UDK 2301 Pregledai lanak Primijeno 0194 Fenomen religije u filozofiji i teologiji Hrvoje LASIC Sazetak Autor promatra religiozno iskustvo s filozofsko-teoloskog stajalista. Upozoruje na dvije razlicite vrste kreposti: vjere i réligije prema utenju sv. Tome Akvinskoga te kako krscanska filozofija religije promatra Covjeka u svjethu nadnaravne religije, Sto znati da je njezin religiozni predmet Covjek titavim svojim bicem Cije je obi- Tiezenje naravno i nadnaravno. Na kraju donosi nekoliko definicija religije koje su nastajale kroz povijest zapadne civilizacije Covjecanstva. 1. Filozofsko-teoloski pristup religioznom iskustvu Religija kao religiozno iskustvo koje nastaje u susretu s »boZanskim«, nadnaravnim, Bogom objaviteljem u svijetu i u Ijudskoj duSi na poseban nacin izraZava odnos filozofije i teologije. Filozofsko stajaliste prema Bo- gu uvijek je samo znanstveno, dok religiozno obuhvaéa Citay duSevni Zivot: znanje, Cuvstvo, htijenje. Filozofija je cjelovito znanstveno po- druéje, a religija je fenomen ljudske svijesti pojedinaéne i dru&tvene. - Premda dvije razlicite znanosti, one imaju za polaziste iskustvenu spozna- ju. To zna¢i da razumska sastavnica ulazi u sustav religioznog subjekta i da je Bog kao predmet religije pristupaéan razumskoj spoznaji. Pri tomu valja upozoriti da religija nije proizvod filozofskog razmiSljanja, nego re- alnost sveukupnog Ijudskog duha, njegova duhovnog Zivota. Dakle, religi- ja kao religiozno iskustvo i naravno kao bogoslovlje (teodiceja), koje se bavi pitanjem postojanja Boga i njegove naravi, u pravom smislu su pred- met filozofije. A prou¢avanjem odnosa filozofije i religije (religioznog iskustva) nastaje filozofija religije kao posebna filozofske disciplina. Tek analizom religioznog ¢ina pri potpunoj svijesti moguée je saznati Sto je religija i u Cemu je njezina bit. Cesto se poistovjecuje reli s teologijom, Sto je neispravno, jer do biti religije se dolazi prihvacanjem objavijenih istina i provodenjem u Zivot njihova sadrZaja koji se odituje u dozivijajima iosje€ajima, a ne na temelju teoretskog znanja da one postoje. Religija je osobno iskustvena spoznaja Boga odnosno »bozZanskoga«, a teologija je opée znanje i govor o Bogu odnosno »bozanskom«, objavijenom na iz- vanredan i posredan na¢in “* 41 Summa theol, II-I, q. 1-16, 80-100. 339H. Lasié: Fenom. religije u flozofijt i teologiji ‘Obnov. sivot (49) 3/4 (1994) str. 339-348, Vjera U svojoj »Summa Theologiae«, Toma je obradio posebno pitanje vjere kao teologalne kreposti, a posebno pitanje religije kao prve moraine kre- posti i jedne od kreposti pravednosti. Toma razlikuje vjeru i religiju. Vje- ra je u prvom redu »neSto veliko« u sebi, izvan Covjeka, neovisna 0 nje- mu. jek vjeru ne stvara; ona mu je ponudena u obliku milosti koja ga obuzimlje, prozimlje i nadilazi. Vjera se pokazuje poput osvita zore. Cov- jek moie zatvoriti o¢i da ne vidi svjetlo, ali on ne moze sprijetiti ili zau- staviti da osvit zore prijede u dan. Zapravo rije¢ je o tajni (misteriju) koju Ijudski duh ne moze dokutiti, 0 tajni Zivoga i pravoga Boga koji se obja- vijuje Covjeku poput osvita zore i priop¢uje mu svoju istinu. To je u biti predmet vjere koji je citav boZanski. On je prvo Istina, tj. sve Sto je naj- istinitije u onom Sto Bog kaze i u onom to Bog jest. Medutim, vjera je takoder »neSto veliko« u Covjeku Sto moze procvasti u divnim djelima, kao i ukorijeniti se u dubini duSe vjernika. To je mjesto dobro zapazenog susreta naravi i milosti. Toma razlikuje nutarnje i iz- vanjske cine vjere. Vjera je cin po kojemu Ijudski duh Zele¢i dobro pria- nja uz objavu tajne Boga. Po vjeri je ljudska misao uistinu priljubljena uz Boga i zaustavljena na Veliganstvu i tajni Boga. Vjera se ukorjenjuje u Ijudsko biée i upravo zahvaljujuci njoj Covjek moée ciniti dobra djela. Bez takve vjere, te BoZje milosti, Covjek zapravo ne bi mogao ni vjerovati; vjera je jedno stanje ljudskog duha, stanje ljudske due; ona je kao neka posluSnost, kao neka svijest koje su dane najintimnijim sposobnostima