Metodiĉko organizacijski oblici

rada na ĉasu tjelesnog odgoja i

sporta

FARIS RAŠIDAGIĆ
Metodiĉko-organizacijski oblici rada u praksi
imaju razliĉite nazive.

Jedni ih definišu kao organizacijske forme,

drugi kao organizacijske oblike rada, metode
rada, didaktiĉke oblike rada ili
organizacijsko-metodiĉke forme rada i sliĉno.

Pripada im znaĉajno mjesto u ostvarivanju

ciljeva nastave.
 Niti jednoj se podjeli ne moţe dati prednost.

 Bitno je primjeniti-organizovati ih na naĉin

postizanja što boljih rezultata rada.

 Metodiĉko-organizacijski oblici rada se

smatraju dobro izabranim ako su u skladu sa
zadacima, ako su primjereni uzrastu,
predznanju uĉenika ali i iskustvu nastavnika.
Osnovna podjela MOOR –a je na :

 Frontalni oblici rada

 Grupni oblici rada
 Individualni oblici rada

Nesto kasnije praksa je “iznjedrila” MOOR-a

“rad u parovima”, kao i “reciproĉni oblik
rada”.
 Izbor i opredjeljenje pedagoga o obliku rada
zavisi od faktora koji su promjenjivi (broj
uĉenika, uslovi rada, ciljevi, zadaci, iskustvo i
izvjeţbanost uĉenika, iskustvo nastavnika,
sadrţaji edukacije).

 OdreĊeni ciljevi, zadaci i uopšteno efekti u

nastavi se postiţu Frontalnim, drugi Grupnim
a treći Individualnim oblicima rada ili pak
radom u paru i reciproĉnim oblikom rada.
 Upraksi se poĉinju primjenjivati tek od 5 razreda
OŠ.

 Razlog je što do tada nastavu realizuju profesori

razredne nastave i nemamo uvid u njihov rad.

 U svom školovanju i oni imaju predmet TO

 Kroz frontalni oblik rada dijete treba i moţe da

nauĉi osnovne formacije u kojima moţe da radi
(vrsta, kolona, polukrug, krug).
Frontalni oblik rada
 U frontalnom obliku rada svi uĉenici u isto vrijeme izvode isti zadatak,
pod direktnim rukovoĊenjem i nadzorom nastavnika/profesora.
 Ovaj oblik rada ima svoje prednosti, koje se mogu posmatrati na naĉin
da je:
◦ Primjenjiv u svim uzrasnim kategorijama,
◦ Primjenjiv u svim prostorima za vjeţbanje,
◦ Moţe se koristiti u svim djelovima sata,
◦ Omogućava direktno djelovanje na sve uĉenike istovremeno,
◦ Omogućava dobijanje relativno brzih, istina „grubih“ povratnih
informacija o doziranju opterećenja i eventualnim greškama u radu
uĉenika (kod tehnike elementa, vjeţbe oblikovanja),
◦ Pogodan je za uĉenje, uvjeţbavanje i tekuće provjeravanje
jednostavnih motoriĉkih radnji,
◦ Pogodan je za uvoĊenje poĉetnika u rad, naroĉito sa aspekta njihovog
meĊusobnog upoznavanja i informisanja o uslovima rada,
◦ Sluţi kao priprema za uvoĊenje u sloţenije oblike rada.
Frontani oblik rada ima i svoje nedostatke:
• Ograniĉene mogućnosti primjene u slabijim uslovima rada,

• Ne omogućava diferencirano postavljanje zadataka,

• Ne omogućava u dovoljnoj mjeri uzimanje u obzir

individualnih karakteristika, osobina i sposobnosti uĉenika,
• Smanjena je kontrola pojedinaĉnog praćenja uĉenika,

• Ograniĉene su mogućnosti dobijanja relevantnih povratnih

informacija o efektima rada uĉenika,
• U lošim uslovima ne omogućava odvijanje procesa vjeţbanja
autentiĉnim potrebama i interesima uĉenika.
Frontalni oblik rada najĉešće se primjenjuje u uvodnom,
pripremnom i završnom dijelu sata.
RjeĊe se primjenjuje u glavnom „A“ ili „B“ dijelu sata.
Uĉenici mogu zauzimati razne formacije u okviru kojih (kolona,
vrsta, krugovi ili slobodno rasporeĊeni) su uvijek ispred
nastavnika/profesora koji ih promatra prilikom realizacije
nastavnih sadrţaja.
 X X X X X X X X X X X X X X X X
X X X X X X X X X X X X X X X X
X X X X X X X X X
N X X X X
X X X X X X
N
N N
X X N

