fvv1 PDF

Skalarne funkcije više varijabli Parcijalne derivacije Gradijent; plohe u prostoru Odredivanje lokalnih ekstrema skalarnih funkcija U
Uvod u funkcije više varijabli

Franka Miriam Brückler
Kako izgleda jednadžba kružnice polumjera 5 i središta (−2, 3) u

Kartezijevom koordinatnom sustavu?

(x + 2)2 + (y − 3)2 = 25
Ta se kružnica dakle sastoji od svih točaka ravnine za čije

koordinate (x, y ) izraz (x + 2)2 + (y − 3)2 poprima vrijednost 25.
Koje su točke ravnine za koje taj izraz poprima vrijednost 1? 0?
−1?

(x + 2)2 + (y − 3)2 = 25
Ta se kružnica dakle sastoji od svih točaka ravnine za čije

koordinate (x, y ) izraz (x + 2)2 + (y − 3)2 poprima vrijednost 25.
Koje su točke ravnine za koje taj izraz poprima vrijednost 1? 0?
−1? Za različite vrijednosti x i y (iz R) izraz (x + 2)2 + (y − 3)2
kao vrijednosti poprima različite realne brojeve. Možemo reći:
imamo funkciju kojoj je domena R2 , kodomena R, a pravilo
f (x, y ) = (x + 2)2 + (y − 3)2 . Govorimo o skalarnoj funkciji dviju
varijabli. Za svaku odabranju vrijednost a ∈ R, skup svih točaka
domene za koje je f (x, y ) = a nazivamo nivo-linijom te funkcije;
stoga skalarnu funkciju dviju varijabli možemo vizualizirati kao niz
nivo-linija u ravnini.
Implicitno zadane funkcije jedne varijable
Kad kao u prethodnom primjeru putem jednadžbe oblika

f (x, y ) = a imamo zadanu krivulju u ravnini (nivo-liniju funkcije
f ), uobičajeno je reći da je tom jednadžbom implicitno zadana
funkcija jedne varijable y . Naime, za svaku točku (x0 , y0 ) na toj
krivulji će se, osim ako u njoj tangenta na krivulju nije paralelna s
y -osi, dio te krivulje oko te točke moći shvatiti kao graf funkcije
jedne varijable x (čija je domena neki interval oko x0 . O ovome je
već bilo riječi u poglavlju o implicitnom deriviranju funkcija u
Matematici 1.

Matematici 1.
Zadatak
Kako izgleda nulta nivo-linija funkcije zadane s
f (x, y ) = x 4 − x 2 + y 2 ?

Matematici 1.
Zadatak
f (x, y ) = x 4 − x 2 + y 2 ? Je li ta krivulja graf neke funkcije jedne
varijable?

Matematici 1.
Zadatak
f (x, y ) = x 4 − x 2 + y 2 ? Je li ta krivulja graf neke funkcije jedne
varijable? Oko kojih se točaka može njen dio shvatiti kao graf
funkcije jedne varijable?
Primjer
Jednadžbu stanja idealnog plina p = nRT V možemo shvatiti kao
jednadžbu ovisnosti tlaka plina o n, T i V . Drugim riječima, ona
zadanim vrijednostima triju skalarnih varijabli n, T i V (odnosno
x = n/mol, y = T /K, z = V /L) pridružuje skalarnu vrijednost
p = nRT /V (odnosno f (x, y , z) = xy R
z · Pa ). U tom smislu, domena
ove skalarne funkcije triju varijabli je podskup od R3 koji se sastoji
od trojki čije su sve komponente nenegativne, a kodomena je R.
Primjer
Jednadžbu stanja idealnog plina p = nRT V možemo shvatiti kao
jednadžbu ovisnosti tlaka plina o n, T i V . Drugim riječima, ona
zadanim vrijednostima triju skalarnih varijabli n, T i V (odnosno
x = n/mol, y = T /K, z = V /L) pridružuje skalarnu vrijednost
p = nRT /V (odnosno f (x, y , z) = xy R
z · Pa ). U tom smislu, domena
ove skalarne funkcije triju varijabli je podskup od R3 koji se sastoji
od trojki čije su sve komponente nenegativne, a kodomena je R.
Definicija (Skalarne funkcije više varijabli)

Skalarna (ili realna) funkcija od n varijabli je funkcija koja
uredenim n-torkama brojeva pridružuje realne brojeve, tj. funkcija
čija domena je podskup od Rn , a kodomena je (podskup od) R.
Zadatak
Osmislite neko pravilo koje bi predstavljalo neku skalarnu funkciju
četiriju varijabli x1 , x2 , x3 , x4 kojoj je domena čitav R4 i izračunajte
koju vrijednost ta funkcija postiže u (0, 0, 0, 0)!
Zadatak
Osmislite neko pravilo koje bi predstavljalo neku skalarnu funkciju
četiriju varijabli x1 , x2 , x3 , x4 kojoj je domena čitav R4 i izračunajte
koju vrijednost ta funkcija postiže u (0, 0, 0, 0)!
Zadatak
Osmislite neko pravilo koje bi predstavljalo neku skalarnu funkciji
dviju varijablu x, y kojoj je domena R2 bez ishodišta (0, 0).
Grafovi skalarnih funkcija
Kako se definira graf funkcije?

Kako se definira graf funkcije? Graf funkcije f : D → K je skup

svih parova (X , f (X )) gdje je X ∈ D. Skalarnim funkcijama s n
varijabli je D ⊆ Rn , a K ⊆ R. U kojem se skupu nalaze elementi
grafa skalarne funkcije dviju varijabli? Triju? Njih n?
Kako se definira graf funkcije? Graf funkcije f : D → K je skup

svih parova (X , f (X )) gdje je X ∈ D. Skalarnim funkcijama s n
varijabli je D ⊆ Rn , a K ⊆ R. U kojem se skupu nalaze elementi
grafa skalarne funkcije dviju varijabli? Triju? Njih n? Vidimo: graf
funkcije n varijabli nalazi se u Rn+1 . Stoga se grafovi mogu
vizualno interpretirati u koordinatnom sustavu samo ako je n = 1 i
ako je n = 2.
Graf skalarne funkcije dviju varijabli se dakle može prikazati u
koordinatnom sustavu u prostoru i sastoji se od točaka s
koordinatama (x, y , f (x, y )), gdje je (x, y ) ∈ D. Stoga se domena
skalarne funkcije dviju varijabli može vizualizirati kao podskup
(x, y )-koordinatne ravnine, a za pojedinu točku iz domene njoj
pridružena vrijednost f (x, y ) je aplikata točke grafa iznad (ili
ispod) (x, y , 0).
Graf skalarne funkcije dvije varijable uvijek će biti ploha u prostoru,
tj. dvodimenzionalni objekt u trodimenzionalnom prostoru. O tome
ćemo uskoro više reći. Tako je na slici dolje prikazan graf funkcije
f : R2 → R zadane s f (x, y ) = sin(x + y 2 ).
Kako vizualizirati ovisnost tlaka idealnog plina o njegovoj množini,

temperaturi i volumenu?

