Мшо BARADA

L A P C A N I

Tko i malo pozna hrvatske srednjovjekovne izvore, ako je samo

zavirio u P o l j i č k i statut, na d l a n u m u je povijesna činjenica, da su u
tadašnjoj H r v a t s k o j , k r a j u između Gvozda i m o r a postojale dvije glavne
v r s t e p l e m s t v a : r o d o v s k o (dedići) i feudalno (vlastela).
P o s a č u v a n i m izvorima postojalo je rodovsko plemstvo kod H r v a t a
od X I I . st. d a l j e , a u P o l j i c i m a sve d o s a m o g p o č e t k a X I X . st. Ono
je u s v o m d r u š t v e n o m u r e đ e n j u sačuvalo toliko ostataka prastarih
r o d o v s k i h i s e o s k i h z a j e d n i c a , da su m u bili osnov. Z a t o to p l e m s t v o
z o v e m r o d o v s k o . P o t o m u , što je to p l e m s t v o u s k o p o v e z a n o za u s t r o j ­
stvo seoskih zajednica, p o sebi n u ž n o pokazuje i svjedoči, da to plem­
stvo ne po s t v a r n o m postojanju nego po svom uređenju, a time i p o
s v o m p o r i j e k l u seže u v r i j e m e , u k o j e m u H r v a t i još nisu bili državno
u r e đ e n i , u d o b a r o d o v s k i h i s e o s k i h ili o p ć i n s k i h z a j e d n i c a p r i j e d o s e ­
1
ljenja i u s a m o m doseljenju H r v a t a na tlo rimske provincije Dalmacije.
N o osim toga po porijeklu i ustrojstvu rodovskog plemstva postojalo
2
je p o izvorima i d r u g o plemstvo lenskog podrijetla. Ali bez države
i vladara n e m a takvog plemstva. Zato ta druga vrsta hrvatskog p l e m ­
stva, k o j e z o v e m v l a s t e o s k o , s v a k a k o je p o n a č i n u p o s t a n j a drugačija, â
p o v r e m e n u p o z n i j a od h r v a t s k o g r o d o v s k o g p l e m s t v a . N a š e je feu­
dalno plemstvo vremenski uzevši sekundarnog, a nikako primarnog
postanja.

1
Zovem ga rodovsko a ne plemensko, koji bi naziv bolje odgovarao, da izbjegnem
tautologiju »plemensko plemstvo«.
2
Taj naziv jednak je nazivu feudalizma. Naziv feudalizam može imati ova zna­
čenja: a) uže, koje označuje lenski sistem, dakle sistem u državnopravnom zna­
čenju, u kojemu ga i ja u radnji nazivljem i obrađujem; b) šire, značenje feudalnog
načina proizvodnje i iskorišćivanja radne snage, t. j . u gospodarskom značenju.
Zato u radnji pod nazivom feudalno plemstvo ili feudalizam imam pred očima zna­
čenje u užem lenskom ili staleškom smislu. Također naziv rodovsko plemstvo uzimam
isključivo u istomu staleškomu značenju, premda se i hrvatsko rodovsko plemstvo
često služilo feudalnim gospodarskim sistemom.
 R o d o v s k o p l e m s t v o nastalo je i sastojalo se o d p o t o m a k a n e k a d a n j i h
rodovskih i seoskih zajednica bez ikakvog n e p o s r e d n o g sudjelovanja
d r ž a v e ili v l a d a r a . N a p r o t i v s u f e u d a l n o - v l a s t e o s k o p l e m s t v o s a č i n j a v a l i
potomci onih, redovito nekad rodovskih članova, kojima je vladar
darovao određeno imanje, zvano vlastelinstvo. Glavni osnov srednjovje­
k o v n o g o p ć e g d r u š t v e n o g u r e đ e n j a bila je zemlja. Sva p r a v a ovisila su
о p r a v n o m o d n o s u p o j e d i n c a p r e m a zemlji. Z a t o je o s n o v i j e d n o g a i
d r u g o g n a š e g a p l e m s t v a zemlja, ali je j e d n a bila r o d o v s k o g , a d r u g a
v l a d a r s k o g porijekla. T e obje vrste našeg p l e m s t v a živjele su u Sred­
3
njemu vijeku u kućnim i porodičnim zajednicama, uređenim uglavnom
na osnovama ostataka nekadanjeg rodovskog uređenja. Vlasteosko-
f e u d a l n o m p l e m s t v u u H r v a t s k o j nije k a o d r u g d j e u E v r o p i pošlo za
r u k o m stvoriti posebni, nezavisni i z a t v o r e n i d r u š t v e n i sloj posebnih
p r a v a i p o v l a s t i c a , stalež u p r a v o m i u ž e m s m i s l u ; v l a s t e l a se u s r e d n j o ­
v j e k o v n o j H r v a t s k o j nisu odijelila, izdvojila i oslobodila posebnog
hrvatskoga društvenoga uređenja, osnovanoga na rodovskomu sistemu.
To s jedne strane pokazuje, da je hrvatsko vlasteosko plemstvo feudalno
plemstvo svoje vrste, a s druge da ono nije vremenski p r i m a r n o hrvatsko
p l e m s t v o . P o sebi bilo bi teško, da se, r e d o v i t o uzevši, u istoj d r u š t v e n o j
s r e d i n i , uz v e ć p o s t o j e ć i sloj n a p r e d n i j e g d r u š t v e n o g a s t u p n j a r a z v o j a
m o g a o poslije razviti sloj od njega d v a s t u p n j a n a z a d n i j i , ali n e s a m o
t o , n e g o i d a se t a j n a p r e d n i j i u m n o g o m p o d č i n i o n o m u n a z a d n i j e m u .
Unutar našega plemstva po porijeklu i načinu postanja r o d o v s k o je
plemstvo svakako posve nešto drugo od onog feudalnoga ili vla-
4
steoskoga.
Konačno po našim izvorima unutar hrvatskoga vlasteosko-feudalnoga
p l e m s t v a b i l o j e i » p l e m s t v o 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « (nobiles duodecim
generacionum regni Croacie); i to plemstvo p r i p a d a l o je vlasteli ili

3
Te sarn nazive upotrebio u raspravi Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb 1952,
26 i d., premda ti nazivi ne odgovaraju u svemu. Naziv zajednica treba svakako da
ostane, jer odgovara dvjema zajednicama, na koje je bila podijeljena seoska zajed­
nica, a svakoj od te tri zajednice bili su osnovi kolektivna proizvodna sredstva i me­
đusobni odnosi članova unutar svake pojedine od njih. Nazivi kućna i porodična ne
odgovaraju i bilo bi potrebno, da se stručnjaci slože i odrede prave nazive i za to,
što bi se lako dalo učiniti. Ja prvi mijenjati ne ću.
4
Nazive »hrvatski vlasteoski feudalizam« i »vlasteosko plemstvo upotrebljavam,
jer ih smatram točnim, i ako se neki s time ne slažu (Marko Kostrenčić, О radnji
prof. Dr. Mihe Barade Hrvatski vlasteoski feudalizam, izd. JAZU, Zagreb 1953.) -
jer je feudalizam u užem smislu različit prema kraju i vremenu, vlasteoski, jer se η
našim izvorima imaoci lena zovu vlastela. - Up. Poljički statut čl. 21, 23a, 24, 55a,
66, 91 i t. d.; Đuro Šurmin, Hrvatski spomenici, Zagreb 1898., 86, 92, 96, 97, 110,
116, 129 i t. d. Kad ih tako zovu naši izvori, zašto da ih tako ne zove i naša nauka?
No izvori svjedoče, da vlastelu imaju također: a) dalmatinski gradovi, ali redovito
uzevši ti nisu bili feudalci u užemu smislu; b) imaju i Srbi, ali su njihova vlastela
feudalci u užem smislu, premda društveno uređeni drugačiji nego hrvatski. Zato što
postoje vlastela u Hrvatskoj, dalmatinskim gradovima i u Srbiji različito društveno
uređena, za točnu oznaku mora se dodati hrvatski, srpski i t. d.
h r v a t s k i m f e u d a l c i m a , čime je i to p l e m s t v o p o p o d r i j e t l u i n a č i n u
postanja poznije od hrvatskoga rodovskoga plemstva, dedića. Mislim,
da ne će n i t k o ustvrditi, da bribirski Subići, omiški Kačići, krbavski
G u s i ć i , i n a č e č l a n o v i p l e m s t v a 12 h r v a t s k i h p l e m e n a , nisu bili f e u d a l n a
vlastela!
Sve to dosad r e č e n o po sebi je jednostavno, n a r a v n o i jasno. P o t p u n o
je u skladu s osnovnim zakonima povijesnog društvenog razvoja. Zato
se k o d o n i h , k o j i t v r d e , d a je h r v a t s k o p r v o b i t n o i g l a v n o p l e m s t v o
b i l o p l e m s t v o 1 2 h r v a t s k i h p l e m e n a , r a d i о p u š t a n j u iz o č i j u n a j o s n o v -
nijih n a č e l a o p ć e g p o v i j e s n o g razvoja, k a o i činjenica z a j a m č e n i h u izvo­
rima hrvatske povijesti. Zato utvrditi naprijed navedene povijesne
č i n j e n i c e , t. j . p o s t o j a n j e dviju osnovnih vrsta plemstva u srednjo­
v j e k o v n o j H r v a t s k o j nije t e š k o , k a k o ću p o k a z a t i o v i m recima n a pri­
m j e r u L a p č a n a . T o je glavna svrha ovih redaka, a ne s tim usko pove­
z a n o p i t a n j e s e o s k i h zajednica, izvora r o d o v s k o g p l e m s t v a , ni njihove
k l a s n e o z n a k e ni o z n a k e g o s p o d a r s k o g života tog p l e m s t v a , što će sve,
n a d a m se, u d r u g o m s l u č a j u doći na red, i to n e k a čitalac i m a n a u m u .

I. PRIMORSKI LA PC AN I

U s t a n o v a » p l e m s t v a 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « u m a l o se izvora s p o m i n j e ,
5
i t o s a m o u n e k i m iz X I V . i X V . s t . N j i h o v a s u p r e z i m e n a z a s v j e d o ­
č e n a j e d i n o u s p i s u , k o j e m u n a s l o v p o č i n j e s a »Qualiter«, inače u našoj
h i s t o r i o g r a f i j i p o g r e š n o z v a n »appendicula«, »memoriale«, »pacta con-
6
venta«. U t o m s p i s u o d tih 12 p l e m e n a njih je 1 1 o z n a č e n o jednim
p r e z i m e n o m , a s a m o j e d n o , o s m o p o r e d u , s a d v a : »corniteni Martinum
de génère Karinensium et de Lapcanorum«. Ta je razlika važna, upu­
ćuje, da se t r e b a z a u s t a v i t i n a t o m slučaju i p o v i j e s n o u t v r d i t i k a k o ,
o t k u d i z a š t o i m a M a r t i n d v a p r e z i m e n a ? D a li s u o b a p r e z i m e n a i s t o g
i l i r a z l i č i t o g d r u š t v e n o g s l o j a i s t e p e n a i l i n i s u ? D a li s u o n a o b a p o ­
v e z a n a za j e d n o z n a č e n j e i o z n a č u j u v l a s t e o s k o ili r o d o v s k o p l e m s t v o ,
ili j e d n o p r e z i m e p r i p a d a v l a s t e o s k o m , a d r u g o r o d o v s k o m p l e m s t v u ?
U p o s l j e d n j e m slučaju, k o j e je od tih dvaju p r e z i m e n a starije?
N e u p u š t a j u ć i se u s a m u e t i m o l o g i j u p r e z i m e n a Karinjanin i Lap-
č a n i n , p o s u f i k s u — (j)anin ona su nastala po i m e n u mjesta i označuju
č o v j e k a iz m j e s t a o d r e đ e n o g i m e n a , u n a š e m s l u č a j u iz K a r i n a i L a p c a .
E t n i c o n K a r i n j a n i n n e m a s u m n j e da je n a s t a o p o topiconu Karin, u

5
U ispravama iz god. 1351./2. - SCD XI, 631; - 28. XII. 1360. - SCD Х Ш , 86
i 88; - 10. VI. 1370. - SCD XIV, 268; darovnica kralja Stjepana Ostoje od 8. XII.
1400. spominje »o-d-u na desete plemenu« u nekadanjoj starohrvatskoj livanjskoj
županiji - F. Miklošič, Monumenta serbica, Viennae 1858; u odgovoru Stola knin­
skoga god. 1450. - Šišić, Priručnik, Zagreb 1914, 495 i d. 487. - pogrešno uzima,
da se »in numero duodenario« isprave iz god. 1318. radi о plemstvu 12 hrvatskih
plemena, a nije nego о 12 rotnika svečane zakletve ili rote.
β
M. Barada, Skup splitski/i povjesnik izvora, Nastavni vjesnik XLIX, Zagreb
1940, 22 si.
 rimsko doba Corinium, danas njegove razvaline pri rječici Karinščici,
koja uvire u Karinski zaljev, dio N o v i g r a d s k o g m o r a na u š ć u Z r m a n j e .
L a p č a n i n t a k o đ e r dolazi od mjesta L a p c a , s a m o je pitanje, gdje se taj
L a p a c n a l a z i o , ili u P o u n j u , g d j e p o s t o j e i d a n a s G o r n j i i D o n j i L a p a c
fea P o d l a p c e m , i l i n e g d j e d r u g d j e ?

1.

N a š a historiografija drži za u t v r đ e n u povijesnu činjenicu, da p l e m e

Lapčana, a tim i Karinjana, potječe s t a r i n o m iz P o u n j a . Donesavši
p o v i j e s n e p o d a t k e iz X I I . st. о L a p č a n i m a , a k o j i se p o d a c i , što i s t i č e m ,
ne odnose na Pounje nego na zadarsku okolicu, V. Klaić piše: »те^
đ u t i m i p a k se čini, d a je c j e l o k u p n o p l e m e L a p č a n i p r v o b i t n o bilo na­
s e l j e n o m n o g o s j e v e r n i j e , n a i m e o k o g o r n j e U n e , ili t o č n i j e : i z m e đ u
gornje U n e i gore Plešivice. T u stoje još i danas mjesta L a p a c gornji
i dolnji; tu je n e d v o j b e n o bila jezgra i p r v o sijelo p l e m e n a L a p č a n i .
T u i m a d e p l e m e Lapčani u 14. i 15. stoljeću svoj »Lapaški stol«; tu
i m a d e to p l e m e svoj g r a d ( c a s t r u m ) . T a j p l e m e n s k i g r a d zove se u
j e d n o j i s p r a v i o d g. 1 3 9 6 » c a s t r u m C ' o n u b a « , a u k a s n i j i m s p o m e n i c i m a
7
» I r m a n j ili R m a n j a « . » V e o m a r a n o « n a s t a v l j a K l a i ć — » o d i j e l i l a se j e
od p l e m e n a L a p č a n a j e d n a g r a n a , te se je n a s t a n i l a n a j u g u V e l e b i t a
8
o k o g r a d a K a r i n a ... O d s t a r o g a se p l e m e n a o d i j e l i j e d n o k o l j e n o ili
g r a n a , p r e s e l i se i d o b i j e n o v o i m e t o p i č n o . T a k o se je o d plemena
L a p č a n a odijelila j e d n a g r a n a i n a s t a n i l a o k o g r a d a K a r i n a , te bi p o
9
tome gradu prozvana Karinjani«. Eto po Klaiću, bez obzira na njegovu
t v r d n j u , d a su L a p č a n i iz P o u n j a , s v a k a k o su K a r i n j a n i lapčanski
o d i o n i c i , t i m e su K a r i n j a n i p o p o s t a n k u p o z n i j i o d L a p č a n a .
P i t a n j e K a r i n j a n a i L a p č a n a p r o u č a v a o je i F . Šišić, P o š a v š i p r a v i m
s m j e r o m p r i b l i ž i o se istini, ali o d K l a i ć a z a v e d e n n i j e p i t a n j e i z v e o n a
čistac, o s t a o je k o d K l a i ć e v i h t v r d n j a о L a p č a n i m a . Šišić p i š e : » O v o je
b i l o p r v o b i t n o s a m o j e d n o p l e m e , a o n d a se s t a l o c i j e p a t i u d v a , ali
i p a k o d r ž a š e s v i j e s t , d a s u p o t j e c a l i o d z a j e d n i č k o g a p r a o c a ... P r a b a -
ština bila im je p o r e d n e k i h zemalja oko Z a d r a i K a r i n a , ona p r e k o
Velebita oko grada Lapca (danas Donji L a p a c , m a đ a r s k i Lâbvâr) sve
1 0
dalje n a istok do U n e i m o ž d a sve do V r b a s a ...« Poslije isti Šišić piše
n e o d r e đ e n i j e : » ... u i s p r a v a m a nema traga gradu (castrumu) Lapcu
n e g o s a m o p l e m e n u l a p a č k o m ili L a p č a n a ( L a p z a n i n v e ć u X I I . v i j e k u ,
onda: nobiles de Lapach, de génère Lapçani, de generatione L a p c h a n e )
i ž u p i L a p a č k o j ( c o m i t a t u s d e L a p a c z , i n d e L a p a c z ) ... u X V . j e v i j e k u
izvan svake sumnje središte L a p a č k e župe grad R m a n j na sastavcima
U n e i U n c a ... Ž u p a L a p a č k a d a k l e o n a k o j e k a o i L i č k a , G a t s k a i l i

? Hrvatska plemena od XII. do XVI. stoljeća, Rad JAZiU 130. Zagreb 1897.
59-60.
8
I. d. 61.
» I. d. 71.
1 0
Šišić, n. d. 502.
C e t i n s k a , u k o j i m a t a k o đ e r n i j e b i l o g r a d a ( c a s t r u m ) L i k e G a c k e ili
1 1
Cetine«. K o n a č n o Šišić z a k l j u č u j e : » ... g r a d L a p a c ... u o p ć e nikad
1 2
nije ni p o s t o j a o « .
T o k a ž u d v a p r v a k a n a š e historiografije, a što о L a p č a n i m a i Kari-
njanima k a ž u povijesni izvori? P o ispravi od svibnja 1183. postojalo
je m j e s t o z v a n o L a p a c , ali n e u P o u n j u n e g o na p r i m o r j u u z a d a r s k o j
1 3
okolici. P o toj je ispravi P r e d i h a »de parentela L a p c a n o r u m « pri­
d o n i o svoj u d i o p r i g r a d n j i c r k v e sv. I v a n a »in L a p c o « k a o i svi ostali
1 4
č l a n o v i s e o s k e z a j e d n i c e ili r o d a L a p č a n a . S v a k a k o je »in Lapco« te
isprave latinizirana forma starohrvatskog lokativa Lap'ce, od L a p V =
L a p a c , k a k o se i z g o v a r a l o t o m j e s t o u X I I . st. U n j e m u j e s t a n o v a o r o d
L a p č a n a , e t n i k o n n a s t a o p o t o m t o p o n i m u . S t i m je u suglasju, što se
u z a d a r s k o j i s p r a v i iz g o d i n e 1 1 6 6 . n a v o d e k a o s v j e d o c i n e k i L a p č a n i ,
1 5
i to »Staniz Lapzanin« i »Berigna filius Cirnottis Lapzanin«. Po
j e d n o j d r u g o j z a d a r s k o j ispravi od veljače 1182. p a r n i č i se »Stance
1 6
filius P e t r i L a p c a n i « . Sve su te tri isprave napisane u Z a d r u , a odnose
se n a m j e s t a K a m e n j a n e i K o k i č a n e n a h r v a t s k o m t l u ; u sve t r i s p o m i n j e
se i m e S t a n č a L a p č a n i n a . К t o m e v a ž n o je i s t a k n u t i , d a S t a n č e u
i s p r a v i o d v e l j a č e 1 1 8 2 . t v r d i , š t o m u j e s u d i p r i z n a o : a) d a j e n j e g o v o
i m a n j e (villa = posjed sa s t a m b e n i m i g o s p o d a r s k i m z g r a d a m a ) u K o -
k i č a n i m a ; b) da m u je to i m a n j e htio oduzeti Dragoš P r o d a n a Utolenića;
c) d a j e t o i m a n j e p o s j e d o v a o n j e g o v o t a c P e t a r k a o i d j e d P r i b a c .
T o su p r v i s p o m e n i L a p č a n a u danas p o z n a t i m izvorima.

2.

G d j e se L a p a c t i h z a d a r s k i h i s p r a v a nalazio i u n j e m u s e o s k a zajed­
n i c a ili r o d L a p č a n a ? D a se t u r a d i о m j e s t u L a p c u u z a d a r s k o j o k o l i c i ,
a n e u P o u n j u , p o s r e d n o izlazi iz č i n j e n i c e , što su s v e tri navedene
i s p r a v e p i s a n e u Z a d r u . O s i m t o g a u i s p r a v i iz g o d i n e 1 1 6 6 , u k o j o j s u
svjedoci S t a n č e i Berinja, obadvojica L a p č a n i , radi se о zemlji p o k r a j
m j e s t a z v a n a K a m e n j a n i (aput Camenani), a u i s p r a v i iz g o d i n e 1 1 8 2 .
g o v o r j e о S t a n č e v u p o s j e d u u m j e s t u K o k i č a n i m a (in loco, qui dicitur
Coquyckiani). V e ć p o t o m e L a p a c je m o r a o biti n e g d j e u blizini K a -
m e n j a n a i K o k i č a n a . A da je uistinu i bio, svjedoči i s p r a v a od 15. I.
1 7
1238., p o k o j o j se S t a n č e v posjed u K o k i č a n i m a nalazio »iuxta t e r r a s

11
О sredovječnom gradu Labu, Strena Buliciana, Zagreb-Split 1924, 580.
« I. d. 585.
1 3
SCD II, 187.
1 4
U našim srednjovjekovnim latinskim izvorima riječi tribus, generatio, genus,
parentela i si. tako se izmjenično upotrebljavaju, da im po samoj upotrebi u izvo­
rima nije moguće odrediti određeno značenje. Isti je slučaj sa našim pleme, rod,
bratstvo, bližika, svojta i t. d.
1 5
SCD II, 107.
1 9
I. d. 179-181.
17
SCD IV, 4 6 - 4 7 . Važan podatak za Kačiće, koji su bili u susjedstvu Lapčaaa.
Tu je bila prabaština ili djedina, t. j . prvotna seoska zajednica jednih i drugih.
 ... p a r e n t e l e C a c i q u o r u m « = K a č i ć a i x i u x t a t e r r a s L a p ç a n u m , s c i l i c e t
J u r i s l a u i filii S t e f a n i Berislaiii q u o n d a m et Radoslaui Beriplicici«.
S v a k a k o su se Lapac, K o k i č a n i i K a m e n j a n i nalazili u istom k r a j u i u
blizini.
Činjenica je pak, da danas, koliko ja znam, nije n i j e d a n od ta tri
stara t o p o n i m a sačuvan. Ali postoje povijesni topografski podaci, po
k o j i m a se m o ž e p r i b l i ž n o o d r e d i t i položaj Kokičana, a po t o m e i
položaj Lapca i Kamenjana, kao i njihovo susjedstvo. Polazna su točka
1 8
Kokičani.
1 9
P o zadarskim sudbenim zapisima, j e d n o m od 29. II. 1240., drugomu
2 0
od 16. do 19. II. 1361., k o j i m a je u v e d e n z a d a r s k i s a m o s t a n sv. K r š e -
v a n a u p o s j e d imanja u K o k i č a n i m a , k o j e je i m a n j e n e k o ć bilo S t a n č a
L a p č a n i n a , n a v e d e n e su g r a n i c e t o g i m a n j a . P o p r v o m zapisniku na
sjevernoj kao i na istočnoj strani nekoć Stančeva, a sada samostanskoga
p o s j e d a u K o k i č a n i m a , bile su z e m l j e K a č i ć a . U o n o m d r u g o m z a p i s n i k u
od veljače 1 3 6 1 . zabilježene su p o t a n j e g r a n i c e čitavog o p s e g a K o k i č a n a
(tocius d i c t e ville de K o j i a n a ) . O n e bi b i l e : n a z a p a d u p o s j e d Š u b i ć a
u Jelšanima, d a n a s Jošani; na sjeveru Uštipak, B u k o n i ć i i Kačići (Cha-
cichich); na jugoistoku Butine, a na jugu D u p č a n i . O d svih tih nave­
d e n i h m j e s t a p o v i j e s n o - t o p o g r a f s k i p o z n a t o j e s a m o m j e s t o J e l š a n a , ili
danas Jošana, kao i posebno Šubićevih Jošana, koji su u zapisniku
navedeni. P o ispravama od 18. IV. 1455. i 18. X I I . 1 4 3 1 . J o š a n e (Jel-
s a n e , G e l s a n e ) dijelile su se u d v a n a s e l j a ( v i l l a ) : V e l i k e ( M a g n e ) i
M a l e ( P a r v e ) . V e l i k i m a bila su ova s u s j e d n a m j e s t a : n a s j e v e r u » villa
Tercici«, n a z a p a d u dijelom »villa G o n c e « i dijelom »villa Galofci«
( d a n a s G a l o v a c ) , n a j u g u dijelom »villa G e l s a n e p a r v e « , a d i j e l o m »villa
V e t e r i n i c h i « (danas V e t e r i n c i ) , n a i s t o k u »villa C a m e g n a n e « i dio »villa
2 1
Lemesane«. Granice p a k Malih Jošana bile su: sa i s t o k a naselja
N a d i n a (ville v o c a t e N a d i n ) , sa j u g a »villa L i x a n e « ( L i č a n i T i n j s k i ) , sa
2 2
z a p a d a »vila V e t e r a n i c h « ( V i t e r i n c i ) , sa s j e v e r a »villa J e l s a n e M a g n a « .
Velike J o š a n e s v a k a k o su bile s j e v e r o z a p a d n i , a Male jugoistočni dio