Ijudskog biéa. Vjera je poput obzora u kojem se Bog daje covjeku. Ustvari Bog je tu sve. S obzirom na »objekt« Bog je du3evna hrana covjeku; on je onaj u koga se vjeruje, onaj u kojemu se vjeruje i kojemu se vjeruje. On je zapra- vo svjetlost u kojoj sve dolazi na vidjelo. S obzirom na subjekt niSta se ne dogada bez njega; on otvara ljudski duh prema sebi i stvara u njemu po- trebu za njim i osposobljuje ga da vjeruje u nj. Bog je uvijek na izvoru Gina vjere i u poéelu kreposti. Ustvari vjera se ne moZe sekularizirati, jer Bog je uvijek i svugdje u gledanju. »Vjera je jamstvo za ono emu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo«. (Hebr 11,1)” S obzirom na procvat vjere, valja reci da se radi o unutarnjem prosvje- tljenju koje proizlazi iz boZanske inspiracije koja se pripravlja u ljudskom bicu neprestano pomoéu darova Duha Svetoga koji se dodjeljuje dus’ama u stanju milosti i koje traZe Boga s ljubavlju. Uz dar vjere Bog obdaruje Ijudsku duSu razumom i znanjem pomoéu kojih priskrbljuje du’i neku vistu finoée u shvaéanju i proZimanju boZanskih tajna (misterija) i samog 42 Isto, q. 1-1; usp. La foi, Paris, 1963, uvod, str. 5-9 (prijevod: R. Bernard). 340Obnov. tivot (49) 3/4 (1994) str, 339-348, H. Lasié: Fenom. religie u flozofijiiteologiji objekta vjere, neku vrstu ispravnosti suda u razlucivanju stvari vjere od onih nizeg svijeta. Medutim, buduci da ima i onih koji ne vjeruju, kao i onih koji vjeruju, cini se da je Covjek slobodan prihvatiti dar vjere i razvi- | jati ga i na taj nadin vise upoznati darovatelja, ili mu se éak suprotstaviti, ali on ne moie taj dar vjere izbrisati, ponistiti, iz Cega bi se moglo za- Kjjuéiti da je Covjek u biti vjernik (religiozno bi¢e), samo Sto se koji put zbog svoje nerazumnosti (tuposti) ponaga u vjeri kao bezbozno biée.’ Religija U dvadeset pitanja svoje »Summa theologiae« Toma raspravlja o religiji i na prvo mjesto stavija »pojedinaéni respekt Ijudskog duha prema Bogu« koji posebno dolazi do izrazaja po kreposti vjere. Religija je za Tomu prva moralna krepost, podredena, dakako, teologalnim krepostima vjere, ufanja i ljubavi. Religija je takoder jedna od kreposti koje su pridruzene kreposti pravednosti. Religiji valja pripisati kulturu pravih osje¢aja koje valja gajiti u ljudskim odnosima prema Bogu. U prvih sedam pitanja To- ma raspravlja o kreposti religije i njezinim nutarnjim cinima kao Sto su pobodnost i molitva,“ a u ostalih trinaest® o izvanjskim Ginima kreposti teligije kao Sto su tjelesne geste, ucinjeni darovi Bogu, uporaba svetih stvari, zavjeti, govori, zakljinjanja, davanje hvale Bogu ubrojivsi tu i grije- he protiv religije kao Sto su praznovjerje, idolatrija, gatanje, bezbo8tvo, krivovjerje: kuSnja Boga, vjerolomstvo, svetogrde, simonija. Religiozni Gini, pogotovo izvanjski, kao Sto su govor i zaklinjanje imaju svoje oprav- danje postojanja u samim socijalnim odnosima. Govor je motiviran isti- nom bez koje se ne mogu uspostaviti pravedni socijalni odnosi medu Iju- dima. Zaklinjanje upucuje na autoritet, na Boga koji se pokazuje kao ve- liko Poéelo uz kojeg se Covjek vezZe i o kojem ovisi njegov Zivot u svoj svojoj proteZnosti. Zavjet ucinjen Bogu pretpostavlja Zivi odnos izmedu zavjetovanog i Boga koji se oCituje u vjernosti zavjetovane osobe Bogu, u odrZavanju zavjeta ucinjena Bogu. Prava religija produhovljuje covjeka uzdiZuéi ga k Bogu koji je Duh, a iskrivljivanje pravog smisla religije vodi u doboku bijedu. Iskrivijivanja religije imaju zapravo svoj izvor u po- greSnom miSljenju o Bogu stvoritelju i Providnosti, o BoZjem providanju. Za Tomu je religija veli¢anstveno priznanje koje tovjek, djelo Bozjeg providenja i stvaralatke slobode, stvorena providnost obdarena slobo- dom, daje Bogu suverenoj Providnosti i stvaralatkoj slobodi, u skladu s Gitavim svemirom.”* Religija je jedna od kreposti pravednosti koja, prema 43. Isto, q, 1-16; usp. uvod, str. 5-10. 44. Isto, q. 80-87. 45 Isto, q. 80-100. 46 La religion, Paris, 1963, uvod, str. 5-8 (prijevod: I. Mennessier). 341