X X X X X X X X
X X X X X X X X
X X
X X X X X X
X X X X
X X X X X X
N X X X X
X X N X X N
X X X X X X
X X X X N N
X X X X
X X
X
 Nakon jednostavnih treba da se primjenjuju
sloţeniji metodiĉko-organizacijski oblici rada.
 Trebaju da dominiraju, pogotovo u višim
razredima osnovne škole i potpuno u srednjoj
školi (jednostavnije ka sloţenom).
 Dobro izabran i pravilno primjenjen je svaki
metodiĉko-organizacijski oblik rada koji
doprinosi većoj intenzifikaciji, optimalizaciji i
individualizaciji rada, ĉime se djeluje i u pravcu
humanizacije procesa tjelesnog vjeţbanja.
 U sluĉaju lošeg izbora oblika rada-neminovna
je loša organizacija i realizacija ĉasa.
 Loša organizacija i realizacija ĉasa ne
omogućavaju postizanje minimalnog praga
nadraţaja koji će osigurati transformaciju.
 Upravljanje opterećenjem (obim opterećenja)
takoĊe se postiţe odgovarajućim oblikom rada.
 Znanje nastavnika je od krucijalnog znaĉaja za
odgovarajući izbor metodiĉko-organizacijskih
oblika rada
„Klasiĉni“ rad u parovima
 U kontekstu ovakvog formiranja parova, moramo naglasiti da
je razliĉit od „reciproĉnog oblika rada“ ili „tandemskog oblika
rada“.
 Podrazumijeva podjelu uĉenika na parove, gdje svaki par radi
na izvršavanju istog zadatka, ali nema meĊusobne kontrole
partnera.
 Primjenjiv je u svim uzrasnim dobima, svim dijelovima i
tipovima sata, te na otvorenim ili zatvorenim prostorima.
 Ako su partneri u neposrednom fiziĉkom kontaktu (borilaĉki
sportovi na primjer) onda parove moţemo formirati prema
spolu, visini, teţini, sposobnostima, znanju, ţeljama i sliĉno.
 U drugim sluĉajevima se navedene karakteristike ne moraju u
„tolikoj“ mjeri uvaţavati. Ovaj oblik organizacije rada
zahtijeva dobru opremljenost nastavnim pomagalima i/ili
spravama.
Rad u trojkama
 Razred se dijeli na grupe od po tri uĉenika gdje
svaka „trojka“ radi na izvršavanju istog zadatka.
 Primjenjiv je u svim uzrasnim dobima, u svim
dijelovima i tipovima sata, na otvorenim i/ili
zatvorenim prostorima i drugim uslovima za
vjeţbanje.
 Grupe/trojke mogu biti heterogene ili
homogenizirane, što zavisi od cilja sata i zadatka
vjeţbanja.
 Zahtijeva veći broj rekvizita i drugih nastavnih
pomagala, naravno manji nego što je to sluĉaj sa
organizacijom rada u parovima.
Rad u ĉetvorkama
 Razred je podijeljen u grupe od po ĉetiri uĉenika gdje svaka
ĉetvorka istovremeno radi na izvršavanju istog zadatka.
 Ovaj oblik rada primjenjiv je u svim uzrasnim kategorijama i svim
dijelovim sata.
 Ĉetvorke mogu biti heterogene ili homogenizirane, a u okviru
jedne ĉetvorke mogu se organizovati tako da unutar ĉetvorke
djeluju po dva para.
 Ovaj oblik rada koristi se u provoĊenju vjeţbi na spravama kada
se za svaku spravu na primjer odrede po ĉetiri uĉenika koja će
realizovati vjeţbu.
 U glavnom „A“ dijelu sata, u realizaciji većeg broja nastavnih
jedinica, a u glavnom „B“ dijelu sata koristi se u realizaciji ili
sportskih igara sa po ĉetiri uĉesnika ili kod realizacije štafetnih
igara.
 U završnom dijelu sata ĉetvorke mogu provoditi razliĉite oblike