1 8
Pisano: Coquyckiani, Coquichine, Quoquichine, Coclicina, Cochichna, Kocli-
giane, Kokiane, Kokine, Caquiana i si. F. Bianchi, Zara Christiana II, Zadar 1879, 416
piše, da se baš ne zna, gdje se to mjesto nalazilo; L. Jelić, Povjesne topografske
crtice biogradskog primorja, Vjesnik Arheol. Društva, Zagreb 1898/1899, 39, bilj.
7, da je to Kokočina, ali ne kaže gdje; P. Skok, Južnoslov. filolog, Beograd III, 73
i Vjesnik za arheologiju i hist. daim. I. Split 1934, 129 i 141, da su to Kukljane,
sačuvan naziv u današnjemu Kukalj; M. Klarić, Obrovac sredovječnih isprava, Vje­
snik Hrvat, arheol. društva XV, Zagreb 1935, 32 piše, »da su Kokičani morali biti
negdje između Karina i Nadina«. Sve samo slobodne tvrdnje.
19
SCD IV, 106.: »incipiendo a quodam puteo eundo sursum per uiam et terram
Cacicorum«. Upozoravam, da u latinskim srednjovjekovnim izvorima oznake borea,
dustrum, traversa ( = jugoistok), quirina ( = sjeverozapađnjak) redovito označuju
vjetrove, a ne astronomske strane. Budući, da smjer vjetra uz druge ovisi о smje­
štaju i geografskim prilikama pojedinih krajeva, gornje oznake se raznovrsno upo­
trebljavaju.
2
» SCD XIII., 108.
2 1
Državni arhiv u Zadru, SZN Theodorus de Prandino Ь. IV, f. V/4, 96.
! 2
/. m. Nicolaus qu. Benedicti b. I, f. 1/16.
 n e k a d a n j e g jednog mjesta Jošana. N a p i t a n j e , d a li j e s e o s k a z a j e d n i c a
Š u b i ć a b i l a u V e l i k i m ili M a l i m J o š a n i m a , o d g o v a r a z a d a r s k a isprava
2 3
od 17. III. 1340. P o toj ispravi granice Šubićevih Jošana bile su: na
sjeveru dio Jošana, koji je pripadao "Virevićima i zadarskim Zaduli-
nima; s a z a p a d a b i l a j e Gorica, d i j e l o m Raštani (Crescane) i Bubnjani;
s a j u ž n e p a k s t r a n e b i l i s u Lišani i d i j e l o m Bubnjani; na istočnoj gra­
nici bili su p a k U š t i p a k , dio K o k i č a n a (Cochichina) i dio Nadina.
G o r i c a je p a k p o i s p r a v i od 18. I V . 1455. bila n a z a p a d u od V e l i k i h
J o š a n a , a p o ispravi od 18. X I I . 1 4 3 1 . istočno od Malih J o š a n a bila su
naselja N a d i n s k a , a j u ž n o su se nalazili Lišani; p o i s p r a v i od 17. I I I .
1340. z a p a d n o od Šubićevih J o š a n a bila je Gorica, istočno dio N a d i n a ,
a j u ž n o L i š a n i . P o t o m e s e o s k a s e z a j e d n i c a Šubićevih Josana, d o k je
postojala, prostirala na tlu poznijih Velikih i Malih Jošana. Podjela
n a V e l i k e i M a l e J o š a n e d o g o d i l a se s v a k a k o i z m e đ u 1 3 4 0 . i 1 4 3 0 . za
velikih društvenih i gospodarskih potresa u burnim danima vladanja
L u d o v i k a ( 1 3 4 2 - 1 3 8 2 ) ili n a j k a s n i j e za Ž i g m u n d a (1387-1437). Od
n a v e d e n i h m j e s t a , k o j a su g r a n i č i l a sa Š u b i ć e v i m J o š a n i m a , p o i s p r a v i
od 14. I I I . 1340. postoje i danas mjesta Jošani, n e k a d a n j i Jelšani,
Gorica, R a š t a n i , B u b n j a n i , Lišani i N a d i n , te je položaj Šubićevih Jo­
šana, te p r v o t n e seoske zajednice i Bribirskih Šubića p o t p u n o o d r e đ e n .
S t i m e se p o k l a p a i s m j e š t a j K a m e n j a n a , koji se s p o m i n j u i u d o b a
2 4
narodne dinastije, kao posjed Gusića. Za položaj K a m e n j a n a d a o je
2 5 2 6
p o d a t k e S. A n t o l j a k . P o ispravi od 2 1 . X I I . 1 4 4 8 . granice Kame­
n j a n a bile su: n a i s t o k u »villa R a d o b u d i c h i « ; na j u g u »villa U s c h i p a c h « ,
k o j a je p o i s p r a v i od 17. I I I . 1340. istočno od J o š a n a ; n a z a p a d u dijelom
»villa J e l s a n e « , a d i j e l o m » L e m e s s e u o h r a s t i c « i d i j e l o m »villa T e r c i c i « ,
k o j i s u se p o i s p r a v i od 1 8 . I V . 1 4 5 5 . n a l a z i l i n a s j e v e r n o j s t r a n i V e l i k i h
J o š a n a . N a s j e v e r n o j p a k s t r a n i »villa P o d b a r j a n e « . P o s v e m u K a m e -
n j a n i su graničili s V e l i k i m J o š a n i n a , i to o v i m a n a s j e v e r n o j s t r a n i . A
b u d u ć i da su n a istočnoj strani Šubićevih J o š a n a bili i K o k i č a n i , koji
su u pitanju p r i o b r a d i L a p č a n a , približno je po J o š a n i m a i K a m e n j a -
n i m a o d r e đ e n i s m j e š t a j K o k i č a n a . O n i su se n a l a z i l i s j e v e r o i s t o č n o o d
d a n a š n j e g p u t a iz Z e m u n i k a u L i š a n e , a n a j u g o z a p a d n o j strani Na-
d i n s k o g b l a t a . U z p o v i j e s n o s v j e d o č a n s t v o , koje s a m p r i j e n a v e o , da su
n a sjevernoj strani K o k i č a n a bile zemlje seoskih zajednica Kačića i
2 7
Lapčana, i to d o k a z u j e , d a su tu bila i njihova g l a v n a sijela, p a je
o d r e đ e n b a r p r i b l i ž n o i p o l o ž a j L a p c a , sijela L a p č a n a . S e o s k a z a j e d n i c a
L a p č a n a sa n j i h o v i m p r a s t a r i m r o d o v s k i m c e n t r o m — c r k v o m i gro­
bljem u Lapcu, n a l a z i l a se n a s j e v e r o z a p a d n o j s t r a n i današnjeg Na-

2 3
SCD X, 531.
2 4
Rački, Documenta, Zagreb 1877, 163 i 172.
2 5
Stjepan Antoljak, Zadarski katastik 15. st., Starine 42, Zagreb 1950 407
bilj. 116.
2 6
Državni arhiv u Zadru, SZN Simon Damiani Ь. II, f. HI/6.
2 7
Up. bilj. 17.
 2 8 2 9
dinskog blata. T i m e je u skladu p o d a t a k isprave od 29. II. 1240.,
da je Stanče L a p č a n i n posjedovao osim zemalja (terras) u K o k i č a n i m a ,
t a k o đ e r i n e k e oranice više tih zemalja p o d N a d i n o m ( q u i b u s d a m pastinis
s u p r a d i c t a s t e r r a s - positis s u b c a s t r a N a d i n o ) , t. j . u L a p c u . P o s v e m u
se L a p a c m o r a p o s t a v i t i i z m e đ u K o k i č a n a , K a m e n j a n a i p o d r u č j a , k o j e
je p r i p a d a l o gradu N a d i n u .

3.

Utvrdivši tako ne samo povijesno postojanje, nego i položaj Lapca

n a P r i m o r j u u X I I . st., m o ž e s e p r i j e ć i i n a s a m e L a p č a n e . P r v o je
pitanje njihov društveni položaj i društveno uređenje. U ispravi od
veljače 1 1 8 2 . pozivlje se S t a n č e L a p č a n i n n a č i n j e n i c u , d a je n j e g o v
3 0
posjed u Kokičanima posjedovao njegov otac P e t a r pa i djed Pribac.
B u d u ć i d a j e u i s p r a v i iz g o d . 1 1 6 6 . S t a n č e v e ć b i o s v j e d o k , s v a k a k o
je on r o đ e n prije 1150. i njegov djed P r i b a c seže u d r u g u polovinu
X I . s t . T o j e d o k a z , d a s u Lapčani postojali i u XI. stoljeću, t. j . i za
n a r o d n e dinastije, k a o i d a su n e k i o d njih v e ć t a d a živjeli u k u ć n i m
zajednicama.
Uz S t a n č a je god. 1166. svjedok i B e r i n j a , sin C r n o t e , t a k o đ e r L a p ­
3 1
čanin. P o ispravi od 24. X I I . 1188. svjedok je B r a t a c L a p č a n i n , a
p o i s p r a v i o d 5. V I I . 1194., uz d r u g e s v j e d o k e pripadnike raznih
3 2
hrvatskih rodova (nationes), t a k o đ e r su i B o g d a n Našivišin, Vučin
3 3
Dragošev (Uilcin Dragosi) i Ljuboš »nationem Lapciani«. Dodavši,
d a j e u i s p r a v i i z g o d . 1 1 8 3 . s p o m e n u t a »parentela nostra in Lapce«, a u
o v o j d r u g o j »natio«, s v a k a k o je p o ta d v a n a z i v a , bilo da t o dvoje
o z n a č u j u i s t o , b i l o d a j e natio š i r e n e g o parentela, p o s t o j a l a u X I I . st.
neka vrsta rodovsko-plemenske, one seoske zajednice L a p č a n a . Ta zajed­
nica v e ć je bila podijeljena na m a n j e zajednice, k u ć n e i p o r o d i č n e .
N a k o j o j s u p a k d r u š t v e n o j osnovi živjeli, p o k a z a t ću u daljemu
raspravljanju.
T o l i k o p u t a s p o m e n u t i S t a n č e L a p č a n i n n e h o t e ć i d a živi s a m na
s v o m d o m u u K o k i č a n i m a (solus t a m q u a m p a s s e r m a n e n s in d o m o ) ,
usvaja svog bližeg rođaka ( m e u m fratrem et consaguineum) Predihu,
d a t a j p o s t a n e p r a v i heres — dominus cjelokupne Stančeve imovine u
K o k i č a n i m a , a i drugdje, k a o i svega onoga, što je Stanče i m a o zajed-

2 8
Doduše neodređeno ali istini blizu piše Bianchi n. d. 4 i*3: »La villa Lapćane
era situata non lungi đa Zemonise presso Kamenjane.«
» SCD IV, 106.
3 0
SCD II, 180.
3 1
I. d. 233.
3 2
I. d. 267 i 268.
3 3
Tu se još spominju: »de Chruatia ... Boieius iupanus et Ugrinez Gusiki natione,
Vratco et Unereiz Chleuliani nationem (!), Bogdanus Nasciuisce, Uilxin Dragosi et
Luboscius na-tionem (!) Lapciani, Dragos Tolleni Camenianin, Mirescia Ramlianin,
Cozan Poletcig, Bratcomir Dlamociamn ...«
n i č k o g u s e o s k o j z a j e d n i c i L a p č a n a u L a p c u , r a d i l o se о c r k v i ili d r u ­
3 4
gomu. S t a n č e taj svoj p r a v n i čin posvjedočava i i s p r a v o m i z d a n o m u
3 5
Zadru svibnja 1183.
T a j e i s p r a v a v r l o v a ž n a , a d a li j e n j u t k o u n a š o j h i s t o r i o g r a f i j i v e ć
u p o l r e b i o , n e z n a m . U n j o j se u p r v o m redu razlikuju dvije vrste
i m o v n i h d o b a r a . J e d n o su » b o n a p a t e r n a et m a t e r n a « , k o j a su p r i p a d a l a
k u ć i ili k u ć n o j z a j e d n i c i (in d o m o ) , a d r u g a s u z a j e d n i č k a čitavoj
seoskoj zajednici L a p č a n a ( q u o d u b i c u m q u e aliquid c o m u n e est de pa­
r e n t e l a L a p ç a n o r u m t a m d e ecclesiis q u a m e t i a m d e aliis possessioni-
bus). Tu je jasno istaknuta razlika između imovine, koja pripada kućnoj
z a j e d n i c i , t. j . z a j e d n i c i , k o j u s a č i n j a v a j u r o d i t e l j i i d j e c a , o d i m o v i n e
zajedničke široj zajednici, seoskoj zajednici Lapčana.
К t o m e ista ta i s p r a v a p r u ž a vrlo d r a g o c j e n i p o d a t a k za tadašnje, a
time i za p r e t h o d n o i m o v n o pravo, koje je u H r v a t s k o j vrijedilo.
T a d a š n j e h r v a t s k o i m o v n o p r a v o bilo je još u g r a n i c a m a kolektivnog
prava seoskih zajednica, ostataka nekadanjih prvotnih r o d o v s k i h za­
j e d n i c a . I n d i v i d u a l n o g p o s j e d a bilo je, ali nije bilo i n d i v i d u a l n o g vla­
s n i š t v a . P o s t o j a l o je k o l e k t i v n o i m o v n o p r a v o v l a s n i š t v a , k o j e je pri­
p a d a l o s v i m č l a n o v i m a p o j e d i n e s e o s k e z a j e d n i c e , n a t. zv. o p ć i n u , a
v i r t u a l n o kolektivno n a plemenštine ili o r a n i c e u n u t a r i s t e . P o tom
p r a v u , svi č l a n o v i j e d n e k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d n i c e i m a l i su j e d n a k o
i z a j e d n i č k o p r a v o posjeda sviju sredstava proizvodnje i u p o t r e b e plo­
dova rada u n u t a r svake pojedine takve zajednice. Seoska zajednica u
našim izvorima dolazi najčešće p o d nazivom selo, p a vas (ves), a i
p l e m e . Č l a n o v i svih k u ć n i h i p o r o d i č n i h zajednica, k o j e su nastale
diobom i ostale u n u t a r jedne seoske zajednice, imali su stvarno kolek­
tivno p r a v o vlasništva n a d svim onim, što nije bilo podijeljeno, što je
od starine uvijek bilo i ostalo zajedničko (šume, pašnjaci, putovi, vode,
g r o b l j e , c r k v a i d r . ) , t. j . n a d o p ć i n o m . Svi č l a n o v i te šire seoske
zajednice imali su v i r t u a l n o k o l e k t i v n o p r a v o i n a i m o v i n u , osobito
»plemenštine« k u ć n i h i porodičnih zajednica. P o t o m u kolektivnomu
p r a v u ne s a m o pojedini član, nego ni pojedina k u ć n a ili p o r o d i č n a
z a j e d n i c a n i j e m o g l a p r o d a j o m , d a r o m , z a l o g o m , z a m j e n o m i si., n i š t a
od svog posjeda otuđiti bez p r e t h o d n e dozvole zajedničke šire zajednice
i nadležne sudbene vlasti, n a r a v n o uz pravo p r v o k u p a . p r e k u p a , o t k u p a
i si. Z b o g k o l e k t i v n o g p r a v a svojine u n u t a r z a j e d n i c e n i j e m o g l a p o ­
stojati, a za to r e d o v i t o uzevši nije ni postojala m o g u ć n o s t oporuke.
S m r t člana nije z b o g k o l e k t i v n o g p r a v a ni u č e m u r e m e t i l a p r a v o vla­
s n i š t v a ili p o s j e d a p r e ž i v j e l i h č l a n o v a . U s l u č a j u i z u m r ć a j e d n e ili d r u g e
k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d n i c e n j e n a j e c j e l o k u p n a i m o v i n a n u ž n o p r e ­
l a z i l a n a n j o j p o d i o b i n a j b l i ž u ili n a j b l i ž e p o s t o j e ć e k u ć n e i p o r o d i č n e
zajednice. K o d toga treba istaknuti, da po hrvatskomu imovnom pravu,
k o j e m u je još uvijek bio osnov kolektiv, u slučaju i z u m r ć a jedne uže
zajednice u pitanju nasljedstva nije odlučivala samo k r v n a , nego uglav-

3 4
I. d. 187.
3 5
I. d. 186-187.
31 R A D 300 481
 n o m d i o b e n a veza p r e m i n u l o g i njegovib n u ž n i h nasljednika. Z a t o riječ
h a e r e s latinskih s r e d n j o v j e k o v n i h i s p r a v a , k o j e se o d n o s e n a H r v a t e ,
n e o z n a č u j e krvnog nužnog imovnog nasljednika, nego u prvom redu
v e ć p o s t o j e ć e g a pravoga vlasnika ili p o s j e d n i k a i m a n j a unutar jedne
uže društvene zajednice.

U Stančevoj ispravi od svibnja 1183., k o j o m on usvaja P r e d i h u , stoji:

» q u o d u b i c u m q u e aliquid c o m u n e est de p a r a n t e l a L a p ç a n o r u m , t a m de
e c c l e s i i s q u a m e t i a m d e a l i i s p o s s e s s i o n i b u s ...« s v e s u t o o z n a k e s e o s k e
zajednice. Čin Stančev, kojim on usvaja svog r o đ a k a Predihu, nema
n i š t a z a j e d n i č k o sa p o z n o r i m s k o m ili s r e d n j o v j e k o v n o m a d o p c i j o m , b i l a
t a f r a t e r n a l i s ili f i l i a l i s . J e d n a k o n e m a n i š t a z a j e d n i č k o n i s a a d o p c i j o m
ugarskoga prava. N a i m e po ovom posljednjem p r a v u adopcija je bila,
k a d b i n e k i p l e m i ć u z p r e t h o d n u d o z v o l u v l a d a r a p o b r a t i o ili p o s i n i o
3 6
neplemića.

K o d Slavena i drugih Indoevropljana kult p r e m i n u l i h p r e đ a bio je

v e z a n za k u ć n o o g n j i š t e . Z a t o se u t r n u ć e kućnog ognjišta smatralo
n a j v e ć i m z l o m . Z b o g t o g a v e ć se u p r a d a v n i m vremenima nastojalo
spriječiti rasparčavanje imovine, a tim i p r e s t a n a k jednog domaćinstva,
m e đ u k o j i m a j e k a o n a j m a n j e d o l a z i l o u o b z i r o n o kućne zajednice. Po
h r v a t s k o m pak i m o v n o m pravu bilo je zabranjeno svako otuđivanje i
slobodno raspolaganje naslijeđenom imovinom bilo inter vivos bilo
3 7
mortis causa. D o p u š t e n o je bilo j e d i n o i s a m o u slučaju dokazane
n u ž d e , ali uz p r i s t a n a k bližnjih i d o z v o l u n a d l e ž n e sudbene vlasti.
S t a n č e v s l u č a j usvajanja r o đ a k a P r e d i h e j a s a n je d o k a z , da je u tada­
šnjem hrvatskom imovnom pravu postojalo također zakonito sredstvo
s l o b o d n o g r a s p o l a g a n j a , k o j i m se m o g l o s p r i j e č i t i u n i š t e n j e k u ć n e zajed­
nice i u t r n u ć e k u ć n o g a ognjišta. S t a n č e , ostavši s a m u d o m u , za života
usvaja r o đ a k a P r e d i h u , čini ga č l a n o m svoje k u ć n e z a j e d n i c e , haeresom.
T i m e se S t a n č e v o k u ć n o o g n j i š t e n e će u t r n u t i . T a j S t a n č e v čin d o š a o
je d o n a s u n o t a r i j a l n o m spisu, u č i n j e n o m u u Z a d r u , a n e n a hrvat­
s k o m tlu. Zato nije čudo, da to n o t a r s k o p i s m o n e sadržava sve formal­
n o s t i , u z k o j e se taj č i n u s v o j e n j a o b a v l j a o , a k o j e s u s v a k a k o p o s t o j a l e .
T o je j e d n o s t a v n o posvjedočenje о u č i n j e n o m u . Ali, b u d u ć i da je t a k v o
usvojenje bilo čin s u p r o t a n k o l e k t i v i z m u i m o v n o g p r a v a h r v a t s k e s e o s k e
z a j e d n i c e , o n o se n a h r v a t s k o m tlu k a o i s v a k o o t u đ e n j e s i g u r n o o b a v l j a l o
uz r a z n e f o r m a l n o s t i , k o j e su p o i z v o r i m a bile v e z a n e za slučaj p r o d a j e ,
3 8
z a l o g a ili b i l o k o j e g d r u g o g n a č i n a o t u đ i v a n j a naslijeđene imovine.

U t o k u r a d n j e n a v e s t ć u j o š n e k o l i k o s l u č a j e v a o b i č a j a usvajanja kod
L a p č a n a ili u v e z i s L a p č a n i m a . A d a j e t o b i l a o p ć a , n a r a v n o i z u z e t n a
n o r m a u n u t a r k o l e k t i v i z m a h r v a t s k o g imovnoga p r a v a , d o d a t ću zasada

3 6
A. Timon, Ungarische Verfassungs- und Rechtsgeschichte, Berlin 1904, 530.
3 7
Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, n. d. 36 si.
3 8
Upotrebljavam današnji naziv usvojenje, jer posebnoga ne znam. Posinjenje
ni pobraćenje ne dolaze u obzir. Možda bi moglo stati pribratiti, pribraćenje, jer se
spominje u sličnom značenju u hrvatskim izvorima. Up. V. Mažuranić, Pravnopo-
vjesni rječnik, str. 1114, 83, 86, 192, 567, 574, 767.
i s l u č a j i z v a n k r u g a L a p č a n a , iz d r u g o g a k r a j a H r v a t s k e . D n e 1 2 . I X .
3 9
1366. V l a t k o , s i n R a t k a M a t i j e v i ć a iz V r l i k e , » d e g é n è r e C i p r i a n o r u m
d e Cleuna« (Livno), izjavljuje p r e d splitskim k a p t o l o m , k a k o je njegov
o t a c R a t k o u s v o j i o » n o b i l e m et e g r e g i u m m i l i t e m , d o m i n u m G e o r g i u m
R a t c h o v i c h , de d o m o Michaelis o r t u m ex eodem génère Ciprianorum,
eius c o n s a n g u i n e u m . « R a t k o je ostavši u L i v n u s a m n a p o l o v i c i i m a n j a
svoje k u ć n e z a j e d n i c e , j e r je njegov sin V l a t k o bio d r u g u p o l o v i c u odijelio
i time napustio k u ć n u zajednicu, usvojio kraljevskog viteza Jurja R a t k o -
v i ć a , s v o g r o đ a k a , u č i n i v š i g a haeresom svoje k u ć n e zajednice.

N a r a v n o , o v d j e se n a m e ć u r a z n a p i t a n j a , n a k o j a ću u t o k u ove
r a d n j e o d g o v o r i t i . A l i p o s v e m v i , š t o s a m v e ć i z n i o о usvojenju, jasno je,
d a i t o u s v o j e n j e , k o j e j e k o d H r v a t a p o s t o j a l o , p o t j e č e iz v r e m e n a p o ­
četaka raspadanja prastarog rodovskog uređenja. To usvojenje slično
j e p r a s t a r o j r i m s k o j arogaciji. T a se s a s t o j a l a u t o m e , d a je o n a j , k o j i
nije i m a o r o đ e n e svoje djece, m o g a o usvojiti tuđe dijete, čime bi ono
p o s t a l o n j e g o v h a e r e s ; to se p a k činilo n a n a r o d n o j s k u p š t i n i z v a n o j
»comitia c a l a t a « , k o j u je d v a p u t godišnje držao i v o d i o p o n t i f e x . T o
4 0
posljednje pokazuje na sakralne motive postanka arogacije. Sličan
slučaj postojao je i u s t a r o m g e r m a n s k o m pravu. K o d F r a n a k a ona do­
lazi p o d i m e n o m » a d f a t i m i « , što L e x R i p u a r i a (Tit. 50) t u m a č i sa
4 1
» a d o p t i o i n h a e r e d i t a t e m « , a č i n i l a se z a ž i v o t a . Kod Langobarda po
e d i k t u R o t h a r i j a (c. 170) onaj, koji u k u ć n o j zajednici nije i m a o n a ­
sljednika, m o g a o je p o p r a v n o m činu u č i n j e n o m n a s k u p š t i n i , z v a n o j
4 2
thinx i l i gairethinx, n e k o g a usvojiti i t i m e ga u č i n i t i h a e r e s o m .