temperaturi i volumenu? Obzirom da bi nam za prikaz grafa te
funkcije trebao četverodimenzionalni prostor, očito je nemoguće
skicirati tu ovisnost direktno. Jedan od čestih načina kako ipak
vizualizirati graf funkcije više varijabli je naizmjenično je shvatiti
kao funkciju samo po jedne od svojih varijabli i nacrtati
odgovarajuće nizove grafova u ravnini. Konkretno, p = nRT /V
možemo opisati pomoću tri funkcije jedne varijable:
pT ,V (n) = RT
V · n, koja za svaku odabranu vrijednost T i V
ovisi samo o n. Kako izgledaju njeni grafovi za različite
vrijednosti T i V ?

pT ,V (n) = RT
vrijednosti T i V ?
pn,V (T ) = nR
V · T , koja za svaku odabranu vrijednost n i V
ovisi samo o T . Njeni grafovi za različite vrijednosti n i V
izgledaju poput grafova od pT ,V .

pT ,V (n) = RT
vrijednosti T i V ?
pn,V (T ) = nR
V · T , koja za svaku odabranu vrijednost n i V
ovisi samo o T . Njeni grafovi za različite vrijednosti n i V
izgledaju poput grafova od pT ,V .
pn,T (V ) = nRT · V1 , koja za svaku odabranu vrijednost n i T
ovisi samo o V . Kako izgledaju njeni grafovi za različite
vrijednosti T i V ?
Druga mogućnost je koristiti izvedenu varijablu Vm = V /n i tako

ovisnost svesti na srodnu (ali ipak ne istu) funkciju dviju varijabli:
p = R VTm . Prikažite ju prvo kao nizove grafova u ravnini!

p = R VTm . Prikažite ju prvo kao nizove grafova u ravnini! U ovom
slučaju, prvi niz grafova poznat je i pod nazivom izoterme (niz
grafova funkcija oblika pT (Vm ) = RT /Vm za različite fiksirane
vrijednosti T ), a drugi pod nazivom izohore (niz grafova funkcija
oblika pVm (T ) = RT /Vm za različite fiksirane vrijednosti Vm ).
Kako bi izgledale nivo-linije funkcije p = R VTm u

(T , Vm )-koordinatnom sustavu?

p = R VTm . Prikažite ju prvo kao nizove grafova u ravnini! U ovom
slučaju, prvi niz grafova poznat je i pod nazivom izoterme (niz
grafova funkcija oblika pT (Vm ) = RT /Vm za različite fiksirane
vrijednosti T ), a drugi pod nazivom izohore (niz grafova funkcija
oblika pVm (T ) = RT /Vm za različite fiksirane vrijednosti Vm ).
Kako bi izgledale nivo-linije funkcije p = R VTm u

(T , Vm )-koordinatnom sustavu?
Označimo: x = T /K, y = Vm /(mol/L), z = p/Pa. Time smo

našu ovisnost sveli na apstraktni oblik z(x, y ) = 8,3145x/y .
Kako će u prostornom koordinatnom sustavu izgledati skup točaka
(100, y , z(100, y ))? A (200, y , z(200, y ))? A (x, 1, z(x, 1))?
Označimo: x = T /K, y = Vm /(mol/L), z = p/Pa. Time smo

našu ovisnost sveli na apstraktni oblik z(x, y ) = 8,3145x/y .
Kako će u prostornom koordinatnom sustavu izgledati skup točaka
(100, y , z(100, y ))? A (200, y , z(200, y ))? A (x, 1, z(x, 1))?Vidimo
dakle da niz grafova funkcija pT odgovara nizu presjeka grafa
funkcije z s ravninama okomitim na x-os. Slično, niz grafova
funkcija pVm odgovara nizu presjeka grafa funkcije z s ravninama
okomitim na y -os.
Zadatak
Zadana je funkcija f : R2 → R,
(a) f (x, y ) = x 2 + y 2 .
(b) f (x, y ) = x 2 .
(c) f (x, y ) = 1 − x 2 + y 2 .
(d) f (x, y ) = x 2 − y 2 .
Kako izgledaju grafovi funkcija fx (fiksirane vrijednosti x) odnosno
fy (fiksirane vrijednosti y ), a kako nivo-linije funkcije f (fiksirane
vrijednosti z)? Zaključite kako u prostornom koordinatnom sustavu
izgleda graf funkcije f !
Promotrimo izotermu idealnog plina zadanu s

RT
pT (Vm ) = .
Vm
Odredite njenu prvu derivaciju!

RT
pT (Vm ) = .
Vm
RT
pT0 (Vm ) = − .
Vm2
Kako R, T i Vm2 ne mogu biti negativni (ni nula), vidimo da u

izotermnim uvjetima tlak idealnog plina pada s porastom molarnog
volumena. Derivacija pT0 zove se parcijalnom derivacijom funkcije
p po Vm . Umjesto pT0 piše se:

∂p ∂p
ili .
∂Vm ∂Vm T
∂p
Što bi onda predstavljalo (i koliko iznosi) ∂T ?