hodanja, nošenja, elementarnih igara statiĉkog karaktera ili
elemente plesa.
Paralelno-odjeljenski oblik rada
 Ovaj oblik rada predstavlja dobru pripremu za uvoĊenje
uĉenika u grupne oblike rada koji se temelje na mini grupi-
odjeljenju kao osnovnoj organizacijskoj jedinici.
 U paralelno odjeljenskom obliku rada razred se dijeli na
dva ili ĉetiri odjeljenja (podgrupe) koja u isto vrijeme
realizuju iste zadatke.
 Paralelno odjeljenski rad moţe da se realizuje u vrstama ili
u kolonama, što zavisi od zadataka u toku vjeţbanja.
 Uĉenici, jedan za drugim realizuju zadatke i nema mnogo
ĉekanja. To omogućava veći intenzitet vjeţbanja,
racionalno korištenje prostora, sredstava i pomagala.
 Nastavnik ima veliku kontrolu nad uĉenicima. Prikladan je
prilikom uĉenja novog gradiva, ponavljanja, provjeravanja,
a moţe se primijeniti u svim dijelovima sata.
Pri realizaciji ovog oblika rada koji je jednostavan i
lako primjenjiv u radu sa svim uzrastima:
• Istovremeno vjeţba veći broj uĉenika,
• Objašnjenje se daje većem broju uĉenika,
• Nastavnik ima dobar pregled rada,
• Ne zahtijevaju se posebni prostorni uslovi,
• Ne zahtijeva se veliki broj istih nastavnih pomagala
ili sprava,
• Doprinosi se samostalnosti i razvijanju kolektivnog
duha.
Kod pojedinih nastavnih jedinica, ako primjenimo
ovaj oblik rada, treba voditi raĉuna da rad ne
preraste u takmiĉenje (praktiĉno postaje štafetna
igra) ĉime se zapostavlja kvalitet izvoĊenja vjeţbe ili
realizacije zadatka.
Paralelno-izmjeniĉno odjeljenski oblik rada
 Ovo je nešto sloţeniji metodiĉko-organizacijski oblik rada u
odnosu na prethodni i njegova primjena obiĉno slijedi nakon
što se uĉenici naviknu na taj oblik rada. Uĉenici trebaju
savladati prostornu i vremensku orijentaciju, nauĉiti se na rad
u formaciji kolone, odnosno vrste, kontinuirano zadrţavati tu
formaciju, pa kad samostalno nauĉe voditi brigu o svom
radnom mjestu u odjeljenju, svom radu kao i svojim
zaduţenjima, moţemo testirati mogućnost primjene
paralelno-izmjeniĉno odjeljenskog oblika rada. Najĉešće
razred podijelimo na ĉetiri odjeljenja (podgrupe) gdje sva
odjeljenja rade na naĉin da "dva odjeljenja ponavljaju ili
usavršavaju jedan zadatak, dok druga dva odjeljenja drugi
zadatak" (na primjer realizuju novo gradivo). Nakon
odreĊenog vremena odjeljenja 1 i 2 mijenjaju mjesta sa
odjeljenjima 3 i 4.
 Prednost ovog oblika rada je u većem
osamostaljivanju uĉenika, većem intenzitetu
vjeţbanja, ekonomiĉnijem korištenju vremena,
prostora, sprava i pomagala. Kada je jedan
zadatak uĉenje novog gradiva, a drugi
uvjeţbavanje, edukatoru se pruţa prilika da u
većoj mjeri prati, usmjerava i ispravlja greške.
Posebna prednost ovog oblika rada je kad se on
koristi u slabijim materijalnim uslovima rada, jer
se istovremeno mogu realizovati dvije nastavne
teme iz istih ili razliĉitih nastavnih cjelina.
 U suštini ovaj oblik rada se primjenjuje u glavnom
dijelu sata u cjelini, ili ako je glavni dio sata
podjeljen na „A“ i „B“ dio u glavnom „A“ dijelu sata.

