RAZMATRANJA PRVI TJEDAN

1. – 7. DAN

UREDIO:

FRA MATE BAŠIĆ, OFM

Scripta ad usum privatum

 EXITUS – Dan prvi

21. siječnja 2019.

Samo Bog oslobađa

"Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom: Ruben, Šimun, Levi i
Juda; Jisakar, Zebulun i Benjamin; Dan i Naftali; Gad i Ašer. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset
duša. A Josip je već bio u Egiptu. I umre Josip, a pomru i sva njegova braća i sav onaj naraštaj. Ali su Izraelci
bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju."

(Izl 1, 1-7)

Dan prvi: razmatranje

Danas započinje tvoje izazovno putovanje kojim programom Exitus koračaš od ropstva
do slobode razmatrajući retke drevne Knjige Izlaska. Ti bi se mogao zapitati kakve koristi možeš
imati od Riječi koja je pred tobom. No, ne otpisuj olako božansku poruku! U ovom odlomku
možeš vidjeti da su Jakovljevi sinovi doista živjeli u Egiptu, a sedmi redak kazuje nam nešto uistinu
značajno: „Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojačali, tako da su napučili zemlju.“ Kao što znaš,
Knjiga Izlaska govori o oslobođenju iz ropstva. Ali zašto? Na samom početku priče, čitamo kako
Izraelci nisu bili samo snažni, nego „silno ojačali“. Pitanje koje bi bilo tko trebao postaviti je jasno:
kako to da su Izraelci bili porobljeni, a istovremeno „silno ojačali“? Kasnije ćemo vidjeti kako se
egipatski faraon čak bojao izraelskog naroda. Lako to možemo smatrati u potpunosti
kontraintuitivnim. Kako to da su bili robovi? Kako to da se nisu pobunili i oslobodili se? Kakvi su
to bili ljudi da su, iako imajući toliku snagu, ipak bili tako bijedni da ostanu robovima jednom
tiraninu?

Kakva utjeha! Vidjet ćemo kako je Knjiga Izlaska naša priča! Taj je drevni tekst metafora
za ljude danas; bilo da nas porobljava požuda, tehnologija, hrana i piće, ili bilo što drugo, neprestano
bespomoćno robujemo. Biti porobljen čime ne znači zapravo da je čovjek slab. U većini slučajeva
njegovi mozak i tijelo zapravo su prilično snažni... mada se tako možda ne čini, upravo je njegova
snaga razlog njegova ropstva. Ljudi su snažni, a kada netko ide pregovarati sa životom i svakojakim
njegovim teškoćama, objeručke se hvata bilo čega što mu pruža utjehu i sigurnost. Tijekom života,
napose u mladosti, čovjek pronalazi i koristi se stvarima za koje vjeruje da će ga usrećiti. Koristi se
tim stvarima na svoju prividnu dobrobit. No kasnije u životu počinje biti svjestan svoje zablude; te
stvari nisu od pomoći, niti imaju što s istinom i srećom kojima teži/očekuje/traži. Međutim, koliko
god on kasnije želio slobodu, njegov mozak nastavlja tražiti ono što za što je uvjeren da je za njega
dobro – on otkriva istinu u umu, no ne i u volji. Stoga nema ništa sramotno u tome! Ovisan čovjek
nije slab; zapravo bi vrlo lako mogao biti silno snažan. I poput Izraelaca, čovjek u toj situaciji u
potrebi je jedne i najveće istine Svetog Pisma: samo Bog oslobađa. Kao što je izraelski narod bio silno
snažan, no nisu se mogli osloboditi, čovjek danas o sebi otkriva isto. Koliko puta si se odvažio
pokušati se „osloboditi“, samo kako bi shvatio da sâm to ne možeš? Na tisuće? Tako, započinjući
ovo nevjerojatno putovanje, nikad (s naglaskom na nikad) ne zaboravi ovu jedinstvenu
fenomenalnu istinu: ti to možeš... ali Bog je onaj koji će te osloboditi.

Način na koji to možeš, s Božjom pomoći, jednak je onom osvajanju Jerihona od strane
Izraelaca. Izraelci su osvojili Jerihon, ali ništa iz njega nisu uzeli, sve je bilo pod kletvom zvanom
herem. Jerihon je simbolizirao ovaj svijet. Moramo osvojiti ovaj svijet, ali ne moramo iz njega ništa
uzeti. Jednako, ti moraš težiti prema prostranstvima Obećane zemlje prema kojoj te vodi Exitus.
Oruđe i oružje koje imaš na tom osvajačkom putu za slobodu je odricanje, gdje uvijek u srcu moraš
imati onu Kristovu: Ne zgrčite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju
i kradu. Zgrčite sebi blago na nebu gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.
(Mt 6, 19-20)

Pokušaj kroz današnji dan spoznati koja su to tvoja blaga koja moljac i rđa nagrizaju i
kradljivci potkopavaju i kradu, te vidi u čemu si to ojačao što te ne čini slobodnim i što je to što
tvoj mozak traži u čemu je uvjeren da je za njega dobro, gdje si upućen na samoga sebe i gdje je
tvoja volja sklona koristi prema samome sebi, a ne prema drugome i prema pravednosti.