RT
pT (Vm ) = .
Vm
RT
pT0 (Vm ) = − .
Vm2
Kako R, T i Vm2 ne mogu biti negativni (ni nula), vidimo da u

izotermnim uvjetima tlak idealnog plina pada s porastom molarnog
volumena. Derivacija pT0 zove se parcijalnom derivacijom funkcije
p po Vm . Umjesto pT0 piše se:

∂p ∂p
ili .
∂Vm ∂Vm T
∂p
Što bi onda predstavljalo (i koliko iznosi) ∂T ? Kakva je ta
derivacija po predznaku? Što nam to i o kojem grafu govori?
Parcijalna derivacija prvog reda funkcije f po nekoj njenoj varijabli

♥ je isto što i obična prva derivacija izraza kojim je f opisana ako
u njemu sve osim ♥ smatramo konstantom.
Parcijalna derivacija prvog reda funkcije f po nekoj njenoj varijabli

♥ je isto što i obična prva derivacija izraza kojim je f opisana ako
u njemu sve osim ♥ smatramo konstantom.
Definicija (Parcijalne derivacije prvog reda)
Neka je f : D → R, D ⊆ Rn skalarna funkcija s n varijabli x1 , x2 ,
. . . , xn . Parcijalna derivacija (prvog reda) od f po varijabli xi u
točki X ∈ D je, ako postoji, limes
∂f f (X + ei ∆x) − f (X )
(X ) = lim .
∂xi ∆x→0 ∆x
Zadatak
Za skalarne funkcije dviju varijabli raspišite gornju definiciju
parcijalnih derivacija prvog reda.
U daljnjem pretpostavljamo da sve skalarne funkcije više varijabli

posjeduju sve parcijalne derivacije prvog reda.
Primjer
Unutrašnja energija U plina općenito ovisi o temperaturi T ,
volumenu V , tlaku p i sastavu (množinama sastojaka:
n1 , n2 , . . . , nm ). Drugim riječima, U se može shvatiti kao skalarna
funkcija m + 3 varijable. U izohornim okolnostima (V =const.)
radi se o funkciji m + 2 varijablea , a njena parcijalna derivacija po
varijabli T zove se izohornim toplinskim kapacitetom:

∂U ∂U
CV = = .
∂T ∂T V ,p,n1 ,n2 ,...,nm
Koje su varijable funkcije CV , tj. o čemu ovisi izohorni toplinski

kapacitet plina?
a
Zapravo, njih m + 1 jer jednadžba stanja izražava p u ovisnosti o ostalim
varijablama.
Kao i u prethodnom primjeru vrijedi: svaka parcijalna derivacija

neke skalarne funkcije i dalje ovisi o istim varijablama o kojima i
∂f
polazna funkcija. Iznos parcijalne derivacije ∂♥ (♥0 , . . .) predstavlja
aproksimaciju promjene vrijednosti funkcije f ako se varijabla ♥
malo promijeni u odnosu na vrijednost ♥0 , a ostale varijable ne
promijene vrijednost.
Primjer
x+yz 2
Uzmimo funkciju definiranu formulom f (x, y , z) = ex . Njene
parcijalne derivacije prvog reda su:
∂f 1 − x − yz 2 ∂f z 2 ∂f 2yz
(x, y , z) = x
, (x, y , z) = x
, (x, y , z) = x .
∂x e ∂y e ∂z e
∂f
Kako je ∂x (0, 0, 0) = 1, zaključujemo da se povećanjem x od 0 do
∆x, ako pritom y i z ostaju 0, funkcija f poveća za približno
1 · ∆x u odnosu na svoju vrijednost f (0, 0, 0) = 0. Primijetimo:
f (1, 0, 0) = e1 6= 1.
Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

želimo uvrštavati samo one parove (x, y ) koji su na krivulji γ
zadanoj parametarski s x(t) = 2 cos t, y (t) = sin t. Koja je to
krivulja1 ? Derivirajte te parametarske jednadžbe!
1
Više o krivuljama ćemo govoriti kasnije.

krivulja1 ? Derivirajte te parametarske jednadžbe! x 0 (t) = −2 sin t,
y 0 (t) = cos t.
Ako domenu od f poistovjetimo s (x, y )-koordinatnom ravninom,
skicirajte na istoj slici graf funkcije f , krivulju γ i točke na grafu
koje odgovaraju uvrštavanju točaka s γ u f .
1

y 0 (t) = cos t.
koje odgovaraju uvrštavanju točaka s γ u f . Uvrštavanjem
parametarskih jednadžbi od γ u f , funkciju f svodimo na funkciju
jedne varijable:
f˜(t) = 4 cos2 t − sin2 t.
Njena je derivacija po t jednaka
1

y 0 (t) = cos t.
jedne varijable:
f˜(t) = 4 cos2 t − sin2 t.
Njena je derivacija po t jednaka f˜0 (t) = −6 sin(2t). S druge
∂f
strane, parcijalne derivacije od f po x i y su ∂x (x, y ) = 2x,
∂f
∂y (x, y ) = −2y . Za točke krivulje γ one iznose
1

y 0 (t) = cos t.
jedne varijable:
f˜(t) = 4 cos2 t − sin2 t.
Njena je derivacija po t jednaka f˜0 (t) = −6 sin(2t). S druge
∂f
strane, parcijalne derivacije od f po x i y su ∂x (x, y ) = 2x,
∂f
∂y (x, y ) = −2y . Za točke krivulje γ one iznose
∂f ∂f
∂x (x(t), y (t)) = 4 cos t, ∂y (x(t), y (t)) = −2 sin t. Koliko iznosi
∂f 0 ∂f 0
∂x (x(t), y (t)) · x (t)? ∂y (x(t), y (t)) · y (t)?
1
Lančano pravilo
Ako je skalarna funkcija n varijabli x1 , . . . , xn i ako su xi = xi (t)
derivabilne realne funkcije jedne varijable t, onda je
n
df X ∂f dxi
= · .
dt ∂xi dt
i=1
Za slučaj kompozicije s funkcijom više varijabli formula se dalje

komplicira, te ćemo ju navesti samo za slučaj kompozicije skalarne
funkcije dviju varijabli f = f (x, y ) s vektorskom funkcijom dviju
varijabli (x, y ) = (x(u, v ), y (u, v )):
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y
= · + · ,
∂u ∂x ∂u ∂y ∂u
∂f ∂f ∂x ∂f ∂y
= · + · .
∂v ∂x ∂v ∂y ∂v
Zadatak
p
Neka je f (x, y ) = x 2 + y 2 i x(r , ϕ) = r cos ϕ i y (r , ϕ) = r sin ϕ.
Odredite ∂f ∂f
∂r i ∂ϕ !
Opći oblik lančanog pravila je sljedeći:

∂Y ∂Y ∂x1 ∂Y ∂x2
= · + · +. . .
∂X Z ∂x1 x2 ,x3 ,... ∂X Z ∂x2 x1 ,x3 ,... ∂X Z
Parcijalne derivacije drugog reda