Zbog toga ističem usvojenje P r e d i h e od Stanča L a p č a n i n a , jer je

važno svjedočanstvo ne samo kao oznaka našega društveno-ekonomskog
r a z v o j a , n e g o t a k o đ e r i za p o v i j e s t n a š e g a , a i o p ć e g a p r a v a .
R o d o v s k o - p l e m e n s k a ili s e o s k a z a j e d n i c a L a p č a n a p o s t o j i i u X I I I .
stoljeću. T o s v j e d o č e m n o g e i s p r a v e , od k o j i h ću z a s a d a n a v e s t i s a m o
j e d n u , j e r s a d r ž a v a slučaj usvojenja, a n a d r u g e ću se o s v r n u t i u t o k u
4 3
r a s p r a v e . U Z a d r u 2. I I I . 1 2 0 1 . P r e d i h a » n a t i o n e L a p c i a n u s « , s k u p a sa
s v o j i m s i n o m D r a g o m i r o m p r e s e l i v š i se u Z a d a r , u s v a j a J u r i s l a v a , s i n a
S t j e p a n o v a ( S t e p p e ) , davši m u sve ono, što je P r e d i h i u K o k i č a n i m a (in
Q u o q u i k i n a ) bio za života u s v o j e n j e m d a o , sada v e ć p o k o j n i , S t a n č e .
P r e d i h a čini J u r i s l a v a za u v i j e k svojim i svoga sina z a m j e n i k o m i č u v a r o m
svoje k u ć e , d o t i č n o ognjišta prije Stančeva, sad p a k svoga. I taj slučaj
n a j o č i t i j e g o v o r i , k o l i k o se u H r v a t s k o j iz s a k r a l n i h p r a s t a r i h m o t i v a
d r ž a l o do k u ć n o g a ognjišta, k a o i da je usvojenje bilo često u u p o t r e b i .

3 9
Š. Ljubić, Listine V, Zagreb lo*78, 336.
4 0
Eisner-Horvat, Rimsko pravo, Zagreb 1948, 22, 177, 179 si.; I. Milić, Oko po­
stanka oporuke, Rad JAZiU 283, Zagreb 1951, 6, 8, 10, 12, 19, 2 1 , 36, 37, 45.
4 1
I. Milić, n. d. 45 i Grundriss der germ. Philologie, izd. H. Paul III, Strassburg
1900, 156, 157 i 159.
4 2
M. Horvat, Oporuka splitskog priora Petra, Rad 283, Zagreb 1951, 145.
4 3
SCD III, 2 - 3 . »te enim in in dominum adoptaui teque meum et mei filii pro-
uisorem et mee domus custodem esse in sempiternum constitui«.
 Za L a p č a n e dosad navedeno dokazuje:
od X I . stoljeća dalje, a svakako i prije, postojalo je n a p r i m o r j u u
zadarskoj okolici mjesto i m e n o m L a p a c , k a o i seoska zajednica, p l e m e ,
r o d , ili b r a t s t v o u n j e m u L a p č a n i , p o t o m n j i h o v u m j e s t u z v a n i :
u t o m L a p c u b i l a je p r v o t n a s e o s k a z a j e d n i c a d j e d i n a ili p r a b a š t i n a
Lapčana;
p o toj seoskoj zajednici treba određivati društveni položaj L a p č a n a
b i l o u n u t a r d r u g i h h r v a t s k i h r o d o v a ili p l e m e n a , b i l o i z m e đ u h r v a t s k o g
plemstva od XII. stoljeća unaprijed;
L a p č a n i su d r u š t v e n o slobodni, p l e m e n i t i ;
a b u d u ć i da su takvi p o njihovoj seoskoj zajednici, oni su pripadnici
rodovskoga, a ne vladarsko-vlasteoskoga plemstva.

II. L A P Č A N I U К A RIN U

1.

O s i m L a p č a n a u L a p c u živjeli su i n j i h o v i s r o d n i c i u K a r i n u o d d r u g e
polovice X I . stoljeća dalje, p o t o m mjestu s t a n o v a n j a zvani K a r i n j a n i .
D a su K a r i n j a n i došli iz L a p c a , a n e L a p č a n i iz K a r i n a , p o v i j e s n o j e t a k o
z a j a m č e n o , d a n i t k o u t o n i j e n i k a d a p o s u m n j a o , a k a m o li p r o t i v n o
u s t v r d i o . P i t a n j e j e s a m o , k a d i k a k o s u o n i d o š l i iz L a p c a u K a r i n ?
1
P o ispravi od 28. X I . 1360. V o n i h a »de g é n è r e L a p u c h « (Lapac),
oženivši se K l a u d o m , k ć e r j u k r a l j a Z v o n i m i r a , d o b i o je o d t a s t a n a d a r
;
K a r i n ( t e r r a K a r n ... p e r p é t u e d a t a e x t i t i s s e t e t c o l l a t a ) . D a s e t u n e r a d i
о privatnom poklonu, dotično о kćerkinu mirazu, nego о darovanju kra­
l j e v s k o g a p o s j e d a , d a k l e о l e n u i l i f e u d u , j a s n o i z l a z i iz o n o g a » c o l l a t a « ,
a d a i n e ističem, k a k o je p o t a d a š n j e m h r v a t s k o m p r a v u zemljišni m i r a z
bio isključen. B u d u ć i da je V o n i h a u m r o » a b s q u e h e r e d u m solacio«, K a r i n
je, t v r d i se u toj ispravi, p r e š a o n a V o n i h i n e r o đ a k e , t a k o d a je K a r i n
eto još god. 1360. u njihovoj vlasti (nobilium generatione de e a d e m ) . P o
t o m u j e V o n i h a iz L a p c a d o b i o i m e o d Z v o n i m i r a K a r i n ; n e s t a n k o m i z ­
ravnih Vonihinih p o t o m a k a K a r i n je poslije prešao na V o n i h i n e r o đ a k e
iz L a p c a .
A u t e n t i č n o s t ove isprave, а о kojoj ću poslije još govoriti, izvan svake
je sumnje. Ali, b u d u ć i da je gornje njeno svjedočanstvo m l a đ e oko 300
g o d i n a o d s a m o g d o g a đ a j a , s v a k a k o t r e b a n a s t o j a t i za činjenice u toj
ispravi navedene naći razjašnjenja i povijesnih potvrda.
N a k r a j u godine 1178. ninski b i s k u p Mati ja piše s p l i t s k o m u n a d b i s k u p u
R a j n e r u m o l e ć i ga, da m u p o m o g n e u p a r n i c i , k o j u je p r o t i v n j e g a p o d i g l a
n e k a žena p r e d r i m s k i m p a p i n s k i m d v o r o m , k a k o to stoji u izvorniku:
»... d e q u o d a m n o s t r o n e g o t i o , u i d e l i c e t d e u n a m u l i e r e d e C l i n o , q u e d e

1
SCD XIII, 69-71.
n o b i s ad c u r i a m d o m i n i p a p e c u m fallaciis fecit q u e r i m o n i a m de d é c i m a
nostra, q u a m nostri antecessores semper manutenerunt, quod apostolicus
fecit ei p r i u i l e g i u m , q u o d d e c e t e r o n e c d e d é c i m a n e e d e clere illius
2
c i u i t a t i s p o t e s t a t e m h a b e r e m u s « . R a d i se d a k l e о t u ž b i b e z i m e n e ž e n e iz
m j e s t a »Clino«, u k o j o j se o n a pozivlje n a p a p i n s k i privilegij ( a p o s t o l i c u s
fecit ei p r i u i l e g i u m ) , p o k o j e m u n i n s k i b i s k u p nije i m a o p r a v a p o b i r a n j a
d e s e t i n e niti p o s t a v l j a n j a s v e ć e n i k a u n j e n u » g r a d u « (illius ciuitatis),
t. j . u g r a d u » d e C l i n o « .

U t o j i s p r a v i iz g o d i n e 1 1 7 8 . , k o j a je s a č u v a n a u i z v o r n i k u , u p r v o m u
r e d u r a d i se о »civitas«, i t o »de Clino«, k o j a je bila u n i n s k o j b i s k u p i j i
u H r v a t s k o j i u v l a s t i n e k e ž e n e . B u d u ć i d a u o n o d o b a n i j e vi H r v a t s k o j
p o s t o j a l a n i j e d n a »civitas« u o p ć e , t. j . g r a d u u r b a n i s t i č k o m s m i s l u ,
p o g o t o v u n e n e k i » C l i n u m « , naziv »civitas« tu ne stoji u s v o m u p r a v o m u
u ž e m u z n a č e n j u . A l i n a š a r i j e č » g r a d « o z n a č u j e l a t i n s k o » c i v i t a s « i »Ca­
s t r u m « , p r v a p a k znači grad u urbanističkom smislu, a druga samo k a o
p o s e b n o u t v r đ e n o m j e s t o ili u t v r d u ; p i s a c j e i s p r a v e n a š n a z i v g r a d =
u t v r d a p r e v e o s a civitas m j e s t o s a castrum. G r a d o v a u t v r d a = Castrum
b i l o je u o n o v r i j e m e u H r v a t s k o j više, ali n i j e d a n se n i j e z v a o » C l i n u m « .
M e đ u t i m bi se taj t a k o n a p i s a n i t o p i k o n jezično-grafički m o g a o dovesti
u v e z u sa n e k o l i k o t a d a š n j i h m j e s t a u H r v a t s k o j . U p r v o m r e d u sa
Kninom, l a t . Tninum, Tininium, Tnin, Tenenum, Тпешп i si. Z a t i m sa

2
SCD II, 140—141. Smičiklas po splitskom nadbiskupu Rajneriju to nedatirano pismo
postavlja između 1175. i 1180., dok ono potječe s kraja 1178. Po pismu pape Aleksan­
dra III. od 22. VIII. 1177.-i. d. 1 4 7 - on je poslao u naše strane svog legata Rajmunda
de Capella. Ovaj je sazvao sinod u Split za 1. IX., ali se Zadrani ne odazvaše. Kad se
to moglo dogoditi? Sudeći da je papa uputio (đirigimus) Rajmunda istom 22. VIII.
1177., a on sazvao sinod u Split za 1. IX., kako to s\jedoče dvije nedatirane isprave -
i. d. 148 i 149. - svakako otpada mogućnost saziva za 1. IX. 1177. nego za taj dan
god. 1178. ima više razloga. Rajmund se nije uputio iz Rima bez papina pisma i zato je
on napustio Rim poslije 22. VIII. 1177. pa, i bez drugoga zbog prilika i sredstava
putovanja onoga vremena, on nije mogao stići u Split za 8 do 10 dana putovanja.
К tomu, prije nego je legat Rajmund sazvao sinod na određeni dan, on je morao
prije obići bar crkvene poglavare, saopćiti im predmete rada sinoda, čuti njihova
mišljenja i prijedloge. Da to učini, trebalo je dulje vremena. Zato svakako sinod nije
bio zakazan za 1. IX. 1177. nego za taj dan god. 1178. Zbog toga su i dvije prije
navedene, ali nedatirane isprave, pisane kolovoza 1178. Postoji i četvrta nedatirana
isprava - i. d. 163 - pismo, kojim je nadbiskup Rajnerij, apostolice sedis legat us,
pozvao svoje sufragane, da dođu к njemu u Split najkasnije »usque ad octavas proxime
epiphaie«, t. j . do 13. I. radi dogovora о zajedničkom putovanju u Rim na III. lu­
teranski koncil, koji je bio sazvan za ožujak 1179. Zato taj nedatirani poziv nadbiskupa
Rajnerija vremenski svakako pripada studenomu ili prosincu god. 1178. Budući da
je po tomu pozivu nadbiskup Rajnerij papinski legat, izlazi, da ]e Rajmund prije tog
Rajnerijeva poziva bio napustio naše krajeve, vjerojatno svršetkom rujna, jer mu
nije uspio saziv sinoda za 1. IX. 1178. Sada se može datirati i nedatirano pismo
ninskoga biskupa Mateja, koje je ovdje u pitanju. U njemu se biskup Matej obraća
nadbiskupu Rajneriju, apostolice sedis legato, koji je to bio poslije odlaska Rajmunda,
da posreduje kod pape u poslu tužbe one žene; к tomu on javlja Rajneriju, kako je
»legatus domini pape«, a to je po svemu mogao biti samo Rajmund, poslije neuspjeha
kod zadarskoga nadbiskupa jako ozlovoljen napustio naše krajeve (mala uoluntate
îecessit a Jadrensi archiepiscopo). Zato i pismo ninskoga biskupa Mateja nadbiskupu
Rajneriju svakako pripada svršetku god. 1178. i u vezi je sa Rajnerijevim putovanjem
na koncil u Rim.
 Tinjem, l a t . Tinum, Tin, Tenum, i s i . K o n a č n o s a Karinom, lat. Corinium,
Corinum, Crinurn i s i . Clinum m o g a o b i s t a j a t i m j e s t o Tninum, jer je u
gotici с i t vrlo teško, često u o p ć e n e m o g u ć e razlikovati. A i danas Spli­
ć a n i K n i n z o v u K l i n . A l i Knin nikako n e dolazi u obzir. P r v o , j e r nije
p r i p a d a o n i n s k o j b i s k u p i j i ; b i o j e castrum, ali tada i dugo poslije uvijek
kraljevski castrum, i u njemu k a o t a k v o m u nije mogla ni d a zapovijeda,
a k a m o li d a ga p o s j e d u j e ž e n a ; k r a l j e v s k o m u c a s t r u m u n a č e l u b i o j e
u v i j e k d o X I I . i l i X I I I . s t . kraljevski župan, a poslije fcraez-comes. Otpada
i Τ inj. J e d n o , š t o n i k a d a n i j e b i o c a s t r u m , n e g o o b i č n o n a s e l j e i brdo,
3
p o d k o j i m se t o naselje nalazilo j u g o z a p a d n o o d N a d i n s k o g b l a t a ; d r u g o ,
4
što n i T i n j nije b i o u n i n s k o j , n e g o u s k r a d i n s k o j b i s k u p i j i . T a k o p r e -
o s t a j e s a m o Karin. U z a d a r s k i m i s p r a v a m a iz g o d i n e 1 2 3 9 . i 1 2 4 0 . , k a o i
= 5
u m n o g i m drugima, nalazi se »de Crino« iz K r i n a . U k l a s i č n o j , vul­
g a r n o j , a p o g o t o v u sredovječnoj latinštini u r i j e č i m a često l stoji m j e s t o
в
г, t a k o d a » d e C l i n o « m o ž e b i t i d a j e n a p i s a n o m j e s t o » d e C r i n o « , i z
K a r i n a . C a r K o n s t a n t i n P o r f i r o g e n e t (f 9 5 9 ) n a v o d i K a r i n i z m e đ u d e v e t
s t a r o h r v a t s k i h n a s e l j e n i h g r a d o v a - u t v r d a k a o τό(κάστρον)κόρι = c a s t r u m
7
C o r i n i u m ; usto bio je u ninskoj biskupiji. Zato se u n a v e d e n o m pismu
ninskoga biskupa Matije radi о K a r i n u , a bila m u je g o s p o d a r »neka
žena«. O n a je p o t o m pismu u Karinu uživala posebna prava i povlastice.
U p r v o m e r e d u e k o n o m s k i imunitet, p o k o j e m u nije bila dužna davati
n a d l e ž n o m u biskupu Nina desetinu ni što drugo; ninski biskup, nije
8
imao kolacionu vlast klera u K a r i n u . Sve to p a k govori, da ta nažalost
bezimena žena i usto p o toj ispravi n e o d r e đ e n a nije bila običnoga, nego
višega društvenoga položaja. T a u p a r b i s n j o m s a m ninski biskup bio je
prisiljen tražiti posredovanje i zagovor splitskog nadbiskupa i metro­
polite, poznatog Rajnerija. A koja je to bila žena?

2.

P o već spomenutoj ispravi od 28. X I . 1360.Zvonimir je »cuidam nobili

de génère L a p u c h , V u n y c h a n o m i n e « d a r o v a o K a r i n . T o se p a k dogodilo
9
n e k a k o o k o 1080. Godine 1178., dakle 100 godina poslije toga, vlasnica

3
U p . SCD II, 99 »sub monte Tini«, za isti lokalitet up. i. d. 100, 132, 135 i t. d.
4
P o ispravi od 21. III. 1207. - SCD III, 63 - Bubnjani su, a po ispravi od 15. VI.
1352. - SCD XII, 101 - Bubnjani i Gorica u skradinskoj su biskupiji; a budući da su
ta dva mjesta sjeverozapadno od Tinja, po tom položaju svakako je bio i Tinj u skra­
dinskoj biskupiji.
5
Za naziv de Crino up. isprave od 18. VI. 1239. i 29. II. 1240. - SCD IV, 82 i 106.
r>
Barada, Trogirski spomenici I, Zagreb 1948, 324 sclineiim mjesto scrineum, 429,
430, 452 plebenda mjesto prebenda; 186, 203, 277, 287, 292 prebanus mjesto plebanus
i t. d.
7
Rački, Doc. n. d. 400.
8
Stavka pisma biskupa Mateja, kojom ona žena tvrdi, da on nema »de clero illius
ciuitatis potestatem«, a Karin je bio svakako u ninskoj biskupiji, može da stoji
samo u smislu prava postavljanja svećenika (potestas ili ius collationis), a nikako
upravljanja (iurisdictionis).
9
Tu godinu uzimljem po prilici, jer Zvonimir vlada od god. 1075. do proljeća 1089.
j e K a r i n a n e k a b e z i m e n a ž e n a . B u d u ć i d a i s p r a v a iz 1 3 6 0 . i d r u g a iz 1 1 7 8 .
g o v o r e о K a r i n u , p o sebi se n a m e ć e m o g u ć n o s t n j i h o v a m e đ u s o b n o g a
p o v e z i v a n j a . P o p r v o j ispravi, jer je V o n i h a u m r o bez b a š t i n i k a ( d e m u m
e o d e m V o n y c h a absque h e r e d u m solatio ab hac luce decesse), K a r i n je
m o r a o p r i j e ć i n a k r a l j a , k a k o se to u istoj ispravi i ističe. N a s u p r o t t o m u
K a r i n j a n i t v r d e , d a s u o n i V o n i h i n i »veri heredes et successores« kao i
»posteritates«, pa da oni k a o takvi posjeduju K a r i n sve do v r e m e n a te
p a r n i c e , p o d i g n u t e p r o t i v njih zbog K a r i n a , što je bilo god. 1 3 6 0 . S u d
im je njihove tvrdnje uvažio, tako da je 28. XI. 1360. parnica svršila
njima u korist. O s n o v n a je tu činjenica, koju ističem: b u d u ć i da V o n i h a
nije i m a o n e p o s r e d n i h svojih baštinika, K a r i n je prešao na o d r e đ e n e
n j e g o v e r o đ a k e i z L a p c a . P o i s p r a v i p a k iz g o d i n e 1 1 7 8 . t e g o d i n e b i l a
je vlasnica K a r i n a n e k a žena.
Ta žena ni n a koji n a č i n nije bila Vonihina žena, Z v o n i m i r o v a kći
K l a u d a , jer bi joj bilo p r e k o 110 godina. P o h r v a t s k o m i m o v n o m p r a v u
i m o v i n a j e k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d n i c e p r i p a d a l a j e d n a k o i z a j e d n i č k i
svim živim č l a n o v i m a svake pojedine od njih, j e d n a k o m u š k i m i ž e n s k i m
članovima, p o s l j e d n j i m a s a m o dok su ostajali u zajednici, dakle do udaje
ili s m r t i . M u š k a r a c , k o j i b i s e o d i j e l i o o d z a j e d n i c e i l i b i j e n a p u s t i o , a
ženska u d a j o m , gubili su svako p r a v o n a imovinu d o t a d a n j e njihove
zajednice, d o k je postojala. B u d u ć i da je god. 1178. vlasnica K a r i n a žena,
a ta nije K l a u d a , ali je s v a k a k o V o n i h i n a n a s l j e d n i c a , o n je i m a o djece.
A k a k o je teško vjerovati, što u pitanju na stvari ništa ne mijenja, da bi
t a ž e n a b i l a V o n i h i n a k ć i , j e r b i i n j o j b i l o n a j m a n j e 8 0 ili 1 0 0 g o d i n a ,
m o r a se p r e t p o s t a v i t i , d a je V o n i h a i m a o sina, pa je o n a ž e n a V o n i h i n a
u n u k a ili n e š t o t a k v o , s v a k a k o V o n i h i n i z r a v n i b a š t i n i k . Z a t o , b i l o d a
j e ž e n a i s p r a v e iz 1 1 7 2 . V o n i h i n a k ć i , u n u k a , n e v j e s t a ili n e š t o t a k v o ,
č i n j e n i c a j e , d a t e g o d i n e p o s j e d u j e K a r i n z a d n j i , i t o ženski potomak
Vonihin, i time da n e p o s r e d n i h m u š k i h njegovih p o t o m a k a tada nije više
bilo. To je p o l a z n a i o s n o v n a tačka u daljemu druŠtveno-povijesnom raz­
v o j u K a r i n a ; n a t o se o d n o s i o n o iz i s p r a v e o d 1 3 6 0 . , d a je V o n i h a u m r o
»absque h e r e d u m solatio«. P o t o m izričaju u Vonihinoj k u ć n o j zajednici
izumrli su V o n i h i n i n e p o s r e d n i p o t o m c i . Usprkos t o m u , k a k o , j a m č i
i s p r a v a iz g o d . 1 3 6 0 . , t a se z a j e d n i c a nije u t r n u l a , p o s t o j a l a j e o n a i d a l j e .

O s i m t o g a s l u č a j a » d e u n a m u l i e r e d e C r i n e « , za K a r i n n e z n a m d a bi
p o s t o j a l o k o j e d r u g o p o v i j e s n o s v j e d o č a n s t v o iz X I I . st. Ali ih p o s t o j i više
i z X I I I . s t . , p o k o j i m a s e m o ž e z a k l j u č i v a t i i о č i n j e n i c a m a iz X I I . s t .
1 0
U z a d a r s k o j ispravi od 8. V. 1 2 3 8 . , koja govori о L a p č a n i m a , s p o m i n j u
se » i u p p a n u s Georgius de L a p ç a n o de Crino«, njegov b r a t » i u p p a n u s Mar-
tinus«, p o k o j n i njihov otac »iuppanus Jacobus«, stričevi Grgur. Nikola i
V o n i h a (Vgniça) i rođaci (consanguinei) Berislav i Rađoslav. D o k je u
o v o j i s p r a v i M a r t i n o z n a č e n k a o ž u p a n , ali b e z d r u g e o z n a k e , o n j e u
drugoj zadarskoj ispravi od 18. VI. 1239. »iuppanus Martinus de Crino«
1 1
i »de parentela« L a p č a n a .

10
SCD IV, 5 9 - 6 0 .
1 1
I. d. 8 1 - 8 3 .
 Budući da nijedan Lapčanin n e m a nikada naslov župana po Lapcu,
a b r a ć a ga J u r a j i M a r t i n imaju, i to uz r o d o v s k u o z n a k u po L a p c u (de
L a p ç a n o ) imaju i o z n a k u »de Crino«, izlazi, da oni nose naslov ž u p a n a
p o Karinu, a nikako po Lapcu. K t o m u , budući da je njihov već pokojni
otac Jakov imao naslov župana, a njegova braća Grgur, Nikola i Voniha
nisu ga imala, iako u toj ispravi nije o z n a č e n o , p o č e m u je J a k o v ž u p a n ,
i on je po županskom naslovu njegovih sinova »de Crino« svakako bio
1 2
župan po Karinu.