Pamti ovu molitvu kroz EXITUS hod:

Gospodine Isuse Kriste, Ti si rekao: Što učiniste jednomu od moje najmanje braće, meni
učiniste. Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku s
kojim se danas sretnem uspijem prepoznati Tebe, Sina čovječjega, koji ćeš me jednom
suditi. Amen.
 Tjedan prvi: aktivnosti

1) Muškarci često imaju potrebu kontrolirati. Tjeskoba koju možeš osjetiti odlučujući se za
Exitus uvelike je povezana s tvojim predanjem kontrole Bogu. Vjeruj mu svom svojom snagom.
Ove se istine moraš prisjećati svaki dan svog Exitus putovanja. Na nju moraš podsjećati i svoju
braću. Ona će biti ključ „tvog“ uspjeha. Bog oslobađa!

2) Uči iznova predavati kontrolu u Božje ruke. Kao što bi vitez položio svoj mač na oltar te
zauzvrat primio snagu od Boga, tako i ti trebaš činiti. U svojoj jutarnjoj molitvi, odsada do kraja
svog života, s velikim pouzdanjem zahvaljuj Bogu što te nikada neće napustiti... on će te uvijek
izbavljati iz svakog zla.

3) Moli za svoju braću. Po uzoru na Izraelce koji su bili oslobođeni kao narod (a ne pojedinačno),
moli Boga za oslobođenje svoje grupe i svakog tko treba oslobođenje od ovisnosti, sebičnosti,
apatije i kontrole.

4) Prvi tjedan Exitusa obično je radost; mislimo kako konačno idemo nekamo. Čvrsto se drži
te radosti i odlučnosti – Exitus će postajati sve izazovnijim, ali ti to možeš. Pobrini se za izgradnju
svog bratstva; ono će ti trebati koliko i tvojoj braći.

Tjedno razmišljanje

(Prokomentirajte tijekom prvog bratskog susreta)

Na početku ciklusa EXITUS programa, svi bi trebali donijeti jednu veliku odluku koju će trebati
provesti do kraja programa. Vrijeme Exitusa idealno je za razlučivanje o sebi i svom pozivu te
mnogi u program vjerojatno već ulaze s takvom odlukom. No, bez obzira na to, ovako bi svaki
brat tijekom cijelog programa, prateći svoj rast u slobodi, mogao stalno imati na umu tu jednu stvar,
svoj vlastiti zadatak i odgovornost. Bila to odluka zaručiti se, ući u samostan, promijeniti posao,
biti bolji muž ili otac, biti bolji čovjek za druge, odreći se navezanosti, pomiriti se s nekim...
zasigurno će doprinijeti konkretnosti i jasnoći iskustva Exitus programa. Jer se smisao slobode
otkriva u odgovornosti. KOLIKO TKO ULOŽI U DISCIPLINU I ODRICANJE TOLIKO ĆE
I PLODOVA UBIRATI.

Jedan je brat Exitus bratstva dobro uvidio tri napasti tijekom programa:
Moje iskustvo, a i iskustvo braće mog bratstva, je to da nas tijekom Exitusa đavao napastuje s tri
varke:

1. dio programa ili prvih 30 dana - Ti to ne možeš, odustani.

2. dio programa ili drugih 30 dana - Ti si savršen, ovaj program te doveo do savršenstva.

3. dio programa ili zadnjih 30 dana - Sve polako završava, a ti ćeš se opet vratit na staro.

Brat Luka je idealno sročio ove tri napasti koje svakome mogu biti jasno upozorenje i ohrabrenje,
jer to su samo napasti.

Od prvoga dana ciklusa, prvi korak je jedna zabrana. Strogo je zabranjeno tijekom ciklusa koristiti
mobitel u vožnji. Molim vas da ne koristite u vožnji automobila mobitel jer je to protivno
razboritosti i dovodi u stalnu opasnost i vas i druge sudionike u prometu, koliko god bili sigurni u
svoje sposobnosti i mogućnosti. Ta, nitko od nas ne mora biti uvijek dostupan. Ako baš morate
razgovarati i u vožnji poradi posla, tada koristite zakonom dopuštena sredstva komunikacije u
vožnji, ali ipak pokušajte i to svesti na minimum.

EXITUS – Dan drugi

22. siječnja 2019.

Dnevni životni zadaci.

"Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa. I reče on svome puku: 'Eto, sinovi su
Izraelovi postali narod brojan i moćniji od nas. Hajde, postupimo mudro s njima: spriječimo im
porast, da se u slučaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu
iz zemlje.' I postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim radovima. Tako su faraonu sagradili
gradove-skladišta: Pitom i Ramses. Ali što su ih više tlačili, oni se još više množili, napredovali i
širili se, tako da su Egipćani strahovali od Izraelaca. I Egipćani se okrutno obore na Izraelce.
Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima
i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu."

Izl 1,8-14
 Dan drugi: razmatranje

Knjiga Izlaska zapanjujuća je utoliko što je doista priča svakog čovjek – što možemo jasno
vidjeti u današnjem ulomka iz Pisma. Razmotri ovo pitanje: Egipćani su se tjeskobno brinuli da bi
izraelski narod mogao biti "presnažan" za kontrolirati, te da bi mogli "udariti na nas" [Egipćane].
Egipćani su s Izraelcima postupili lukavo; "postaviše nad njima nadglednike da ih tlače teškim
radovima". Drugim riječima, zaposlili su ih zadacima, mnogim zadacima. Zanimljivo, ljudi su
postali manje usredotočeni na svoju slobodu i snagu jer su više bili suviše zaokupljeni "dnevnim
poslovima". Tko ima vremena za odvažnost kad čovjek ima toliko toga za napraviti, ili točnije kad
je do te mjere porobljen da nema vremena zastati i sagledati svoju situaciju? Tako su ljudi radili još
više pod svojim nadglednicima, neočekivano rastući u snazi, no istovremeno ostajući porobljeni.
"Ogorčavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, različitim poljskim poslovima
i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu." Danas, razmisli o meljti i opeki koji
zaokupljuju tvoj život: beskrajni poslovi, frenetične aktivnosti, neprestano nastojanje da budeš u
tijeku; kao i sve druge stvari kojima nas nadglednik porobljava: alkohol, pornografija, požuda,
oholost, strah od neuspjeha, nadmetanja s drugima, novac i status. Naš nadglednik (Zli) koristi
"meljtu" i "opeku" u našim životima kako bi nas kontrolirao, odvojio od istinskog cilja, spriječio
da "silno ojačamo". Poput faraona, vješt je u svom umijeću i ljubomoran na svoju moć.

Rezultat toga je život kakav mnogi danas poznajemo: ti zadaci, meljta i opeka naših života,
mogu "ogorčati naš život". Uklanjajući zadatke, meljtu i opeku, možemo otkriti kako nismo njima
obvezani. Uklanjajući ih možemo shvatiti kako je život bez njih moguć, kako nas one ne trebaju
vezati i udaljavati nas od važnijih stvari u životu. Svatko bi bio tjeskoban, na primjer, pri pomisli
da provede cijeli život skrbeći za svoju obitelj, a da s njima doista ne bude i ne posvećuje im
pozornost. Razumije se, mnogo je toga što jedan otac mora činiti. No većini bi nam danas
neizmjerno koristilo pojednostaviti svoje živote. Vrijeme provedeno razlučujući kako
pojednostaviti život isplatit će se mnogostruko.

Što ti u konačnici daju ova zemlja i ovaj svijet? Koji su tvoji meljta i opeka? Odgovor znamo.
Sotona nam obećava sjajan prolazni život, prepun ugode i slave, bogatstva i zadovoljstva – pod
jednim uvjetom – odreći se vječnoga života. Meljta i opeka koje nam on nudi, aduti kojima igra s
nama su: uživanje, putenost, privlačnost, aktivizam, prezaposlenost, veličina, snaga, vlast, raskoš…
Sve nam se to nameće velikom snagom: lakomost, oholost i požuda – sve je to privlačno, ali je
PROLAZNO. Iskoristi već sada milost i dar svoga postojanja. Skupljaj u tom postojanju ono što
ti se nikada ne može oduzeti i što se ne može izgubiti. Kao što nije slučajno da je Bog poveo Izrael
u Obećanu zemlju, tako nije slučajno što sada tebe vodi kroz Exitus 90 do zemlje svojih obećanja.
 Danas sagledaj koliko kroz svoj dar postojanja skupljaš ono što ti se ne može oduzeti i što
nikada ne možeš izgubiti. Što je to uopće za tebe?

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙

EXITUS – Dan treći

23. siječnja 2019.

Kreni naprijed.

"Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im
naredi: 'Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško
dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.' Ali su se babice bojale Boga i nisu činile kako im je naredio
egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu. Stoga egipatski kralj pozove babice pa im
rekne: 'Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?' Nato babice odgovore faraonu:
'Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica dođe k njima, one već rode.'
Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao. A kako su se babice bojale
Boga, on ih obdari potomstvom. Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: 'Svako muško
dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu.'

Izl 1,15-22

Dan treći: razmatranje

U strahu od mogućeg ustanka Izraelskog naroda, faraon primaljama zapovijeda da učine

nešto krajnje groteskno – da ubiju svako novorođeno muško dijete koje porode, da uguše Izraelovu
budućnost. Primalje junački zanemaruju taj zahtjev, no faraon je nepopustljiv te naređuje da se sva
muška djeca utope u Nilu.

