UNIVERZITET U ZENICI

MAŠINSKI FAKULTET

Seminarski rad iz predmeta

Industrijska ergonomija
Tema:SISTEM ČOVJEK-STROJ

Student: ASISTENT:
Enijad Arnaut doc. dr Damir Ćurić
Zenica, 2017.

1
Rezime:
U ovom radu objašnjen je pojam sistem čovjek-stroj i zašto se on izučava u oblasti
ergonomije. Opisana su tri osnovna aspekta sistema čovjek-stroj. Dati su prektični primjeri
koji su upoređeni sa dostupnim ergonomskim preporukama.

Ključne riječi: sistem čovjek-stroj, aspekti sistema čovjek-stroj, pokazni uređaji, upravljački
uređaji.

1. UVOD
Nagli tehnološki razvoj proteklih par stoljeća doveo je do razvoja nove naučen oblasti,
ERGONOMIJE. Ergonomija je nauka koja se bavi dizajnom proizvoda tako da oni najbolje
budu prilagođeni ljudskom tijelu. Ipak, ona, u suštini, ali i sadržajno, jeste multi i
interdisciplinarna nauka koja se bavi sistemom čovjek-stroj, kako bi se stroj prilagodio
čovjekovim bio-psiho-socijalnim ograničenjima i zahtjevima, kako bi upotreba stroja bila
efikasnija, bezbjednija i pouzdanija. Pod pojmom stroj podrazumijeva se svaki materijalni
predmet sa kojim čovjek dolazi u dodir prilikom obavljanja nekog posla, tako da je mašina i
tastaura računara, obična olovka, ali i lokomotiva, automobil, avion itd.
Prema navedenoj definiciji stroja može se zaključiti da je čovjek u stalnom kontaktu sa nekim
strojem, što znači da imamo stalnu prisutnost sistema čovjek-stroj.
Na početku nastanka ove nauke, neposredno poslije Drugog svjetskog rata, akcenat je bio na
prilagođavanju stroja (shvaćenom na prethodni način) ljudskom tijelu i njegovim
ograničenjima. Ipak, danas se ne može zanemariti da čovjekova psihička i socijalna
ograničenja, potrebe, zahtjevi mogu biti također limit u korištenju nekog sredstva, i da i njih
treba učitavati prilikom projektovanja tehničkog sredstva ili tehničkog sistema. Naprimjer,
tehnički uzevši neko najsavršenije sredstvo nije "ergonomsko" ako ga čovjek sa svojim bio-
psiho-socijalnim karakteristikama ne može efikasno koristiti, i to je danas limitirajući faktor
tehničkog i tehnološkog razvoja.
Na osnovu gore rečenog može se napisati „ergonomija=sistem čovjek-stroj“.
Ova jednakost važi ako se uzmu u obzir svi faktori koji čine sistem čovjek-stroj.

2
2. SISTEM ČOVJEK-STROJ:DEFINICIJA I OSNOVNI TIPOVI
Sistem čovjek-stroj (SČS) je kombinacija ili organizacija jednog ili više ljudi i jedne ili više
fizikalnih komponenti koje međuzavisno djeluju da bi u datim uvjetima ostvarili neki određeni
zajednički cilj (McCORMICK, 1976).
Sistem čovjek-stroj znači da čovjek i stroj imaju recipričan odnos jedan s drugim.

Slika 1. Sistem čovjek-stroj[1]

Sistem čovjek-stroj se može posmatrti kao zatvoreni krug.(Slika 1.). Taj krug se sastoji iz dva
polukuruga, od kojih je jedan čovjek, a drugi stroj. Ta dva polukrug obrazuju krug uz pomoć
tzv. „sučelja“, odnosno mjesta razmjene informacija i energije između čovjeka i stroja. Dvije
vrste sučelja su od posebnog značaja [1]:
- Pokazni uređaji: daju informacije čovjeku o stanju stroja ili o funkcionisanju čitavog
proizvodnog sistema
- Upravljački uređaji: kojima čovjek upravlja strojem ili nešto mijenja u proizvodnom
procesu
Kako u svakom sistemu, tako se i u SČS razlikuje[2]:
1) svrha SČS : svaki sistem se primarno definiše pomoću svrhe koju ima tako da se
jasno i precizno definiše šta će sistem raditi, kada, kako i gdje (u kakvim uslovima), i to
tako da se specificiraju svi njegovi ulazi i očekivani izlazi te po potrebi fizikalno-
klimatski, biološki, socijalni, ekonomski i drugi uslovi u kojma će sistem funcionisati,
2) zahtjevi SČS , koji se izvode iz svrhe (cilja, misije) sistema; zahtjevi su djelatne
karakteristike odnosno performanse koje sistem mora imati da bi mogao ispuniti svoju