 Paralelno-izmjeniĉno odjeljenski oblik rada moţe

se organizovati i sa dopunskim vjeţbama, na naĉin
da odjeljenje 1 i 2 rade isti zadatak (svako
odjeljenje posebno iako je isti zadatak) i istu
dopunsku vjeţbu. Odjeljenja 3 i 4 rade drugi
zadatak koji je drugaĉiji od zadatka odjeljenja 1 i 2
(svako odjeljenje za sebe) uz dopunsku vjeţbu za
odjeljenja 3 i 4 koja je obiĉno razliĉita u odnosu na
dopunsku vjeţbu za odjeljenja 1 i 2 (odjeljenja 1 i
2 rade drugaĉiji zadatak od odjeljenja 3 i 4 pa je
angaţovana muskulatura razliĉita što zahtijeva i
drugaĉiju dopunsku vjeţbu).
 Ako su pri realizaciji ovog MOOR-a formirana
samo dva djeljenja, onda odjeljenje 1 radi
drugaĉiji zadatak u odnosu na odjeljenje 2,
dok dopunska vjeţba moţe biti ista ili
razliĉita za odjeljenja. Nakon odreĊenog
vremena odjeljenja se mijenjaju u realizaciji
zadataka. Praktiĉno jednu polovinu glavnog
„A“ dijela ĉasa radi se na jednom, a drugu
polovinu glavnog „A“ dijela ĉasa na drugom
zadatku.
 Dopunske vjeţbe se primjenjuju na najmanje na
dva radna mjesta (na jednom mjestu dopunska
vjeţba za odjeljenja 1 i 2 a druga dopunska
vjeţba za odjeljenja 3 i 4) a nekada ĉak i na sva
ĉetiri radna mjesta (svako odjeljenje posebno ima
svoje radno mjesto). Sa poĉetkom primjene ovog
metodiĉko-organizacijskog oblika rada, zbog
omogućavanja adaptiranja uĉenika na formaciju i
primjenu dopunske vjeţbe, vjeţbu moţemo
primjenjivati samo na jednom radnom mjestu, a
poslije je postepeno uvoditi na ostala radna
mjesta. Dopunske vjeţbe ne treba primjenjivati
formalno, nego u cilju intenzifikacije procesa
vjeţbanja.
Izmjeniĉno-odjeljenski oblik rada
 Primjena izmjeniĉno-odjeljenskog oblika rada
predstavlja još jedan korak dalje u pogledu
intenzifikacije, racionalizacije i individualizacije
nastavnog procesa. Razred se dijeli na dva, tri ili
ĉetiri odjeljenja (podgrupe) koja istovremeno
izvode razliĉite zadatke. Nakon odreĊenog
vremena odjeljenja mijenjaju radna mjesta ili
zadatke. Ako su odjeljenja (uĉenici u odjeljenjima)
pribliţnog znanja i usvojenosti tehniĉkih
elemenata, onda odjeljanja mogu u toku jednog
školskog sata izmijeniti sva radna mjesta ili sve
zadatke. U drugom sluĉaju, ako uĉenici u
odjeljenjima nisu istog nivoa usvojenosti znanja i
tehnika, odjeljenja mogu promijeniti samo neka od
radnih mjesta na jednom ĉasu.
 Obzirom da se odreĊena nastavna jedinica
obiĉno organizuje kroz ĉetiri nastavna sata
(uĉenje, ponavljanje, usavršavanje, provjeravanje)
na sljedećem nastavnom satu uĉenici mogu
realizovati one zadatke koje nisu uspjeli
realizovati na prethodnom. Ako se ovaj oblik
rada primjenjuje u uĉenju novog gradiva (sticnju
novih motoriĉkih znanja) onda će samo jedno
radno mjesto biti novo i tu će nastavnik fokusirati
većinu paţnje. Ostala radna mjesta treba da
imaju sadrţaje već nauĉnih motoriĉkih znanja jer
sa njima nastavnik manje ostvaruje kontakt i
prati ih „indirektno“. Nastavnik moţe odrediti
voĊe odjeljenja (obiĉno uĉenik koji ima najveći
stepen usvojenog znanja).
 Zadaci koji se realizuju mogu biti iz jedne ili
više nastavnih jedinica (npr. samo iz odbojke)
ili iz više nastavnih cjelina (sportske igre,
gimnastika, atletika i sliĉno). Naroĉita
prednost ovog oblika rada istiĉe se kod
primjene u slabijim uslovima rada- manjak
nastavnih pomagala. U sluĉaju organizacije
ovog MOOR-a sa dopunskim vjeţbama tada
uĉenici osim osnovnog zadatka na ĉasu
realizuju i dopunsku vjeţbu.
 Dopunske vjeţbe mogu da se primjenjuju za
jedno, dva, tri ili sva ĉetiri odjeljenja (grupe).
Na poĉetku primjene ovog organizacijskog
oblika rada dobro je dopunsku vjeţbu
organizovati samo na jednom radnom mjestu
pa je postepeno uvoditi na ostalim radnim
mjestima. Obzirom da se na svakom radnom
mjestu izvode razliĉiti glavni zadaci, vjeţba i
dopunske vjeţbe pored radnih mjesta bi
takoĊe trebale biti razliĉite. Dopunske vjeţbe
se primjenjuju u cilju intenzifikacije
nastavnog procesa, te produţenja aktivnog
vremena za vjeţbanje.
Rad u stanicama
 Rad u stanicama pripada sloţenim metodiĉko-
organizacijskim oblicima rada. Obiĉno se
organizuje kod primjene i realizacije sloţenijih
motoriĉkih zadataka za uĉenike. Razred se dijeli na
podgrupe od dva do tri uĉenika, koji izvode vjeţbe
na većem broju stanica. Zadrţavanje na stanicama
odreĊuje se vremenskim trajanjem ili brojem
ponavljanja. Kod broja ponavljanja nešto je teţe
programirati aktivnosti obzirom da je vrijeme za
realizaciju zadataka razliĉito. Opasnost kod
organizacije ovog MOOR-a je da zbog uvjeţbanosti
uĉenika moţe da se brzo realizuje zadati broj
ponavljanja tako da uĉenici zbog brzo okonĉanog
zadatka „stoje“ kraj radnog mjesta.
 Nemirni uĉenici ĉak mogu da narušavaju disciplinu na
ĉasu odlaskom do druge stanice i „posmatranjem“ ili
„savjetovanjem“ drugih uĉenika. Svi uĉenici treba da
prolaze kroz sve stanice. Broj stanica zavisi od broja
uĉenika u razredu, broja nastavnih pomagala, broja
sprava, te ciljeva i zadataka ĉasa. Obiĉno se broj stanica
kreće od 6 do 12. Na rad u stanicama prelazi se kada
uĉenici savladaju rad u odjeljenjima (paralelno-
odjeljenski, paralelno-odjeljensko izmjeniĉni,
izmjeniĉno-odjeljenski). Obiĉno se poĉinje sa
organizacijom manjeg broja stanica, koje se kasnije
povećavaju. Primarni cilj primjene ovog oblika rada je
usavršavanje motoriĉkih znanja, unaprjeĊenje
motoriĉkih dostignuća, a rad u stanicama se moţe
koristiti i za poboljšanje motoriĉkih sposobnosti.
 Ovim se oblikom rada unaprjeĊuje nastavni proces u fazi
uvjeţbavanja i usavršavanja prema sljedećem:
• Obuĉavanje i uvjeţbavanje motoriĉkih znanja uz visok
intenzitet opterećenja organizma,
• Putem odreĊivanja broja ponavljanja i trajanja vjeţbanja
na pojedinim stanicama moţe se vršiti veće
individualiziranje opterećenja,
• Pozitivan je vaspitni utjecaj na samostalno vjeţbanje
uĉenika.