Treći je dan. Bez sumnje, uzbudljivost novog režima i svih požrtvovnih odricanja počinje
nestajati, dok tvoje tijelo vapijući traži poznatu udobnost.

Tako dolazimo do prizora itekako poznatog svakome tko teži rastu u vrlinama. Sv. Metod
uči nas kako je faraon ovdje "neka vrsta" đavla, kojemu je cilj smrt čovjekovih vrlina. Prema
njegovu tumačenju, naše strasti su poput voda Nila kamo Zli želi da bacimo i utopimo svoje duše.
Tako, dok potomak ropstva nastavlja živjeti (grijeh), potomak vrline se guši. Svakome je poznata
bol tog zastrašujućeg nutarnjeg gušenja, bilo da je u pitanju usamljenost kao ishod pornografije,
praznina koju jamči alkohol ili dosada koja proizlazi iz neispitanog života beskrajnog traganja za
zabavom.

Ipak, eto te na trećem danu svog oslobođenja od tih stvari. Ono što te jednoć
podjarmljivalo sada je sredstvo kojim se oslobađaš i udaljavaš od svega toga. Sv. Augustin ukazuje
na ironiju velikog Izlaska i prijelaza izraelskog naroda preko Crvenog mora do slobode – narod
nekoć osuđen na utapanje, zatočen u ropstvu, sada prolazi kroz more na putu do slobode.

Naša kultura okružuje nas neprestanim pozivima na besmislena i destruktivna uživanja.

Dok se udaljavamo od tih stvari, osjećamo pak kao da prolazimo kroz njih. Time nalikujemo
izraelskome narodu, imajući dva divovska zida vode slijeva i zdesna; no uz pomoć Boga koji nam
tvori put, imamo samo jedan zadatak: kretati se naprijed.

U ovome svijetu punom napasti i kušnji pozvan si osvojiti potpuno drugačiji svijet. Pogledaj
zemlju Kanaan. Kanaan je najgora zemlja, izopačena – baština Kamova. Zemlja trgovaca, kraljeva,
orgijskih običaja. Da, upravo u takvu je okruženju Bog htio ispuniti svoje obećanje o drugom
životu. Stoga, nemoj se čuditi napastima i kušnjama, koje te snađu, nepravdi i bahatosti koja te
okružuje, lakomosti i oholosti. Izrael je u tim okolnostima imao Jošuu, Jošua Mojsija, Juda je molio
Šimuna. Ti sada u tim okolnostima imaš braću svoga bratstva. Ti imaš duhovnika. Stoga ne zaboravi
da na ovome putu kretanja prema naprijed nisi sam. S tobom je prije svega Bog koji ti je darovao
braću i tebe braći, a na tome vas putu prati i vaš duhovnik. Zato digni glavu i spremno koračaj
prema naprijed. Obraduj danas na poseban način braću svoga bratstva. ( Smiješ obradovati i svoga
duhovnika ☺ )

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙

 EXITUS – Dan četvrti

24. siječnja 2019.

Sve što nam je potrebno za slobodu dano nam je na krštenju.

"Neki čovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom. Žena zače i rodi sina. Vidjevši
kako je krasan, krila ga je tri mjeseca. Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od
papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali
Rijeke. Njegova sestra stane podalje da vidi što će s njime biti.

Faraonova kći siđe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona
košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese. Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško
čedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. 'Bit će to hebrejsko dijete', reče. Onda njegova sestra rekne
faraonovoj kćeri: 'Hoćeš li da ti potražim dojilju među Hebrejkama da ti dijete doji? ''Idi!'– odgovori
joj faraonova kći. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku. 'Uzmi ovo dijete', rekne joj
faraonova kći, 'i odgoji mi ga, a ja ću te plaćati.' Tako žena uzme dijete i othrani ga. Kad je dijete
odraslo, ona ga odvede faraonovoj kćeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, 'jer sam ga', reče,
'iz vode izvadila'."