3
 svrhu, a izražavaju se pretežno u kvalitativnim-opisnim kategorijama, a zatim se što je
moguće više idetaljnije kvantificiraju,
3) funkcije SČS (slika 2.):

Slika 2. Četiri osnovne funkcije sistem čovjek-stroj[2]

 PRIMANJE INFORMACIJA : brzo i tačno primanje informacija ili iz okoline ili iz
samog sistema. Kod čovjeka je primanje informacija percepcija podražaja koji se odnose
na rad stroja, a kod stroja perecepcija promjena na upravljalima ili na senzorima stroja.
Neke informacije dolaze izvana, a neke se generiraju u samom sistemu, kao što su to npr.
informacije povratne sprege.,
 PAMĆENJE INFORMACIJA (kod čovjeka) odnosno pohrana informacija (kod
stroja), koja je u interakciji sa svim drugim funkcijama; informacije koje su pohranjene su
u pravilu simboličke odnosno kodirane.,
 PRERADA INFORMACIJA I DONOŠENJE ODLUKA/ALGORITMA , koja se
odnosi na primljene informacije koje dolaze u interakciju sa onima koje su već pohranjene
u sistemu, što dovodi do odluke/algoritma šta će se činiti, koje i kakvo će biti djelovanje.
Prerada informacija se događa između trenutka kada su primljene informacije do trenutka
kada se donosi odluka. Navedeno predstavlja centralnu i najvažniju funkciju čovjeka.
 DJELOVANJE, ODNOSNO AKTIVIRANJE I/ILI IZVRŠENJE NEKE AKCIJE ,
RADNJE, OPERACIJE ILI PROCESA koji su rezultat donešenih odluka/algoritma, a
što rezultira promjenama na materijalu odnosno predmetu obrade. Kod čovjeka reakcija se
sastoji u djelovanju na upravljala, a kod stroja u djelovanju na predmet rada putem efektora
odnosno radnih dijelova stroja. Navedeno predstavlja centralnu i najvažniju funkciju stroja.
Djelovanje ujedno dovodi do otvaranja komunikacijskih kanala koji će prenijeti informaciju
o promjenama u radu stroja, koje će promjene registrirati instrumenti i/ili operater.,
koje su ključne za rad sistema, pri čemu je za svrhu irelevantno ko izvršava pojedine funkcije
čovjek ili stroj. Ovakav funkcionalni način razmišljanja je karakterističan za savremenu
koncepciju SČSO.
Osnovni tipovi SČS se dijele s obzirom na to koliki je relativni udio čovjeka, odnosno stroja s
obzirom na obavljanje navedenih ključnih funkcija u sistemu, po čemu se razlikuju
tri tipa SČS (u stvarnosti podjela sistema čovjek-stroj na navedene distinktivne kategorije nije
posve jednoznačna):

4
  MANUELNI SISTEM, u kojem čovjek obavlja sve funkcije uključujući i davanje
pogonske snage, služi se ručnim alatom i drugim pomoćnim sredstvima, direktno i
putem povratne veze prima informacije, na osnovu čega donosi odluke i određuje
tempo rada i upravlja procesom,
 MEHANIZIRANI/POLUAUTOMATIZIRANI SISTEM, u kojem se između
čovjeka i alata interpolira stroj sa svojim signalnim i upravljačkim uređajima, koji je
izvor pogonske snage, a upravljanje procesom je zadatak čovjeka,
 AUTOMATIZIRANI SISTEM , u kojem stroj obavlja u potpunosti sve funkcije bez
čovjeka te vrši upravljanje budući da je prethodno programiran da izvrši određenu akciju
u određenoj situaciji. Čovjek, zato što automatizirani sistem nije potpuno pouzdan,
nadgleda (nadzire, motri) rad stroja i povremeno, u pravilu rijetko, interveniše. Ukoliko
sistem zakaže, čovjek je neophodan jer preuzima funkciju upravljanja. Automatizacija
unosi promjenu u prirodu i sadržaj ljudskog rada jer se kao nova i dominantna funkcija
čovjeka pojavljuje kontinuirano nadgledanje (nadziranje,motrenje).
Raspodjela funkcija između čovjeka i stroja u tri navedena tipa sistema čovjek-stroj prikazuje
tabela 1.
Tabela 1.: Raspodjela funkcija između čovjeka i stroja u tri tipa sistema čovjek-stroj [2]
SISTEM ČOVJEK STROJ

