzikalnu vrijednost riječi, usavršava stih, osvježava metaforiku.
Tematiku Vidrićeve poezije čine aktualni prblemi njegova vremena,
a zanimljivo je da bilo koji problem iznio, uvijek njime izražava svoju
ličnost.
Česta tema pjesama jesu robovi, obespravljeni ljudi lišeni slobode i
ljudskog ponosa.
----------------------------------------------------------------------------------
---
“ Ogromna, crna. Na svijetloj provi
Vrzu se sapeti ljude i žene
I lamaju ruke i nijemo plaču
A kose im lete raspletene.

Stištu prsti i grče ruke,

Okovane pružaju k nebosklonu,
Sa tala se dižu i kažu i kažu,
Gdje sunce tone na stranu onu. “
( Roblje )
-------------------------------------------------
Vidrić je također pjevao o ljudskim odnosima.
-------------------------------------------------
“Da, svetac je halje skupio,
I poao je uza stube,
I nije se ni osvrnuo
Na jecaj zemaljske ljube.
Al se anđel ganuo
i rekao: -“Prečasni, stani,
I koji su mnogo ljubili,
I oni su Bogu zvani” “
 ( Gonzaga )
-------------------------------------------------
U pjesmi “Mrtvac” javlja se Vidrić pesimist, svjestan nemoći nemoći
čovjeka prema zakonima prirode.
-------------------------------------------------
“ Ubila ga ruka silna,
Vječno jaka, vječno živa,
Što živote rasipava
I živote utrunjava.”
( Mrtvac )
-------------------------------------------------
Zbog spoznaje eda je čovjek nemoćan, u njegovim pjesmama
stalno je prisutna bol, bol koju pjesnik sakriva u svojim pjesmama, ali bol
koja se ipak osjeća.
Vidrićeva poezija primarno je poezija bola, bilo da je to bol roba koji pati
za svojom domovinom dok hladi bezbrižnu gospodaricu,
-------------------------------------------------
“A kad bi se našla dobra duša,
Da i roba pita i sasluša,
Taj bi rekao:” Od tuge pogibam,
Moje srce leti k libijskim kolibam” ”
( Pomona )
-------------------------------------------------
ili da je to bola koja nočas zbližavapatricija i roba u pjesmi “ Ex
Pannonia”.
-------------------------------------------------
“A kad se on sagnu k robu
I nemoćno poče da gleda
“Idimo!” šanu mi ona,
I trznu i - posta blijeda.
A mene, da pravo kažem,
Kosnu se suza njina:
“ Idimo, rekoh, a njemu
Podajte krčag niva.” “
( Ex Pannonia )
 Poverite cenu za svaki slucaj na http://www.faceyubook.com

-------------------------------------------------
Vidrićevo glavno izražajno sredstvo je slika. Imao je istančan
osjećaj za boje. Vidrić je u svojim pjesmama oslikavao predivan pejzaž.
-------------------------------------------------
“A svitaše jutro. rosa je pala,
Pa se u krupnih kapljah blista.
Sja jutarnja zvijezda. Dršće i trepeti
Jasika širokog lista”
( Jutro )
--------------------------------------------------
“Zvijezde se roje visoko
I dasi će sad da krenu,
U zrku se kupa mjesec
I sipa svijetli i sjenu.
A krasna se žena budi
I grud joj otajno diše
I svilne vjeđe obara
I noć je i - biva tiše. “
( Notturno )
-------------------------------------------------
Najznačajnija i najzanimljivija pjesnikova ostvarenja zasigurno jesu
Pejzaž I i Pejzaž II, u kojima je on prikazao stvaran život.
U Pejzažu I sve vrvi od života.
-------------------------------------------------
“ U travi se žute cvjetovi
I zuje zlaćane pčele
Za sjenatim onim stablima
Krupni se oblaci bijele.”
( Pejzaž I )
-------------------------------------------------
Dok pjesnik U Pejzažu I upotrebljava glagole kako bi što vjernije
opisao krajolik u Pejsažu II upotrebljava glagole kako bi prikazao radnju.
-------------------------------------------------

“Nebeski putnik mjesec

Lako je odskakivao
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebu plivao.
I kad sam otvorio prozor...”
( Pejzaž II )
-------------------------------------------------
Vidrićev stil, a i stih u kojem je ispjevao svoje pjesme, bili su u to
vrijeme novi. Budući da je svoje pjesme deklamirao morao ih je što više
skratiti, svesti jezični izražaj na najmanju moguću mjeru. Vizualnost bila
je jedna od najvećih pjesnikovih vrlina, stoga nije ni čudno da mu je slika
bila glavno izražajno sredstvo. U nekim svojim pjesmama Vidrić daje
samo impresionističke sličice.
-------------------------------------------------
“ Plahe su sjene došle iz tame
I plesat stale u zelenoj travi.
Bile su dvije plavojke Nymphe
S bijelimi vjenci na glavi... “
( Jutro )
-------------------------------------------------
“ I vjenčav se lišćem vinjage bujne
Buku podižu divlju.
Kucaju srca. S ljpkog se gaja
Bijele nimpfe ozivlju.”
( Pompejanska sličica )
-------------------------------------------------
U drugim pak pjesmama Vidrić pravi doživljaj potisće u pozadinu i u
prvi plan dovodi slike koje poput zrcala reflektiraju taj događaj.
-------------------------------------------------
“ U omrkom parku jablani
Bunar okružuju bijeli,
Gdje smo ja i gospoja
Kao saneni sjeli,
Dok tavni - šume i tuguju
Gordi i neveseli.
( Kipovi )
-------------------------------------------------
“Ja vidim grijeh. Gle! gola, divlja hrid
I oblak tavan, vihrom raskidan,
A s hridi zublja. Krvav joj je žar
I pada u noć i u ocean.
( Grijeh )
-------------------------------------------------
Posljednji način pjesnikova slikovna izražavanja, koji je vjerovatno i
njabolji je taj u kojemu sama misao obuhvaća sliku, slikovna i misaona
komponenta združeni su u jedno.
-------------------------------------------------
“ S kamena po crnoj zemlji
Val se dima povijava.
Ukraj žrtve utrnute
Oboreni starac spava”
( Mrtvac )
-------------------------------------------------
Vidrić se pred kraj svoga života razbolio i završio je u ludnici što je
ostavilo mnoge tragove u njegovu daljnjem stvaralaštvu. U njegovim
pjesmama počinju se javljati demoni i sablasti, a događaji bivahu
zahvaćeni površno bez neka opipljiva sadržaja. Pjesnik je za vrijeme
svoje bolesti naslućivao smrt i prikazivao u svojim posljednjim
pjesmama.
-------------------------------------------------
Adieu

O moja je leđa lagano

Krcnula mandolina
I moj se kaput raskrio.
Purpurna pomrčina
moje je vjeđe prekrila
Os sunca, vjetra i vina.

A moja se ruka ganula

Koja pjesmice sklada,
Svijetlu je suza utrla
Što mi sa zjena pada.
-Tako silazim, gospojo,
Stubama tvojega grada.
( Adieu )
-------------------------------------------------