 U pripremi za provoĊenje ovog metodiĉko-

organizacijskog oblika rada treba za svaku stanici taĉno
utvrditi vrijeme zadrţavanja, kao i potrebno vrijeme za
prelaz sa jedne stanice na drugu
 . Za ovakvo izraĉunavanje moţe se primijeniti formula:
◦ ukupno vrijeme (minus) vrijeme za izmjene (jednako
je) vrijeme za vjeţbanje,
◦ vrijeme za vjeţbanje (podjeljeno) sa brojem stanica za
vjeţbanje (jednako je) vrijeme zadrţavanja na jednoj
stanici.

 Rad u stanicama moţe da se organizuje na veliki broj

naĉina, a u praksi su najĉešće primjenjivane:
 Stanice sa po jednim radnim mjestom,
 Stanica sa po dva radna mjesta,
 Staniĉni krugovi,
 Zajedniĉki staniĉni krug.
Kruţni oblik rada
 Tokom realizacije sadrţaja nastave tjelesnog odgoja i sporta
u odreĊenom dijelu potrebno je utjecati na povećanje, razvoj i
usavršavanje motoriĉkih sposobnosti uĉenika (snaga, brzina,
izdrţljivost, preciznost, ravnoteţa, koordinacija, fleksibilnost,
spretnost i okretnost).
 Naziv „kruţni oblik rada“ nastao je zbog toga što su radna
mjesta uĉenika postavljena u krug. Doziranje opterećenja
moţe biri programirano, pri ĉemu se stepen opterećenja na
satu vjeţbanja odreĊuje na osnovu „maksimalnog testa“.
 Svaki uĉenik uradi maksimalni broj ponavljanja odreĊene
„vjeţbe“ pa se na osnovu toga programira broj ponavljanja za
svako radno mjesto. Broj radnih mjesta odreĊuje se po
formuli N/2 gdje N predstavlja broj uĉenika, a broj 2
predstavlja broj radnih mjesta.
 PRIMJER: Broj radnih mjesta = N/2. Ako u razredu imamo 24
uĉenika. Po formuli N/2 dobijemo 24/2, što predstavlja 12
radnih mjesta.
 Svako radno mjesto biti će obiljeţeno brojem i za
svako radno mjesto odrediti će se odgovarajuća
vjeţba.
 Na poĉetku sata uĉenici upoznaju zadatak
(motoriĉku aktivnost) koji će realizovati na svakom
od radnih mjesta.
 Radi omogućavanja bolje orijentacije uĉenika, na
svakom radnom mjestu moţe se postaviti opis
vjeţbe sa eventualnim crteţima.
 U ovoj fazi se sa uĉenicima ide od jednog do
drugog radnog mjesta, pokazuju se vjeţbe, a broj
ponavljanja nije znaĉajan.
 Cilj je upoznavanje sa organizacijom rada. Za uĉenike se
formiraju liste sa osnovnim podacima: ime i prezime, razred,
godište, broj radnog mjesta.
 Nakon ovoga, uĉenici se testiraju tako što rade maksimalni broj
ponavljanja svake od vjeţbi, a za odreĊeno vrijeme (broj
ponavljanja se unosi u formiranu listu).
 Na osnovu ovih podataka dozira-odreĊuje se opterećenje za
svakog uĉenika. Na drugom satu uĉenici su već upoznati sa
zadacima tako da rad moţe odmah zapoĉeti.
 Na dati znak poĉinju sa izvoĊenjem vjeţbi nastojeći da u
predviĊenom vremenu izvedu odreĊeni broj ponavljanja
(dobijen na osnovu testa na prethodnom ĉasu). Po pitanju
trajanja maksimalnog testa moţe se preporuĉiti vrijeme od 30
sekundi na svakom radnom mjestu.
 Obiĉno se kruţni oblik rada organizuje na jednom satu
nedjeljno. Ciklus moţe trajati tri do ĉetiri nedjelje (u školskim
uslovima, kada se realizuju dva ĉasa sedmiĉno, jedan od ĉasova
moţe biti fiziĉka priprema sa kruţnim oblikom rada). Obzirom
na prethodno mogu se definisati tri varijante kruţnog oblika
rada:
 Rad na komandu kada nastavnik daje znak za poĉetak i
kraj rada, za odmor i zamjenu radnih mjesta. Prednost
je u identiĉnoj duţini trajanja faza rada i faza odmora.
Uĉenici ne moraju da rade maksimalni broj ponavljanja
vjeţbe. Izmjene radnih mjesta treba da se obavi u što
kraćem vremenu. Nedostatak je samostalnost uĉenika
jer mehaniĉki ponavljaju vjeţbe i vrše izmjenu radnih
mjesta.