manuelni izvor snage, upravlja, nadzire

mehanizirani upravlja, nadzire izvor snage

automatizirani nadzire izvor snage, upravlja

Koncepcija sistema čovjek-stroj ističe činjenicu da nije moguće oblikovanje sistema, ako se ne
poznaju karakteristike ljudske dimenzije sistema: ukupna pouzdanost sistema, naime, ovisi
kako o pouzdanosti mehaničke komponente, tako i o pouzdanosti ljudske komponente.
3. RAZVOJ SISTEMA ČOVJEK-STROJ
Najveći značaj sistemskog pristupa je u tome što je radikalno promijenio tradicionalnu
sekvencijalnu proceduru razvoja sistema, po kojoj se oprema i strojevi te kadrovi (osoblje)
razvijaju sukcesivno. Po sistemskom pristupu oni se razvijaju simultano - paralelno (slika 3.).

Slika 3.: Tradicionalni (a) i sistemski (b) pristup razvoju sistema čovjek-stroj.[2]

5
Uz takav pristup se profesionalna selekcija i trening mogu provesti prije nego što su strojevi i
oprema gotovi. Osim što sistemska procedura skraćuje najmanje za 1/4 trajanje oblikovanja
sistema, što je značajna prednost u borbi za tržište, njome se poboljšavaju osobine završenih
sistema odnosno povećava se vjerovatnoća da će sistem biti efikasan, što je glavna prednost
takve procedure. Sistemski pristup oblikovanju sistema čovjek-stroj prikazuje slika 4.

Slika 4. Sistemski pristup oblikovanju sistema čovjek-stroj.[2]

Iz definisane svrhe i definisanih zahtjeva se izvode funkcije koje sistem treba obavljati da
ostvari svoju svrhu i ispuni svoje zahtjeve, a izražavaju se u neodređenom glagolskom obliku
(u infinitivu) ili u glagolskim imenicama (npr.: motrenje). Ime i sadržaj pojedine funkcije su
arbitrarni jer se svaka funkcija može podijeliti na podfunkcije. Iako je funkcija apstrakcija,
pojam funkcije je koristan jer se funkcije mogu navoditi nezavisno o dijelu sistema koji će je
izvršavati. Primjere formulacije svrhe, zahtjeva i funkcija dvaju sistema daje tabela 2.
Tablica 2.: Formulacija svrhe, zahtjeva i funkcija za električni automobil i lovački avion [2]

sistem svrha (cilj) zahtjevi primjeri funkcija, po vrsti i izvršiocu

električni okretno, brzo i brzina do 60 (1) primanje inf.: opažanje stanja na

tiho km/h, cesti: Č
automobil
kretanje raspon (2) pohrana inf.: kumuliranje br.
gradom, bez djelovanja Prijeđenih km: S
zagađivanja 300 km, broj (3) donošenje odluka: odlučivanje o
okoline osoba min. 2, izbjegavanju prepreke: Č

6
 ispušnim maksimalna (4) djelovanje: skretanje udesno: Č,S
plinovima okretnost...

lovački univerzalno brzina 2.5 maha, (1) primanje inf.: registriranje stanja
borbenog tereta (broja neispaljenih
avion mirnodopsko i borbeni teret
raketa): S
1000 kg...
borbeno
(2) pohrana inf.: pohranjivanje
djelovanje:
koordinata cilja: S
presretanje,
(3) donošenje odluka: odlučivanje o
izviđanje, ispaljivanju vođene rakete: Č
uništavanje
(4) djelovanje: vođenje rakete: S
neprijatelja

Alokacija (raspodjela, dodjela) funkcija se u razvoju sistema pojavljuje nakon što su cilj
(svrha),zahtjevi i funkcije sistema određeni, radi utvrđivanja koje će funkcije obavljati stroj, a
koje čovjek u sistemu. Pri alokaciji je ključno pitanje ko će neku od specificiranih funkcija
obaviti relativno bolje, čovjek ili stroj?
Neke funkcije su jasno predodređene da ih obavlja čovjek odnosno stroj, pa njihova alokacija
nije problem, a problematična je alokacija funkcija koje sa više ili manje uspjeha mogu obavljati
i strojevi i ljudi, a radi olakšavanja tog problema sastavljane su tabele komparativnih prednosti
čovjeka i stroja.
Prvu takvu komparativnu tabelu funkcija koje mogu obavljati čovjek i stroj je dao FITTS
(1951), a McCORMICK (1976) daje slijedeću tabelu (tabela 3., u koju je integrisan popis
FITTS-a):
Tabela 3.: Popis osobina u kojima je čovjek bolji (superiorniji, nadmoćniji, uspješniji) od
stroja i stroj bolji od čovjeka [2]

