POUČAVANJE OiK U RANOM DJETINJSTVU
*igra* * smjernice za dizajniranje prostora za igru
* tipovi igara
1. Samostalna
Samostalno i nezavisno igranje, bez pokušaja približavanja drugoj djeci. Omogućiti djetetu barem pola sata (30min)
samostalne igre, pružiti verbalnu podršku/pratiti djetetove aktivnosti, poticati pretvaranje i zamišljanje.
Osigurati prostor koji je relativno velik te ima mekšu podlogu kako bi se olakšalo aktivno kretanje – samostalna igra
može se odvijati u vanjskom i unutarnjem prostoru. Ponuditi igračke različitih veličina te različite taktilne i auditivne
kvalitete. Slijediti djetetovu ideju igre i ne nametati svoju ideju, ako je moguće izbjeći prekid određene aktivnosti,
odnosno omogućiti da igra prirodno završi.
2. Paralelna ili usporedna igra
Djeca se igraju pokraj druge djece sa sličnim igračkama/materijalom, ali bez stvarnog druženja ili suradnje.
Postavljanje djeteta pored djece koja se igraju, opisati prostor i aktivnosti druge djece, osigurati barem 30 min.
Prostorni uvjeti kao i kod samostalne igre.
3. Funkcionalno-manipulativna igra
Dijete koristi igračku /materijal na način koji je predviđeno da se koristi. Pružiti konkretne objekte za djetetovu igru
(žlica, šalica) koje dijete koristi u aktivnostima svakodnevnog života, verbalizirati što se događa prilikom istraživanja i
korištenja objekata.
4. Simbolička ili igra pretvaranja
Uključuje upotrebu predmeta ili ljudi kao simbola za nešto što inače nisu. Oblikujte /modelirajte što dijete radi, na
način da imitirate djetetovu igru/aktivnost, pružite verbalnu podršku/povratnu informaciju, predložite promjene te
ponovno modelirajte.
5. Igranje uloga
Dijete igra različite uloge. Potrebno osigurati sredstva (igračke, vrijeme, prostor), poticati interakciju između djece,
verbalno praćenje djetetove interakcije.
6. Kooperativna igra
Dijete se uključuje u organiziranu igru s drugom djecom. Čitanje knjiga o različitim igrama, osiguravanje potrebnih
rekvizita, učenje pravila, poučavanje određenih motoričkih aktivnosti potrebnih za igranje (hvatanje lopte, trčanje,
lokaciju zvuka za identifikaciju mjesta gdje je lopta upućena)
* poticanje razvoja igre djeteta s oštećenjem vida:
• poticati korištenje dijelova svoga tijela i pokazati da se prsti mogu pomicati, da se rukama može tresti,
 nogama udarati, rukama uhvatiti i ispustiti te tražiti objekt
• osigurati vrijeme za istraživanje
• korištenje kontrastnih svakodnevnih predmeta kao igračaka za poticanje korištenja rezidualnog vida
• igre pretvaranja
• opisivanje dječjih svakodnevnih aktivnosti te uključivanje opisa dijelova tijela, prikladne odjeće,
 vremenskih uvjeta
• osigurajte da su igračke nepomične
• postaviti namještaj na način da potakne samostalno kretanje unutar kuće, omogućiti samostalno
 kretanje unutar kuće, omogućiti samostalno kretanje u dvorištu
• postaviti izvor zvuka (na kvaku, zvonce) kako bi olakšali djetetovu lokalizaciju zvuka i orijentaciju
 prema vratima
• korištenje kontrasta na različitim objektima (podlošci za hranu, ručnici)
• postavljanje mobila za dijete oštećena vida na dohvat ruke kako bi se potakla koordinacija oko-ruka,
 uho-ruka i poboljšala vizualna efikasnost.
• uz korištenje kontrastnih boja preporuča se i korištenje kontrastnih tekstura.