 Rad sa odreĊenim brojem ponavljanja gdje se na

osnovu izvršenog maksimalnog testa odreĊuje broj
ponavljanja vjeţbe za svakog uĉenika, kao i za svako
radno mjesto. Uĉenici sami realizuju vjeţbe i prelaze sa
jednog radnog mjesta na drugo. U praksi je ova
varijanta nešto manje povoljna jer uĉenici koji prije
završe vjeţbe moraju da ĉekaju, što im produţuje faze
odmora i daje mogućnost da se zanimaju nepotrebnim
aktivnostima na satu.
 Rad sa maksimalnim brojem ponavljanja i
limitiranim vremenom kada uĉenici nastoje
da u predviĊenom vremenu od 30 sekundi
izvedu što veći broj ponavljanja vjeţbe. Prvi
uĉenik izvodi vjeţbu, a drugi prati kretanje
vremena i upozorava prvog o prtoku vremena
a posebno na zadnjih 5 sekundi. Ako je veći
broj krugova ili veći broj radnih mjesta u
krugu obiĉno poslije vjeţbanja na 4 mjesta,
dajmo 1 minut odmora.
 Doziranje opterećenja u kruţnom radu vrši se na osnovu
maksimalnog testa.
 Za uĉenike se dozra opterećenje na naĉin da se vrši postepeno
povećanje broja ponavljanja koji je iznad polovine naĉinjenih u
maksimalnom testu.
 Svake nedelje (pretpostavili smo da se ĉas fiziĉke pripreme
realizuje u ĉetiri nedjelje) postepeno se povećava broj
ponavljanja za svako radno mjesto.
 U drugoj varijanti, za doziranje opterećenja, kao osnovu
uzimamo ĉetvrtinu vrijednosti maksimalnog testa. Ponavljanja
se vrše po serijama na jednom radnom mjestu.
 U trećoj varijanti doziranja opterećenja vrijeme maksimalnog
testa (30 sekundi) dijeli se sa dva i dobije se da se prve nedjelje
vjeţba 15 sekundi. Svake sljedeće nedelje vrijeme rada
produţavamo za po pet sekundi. (druga nedelja 20, treća
nedelja 25 i ĉetvrta nedelja 30 sekundi).
 Za pauzu se koristi vrijeme koje se dopunjuje do jedne
minute, odnosno pauza za prvu nedelju je 45 sekundi (15
sekundi rada-45 odmora),
 za drugu nedelju 40 sekundi (20 sekundi rada-40 odmora,
 za treću nedelju 35 sekundi (25 sekundi rada-35 odmora),
 za ĉetvrtu 30 sekundi (30 sekundi rada i 30 sekundi odmora).

