Perception

Osoba kojoj je amputiran ud često ima pojavu fantomskog uda. Osoba tvrdi da posjeduje ud
koji zapravo ne postoji (Melzack, 1992). Melzack smatra kako je osjećaj posjedovanja uda
povezan sa posteriornim područjima parietalnog režnja. Primjer je jedan pacijent koji je
nakon amputacije ruke doživljavao kao da je ona podignuta u visini ramena pa je uvijek kroz
vrat hodao okrenut bočno kako ne bi povrijedio svoju nepostojeću ruku. Najgori aspekt
fantomskog uda jest bol koja se javlja u samom udu ili u nekim područjima uda. Nažalost još
uvijek ne postoji način kako da se taj vid boli ublaži (Melzack, 1992).

Fantomski ud pokazuje kako čovjek nema posebno područje za bol pošto se ona ne odnosi
na objekte i događaje u okolišu, no to ne umanjuje važnost boli koja nas štiti kako od
vanjskih, poput razbijenog stakla, tako od unutarnjih prijetnji, poput pojedene pokvarene
hrane, koje izazivaju osjećaj boli (Sekuler i Blake, 1994)

Sensation and perception

Bol se javlja u različitim kompleksnim oblicima. Često je popraćena različitim emocijama i

mislima (Coren, Ward i Enns, 1994). Neki psiholozi bol svrstavaju u osjete, dok ju drugi
percipiraju kao emociju ili čak samo kao stanje tijela poput gladi i žeđi (Wall, 1979). Biološko
značenje boli sastoji se u tome da ona omogućava liječenje i oporavak (Wall, 1979). Bez
osjeta boli živjeli bismo vrlo kratko jer nam ona ne služi kao upozorenje već da ubrza
iscjeljenje. Osim korteksa i talamusa, nekoliko područja mozga imaju ulogu i sudjeluju u
percepiji boli (Coren, Ward i Enns, 1994).

Biološka psihologija

Najzanimljiviji aspekt fantomskog uda jest njegova realnost. Najčešće se amputirani ud

ponaša poput normalnog, no ponekad ga pacijenti percipiraju u neuobičajenom položaju
(Melzack, 1992). Pokušaji liječenja pojave fantomskog uda su bile operacije u kojima su se
kirurški pokušali ukloniti različiti dijelovi živčanih puteva između patrljka i korteksa, no
nijedna operacija nije dovela do trajnog uklanjanja kronične boli ni samog osjećaja
fantomskog uda već samo do privremenog smanjenja boli (Melzack, 1992). Može se zaključiti
kako osjećaj fantomskog uda nastaje u korteksu (Pinel, 2002). Nakon amputacije oko 50%
pacijenata osjeća bol u fantomskom udu (Pinel, 2002). Prvi objavljen izvještaj o boli u
fantomskom udu je bio o vojniku koji je sudjelovao u Američkom građanskom ratu koji se
nakon operacije probudio i znao da mu je amputirana ruka, no ne i noge: „Odjednom sam
postao svjestan jakog grča u lijevoj nozi. Pokušao sam doći do nje svojom jedinom rukom, no
kako sam bio previše slab, zatražio sam pomoć: „Molim vas, samo mi protrljajte
potkoljenicu.“ „Potkoljenicu?... Nemaš ni ti jednu, prijatelju. Otišle su.““

The perception of phantom limbs

Od 90 do 98% pacijenata gotovo odmah nakon amputacije uda dožive osjećaj da je njihov ud
i dalje prisutan. Mnogi pacijenti s fantomskim udom ističu kako imaju mogućnost voljnog
pomicanja amputiranog uda pri čemu na primjer posežu amputiranom rukom kako bi podigli
čašu. Osim boli, osobe nakon amputacije uda često osjećaju grčeve koji znaju biti izrazito
neugodni. Važan aspekt fantomskog uda su i sjećanja njegovog postojanja koja često imaju
tendenciju povratka. Jačina i veći osjećaj stvarnog živog uda ovisi o kortikalnom povećanju,
ali i o subjektivnom viđenju uda pacijenta prije njegove amputacije. Tako je pojava osjećaja
fantomskog uda češća kod osoba koje izgube ud uslijed nekog traumatičnog iskustva, poput
automobilske nesreće, tijekom kojeg je osoba doživjela izrazito jaku bol, dok percepciju
fantomskog uda rijeđe imaju osobe koje su svoj ud amputirale planski i izbjegle bol koliko
god je to moguće. Postoje dokazi o tome da opuštanje i skretanje misli s fantomskog uda
mogu smanjiti osjećaj boli, dok ju emocionalni šok može povećati (Ramachandran i Hirstein,
1998).

Central mechanisms in phantom limb perception: the past, present and future

Fantomsku bol osjeti do 80% osoba kojima je amputiran ud (Kooijman i sur., 2000; Sherman,
1994), a bol je obično karakterizirana kao: a) goruća bol, pulsirajuća bol, trnci; b) grčevita; c)
probadajuća (Sherman, 1994).
Phantom limb pain #212

Bol prije amputacije jedan je od rizičnih faktora za razvoj fantomske boli nakon amputacije
(Ramchandran i Hauser, 2010). Čak i ako se bol pojavila u udu mjesecima ili godinama prije
amputacije moguće je da se ponovno proživi kao fantomska bol (Rhodes, 2001). Još neki od
rizičnih faktora su amputacija povezana s tumorom ili značajna bol na dan amputacije
(Ramchandran i Hauser, 2010).

Noviji pristup liječenja boli u fantomskom udu je zrcalna terapija. Ona uključuje korištenje
zrcala kako bi se stvorila iluzija netaknutog uda. Pacijenti tako pomiču stvarni i iluzorni ud, a
pretpostavka je da taj način terapije povećava kontrolu mozga nad fantomskim udom i
smanjuje osjećaj fantomske boli (Ramchandran i Hauser, 2010).

Bol u fantomskom udu je osjećaj boli koji pacijenti osjećaju na mjestu amputiranog uda kao
da se on i dalje nalazi na tijelu. Tu bol pacijenti obično opisuju kao „goruću bol“, „trnce“,
„oštru“ ili „grčevitu“ (Ramchandran i Hauser, 2010).

Istraživanja fantomskih udova omogućuju razumijevanje veza između neuralne aktivnosti i

svjesnog opažanja.

Due to the complex nature of PLP and its therapies, a multi-disciplinary approach to treat-
ment is mandatory including pain specialists, physiatrists,physical and occupational
therapists, and psychologists.

Zbog kompleksnosti fenomena fantomske boli, potreban je multidisciplinaran pristup

liječenju (Ramchandran i Hauser, 2010). Također, Istraživanja fantomskih udova omogućuju
razumijevanje veza između neuralne aktivnosti i svjesnog opažanja ((Ramachandran i
Hirstein, 1998).