OSOBINE U KOJIMA JE:

čovjek bolji od stroja stroj bolji od čovjeka

(1) PRIMANJE INFORMACIJA

osjetljivost na vrlo slabe intenzitete vidnih, osjetljivost na fizikalno-hemijske procese izvan

slušnih, taktilnih, okusnih i njušnih podražaja ljudske osjetljivosti kao npr. radijacija,
(čemu samo najsavremeniji i vrlo skupi strojevi elektromagnetski valovi, X-zrake, magnetizam
mogu konkurisati)

(1) razlikovanje podražaja u uvjetima visokog motrenje, otkrivanje i registriranje odnosno

šuma odnosno u kulisi, npr. bipovi na radaru detekcija unaprijed definisanih signala, posebno
rijetkih
(2) raspoznavanje i razlikovanje varijabilnih
struktura složenih podražaja, npr. silueta
građevina na zračnim snimcima, okrnjeni govor,
rukopis

(2) PAMĆENJE/POHRANA INFORMACIJA

7
 pohranjivanje velike količine informacija u brzo pohranjivanje velike količine kodiranih
dugom vremenskom razdoblju i pamćenje informacija
principa i strategija

dosjećanje asocijativno povezanih informacija brzo i tačno dosjećanje pohranjenih informacija

na specificirani zahtjev

(3) PRERADA INFORMACIJA I DONOŠENJE ODLUKA

fleksibilno prilagođavanje zahtjevima situacije u brzina, preciznost i pouzdanost reagiranja na

donošenju odluka, posebno u iznenadnim i unaprijed definisane ulazne signale
nepredvidivim kriznim situacijama, na koje nije
unaprijed pripremljen

donošenje subjektivnih procjena i vrednovanja brojanje i mjerenje fizikalnih kvantiteta

osjetljivost na neobične i neočekivane događaje djelovanje u uvjetima distrakcije

u okolini (za šta stroj mora biti predprogramiran)

induktivno zaključivanje i generaliziranje deduktivno zaključivanje i prepoznavanje

kategorija

(1) formiranje i primjena principa pri rješavanju (1) simultano obavljanje više
problema i iznalaženje potpuno novih rješenja i programiranihaktivnosti (time-sharing) i
(2) spontani odabir alternativnog djelovanja u
(2)repetitivne aktivnosti, posebno brzo i tačno
slučaju neuspjeha, koji nije optimalan, ali
računanje odnosno prerađivanje velikih količina
omogućava funkcionisanje sistema
kvantifikovanih informacija na temelju programa

(4) DJELOVANJE

racionalno ponašanje u uvjetima preopterećenja, djelovanje u uslovima visokog opterećenja uz

usmjeravanjem na najvažnije aktivnosti održavanje stabilne razine učinka kroz duže
vrijeme bez znakova umaranja

prilagođavanje snage zahtjevima situacije velika fizička snaga, koja se može primjenjivati
na usmjeren i kontrolisan način

Zaključno se može reći sa su ljudi fleksibilno prilagodljivi, ali spori, neprecizni, i nepouzdani
usvom djelovanju, dok su strojevi visoko pouzdani, brzi i precizni ali potpuno neprilagodljivi.
50-ih godina se vjerovalo da se problem raspodjele aktivnosti između čovjeka i stroja može
stvarno i riješiti pomoću tih tabela, da bi 60-ih JORDAN (1963) i CHAPANIS (1965) ukazali
da su tabele koje pokazuju komparativne prednosti čovjeka i stroja često neprimjerene,
nepotpune i netačne iz slijedećih razloga:
1) tablice sadrže relativno neprecizne i uopštene podatke o prednostima, a takve tvrdnje u
pravilu nisu neposredno primjenjive na konkretne slučajeve,
2) postoje praznine u poznavanju nekih osobina čovjeka,
3) relativne prednosti čovjeka nad strojem podložne su stalnoj promjeni zato što neprestani
tehnološki razvoj mijenja karakteristike stroja,