Kako je svaka parcijalna derivacija prvog reda funkcija istih
varijabli kao i polazna, moguće je i nju ponovno derivirati po
svakoj od njih. Tako dobivamo parcijalne derivacije drugog reda.
Koliko parcijalnih derivacija drugog reda ima skalarna funkcija
dviju varijabli? Triju? Njih n?
Parcijalne derivacije drugog reda

Kako je svaka parcijalna derivacija prvog reda funkcija istih
varijabli kao i polazna, moguće je i nju ponovno derivirati po
svakoj od njih. Tako dobivamo parcijalne derivacije drugog reda.
Koliko parcijalnih derivacija drugog reda ima skalarna funkcija
dviju varijabli? Triju? Njih n?
Kao i obično deriviranje, parcijalno deriviranje je linearan operator.
Stoga parcijalno deriviranje funkcije f prvo po ♥ pa ona po ♠
označavamo s
∂ ∂ ∂2f
f = .
∂♠ ∂♥ ∂♠∂♥
∂2f
Ako je ♥ = ♠ (dvaput deriviramo po istoj varijabli), pišemo ∂♥2
.
Zadatak
Odredimo parcijalne derivacije drugog reda za funkcije zadane s
f (x, y ) = sin(xy ) · e x+y i g (x, y ) = 4x 2 + 9y 2 . Što primjećujete?
U većini normalnih” slučajeva kod odredivanja parcijalnih

”
derivacija drugog reda nije potrebno paziti na redoslijed jer vrijedi
∂2f ∂2f
= .
∂xj ∂xi ∂xi ∂xj
Teorem (Schwarz)
∂2f
Ako u točki X postoje i neprekidnea su parcijalne derivacije ∂xj ∂xi i
∂2f
∂xi ∂xj , onda su one jednake (u točki X ).
a
Pojam neprekidnosti nismo definirali za funkcije više varijabli. Kao i u
slučaju jedne varijable vrijedi: funkcija je neprekidna ako male promjene njenih
varijabli mogu izazvati samo male promjene vrijednosti funkcije. I ovdje vrijedi:
funkcije koje su opisane formulom koja je oblika elementarne funkcije su
neprekidne na svojoj domeni, neovisno o broju varijabli koje su uvrštene.
Posljedično u većini slučajeva za funkciju od n varijabli nije

potrebno računati n2 već samo n(n+1)2 parcijalnu derivaciju drugog
reda.
Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

derivacije prvog reda

derivacije prvog reda ∂x ∂f
= yx i ∂y
∂f
= ln x. Dakle, za svaki par (x, y )
u domeni od f dobili smo pripadni par parcijalnih derivacija u točki
(x, y ): yx , ln x . Koji je par na taj način pridružen točki (1, 1)? A
točki (e, e 2 )?

= yx i ∂y
∂f
točki (e, e 2 )? Parove (x, y ) ćemo interpretirati kao točke, a njima
pridružene parove parcijalnih derivacija prvog reda kao vektore (u
ravnini), pri čemu reprezentante tih vektora odabiremo tako da im
se početak podudara s točkom kojoj su pridruženi — vektor [1, 0]
pridružen je točki (1, 1) pa uzimamo da je početak tog vektora u
(1, 1). Skicirajte nekoliko točaka i tako im pridruženih vektora!

= yx i ∂y
∂f
(1, 1). Skicirajte nekoliko točaka i tako im pridruženih vektora! Je
li nekoj točki domene pridružen nulvektor?

= yx i ∂y
∂f
(1, 1). Skicirajte nekoliko točaka i tako im pridruženih vektora! Je
li nekoj točki domene pridružen nulvektor?
Gradijent skalarne funkcije f u nekoj točki njene domene je vektor
prvih parcijalnih derivacija od f izračunatih u toj točki:

∂f ∂f
∇f (X ) = (X ), (X ), . . . .
∂x1 ∂x2
Prema gornjem, ∇f možemo shvatiti kao funkciju koja točkama domene od f
pridružuje koordinatno zadane vektore; takve funkcije zovemo vektorskim
funkcijama. O njima će više riječi biti kasnije.
Spomenuli smo da graf skalarne funkcije dviju varijabli predstavlja

plohu u prostoru. Ali, što je to uopće ploha u prostoru?
Podsjetimo se: što su nivo-linije funkcije f (x, y ) = 4x 2 + 9y 2 ?

Odaberite nivo-liniju koja odgovara vrijednosti 1 i skicirajte
gradijent od f na toj nivo-liniji. Je li on igdje nulvektor?

Odaberite nivo-liniju koja odgovara vrijednosti 1 i skicirajte
gradijent od f na toj nivo-liniji. Je li on igdje nulvektor?
Slično kao što za skalarnu funkciju dviju varijabli možemo
promatrati skup točaka u ravnini na kojima ona postiže odredenu
vrijednost, tako za skalarnu funkciju triju varijabli možemo
promatrati skup točaka u prostoru na kojima ona postiže odredenu
vrijednost (primjerice, skup svih trojki (T , V , n) za koje tlak
idealnog plina iznosi 1 bar).
Definicija (Ploha u R3 )
Ploha zadana funkcijom f : D ⊆ R3 → R je svaki skup
S = {(x, y , z) : f (x, y , z) = c} gdje je c konstanta, ukoliko vrijedi
da je ∇f (x, y , z) 6= (0, 0, 0)t za svaku točku (x, y , z) ∈ S.
Zadatak
Pokažite da je
sfera x 2 + y 2 + z 2 = r 2 ;
svaka ravnina;
graf svake derivabilne funkcije dviju varijabli;
ploha u prostoru.
Kako su ležali vektori koji odgovaraju gradijentu funkcije

f (x, y ) = 4x 2 + 9y 2 u odnosu na njezinu nivo-liniju koja odgovara
vrijednosti 1? Usporedite to s gradijentom na nivo-linijama iste
funkcije koje odgovaraju vrijednostima 4 i 9!

funkcije koje odgovaraju vrijednostima 4 i 9! A kako leže vektori
koji odgovaraju gradijentu funkcije f (x, y , z) = x 2 + y 2 + z 2 u
odnosu na plohe zadane s f (x, y , z) = r 2 za r = 1, 2, 3?