K a d je Zvonimir mogao darovati i darovao Vonihi u t v r d u Karin, koja je

d a v n o prije, pa i tada bila naseljena, K a r i n je bio d o t a d a vladarska
u p r a v n a i gospodarska zajednica, k o j o m je u p r a v l j a o vladarev službenik,
1 3
župan. P r i j e l a z o m K a r i n a k a o l e n a n a V o n i h u L a p č a n i n a , p r e s t a l a je
p o sebi svaka vlast vladarskoga ž u p a n a , koji je d o t a d u p r a v l j a o u K a r i n u
i n j e g o v u p o d r u č j u . K a k o su sve p r e r o g a t i v e sa v l a d a r s k o g a ž u p a n a p r e š l e
na o b d a r e n i k a , vlastelina-feudalca, m o r a o je prijeći i s a m naslov župana.
S r a z l i k o m , što, d o k je p r v o t n i ž u p a n sve vršio u i m e , m j e s t o i za v l a d a r a ,
taj novi ž u p a n , vlastelin-feudalac sve čini p o sebi i za sebe. R e d o v i t o m u
p r i p a d a e k o n o m s k i i sudbeni imunitet; p o p r v o m u o p r o š t e n je svih daća
i poreza, a po drugomu on sudi podložnicima. Važna je to oznaka općega
l e n s k o g a s i s t e m a , p a i h r v a t s k o g a v l a s t e o s k o g a f e u d a l i z m a . P o t o m u se
u p r v o m r e d u vidi, da je i naš vlasteoski feudalizam, k a o inače lenski
f e u d a l i z a m p o s v u d a , n a s t a o d a r o v a n j i m a v l a d a r s k i h p o s j e d a ili p r a v a sa
strane v l a d a r a ; da su naša vlastela-feudalci p o č e t n o nosili naslov ž u p a n a ,
koji je o d g o v a r a o naslovu f e u d a l n o g a c o m e s a ; k o n a č n o da je k o d nas
istom u X I I I . stoljeću naziv k n e z za lat. c o m e s p o t i s n u o naziv ž u p a n a .
S v a k a k o su J a k o v i njegova dva sina J u r a j i M a r t i n ž u p a n i K a r i n a , a tad
i njegovi lensko-feudalni vlasnici, vlastela. T o je n e k o ć bio i Voniha,
član iste njihove l a p a č k e seoske zajednice.

P o i s p r a v i iz g o d . 1 2 3 8 . ž u p a n j e J a k o v ž i v i o u v r i j e m e r a z o r e n j a
1 4
Zadra od križara 1202., a 1238. on je već m r t a v ; život žvipana J a k o v a
po tome svakako seže u zadnja desetljeća X I I . stoljeća. T i m e m o ž e m o
J a k o v a k a r i n s k o g župana-vlastelina najprije v r e m e n s k i dovesti u vezu sa
o n o m ž e n o m iz i s p r a v e o d g o d . 1 1 7 8 . , g o s p o d a r i c o m v l a s t e l i n s t v a k a r i n -
skoga, a tada postaviti i pretpostavku da je karinsko vlastelinstvo prešlo
sa one n e p o z n a t e žene n a J a k o v a .

1 2
U ispravi od 8. V. 1238. Juraj, Martin i njihov otac imaju naslov župana, a jedino
Juraj i naslov de Crino; u ispravi od 16. VI. 1239. spominju se sva trojica, ali samo
Martin sa naslovom župana i de Crino. To je zato, što je glavno lice u prvoj ispravi
Juraj a u drugoj Martin, a obojica su pak u to doba župani de Crino, t. j . karinska
vlastela.
1 3
Karin je svakako bio u lučkoj županiji i vjerojatno sjedište kraljevskog župana
do darovanja Vonihi.
1 4
Po toj ispravi svjedočio je župan Juraj, kako je njegov otac župan Jakov držao
u Kokičanima posjed zadarskoga samostana sv. Krševana »post destructionem urbie
Jadere« - SCD IV, 59.
 О t o m p r i j e l a z u , k o l i k o se d a n a s z n a , n e govori ni jedno neposredno,
a ni p o s r e d n o povijesno svjedočanstvo. Ali, budući da činjenica stvarnog
prijelaza postoji, redovito p a k uzevši i bez povijesnog svjedočanstva to
se m o g l o d o g o d i t i ili n o v o m k r a l j e v s k o m d a r o v n i c o m ili k u p n j o m ili
nasljedstvom.
P o smrti o n e žene, j e r su tada vladali A r p a d o v i ć i , m o r a o je K a r i n p o
d e v o l u c i o n o m p r a v u u g a r s k o g a d o n a c i o n a l i z m a prijeći n a kralja, koji ga
je t a d a m o g a o d a r o v a t i , k o m u je h t i o , p a i J a k o v u L a p č a n i n u . Ali da se
t o n i j e d o g o d i l o , p o k a z u j e v e ć v i š e p u t s p o m e n u t a p a r n i c a iz g o d . 1 3 6 0 .
p r o t i v K a r i n j a n a za K a r i n . O s n o v t r a ž e n j a p r o t i v K a r i n j a n a bio je, da
s u K a r i n j a n i p o i z u m r ć u V o n i h i n i h p o t o m a k a nezakonito ušli u p o s j e d
K a r i n a , j e r se, k a k o se u p a r n i c i t v r d i , p o d e v o l u c i o n o m p r a v u on m o r a o
p o v r a t i t i u r u k e kralja, d o t i č n o , k a k o h r v a t s k e i s p r a v e k a ž u , »sjesti«
na kralja. D a je p a k osim Vonihine darovnice postojala koja poznija
a r p a d o v s k a darovnica L a p č a n i m a , ne bi Karinjani u toj parnici pobijali
d e v o l u c i o n o p r a v o , n e g o b i se j e d n o s t a v n o p o z v a l i n a t u d r u g u , n j i h o v u
p r e t h o d n i k u podijeljeni! darovnicu. Ali, jer oni to ne čine, te d r u g e
darovnice nije n i k a d a ni bilo, i ta mogućnost p o t p u n o otpada.

S o b z i r o m n a p r i j e l a z k u p n j o m ili n a s l j e d s t v o m m o r a m u p o z o r i t i n a
opća načela ondašnjeg hrvatskoga imovnog prava. Sve tadašnje hrvatske
k u ć n e , p o r o d i č n e i seoske zajednice gospodarski su stajale, k a k o sam
već prije naveo, na osnovi kolektivizma. Upravo zbog toga kolektivizma
redovito uzevši o t u đ e n j e imovine nije bilo m o g u ć e ni zalogom, ni pro­
dajom, ni d a r o v a n j e m , ni bilo kojim d r u g i m n a č i n o m . Otuđenja je moglo
biti, ali s a m o u i z u z e t n i m s l u č a j e v i m a p r i j e k e p o t r e b e , k o j u bi p r e t h o d n o
rodovski sud istraživši utvrdio i uz određene formalnosti otuđenje do­
p u s t i o . P r i s v a k o m n a č i n u o t u đ i v a n j a i m o v i n e k o l e k t i v n o je p r a v o igralo
o d s u d n u ulogu. P o n j e m u je u p r v o m u redu conditio sine qua n o n bio
s l u ž b e n i p r i s t a n a k n e s a m o k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d n i c e , k o j o j j e t a
imovina pripadala, nego i čitave njihove seoske zajednice. Pri prodaji p a k
i zalogu dolazio je do izražaja rodovski kolektivizam u p r a v u p r v o k u p a
( p r o t i m e s i s ) , o t k u p a i p r e k u p a . T a su p r a v a p r i p a d a l a d i o b o m p o v e z a n i h
užih zajednica r e d o m od najbližih do najudaljenijih u n u t a r iste seoske
zajednice. U slučaju, da uza sve p o n u d e otuđenje nije bilo m o g u ć e izvršiti
u n u t a r s e o s k e z a j e d n i c e , d o p u š t e n j e m s u d a i s e o s k e z a j e d n i c e m o g l o se
o n o izvršiti d a p a č e i u k o r i s t stranca. Ali i taj je m o r a o biti član n e k e
druge seoske zajednice.

K a k o k o l e k t i v i z a m h r v a t s k i h društvenih zajednica nije d o p u š t a o otu­

đ e n j e , t. j . s l o b o d n o r a s p o l a g a n j e i m o v i n o m za ž i v o t a ( i n t e r v i v o s ) , p o ­
g o t o v u n i j e t o d o p u š t a o n i n a s m r t i ( m o r t i s c a u s a ) , t. j . o p o r u č n o . Z a t o
u H r v a t s k o j r e d o v i t o uzevši nije bilo testatnoga k a o ni intestatnoga na­
sljedstva. Z a o p o r u k u u smislu r i m s k o g p r a v a u H r v a t s k o j nije se znalo.
Uzevši u obzir sva ta načela hrvatskoga i m o v n o g p r a v a , o t p a d a svaka m o ­
g u ć n o s t , d a j e J a k o v L a p č a n i n ili n j e g o v o t a c d o b i o K a r i n p r i v a t n i m
d a r o m , k u p n j o m ili n a s l j e d s t v o m . A i p a k j e s u d g o d i n e 1 3 6 0 . p r i z n a o
K a r i n j a n i m a z a k o n i t o s t p r i j e l a z a K a r i n a u n j i h o v e r u k e . B u d u ć i da* n i n a
j e d a n n a č i n n e dolazi u o b z i r p r i t o m d a r o v a n j e sa s t r a n e v l a d a r a ili
n e k o g p r i v a t n i k a , k a o ni k u p n j a ni nasljedstvo, a uza sve to k a r i n s k o je
vlastelinstvo n a njih prešlo, m o r a l o je u t a d a š n j e m h r v a t s k o m i m o v n o m
pravu postojati neko zakonito sredstvo prijelaza imovine jedne kućne
zajednice, p a bila ta i vlasteoska, n a n e k o g a izvan nje.

Uza sav kolektivizam u n u t a r k u ć n i h , p o r o d i č n i h i seoskih zajednica

postojala je od prastarih v r e m e n a m o g u ć n o s t diobe članova svake po­
jedine od njih, a time i stvaranje novih zajednica. Zbog kolektivizma
pri svakoj diobi jedne od tih zajednica k r v n a veza nije bila osnov, nego
broj članova one zajednice, koja se dijelila, i to svih m u š k i h k a o i ženskih,
k o j i t u z a j e d n i c u n i s u p r i j e b i l i n a p u s t i l i ili s e o d n j e o d i j e l i l i . D i o b a se
vršila ne po lozama (stirpes) ni po s t e p e n i m a srodstva (gradus), nego
i s k l j u č i v o p o č l a n o v i m a ( p e r c a p i t a ) . M o g a o se o d i j e l i t i o t a c o d d j e c e , s i n
o d o c a i si. T o se d o g a đ a l o ili m e đ u s o b n i m d o b r o v o l j n i m d o g o v o r o m i p r i ­
s t a n k o m ili u s l u č a j u s p o r a o d l u k o m r o d o v s k o g s u d a . P r i d i o b i i s v i ž e n s k i
članovi, j e d n a k o k ć e r i k a o i d o v e d e n e ž e n e , d o b i v a l e su svoj dio, k o j i su
u ž i v a l e d o u d a j e ili s m r t i .

O s i m t o g a ž e n s k a je u s l u č a j u m a l o l j e t s t v a m u š k i h č l a n o v a , ili a k o ih
nije bilo u jednoj k u ć n o j zajednici, mogla n j o m upravljati do punoljetstva
k o j e g m u š k o g č l a n a , a a k o t i h u o p ć e n i j e b i l o , o n d a d o s v o j e u d a j e ili
s m r t i . Z a to ć u navesti v r e m e n s k i p o z n i j u , ali j a s n u p o t v r d u . K a d je p o ­
sljednji Nelipić, knez Ivaniš, nemajući sina, nego ženu i dvije k ć e r k e ,
1 5
20. I. 1 4 1 1 . zaručio svoju stariju k ć e r k u K a t a r i n u sa k n e z o m I v a n o m
F r a n k o p a n o m , o n g a j e t o m p r i g o d o m i usvojio. K a k o i zašto, poslije ću о
tomu govoriti. Međutim pri istomu činu zaruka i usvojenja knez Ivaniš
je o d r e d i o , d a njegova ž e n a E l i z a b e t a » d o n e c v i x e r i t , sit t u t r i x , a d m i n i -
stratix et légitima gubernatrix, ut m a t e r et d o m i n a « čitave baštine Ne-
lipića. T a k o je Elizabeta kao žena bila n e s a m o s k r b n i k (tutrix) do p u n o ­
ljetstva k ć e r k e i zeta, n e g o je i poslije, d o k jé god živjela, izuzevši slučaj

1 5
Thallöczi-Barabäs, Codex diplom. comitum de Frangepanibus I, Budapest 1910,
168. Da su po hrvatskom imovnom pravu u imovini kućnih i porodičnih zajednica
imaîi posebni udio i njihovi ženski članovi potvrđuju razni izvori. Tako kad Franjo
рок. Stjepana iz Zadra tuži neke Draginiće zbog posjeda, uz drugo on tuži »item
filios et vxorem olim Stephani ... item filios et vxorem condam presbiteri Radoslauui«,
- SCD IX, 2 1 - 2 4 , - a isprava je od 15. I. 1321. Kad sklapa mir 23. VI. 1345. ban Nikola
Hahold sa Nelipićima, nije sklopljen samo između bana i »nobilem adolescentem co-
mitem Johannem, filium condam comitis Nelypcii de Tininino«, nego također i »nobi­
lem dominam Vilizlauam, matrem predicti comitis«; to isto na jednak način čini i
bosanski ban Stjepan Kotroman istoga dana. - I. d. 207-208. - Po onomu adolescent,
knezu je Ivanu bilo prošlo 16 godina, kojom se godinom u tadašnjoj Hrvatskoj po­
stajalo punoljetnim. Premda je pri sklapanju gornjih ugovora knez Ivan bio puno­
ljetan, ipak ni jedan ni drugi ban ne sklapa mir samo sa njime nego i sa njegovom
majkom. Znači, da je i ona imala udjela u nelipićkoj baštini. Da je knez Ivan tada
već bio punoljetan, pokazuje i to, što se njegova majka odmah poslije toga povukla
u Split, prepustivši upravu svega sinu. Da je on bio maloljetan, ona to ne bi bila
učinila. Svakako i ovaj slučaj pokazuje, da su u hrvatskim zajednicama imale i žene
svoja posebna imovinska prava.
udaje, koji j e u toj ispravi istaknut, bila o n a i upraviteljica (administra­
trix) svih d o b a r a i nosilac svih vlasteoskih prava i povlastica na imanjima
Nelipića (légitima gubernatrix). Jasan dokaz prava ženskih članova
u n u t a r srednjovjekovnih hrvatskih vlasteoskih kućnih zajednica, odlična
slika i p o t v r d a društvenog položaja o n e žene u K a r i n u god. 1173.

Najteži je bio slučaj, k a d je u kućnoj zajednici bio samo jedan muški

č l a n , a b e z p o t o m a k a . P r e d č i n j e n i c o m , d a se n e u t r n e , n e g o s a č u v a
k u ć n o ognjište, a s njime kult i pokoj mrtvih pređa, odstupalo je kolek­
tivno r o d o v s k o p r a v o i d o p u š t a l o t o m u posljednjemu, ali s a m o m u š k o m u
članu, d a se u s v o j e n j e m j e d n o g a r o đ a k a njegovo k u ć n o ognjište n e u t r n e ,
da njegova k u ć n a zajednica p o potomcima toga usvojenoga člana i dalje
postoji. Stari su Rimljani za takav slučaj imali zakonito sredstvo aroga-
1 6
ciju, Grci ε ϊ σ π ο ίεσις , a Franci afatomiju. Slično zakonito sredstvo
prijenosa imovine u t a k v o m slučaju, — već s a m prije naveo tri pri­
1 7
mjera — poznavalo je i starohrvatsko imovno pravo, jer to pravo usvo-
jenja seže u daleku starinu p o č e t n o g raspada rodovske zajednice i njena
prijelaza u seosku. S v a k a k o je taj pravni običaj postojao i k o d drugih
S l a v e n a , a d a li j e t o g d j e i u t v r đ e n o , n i j e m i p o z n a t o .

Uzevši u obzir sva ta navedena načela prastaroga hrvatskoga imovnoga

p r a v a , p r i j e l a z k a r i n s k o g a v l a s t e l i n s t v a sa o n e ž e n e iz i s p r a v e o d g o d .
1178. i posljednjega p o t o m k a Vonihe n a Jakova L a p č a n i n a , m o g a o se
dogoditi s a m o z a k o n s k i m usvojenjem. T o p a k nije m o g l a učiniti ta žena,
a V o n i h a v r e m e n s k i p o sebi otpada, p a dolazi u obzir svakako zadnji
V o n i h i n m u š k i p o t o m a k . D a li j e t o b i o o t a c , b r a t ili m u ž o n e ž e n e , n a
stvari ništa n e mijenja. D a t u nije bilo usvojenja, s v a k a k o bi k a r i n s k o
v l a s t e l i n s t v o ili p o d e v o l u c i o n o m p r a v u »sjelo« n a k r a l j a ili b i bilo p o d i ­
jeljeno m e đ u V o n i h i n e r o đ a k e u L a p c u . Ali o n o je p r i p a l o s a m o j e d n o m u ;
v l a s t e l i n s t v o p a k m o g l o j e p r i p a s t i j e d n o m u s a m o u s v o j e n j e m ili n o v o m
kraljevskom darovnicom. Zato što je posljednje isključeno, k a k o s a m
prije p o k a z a o , ostaje s a m o m o g u ć n o s t usvojenja. T o se p a k d o g o d i l o
negdje oko god. 1180.

T a k o se e t o v e ć od V o n i h e (o. 1080.), a pogotovu sa J a k o v o m , o k o sto

godina poslije, prastari r o d L a p č a n a podijelio na dvije, p o društvenom
p o d r i j e t l u i p o l o ž a j u različite g r a n e . J e d n u su sačinjavali L a p č a n i , koji
s u s t a n o v a l i u L a p c u n a d j e d i n i , u r o d o v s k o j ili p l e m e n s k o j s e o s k o j za­
jednici, p o k o j o j s u bili i uvijek ostali r o d o v s k i p l e m i ć i , d e d i ć i sa s a m i m
p r e z i m e n o m L a p č a n i . D r u g a s u p a k g r a n a bili p o t o m c i J a k o v l j e v i , koji s u
o s t a v i l i l a p a č k u d j e d i n u i, d o b i v š i k a r i n s k o v l a s t e l i n s t v o , p o s t a l i f e u d a l n a
vlastela, d a p a č e i jedno o d »plemstva 12 hrvatskih p l e m e n a « , zvano K a ­
r i n j a n i ili K a r i n j a n i - L a p č a n i

1 6
I. Milić, n. d. 28 i 45.
1 7
Up. prije str. 520-521.
 Ili. ü D ΝОS К АКINJ Α ΝА 1 LAPČANA

1.

Uza svu stalešku razliku između tih dviju grana L a p č a n a k o d Kari­

n j a n a nije se n i k a d u t r n u l a svijest n j i h o v a z a j e d n i č k o g a p o d r i j e t l a , k a o
n i p r e k i n u l a v e z a sa n j i h o v i m s r o d n i c i m a , r o d o v s k i m p l e m i ć i m a , k o j i
'su o s t a l i n a d j e d i n i , u s e o s k o j z a j e d n i c i u L a p c u ,
Mjeseca k o l o v o z a 1 3 5 1 . d r ž a o je p o d b a n I v a n Čuz opći h r v a t s k i s a b o r
1
(in c o l o q u i o generali), u P o d b r i ž a n i n i a L u č k e ž u p a n i j e , u prisustvu
2
» n o b i l i u m et castri i o b a g i o n u m et c e n t u r i o n u m C r o a c i e « . N a t o m s a b o r u
tražio je z a d a r s k i p l e m i ć F r a n j o , sin S t j e p a n a h r v a t s k o g a r o d a D r a g i n i ć a ,
o d N a š m a n a iz K a r i n a ( d e C a n i n o [!]) i n j e g o v e b r a ć e d i o p o s j e d a u D r a -
3
ginjama (in D r a g i n e ) . Franjo je tvrdio, da je taj dio n e k o ć p r i p a d a o

1
Up. ispravu od 4. XII. 1354. - SCD XII, 259-260. »Podbrisane« možda je isto
mjesto s »Podbariane« već navedene isprave od 21. XII. 1448. - up. prije str. 517.
2
Važan je to podatak da se utvrde učesnici općili hrvatskih sabora XIV. st. U
prvom redu prisustvovali su »nobiles«, t. j . vlasteosko i rodovsko plemstvo. »Castri
iobagiones«, о kojima ću još govoriti, bili su slobodni i plemići, ali u vazalskom
odnosu prema svom lenskomu gospodaru; nisu bili dužni ni na kakva podavanja ni
rabote, nego samo na određenu vojnu službu. »Centuriones« — satnici ili suci, službe­
nici širih društvenih zajednica, koje su obuhvatale više seoskih zajednica.
3
Radi se о mjestu i seoskoj zajednici Draginići, koji se češće spominju u našim
izvorima. Kao mjesto: Draginigh - SCD IX, 22; - Draginich - i. d. 182 i SCD XI, 57,
566; - villa Draginich - SCD XI, 57, 439; - in conjinibus Draginich — SCD VI, 237;
- progenies Draginich — SCD VIII, 497; - de génère Draginig SCD IX, 22; - de gene­
rations Draginig - SCD V, 296 i IX, 22; - nobiles de Draginigh - SCD XII, 567. Po
svemu postojala je seoska zajednica rodovskog plemstva Draginića. Može se odrediti
mjesto njihove prabaštine ili djedine. Bili su Draginići u blizini sela Grabovičana i
Praskvića po ispravama iz god. 1350. - SCD XI, 628; - 28. IV. 1359. - SCD XII, 567;
- 10. VI. 1370. - SCD XIV, 268. - Po ispravi od 30. II. 1324. - SCD IX, 219 - nalazili
su se Praskvići uz Domakovce (Domacofci), jedno i drugo mjesto kmetska naselja
gračana (terre castrenses). Po ispravi od 26. XII. 1298. - SCD VII, 322 - Bela IV.
dao je, ali neodređeno kada, Ladislavu Gusiću рок. Jakova iz Krbave uz drugo i »unam
Possessionem in Choruatia Domacofei in Luca«. Poslije je Gvidu, Desini i Pribislavu,
sinovima рок. tog Ladislava, oteo Domakovce njihov rođak krbavski knez Kurijak, a
sada im vraća iste god. 1298. ban Pavao Šubić. Po ispravi od 27. VII. 1358. — SCD
XII, 497 - knez Budislav, sin Ugrina, darovao je sa svojim rođacima potomcima kneza
Ladislava, Stjepanu ocu Franje Draginića iz Zadra dio »ville Byglane vocate in Luca
existenti«, a što je bilo »de hereditate quondam Johannis filii Georgii Gursich ('·)«·
Te Biljane je oduzeo Stjepanu Draginiću njegov rođak knez Grgur Kurjaković. Mjesto
Biljani su današnji Gornji i Donji Biljani istočno od Zemunika. Bili su posjed krbav­
skih Gusića, ali ne rodovskoga nego vladarskoga podrijetla. U blizini Biljana bili su
Praskvići i Domakovci, kmetska naselja obližnjega Novigrada. Ovoga toliko važnoga
grada u našoj povijesti prošlost je još neobrađena. Po Bianchiju bio bi sagrađen g.
1220., a oko 1282. iz temelja ponovo podignut od Jurja Gusića. - Zara christiana n. d.
292. - Još u XV. st. novigradske vlastelinstvo (feud) imalo je u Domakovcima tri
vazalska selišta. - S. Antoljak, Zadarski katastik XV. st., n. d. 194. - U ispravi od
30. XII. 1324. označeni su Praskvići i Domakovci kao »terre castrenses«, odatle izlazi,
da su pripadali novigradskomu vlastelinstvu Gusića tada kao i poslije u XV. st., ali
sada ne više Gusića nego mletačke države. Usto Gusićevi castrenses, kako je to redo­
vito i bivalo do u XV. st., staleški su se podignuli i postali novigradski vazali, joba-
giones castri, plemeniti i si. Po ispravi iz god. 1425. — S. Ljubić, Dva popisa listina,
Starine 19, Zagreb 1887, X, 141 - posjed zadarskih Nozdrenja ili Draginića bile su
ž u p a n u D r a g a n u r o d a D r a g i n i ć a (de D r a g i n i g h ) , a F r a n j i n i ga stariji zalo­
4
ž i l i ( s u b p i g n o r a u e r u n t ) J u r i s l a v u , N a š m a n o v u d j e d u iz K a r i n a . Kao
5
razlog t r a ž b i n e p r i k a z a o je F r a n j o i s p r a v u kralja L u d o v i k a , k o j o m on
podjeljuje n j e m u i njegovim p o t o m c i m a »omnes hereditates t e r r a r u m et
v i n e a r u m n o b i l i u m d e D r a g i n i g i o m n i u m s i n e filiis l e g i t i m i s q u a n d o c u m -
q u e d e f u n c t o r u m « . N a r a v n o da je ta L u d o v i k o v a p o v l a s t i c a bila p o t p u n o
u s u p r o t n o s t i sa h r v a t s k i m i m o v n i m p r a v o m . T a k v o m L u d o v i k o v u po­
s t u p k u n e t r e b a se č u d i t i . V e ć je njegov otac K a r l o L , a p o g o t o v u i o n
s a m za č i t a v o g svog života s t a l n o , u p o r n o i b e z o b z i r n o , k a k o ću to u ovoj
radnji još pokazati, n a s t u p a o protiv postojećega h r v a t s k o g a društvenog
uređenja. Ludovik je nastojao silom u čitavom svom, inače i te k a k o
raznovrsno u r e đ e n o m u kraljevstvu uvesti jedinstven oblik društvenog
uređenja, osobito sami njegov osnov, imovno pravo. Na obranu N a š m a n a
u s t a o j e k n e z N i k o l a , s i n р о к . k n e z a P e t r a » d e B r e b e r i o « sa s i n o v i m a
I v a n o m , P a v l o m i D o b r u l j o m i sa r o đ a c i m a S t j e p a n o m i T o m a š e m р о к .
k n e z a Ilije. T a b r i b i r s k a vlastela-feudalci tvrdili su, da zbog tog dijela

