Srednja škola Donji Miholjac,

Vukovarska 84

STARE HRVATSKE CRKVE

Učenici: Melani Vuksanić i Luka Kaučić

Razred: 2. OG

Profesor: Tomislav Livaja

U Donjem Miholjcu, 12.4.2017.

Sadržaj
Uvod ........................................................................................................................................................ 3
1. Bizantski utjecaj ................................................................................................................................... 4
1.1. Crkva sv. Donata .......................................................................................................................... 4
1.2. Crkva sv. Križa .............................................................................................................................. 6
1.3. Crkva sv. Trojice ........................................................................................................................... 7

2. Franački utjecaj.................................................................................................................................... 7
2.1. Crkva sv. Spasa ............................................................................................................................. 8
2.2. Crkva sv. Mihajla .......................................................................................................................... 9

Zaključak ................................................................................................................................................ 11

Popis literature ...................................................................................................................................... 12

2
Uvod

Hrvati na ove prostore dolaze zajedno s ostalim Slavenima u 7. stoljeću te se miješaju s već
otprije naseljenim Romanima i romaniziranim Ilirima. Dolaskom u doticaj s Franačkom i
Bizantom, dvama velikim silama koje u to doba dominiraju Europom, dolazi do miješanja
kultura, pa će tako Hrvati kroz par stoljeća prihvatiti velik dio Bizantske i Franačke kulture i
umjetnosti. Jedan od procesa koji će znatno utjecati na Hrvatsku kulturu, a i položaj u Europi
i svijetu tada i danas, je pokrštavanje. Hrvati će tako do kraja 10. stoljeća već u potpunosti
prijeći na kršćanstvo, što će obilježiti pojava crkvenih redova, pojava pismenosti i samim time
pisanih spomenika te gradnje sakralnih građevina. U sakralnoj arhitekturi, Hrvati će se
ugledati na Bizant (od kojeg će preuzeti centralni oblik građevina, koji karakteriziraju velike
kupole i apside) i Franačku, čiji će način gradnje, koji pak karakterizira longitudinalni,
jednobrodni, a kasnije i trobrodni tlocrt, ubrzo preuzeti. Kao rezultat toga doći će do
miješanja ta dva stila te će nastati oblici koji nemaju izravnih uzora, čime Hrvatska daje veliki
doprinos razvoju kršćanske arhitekture i umjetnosti, pogotovo zato što su se na gredama i
zabatima oltarnih pregrada često uklesavale darovnice i imena hrvatskih vladara, zbog čega
možemo reći da su upravo
crkve najvažniji povijesni
spomenici tog vremena. To
razdoblje, koje se ujedno
poklapa s vladavinom
hrvatskih narodnih vladara,
naziva se predromanika, a
trajat će sve do 11. stoljeća.

Karta 1. Hrvatska u 9. stoljeću

3
1. Bizantski utjecaj

Bizantski centralni oblik može se podijeliti na šesterolisni centralni tip (područje od Splita do
Zadra; tlocrt predstavlja kružna osnova sa šest polukružnih apsida, a najpoznatije građevine
su crkva sv. Trojice u Splitu, sv. Mihovila u Pridrazi te sv. Marije Velike u Trogiru),
sjevernodalmatinski centralni tip (područje oko Zadra; centralni središnji dio presvođen
ovalnom ili kružnom kupolom; najpoznatija je crkva sv. Jurja u Rovanjskoj pod Velebitom) te
četverolisno – križni tip kojemu pripadaju crkva sv. Križa u Ninu i sv.Krševana na Krku.