Izl 2,1-10

Dan četvrti: razmatranje

Kad god se u našim životima ili životu Božjeg naroda događa nešto nepredvidivo i
radikalno, gotovo uvijek možemo biti sigurni da je tu Bog na djelu. To vidimo u današnjem čitanju
Pisma. Izraelski narod zatočen je u Egiptu s malo ili nimalo nade da će ikada ugledati slobodu, no
Bog im iznenada postavlja osloboditelja. Kao što ćemo vidjeti u danima koji slijede, Mojsijevo
rođenje i njegovo poslanje otkupitelja nagovještaj su velikog otkupitelja koji tek ima doći: Isusa
Krista. Već sad uočavamo sličnosti između tih dviju figura. Mojsije je posinjen od strane
nepoznatog čovjeka, on je "krasno" dijete, te je osim toga tri dana bio položen u košari na rijeci.
Sjeti se kako se Marija "našla" trudna bez pomoći svoga zaručnika. Isus je također bio krasno dijete;
o njemu čitamo kako, nakon što su ga pronašli u Hramu, "bijaše poslušan (Josipu i Mariji)" te kako
"napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi" (Lk 2,51-52). Imaj također na umu da je
i Isus bio spašen od nemilosrdnog i paranoičnog vođe koji ga je u strahu od gubitka vlastite moći
želio ubiti (Mt 2,16). Broj tri treba podsjećati na događaje iz Kristova života: tri dana je izgubljen i
pronađen u Hramu, tri dana provodi u grobu, svoje javno djelovanje započinje u tridesetoj godini
života. Isus će se objaviti kao Novi Osloboditelj, što će imati presudnu ulogu u našoj potrazi za
slobodom.

Naposljetku ono najvažnije, Mojsije dobiva ime tako što faraonova kći govori "izvadila sam
ga iz vode". I ti si bio "izvađen iz vode" na svom krštenju, najvjerojatnije još kao dojenče. Spašen
si od tiranije Zloga te si dobio sve što ti je potrebno da budeš sin Uzvišenog. Mojsije je spašen po
vodi, izraelski narod je spašen po vodi (Izl 14), a i ti si također spašen po vodi krštenja. Danas
zaboravljamo kako je krštenje obred prijelaza. Uvelike zaboravljamo na milost i snagu sakramenta
krštenja. No Sv. Pavao je bio odlučan: "Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt
smo njegovu kršteni... da kao što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u
novosti života." (Rim 6,3-4). Novost života ono je što tražimo s Exitusom. Isus nam je dao
neospornu zapovijed: "Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se..." (Mk 16,16). Stoga, posvijesti si
milost svog krštenja i "raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi" (2 Tim 1,6) kako bi imao sve što je
potrebno da postigneš istinsku i trajnu slobodu!

Pokušaj kroz današnji dan promotriti kako je tvoje biće, osobito duh tvoj i duša, po naravi
krasno oblikovano. U tome ti može pomoći sljedeće razmatranje sv. Bonaventure: Prvo, dakle,
promatraj kako si po naravi krasno oblikovan. Tvoja naravna krasota, smatram, sastoji se u tome,
što ti je po naravi za tvoj ures utisnuta slika preblaženoga Trojstva. Zato veli Anzelmo u Proslogionu:
Priznajem, Gospodine, i zahvaljujem ti što si me stvorio na svoju sliku, da se tebe sjećam, na te
mislim i tebe ljubim. A Bernard u Razmatranjima veli: Po nutarnjem čovjeku nalazim u sebi tri stvari,
po kojima Boga štujem, opažam i za njim čeznem. Te tri stvari su sjećanje, shvaćanje i volja.

Koliko te onda ispunjava pomisao na Boga? Shvaćaš li da kad Boga voljom ljubiš, samoga
sebe u njega preoblikuješ. Upoznaj dakle, danas, brate moj, kako je čudesno i neprocjenjivo
dostojanstvo biti ne samo trag Stvoriteljev, što je zajedničko svim stvorenjima, nego također biti
njegova slika, što je svojstveno samo tebi čovječe.

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙

 EXITUS – Dan peti

25. siječnja 2019.

Muškarci su stvoreni za druge.

"Jednog dana, kad je Mojsije već odrastao, dođe među svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada
kako neki Egipćanin tuče jednoga Hebrejca - brata njegova. Okrene se tamo-amo i, vidjevši da
nikoga nema, ubije Egipćanina i zatrpa ga u pijesak... Kad je faraon to dočuo, htjede Mojsija
pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog
studenca.

Midjanski je svećenik imao sedam kćeri. Dođu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado
svoga oca. Ali dođu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji. Kad su se
vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: 'Kako ste se danas tako brzo vratile?' One odgovore: 'Neki
Egipćanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji. ''Gdje je?'– zapita on
svoje kćeri. 'Zašto ste ostavile toga čovjeka? Pozovite ga na objed.' Mojsije pristane da ostane kod
toga čovjeka. On oženi Mojsija svojom kćeri Siporom. A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime
Geršon, 'jer sam', reče, 'stranac u tuđoj zemlji'."