»ville Stupich е Bigliane«. Po navedenoj ispravi od 30. XII. 1324. Domakovci i Pra­
skvići bili su poviše »via magna vocata cesta tendens per Lucam« sa pašnjacima »in
Berda«. Ta prastara cesta, danas sporedna, označena je na svim specijalkama i išla je
od današnje ceste Zadar-Posedarje preko Islama Latinskoga i Grčkoga na Kašić, Smü-
cić. Gornje Biljane, Korlat, Atlagića Kulu i Benkovac; Berda su danas Biljansko i
Debelo brdo. К tomu po istoj toj ispravi od 30. XII. 1324. Prasquici i Domakovci
bili su na granici zadarskoga kotara »circa confines ipsius districtus« sc. Jadre. Ta je
pak granica određena ispravom Bele IV. 1242., kad je dao Zadru »terram iacentem
a Nadiir — pogrešno čitano mjesto Nadin — usque Reguna« - danas Rezane južno od
Islama Grčkoga. Između Nadina i Rezana danas su Gornji Biljani, Smilčić i Kašić.
l'o svemu na toj crti bili su Praskvići i Domakovci. Ostatak toponim?. Domakovaca
možda je današnji izvor Domavac, nedaleko od stare via magna, a sjeverozapadno od
današnjega Korlata. Tu su bili Praskvići i Domakovci. U blizini njihovoj bili su Dra­
ginići. isprava od 9. III. 1324. - SCD IX, 182 - kaže, da je jedna od dvije zemlje u
Draginićima bila »sub ecelesia saneti Georgii«. Ta crkva postoji i danas u Gornjim
Biljanima. Značajno je, premda je danas pravoslavna, da se ipak ne zove sv. Đorđa
nego sv. Jure, pa i sa strane pravoslavaca. Nalazi se poviše stare cette. Tu su bili
Draginići, njima prema jugoistoku Domakovci, a zatim Praskvići.
4
Po ispravi od 10. IV. 1318. - SCD VIII, 497, - Franjo je sin рок. Stjepana i
unuk Nozdrenje »generationis iusdem«, t. j . Draginića, kako to isto izlazi iz isprave
od 4. XII. 1354. - SCD XII, 259-260. - Kad taj Franjo traži od Našmana Petrova iz
Karina dio neke zemlje, kaže: »quandam partem terre positam in Drgine, que fuit
olim iupani Dragani de Draginic et quam primeri nostri subpignerauerunt Turislauo
de Karino, auo Nasmani predicti«. Sabor je Lučke županije 10. VII. 1370. - SCD XIV,
268, — potvrdio Filipu sinu Franjinu i njegovim nećacima, sinovima njegova pokoj­
noga strica Stjepana, pravo koje je kralj Ludovik bio dao Fr;mji god. 1350. - SCD XI,
628-629. — Po tom pravu dobra svih Draginića, koji bi umili bez muških potomaka,
morala su pripasti Franjinim potomcima. Zadarski su Nozdronie iz Draginića i iz tog
;
roda ili seoske zajednice. Vjerojatno se Nozdronja prvi pre?°l o u Z a d a r polovinom
Х Ш . st. On je imao dva sina, Ivana (Çuvo, Çovelle) - 7. VII. 1275., SCD VI, 112;
12. III. 1278. - SCD VI, 237-238; 29. IX. 1287. - SCD VI, 593; 13 X. 1293. - SCD
VII, 157; 10. XI. 1295, - SCD VII, 212; 16. V. 1297. - SCD VII. 280; 16. IX 1297. -
SCD VII, 288; 25. VII. 1312. - SCD VIII, 314. Drugi No-dronjin sin bio je Stjepan
otac Fran-'in, koji se kao pokojni spominje 15. V I ' I . 1278. - SCD Vf, 591; 10. IV.
1318. - SCD VIII, 497. Nozdronjini potomci kao zadarski plemići i patriciji igrali su
dugo u Zadru važnu ulogu.
5
Iz god. 1350. - SCD XI, 628-629.
 zemlje »po običajima Hrvatske« (secundum consuetudinem Croacie) nitko
ne m o ž e N a š m a n a i njegovu braću uznemirivati, p o g o t o v u jer oni to posje­
duju oko 100 godina. P o t o m u posljednjemu i u h r v a t s k o m u tadašnjem
i m o v n o m p r a v u p o s t o j a l a j e zastara. R a s p r a v a , u k o j o j su s u d j e l o v a l a spo­
m e n u t a b r i b i r s k a v l a s t e l a i d r u g i H r v a t i s j e d n e , a F r a n j o i p o d b a n sa
d r u g e s t r a n e , d u ž e je trajala. D a se n e k a k o ta r a s p r a v a i p a k d o v r š i , k n e z
N i k o l a sa d r u g i m B r i b i r c i m a , č l a n o v i m a n j e g o v e p o r o d i č n e z a j e d n i c e
( c u m fillis m e i s u n a c u m p r e f a t i s c o n s u b r i n i s m e i s ) , d o b r o v o l j n o d a r i v a
»donacione que dicitur inter viuos« Franji Draginiću i njegovim potom­
c i m a t r a ž e n u od N a š m a n a i b r a ć e z e m l j u . U s t o ti isti B r i b i r c i p o k l a n j a j u
6
k a o odštetu N a š m a n u i braći svoju zemlju u D o b r u č a v a s i . Sve je to bilo
moguće, jer je tu nastupala čitava p o r o d i č n a zajednica Nikole Bribirca
i u z o d o b r e n j e s a b o r a , p r e d k o j i m se t o z b i v a l o , t. j . z a m j e n a i d a r o v a ­
nje, a što je bilo d n e 15. V I I . 1 3 5 1 . A d a je s a m p o s t u p a k tog o t u đ e n j a
dulje trajao, pokazuje, što je k n e z N i k o l a sve to p o s v j e d o č i o p o s e b n o m
7
i s p r a v o m , i z d a n o m u B r i b i r u istom 4. X I I . 1 3 5 4 . T u su u p i t a n j u N a š m a n
i n j e g o v a b r a ć a (eius f r a t r i b u s ) iz K a r i n a , d a k l e p o r o d i č n a z a j e d n i c a
karinske vlastele.

T o g N a š m a n a , sina P e t r o v a , s p o m i n j e više i s p r a v a sa n a z i v o m k a r i n -
s k o g f e u d a l c a (comes i de Carino) k a o i sa n a z i v o m l a p č a n s k o g d e d i ć a
(de L a p u c h ) . Ali d r u š t v e n i položaj i o d n o s e i z m e đ u K a r i n j a n a i L a p č a n a
n a j b o l j e osvjetljuje v e ć p r i j e s p o m e n u t a p a r n i c a iz g o d . 1 3 6 0 . p r e d k r a ­
8
ljicom m a j k o m Elizabetom о p r i p a d n o s t i samoga K a r i n a . Nju je L u d o -
vik I. p o s l a o u p r i m o r j e » p r o r e f o r m a c i o n e status r e g n o r u m D a l m a c i e et
Croacie«, p r e m d a on po tadašnjem p r a v n o m u stanju u Dalmaciji i Hrvat­
skoj, koje su u s v e m u bile a u t o n o m n e , nije za to i m a o n i k a k v o g a p r a v a .
Kraljica je bila na primorju s v a k a k o od d r u g e polovice s t u d e n o g a do
9
p o č e t k a p r o s i n c a 1 3 6 0 . O n a je t a d a , p r e m d a je to bilo m i m o svih p r a v a
i s l o b o š t i n a H r v a t s k e i D a l m a c i j e , s u d i l a u Z a d r u sa k o l e g i j e m od 36
č l a n o v a (iurati assessores), od kojih su 24 bili r o t n i pristavi (iurati p r o
exquirendîs iuribus regalibus), a 12 rotni suci (iurati p r o iudicatu et
c o m m u n i iustitia o b s e r v a n d a ) ; njih je sve k r a l j L u d o v i k u s u d b e n e s v r h e
p o s l a o u H r v a t s k u (in r e g n o C r o a c i e p e r n o s d é p u t â t e s ) . U Z a d a r p r e d to
s u d b e n o vijeće došli su N a š m a n sin P e t r a , j u r i s l a v sin Slovinje, R a d o s l a v

6
SCD XII, 260.
7
I. d. 259-260.
8
I. d. 6 9 - 7 1 .
9
Po ispravi od 28. XII. 1360. - SCD XIII, 86, - sudila je u Zadru Elizabeta, kra­
ljica majka, »die fešti sancti Grisogoni«, t. j . na svetkovinu sv. Krševana 24. XI.
glavnoga zaštitnika grada, kad je bilo prisutno mnogo svijeta. S time je također u
skladu i podatak isprave od 21. XII. 1360. - SCD XIII, 79, - da je Elizabeta držala
sudbeno ročište u Zadru »tercio die sancti Grixogoni martiris«. Ono »tercio die« ne
znači kako bi inače izgledalo, treći dan, t. j . prekosutra poslije svetkovine sv. Krše­
vana, dakle 26. XI. To je jednako »feria tercia«, t. j . u utorak na sv. Krševana, u
koji je dan te godine i bio blagdan sv. Krševana. Kao potvrda da tercio die = feria
tercia = utorak, neka posluži podatak Tome arcidakona splitskoga - Historia saloni-
tana, iz. Rački, Zagreb 1894, 106. - koji piše, da su Splićani doznali za provalu Domal-
dovih ljudi u splitsko polje »die tertio in fešto omnium sanctorum«. To je bilo god.
1222., a te godine Svi Sveti bili su u utorak.
 sin M a r i n a , I v a n sin M a t i j e , R a d o s l a v sin I v a n a i M l a d e n sin G r g n r a ,
»nobiles de L a p u c h , in suis et u n i v e r s o r u m n o b i l i u m g e n e r a t i o n e d e
e a d e m p e r s o n i s « , da se o b r a n e od o p t u ž b e , k o j o m su n j i h l a ž n o obijedili
pred kraljicom, da oni karinsko vlastelinstvo (terra Karin), na k o j e m u
oni sjede (in q u a i i d e m nobiles r é s i d è r e n t ) , n e z a k o n i t o d r ž e ; K a r i n da je
b i o k r a l j Z v o n i m i r d a r o v a o V o n i h i , ali j e r se V o n i h i n o p o t o m s t v o u t r ­
n u l o p o d e v o l u c i o n o m p r a v u , K a r i n je m o r a o p r i j e ć i u r u k e k r a l j a . P r o ­
tiv t o g a N a š m a n sa k a r i n s k o m v l a s t e o s k o m š i r o m z a j e d n i c o m p o i s p r a v i
n a s t u p a n a t o m s u d u k a o » n o b i l e s d e L a p u c h « , p r e m d a su svi o n i bili
k a r i n s k a vlastela, t v r d e ć i da su oni V o n i h i n i »veri h e r e d e s et succes­
s o r s « ; u p r a v o z a t o d a d o t a d a n i t k o , b i l o k r a l j ili n e t k o d r u g i , n i u m i r u
n i u r a t u n i j e i m n i k a d a o s p o r a v a o p r a v o n a K a r i n , o n i su ga n e s m e t a n o
i n e p r e k i d n o držali » t a m q u a m ipsorum hereditarium a t e m p o r e ipsius
C u a n i m e r i « , k a k o j e s v e t o d o b r o p o z n a t o 36—ci č l a n o v a t o g s u d a i
» u n i u e r s i s n o b i l i b u s r e g n i C r o a c i e « . N a š m a n sa d r u g o v i m a z a t o o d t o g
suda traži, da im ispitavši tu stvar izda kraljevsku p o t v r d u , da njima pri­
pada karinsko vlastelinstvo.
Taj je s u d j e d n o d u š n o ( p a r i u o l u n t a t e et uoče c o n s o n a , n e m i n e e o r u m
discrepante) p o t v r d i o k a o istinite sve n a v o d e N a š m a n a i drugova, »nobi­
les de L a p u c h « , j e r da su oni V o n i h i n i »veri h e r e d e s « i da i m K a r i n p r i ­
p a d a »titulo iuris h e r e d i t a r i i ad ipses t a m q u a m ipsius V n y c h e posteri-
tates«. U - s m i s l u te p r e s u d e , a usto i zbog zasluga N a š m a n a i drugova,
k r a l j L u d o v i k i m 2 8 . X I . 1 3 6 0 . » t e r r a m K a r i n n u o c a t a m , ac villae et
p o s s e s s i o n e s i n e a d e m s c i t a s (!) e t c o n s t i t u t a s ... c u m o m n i b u s e a m m u t i -
l i t a t i b u s e t p e r t i n e n c i i s v n i u e r s i s ... p r e t a c t i s ( n a v e d e n i m ) n o b i l i b u s d e
L a p u c h e o r u m q u e h e r e d i b u s e t p o s t e r i t a t i b u s u n i u e r s i s sub mere et sin­
cere nobilitatis titulo p e r p e t u a m u s et c o n f i r m a m u s . «
Uže povijesne činjenice sadržane u toj presudi već sam prije n a v e o , a
sad ću se o b a z r e t i n a činjenice povijesno- d r u š t v e n e . T u je K a r i n u d a n a
o z n a k a terra, koji naziv često u našim izvorima označuje širu gospodar-
1 0
sko-upravnu jedinicu, vlastelinstvo, pa i čitavu županiju. Z a t o se i t u
radi о K a r i n u k a o većoj gospodarskoj jedinici, a ne о samoj utvrdi
( c a s t r u m u ) . P o istoj toj p r e s u d i K a r i n je bio podijeljen n a »villas et p o s ­
sessiones«. P o j e d i n o vila = selo sastojalo se od više k m e t s k i h selišta, a
svako selište r e d o v i t o od jedne k m e t s k e k u ć n e zajednice. Possessiones
p a k bila bi imanja, koja su obrađivali sami članovi zajednica k a r i n s k e
vlastele. T o je slika osnovnoga gospodarskog uređenja tadašnjih hrvat­
s k i h v l a s t e l i n s t a v a ili f e u d a . U t o j p r e s u d i N a š m a n » c o m e s « , i n a č e u d r u ­
gim i s p r a v a m a sa o z n a k o m i »de L a p u c h « , p r e d v o d i ostale K a r i n j a n e , p o
č e m u je on t a d a bio starješina k a r i n s k e vlasteoske zajednice.
U p r e s u d i n e stoji, da je K a r i n »terra hereditaria « N a š m a n a i d r u g o v a
n e g o » t a m q u a m h e r e d i t a r i a « , u s t o o n i ga n e p o s j e d u j u » j u r e h e r e d i t a r i o «
nego »titulo iuris hereditarii«. T o n a o k o sitno razlikovanje ima veliko
z n a č e n j e . P o s j e d i o z n a č e n i sa » t e r r e h e r e d i t a r i e « ili » i u r i s h e r e d i t a r i i «
p o s j e d i su r o d o v s k o g a p o d r i j e t l a , k o j i p o t j e č u iz v r e m e n a društvenih

1 0
M. Barada, Hrvat, vlast, feud., n. d. 22.
s e o s k i h z a j e d n i c a p r i doseljenju H r v a t a n a j u g . A b u d u ć i da K a r i n sa
svojim posjedima, k a k o sam pokazao, nije rodovskoga podrijetla nego
v l a d a r s k o g a , o n d a je on »terra t a m q u a m h e r e d i t a r i a « i »titulo iuris h e r e ­
d i t a r i i « . E t o još u X I V . st. o š t r o se l u č e p o s j e d i p o d r i j e t l a p r a s t a r i h
r o d o v s k i h zajednica od posjeda, koji su n e k a d a p r i p a d a l i v l a d a r u ! Z a r
to nije p o t v r d a , da su članovi tih zajednica i vladari bili glavni imaoci
p r o i z v o d n i h s r e d s t a v a u d o b a n a r o d n e d i n a s t i j e ? N a r a v n o ta se r a z l i k a
u p o s j e d i m a o d n o s i s a m o na p o d r i j e t l o , a l i n e n a i m o v n o p r a v o . Z a o b j e
vrste tih posjeda u H r v a t s k o j vrijedilo je j e d n o te isto i m o v n o p r a v o .
Z b o g t o g a za h r v a t s k a v l a s t e o s k a d o b r a ili f e u d e n i j e v r i j e d i l o i m o v n o i
nasljedno pravo zapadnog lenskog feudalizma, kao ni mađarskog dona-
cionalizma, nego pravo hrvatskih rodovnih seoskih zajednica, kako sam
1 1
to dosada više puta istaknuo, i u m n o g o m u p o k a z a o .
P o t o j p r e s u d i , i a k o je bilo p r o š l o , u s l u č a j u V o n i h e o k o 3 0 0 , ili n a j ­
m a n j e o k o dvjesta godina u slučaju J a k o v a , o t k a d a su K a r i n j a n i bili
ostavili svoju seosku zajednicu u L a p c u i živjeli u K a r i n u , i p a k oni nisu
p r e k i n u l i v e z u ni p o i m e n u ni p o s t a l e ž u sa t o m s v o j o m djedinom.
N a š m a n i drugovi ne nastupaju u loj parnici k a o karinska vlastela, »nobi­
les« ili » c o m i t e s d e K a r m o « , n e g o k a o » n o b i l e s d e L a p u c h « . P r e š u ć i v a ­
nje p r v o g a r a z u m l j i v o je, j e r se b a š о t o m e v o d i l a p a r n i c a , ali je v a ž n o
njihovo isticanje, da su oni plemići p o L a p c u . Svijest r o d o v s k e p r i p a d ­
nosti I a p a č k o j zajednici k o d K a r i n j a n a bila je još p o t p u n o svježa i uvijek
živa. P o t o m u je za njih r o d o v s k a p r i p a d n o s t u s t a l e š k o m p o g l e d u bila
n a p r v o m mjestu. N a p r o t i v za k r a l j a L u d o v i k a , p o n j e g o v u z a p a d n j a č ­
k o m u lensko-feudalnomu shvaćanju, p l e m s t v o je po rodovskoj pripad­
nosti bilo nešto s p o r e d n o i niže od plemstva feudalnoga. T o jasno dolazi
do izražaja i u presudi. K a d Ludovik Karinjanima (pretactis nobilibus de
L a p u c h ) za vječna v r e m e n a ne daje, n e g o p o t v r đ u j e ( p e r p e t u a m u s et
c o n f i r m a m u s ) K a r i n , on to čini »sub m e r e et sincere nobilitatis titulo«,
t. j . » k a o p r a v o i č i s t o p l e m s t v o « . A j e r se t u r a d i l o о f e u d u , a t i m i о
f e u d a l n o m u plemstyu, za L u d o v i k a je to p l e m s t v o bilo ono p r a v o , zako­
nito, istinito i glavno, dok m u je r o d o v s k o bilo, a k o ne baš contra, tada
svakako praeter legem, pa nešto niže i drugorazredno na tadašnjoj općoj
plemićko-staleškoj ljestvici.
K o n a č n o N a š m a n i d r u g o v i b r a n e svoja p r a v a n a K a r i n »in suis et
u n i u e r s e r u m n o b i l i u m g e n e r a t i o n e d e e a d e m p e r s o n i s « , t. j . u i m e s v o j e
i svih č l a n o v a k a r i n s k e g r a n e , a n e svih L a p č a n a . D a se t u r a d i s a m o о
g r a n i ili k o l j e n u ( g e n e r a t i o n e ) , a n e о r o d u ili p l e m e n u s v i h L a p č a n a ,
p o k a z u j u riječi p r e s u d e , da L u d o v i k p o t v r đ u j e K a r i n »pretactis n o b i b b u s
d e L a p u c h « , t. j . o n i m s p o m e n u t i m n a p o č e t k u p r e s u d e , a t o s u b i l i s a m o
Karinjani.
P o s v e m u od s v r š e t k a X I . stoljeća K a r i n , koji je p r i j e bio v l a d a r e v a
u t v r d a i d o b r o , p r e š a o je d a r o v a n j e m n a j p r i j e n a V o n i h u iz L a p c a i č l a n a
rodovske seoske zajednice Lapčana, a na svršetku X I I . stoljeća po usta­
novi usvojenja h r v a t s k o g i m o v n o g p r a v a n a J a k o v a , t a k o đ e r člana iste

1 1
I. d. 36-40.
z a j e d n i c e . T i m e j e K a r i n p o s t a o i b i o v l a s t e l i n s k o d o b r o ili f e u d , k o j i m
s u g o s p o d a r i l i p o t o m c i Jakovljevi, Karinjani, vlastela i jedno od »plem­
stva 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « . U z a sve to su u v i j e k oni ostali i L a p č a n i ;
o t u d a n j i m a d v o s t r u k o p r e z i m e K a r i n j a n a i L a p č a n a . N j i h o v a je staleška
pripadnost h r v a t s k o m u r o d o v s k o m u plemstvu vremenski svakako starija
n e g o p r i p a d n o s t v l a s t e o s k o m u , a p o g o t o v u »plemstvu 12 h r v a t s k i h ple­
m e n a « . Z a t o k o l i k u ima vrijednost tvrdnja: »Hrvati pa so s a m o p r i p a d -
niki dvanajstih p l e m e n « . S a m o ti su »prvi, p r a v i in p r i r o d n i plemići«,
s a m o oni » i m a j o p l e m e n š ć i n e od k o r e n a , d r u g i so k r a l j e v s k i p l e m i ć i , k i
sedijo s a m o n a p o d a r j e n i zemlji«. K a k a v je p o z n a v a l a c h r v a t s k e prošlosti,
1 2
a da i ne govorim izvora, pisac ovih tvrdnja, neka čitatelj sam presudi.
J a k o v l j e v i p o t o m c i , t a v l a s t e o s k a g r a n a L a p č a n a , živjela je u K a r i n u
1 3
sve d o g o d i n e 1 5 2 7 . , k a d j e o n p a o u t u r s k e r u k e .

2.

P r e m d a je po svemu t o m u društveni položaj i razvoj prvotne rodovske

ili p l e m e n s k e s e o s k e z a j e d n i c e l a p a č k e j a s a n , k a o i o d n o s i s t e p r e m a
svojoj g r a n i v l a s t e o s k o j u K a r i n u , i p a k d a sve to još bolje p o t v r d i m ,
n a v e s t ću i n j i h o v u g o t o v o 200-godišnju z a j e d n i č k u b o r b u za p o s j e d e u
prije s p o m e n u t o m i o d r e đ e n o m u mjestu Kokičanima. О toj borbi saču­
v a n o je više i s p r a v a , k o j e s a d r ž a v a j u v a ž n e p o d a t k e za o p ć e h r v a t s k o d r u ­
štveno uređenje od X I I . stoljeća dalje.
1 4
K a d a je d n e 24. X I . 1 3 6 0 . kraljica majka Elizabeta držala u Z a d r u
s u d b e n o r o č i š t e , o p a t z a d a r s k o g s a m o s t a n a sv. K r š e v a n a I v a n p o d i ž e
tužbu protiv N a š m a n a sina P e t r o v a »de K a r i n de generatione L a p u c h
n o b i l e m « , što drži p o s j e d u K o k i č a n i m a , koji da nije njegov, n e g o s a m o ­
s t a n s k i . N a š m a n p o d r a z n i m i z g o v o r i m a nije se o d a z v a o p r v i m p o z i v i m a
i došao na sud. Ali n a u p o r n o traženje o p a t a I v a n a N a š m a n je bio prisi­
ljen doći p r e d E l i z a b e t u i n j e n o s u d b e n o vijeće. Tu N a š m a n niječe, d a

12
Razprave SAZiu I , Ljubljana 1950, 114.
1 3
Još se oni spominju: dne 28. VII. 1367. ninski kaptol vidimira ispravu kralja
Ludovika od 28. XI. 1360. i 19. XII. 1364. na zamolbu Jakova Jurislavljeva »de
Quirino de génère Lapcanin«, koju Jakov čini u ime svoje i svih »suorum fratrum
propinquorum et proximorum de dicta generatione Lapcanin« kao i »de dicta gene­
ratione Lapuch«. U Podgradu je 13. VI. 1379. - Šišić, Priručnik, n. d. 493—194 - rotni
sudac »Vladiha filius Georgii de génère Kirinensium«, a svjedoci su »Georgio Juri-
slauo de Kirino, Borino fratre eius«. Dne 2. III. 1433. - V. Klaić, Plemena, n. d. 64
- spominje se »vir nobilis Rados quondam Budislaui de Carino de génère Lapsano-
rum«. U Podgradu je 22. III. 1433. - Š. Ljubić, Listine IX, 55 - sudac »Paulus Corlat
de genere Carinorum«, a pristav »Johannes quondam Marini de Carino de génère
Carinorum«. God. 1440. - i. d. 134 - rotni je sudac »Maressa Carinanin«. Po ispravi
od 22. V. 1484. - C. Jireček, Glagolitisches Urkundenbuch u Archiv f. slav. Phil.
1899, XXI, 622 — član je stola lučkoga »Ivan Pavlović s' Karina, plemena Karinan«.
A 3. V. 1492. - Šurmin, n. d. 361 - istoga stola lučkoga sudac je »Juraj Dujmović od'
plemena Karinani«, a 15. XI. 1498. — i. d. 411 - »Georgius dwymowych generacionis
Karinanorum«, »iudex iuratus« »sedis judiciarie Lwke«.
u
SCD XIII, 7 9 - 9 3 .