Slika 1.1. Primjer sjevernodalmatinskog centralnog tipa

na crkvi sv. Jurja u Rovanjskoj pod Velebitom

1.1. Crkva sv. Donata

Najveća predromanička građevina u Hrvatskoj, čija visina bez krova dostiže 24 metara,
izgrađena je početkom 9. st. u Zadru. Najprije posvećena sv. Trojstvu (što je vidljivo i iz tri
polukružne apside na vanjskom obodu), ova crkva svojom masivnošću te ostalim

4
elementima, poput galerije na katu, centralnog tlocrta i bačvastog svoda, podsjeća na
dvorsku kapelu Karla Velikog u Achenu. Ova građevina je posebna upravo zato što takva
monumentalna zdanja na našim prostorima u to vrijeme nisu bila toliko prisutna, gradile su
se većinom skromnije građevine. U temelje su ubačeni fragmenti raznih stela i greda zbog
čega je crkva ostala u ovakvom stanju do danas, a njen utjecaj se može vidjeti i u gradnji
drugih crkava koje su nastale kombiniranjem nekih elementa iz crkve sv. Donata. Graditelji
su u to doba za gradnju svih crkava koristili najrašireniji materijal na tim prostorima – kamen,
a crkve su bile ožbukane izvana i iznutra.

Slika 1.1.1. Usporedba tlocrta dvorske kapele Karla velikog (lijevo) i crkve
sv. Donata u Zadru (desno)

Slika 1.1.2. Crkva sv. Donata izvana

5
1.2. Crkva sv. Križa

Najmanju katedralu na svijetu, kako je engleski arhitekt Thomas Jackson, očaran njezinom
ljepotom, prozvao crkvu sv. Križa u Ninu, dao je u 9. st. izgraditi župan Godečaj (o čemu nam
svjedoči natpis na nadvratniku). Izgrađena je na ostatcima antičkih kuća, a za vrijeme
narodnih vladara, služila je kao dvorska kapela. Križnog je tlocrta, a na sjecištu krakova diže
se tambur. Izvana su dodana tri prozora malih dimenzija. Prisutno je i tzv. „zvono na
preslicu“, što je tipično obilježje dalmatinskih crkava. Crkva služi i kao svojevrsni kalendar,
odnosno moguće je odrediti točan datum solsticija i ekvinocija, zbog položaja prozora i kuta
upada sunčevih zraka (jedno vrijeme se nepravilnost u tlocrtu smatrala greškom, no danas se
misli kako je to napravljeno namjerno, upravo zbog kretanja sunca)

Slika 1.2.1. Crkva sv. križa u Ninu izvana

Slika 1.2.2. Tlocrt crkve sv. Križa u

Ninu

6
1.3. Crkva sv. Trojice

Povjesničari se još uvijek ne mogu složiti oko vremena kada je crkva sv. Trojice u Splitu
izgrađena, no većina pretpostavlja da je građena u 9. stoljeću. Tlocrt crkve je šesterolist
polukružnih apsida nanizanih oko građevine, a zidana je kamenom lomljencem, natopljenim
u žbuku. Glavni ulaz je na zapadnoj strani, druga vrata na jugoistočnoj, a svetište na istočnoj
strani. Prisutno je i više manjih prozora. Kada je nađena, crkva je bila u nešto lošijem stanju,
zidovi i svodovi su bili napuknuti, a okolina crkve nije bila uređena. To se promijenilo tek u
20. stoljeću, kada su zidovi i svodovi sanirani, kupola obnovljena, a prostor oko crkve uređen.

Slika 1.3.1. Crkva sv. Trojice u Splitu izvana

Slika 1.3.2. Tlocrt crkve sv.

Trojice u Splitu

7
2. Franački utjecaj

Franački utjecaj očituje se u građevinama longitudinalnog tipa. U početku su to bile

jednobrodne, male crkve, od kojih je najpoznatija crkva sv. Spasa na vrelu Cetine. Nešto
kasnije počinju se graditi i veće, trobrodne crkve, kojima su uzor bile trobrodne bazilike s
područja Franačke. Najpoznatije trobrodne crkve su one sv. Marije i sv. Cecilije u Biskupiji
kod Knina. Za to se vrijeme na jugu hrvatske razvija južnodalmatinski kupolasti tip, koji je
sjedinjavao elemente bizantskog i franačkog graditeljstva. Prepoznatljiv je po izduženom
pravokutnom prostoru, na sredini natkirvenom kupolom. Najbolji primjer ovog tipa su crkva
sv. Petra u Omišu i crkva sv. Mihajla u Stonu.