Izl 2,11-22

Dan peti: razmatranje

Kad su muškarci na vrhuncu svojih snaga, na vrhuncu izvrsnosti, doista su "ljudi za druge".
Zreo muškarac koji vlada sobom, uzdignut i podržavan od Boga, čovjek je velike moći. No, ono
što muškarca čini doista velikim jest njegova spremnost služiti drugima, koristiti svoju snagu za
"druge" – bila to njegova supruga, djeca, braća, susjedi, Crkva ili država. U današnjem odlomku iz
Pisma vidimo Mojsija na strani potrebitih i potlačenih kako se s mladenačkom snagom zauzima za
druge. Nije pretpostavio, na primjer, da bi se Reuelove kćeri mogle same obraniti od nevaljalih
pastira. Tako, kad smo kao muškarci usredotočeni na brigu, pomoć i obranu slabijih i potrebitih,
nas i našu snagu Bog može i hoće upotrijebiti za dobro drugih. Uskoro ćemo to vidjeti kada Bog
postavi Mojsija kao izbavitelja i suca svoga naroda. U moderno doba, potpali smo pod tešku naviku
stavljanja vlastitih potreba i želja na prvo mjesto, misleći na druge tek nakon toga – ako uopće.
Danas i svaki dan moramo se razvesti od ustaljenih običaja naše kulture te odlučiti, ako je potrebno
svaki dan iznova, nadići vlastite potrebe u korist onih oko nas. Imaj ovo danas u molitvi. Tko se
pouzdaje u tebe? Tko te cijeni zbog tvog zauzimanja protiv nepravde i ugnjetavanja? Tko ti se
povjerava kao pouzdanom čovjeku na čiju se pomoć može računati, te koji se neće lijeno držati po
strani i ne miješati se. Život doista ima svrhu i smisao kada se velikodušno dajemo drugima, nekoj
svrsi ili Crkvi. U suprotnom, koji je smisao života?

Nastoj da sva svoja djela i sva služenja drugima uistinu bude upravljeno Bogu. Svemu treba
služiti tako da svako služenje bude na čast i slavu Njegovu. Tome treba biti tako jer i u služenju
drugima može doći napast častohleplja i ako je sve upravljeno prema Bogu onda i ti tome
častohleplju možeš jednostavno odgovoriti: Prekasno dolaziš, već sam tu čast dao Drugomu.

Ali još više! Ne smijemo se zadovoljiti samo time, da kad ustajemo, sva svoja djela toga
dana prikažemo Bogu, već smo pozvani priviknuti se, koliko je moguće, da nikada ne započnemo
nijedno djelo, ni jedan rad, posao, studij ili što drugo, a da ga nismo prije prikazali i posvetili na
veću slavu Božju, prema onoj: Omnia ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju.

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙

EXITUS – Dan šesti

26. siječnja 2019.

Bog odabire nas prije nego mi odaberemo njega

"Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe
do Horeba, brda Božjega. (2) Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On
se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. (3) "Hajde da priđem, " reče Mojsije, "i promotrim
ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." (4) Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma
ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. (5) "Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj obuću s
nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (6) Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov,
Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati."

Izl 3,1-6
 Dan šesti: razmatranje

U današnjem svetopisamskom tekstu od posebne je važnosti način na koji Bog i Mojsije

sklapaju svoje duboko prijateljstvo. Mojsije ne pronalazi Boga u potrazi za njime. To se rijetko kad
događa, ako ikada. Nego, Bog prvi dolazi Mojsiju. Kako vidimo, Mojsije je radio svoj posao kad
mu se Bog objavio, dajući mu mogućnost da odgovori. Sveci su se nerijetko koristili metaforom
suncokreta. Kada se sunce uzdigne u jutro i njegove zrake obasjaju svijet, suncokret, koga sunce
"pronalazi", svoju glavu doslovce okreće prema suncu. Slično tomu, svako kretanje prema Bogu
prvotno je njegova inicijativa. Drugim riječima, Bog "pronalazi" nas, a mi se, zauzvrat, okrećemo
prema njemu. To je bit duhovnog života. Tako, Bog pronalazi Mojsija na brdu Horebu, a Mojsije
se "okreće prema njemu" govoreći, "hajde da priđem i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne
sagorijeva".

Čovjek se može upustiti u Exitus iz tisuću razloga. No treba biti jasno da nije on taj koji je
za sebe odabrao Exitus, nego je sam Bog pokrenuo, milošću, da se okuša u Exitusu, te se tako otvori
dubljem odnosu s njime. Na isti način, tvoje dobre namjere i odlučnost da dovršiš Exitus ne dolaze
od tebe, nego od Boga. U Exitusu, kao i u bezbroj drugih stvari, Bog ima namjeru objaviti ti se.
Tako, iskoristi ovo sveto vrijeme da se "okreneš prema Bogu" te ga pronađeš kao što je on pronašao
tebe.

Ovaj je dan za Mojsija započeo kao i svaki drugi: Mojsije je istjerao ovce svoga tasta Jitra na pašu.
Nije to bio pašnjak kako si to mi ovdje zamišljamo. Bila je to pustara po kojoj su ovce tražile sitne
korjenčiće duboko u pijesku koji za kišnoga vremena prolistaju. Stado se stoga često premještalo.
Sve se događa u blizini brda Božjega – Horeba. Moramo znati da je u starini gotovo svako brdo
označavalo blizinu Božju i imalo je neko sveto obilježje.