32 RAD 300 497

bi K o k i č a n i bili s a m o s t a n s k i » o m n i iuris t i t u l o « , n e g o da su oni njegovi,
1 5
i to, j e r »sua esset h e r e d i t a r i a et earn a t r e c e n t i s annis c i t r a possedisset
1 6
et i n eius d o m i n i o pacifiée* et q u i e t e p e r s t i t t i s s e t « , k a k o je to d o b r o
poznato prisutnim članovima toga suda (iuratis nobilibus regni Croacie).
N a to je opat Ivan, da potvrdi svoje traženje, p r e d a o sudu ove isprave:
a) presudu hrvatsko-dalmatinskog namjesnika i vojskovođe (studiosus
1 7
exercitator) Mavra od veljače 1182. u korist već više p u t a nave­
d e n o g a Stanča L a p č a n i n a »de q u a d a m uilla, q u e est in loco qui
d i c i t u r C o q u y c k i a n i « , a to je b i o p o s j e d ili selo u K o k i č a n i m a ;
b) zapisnik parnice zadarskog suda od 15. III. 1239., vođene između
s a m o s t a n a sv. K r š e v a n a i J u r i s l a v a р о к . S t j e p a n a ( S t e p p e ) za selo
1 8
u Kokičanima (super villam de Coquichane) ;
c) isto zapisnik od 18. V I . 1239. p a r n i c e s a m o s t a n a sa k a r i n s k i m župa­
1 9
n o m M a r t i n o m za p o s j e d u K o k i č a n i m a ( t e r r a s d e C o q u i k i a n e ) ;
d) p o t v r d u B e l e I V . iz g o d i n e 1 2 4 2 . , k o j o m o n u z drvige p o s j e d e potvr­
2 0
đuje samostanu i onaj u K o k i č a n i m a (terras Cokiani).
2 1
U presudi vojničkog namjesnika Mavra u korist Stanča Lapčanina
protiv Dragoša, sina P r o d a n a Utoljenića, koji je silom bio oteo S t a n č u
posjed u K o k i č a n i m a , Stance ističe sebi u o b r a n u , da je taj posjed njegov
» n o m i n e sui iuris hereditarii«. P o tim posljednjim riječima, osobito po
» n o m i n e « , što nije d r u g o nego p r i j e n a v e d e n o »titulo«, S t a n č e v p o s j e d
u K o k i č a n i m a nije potjecao od njegova L a p č a n s k o g roda, od njegove
seoske zajednice. T o je p o sebi razumljivo, jer su p r v o t n i posjedi L a p č a n a
k a o seoske zajednice mogli biti s a m o u L a p c u . D a je taj posjed u K o k i ­
čanima pripadao Stanču po podrijetlu i pravu njegove seoske zajednice,
n e bi stajalo » n o m i n e sui iuris h e r e d i t a r i i « , n e g o s a m o »sui iuris h e r e ­
2 2
ditarii«. Uza sve to taj S t a n č e v p o s j e d p o p o d r i j e t l u bio je r o d o v s k i ,

1 5
»300 godina amo«, t. j . od oko 1060. do 1360., što bi se poklapalo sa vremenom
istaknutim sa strane Stanča pred namjesnikom Mavrom god. 1182., da je Kokičane
posjedovao njegov djed Pribac.
16
Dominium rijetko se javlja u srednjovjekovnim našim izvorima. Po rimskom
pravu označuje neograničeno pravo iskorišćivanja i raspolaganja nečim, a takvog
vlasništva u srednjovjekovnoj Hrvatskoj malo je bilo zbog kolektivnog prava, koje je
u sve tri osnovne hrvatske zajednice bilo uvijek u kreposti. Zato dominium u srednjo­
vjekovnom zapadnom pravu značio je samu stvar, koju je netko slobodno držao, i u
tom je smislu nekako i ovdje upotrebljen. U našim izvorima mjesto dominium u tom
smislu obično stoji possessio hereditaria, hereditas, nobilitas i si., a usto hrvatski
nazivi djedina, plemenština, baština i si.
1 7
SCD II, 189-191. Isprava nije datirana more veneto, kako Smičiklas tvrdi, nego
calculusom florentinusom.
18
SCD IV, 74-76.
1 9
I. d. 81-83.
2 0
I. d. 163-164.
2 1
SCD II, 180: »dei et regia gratia comes et tocius maritime provincie studiosus
exercitator«, koji naslov stoji mjesto običajnijega bana.
2 2
Upozoravam na ovu pravnu i diplomatičku formulu naših isprava. Mjesto
»nomine iuris hereditarii« dolazi i »tanquam iure hereditario«. U konačnoj presudi
od 21. XII. 1360., kojom su samostanu sv. Krševana konačno dosuđeni Kokičani, stoji,
da ih je bio dobio Stance od otimača Dragoša Prodana Utolenića, jer su bili njegovi
»nomine sui iuris hereditarii«.
ali n e s e o s k e z a j e d n i c e l a p č a n s k e , od k o j e je b i o S t a n č e . n e g o n e k e
druge, po svoj prilici one, od koje je bio Dragoš, sin P r o d a n a Utoljenića.
J o š se S t a n č e p o z i v l j e n a č i n j e n i c u , d a je taj p o s j e d b i o u r u k a m a nje­
g o v a oca P e t r a p a i d j e d a P r i p c a . T u je slučaj o t u đ e n j a r o d o v s k o g a p o ­
sjeda, do kojega je P r i b a c mogao po h r v a t s k o m i m o v n o m p r a v u doći
u s v o j e n j e m , k u p n j o m ili z a l o g o m , a n i k a k o n a s l j e d s t v o m . V j e r o j a t n o j e
t u b i o z a l o g ili k u p n j a , j e r s e S t a n č e p o z i v l j e j e d i n o n a p o s j e d o v n o p r a v o
o c a i d j e d a , t. j . n a z a s t a r u . P o M a v r o v o j p r e s u d i v i d i s e , d a je u H r v a t ­
skoj XII. stoljeća u i m o v n o m pravu postojala mogućnost otuđenja, na­
r a v n o uz uvjete, koje s a m prije naveo, p a i n e k o m u izvan svoje seoske
z a j e d n i c e , k a o u o v o m s l u č a j u S t a n č e v u d j e d u P r i p c u . К t o m u d a su se
t a d a još vrlo d o b r o znale i razlikovale zemlje, koje su o d s a m o g p o č e t k a ,
iz v r e m e n a s t v a r a n j a p r v o t n i h h r v a t s k i h s e o s k i h z a j e d n i c a p o d o s e l j e n j u ,
p r i p a d a l e p o j e d i n o j o d n j i h , o d z e m a l j a , k o j e su p o s l i j e iz j e d n e z a j e d n i c e
p r e š l e u d r u g u . T a k o j e p o j e d i n a k u ć a ili p o r o d i č n a z a j e d n i c a m o g l a
p o s j e d o v a t i , uz zemlje p o podrijetlu od svoje p r a s t a r e seoske zajednice,
t a k o đ e r i zemlje n e k e d r u g e slične zajednice. Č u d n o je, da t a k v o razli­
k o v a n j e p o s j e d a p o p o d r i j e t l u nije k r o z vjekove prešlo u zaborav, p r e m d a
je za j e d n e i d r u g e h r v a t s k o i m o v n o p r a v o bilo i ostalo u osnovi j e d n o te
isto u s v e m u uvijek u k r e p o s t i .

3.

2 3
V e ć s a m n a v e o , k a k o je p o i s p r a v i o d 2. I I I . 1 2 0 1 . Prediba, kojega
je S t a n č e bio usvojio, p o s m r t i S t a n č a s k u p a sa s i n o m D r a g u t i n o m n
Zadru usvojenjem prenio na Jurislava nekadanje Stančevo imanje u
K o k i č a n i m a . P o t o m u S t a n č e je v e ć p r i j e toga bio u m r o , j e r se P r e d i b a
sa s v o j o m k u ć n o m z a j e d n i c o m m o g a o preseliti u Z a d a r t e k poslije Stan-
č e v e s m r t i , a p r i j e 2. I I I . 1 2 0 1 . , k a d je izvršio u s v o j e n j e J u r i s l a v a . P o
p a r n i c i od 18. V I . 1 2 3 9 . taj J u r i s l a v bio je b r a t G r g u r a , a sin р о к . Stje­
2 4
p a n a (Steppe), t a k o đ e r L a p č a n i n (qui pertinent ad L a p c a n e ) . T i m e je
S t a n č e v a i m o v i n a d v o k r a t n i m usvojenjem ostala u r o d u L a p č a n a . Taj
slučaj, koji je i z u z e t n o d o n a s došao, jasno govori, k o j u i k o l i k u je
ulogu igrala ustanova usvojenja и staromu hrvatskom i m o v n o m u pravu.
Sa P r e d i h i n i m s l u č a j e m p o g l e d se n a u s t a n o v u h r v a t s k o g p r a v a u s v o ­
jenja p r o š i r u j e . P r i j e s a m n a v e o , da je usvojenje m o g a o učiniti posljednji
m u š k i član j e d n e k u ć n e zajednice, a ovdje to čine dva člana, P r e d i h a
i n j e g o v sin D r a g u t i n . A l i o n i t o n e čine k a o S t a n č e , d a m u se d o m a ć e
o g n j i š t e n e u t r n e n j e g o v o m s m r ć u , n e g o d a se t o n e d o g o d i n j i h o v i m
p o t p u n i m n a p u š t a n j e m tog d o m a , preseljenjem u Z a d a r . A da je u oba
s l u č a j a b i l a i s t a s v r h a , t. j . d a se d o m n e u t r n e , i z l a z i iz r i j e č i P r e d i h e
J u r i s l a v u : » t e e n i m i n d o m i n u m a d o p t a u i t e q u e m m e u m et m e i filii
p r o u i s o r e m e t raee d o m u s c u s t o d e m e s s e i n s e m p i t e r n u m c o n s t i t u i «;

28
SCD II, 2.
» SCD IV, 82.
čini ga svega svoga p o t p u n i m g o s p o d a r o m ( d o m i n u m ) , svojim zamjeni­
k o m i č u v a r o m k u ć e ( c u s t o d e m d o m u s ) , t. j . k u ć n o g o g n j i š t a . D o m i n u s
ovdje stoji mjesto haeres, što je v a ž n o za h r v a t s k o i m o v n o p r a v o . Izlazi
iz s v e g a , d a se u s v o j e n j e m o g l o u p o t r e b i t i sa s t r a n e m u š k i h č l a n o v a
k u ć n e z a j e d n i c e , k a d god se javljalo p i t a n j e življenja u n j e n u s r e d i š t u ,
n a d o m u i ognjištu. Slučaj P r e d i h e važan je gospodarski i politički. Pre-
d i h a se p r e s e l i o u Z a d a r . R e d o v i t o uzevši, d a je m o g a o sa i m o v i n o m slo­
b o d n o r a s p o l a g a t i , ort b i j e b i o p r o d a o . O n t o n e č i n i , n e g o j e o t u đ u j e
u s v o j e n j e m , i to z a t o što je j e d a n i d r u g i o b l i k o t u đ i v a n j a ovisio о p r i ­
s t a n k u n a d l e ž n o g suda i p r o d a j a se u t a k v i m slučajevima nije lako do­
p u š t a l a , k a o ni p o t p u n o n a p u š t a n j e d o m a . T i m p o s t u p k o m u v e l i k e se
priječilo seljenje našim ljudima u d a l m a t i n s k e gradove, koji su im inače
pružali pogodne uvjete naprednijeg života.

4.

Slučaj Stanča i njegovih K o k i č a n a p r u ž a još d r u g i h važnih činjenica.

2 5
S t a n č e je p o i s p r a v i o d 1 5 . I. 1 2 3 8 . i m a o i s i n a J u r j a , k o j i se p r i j e u s v o ­
j e n j a P r e d i h e sa s t r a n e S t a n č a ( m j e s e c a s v i b n j a 1 1 8 3 . ) b i o o d i j e l i o o d
oca i n a s t a n i o u Z a d r u . J u r a j je u Z a d r u p o i s p r a v i o d 1 5 . I. 1 2 3 8 . n a
s m r t i o s t a v i o s a m o s t a n u sv. K r š c v a n a z e m l j e , k o j e s u m u d i o b o m o d oca
pripale u K o k i č a n i m a . To je on ostavio s a m o s t a n u »pro r e m e d i o a n i m e
sue et p r o a n i m a patris sui Stancii«. S a m o s t a n je u v e d e n u p o s j e d tih
zemalja od Tolimira, sina R a d o š a Šubića, u v r i j e m e opata Vincencija.
T i m e je s a m o dio imanja p r v o t n e S t a n č e v e k u ć n e zajednice ostao Stanču,
koji je dio poslije usvojenja p r i p a o P r e d i h i i k o n a č n o Jurislavu. N a p r o ­
tiv, s a m o je d r u g a polovica, ona k o j u je J u r a j pri diobi s o c e m bio dobio,
J u r j e v o m o p o r u k o m (in o b i t u suo) d o š l a u r u k e s a m o s t a n a sv. K r š e v a n a
2 6
u Z a d r u . K a d se to p o s l j e d n j e d o g o d i l o ? D n e 1 0 . I V . 1 2 3 8 . biskup
r a p s k i J o r d a n , koji je prije god. 1212. bio o p a t sv. K r š e v a n a , svjedoči,
da je s a m o s t a n posjedovao Jurjev dio u K o k i č a n i m a još u vrijeme nje­
gova p r e t h o d n i k a opata Vincencija, p a sve do razorenja Z a d r a od kri­
žara 1202. (usque ad destructionem jadrensis ciuitatis). Zato Jurjeva
smrt svakako pada negdje na svršetak X I I . stoljeća.
N a J u r j e v s l u č a j m o r a m se p o s e b n o o s v r n u t i . K a z a o s a m p r i j e , d a
i m o v n o h r v a t s k o p r a v o r e d o v i t o n e p o z n a j e o s t a v š t i n u m o r t i s c a u s a ili
o p o r u k u . J u r a j je p a k , k a k o i s p r a v a k a ž e , »in o b i t u suo« ostavio svoj dio
u K o k i č a n i m a sv. K r š e v a n u , a to j e i sa h r v a t s k e s t r a n e b i l o p r i z n a t o
s l u ž b e n i m u v o d o m u posjed od p r i s t a v a , k a k o to i s p r a v a od 15. I. 1 2 3 8 .
svjedoči. D o k je Jurjeva o p o r u k a u Z a d r u na tlu rimskoga prava potpuno
r a z u m l j i v a , p i t a n j e je, k a k o se n j e n o p r i z n a n j e sa s t r a n e h r v a t s k i h v l a s t i

2 3
I. d. 46. Tu je Stančev sin Georgius, u onoj od 10. IV. 1238. - i. d. 56 - Jur-
a

gius filius quondam Stancii Lapçani, dok u trećoj od 15. III. 1239. - i. d. 75 -
Jorgius.
2
« I. d. 55-56.
 m o ž e d o v e s t i u s k l a d sa k o l e k t i v i z m o m t a d a š n j i h h r v a t s k i h d r u š t v e n i h
zajednica, koji je po sebi isključivao oporuku i o p o r u č n o nasljedstvo?
U vrijeme, koje je u pitanju, p r a s t a r o rodovsko u r e đ e n j e po sebi je
bilo već u raspadanju, a tim i načela njegova kolektivizma. U toku ove
r a s p r a v e n a i š a o s a m d o s a d a n a d v a p r a v n a običaja, k o j a bi n a p r v i p o ­
gled izgledala, d a su u s u p r o t n o s t i sa k o l e k t i v i z m o m u t a d a š n j i m h r v a t ­
s k i m i m o v n i m z a j e d n i c a m a , koji s a m iznio, a m i s l i m i u t v r d i o . Ali a k o
se i ta d v a slučaja bolje p o v i j e s n o - d r u š t v e n o r a z m o t r e , vidjet će se, da
n i s u n i o n i b a š n e p o s r e d n o u s u p r o t n o s t i sa i z n i j e t i m k o l e k t i v i z m o m
( c o n t r a l e g e m ) , n e g o su d o n e k l e s njim u skladu. P r v i je već o b r a đ e n i
s l u č a j u s v o j e n j a , a r r o g a t i o , a f f a t o m i a i si. k o d d r u g i h n a r o d a , g d j e je
prastari kolektivizam samo donekle uzmakao pred jakim kultom pređa.
D r u g i je s l u č a j p o p o s t a n k u m l a đ i , ali u z r o č n o p o t p u n o p o v e z a n sa k u l ­
tom pređa kao i onaj prvi.

Zbog kolektivne svojine, osobne i imovinske povezanosti članova poje­

d i n i h r o d o v s k i h z a j e d n i c a , p o j a v i o se već r a n o k o d r a z n i h p l e m e n a k u l t
n j i h o v i h p r e m i n u l i h č l a n o v a . P o t o m k u l t u , k o d m n o g i h p o v e z a n o m za
d o m a ć e ognjište, p r e m i n u l i članovi s m r ć u nisu prestajali biti članovi
svoje zajednice, ostajali su oni to i dalje u njoj. S v a k a p o v r e d a p r e đ a
s m a t r a l a se n a j v e ć o m n e s r e ć o m , i z a z o v o m s r d ž b e i o s v e t e sa s t r a n e p r e ­
minulih.
P l e m e n a n o v o n a s e l j e n a n a r i m s k o tlo živjela su u p r v o v r i j e m e u i m o ­
v i n s k o m u k o l e k t i v i z m u , n e z n a j u ć i r e d o v i t o za o t u đ e n j e , a t i m ni za
t e s t a t n o ili i n t e s t a t n o n a s l j e d s t v o . P o k r š t e n j e m t i h p l e m e n a b a š t i n j e n i
k u l t p r e đ a nije k o d njih p r e s t a o , jer je i k r š ć a n s t v o n e s a m o gajilo k u l t
m r t v i h , n e g o ga je u p r a v o idealiziralo. P o t o m u k u l t u o n o je uvelo usta­
novu trajnih crkvenih zavještaja, legata.
Zavještaji su nastajali t a k o , da bi n e t k o za života, a p o g o t o v u n a s m r t i ,
o s t a v l j a o j e d n o j ili d r u g o j c r k v e n o j u s t a n o v i u p r v o m r e d u n e k r e t n i n e .
Zavještajem pojedina c r k v e n a ustanova primila bi n a sebe obavezu raznih
m o l j e n j a za u p o k o j d u š a o n i h , k o j i m a je zavještaj b i o n a m i j e n j e n . Usta­
n o v u zavještaja p o k r š t e n i n a r o d i l a k o su m o g l i p r i h v a t i t i , j e r je o d g o v a ­
r a l a i bila u s k l a d u sa d o t a d a n j i m n j i h o v i m k u l t o m p r e đ a . P o g o t o v u to
su l a k o p r h n i l i , jer ti zavještaji k a o trajni redovito nisu bili zavještani
s a m o za d u š u z a v j e š t a j n i k a , n e g o n a k o r i s t živih, a za d u š e svih njego­
vih p r e t h o d n i k a i p o t o m a k a . N a taj n a č i n zavještajna n e k r e t n i n a nije bila
p o t p u n o o t u đ e n a , n j o m e se i dalje čitava zajednica k o r i s t i l a , jer je o n a
;
bila i trajno ostala d o n i k d u h o v n i h dobara, koje je p o t o m zavještaju
dobivala. T i m zavještajima pravo kolektivizma jedne zajednice nije bilo
n e p o s r e d n o p o v r i j e đ e n o , p a su lako u s t a n o v u zavještaja sva n o v o p o -
krštena p l e m e n a prihvatila, pa i Hrvati. Ali budući da ta p l e m e n a pri
d o s e l j e n j u j o š n i s u p o z n a v a l a o p o r u k u , z a v j e š t a v a l o se r e d o v i t o za ž i v o t a .

Zavještaji, učinjeni od Hrvata u vrijeme narodnih vladara, redovito

su p o t p u n o u s k l a d u sa p r i j e i z n e s e n i m . K a d P e t a r K r e š i m i r god. 1 0 6 0 .
d a r i v a s a m o s t a n sv. I v a n a u B i o g r a d u , o n to čini za ž i v o t a i » p r o a n i m a -
b u s m e o r u m parentum tam preteritorum quam futurorum, m еa quo-
 2 7
que«. U p o z o r a v a m , da k a o što u o v o m p r v o m s l u č a j u i u d r u g i m slu­
čajevima, koje ću navesti, ono » p a r e n t u m « ne znači »roditelja« nego
» r o đ a k a « , t. j . s v e č l a n o v e z a j e d n i c e , k o j u o n p r e d s t a v l j a i u k o j e i m e
on zavještava.
Isti P e t a r K r e š i m i r 1 0 6 7 / 8 . p o t v r đ u j u ć i D i k l o sv. K r š e v a n u u Z a d r u ,
koje je bio darovao njegov pradjed Mihajlo-Krešimir Stariji ( 9 4 9 - 9 6 9 ) ,
to čini »ut statuta p a r e n t u m m e o r u m antiquorum non cassarentur,
2 8
m a x i m e ea, quae ad salutem e o r u m p e r t i n e n t a n i m a r u m « . Dariva on
t a k o đ e r god. 1065., biogradski s a m o s t a n sν. T o m e »pro r e d e m p c i o n e
2 9
anime mee meorumque successorum«. Zadarskomu samostanu sv.
M a r i j e 1 0 6 6 . daje isti P e t a r K r e š i m i r z e m l j u u T o k i n j i , d a n a š n j i m Bibi-
3 0
njama »ob r e m e d i u m a n i m e m e e et p r e d e c e s s o r u m m e o r u m « . God.
1 0 6 9 . p o k l a n j a sv. K r š e v a n u o t o k M a o n » q u a l i t e r o m n i p o t e n s D e u s h e r e ­
ditarii regni michi concessa gubernacula conseruaret et animabus
meorum predecessorum requiem eternam donaret« kao i »pro remedio
3 1
anime mee meorumque omnium defunctorum«. Daje on god. 1069.
s a m o s t a n u sv. Stjepana P o d b o r o v i m a k o d Splita m l i n u Solinu » p r o re­
3 2
m e d i o a n i m e m e e p a r i t e r ac m e o r u m p a r e n t u m « . I s t o t a k o sv. M a r i j i
u Z a d r u g. 1 0 7 2 . z e m l j u u b r d i m a » p r o r e m e d i u m a n i m e m e e e t p a r e n ­
3 3
tum meorum«.
Uz te vladarske zavještaje navest ću i zavještaje p r i v a t n i k a . Sidraški
ž u p a n P e t a r i b r a t m u Slavac 1 0 7 2 . d a r u j u sv. K r š e v a n u p o s j e d u O b r o -
vici, i s t o č n o od Z a d r a , »pro r e m e d i u m a n i m a r u m n o s t r a r u m et p a r e n t u m
3 4
defunctorum«. Godine 1072. braća Sovina, Dešimir, Petar, Gromila i
S l a v a c , N i n j a n i , p o k l a n j a j u sv. K r š e v a n u p o s j e d u O b r o v i c i » p r o r e m e ­
dio a n i m a r u m n o s t r a r u m et p a r e n t u m n o s t r o r u m d e f u n c t o r u m , q u o r u m
nomina indicamus: Leliacus, Stepan, Tomidrag, Uekemir, R a d d o m i r ,
3 5
nomina autem feminarum defunctorum: Petrona, Bolinega«. Taj je
p r i m j e r o s o b i t o v a ž a n za z n a č e n j e » p a r e n t u m « , j e r n a v e d e n a i m e n a , o s i m
što isključuju značenje roditelja, jasno o z n a č a v a j u d r u š t v e n u zajednicu,
i to ovdje onu porodičnu.
O t p r i l i k e u isto to v r i j e m e d r u g a p o r o d i č n a zajednica, i to P e t a r
s k u p a sa s i n o v i m a C r n e i » o m n e s m e i p r o p i n q u i « d a r i v a j u s a m o s t a n u sv.
M a r i j e u Z a d r u p o s j e d u O b r o v i c i sa c r k v o m sv. P e t r a i P a v l a » p r o ani­
3 3
m a b u s n o s t r o r u m et p r o salute n o s t r a et n o s t r o r u m s u c c e s s o r u m « .