8
4) relativne prednosti čovjeka i stroja nisu i ne bi trebale biti jedini kriterij o kojem treba
voditi računa pri raspodjeli funkcija, odnosno treba uzeti i druge kriterije kao što su: ekonomska
cijena nekog rješenja, raspoloživost resursa, cijena održavanja, raspoloživiu zapreminu za
smještaj stroja...
Pri alokaciji funkcija se ne smiju zanemariti i trebaju se uzeti u obzir sociološke, kulturalne,
društvene i političke vrijednosti u određenoj sredini, kao i neke općeljudske vrijednosti koje
alokacija mora svugdje jednako tretirati. Naime, čovjek za razliku od stroja ima stavove,
očekivanja, motivaciju pa mu ne smijemo dodijeliti funkciju koja će ga degradirati kao ljudsko
biće.
JORDAN (1963) s obzirom na poslijednji navedeni zahtjev navodi da moraju biti ispunjena tri
uslova, kakvi moraju biti poslovi koje ćemo dodijeliti čovjeku:
1) ne smiju biti zaglupljujući, moraju poticati razvoj vještina,
2) moraju biti smisleni, odnosno imati određeno značenje za operatera,
3) moraju omogućiti da operater ima stvarnu odgovornost za rad koji vrši.
Nije uvijek važno je li u nekoj funkciji bolji stroj ili čovjek, već da li je pridjeljeno izvršavanje
neke funkcije dovoljno dobro odnosno prihvatljivo u pogledu svih navedenih kriterija alokacije.
Nakon što je izvršena alokacija funkcija slijede dva paralelna i zavisna razvojna procesa:
1) razvoj fizičke komponente : razvoj strojeva, opreme i radnih pomagala, u čemu učestvuju
pretežno inžinjeri u saradnji sa psiholozima,
2) razvoj ljudske komponente : selekcija kadrova i njihovo osposobljavanje, u čemu učestvuju
psiholozi koji sarađuju sa inžinjerima, nakon čega se sistem može integrisati, evaluirati i pustiti
u pogon.
4. OSNOVNI ERGONOMSKI APEKTI SISTEMA ČOVJEK-STROJ
Kao što je već rečeno da su čovjek i stroj povezani u jedan sistem preko sučelja, i kako je
poznato da se čovjek fizički ne može prilagođavati, ostaje jedino opcija da se sučelja prilagode
čovjeku. Postoje tri osnovna ergonomska aspekta sistema čovjek-stroj, odnosno tri osnovna
područja na koja se može djelovati ako bi se poboljšala ergonomija sučelja, a oni su [3]:
1. Dizajn pokaznik uređaja
2. Dizajn upravljačkih uređaja i
3. Dizajn radnog prostora ( usklađivanje pokaznih i upravljačkih uređaja)
4.1 Dizajn pokaznih uređaja
Pokazni uređaj je uređaj koji našim očima prikazuje informaciju o objektima, događajima,
situacijama ili stanju sistema. Ponekad se pokazni uređaj koristi za prikaz dodatnih informacija
o posmatranom događaju ili situaciji, ali u nekim situacijama pokazni uređaj može biti jedini
dostupni izvor informacija. Informacije koje prikazuju pokazni uređaji mogu biti statičke i
dinamičke prirode. Informacija bi trbala biti proslijeđena do čovjeka na taj način da on koristeći
svoja čula adekvatno reaguje na njih. Reakcija na informaciju koju daje pokazni uređaj se
đešava nakon što ta informacija dospije do čovjekovog mozga. Prema tome prikaz informacija
ili pokazni uređaj na večini opreme je vizuelnog ili zvučnog karaktera, a može biti i taktilnog
karaktera (rjeđe).
9
Vizuelni pokazni uređaji su najčešć tipovi pokaznih uređaja koji se koriste. Primjer vizuelnog
pokaznog uređaja je TV, monitor računara, tremometar, brzinomjeri, grafikoni, mape i druge
forme printanog ili pisanog materijala.
U izvjesnim situacijama poželjnije je koristiti zvučne pokazne uređaje, kao npr. zvona ili sirene
za alarmne signale.
Vizuelni pokazni uređaji posjeduje mehanizam pomoću kojeg se željena veličina može direktno
očitati sa uređaja (instrument).
Osnovna svojstva efektivnog pokaznog uređaja su :
-lako raumijevanje veličina, stanja ili situacija koje uređaj pokazuje
-prilagodljivost specifičnim situacijama
-prikazana informacija treba da je lako promjenjiva u činjenične informacije koje su potrebne
izradu plana.
4.1.1. Tipovi vizuelnih pokaznih uređaja
Vizuelni pokazni uređaji se mogu podijeliti prema nihovim fizičkim karakteristikama, ili prema
tipu informacija koje prikazuju.