funkcije koje odgovaraju vrijednostima 4 i 9! A kako leže vektori
koji odgovaraju gradijentu funkcije f (x, y , z) = x 2 + y 2 + z 2 u
odnosu na plohe zadane s f (x, y , z) = r 2 za r = 1, 2, 3?
Gradijent (njegov smjer i orijentacija) u točki nivo-linije odnosno
plohe pokazuje smjer pomakom u kojem dolazi do najvećeg porasta
vrijednosti funkcije.
Primjer
Ako je f funkcija koja opisuje trenutnu temperaturu u pojedinoj
točki X Zemljine atmosfere, onda vektor ∇f (X ) pokazuje u kojem
smjeru se objekt na poziciji X treba pomaknuti tako da mu bude
što toplije.
Tangencijalna ravnina
Ima li smisla govoriti o tangenti na sferu ili neku drugu plohu?
Zašto?
Zašto?
Definicija (Tangencijalna ravnina na plohu)
Tangencijalna ravnina na plohu F (x, y , z) = 0 u nekoj njenoj točki
X = (x0 , y0 , z0 ) je ravnina kroz tu točku kojoj je ∇F (X ) vektor
normale.
Kako onda glasi jednadžba tangencijalne ravnine na plohu u nekoj
njenoj točki?
Zašto?
normale.
njenoj točki? A jednadžba normale?
Zašto?
normale.
njenoj točki? A jednadžba normale? Može li tangencijalna ravnina
na graf skalarne funkcije dviju varijabli biti paralelna sa z-osi?
Zašto?
Zašto?
normale.
Zašto? Podsjetite se kako izgledaju grafovi funkcija zadanih s
f (x, y ) = x 2 + y 2 , g (x, y ) = x 2 , h(x, y ) = 1 − x 2 − y 2 ,
i(x, y ) = x 2 − y 2 . Što biste rekli, postižu li te funkcije lokalne
ekstreme? Globalne? Ako da, gdje?
Zašto?
normale.
f (x, y ) = x 2 + y 2 , g (x, y ) = x 2 , h(x, y ) = 1 − x 2 − y 2 ,
ekstreme? Globalne? Ako da, gdje? Što je neobično za točku
(0, 0, 0) na grafu funkcije i?
Zašto?
normale.
f (x, y ) = x 2 + y 2 , g (x, y ) = x 2 , h(x, y ) = 1 − x 2 − y 2 ,
ekstreme? Globalne? Ako da, gdje? Što je neobično za točku
(0, 0, 0) na grafu funkcije i? Kako u njoj i točkama ekstrema
ostalih funkcia postavljene tangencijalne ravnine na grafove?
Definicija (Lokalni i globalni ekstremi skalarnih funkcija)

Za skalarnu funkciju f : D → R točku X0 ∈ D zovemo
točkom lokalnog minimuma odnosno maksimuma funkcije f
ako za sve X ∈ D iz neke okoline od X0 vrijedi f (X ) ≥ f (X0 )
odnosno f (X ) ≤ f (X0 );
točkom globalnog minimuma odnosno maksimuma funkcije f
ako za sve X ∈ D vrijedi f (X ) ≥ f (X0 ) odnosno
f (X ) ≤ f (X0 ).
Stacionarna točka skalarne funkcije je nultočka njenog

gradijenta, tj. element domene u kojemu su sve parcijalne
derivacije prvog reda jednake nuli. Ako se radi o funkciji dviju
varijabli, u stacionarnoj je točki tangencijalna ravnina na graf
paralelna s ravninom domene ((x, y )-ravninom).
Iako i za funkcije više varijabli ima smisla gledati općenitije kritične točke, kako
smo se ograničili na funkcije koje u svim točkama domene posjeduju parcijalne
derivacije prvog reda, pri ispitivanju ekstrema funkcija ograničit ćemo se na
stacionarne točke kao kandidate za točke ekstrema.
Hesseova matrica
Kako za stacionarnu točku realne funkcije jedne varijable

provjeravamo je li točka ekstrema?
Hesseova matrica

provjeravamo je li točka ekstrema? Koliko parcijalnih derivacija
drugog reda posjeduje skalarna funkcija s 2 varijable?
Hesseova matrica

provjeravamo je li točka ekstrema? Koliko parcijalnih derivacija
drugog reda posjeduje skalarna funkcija s 2 varijable?
Definicija (Hesseova matrica)
Za skalarnu funkciju f od n varijabli koja posjeduje sve parcijalne
derivacije drugog reda (u točki X iz svoje domene) njena Hesseova
matrica (u toj točki) je matrica H = H(f )(X ) koja na poziciji (i, j)
2
ima iznos ∂x∂i ∂xj (X ).
Zbog Schwarzovog teorema, za funkcije s neprekidnim parcijalnim

derivacijama drugog reda (a to su gotovo sve koje se mogu susresti
u primjenama) Hesseova matrica je simetrična.
Definicija (Minore kvadratne matrice)

Za kvadratnu matricu A ∈ Mn njene (glavne) minore su
determinante kvadratnih matrica A1 , A2 , . . . , An−1 , An = A, gdje je
Ak matrica koja se iz A dobije tako da uzmemo njenih prvih k
redaka i k stupaca (tj. Ai = (aij ) ∈ Mk ).
Funkcija f u stacionarnoj točki X0 ima lokalni

minimum ako su sve minore Hesseove matrice H(f )(X0 )
pozitivne.
maksimum ako predznaci minora Hesseove matrice H(f )(X0 )
alterniraju počevši s negativnim.
U slučaju da uvjet na predznake ne vrijedi strogo, tj. neke od
minora su nula, ali nema negativnih ili pak alterniraju tako da
neparne po redu nisu pozitivne, a parne nisu negativne, potrebno je
drugim metodama provjeriti radi li se o točki lokalnog ekstrema. U
preostalim slučajevima govorimo o sedlastoj točki: Sedlasta točka
funkcije je stacionarna točka koja nije točka ekstrema.
Odredimo lokalne ekstreme funkcije zadane formulom

f (x, y ) = x 3 + x 2 y − y 2 − 4y .
Njen gradijent je
∇f (x, y ) = (3x 2 + 2xy , x 2 − 2y − 4),
a Hesseova matrica je

6x + 2y 2x
H(f )(x, y ) = .
2x −2

f (x, y ) = x 3 + x 2 y − y 2 − 4y .
Njen gradijent je
∇f (x, y ) = (3x 2 + 2xy , x 2 − 2y − 4),

