FOREIGN POLICY OTKRIVA: „Četnici

paradiraju Bosnom, a ekstremni Grci su

nekažnjeno izašli iz genocida u
Srebrenici…“
Brutalni ratovi devedesetih sada služe kao glavna inspiracija ekstremnoj desnici diljem svijeta

 Društvo
 03. Apr. 2019
 1

Mnogi Grci šokirali su se kad je netko zamijetio natpis Turkofagos na oružju terorista
Brentona Tarranta, ubojice desetaka muslimana u Christchurchu na Novom Zelandu. Kako
piše ugledni Foreign Policy, Turkofagos doslovno prevedeno znači "Žderač Turaka".
Povijesno gledano riječ je o počasnoj tituli istaknutim borcima grčke revolucije 1821. godine
protiv Otomanskog carstva.

Međutim, iza toga stoji jedno puno mračnije značenje. Mnogi Grci svjesni su toga, a čini se
da ga je i terorist s Novog Zelanda bio svjestan. Značenje s korijenima u samim začecima
moderne grčke nacije, kada su revolucionari okretali oružje prema svima drugima i
drugačijima. Nisu se borili samo protiv otomanske vojske već su provodili i brutalno etničko
čišćenje muslimana i židova. U to vrijeme su Turci bili svi ne-Grci. Najgore konotacije tog
naziva uskrsnuli su nacionalističke i ultradesničarske grupe zato što titulu Turkofagosa daju
svim ubojicama muslimana.

Tarrant je vjerojatno prvi put došao u dodir s tim pojmom za vrijeme svog proputovanja
Balkanom. Od Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije pa sve do Grčke. Yiannis Baboulias u
svojoj kolumni za Foreign Policy tvrdi da takav Tarrantov put ne bi trebao iznenaditi bilo
koga. Odredišta su to popularna među krajnjom desnicom, čvrsto usidrena u ratovima
devedesetih gdje su se kršćani i muslimani redovito gledali preko nišana.

Islamofobna muzika raširena je Balkanom, a Turčin je i dalje pejorativni naziv za muslimane.

Čak i pjesma posvećena Radovanu Karadžiću koju je Tarrant slušao prilikom krvavog
pohoda ima stih posvećen "Turcima", muslimanima Bosne i Hercegovine. Osim toga, Tarrant
je bio veliki obožavatelj svih povijesnih ličnosti na bilo koji način povezanih s borbom protiv
muslimana ili Otomanskog carstva.

Nakon masakra u Christchurchu, bivši kosovski ministar vanjskih poslova Petrit Selimi
zaključio je na Twitteru kako su ratovi i genocidi srpskih ideologa na Kosovu i u Bosni
poslužili kao inspiracija krajnjoj desnici diljem svijeta. Baboulias se ne slaže, barem ne u
potpunosti s napisima bivšeg ministra. On tvrdi da se ne može sva krivnja svaliti na leđa Srbiji
jer su ratovi, a posebno rat u BiH, prema njegovu mišljenju jedini u novijoj europskoj
povijesti vođeni po vjerskom ključu. Niko ne može zanijekati da je srpska strana koristila
strašnu antimuslimansku propagandu uz jasne pozive na "osvetu Turcima".
Brojne krajnje desne organizacije su imale svoje članove, poput Šešeljevih Belih orlova, u
sukobima, ali tu su dolazili i strani borci. Isti fenomen ponavlja se u Ukrajini gdje neonacisti
dolaze boriti se na obje strane. Neki se vrate u svoje domovine i uključe se u tamošnji
politički život kao što je slučaj s francuskim veteranom Victorom Alfonsom Lentom. On se
borio na strani proruskih pobunjenika da bi se vratio u Francusku i pridružio se žutim
prslucima.

Grčki neonacisti u stranci Zlatna zora imaju slične priče. Godinama su istraživači promatrali
gdje su boravili njihovi članovi i ispostavilo se da su neki Grci boravili u blizini Srebrenice, a
možda su čak i sudjelovali u genocidu nad tisućama Muslimana. Sudjelovali su čak i u
zasjedama nakon pada, a sve je prošlo potpuno nekažnjeno. Njihovo iskustvo rata protiv
Muslimana formiralo je čitavu grčku krajnju desnicu.

Neki drugi strani borci su odnijeli svoje uspomene u druge države. Baboulias navodi primjer
bugarskih paravojnih formacija koje patroliraju granicom s Turskom kako bi zaustavili
migrante. Slične grupe pojavile su se i u nekim drugim balkanskim državama, a i sve hrabriji
četnici po Bosni moraju se spomenuti.

Uzorak je poprilično jasan. Diljem zapadnog svijeta, krajnja desnica traži svoje uzore po
Balkanu, domovini najveće zajednice Muslimana izvan Azije ili Afrike. Desnica ima jasan
stav. „Turci su domaći Muslimani, a migranti su osvajači i žele uništiti judeo-kršćansku
civilizaciju“.

Postoji i drugi razlog zašto je Balkan postao epicentar krajnje desne ideologije, što je postalo
jasno tokom promjene imena Makedonije. Balkan je i dalje regija spornih državnih i etničkih
granica. Dok ekstremni nacionalisti agitiraju protiv manjina diljem svijeta, na Balkanu vide
svoju priliku za stvarni rat protiv islama.

Društvene mreže i mediji poput Breitbarta dali su digitalni dom krajnjoj desnici i omogućili
im globalno umrežavanje. Sjećanje na stvarne i stvarno krvave sukobe devedesetih ima
ogromnu ulogu na identitet ekstremne desnice. Razumijevanje aktualne islamofobije i rasta
krajnje desnice ovisi o razrješavanju balkanskog bureta baruta.