Pokazni uređaji sa podijeljenom skalom na Pokazni uređaji za upozorenje

kojima se data vrijednost prikazana
kazaljkom

Indikatori Brojači

Ovi uređaji nemaju skale ali prikazuju tekstualnu ili Brojači pokazuju informaciju direktno kao broj.
brojčanu informaciju , ili prikazuju stanje sistema.

Slika 5. Podjela pokaznih uređaja prema fizičkim karakteristikama[4]

Podjela prema informacije koje prikazuju:

-Kvantitativni displeji: prikazuju tačnu informaciju. Digitalni kvantitativni displeji prikazuju
informaciju direktno kao broj, npr. sat na kompjuteru. Analogni kvantitativni displeji se mogu
koristiti gdje dužina ili ugao predstavljaju informaciju, npr. termometar sa živom. Primjena

10
ovih vrsta displeja zavisi od informacije koja nam je potrebna. Pa kada trebamo precizno
očitanje, digitalni displeji su pogodniji.
-Kvalitativni displeji: preikazuju informaciju o specifičnom stanju, npr. hladno-toplo. Ovi
displeji mogu dati informaciju o rasporedu promjene ili smjeru odstupanja od željene
vrijednosti. Ovi displeji mogu sadržavati indikatore i uređaje upozorenja. Mogu se koristiti u
okolnostima gdje je potrebno znati samo da određeno stanje postoji, npr. gdje je temperatura
previsoka ili preniska, kao u slučaju svjetlosnog indikatora na željezu kada se ono izloži
visokim temperaturama. Provjeri-pročitaj displeji su specijalni tipovi kvalitativnih displeja kod
kojih se utvrđuje da li se vrijednost koja se konstantno mijenja u prihvatljivim granicama, npr.
pokazivač goriva u automobilu. Provjeri-pročitaj displeji trebaju imati jasno uočljive
karakteristike da bi se mogao odrediti neutralno ili normalno stanje, ili neželjeno stanje.
-Pokazni displeji: ovi displeji mogu prikazati radni model ili pojednostavljeni dijagram
složenog procesa, sistema , ili mašine. Oni omogućavaju da se vidi funcionisanje svakog dijela
sistema ili mašine u ispravnoj relaciji sa cijelim sistemom (npr. podzemna željeznica).
Pokazni displeji treba da teže šematskom prikazu informacija (što jednostavnijem) više nego li
kompletnom prikazu ili trenutnom prikazu

Smjernice koje treba uzeti u obzir prilikom dizajna pokaznih uređaja su :

-udaljenost operatera od displeja
-osvjetljenje
-ugao gledanja
-kombinacija displeja
-povezanost sa upravljačkim uređajima itd.

Preporuke za dizajn pokaznih uređaja mogu se

naći u serji standarda ISO/TC 159.
Jedna od najčešće primjenjivanih preporuka je
ta da se koriste pokazni uređaji sa crnom
pozadinom i bijelim slovima ili obratno.
Ova preporuka je primjenjena na svim
automobilskim brojačima brzine i obrtaja. Na
slici 5. prikazan je brojač brzine i obrtaja na
kojoj se jasno vidi primjena navedene
preporuke.

Slika 6. Brojač brzine i obrtaja u Golf-u MK2[5]

11
4.2 Dizajn upravljačkih uređaja
Upravljački uređaji omogućavaju „komunikaciju“ sa objektima i upravljanje istim.
Upravljačkim uređajima se usmjerava oprema ili mašinerija kako bi se generiralo više snage,
više profita i smanjio napor i rizik. U nekim slučajevima, upravljački uređaji zahtjevaju
upotrebu sile da bi omogućili izvršavanje neke radnje.Osnovna funkcija upravljačkih uređaja
je da prenesu informaciju na objekat.
4.2.1. Tipovi upravljačkih uređaja
Vrsta informacije koja se prenosi putem upravljačkog uređaja može biti „skokovita“ ili
kontinuirani. „Skokoviti“ upravljački uređaji posjeduju ograničen broj stanja, npr. prekidač za
svijetlo. Kontinuirani upravljački uređaji mogu zauzeti bilo koji položaj, odnosno stanje
između njegovih vanjskih granica, npr. papučica za gas i sl.
Upravljački uređaji su često povezani sa displejima koji daju informaciju o rezultatu upotrebe
upravljačkog uređaja. Ovi displeji također mogu pokativati „rastavljene“ ili neprekidne
informacije
Druga bitna razlika između upraljačkih uređaja jeste veličina sile koja je potrebna za njihovo
korištenje. Neki upravljački uređaji mogu zahtijevati lagani dodoir prsta, npr. tipke na
tastaturi, dok drugi zahtijevaju upotrebu veće sile, npr. kočiona pedala. Na slijedećim slikama
data je podjela upravljačkih uređaja.