1 2
1. veličina djeteta
Veličina djece koja će koristiti prostor mora biti uzeta u obzir kako bi se prostor koristio sigurno. Različite dobne
skupine mogu biti razdvojene stvaranjem prostora za igru s razvojno primjerenim aktivnostima i opremom. Dizajn
opreme bi trebao biti fleksibilan kako bi se ista mogla prilagoditi promjenama u potrebama djece.
2. razumljiv/jasan poredak
Organizirati strukture i opremu kako bi se stvorio jedinstven prostor za igru. Napraviti dosljedan plan za korištenje
boja, tekstura, zvukovnih uređaja, struktura. Dizajnirati ili odrediti obilježje u svakom prostoru za igru, koje će
pomoći djeci identificirati prostor aktivnosti. Odrediti jasne granice svakog prostora. Postaviti spremišta za
neoblikovane materijale.
3. opticaj/cirkulacija
Povezati prostore za igru na način da je omogućeno lagano kretanje između odjeljaka. Koristiti kružne puteve oko, ne
kroz prostore za igru.
4. izazovi različitih razina
Pružiti različite načine pristupa opremi za kompleksniju igru te promovirati različite razine vještine.
5. mjesta sigurna za pad
Osigurati površine koje upijaju udarac za opremu kako bi djeca mogla trčati i penjati se na istu bez rizika izljede. Ove
će površine maksimizirati sigurnost i poticati djecu na veće rizike u kretanju.
6. osigurati staze za kretanje
Stvoriti barijere oko ljuljački, tobogana, užadi i ostale opreme pomoću koje djeca "ulaze u prostor" kada ju koristi,
kako se djeca ne bi naišla na prostor.
7. definirane granice
Koristiti različite površine kako bi pružili informaciju o poziciji djeteta u prostoru za igru, te pomogli u prijelazu iz
jednu u drugu aktivnost. Naznačiti promjene u visini vizualno i taktilno
8. različiti doživljaji
Omogućiti različite teksture podloge, uključujući neoblikovane materijale kao što su pijesak ili blato, te prostore za
igru s vodom.
9. prostor za trčanje
Omogućiti otvorene prostore, ravnih i neravnih podloga, u kojima su eliminirane prepreke i barijere. Koristiti mekane
podloge. Granice koje zatvaraju prostor i onemogućuju izlazak pokretnih objekata
10. objekti iz svakodnevnog života
Kultivirati biljke i grmove različitih mirisa i tekstura. Prirodne formacije okoline pružaju velik broj iskustava.
11. različita prostorna iskustva
Kreirati strukture koje omogućuju djeci doživljavanje vlastitog tijela u različitim vrstama prostora
12. različite teksture
Kreirati strukture različitih veličina i oblika koje stimuliraju sva osjetila i potiču istraživanje
13. zvuk
Dizajnirati prostor kako bi smanjili utjecaj okolišnih zvukova na orijentaciju. Komponente koje proizvode zvukove
kada ih djeca koriste dopuštaju djeci lociranje i potiču ih na igru s objektima.
Uključivanje obitelji
• Prema teoriji obiteljskog sustava (Minchin, 1974.) – ponašanje pojedinca u obiteljskom sustavu utječe na
ponašanje svakog drugog člana sustava; pojedinac i sustav u cjelini pokušavaju postići ravnotežu u sustavu.
• 4 osnovna načela u podršci usmjerenoj na obitelj (Hatton, McWilliam & Winton, 2003.):
• naglasak na djetetovim i obiteljskim snagama, a ne na nedostacima.
• promoviranje obiteljskog izbora u pristupu sredstvima.
• uzajamna suradnja između obitelji i profesionalaca.
• holistički pogled na obitelj i odnos djeteta s obitelji.