Slika 2.1. Južnodalmatinski kupolni tip na primjeru crkve sv. Petra u

Omišu

2.1. Crkva sv. Spasa

Franački utjecaj na hrvatsku sakralnu arhitekturu najbolje se vidi na crkvi sv. Spasa na vrelu
Cetine, gdje je primijenjen franački oblik „westwerk“1. Crkva je građena za vrijeme kneza

1
Oblik u karolinškoj i otonskoj arhitekturi s monumentalnim zapadnim pročeljem (eng. west = zapad) te
kombinacijom tornjeva ispod njega. Na prvom katu se nalazila galerija s koje bi velikodostojnici slušali misu.

8
Branimira, oblikom je jednobrodna, s masivnim, pri vrhu suženim zvonikom. Crkva je
također imala troapsidno svetište na istoku, a apsidu je kasnije zamijenila veća, pravokutna
oblika.

Slika 2.1.1. Tlocrt crkva sv. Spasa na vrelu Cetine

Slika 2.1.2. Crkva sv. Spasa na vrelu Cetine izvana

2.2. Crkva sv. Mihajla

Kao dobar primjer južnodalmatinskog kupolnog tipa, ova crkva, nastala je u 9 st. To je
jednobrodna crkva s vrlo plitkom apsidom uklopljenom u zidnu masu. Nije velikih dimenzija,

9
duž zidova nalaze se lezene, a u unutrašnjosti crkve nalaze se dobro očuvane freske. Prisutni
su i uski, pomalo izduženi prozori s rešetkama. Pretpostavlja se da je svojevremeno ova crkva
služila kao dvorska kapela i da je bila u kompleksu kneževog dvora. Također se u njoj nalazi i
natpis dukljanskog kneza i kralja Mihajla iz 11. st.

Slika 2.2.1. Crkva sv. Mihajla u Stonu izvana Slika 2.2.2. Natpis dukljanskog kneza i
kralja Mihajla, 11. st.

Slika 2.2.3. Tlocrt crkve sv. Mihajla u

Stonu

10
Zaključak

Tokom istraživanja i prikupljanja podataka za ovaj seminarski rad, uočili smo da su

starohrvatske crkve građene na prostoru današnje primorske hrvatske, a nismo naišli na
puno crkava na prostoru kontinentalne Hrvatske iz tog doba, pa smo zaključili da su razlog
tomu između ostaloga i provale Turaka, koji su te crkve uništavali ili ih pak prenamijenili i
preuredili u džamije. Također smo zaključili da su sve te očuvane crkve izuzetno ugrožene
zbog djelovanja čovjeka te da ih se treba dodatno zaštititi i očuvati te zabraniti bilo kakvo
djelovanje čovjeka koje bi te spomenike dodatno ugrozilo, zbog toga što nam one svjedoče o
životu ljudi u to doba, podsjeća nas na naše skromne početke kao naroda te su gotovo pa
jedini i ujedno najvrjedniji spomenici naše povijesti prema kojoj se ne smijemo odnositi
neodgovorno.

11
Popis literature

Petrinec Fulir, Branka; Zubek Elen; Jurić Avmedoski, Zrinka; Stipetić Ćus, Natalija, Likovna umjetnost
2, Zagreb, Alfa, 2014, str. 130 – 133.

Birin, Ante; Šarlija, Tomislav, Povijest 2, Zagreb, Alfa, 2009, str. 64 – 65.

Gračanin, Hrvoje; Petrić, Hrvoje; Ravančić, Gordan, Povijest 2, Zagreb, Meridijani, 2014, str. 56 – 59.

Bulat, Damir; Labor, Šime; Šašić, Miroslav, Povijest 2, Zagreb, Profil, 2012, str. 89 – 91.

Jareb Mario; Ivanković Zvonko; Bekavac Stjepan, Povijeni atlas, Zagreb, Alfa, 2014.

Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga / glavni urednik Antun Vujić. Zagreb : Pro leksis,
Večernji list, 2007, str. 322.

Franjevački samostan i crkva Sv. Ante: Crkva Svete Trojice, 21. studeni 2015.
(https://www.samostan-poljud.com/index.php/zupa-sv-trojice/crkva-svete-trojice)

12