 Sastavljanje programa vjeţbanja takoĊe treba da se primjeni u

skladu sa odreĊenim pravilima:
 Vjeţbe bi trebalo da naizmjeniĉno angaţuju što veće grupe
mišića.
 Za jedan ĉas se moţe primijeniti 8 do 12 razliĉitih vjeţbi, za sve
mišićne grupe.
 Drugi naĉin je da se mogu realizovati 3 „kruga“ sa po 4 radna
mjesta, ukoliko su sve 4 vjeţbe u jednom krugu za istu mišićnu
grupu.
 Ponavljanje vjeţbe na radnom mjestu je 10 do 20 puta (kada je
rad na komandu).
 Kod formiranja radnog mjesta moţemo postaviti
nastavna pomagala (buĉice, kugle, medicinske,
vijaĉe, palice, itd.). Ako se aktivnosti realizuju na
otvorenom prostoru moţemo koristiti i prirodne
prepreke.
 Iste vjeţbe koriste se 6-8 puta ne raĉunajući
ĉasove za uvoĊenje u rad.
 Mora se biti oprezan u izboru zadataka i
opterećenja.
 Nastavnik na osnovu maksimalnog testa dijeli
uĉenike na parove ili grupe pribliţnih sposobnosti.
 Prednosti kruţnog rada mogu se definisati kao:
• Aktivno i istovremeno vjeţbanje najvećeg broja
uĉenika.
• Istovremen rad uĉenika i uĉenica.
• Vjeţbe na ili sa spravama razbijaju monotoniju u
nastavi.
• Visoko je opterećenje na ĉasu.
• Moguće je i individualno doziranje opterećenja.
• Ne zahtjeva poseban prostor i rekvizite.
• Ako se na adekvatan naĉin prate i biljeţe efekati rada-
stimuliše se uĉenik i prepoznaje svoj napredak.
 Najĉešći izbor vjeţbi za kruţni rad odreĊuje
se kao:
 Vjeţbe za jaĉanje muskulature ruku i
ramenog pojasa.
 Vjeţbe za jaĉanje muskulature trbušnog zida.
 Vjeţbe za jaĉanje leĊne muskulature.
 Vjeţbe za jaĉanje muskulature nogu.
Poligoni
 U nastavi tjelesnog odgoja i sporta poligoni se
primjenjuju u cilju realizacije i usvajanja motoriĉkih
aktivnosti sloţenog karaktera. U prostoru se
postavlja više razliĉitih radnih mjesta sa ciljem da
uĉenik istu motoriĉku aktivnost izvede na raznim
spravama ili u raznim kombinacijama. Zadaci u
poligonu se izvode bez pauze, a uĉenik se
kontinuirano kreće od zadatka do zadatka,
savladavajući ga brţe ili sporije. Primjena poligona
je praktiĉno neograniĉena. Na sadrţaje poligona
utjeĉu pol, uzrast, trenutno stanje sposobnosti
uĉenika, nivo znanja i dostignuća, kao i mjesto
rada, godišnje doba i uslovi rada. Poligoni se
mogu organizovati tokom cijele godine.
 Ako je cilj poligona podizanje nivoa motoriĉkih
dostignuća, poţeljno je da njegov sadrţaj ĉine
motoriĉka kretanja odgovarajuća upravo tim
dostignućima. Kod usvajanja tehnike elemenata,
poligon treba biti sastavljen od elemenata tehnike i
taktike izabrane grane sporta, a ako je cilj primjene
poligona razvoj motoriĉkih sposobnosti, poligon se
formira od zadataka uz pomoć kojih se utjeĉe na
odreĊene sposobnosti. Kod standardnog poligona je
broj zadataka, njihov redoslijed i naĉin izvoĊenja
unaprijed utvrĊen, a zadaci se uvijek izvode na isti
naĉin. Ako formiramo improvizovani poligon, paţnju
trebamo obratiti ne samo na primarni cilj njegove
primjene nego i na objektivne uslove za realizaciju.
Forme za postavljanje poligona mogu biti linijske,
kruţne, kvadratne, polukruţne, elipsaste ili u obliku
osmice.
 Ovaj metodiĉko-organizacijski oblik rada moţe se primijeniti
u uvodnom, glavnom i završnom dijelu sata. Kod
programiranja aktivnosti nastavnik se moţe odluĉiti da mjeri
potrebno vrijeme za savladavanje staze poligona, ili moţe
odrediti broj ponavljanja poligona koji se mora realizovati.
Vrijeme odmora se moţe planirati izmeĊu dva vjeţbanja,
izmeĊu dva prolaska kroz stazu poligona-ako je duţi poligon
ili poslije jedne serije-ako se radi o kraćem poligonu. Kod
formiranja poligona moţemo postaviti jednostazni, dvostazni
ili višestazni poligon. Jednostazni poligon moţe biti sa
startom iz istog mjesta, ili sa startom iz razliĉitih mjesta, radi
smanjenja vremena ĉekanja.
 Dvostazni poligon moţe biti sa istim
zadacima ili sa razliĉitim zadacima, što ovisi
o broju razliĉitih ili istih sprava i rekvizita,
kao i prostora za rad. Višestazni poligon
prepreka moţe biti sa istim zadacima, kada je
pogodan za usavršavanje i provjeru nauĉenih
motoriĉkih znanja ili sa razliĉitim zadacima
poligona: staza za atletiku, staza za košarku,
gimnastiku, nogomet, rukomet.
 Poligon moţe biti postavljen u zatvorenom prostoru,
kada su prepreke vještaĉke (nastavna pomagala i
sprave) ili na otvorenom, kada prepreke mogu biti i