2
' Rački, Doc. n. d. 54. Parentes ne znače samo roditelje nego već u poklasičnoj
a pogotovu srednjovjekovnoj latinštini i rođake. Tako i u ovom slučaju parentum zbog
onoga futurorum nikako ne stoji u značenju roditelja nego rođaka, članova porodične
zajednice i dalje.
2 8
I. d. 62.
2 9
I. d. 64.
3 0
I. d. 67.
3 1
I. d. 72 i 73.
3 2
I. d. 79.
3 3
I. d. 90.
3 4
I. d. 91.
3 5
I. d. 9 1 - 9 3 .
3 6
I. d. 94.
 O k o god. 1 0 7 6 . u B i o g r a d u L a m p r i d i j e n e daje n e g o u s t u p a (cessit) za
života b i o g r a d s k o m u s a m o s t a n u sv. I v a n a I r e ć i n u i m a n j a » p r o sua suo-
r u m q u e p a r e n t u m a n i m a b u s « , a što će s a m o s t a n dobiti i s t o m p o njegovoj
smrti, i to » absque ulla c o n t r a r i e t a t e seu f r a t r u m siue p a r e n t u m aut con-
sobrinorum (tetkići) uel c o g n a t o r u m uel a u o r u m uel p r o a u o r u m uel
uxoris uel nurus (nevjesta) uel socrum (svekrva) uel neuerce (maćeha)
3 7
seu m a t e r t e r e (tetka), siue q u o r u m l i b e t ex sue génère.«
N e g d j e 70-ih g o d i n a X I . stoljeća P l a t o , sin a r h i p r e s b i t e r a Crneca, daje
samostanu biogradskomu sv. I v a n a v i n o g r a d u T k o n u , a s u j a k o m i
j e d n i m r o đ a k o m n e k u z e m l j u ; uz to i B r e i d a v i n o g r a d , a svi » p r o ani­
3 8
m a b u s t a m sua q u a m et s u o r u m p a r e n t u m « . U isto to v r i j e m e V e r d a t a ,
sin A p r a c a sokolara, i s t o m u s a m o s t a n u daje zemlju n a Brezju, u da­
3 9
n a š n j e m u Tinju, »pro sua et p a r e n t u m a n i m a b u s « . T a k o čini i T e h a n ,
sin V r d e n a , dajući istomu s a m o s t a n u polovicu zemlje u Sidragi »pro sua
4 0
et a n i m a b u s p a r e n t u m « .
Iz t i h p r i m j e r a v i d i se, d a su svi ti z a v j e š t a j i u č i n j e n i za ž i v o t a ( i n t e r
vivos), a ne o p o r u č n o (mortis causa); u njima redovito upotrebljena riječ
» p a r e n t u m « , o z n a č u j e r o đ a k e , t. j . d r u š t v e n u z a j e d n i c u . S v i t i z a v j e š t a j i
nisu u č i n j e n i za d u h o v n u k o r i s t p o j e d i n c a , nego čitave zajednice, k o j o j
j e d a r o v a n o z e m l j i š t e p r i p a d a l o . T a k o sa s t a r i m h r v a t s k i m z a v j e š t a j i m a
imovina nije bila p o t p u n o otuđena, kolektivno pravo zajednice uzeto u
širem smislu ostalo je nepovrijeđeno.
N a r a v n o , j e r se r a d i о S r e d n j e m u vijeku, da je u t o m u s t a l n o bilo ne­
p r a v i l n o s t i i z l o p o r a b a , p a je poslije bilo z a k o n o m o d r e đ e n o , k o l i k o je
n e t k o m o g a o najviše zavještati, k a k o to svjedoči poznati odgovor pođ-
b a n s k o g a s u d b e n o g a s t o l a k n i n s k o g a iz g o d . 1 4 5 9 . , k o j i , g o v o r e ć i k a k o j e
z a b r a n j e n o otuđivati i m o v i n u , dodaje, da nije d o p u š t e n o »neque pro
4 1
anima testare, neque legare ultra tres gognaios«.
T a k o su usvojenje i zavještaj (legat) bila dva p r a v n a običaja, p o po­
stanku međusobno uzročno povezana, u općemu društvenomu razvoju
vrlo važna. Nisu bila u biti u suglasnosti s kolektivizmom društvenih
zajednica, ali n i u p o t p u n o j s u p r o t n o s t i . P o zavještaju n a r o d i , koji
p r v o t n o nisu p o z n a v a l i o p o r u k u , u p o z n a l i su je i s v r e m e n o m , d r u š t v e ­
n i m r a z v o j e m p o s t e p e n o p r i m i l i k a o i n a s l j e d s t v o p o n j o j . T o se d o g o d i l o
i k o d nas H r v a t a d u g i m r a z v o j e m dosta k a s n o , d o k je u d a l m a t i n s k i m
g r a d o v i m a ta u p r a v n a u s t a n o v a postojala kao rimska baština.
S a d je j a s n o , k a k o je J u r a j sin S t a n č e v m o g a o ostaviti svoju p o l o v i c u
i m a n j a u K o k i č a n i m a Sv. K r š e v a n u i k a k o se t o n a h r v a t s k o m u p r a v n o m u
tlu m o g l o p r i z n a t i , i d a p a č e od s a m o g pristava, d a k l e po h r v a t s k o m u
pravu, samostan uvesti u posjed tog imanja.

I. d. 110.
3 8
I. d. 170.
3 9
I. d. 173 »in nahrijshie«. 167 »na Brijsehiae« i 54 »in Nabreze«, isto je mjesto
poviše Tinja.
4 0
I. d. 174.
4 1
Šišić, Priručnih, n. d. 494-495.
 Razorenjem Zadra od križara 1202., bijegom i raseljenjem njegova
s t a n o v n i š t v a , p a i č l a n o v a c r k v e n i h u s t a n o v a , a p o g o t o v u k a d se Z a d a r
početkom 1205. predao na milost i nemilost Veneciji i ostao u njenoj
vlasti, p o sebi su posjedi z a d a r s k i h s a m o s t a n a bili izloženi o t i m a č i n i .
T a k o u m e t e ž u , koji je t a d a n a s t a o , zaposjeo je k a r i n s k i ž u p a n J a k o v
nekadanji Jurjev, a tada već samostanski dio u K o k i č a n i m a . Stančev p a k
dio bio je još u r u k a m a Jurislava, sina S t j e p a n o v a .
4 2
K a k o iz i s p r a v e od 8. V. 1 2 3 8 . izlazi, o d m a h su se digla z b o g t o g a
braća Grgur, Nikola i Voniha kao i njihovi rođaci Borislav i Radoslav i
drugi, dakle diobena zajednica protiv strica ž u p a n a Jakova. Tražili su
oni od žifpana J a k o v a , da d a d e i njima dio s a m o s t a n s k i h K o k i č a n a .
Ž u p a n im je p a k J a k o v odgovorio, da onaj posjed nije ni njegov ni nji­
h o v , n i t i d a p r i p a d a n j i h o v o j z a j e d n i c i (пес sunt-sc. t e r r e et uinee-rfe
nostro patrimonii)nego d a je t o p o s j e d Sv. K r š e v a n a , k o j i m se z b o g
t a d a n j i h p r i l i k a s a m o s t a n n e m o ž e da k o r i s t i ; ali č i m t o m u d o đ e v r i j e m e ,
on će taj posjed vratiti s a m o s t a n u . T i m je to p i t a n j e bilo u r e đ e n o u n u t a r
L a p a č k e seoske zajednice. J a k o v je u to vrijeme već bio karinski vlaste­
lin, a G r g u r i d r u g i su s a m o L a p č a n i ; ali b u d u ć i d a je p o srijedi bila
n e k a d a n j a imovina P r i p c a , P e t r a , S t a n č a i Jurja, d a k l e sve s a m i h L a p ­
čana, j e d n i i drugi sežu za t o m i m o v i n o m , p o č e m u i tu n a osobit n a č i n
dolazi do izražaja starohrvatsko i m o v n o p r a v o i veza K a r i n j a n a i
Lapčana.
Poslije s m r t i ž u p a n a J a k o v a p r e u z e o je s a m o s t a n s k i posjed u K o k i č a ­
n i m a n j e g o v sin ž u p a n k a r i n s k i M a r t i n . K a d je o d ovoga t r a ž i o n j e g o v
b r a t ž u p a n Juraj dio od istog posjeda, M a r t i n je odgovorio b r a t u j e d n a k o
k a o i p r i j e n j e g o v o t a c J a k o v r o đ a c i m a iz ј ^ а р с а , d a je to s a m o s t a n s k o .
Svi o v i p o d a c i u z e t i su iz s v j e d o č a n s t v a ž u p a n a J u r j a , s i n a J a k o v l j e v a ,
a b r a t a Martinova. B u d u ć i da ž u p a n J u r a j traži dio K o k i č a n a od svoga
b r a t a ž u p a n a M a r t i n a , izlazi, da su se oni m e đ u s o b n o v e ć bili podijelili
i da su već tada postojale b a r dvije k a r i n s k e k u ć n e zajednice; oba b r a t a
k a o v l a s t e o s k o - f e u d a l n i vlasnici K a r i n a , n o s e n a s l o v ž u p a n a , ali je M a r i n
bio starješina karinske vlastele.
4 4
Međutim na početku 1238. o p a t s a m o s t a n a sv. K r š e v a n a d e Torrente
4 5
pred zadarskim sudom traži Kokičane. Ali opat n e vodi samo parnicu
p r o t i v k a r i n s k o g ž u p a n a M a r t i n a za n e k a d a n j i J u r j e v i uistinu samostan­
ski dio, nego i p r o t i v Jurislava S t j e p a n o v a za dio Stančev, koji nije
4 6
nikada bio samostanski. Zadarski sud saslušavši stranke i svjedoke,

4 2
SCD IV, 59.
4 3
de nostro patrimonio isto je što i bona patrimonialia, kojim se nazivima ozna­
čuju naslijeđena dobra, ali ne ona unutar svoje seoske zajednice. Up. M. Barada,
Hrvat, vlast. feud. n. d. 37.
4 4
Zato što je prvo svjedočanstvo od 15. I. 1238. - SCD IV, 46-47.
4 5
I. d. 81-83.
4 e
I. d. 84-85.
uzevši u obzir i prikazane isprave, dosudi opatu r o t u (zakletvu), k o j o m
je m o r a o p o t v r d i t i , da je ono, što traži, uistinu s a m o s t a n s k e . Za dio koji
j e t r a ž i o o d ž u p a n a M a r t i n a , m o r a o se z a k l e t i o p a t i j e d a n r o t n i k ili
4 7
p o r o t n i k (a s e c u n d a sua m a n u ) , d o k za dio, koji je t r a ž i o od J u r i s l a v a ,
4 8
o n i p e t p o r o t n i k a (a s e x t a sua m a n u ) . Opat je našao te rotnike i s
njima položio rotu. Sud je tada s a m o s t a n u dosudio oba tražena dijela,
p r e m d a dio Jurislavljev nije nikada i ni na jedan način p r i p a d a o samo­
stanu.
N a r a v n o d a t a k v u p r e s u d u z a d a r s k o g a t u đ e g a s u d a , k o j a je u p o g l e d u
Jurislavljeva dijela bila p o t p u n o kriva, Jurislav nije m o g a o priznati. T o
je d o b r o d o š l o i ž u p a n u M a r t i n u , da nije ni o n p r i z n a o o s u d u za svoj
dio. T a k v o m p r e s u d o m bio je o t v o r e n p u t d a l j e m u p a r n i č e n j u . P o svje­
4 9
d o č a n s t v u Stjepana, sina L o v r e h n e , u Z a d r u 29. II. 1 2 4 0 . župan Martin
osudu nije priznao. T a d a samostan i Karinjani s p o r a z u m n o izabraše suce
posrednike, i to: Iz Z a d r a D a m j a n a Varikašu i Petra, sina Nikole L a m p r i -
d i j e v a , a iz K a r i n a V i t o m i r a V i t o r i ć a i C v j e t k a , s i n a B e r i s l a v l j e v a . K a d
su p r e d t i m o d a b r a n i m s u c i m a s a m o s t a n s k i p u n o m o ć n i c i G r u b e B e l o š e v
i Stjepko K a m a z i j a Capilletia predbacili ž u p a n u M a r t i n u , da n e z a k o n i t o
d r ž i s a m o s t a n s k e z e m l j e u K o k i č a n i m a , o n se p o s l u ž i o v a r k o m i j e d n o ­
s t a v n o i m o d g o v o r i o , n e k a m u n a licu m j e s t a p o k a ž u , о k o j i m a se t o
p o s j e d i m a b a š r a d i . Ti suci n a t o r a d i u t v r đ e n j a pravili granica o d r e d i š e ,
d a se o b a v i n a l i č j e ili z a v o d , a j e r j e t o p o h r v a t s k o m o b i č a j n o m p r a v u
m o r a o obaviti zakleti p r i s t a v , i m e n o v a š e p r i s t a v o m već s p o m e n u t o g Stje­
p a n a L o v r e h n e . U prisustvu tog pristava, s a m o s t a n s k i h punomoćnika
G r u b e i Stjepka, župana Martina i Jurislava, samostanski opat de Tor­
;
r e n t e n a licu m j e s t a u K o k i č a n m a j e d n o s t a v n o je n a s a m o m p o č e t k u
izjavio, d a su sve te z e m l j e njegove, a da ž u p a n M a r t i n i J u r i s l a v tu
n e m a j u n i š t a svoga. T o je bilo u prilog M a r t i n u i J u r i s l a v u , koji su tra­
žili o z n a k u g r a n i c a . K o n a č n o su se o b j e s t r a n e složile, d a se t o m p r i g o ­
d o m o d r e d e s a m o granice, a k o n a č n a p r e s u d a izabranih sudaca da b u d e
p o s l i j e (.... e t p o s t e a s i c u t u i d e b i t u r r a t i o n i , i t a f i a t ) . Š t o s e s v e z b i l o p r i
t o m u t v r đ i v a n j u g r a n i c a , izvori šute. Ali b u d u ć i da tada, a ni d u g o
poslije, p r i p a d n o s t K o k i č a n a nije bila riješena, s v a k a k o zbog granica
Jurislavljeva dijela, z a v o d nije bio izvršen.
5 0
I s p r a v o m od 28. X I . 1360., kad kralj Ludovik Našmanu Petrovu,
Jurislavu Slovinjinu, Radoslavu Marinovu, Ivanu Matijevu, Radoslavu
Ivanovu, Mladenu Grgurevu i drugima potvrđuje Karin i druge njihove
posjede, izričito i z u z i m a K o k i č a n e , jer su oni baš u to vrijeme vodili
5 1
p a r n i c u sa s a m o s t a n o m sv. K r š e v a n a . T o k te p a r n i c e sačuvan je u
5 2
presudi kralja Ludovika, izdanoj u Zagrebu 21. XII. 1360. Na toj

4 7
I. d. 83. »a secunda manu sua« redovito znači, da se moraju zakleti provodac
i jedan rotnik, a samo rijetk" provodac i dva rotnika. Slično »a tertia«, »quarta« i t. d.
4 8
I. d. 76.
4 9
I. d. 105-106.
5 0
SCD XIII, 6 9 - 7 1 .
5 1
I. d. 70.: »super qua inter ipsos et abbatem sancti Grisogoni de Jadra litis mate­
ria vertitur de presenti.«
6 2
I. d. 7 9 - 8 3 .
parnici, о kojoj sam već govorio, opat je Ivan iznio darovštinu Jurja,
S t a n č e v a s i n a , ali o p a t n i j e k a z a o , d a j e t o u č i n i o J u r a j n e g o J u r i s l a v ,
koji je po usvojenju i m a o Stančev dio K o k i č a n a . O p a t je sličnošću
i m e n a Georgius, Jurgius i Jurislaus, a obojica su već d a v n o bila m r t v a ,
tako zaveo sudbeni dvor, da su sva 24 r o t n a suca (iurati a s s e s s o r s ) ,
p r e s u d i k o j i h su se K a r i n j a n i bili u n a p r i j e d o b v e z a l i p o k o r i t i , izjavili
da N a š m a n , a tim i čitava karinska vlasteoska zajednica, u K o k i č a n i m a
»nullam penitus nobilitatem uel hereditatem habuisset nec haberet nec
e a d e m uilla sua esset hereditaria«. О t o m e je t a d k r a l j L u d o v i k izdao
g o r n j u p r e s u d u , p o k o j o j su K o k i č a n i bili d o s u đ e n i s a m o s t a n u sv. K r š e -
л а п а , a N a š m a n u i s v i m a n j e g o v i m a z a u v i j e k n a r e đ e n » p e r p e t u u m si-
3
l e n c i u m « . O s i m toga kralj L u d o v i k 3 1 . X I I . 1360.·' šalje h r v a t s k o -
dalmatinskomu banu Nikoli Széchy-u »litteram praeceptoriam«, po
kojoj m u naređuje ne samo da uvede u posjed, nego i pruži samostanu
5 4
p o t r e b n u zaštitu u t o m u . B a n p a k N i k o l a 7. I I . 1 3 6 1 . šalje »mandatum
statutorium« n i n s k o m k a p t o l u , da o d r e d i j e d n o g a svoga člana, koji će
sa b a n s k i m i z a s l a n i k o m M i h a j l o m » d e s a n c t o P e t r o « i z v r š i t i s t a t u c i j u ,
t. j . u z o d r e đ e n e f o r m a l n o s t i u v e s t i s a m o s t a n s v . K r š e v a n a u p o s j e d
K o k i č a n a . N i n s k i k a p t o l i z a b r a s v o g a r h i p r e z b i t e r a S t a n č a , k o j i je sa
banskim izaslanikom Mihajlom i jednim samostanskim punomoćnikom
izvršio statuciju; ista je obavljena u prisustvu m n o g i h svjedoka od 16. d o
18. veljače 1361., pri kojoj nije p a o n i k a k a v p r i g o v o r i p r e s u d a je
5 5
postala p r a v o m o ć n a . О toj situaciji bio je u Z a d r u 19. II. 1 3 6 1 .
s a s t a v l j e n z a p i s n i k , t. z v . litterae statutoriotelatoriae.

6.

Izneseni s p o r о K o k i č a n i m a nije toliko važan p o sebi, koliko po

ispravama, koje su о n j e m u sačuvane. V e ć s a m i s t a k n u o važne p o d a t k e
tih isprava о odnosu k a r i n s k e vlastele i K a r i n j a n a sa n j i h o v o m rodov­
skom seoskom zajednicom u Lapcu, kao i о tadašnjem hrvatskom dru­
š t v e n o m u r e đ e n j u . Osim toga taj spor p r u ž a sliku težnja, u k r š t a v a n j a ι
sukoba tadašnjih raznih pravnih poredaka, osobito u imovnom pravu.
Ludovik tu nastupa, da stvori stanje, k a k v o je t a d a bilo na Zapadu.
N a i m e k a k o se u S r e d n j e m u v i j e k u s v e v e ć m a m n o ž i o b r o j p l e m i ć a n a
Z a p a d u , j a v l j a se p o t r e b a , d a v l a d a r i m o r a j u n a s t o j a t i , d a se p l e m s t v o
n e osili n a štetu k r a l j e v s k e vlasti. Z b o g t o g a v l a d a r i sve j a č e ističu
svoju vlast suverena nad svima i u svemu, koja vlast na osobiti način
dolazi do izražaja u težnji, da što šira s u d b e n a vlast b u d e i o s t a n e u
vladarevim rukama. Hrvatski prastari rodovski imovni poredak vodi
borbu i odstupa pred onima, koji izvana nadiru u njegovo područje.
U p r v o m r e d u k r a l j e v s k i s u d o v i p o t i s k u j u r o d o v s k e . S i l o m se n a s t o j i u
H r v a t s k o j uvesti p r a v n i p o r e d a k uže M a d ž a r s k e . Očita je p o t v r d a s v e m u

5 3
I. d. 90.
5 4
I. d. 102-103.
5 5
I. d. 106-108.
t o m u već sama sudbena misija kraljice majke Elizabete, poslane od
Ludovika krajem 1360. u Hrvatsku »pro reformatione status regnorum
5 3
Dalmacie et C r o a c h i e « i »unicuique querulanti iuxta causarum suarum
5 7
mérita p r o iustitia e x i b e n d a « , k a k o to pise u N a š m a n o v i m p r e s u d a m a
sa s t r a n e t o g a s u d a о K a r i n u i K o k i č a n i m a . T o je b i l o p o t p u n o u su­
p r o t n o s t i sa a u t o n o m i j o m dalmatinskih gradskih o p ć i n a , k o j a se u
p r v o m redu sastojala u potpunoj slobodi i nezavisnosti u svim sudbenim
5 8
poslovima; isto t a k o sa a u t o n o m i j o m plemeiisko-rodovskih sudova
u Hrvatskoj. Zato kraljevski sud po dotadanjemu dalmatinskom i
h r v a t s k o m u p r a v n o m u p o r e t k u nije bio N a š m a n u nadležan.
D a se u o n o d o b a r a d i l o о t i m n o v o t a r i j a m a u p r a v n o m u s i s t e m u u
t o m p r a v c u , p o k a z a t će i d u ć i slučaj. N a v o d i m ga t a k o đ e r i zato, što
će o n m n o g a d o s a d a iznijeta načela starog h r v a t s k o g i m o v n o g prava
potvrditi i bolje razjasniti. Godine 1273. Ladislav IV. K u m a n a c darovao
je Juriši G r g u r e v u , J u r i s l a v u Slavonjinu, O b l a h u Jirislaja i D a m j a n u
J u r i n u , s v i m a o d r o d a , t. j . s e o s k e z a j e d n i c e G l a m o č a n a ( d e g e n e r a t i o n e
Glamochani), zemlje Banjevac i Kašić, sjeveroistočno od Vranskog
j e z e r a , u p o t p u n u v l a s n o s t , a koje su oni i d o t a d a držali. D a r o v a o i m
je t e p o s j e d e u v l a s n o s t , j e r su se o n i u v e l i k e i s t a k l i u k r a l j e v o j v o j n i
5 9
protiv češkoga kralja Otokara II. pod Gjurom (Györ-Raab) . R o d Gla­
m o č a n a je iz T i n j a , j u ž n o o d N a d i n s k o g b l a t a , n e d a l e k o od Jošana,
K a m e n j a n a , K o k i č a n a , a i L a p c a . D a je cljedma t e r o d o v s k e zajednice
6 0
u T i n j u , v i d i se p o i s p r a v i iz g o d . 1 1 6 4 . T e se g o d i n e v o d i l a p a r n i c a
sa s a m o s t a n o m d o 1 1 2 5 . b i o g r a d s k i m , a poslije z a d a r s k i m sv. T o m e za
z e m l j u p o d b r d o m T i n j e m . О t o j z e m l j i s a m o s t a n se p a r n i č i o sa Gla-
m o č a n i m a i prije. Z a nju su G l a m o č a n i tvrdili, da im je njihova po
p l e m e n š t i n i ili s e o s k o j z a j e d n i c i ( e x n o s t r a p r o p i n q u i t a t e ) , p o č e m u
su o n i iz T i n j a , iz j e d n o g a o d s r e d i š t a h r v a t s k i h r o d o v s k i h s e o s k i h za­
j e d n i c a . D a s u iz T i n j a , p o k a z u j e i č i n j e n i c a , d a j e , k a d t u p a r n i c u v o d i
splitski n a d b i s k u p P e t a r , prisutan i tinjski sudac Toljen (Tolen iudex
6 1
Tini). U dvjema ispravama od 21. III. 1207., a r a d i l o se о c r k v i sv.
P e t r a u B u b n j a n i m a , z a p a d n o od T i n j a , m e đ u d r u g i m p l e m e n i t i m H r v a ­
tima svjedocima, kao Gusićima, Mogorovićima, Kačićima, Virevićima,
C u d o m i r i ć i m a i d r u g i m a bio je i S t r o j k o G l a m o č a n i n . P o s v e m u , dje-
d i n a j e G l a m o č a n a T i n j ; b i l i s u o n i r o d o v s k i p l e m i ć i , djedici. D o b i v š i