Iako je ovaj dan započeo kao i svaki drugi, Mojsija je upravo toga dana čekalo veliko
iznenađenje, slobodno možemo reći najdublji i najveći događaj njegova života: susret sa živim
Bogom. Sve se dogodilo iznenada. Mojsije niti je što slutio niti je što očekivao. Ništa nije ukazivalo
na događaj koji će se zbiti. Posve zaokupljen obiteljskim stadom i svojom dužnošću u obitelji
možda je i malo predaleko otišao sa stadom tako da se približio samom svetom brdu Horebu kojeg
pisac naziva brdo Božje. Po svoj prilici Mojsije je u potrazi za ispašom napustio teritorij Midjanaca.

Sve se dogodilo iznenada. Podigao je oči i ugledao grm koji gori a ne izgara. Pisac kaže da
mu se ukazao anđeo Jahvin, ustvari, to je bio sam Bog. Ne radi se o anđelu u našem poimanju te
riječi. U Starom zavjetu često prisutnost Božju posreduje neki lik. Sjetimo se Abrahamovih gostiju
(Jahve se ukaza Abrahamu kod hrasta Mamre ... podigavši oči opazi tri čovjeka gdje stoje..., usp.
Post 18,1–2). Ovdje je vatra iz grma simbol prisutnosti anđela Jahvinog ali se iz redaka 4–6 jasno
razabire da je tu prisutnost Jahvina. Jahve je tu prisutan i On govori u svoje ime, a ne govori anđeo
Jahvin.

Zanimljivo je da se grm na hebrejskom kaže seneh pa neki odavde izvode i ime Sinaj za brdo
Horeb. Mojsijevu pažnju privukao je grm sav u plamenu a ipak ne izgara. Što se događa? Hajde da
priđem i promotrim ovaj čudni prizor... Ali...

Bog se javlja Mojsiju ne iz grma već iz središta grma ili usred grma budući da u hebrejskom
stoji mitok tj. iz sredine. Nije nevažno, budući da je na taj način jasno da vanjština i plamen grma
zaklanjaju Božje biće. Usprkos vidljivosti znaka, njegova je prisutnost nevidljiva.

Slijedi poziv (Mojsije! Mojsije!) ali i zabrana približavanja: Ne prilazi ovamo! Mjesto blizine
Božje je sveto i čovjek mu se nije dostojan približiti. Osim toga, Mojsije mora izuti obuću. Skidaš
li ti svoju obuću pred Bogom? Tu pod obućom ne misli se na cipele ili sandale, već na svoje maske
i sebičnosti, koje nas toliko puta odvajaju od Boga, odvajaju od bližnjih.

Mojsije još uvijek ne zna tko ga zove. Zato se sada Bog predstavlja: Ja sam Bog tvoga oca;
Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev (usp. 3,6) Makar izgleda jednostavno, ovo je
predstavljanje vrlo duboko i smisleno i precizno. Pogledajmo to pobliže! Ja sam Bog tvoga oca što
označava dvoje: a) on nije neki daleki Bog već bliži nego što mu je blizak vlastiti otac i b) taj Bog
prisutan je u svojem narodu i to nije susret s Nepoznatim. Zatim se Bog predstavlja kao Bog
Abrahama, Izaka i Jakova. Značajno je da ispred svakog imena stoji 'Elohej (Bog). Tri velika
patrijarha. On je Bog ne samo prvoga od njih, a ostali se nastavljaju u kontinuitetu, već svakoga od
njih posebno i sa svakim od njih imao je svoj susret.

Božje predstavljanje Mojsiju želi ga uvjeriti da on pripada narodu kojem je Bog ne neki idol
ili kumir već Živi i Prisutni. Bog koji vodi povijest. Dugo je šutio, oko 400 godina ali je bio prisutan.
Sada je nastupilo vrijeme da Bog svoj narod izbavi iz šaka egipatskih i uvede u zemlju dobru i
prostranu. Često je tako i u našem životu. Čini nam se da Bog šuti, da nije prisutan u našim
patnjama, da nas je ostavio. Upravo ovaj tekst želi nam reći da je Bog prisutan u našem životu i
onda kad šuti i onda kad mislimo da nas je ostavio. Bog je šutnja koja govori i govor koji šuti.

Mojsije je zaklonio svoje lice. Tko može i smije Boga gledati? Uhvatio ga je strah. U to
vrijeme vladalo je mišljenje da bi čovjek umro ako bi vidio Boga. Mojsije je ispunjen
strahopoštovanjem. On se boji u Boga gledati. Osim toga, u prisutnosti Božjoj čovjek osjeća svoju
malenost i grešnost.
Mnogi se pitaju: što je Mojsije zapravo doživio? Mislim da treba razlikovati stvarnost od pojavnosti.
Nema sumnje da je to bio susret njega i Boga a sve ostalo je bio samo znak toga susreta, ono što
je taj susret posredovalo. Nije on doživio strahopoštovanje prema rasplamtjeloj vatri grma koji ipak
ne izgara jer on želi tom grmu prići i pobliže ga promotriti (Hajde da priđem!) već pred prisutnošću
Boga koji je iz tog grma govorio.