6x + 2y 2x
H(f )(x, y ) = .
2x −2
Stacionarne točke od f su (0, −2), (1, −3/2) i (−4, 6).

f (x, y ) = x 3 + x 2 y − y 2 − 4y .
Njen gradijent je
∇f (x, y ) = (3x 2 + 2xy , x 2 − 2y − 4),

6x + 2y 2x
H(f )(x, y ) = .
2x −2
Stacionarne točke od f su (0, −2), (1, −3/2) i (−4, 6). Od njih je
(0, −2) točka lokalnog maksimuma, a druge dvije stacionarne
točke su sedlaste.
Primjer
Treba odrediti dimenzije otvoren kutije oblika kvadra maksimalnog
obujma koja ima oplošje 64 cm2 .
Ako su x, y i z tražene duljine bridova te kutije (u centimetrima),
zadatak se svodi na
2
Uvjeti moraju biti takvi da je ∇g različit od nulvektora za sve točke koje
zadovoljavaju uvjet.
Primjer
zadatak se svodi naodredivanje maksimuma funkcije
f (x, y , z) = xyz
uz uvjet
2xy + 2xz + yz = 64.
2
Primjer
zadatak se svodi naodredivanje maksimuma funkcije
f (x, y , z) = xyz
uz uvjet
2xy + 2xz + yz = 64.
Problem koji želimo riješiti je odredivanje ekstrema funkcije zadane

formulom f (x, y , . . .) uz jedan ili više uvjeta2 oblika
g (x, y , . . .) = 0.
2
Primjer
Za koju točku pravca x + y = 1 (u (x, y )-koordinatnoj ravnini)
2 2
funkcija zadana s f (x, y ) = e −x −y postiže lokalni maksimumu?
Imate li ideju kako riješiti ovaj zadatak?
Primjer
Za koju točku pravca x + y = 1 (u (x, y )-koordinatnoj ravnini)
2 2
funkcija zadana s f (x, y ) = e −x −y postiže lokalni maksimumu?
Imate li ideju kako riješiti ovaj zadatak? Obzirom da je uvjet
jednostavnog oblika, možemo iz njega izraziti jednu varijablu,
uvrstiti ju u funkciju i tako svesti problem na odredivanje lokalnog
ekstrema funkcije s jednom varijablom manje:
2 +2x−1
y = 1 − x ⇒ fx (x) = e −2x
2 +2x−1
fx0 (x) = e −2x · (2 − 4x) = 0 ⇒ x = 1/2
fx0 (x) > 0 za x < 1/2, fx0 (x) < 0 za x > 1/2
Dakle, uvjetni lokalni maksimum funkcije f uz uvjet x + y = 1 se
postiže u (x, y ) = (x, 1 − x) = (1/2, 1 − 1/2) = (1/2, 1/2).
Metoda Lagrange-ovih multiplikatora
Za svaki od uvjeta uvodi se po jedna nova varijabla, tzv.

Lagrange-ov multiplikator λ. Zatim se formira nova funkcija koja
ovisi o polaznim varijablama x, y , . . . i Lagrange-ovim
multiplikatorima λ, . . . koja je oblika
F (x, y , . . . , λ, . . .) = f (x, y , . . .) − λg (x, y , . . .) − . . . ,
tj. polaznoj funkciji f oduzeti su članovi oblika Lagrange-ov

”
multiplikator puta lijeva strana odgovarajućeg uvjeta”. Ta nova
funkcija zove se Lagrange-ova funkcija.
Primjer
Za problem s kutijom maksimalnog volumena
Metoda Lagrange-ovih multiplikatora
Za svaki od uvjeta uvodi se po jedna nova varijabla, tzv.

Lagrange-ov multiplikator λ. Zatim se formira nova funkcija koja
ovisi o polaznim varijablama x, y , . . . i Lagrange-ovim
multiplikatorima λ, . . . koja je oblika
F (x, y , . . . , λ, . . .) = f (x, y , . . .) − λg (x, y , . . .) − . . . ,
tj. polaznoj funkciji f oduzeti su članovi oblika Lagrange-ov

”
multiplikator puta lijeva strana odgovarajućeg uvjeta”. Ta nova
funkcija zove se Lagrange-ova funkcija.
Primjer
Za problem s kutijom maksimalnog volumena
F (x, y , z, λ) = xyz − λ(2xy + 2yz + xz − 64).

Ako polazna funkcija postiže tražene uvjetne ekstreme, njihove

koordinate su uvijek dane stacionarnim točkama Lagrange-ove
funkcije. Primijetimo da izjednačavanje njene derivacije po nekom
Lagrangeovom multiplikatoru λ daju točno pripadni uvjet:
∂F
0= = −g (x, y , . . .),
∂λ
što je ekvivalentno s g (x, y , . . .) = 0.
I u praksi i u teoriji najkompliciraniji dio Lagrangeove metode je
utvrdivanje koje od dobivenih stacionarnih točaka su točke
minimuma ili maksimuma. U pravilu je to moguće utvrditi
uvrštavanjem dobivenih koordinata stacionarnih točaka u polaznu
funkciju i razmatranjem svojstava te funkcije. Vrijedi: ako postoji
traženi uvjetni ekstrem, točka tog ekstrema je medu onima koje se
dobiju odbacivanjem koordinata Lagrangeovih multiplikatora iz
stacionarnih točaka Lagrangeove funkcije.
Primjer
Nastavimo prethodni primjer:
∂F ∂F
= yz + λ(2y + z) = 0, = xz + λ(2x + 2z) = 0,
∂x ∂y
∂F ∂F
= xy + λ(x + 2y ) = 0, = −2xy − 2yz − xz + 64 = 0.
∂z ∂λ
Pomnožimo prvu od jednadžbi s x, drugu s y i treću sa z:
xyz = −λx(2y + z) = −λy (2x + 2z) = −λz(x + 2y ).
To može vrijediti za λ = 0, no to rješenje nas ne zanima (zašto?).

Primjer
Nastavimo prethodni primjer:
∂F ∂F
= yz + λ(2y + z) = 0, = xz + λ(2x + 2z) = 0,
∂x ∂y
∂F ∂F
= xy + λ(x + 2y ) = 0, = −2xy − 2yz − xz + 64 = 0.
∂z ∂λ
Pomnožimo prvu od jednadžbi s x, drugu s y i treću sa z:
xyz = −λx(2y + z) = −λy (2x + 2z) = −λz(x + 2y ).
To može vrijediti za λ = 0, no to rješenje nas ne zanima (zašto?).