Prednosti korištenja obitelji/roditelja kao učitelja:
• direktan i konkretan pristup aktivnosti/ponašanju kada se ono prirodno pojavljuje
• povećanje vjerojatnosti da će se ponašanje generalizirati i zadržati
• roditelji se mogu ponašati kao prirodna podrška (u ponašanju)
• rehabilitacijski postupci se efektivno mogu prilagoditi potrebama djeteta
• svi članovi obitelji mogu pomoći u učenju povećavajući mogućnosti za učenje
Tri tipa podrške/supporta:
a) emocionalna
Stručnjaci mogu pružiti podršku obiteljima u prvim godinama suočavanja s vizualnim deficitom djeteta, potencijalno
problematičnim razdobljem tokom kojeg su obitelji preplavljene novim i neočekivanim medicinskim i obrazovnim
informacijama. Također, stručnjak pomaže obiteljima iskoristiti društvenu podršku koja im je na raspolaganju (na
primjer druge obitelji s djecom s oštećenjima vida)
b) informacijska
Stručnjak koji radi s malom djecom s oštećenjem vida će pružiti podršku članovima obitelji:
1. kako bi se upoznali s OiK procesom i njegovim sveobuhvatnim utjecajem na razvoj djeteta
2. kako bi naučili načine podrške i poticanja razvoja vještina koje će dovesti do sigurnog kretanja djeteta s ov
c) materijalna
Osiguravanje da obitelji imaju potrebne resurse za djetetove edukacijske potrebe. U većini slučajeva dijete s ov će
korisnijima doživjeti predmete iz neposredne okoline, ali ponekad instruktori OiK trebaju donijeti igračke ili objekte u
dom ili predškolu. Također, specijalizirana OiK oprema, kao što su sredstva za mobilnost i dugi štap, dio su
materijalne podrške
3 4
*uloga rehabilitatora/peripatologa u radu s djecom s ov*
Zadaci/odgovornost edukacijskih rehabilitatora u oik:
 poučavanje vještina koje omogućavaju maksimalno korištenje preostalih osjetila (lokalizacija zvuka, taktilna
diskriminacija)
 poučavanje osnovnih vještina oik (videći vodič, zaštitno-informativne tehnike, upoznavanje unutarnjeg
prostora)
 nadgledanje/kontrola sigurnosti u samostalnom kretanju školom/ustanovom ili oko škole/ustanove
 suradnja s roditeljima, učenicima, peripatologom i dr. u pitanjima vezano za oik
 promoviranje stavova među školskim osobljem i učenicima te socijalnoj zajednici koji podupiru samostalno
kretanje djece ov/osoba ov
Zadaci/odgovornosti peripatologa:
 provođenje edukacijsko rehabilitacijske procjene, dizajniranje programa, provedba programa orijentacije i
kretanja osoba ov u različitim okolinskim uvjetima
 poučavanje korištenja bijelog štapa i/ili asistivnih tehnologija za samostalno kretanje
 održavanje radionica/seminara za roditelje, učitelje, druge suradnike
 praćenje napretka u vještinama oik
 pružanje konzultativne podrške ostalim stručnjacima uključenima u rad s djetetom
*planiranje lekcija*
Planiranje lekcija mora biti proaktivno kako bi se osiguralo da su ciljevi sustavno ostvareni i dovoljno fleksibilno da se
ostavi prostor za kreativnost i potrebu za istraživanjem male djece. Planiranje lekcija je balans između različitih
faktora, među kojima su (1) adresiranje roditeljskih briga i potreba te osiguravanje ostvarivanja specifičnih OiK
ciljeva; (2) prethodno planiranje specifičnih ciljeva i osiguravanje dovoljnog broja alternativnih aktivnosti koje se
mogu koristiti kada dijete pokaže interes (ili manjak istog); te (3) planiranje kako bi se ostvarilo integrirano učenje od
dijela prema cjelini, kapitalizirajući na motivaciji koja proizlazi iz odgovora na neplanirani djetetov interes za različite
teme.
Iako je važno biti responzivan prema individualnim interesima male djece, nije dovoljno prepustiti se spontanom
toku lekcije. Ciljevi lekcije, strategije poučavanja, te aktivnosti i materijali moraju biti unaprijed pripremljeni, a
specifične strategije opisane. Kako djeca postaju starija, lekcije bi se trebale temeljiti na ciljevima koji podržavaju
tipičnu OiK sekvencu.