Pokušaj kroz današnji dan i ti osjetiti tu Božju prisutnost. Okreni se prema Bogu i pred Bogom
spoznaj svoju slabost, malenost i grešnost.

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙

EXITUS – Dan sedmi

27. siječnja 2019.

Bog nam daje svoju moć.

"'Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu', nastavi Jahve, 'i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane
su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u
dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita,
Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam
vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz
Egipta.''Tko sam ja da se uputim faraonu', odgovori Mojsije Bogu, 'i izvedem Izraelce iz Egipta!'
'Ja ću biti s tobom', nastavi. 'I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta,
Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu.'

Nato Mojsije reče Bogu: 'Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k
vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?' 'Ja sam koji jesam', reče Bog
Mojsiju. Onda nastavi: 'Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama.' Dalje je Bog Mojsiju
rekao: 'Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog
Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena. Idi,
skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev -
objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu. Odlučio sam vas
izvesti iz egipatske bijede... Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom
kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju,
da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.' Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne
bude natjeran teškom šakom. Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima
što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti. Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome
narodu, pa kad pođete, nećete poći praznih ruku. Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke
u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti
Egipćane."

Izl 3,7-22

Dan sedmi: razmatranje

Kako smo ustanovili nekoliko dana ranije, samo Bog oslobađa. To vidimo i u priči
izraelskog naroda. U današnjem Pismu, Bog prilazi Mojsiju i govori mu kako će ih najprije
osloboditi iz ruku Egipćana, a potom ih dovesti u "obećanu zemlju", postojbinu Kanaanaca, Hetita,
Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca – neprijatelja Izraelaca. Možeš li zamisliti što je Mojsije
mislio o tomu? "Namjeravaš nas osloboditi od robovlasnika (što neće dobro proći), samo kako bi
nas postavio usred svih drugih naših neprijatelja?" Zar je uopće čudo što je Mojsije htio da ga Bog
ostavi na miru?! No kako bi ga ohrabrio, Bog čini nešto krajnje nezamislivo: otkriva Mojsiju svoje
sveto ime. "JA SAM KOJI JESAM." Izgubili smo osjećaj za važnost odnosno teologiju imena. U
drevnim vremenima, znati nečije ime značilo je imati vlast nad njim. To je, na primjer, razlog zbog
kojeg Adam može imenovati životinje u edenskom vrtu – Adam je time proglasio odnosno
potvrdio svoju nadmoć spram životinjskog svijeta (Post 2,20). Kad Bog Mojsiju objavljuje svoje
ime, JA SAM KOJI JESAM, istovremeno mu predaje svoju božansku moć. Kako da Mojsije dalje
sumnja u njegovo obećanje dano njegovu narodu? Sve što treba jest povjerovati; vjerovati kako će
Bog ispuniti što je obećao – da neće napustiti Mojsija i njegov narod.

Također imaj na umu značaj Mojsijeva poslanja i poruke koju prenosi Izraelcima: 'JA
JESAM posla me k vama'. Ponavljamo, Mojsije je prefiguracija Isusa Krista. Kao što je Mojsije bio
poslan Izraelcima, Krista šalje Otac poradi tvog izbavljenja. 'Ne boj se', reče jednom Isus, 'samo
vjeruj' (Lk 8,50). Dok se vježbaš u disciplinama Exitusa, boreći se i umirući sebi, tvoj pogled neka
bude uprt u Isusa Krista. On je bio poslan kako bi nas izbavio od nas samih, od grijeha, od ropstva.
Neizmjerna je utjeha znati da, dok traje naša svakodnevna borba za slobodu, Bog se istovremeno
bori uz nas i za nas. No važnije od toga, moramo uvijek imati na umu da se Isus predao za nas
kako bismo se mogli vratiti Ocu i ostati s njim povezani. Bog nas izbavlja i daje nam slobodu da se
potom možemo odlučiti za njega; odluči se ljubiti ga.

Usput, u ovomu bi mogao biti glavni razlog zbog kojeg nikada nismo u stanju do kraja
svladati svoju grešnost; trudimo se sami to postići. Bog je taj koji oslobađa. Budi siguran kako On
samo čeka da do kraja spoznaš tu istinu.

Nikada nemoj zaboraviti da upravo Božje ime JA SAM KOJI JESAM poručuje da je Bog
vazda s tobom prisutan po ovome JA SAM, a ujedno nama nedohvatiljiv, za nas uvijek misterij, po
ovome KOJI JESAM.

∙ Ponovi aktivnosti za ovaj tjedan ∙