DOMINIKANCI U DUBROVNIKU

Dominikanci su osnovali svoj samostan u Dubrovniku 1225. godine. Ovaj sakralni

objekt krenuo je s izgradnjom početkom 14. stoljeća, a završen je sredinom 15. Samostan s
crkvom nalazi se na istočnoj strani starog grada, a dubrovačka Vlada je poticala gradnju zbog
obrambenog karaktera. Zbog toga su na gradilištu morali sudjelovati svi stanovnici obližnjeg
kvarta, i muškarci i žene.
Crkva koja je izgrađena jedna je od najvećih gotičkih građevina na istočnoj obali
Jadrana. Nacrte je napravio poznati arhitekt Michelozzo di Bartolomeo, a gradilo ju je više
dubrovačkih majstora. Portal na južnom ulazu u crkvu izradio je Bonino di Milano skupa s
hrvatskim pomagačima u kasnogotičkom stilu 1418. godine. Drugi, onaj zapadni ulaz građen
je sredinom 15. stoljeća, tek pošto je uređena duga pristupna ulica sa stepenicama.
Zanimljiva se priča veže oko izgradnje te skalinade. Naime, nepoznati klesar stupiće na
ogradi napravio je u jednakim međusobnim razmacima, ali su vlasti odlučile da se donji dio tih
stupića međusobno spoji, i pretvori u neobičan kameni zastor. Naime, time su stari
Dubrovčani štitili javni moral. Jer, trebalo je znatiželjnim muškim očima onemogućiti da
vide gole gležnjeve djevojaka dok se penju u crkvu što se tada smatralo za sablazan.
Slično kao i franjevački samostan, tako i ovaj ima prekrasno uređeni klaustar, i veliku knjižnicu
koja posjeduje najstariji katalog knjiga na svijetu „Cupientes emere libros“ izdavača Antona
Koberberga iz Nuernberga 1480. godine. Treba spomenut i najstariji poznati „Tomin komentar
Pavlovih poslanica“ koje je pisao Toma Akvinski. Iako su franjevački klaustar i biblioteka
poznatiji u svijetu, dominikanski se zato diči svojim sjajnim umjetničkim djelima. Upravo je
ovdje bilo središte bratovštine slikara pa tu nalazimo raspelo u začelju velike crkvene lađe koju
je napravio slavni Paolo Veneziano, i ovo djelo je jedno od najznačajnih radova iz kasnog
srednjeg vijeka koji se nalaze u Hrvatskoj. Tu je također i remek djelo svjetski
poznatog Tiziana koji je naslikao oltarnu palu „Sv. Magdalena“.
Crkva sadrži radove najboljih hrvatskih i dubrovačkih umjetnika poput Vlaha Bukovca, Nikole
Božidarevića, Mihajla Hamzića, Iva Dulčića i Lovre Dobričevića. Od onih stranih vrijedi
izdvojiti Francesca di Mariu, Santija di Tita, Francesca Zugna, Lorenza di Credija (sljedbenik
Leonarda da Vincija)....Sva ova sjajna umjetnička djela i još puno toga poput nakita od zlata i
bisera, te srebrni brod karaku u obliku posudice za tamjan može se vidjeti u muzeju koji se
nalazi u sklopu samostana.
Zanimljivo da je zvonik ove crkve jače stradao u potresu 1979., nego u onom najpoznatijem
1667. Za vrijeme Napoleona i ova je crkva bila pretvorena u konjušnicu.
Interesantna je činjenica da je dominikancima prvi susjed bio krvnik Dubrovačke Republike,
odnosno čovjek koji je izvršavao smrtne kazne. Republika je oduvijek bila stroga iz opreza.
U sklopu samostana djelovala je jedno vrijeme i ljekarna.
I za ovaj kompleks se veža jedna čudna zanimljivost. Tu se i danas nalaze dragocjene moći
glave i neraspadnute ruke prvog mađarskog kralja svetog Stjepana. Međutim, ne zna se kako
su dospjele tamo. Ne samo da su tamo posmrtno ostaci mađarskog kralja, već je pokopan čitav
niz dubrovačkih plemića, pa se dominikanski samostan, ponekad naziva glavnim gradskim
grobljem.