Slika 7. „Skokoviti“ upravljački uređaji [4]

Slika 8. Kontinuirani upravljački uređaji upravljački uređaj[4]

12
Učinkoviti upravljački uređaji moraju biti pristupačni, laki za raspoznavanje i laki za
korištenje. Preporuke za upravljačke uređaje su također date u ISO/TC 159.
Jedna bitna stavka u preporukama za upravljačke uređaje jeste kodiranje, a to znači sa se
upravljački uređaji mou jasno raspoznati bez da ih se gleda(npr. različit oblik završetka
ručice). Na slijedećim slikama je prikazano dobro i loše kodiranje na praktičnim primjerima.
Sve dimenzije, uglovi pomjeranja i sile potrebne za pomjeranje ručica nalaze se u granicama
preporučenih. Na slici 10. možemo reči da imamo djelimično dobro kodiranje jer su komande
zog lošeg održavanja u prilično lošem stanju, ali ipak se može razlučiti o kojoj je komandi
riječ.

Slika 9. BNT Bulldozer (dobro kodiranje) Slika 9. BNT Bulldozer (dobro kodiranje)

Slika10. Dizalica na kamionu (dobro

kodiranje) Slika 11. INDOS viličar (loše kodiranje)

13
4.3. Dizajn radnog prostora ( usklađivanje pokaznih i upravljačkih
uređaja)
Jedno od najvažnijih pravila u ovoj oblasti je da upravljački uređaji i instrumenti koji su
funkcionalno s njima povezani zahtjevaju iste pokrete koji su u skladu sa našim stereotipima.
[1].
Slika 10. pokazuje primjere koordinacije između smijera pokreta i upravljačke dugmadi ili
poluga, sjedne , i instrumenata s druge strane, i to na vertikalnim i horizontalnim skalama
Neka pravila se mogu sažeti u slijedećem[1]:
1. Kada se upravljačko dugme ili poluga okreće ili pokreće udesno, kazaljka se također
treba pokrenuti udesno na horizontalnoj skali, dok se na vertikalnoj skali treba pokrenuti
prema gore.
2. Kada se upravljački uređaj pokrene prema gore ili prema naprijed, kazaljka se također
treba pokrenuti prema gore ili nadesno.
3. Rotacija udesno ili u smjeru kazaljke na satu instinktivno sugerira povećanje, tako da
pokazni instrumenti trebaju također to registrirati kao povećanje.
4. Hoyos (1974) preporučuje da bi se pokretna skala s fiksnom kazaljkom trebala pokrenuti
udesno kad se upravljački uređaj pokrene udesno, ali bi se vrijednosti na skali trebale
povećavati zdesna nalijevo , tako da rotacija skale udesno daje povećanje vrijednosti
5. Kad se ručna poluga pokreće prema gore ,ili prema naprijed ili udesno, očitavanja na
skali trebaju se povećati ili bi se uređaj trebao „uključiti“. Da bi se vrijednosti očitavanja
smanjile,ili da bi se uređaj „isključio“, instinktivno se povlači poluga prema tijelu,ili se
pokreće ulijevo, odnosno prema dole. Stereotipi koji se odnose na ručnu polugu
prikazani su na slici 11.