Stoga mora biti 2xy + xz = 2xy + 2yz = xz + 2yz, ergo (jer x, y , z 6= 0)
x = z = 2y . To uvrstimo u četvrtu jednadžbu i dobivamo 12x 2 = 64
odnosno y = √43 cm i x = z = √83 cm.
Zašto se radi o točki maksimuma?
Primjer
Sekularne jednadžbe U fizici se često odreduju ekstremi tzv.
kvadratnih formi, tj. funkcija tipa
X
f (x1 , . . . , xn ) = cij xi xj ,
i,j
uz energetski” uvjet tipa

”
X
xi2 = 1.
i
Jednadžbe koje odgovaraju odredivanju stacionarne točke

odgovarajuće Lagrangeove funkcije tad se nazivaju sekularnim
jednadžbama.
Primjer su jednadžbe koje se dobivaju u tzv. Hückelovoj metodi za
odredivanje molekulskih orbitala kao linearnih kombinacija
atomskih (tu λ postaje svojstvena vrijednost prikladne matrice).
Vektorske funkcije
Vidjeli smo: gradijent skalarne funkcije n svakoj točki X iz domene
te funkcije pridružuje n-torku (vektor) parcijalnih derivacija te
funkcije izračunatih u X .
Takve funkcije, kojima je kodomena podskup nekog Rm s m > 1,
zovu se vektorskim funkcijama.
Ako se broj koordinata u domeni i kodomeni podudara govorimo o
vektorskim poljima.
Zadatak
Je li gradijent skalarne funkcije vektorsko polje ili općenitija
vektorska funkcija?
Vektorske funkcije
Vidjeli smo: gradijent skalarne funkcije n svakoj točki X iz domene
te funkcije pridružuje n-torku (vektor) parcijalnih derivacija te
funkcije izračunatih u X .
Takve funkcije, kojima je kodomena podskup nekog Rm s m > 1,
zovu se vektorskim funkcijama.
Ako se broj koordinata u domeni i kodomeni podudara govorimo o
vektorskim poljima.
Zadatak
Je li gradijent skalarne funkcije vektorsko polje ili općenitija
vektorska funkcija?
(x1 , . . . , xn ) 7→ f (x1 , . . . , xn ) ∈ R
f
(x1 , . . . , xn ) 7→ ∇f (x1 , . . . , xn ) ∈ Rn
f
Koordinatne funkcije
Zadatak
Osmislite primjer pravila za neko vektorsko polje s R2 u R2 . Možete li ga
opisati pomoću jedne ili više skalarnih funkcija s istom domenom?
Koordinatne funkcije
Zadatak
Osmislite primjer pravila za neko vektorsko polje s R2 u R2 . Možete li ga
opisati pomoću jedne ili više skalarnih funkcija s istom domenom?
Svaku funkciju F od n varijabli čija kodomena je (podskup od) Rm

možemo shvatiti kao m skalarnih funkcija koje elementima domene
pridružuju po jednu koordinatu pridruženog im elementa kodomene:
F (X ) = (F1 (X ), F2 (X ), . . . , Fm (X ))
ili kraće F = (F1 , F2 , . . . , Fm ), gdje smo s X kratko označili
elemente X = (x1 , x2 , . . . , xn ) domene od F . Funkcije
F1 , F2 , . . . , Fm zovemo koordinatnim funkcijama od F .
Zadatak
Koje su koordinatne funkcije vektorske funkcije zadane s
f (x, y ) = (xy , x + y , x 2 )?
Grafički prikaz vektorskih polja
Primjer
Promotrimo vektorsko polje F : R2 → R2 definirano s
→
− →
−
F (x, y ) = (−y , x) = −y i + x j .
Grafički prikaz vektorskih polja
Primjer
Promotrimo vektorsko polje F : R2 → R2 definirano s
→
− →
−
F (x, y ) = (−y , x) = −y i + x j .
Ako F želimo prikazati grafički, to činimo tako da u svakoj točki

(x, y ) ucrtamo orijentiranu dužinu koja prikazuje radij-vektoru te
točke pridruženi
→ vektor F (x, y ).
1− 1→
− →
− →
−
Npr. F 2 i + 2 j = − 21 i + 12 j ,
→ − →
− →
− →
− →
− →
− →
− →
−
F 12 i − 12 j = 21 i + 12 j , F 32 i + 14 j = − 14 i + 32 j , itd.
Promjena koordinatnog sustava kao vektorsko polje
Zadatak
Možete li promjenu varijabli iz Kartezijevih u polarne i obrnuto
opisati kao vektorske funkcije?
Promjena koordinatnog sustava kao vektorsko polje
Zadatak
Možete li promjenu varijabli iz Kartezijevih u polarne i obrnuto
opisati kao vektorske funkcije?
f
p y
f = (u, v ) : (x, y ) 7→ (r , ϕ) 7→ x 2 + y 2 , (π+)arctg ,
x
g
g = (u 0 , v 0 ) : (r , ϕ) 7→ (r cos ϕ, r sin ϕ).
Osim Kks-a, u prostoru se često koriste još dva tipa koordinatnih

sustava: cilindrički i sferni.
Cilindrički je direktno poopćenje polarnog koordinatnog sustava u
prostoru: prve dvije koordinate su udaljenost projekcije točke na
(x, y )-koordinatnu ravninu od ishodišta i pripadni polarni kut, a
treća je jednostavno aplikata točke: x = r cos ϕ, y = r sin ϕ, z = z.
Sferni koordinatni sustav
0 ≤ r < +∞, 0 ≤ φ < 2π, 0 ≤ θ ≤ π
R3 = [0, +∞i × [0, 2πi × [0, π]

x = r cos φ sin θ, y = r sin φ sin θ, z = r cos θ.
, Koje su sferne koordinate točke koja u Kartezijevom

