STIUSTIKA ESEJISTICKI STIL Sto preostaje Covjeku osudenom na ispraznost i nistavnost epohe nije nostalgija za Klasikom, veé jedino dobri — ese (2. Paié) Exe] izvomno znati pokusaj, ogled; njegovo ime datira od kraja 16, stoljeca (Montaigne ga je upottijebio 1580. godine, a Bacon 1597,J. Ovaj stil duge (i Gesto slavne) tradicije posebno je zanimljiv upravo zbog svoje djetomigne unu- ‘amje suprotnosti: po tematici izuzetno bogat, blizak nalutnom stilu, po jezi- Eno-stilskim sredstvima ese} podsjeéa na knjiZevnost. Veoma éesto esejsti¢ki stil i naziva se knjiZevnim Zanrom (Bagié 1994: 2379, odnosno knjizevnom ili ak filozofijsko-knjiZevnom formom (Pai 1999: 7). Za razliku od znanstveno- ga teksta, esej po pravilu nem znanstveni aparat (spisak literature, izvore, re- ime, apstrakt, fusnote, taéne citate ~esej prije preprigava nego Sto citira), ma- dda moze imati neke njegove elemente. Tematika mu je veoma raznovrsna: ese} mote biti biografija, moze obtadivati neku historijsku, politi¢ku, filozofsku, bi- olosku ili ma koju prirodnoznanstvenu temu, tema eseja moze biti umjetni¢ko elo, pravac, izvedba, svakodnevni Zivot... Tema eseja moze biti i neki drugi ese) ili Zak ese} Kao Zant, kao stil ~rijed je, dakle, o “eseju o eseju” ili metaese- _ju. Esejistitar svakoj temi pristupa subjektivno, iznoseéi svoje utiske, stavove, pri Cemu moze do€i do zakljutaka koji su izuzetno zanimljivi i za nauku barem kao ideje (Zak i ako se zna da esej nije rezultat sistematignog istrazivanja ko- rpusa, da nije nastao na osnovu eksperimenata i sliéno), Govoreéi o tome da ese} ima i spoznajnu i estetsku stranu, te da esejisti¢ka lakoéa jeste lakoca jezika, sila, ali da nije izraz povrSnosti, Foht (1976: 37) dodaje da je ta lako¢a “manifestacija Zivost i Zivotvornosti, za razliku od su- hit, isparenih, mrtvatki-uozbiljenih, krutih, twrdih i zgrenih retenica koje se 201Marino Kotni-Bakeri¢—— mutno radaju iz dogmatike sistema. Mi nipotto ne smijemo prikwvatiti dosadu kao legitimaciju dubine i nauéne ozbiljnost.” U istom je duhu i leprSavo reto- riko pitanje: “Zar bi Derrida bio tako popularan da nije izgradio stil koji viSe du- guje francuskoj tradiciji eseja negoli njematkoj znanstveno discipli- niranoj retorici koja od Klasiénoga idealizma ne trpi “slikovno” mi- Sjenje, alegoriju i metafore (...)?” (Paig 1998: 7) Osnovne jezitno-stilske karakteristike eseja jesu sljedece: 4) U njemu za izraZavanje autorskog govora dominira forma prvog lica jedni- ne; autor eseja rijetko se krije iza “svemocnog” mi kome su pribjegavaliina: ugnici, ili pak iza bezlitno-pasivnih konstrukcija kojima se prividno stvara objektivnost nautnih tekstova. Ako postoji mi u eseju, ono je tz. inkl ‘mi, koje znai jai vi Ga, autor ese, i vi, moji itaoci, recipijenti Ali Zivot je navinjao nasa vjerovanja, mi smo postajali sve pametnsii i sve smo manje vjerovali. Odvajati smo se od svog dietinjstva i pode 1i ga posmatrati na rastojanju o&ima svoje zrelosti. (...) Mudro smo sa- zrijevali iz godine u godinu, iz generacije u generaciju, djetinjstvo je postajalo sve kraée, iluzije sve rjede, snovi sve prozimiji, psihoanali zirali smo ih do u sr2 njihove lai nebo je bivalo isto, plavo i prazno, astronomsko nebo bez bogova. (Begié, U: BoSnjacki ese} 1996: 101) Ovakva forma odlika je Zanrova sa apelativnom funkcijom, funkeijom djel ‘anja na adresate te se nalazi u oratorskim tekstovima, u predavanjima — ukra- tko, svuda tamo gdje treba stvoriti istomisljenike od recipijenata, wetnit th aktivnim sudionicima u zakljutivanju, pobuditi njiovo zanimanje. To je ofi- gledno w narednom primjeru, gdje se sa mi prelazi na ja sa proinjénom foku- siranja od fokusiranja na recipijente do usmjerenosti na izraZavanje vlastitog stava, tvrdnje: Sta se postide esejom, to smo rekli. Medutim, Sta je od toga vidljivo? Zelim da kagem da kroz esejisti¢ko postupanje postaju vidljive kontu- re stvari (Benze 1976: 25)STUSTIKA b) Konativna funkcija eseja jo8 je izrazenija u iskazima sa direktnim obraca- njem recipijentu, sa upotrebom drugog lica (Ze8ée mnozine), koje dobija izna- Renje uopéenost LeyrSite inventar onoga Sto bi u vasem Zivot moglo da se nazove ba- nalnim i nevaze¢im i videcere da, bez sumnje, ni jedna posebna bana- Inost nije bila neizbeZna (...) (Belanti¢ 1976: 41) Ista je i funkeija etoritkog pitanja, koje w eseju zaustavija tok teksta, skre- Ge na sebe paZnju Gitalaca, pobuduje ih da i sami cazmisljaju, budu aktivni su- dionici u razvoju osnovne ideje, Sto zomo pokaruje naredni primjer: ‘Time smo na daljoj tatki definisanja naSeg posmatranja. Zar nije ne- obigno da su svi veliki esejisti krititari? Zar nije neobiéno da su sva stoleéa karakteristiéna po esejistici bitno kriti¢ka stoleéa? Sta to znati? (Benze 1976: 23) ©) Ese) je nuzno subjektivan, u njemu dominira ekspresivna Sunkcija, stoga u jem mozemo pratiti upotrebu razligitih emocionalno-ekspresivnih jezicnih scedstava, ukljucujuci i vrjednovanje. Kao oblik krticke kategorije nageg du- ha, kako ga naziva Benze, ese} pose¥e i za ironijom, i za satitom, i 7a cini- zmom, U ovom kontekstu treba obratiti paznju i na vaznost pojedinih regen ca-aforizamia u eseju, te&enica koje se pamte zbag svoje uvjerljivost ili jezi- Ene vjeste formulacije (neki Eak tvrde da je esej zapravo tazvijeni aforizam — vnpt: Foht 1976). Ponekad se smatra da su neke regenice eseja na granici izmedu poezije i proze, kao odlomci “savrSeno Sulnog govora” (Benze 1976: 23). Evo primje- raw Kojemu se ostvaruje takav sklad govora Gitava pjesma se ostvaruje u spokojnom, mnozinom polisindetskog -verivanja tijeti usporenom ritmu, simbolikom syjetla i vedrine kojom se ispunjava prostor izmedu neba i zemlje, naslikanih u arkadijskoj atmosferi opéeg sklada: eteriéna modrina i bliskost neboskfona oba- sjanog zvijezdama kao da je odslikana na nebeskoj livadi, pa su i ze- ‘maljski i nebeski putovi otvoreni koraku lirskog subjekta. (Durakovié, Enes. BoSnjacki esej 1996: 389) 203