vještaĉke i prirodne (kombinovano). Ako se odluĉimo za
formiranje poligona u prirodnim uslovima za prepreke
se obiĉno koriste u prirodi pronaĊeni elementi (mora se
paziti da takvi sadrţaji ne budu opasni za uĉenike).
Prema namjeni poligone moţemo podijeliti na: poligone
za opštu tjelesnu pripremu, poligone za usavršavanje
motoriĉkih znanja i poligone za usavršavanje motoriĉkih
dostignuća. Nekada poligoni mogi biti postavljeni na
principu kombinovanja prethodno navedenih namjena.
 Prednosti primjene poligona sa preprekama su:
• primjenjivi su za sve uzraste,
• primjenjivi su u svim uslovima,
• pogodni su za provjeru usvojenosti motoriĉkog
znanja,
• pogodni su za realizaciju takmiĉenja,
• mogu se kombinovati razliĉita oprema i rekviziti, tako
da nedostatak istih ne ometaju primjenu,
• povoljno utjeĉu na razvoj intelekta uĉenika koji traţi
najbolje rješenje za zadatke poligona.
 Kao i sve drugo poligoni sa preprekama imaju svoje
nedostatke, a najveći se ogledaju u visokom
opterećenju za uĉenike u poligonu i pasivnosti uĉenika
koji ĉekaju na rad. Zbog prevazilaţenja ovakvih
okolnosti postoje i razliĉite orgnizacije, odnosno
postavke poligona
•Usavršavanje nekog motoričkog zadatka, uzastopnim ponavljanjem, više puta i
u istim uslovima.
•Ponavljanje istog zadatka u različitim uslovima (uz pomoć sprava, na
spravama i sa spravama).
•Ponavljanje istog zadatka, na obje stane, do kraja staze.
•Ponavljanje različitih strukturalno srodnih zadataka.
•Ponavljanje strukturalno različitih zadataka (kombinacija različitih tjelesnih
vježbi na spravama ili elemenata sportskih igara).
•Ponavljanjem strukturalno različitih zadataka i postepnim približavanjem
vježbovnih elemenata jednog drugom, nastaje njihovo direktno povezivanje u
vježbu kakav je slučaj u akrobatici ili vježbama na spravama.
•Povezivanje različitih zadataka na istim radnim mjestima, kada se učenicima
omogućava da više puta ponove prethodno savladane zadatke na određenoj
spravi, a nastavnik može imati povratnu informaciju o stepenu savladanosti
svakog pojedinog zadatka.
•Ponavljanje i provjeravanje različitih tjelesnih vježbi na jednakim radnim
mjestima, povezanim u jednu cjelinu, gdje se na svakom radnom mjestu ili
spravi realizuju svi povezani elementi, što predstavlja izvođenje vježbe.
Rad na stazi – strukturalno srodni elementi
Rad na stazi – strukturalno srodni elementi
 Findak, V. (1999). Metodika tjelesne i zdravstvene kulture. Školska knjiga. Zagreb
 Hadţikadunić, M., Ljuca, F., Hadţikadunić, A., Noţinović, A. (2004). Analiza stepena
fiziološkog opterećenja uĉenika na ĉasu tjelesnog odgoja primjenom kardio ultima
monitora. Sport-nauĉni i praktiĉni aspekti, 1 (1), 69-79. Sarajevo.
 Hadţikadunić, M., MaĊarević, M. (2004). Metodika tjelesnog i zdravstvenog odgoja sa
osnovama fiziologije vjeţbanja. Pedagoški fakultet u Zenici, Zenica.
 Hottenrott, K. (2007) Training with the Heart Rate Monitor. Oxford: Meyer&Meyer Sport
United Kingdom.
 Ilkka, V. (1998). Experiences of heart rate monitoring in observational and intervention
studies. Journal of Sports Sciences, 16, Pg: 25-30.
 Zavod za sportsku medicinu Kantona Sarajevo (2008) Brošura: Igraš pravo ako imaš srce
zdravo. Projekat „Sport i zdravo srce“. Sarajevo.
 Kragujević, G. (2005) Teorija i metodika fiziĉkog vaspitanja. Beograd
 Loran D. E., Forrest A. D., Hensley, L. D . (1998) . A Comparison of Postexercise Heart
Rates by Telemetry and Self-pulse Palpation in Middle School-Age Boys. Measurement in
physical educanon and exercise science, 2(4), Pg: 199-204.
 Najšteter Đ. (1997) Kineziološka didaktika. Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke,
kulture i sporta. Sarajevo
 Neljak, B. (2013) Kineziološka metodika u osnovnom i srenjem školstvu. Gopal D.O.O.
Zagreb
 Šafarić, Z. JanĊel, J. i Šafarić, T. (2002). Provjera jednog postupka kontrole fiziološkog
opterećenja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture u osnovnoj školi. Zbornik radova 11.
ljetne škole pedagoga fiziĉke kulture republike Hrvatske, Rovinj.
 Šafarić, Z. Šafarić, T. Šafarić, Ţ. (2009). Kontrola fiziološkog opterećenja studenata tijekom
voĊenja nastavnog sata pomoću Monitora srĉane frekvencije, Zbornik radova sa 14. Ljetne
škola kineziologa republike hrvatske, Hrvatski kineziološki savez.