√
koordinatnom sustavu ima koordinate (1, 0, − 3)?
(−1, −1, 0)?
, Koje su Kartezijeve koordinate točke koja u sfernom
koordinatnom sustavu ima koordinate (1, 2π/3, π/4)?
(1, π, π/2)?
, Kako izgledaju plohe koje u sfernim koordinatama imaju
jednadžbe r = 2? φ = π/3? ρ = 5π/6?
Jakobijan
Zadatak
Ima li smisla govoriti o parcijalnim derivacijama vektorskih
funkcija?
Jakobijan
Zadatak
funkcija?
Ako je F = (F1 , F2 , . . . , Fm ) vektorska funkcija, matricu koja na

poziciji (i, j) ima parcijalnu derivaciju i-te po redu koordinatne
funkcije po j-toj varijabli, izračunatu u točki X domene, zovemo
Jacobijevom matricom od F .
Zadatak
Kakva je Jacobijeva matrica vektorskog polja?
Jakobijan
Zadatak
funkcija?
Ako je F = (F1 , F2 , . . . , Fm ) vektorska funkcija, matricu koja na

poziciji (i, j) ima parcijalnu derivaciju i-te po redu koordinatne
funkcije po j-toj varijabli, izračunatu u točki X domene, zovemo
Jacobijevom matricom od F .
Zadatak
Kakva je Jacobijeva matrica vektorskog polja?
Determinantu Jacobijeve matrice vektorskog polja F zovemo

Jakobijanom od F (u X ):

∂(F1 , F2 , . . . , Fn ) ∂Fi
JF = = det .
∂(x1 , x2 , . . . , xn ) ∂xj
Zadatak
Odredite Jakobijan za promjenu varijabli iz Kartezijevih u polarne,
odnosno cilindričke i sferne!
Zadatak
odnosno cilindričke i sferne!Za polarne i cilindričke Jakobijan je r ,
a za sferne:

cos ϕ sin θ r cos ϕ cos θ −r sin ϕ sin θ
r cos ϕ sin θ = r 2 sin θ

JF = sin ϕ sin θ r sin ϕ cos θ
cos θ −r sin θ 0
Jesu li promjene koordinata invertibilne vektorske funkcije?

Zadatak
odnosno cilindričke i sferne!Za polarne i cilindričke Jakobijan je r ,
a za sferne:

cos ϕ sin θ r cos ϕ cos θ −r sin ϕ sin θ
r cos ϕ sin θ = r 2 sin θ

JF = sin ϕ sin θ r sin ϕ cos θ
cos θ −r sin θ 0
Jesu li promjene koordinata invertibilne vektorske funkcije? Za

promjene koordinata vrijedi da je umnožak Jakobijana za oba
smjera promjene koordinata jednak 1 (zašto?).

fvv1 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

fvv1 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Skalarne funkcije više varijabli Parcijalne derivacije Gradijent; plohe u prostoru Odredivanje lokalnih ekstrema skalarnih funkcija U

Uvod u funkcije više varijabli

Kako izgleda jednadžba kružnice polumjera 5 i središta (−2, 3) u

Kako izgleda jednadžba kružnice polumjera 5 i središta (−2, 3) u

Ta se kružnica dakle sastoji od svih točaka ravnine za čije

Kako izgleda jednadžba kružnice polumjera 5 i središta (−2, 3) u

Ta se kružnica dakle sastoji od svih točaka ravnine za čije

Implicitno zadane funkcije jedne varijable

Kad kao u prethodnom primjeru putem jednadžbe oblika

Implicitno zadane funkcije jedne varijable

Kad kao u prethodnom primjeru putem jednadžbe oblika

Implicitno zadane funkcije jedne varijable

Kad kao u prethodnom primjeru putem jednadžbe oblika

Implicitno zadane funkcije jedne varijable

Kad kao u prethodnom primjeru putem jednadžbe oblika

Definicija (Skalarne funkcije više varijabli)

Grafovi skalarnih funkcija

Kako se definira graf funkcije?

Grafovi skalarnih funkcija

Kako se definira graf funkcije? Graf funkcije f : D → K je skup

Grafovi skalarnih funkcija

Kako se definira graf funkcije? Graf funkcije f : D → K je skup

Kako vizualizirati ovisnost tlaka idealnog plina o njegovoj množini,

Kako vizualizirati ovisnost tlaka idealnog plina o njegovoj množini,

Kako vizualizirati ovisnost tlaka idealnog plina o njegovoj množini,

Kako vizualizirati ovisnost tlaka idealnog plina o njegovoj množini,

Druga mogućnost je koristiti izvedenu varijablu Vm = V /n i tako

Druga mogućnost je koristiti izvedenu varijablu Vm = V /n i tako

Kako bi izgledale nivo-linije funkcije p = R VTm u

Druga mogućnost je koristiti izvedenu varijablu Vm = V /n i tako

Kako bi izgledale nivo-linije funkcije p = R VTm u

Označimo: x = T /K, y = Vm /(mol/L), z = p/Pa. Time smo

Označimo: x = T /K, y = Vm /(mol/L), z = p/Pa. Time smo

Promotrimo izotermu idealnog plina zadanu s

Promotrimo izotermu idealnog plina zadanu s

Kako R, T i Vm2 ne mogu biti negativni (ni nula), vidimo da u

Promotrimo izotermu idealnog plina zadanu s

Kako R, T i Vm2 ne mogu biti negativni (ni nula), vidimo da u

Parcijalna derivacija prvog reda funkcije f po nekoj njenoj varijabli

Parcijalna derivacija prvog reda funkcije f po nekoj njenoj varijabli

U daljnjem pretpostavljamo da sve skalarne funkcije više varijabli

Koje su varijable funkcije CV , tj. o čemu ovisi izohorni toplinski

Kao i u prethodnom primjeru vrijedi: svaka parcijalna derivacija

Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

Neka je f zadana s f (x, y ) = x 2 − y 2 . Iz nekog razloga u nju

Za slučaj kompozicije s funkcijom više varijabli formula se dalje

Opći oblik lančanog pravila je sljedeći:

Parcijalne derivacije drugog reda

Parcijalne derivacije drugog reda

U većini normalnih” slučajeva kod odredivanja parcijalnih

Posljedično u većini slučajeva za funkciju od n varijabli nije

Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

Uzmimo funkciju zadanu s f (x, y ) = y ln x. Njene su parcijalne

Spomenuli smo da graf skalarne funkcije dviju varijabli predstavlja

Spomenuli smo da graf skalarne funkcije dviju varijabli predstavlja

Spomenuli smo da graf skalarne funkcije dviju varijabli predstavlja

Kako su ležali vektori koji odgovaraju gradijentu funkcije