Slika 12. Primjeri logičkog odnosa između pokreta upravljačkog uređaja i pokreta
kazaljke na instrumentima [1]

14
 Slika 13. Očekivanje promjene u odnosu na pokrete ručne poluge. Prema Neuman i Timpe
(1970)[1]

4.3.1 Upravljačke ploče

Problemi stereotipnih reakcija javljaju se također prilikom oblikovanja velikih kontrolnih ploča
(panela). Razborita organizacija upravljačkih uređaja i pokaznih uređaja će nadgledanje učiniti
jednostavnijim i smanjiti rizik pogrešaka ili pogrešnih akcija. [1].
Pet principa treba uzeti u obzir prilikom oblikovanja upravljačkih ploča[1]:
1. Koliko je god to moguće,pokazni instrumrnti trebaju se postaviti što bliže upravljačkim
uređajima koji su s nima u vezi. Upravljačke uređaje treba postaviti što bliže pokaznim
uređajima ili, ako je to potrebno, desno od pokaznog uređaja.
2. Ako je potrebno da se upravljački uređaji svi na jednoj ploči a obavjesnici na drugoj,
onda trebaju biti postavljeni tako da imaju isti slijed i raspored.
3. Naljepnice s oznakama treba stavljati iznad upravljačkih uređaja i identične etikete
iznad korespondirajucih pokaznih uređaja
4. Nekoliko uprevljačkih uređaja obično se pokreću zajedno jedno za drugim, a za njima i
korespondirajući pokazni uređaji, pa istimm slijedom trebaju biti raspoređeni i na
upravljačkoj ploči.
5. Ako se, pak, upravljački uređaji na upravljačkoj ploči ne aktiviraju određenim slijedom,
u tom slučaju ona, kao i korespondirajući pokazni uređaji, trebaju biti raspoređeni po
principu funkcionalnih grupa, s ciljem da čitava ploča ima neku vrstu organizacije.
Grupisanje se može naglsiti različitim bojama, oznakama, koristeći uprevljačke uređaje
različitih oblika, ili jednostavno postavljanjem određene grupe pokaznih i upravljačkih
uređaja u red ili kolonu. Onim pokazni i upravljački uređaji koji se često koriste trebaju
biti neposredno ispred operatera, a ona koja su manje važna, sa strane.

15
Primjer jedne upravljačke ploče dat je na slici 14. Na slici se nalazi upravljačka ploča troosne
glodalice HEIDENHEIN.
Sa slike se mogu uočiti da je upravljačka ploča dizajnirana tako da ispunjava pojedine
preporuke koje su gore navedene.
Jedna od najočitijih preporuka koja je primjenjena na ovu ploču jeste ta da se komande koje
se najčešće koriste nalaze najbliže operateru. Ova upravljačka ploča također ima mogućnost
rotiranja na svom postolju, pa je zbog toga pogodna u pogledu praćenja procesa putem
pokaznog uređaja i direktnog posmatranja procesa obrade.

Ove preporuke mogu izgledati trivijalne i sitničave, ali treba imati na umu da dug i često
monoton rad može povećati vjerovatnoću pogreške. U ovim uslovima logična organizacija
pokaznik i upravljačkih uređajam koja se koristi uz sve prednosti stereotipa i automtizma,
korisna je jer operater u takvim situacijama koristi svoje uvjetovane reflekse.[1]

Slika 14. Upravljačka ploča troosne glodalice

HEIDENHEIN

16
5. ZAKLJUČAK
Iz svega gore navedenog može se zaključiti da su se dostupne preporuke koristile i prije par
decenija, jer su mašine na kojima je provedeno mjerenje i poređenje prosječne starosne dobi
preko 20 godina. Danas su mašine sličnog tipa mnogo naprednije od ovih pomenutih u radu, i
stalno se teži usavršavanju i sto vjernijem prilagođavanju mašine čovjeku.
Ove ergonomske preporuke su krasne ako se gleda samo jedna strana medalje. Međutim, ako
se uzmu sve okolnosti kako se dolazilo do ovih ergonomskiih preporuka, dođe se do zaključka
da je razvoju ovih preporuka predhodio samo veći profit, a pogodnosti po čovjeka su došle
samo kao popratna pojava.

5. LITERATURA
[1] Karl H. E. Kroemer, Etienne Grandjean: Prilagođavanje rada čovjeku-
Ergonomski priručnik, (Stručna radakcija hrvatskog izdanja – prof. dr. sc. Ilija
Manenica)

[2] https://bs.scribd.com/document/74908883/Ergonomija-skripta
[3] http://www.yourarticlelibrary.com/ergonomics/3-main-aspects-of-the-man-
machine-system/90671/

[4] http://www.learneasy.info/MDME/MEMmods/MEM30008A-
EcoErgo/Ergonomics/Ergonomics.html
[5] http://i218.photobucket.com/albums/cc305/knez20/CitystromerTacho.jpg

17