5 6
I. d. 69 i 79.
" I. d. 79.
5 8
Tako u Kolomanovoj zakletvi Trogiranima od 25. V. 1107. - SCD II, 19 - »lege
antiquitus constitute vos uti permittam«. Ono lege antiquitus constituta razjašnjava
potvrda Splitu sa strane Gejze II. svibnja 1142. - i. d. 49, - »rum vestro iudice uti
permittam«.
5 9
Nažalost u toj sudbenoj ispravi je donesen samo sadržaj, a ne čitav tekst darov­
nice iz god. 1273. Uza sve to može se zaključiti, da su Glamočani i prije te godine
držali ta dva sela, ali u podložnom stanju, jer ih kralj Ladislav oslobađa »de honere et
solutionis gravamine«. Ali oni su u kraljevoj vojsci, zato nisu bili pravi kmetovi, nego
su živjeli na imanjima podložnima kraljevskomu gradu (castrum) uz obavezu vojne
službe. Bili su johagiones castri = gradokmeti.
60
SCD II, 99-100.
61
SCD III, 63-67.
 spomenuti Glamočani Banjevac i Kašić u vlasnost, jer su dotada ta
naselja bila podložna n e k o m u k r a l j e v s k o m u gradu, d a k l e bila su ta d v a
mjesta s a m o dio, a n e čitava kraljevska u p r a v n a i g o s p o d a r s k a jedinica.
Obdarenici tim novim darovanjem nisu postali vlastela, nego kraljevski
p l e m i ć i , j e r su dobili k r a l j e v s k e z e m l j e u v l a s n o s t u n u t a r k r a l j e v s k o g
v l a s t e l i n s t v a , a n e čitavo v l a s t e l i n s t v o ( l e n o ) . K o j e g a su b a š vlaste­
linstva bili sastavni dio, teško je odrediti i kazati.
P o l o v i n o m X I V . st. u v r i j e m e t e š k i h b o r b a i z m e đ u V e n e c i j e i k r a l j a
L u d o v i k a za d a l m a t i n s k e g r a d o v e s j e d n e , a za b r i b i r s k u b a š t i n u sa
druge strane, 31. VII. 1347. Bribirac Grgur II. i nećak m u Juraj III.
6 2
predadoše kralju Ludoviku svoju vlasteosku utvrdu Ostrovicu. On
njima zauzvrat pokloni Zrinj u Slavoniji. Ostrovicu, koja tad posta
središnja i polazna tačka daljih borba na primorju, Ludovik zadrža u
s v o j i m r u k a m a , p o s t a v i v š i joj za u p r a v i t e l j a s v o g k a š t e l a n a . T i k a š t e l a n i ,
d a p r o š i r e svoju vlast i p o d i g n u s n a g u O s t r o v i c e , p r i č e m u su im p r v i
bili n a u d a r u posjedi o k o l n i h nižih p l e m i ć a , p r i j e v a r o m i nasiljem pri-
siliše m n o g e od n j i h (vi c o a c t i e t p o t e n t i a l i t e r c o n p u l s i ) , d a s u p o s t a l i
obični k m e t o v i (iobagiones) k a š t e l a n a Ostrovice. Davali su m u obični
u H r v a t s k o j k m e t s k i d o h o d a k , č e t v r t i n u p l o d o v a , k a o i vršili sve d r u g e
6 3
k m e t s k e službe i podavanja. T o nasilje nije mimoišlo ni posjede Gla-
m o č a n a u B a n j e v c u i K a š i c u . D o k je k a š t e l a n o s t r o v i č k i bio poznati
inače Nikola K o n t , isposlova on od kralja Ludovika, da daruje god.
1 3 5 5 . ili 1 3 5 6 . J a k o v u Š u b i ć a o d r e đ e n i k r a j i s t o č n o o d V r a n e , k o j i je
6 4
obuhvatao također i Banjevac s Kašićem. T o L u d o v i k čini pozivajući
se n a svoje k r a l j e v s k o p r a v o , p o k o j e m u je sve to m o g a o d a d a d e , k o m u
h o ć e , j e r je bilo njegovo »sue regie collationi p e r t i n e n t i b u s х . D a r o v a n j e
p a k nije vrijedilo, ako nije bila izvršena z a k o n o m uređena statucija,
t. j . j a v n o u v o đ e n j e o b d a r e n i k a u p o s j e d , p r i č e m u j e s v a t k o m o g a o
iznijeti svoja p r a v a i p r i g o v o r e . Z n a j u ć i d a su B a n j e v a c i K a š i ć s l o b o d n i ,
a ne podložni posjedi, da na njima ne sjede kmetovi, nego plemeniti
i da je p r e m a t o m u to darovanje n e z a k o n i t o , J a k o v Šubić zavara Vla­
d i n u , n j e g o v u b r a ć u i r o đ a k e , čiji su t a d a B a n j e v a c i K a š i ć bili. N a ­
govori ih, d a p r e k o statucije p r e đ u š u t k e , jer će oni n j e m u d a v a t i s a m o
n e k e malenkosti (pauciores census et leviora débita). U izvanrednim
p r i l i k a m a p r e d j e d n i m v i t e z o m (miles) silnika k r a l j a L u d o v i k a nije im
preostajalo drugo nego p o n u d u prihvatiti. Ali poslije izvršene statucije,

6 2
I. d. 380-381.
6 3
SCD XIII, 188 »omnium frugum et vinorum ipsorum quartam partem et alia
débita et proventus ... débita et servitia et quartam partem suorum vinorum et fru­
gum .... census et débita ac servitia«. Podaci, koji su potpuno u skladu sa inače utvr­
đenim redovitim kmetskim podavanjima u Hrvatskoj. Up. M. Barada, Hrvatski vlast,
feud., n. d. 47-48.
6 4
Taj Subić iz Zadra nije bio Bribirac, nego njegova i Biibiraca djedina bila je
u već navedenim Šubićevim Jošanima. Čudan on nosi naziv de Cesanis' Vjerojatno je
po srijedi kriva grafija mjesto de Gesanis = Gelsanis-Jošani Majuskulno с i g lako
se u gotici zamijene. Isti se spominje u ispravi od 10. II. 1358 - SCD XII, 451 - кзо
»aulae nostrae miles, amiratus noster maritimus, ac comes insularum nostrarum Farae
et Bratiae«, ali kao Jacobus de Cessant).
J a k o v Š u b i ć n i j e o d r ž a o o b e ć a n j e , n e g o je i od njih t r a ž i o sve, j e d n a k o
k a o i od svih drugih običnih kmetova. Zato Vladiha i drugovi podigoše
tužbu pred kraljicom majkom Elizabetom i njenim stolom u Zadru.
P a r n i c a j e z a p o č e l a o k o 3 0 . X I . 1 3 6 0 . ali nije s v r š e n a , j e r je kraljica
d o m a l o napustila krajeve Dalmacije i Hrvatske, povjerivši dalje vođenje
te parnice b a n u Nikoli Seču. Na sudbenomu ročištu 11. IV. 1361. Jakov
Šubić prikaza banu Nikoli pismo kralja Ludovika od 28. II. 1361., kojim
k r a l j n a r e đ u j e b a n u , da t u p a r n i c u on dalje ne vodi, n e g o n e k a je pošalje
k r a l j e v o m u s u d b e n o m u d v o r u (ad curiam suam in sue maiestatis pre-
s e n t i a m ) . Bilo je o d r e đ e n o ročište p r e d t i m s u d o m za 15. IX. 1 3 6 1 .
M e đ u t i m ljeti t e g o d i n e , k a d je J a k o v Š u b i ć sa s v o j i m l j u d i m a n e k a k o
oko 24. VI. došao u Banjevac i tražio od Vladihe i drugova četvrtinu
p l o d o v a , o d G l a m o č a n a V l a d i h a , B a r k a , D m i n e k i B o g d a n o p r i j e š e se
t o m u oružjem. P r i t o m je i sam J a k o v jedva izbjegao smrti; od njegove
p a k p r a t n j e u d v o r n i k bio je teško, a dvojica slugu s m r t n o ranjena.
T a j čin tih G l a m o č a n a d o š a o je k a o n a r u č e n . P a r n i c a je dobila o t a d a
dalje čisto k a z n e n i (kriminalni), a izgubila dotadanji privatnopravni
oblik. Zato n a sudu 15, IX. kralj vraća b a n u tu stvar na suđenje. Dana
2. X I . 1 3 6 1 . b a n n a sudvi u Z a d r u z a k a z a s u d b e n i d a n z a 1 1 . X I . 1 3 6 1 .
p r e d b a n s k i m stolom, v j e r o j a t n o u K n i n u . J a k o v Šubić i p r e d laj sud
iznese novo,, vrlo z n a č a j n o pismo kralja L u d o v i k a od 29. IX. 1 3 6 1 . U
njemu kralj naređuje banu, da tu parnicu sudi »non m o r e aut s e c u n d u m
c o n s u e t u d i n e m C r o a t o r u m a n D a l m a t i n o r u m sed i u x t a l e g e m et con-
suetudinem hungaricalem«. Na sudu ban Nikola, kao M a đ a r i Ludovi-
kova osoba, Glamočane tužitelje pretvara u optuženike i izmijenivši
o b l i k p a r n i c e o s u đ u j e i h z b o g nasilja (potentiariam exclusionem) na
g u b i t a k svih d o b a r a i p o s j e d a . B a n to čini »ex c o n s u e t u d i n e regni H u n -
garie, q u a m e d i a n t e regalis excellentia p r e m i s s a m c a u s a m diffinire et
d e t e r m i n a r e i n i u n x e r a t , ас etiam lege regni Croatie a p p r o b a t a per
iudices ac nobiles regni Croatie n o b i s c u m assedentes, consulta p e r p e n -
d e n t e s u t si q u i s i n q u a r u m c u m q u e i u r i u m et p r o p r i e t a t u m dominio
r e p e r t u s e x t i t e r i t , n o n vi vel p o t e n t i a l i t e r sed p e r iuris f o r m a m et
iustitie processum, p e r quescunque iura in eisdem sperant habere, de
e o r u n d e m d o m i n i o e x c l u d i p o s s u n t et r e m o v e r e ...«; o s u đ u j e ih » p r o
p r e m i s s i poteritiarii delicti c o m m i s s i o n e ex u t r i u s q u e regni c o n s u e t u ­
dine e o s d e m in facto p o t e n t i e et amissione o m n i u m p r o p r i e t a t u m et
b o n o r u m ipsorum, eosdem solum ubique intra limites d i c t o r u m r e g n o r u m
D a l m a t i e et Croatie c o n t i n g e n t i u m « . Osuda, koja sadržava čitav tok ras­
6 5
prave, izdana u K n i n u 15. XI. 1361., izrečena je s a m o p r o t i v V l a d i h e ,
B o r k a , D m i n k a i B o g d a n a ( e o s d e m s o l u m ) ; ovi su izgubili p o t p u n o sve
s v o j e p o k r e t n o i n e p o k r e t n o , d o k se ostali n j i h o v i s r o d n i c i u B a n j e v c u
i K a š i c u p o k o r i š e sili i n a d o t a d a s l o b o d n i m p o s j e d i m a p o s t a d o š e J a k o v ­
ljevi p o d l o ž n i c i i k m e t o v i .

6 5
SCD XIII, 185-190.
 Ova p a r n i c a ne baca samo svijetlo i na one s a v r e m e n e već n a v e d e n e
p a r n i c e p r o t i v N a š m a n a , p r u ž a j u ć i z n a č a j n e p o d a t k e za upoznavanje
težnja i nasilja kralja Ludovika, nego sadržava t a k o đ e r p o d a t k e , koji
su t i j e s n o p o v e z a n i sa p i t a n j i m a u z e t i m u o b z i r u o v o j r a s p r a v i .
T a k o u r a s p r a v i p r o t i v G l a m o č a n a n a l a z i se i fraza: »veri, p r i m i et
naturales regni Croatie nobiles«. Svakako važan izričaj, kojega pravo
z n a č e n j e t r e b a p o v i j e s n o u t v r d i t i . P o n a v e d e n o j p r e s u d i n a l a z i o se o n
u i s p r a v i k r a l j a L a d i s l a v a I V . K u m a n c a iz g o d . 1 2 7 3 . N a ž a l o s t t a i s p r a v a
u osudi G l a m o č a n a od 15. XI. 1361. nije donesena p o t p u n o k a o tran-
s u m p t , n e g o s a m o n j e n s a d r ž a j . Z a t o s e n e m o ž e r e ć i , d a li j e gornji
i z r i č a j b i o u i s p r a v i iz g o d . 1 2 7 3 . i l i j e u š a o u n j e n s a d r ž a j p r i o s v i d i
o d 15. X I . 1 3 6 1 . N o to je s p o r e d n o . G l a v n o je, da je on u p o t r e b l j e n
u gornjoj osudi i po njenu tekstu treba m u odrediti značenje. Sadržaj
i s p r a v e iz 1 2 7 3 . , k a k a v j e u o s u d i , n i j e l a k o r a z u m l j i v . S v a k a k o č i t a v a
o s u d a b a n j e v a č k i h G l a m o č a n a j a s n o p o k a z u j e , d a se r a d i l o о p o s j e d i m a
vladarskoga podrijetla (possessionum collationi regali pertinentium;
d u o b u s villis sue regie, u t d i c e r e t u r , c o l l a t i o n i , p e r t i n e n t i b u s , B a n y a w a s
e t C a s s i c h ) , a n i k a k o p o d r i j e t l a o d i s k o n a , t. j . r o d o v s k o g a ili s e o s k i h
z a j e d n i c a . Z a t o ti b a n j e v a č k i i k a š i ć k i G l a m o č a n i n i s u sjedili »na ple-
menščini od korena« nego na »podarjeni zemlji«. Dakle potpuno
6 6
o b r a t n o , n e g o što pisac ovog citata p i š e .
P o i z v a t k u d a r o v n i c e , k o j u je L a d i s l a v I V . izdao t i m G l a m o č a n i m a
6 7
negdje oko polovice 1273., podijelio je on njima ove povlastice:
a) o s l o b o d i o ih j e n e k i h t e r e t a i p o d a v a n j a , d o t i č n o s l u ž b a i d u ž n o s t i
( d e h o n o r e e t s o l u t i o n i s g r a v a m i n e ... m i s e r i c o r d i t e r eximendo), na
k o j e su oni d o t a d a bili o b v e z a n i r a d i d r ž a n j a B a n j e v c a i K a š i c a ( q u e m
a d m o d u m tunc usque nunc tenuissent) ;
b) o n ih j e »ad n u m e r u m , c e t u m et c o n s o r t i u m C r o a t o r u m n o b i l i u m
transtulisset et restituisset, ita p u r e , q u o d t a m ipsi, q u a m e o r u m h e r e d e s
h e r e d u m q u e in p o s t e r u m s u c c e s s o r s , illa et e a d e m g r a t u l e r e n t u r liber-
tate q u a veri, primi et naturales regni Croatie nobiles perfruentur«.
Sve su p a k t a d a š n j e d r u š t v e n e p o v l a s t i c e i p r a v a bili n u ž n o p o v e z a n i
z a p r o i z v o d n a s r e d s t v a i o d n o s e , k o j i svi i z t o g a i s t j e c a l i . Proizvodna
sredstva redovito su t a d a bile zemlje. Z a t o , k a d godine 1273. Ladislav
oslobađa G l a m o č a n e p o d a v a n j a i t e r e t a , n a k o j e su oni d o t a d a bili
p r e m a n j e m u obvezani zbog uživanja Banjevca i Kašica, on mijenja
d o t a d a n j e n j i h o v e m e đ u s o b n e o d n o s e ; ti p o s j e d i i p o t o m u su s t a l n o
bili v l a d a r s k i , i n a č e kralj u te o d n o s e nije m o g a o ulaziti i mijenjati ih.
A b u d u ć i d a su b a n j e v a č k i i k a š i ć k i Glamočani služili u kraljevoj
vojsci, i to u svojstvu »fidelium s u o r u m « , n j i h o v a ta d u ž n o s t bila je
v e z a n a za uživanje g o r n j i h zemalja. D a su oni n a t i m z e m l j a m a sjedili

6 0
Rasprave SAZiU, n. d. 110.
67
SCD XIII, 186. Ta je darovnica datirana godinom 1273. i prvom vladanja Ladi­
slava, koja je svršavala oko 5. VIII. 1273., pa je zato izdana prije kolovoza 1273.
k a o o b i č n i k m e t o v i , o n i n i s u m o g l i s l u ž i t i u v o j s c i , p o g o t o v u k a o »fi-
d e l e s « . B u d u ć i d a su služili, z n a č i , d a su oni d r ž a l i B a n j e v a c i K a š i ć
u s v o j s t v u s l i č n o m s v o j s t v u s l a v o n s k i h j o b a g i o n e s c a s t r i , t. j . o n i h , k o j i
s u u ž i v a l i o d r e đ e n e k r a l j e v s k e ili v l a s t e o s k e z e m l j e i z b o g n j i h bili
obvezani u p r v o m u redu na određenu vojnu službu. Ladislav pak sada,
k a k o je t a d a i b i l o u o b i č a j u , d i ž e i h iz d o t a d a n j e g i p a k k r a l j e v s k i m
p l e m i ć i m a v r l o b l i z a , ali p o d l o ž n i č k o g s t a n j a , n a s t e p e n p r a v i h ple­
m i ć a , o n i h k r a l j e v s k i h , za k o j e bi se m o g a o u p o t r e b i t i t a d o b i č n i n a z i v
»servientium regis«.
U p r a v o p o t o m u p o d i z a n j u n a s t e p e n p r a v i h ili k r a l j e v s k i h p l e m i ć a
oni dobivaju povlastice, prava i sloboštine, koje uživaju »veri, primi
et n a t u r a l e s n o b i l e s r e g n i C r o a t i e « , t. j . p r a v i , p r v i i r e d o v i t i p l e m i ć i
h r v a t s k o g a kraljevstva. P o svemu oni nisu to, jer »imajo plemen­
šćine o d k o r e n a « , n e g o »so k r a l j e v s k i p l e m i ć i , k i sedijo s a m o n a po-
darjeni zemlji«. Z a t o izričaj »prvi, p r a v i in p r i r o d n i p l e m i ć i « , d o d u š e
p r i p a d a m e đ u o n e » č e š e m i s l u h i « , ali n i k a k o n e m a z n a č e n j e , k o j e m u
pisac v e ć prije n a v e d e n o g čitavoga pasusa daje i on m u je d o k a z svih
tolikih i još k a k v i h tvrdnja. Pogotovu kad pisac baš te riječi veže s a m o
za » p l e m s t v o 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « , a u p o t r e b l j e n e su u i z v o r u s a m o
za G l a m o č a n e , koji n i k a d a nisu p r i p a d a l i » p l e m s t v u 12 h r v a t s k i h ple­
m e n a « , n e g o su oni bili r o d o v s k o , a poslije k r a l j e v s k o p l e m s t v o .
P o s v e m u i z r i č a j » v e r i , p r i m i e t n a t u r a l e s n o b i l e s « u p o t r e b l j c n za
G l a m o č a n e u L a d i s l a v l j e v o j d a r o v n i c i iz g o d . 1 2 7 3 . z n a č i jedno te
isto, što i izričaj »sub m e r e et sincere nobilitatis titulo«, k o j i m je k r a l j
Ludovik 28. XI. 1360. potvrdio N a š m a n u i n j e g o v i m a k a r i n s k o vla­
stelinstvo. Za potvrdu navest ću i druge primjere. K a d god. 1225.
Bela IV. oslobađa Cakana i njegove potomke »ab obligatoria seruitute
c a s t r i C r i s i e n s i s « , o n i h r a z r e š u j e » i n f e r i o r i s officii u i n c u l o « , t. j . j o b a -
gionatus castri, a podjeljuje im da »gaudeant de honesta societate
seruientum (!) regis« i da su »Introducti in p a r t i c i p i u m regalis
6 8 6 9
domus«. K r a l j L u d o v i k 19, II. 1 3 6 3 . potvrđuje Nikoli Stjepanovu
neke kraljevske zemlje( nostre collationi dignoscitur pertinere), koje
je n j e g o v i m p r e đ i m a b i o d a o Bela I V . 7. X I . 1 2 3 9 . T o m p r i g o d o m L u ­
d o v i k » e u n d e m et suos h e r e d e s ac s u c c e s s o r s in p e r p e t m i m c u m t e r r i s
s e u p o s s e s s i o n i b u s a iobagionatu castri duximus eximendum et in ceturn
et numerum nobilium regni nostri mutuata libertate ipsius agregamus et
pure nobilitatis priuilegio fecimus et facimus congaudere«. Z a r tu »veri
nobiles« i » p u r a nobilitas« ne znači isto što »sub m e r e et sincere nobi­
litatis titulo« isprave od 28. X I . 1360. i »veri p r i m i et n a t u r a l e s no­
biles« i s p r a v e o d 1 5 . X I . 1 3 6 1 . d o t i č n o i s p r a v e iz 1 2 7 3 ?
7 0
T a k v o j e z n a č e n j e p o t p u n o u s k l a d u sa p r a v i m a s v e t e k r u n e , koja
je uz d r u g o bila i »radix o m n i u m possessionum«. P o t o m načelu u t o k u
X I I I . stoljeću u M a đ a r s k o j je p o t p u n o nestalo prastaroga rodovskog

6S
SCD III, 247.
69
SCD XIII, 272-273.
7 0
Lanović M, Stjepan pl. Verböcz, Rad JAZiU, 277 (126). 90 i 92.
 7 1
p l e m s t v a , a p o s t o j a l o je s a m o p l e m s t v o s v e t e k r u n e ili k r a l j e v s k o .
T a k o i ugarski kraljevi gledaju na plemstvo; samo kraljevsko je plem­
stvo »pravo, prvo i zakonito«, a n i k a k o rodovsko.
T a k o p a r n i c a V l a d i n e i d r u g o v a n e s a m o š t o j e v a ž n a za h r v a t s k o
d r u š t v e n o uređenje, nego je očit p r i m j e r s k u p a smicalica, zakulisnog
rada, zavaravanja, prijevara, samovolje i nezakonitosti. Kralj Ludovik
sve t o čini sa ciljem, d a izmijeni t a d a š n j i d r u š t v e n i p o r e d a k u H r v a t ­
skoj, osobito onaj imovni osnovan na prastaromu rodovskomu poretku;
on hoće da u čitavom svomu kraljevstvu stvori jedinstveni i zajednički
društveni poredak. U t o m u treba tražiti suprotnosti, koje su p r i p r e m a l e
t l o i r a s p o l o ž e n j e za b u n e , u s t a n k e i b o r b e , k o j e s u se v e ć za L u d o v i k a ,
a pogotovu po njegovoj smrti dugo i oštro vodile u njegovu kraljevstvu
i u našim stranama.

71
A. Timon, n. d. 136 si. i 154.

IV. BUŽANSKI LAPCANI

1.

1
D a n a 3. I X . 1 2 5 8 . p r i s t u p i p r e d ninski k a p t o l Ladislav sin р о к . k n e z a
2
J a k o v a , r o d a k r b a v s k i h G u s i ć a , i sa n j i m e s k u p a B o g d a n i S t a n i s l a v ,
sinovi Kreljata, kao i Stjepan i Radovan, sinovi Bogdoslava. Posljednja
3
četvorica bila su m e đ u s o b o m blizi r o đ a c i , a »de g e n e r a c i o n e L a p t a n e ,
4
n o b i l e s d e L a p a t « . D a k l e s v a k a k o l a p a č k i p l e m i ć i iz m j e s t a Lapca.
D a se t u r a d i о p r i m o r s k o m , a n e о k o j e m u d r u g o m u L a p c u , p o k a z u j e
činjenica, što p r a v n i posao ta petorica sklapaju m e đ u sobom, p r e d
n i n s k i m k a p t o l o m . Taj je bio u ninskoj biskupiji locus credibilis,
m j e s t o , p r e d k o j i m su se s k l a p a l e p r a v o v a l j a n e p o g o d b e i d r u g i p r a v n i
poslovi. P r i m o r s k i L a p a c bio je u ninskoj biskupiji, i po t o m u njegov
je locus credibilis bio n i n s k i k a p t o l . D a se t u r a d i l o о L a p c u u P o u n j u ,
p r a v n i p o s a o i z m e đ u one p e t o r i c e bio bi se radije obavio p r e d k n i n ­
s k i m k a p t o l o m , koji je za P o u n j e k a o l o c u s credibilis b i o n a d l e ž a n .
N a v e d e n o g a dana 3. IX. 1258. s p o m e n u t i Ladislav Gusić p r e d ninskim
k a p t o l o m poklanja četvorici L a p č a n a svoj nenaseljeni posjed Gomiljane
u Bužanima, kraju u porječju srednje i donje Like, od Perušića p r e m a
Pazarištu p o d Velebit. Gomiljani pak bili su u susjedstvu drugoga

1
SCD V, 102-103.
2
Po ispravi bana Pavla Šubića od 26. XII. 1298. - SCD VII, 322 - Bela IV. je
tomu Ladislavu »filio comitis Jacobi de Chorbavia Gusich« ,bio darovao 6 posjeda
u Krbavi na granici Gacke; usto i već spomenute prije Domakovce u Luci. Imao je
Ladislav sinove Gvida, Desinu i Pribislava.
3
»Simul et vicissim consanguinei« vjerojatno bratučedi ili stričevići, svakako
članovi porodične zajednice.
4
Ta je isprava do nas došla u prijepisu od 1. II. 1384. i Laptane kao i Lapat
svakako je kriva grafija, pogotovu kad u drugom prijepisu iz god. 1412. stoji Lap-
ehane i Lapach. Svakako se radi о Lapčanima i Lapcu.
L a đ i s l a v l j e v a p o s j e d a , z v a n o g a R a d o s l a v l j e v a s . O b a ta m j e s t a 7. I I .
1250. k r a l j B e l a I V . bio je d a r o v a o i s t o m u k n e z u L a d i s l a v u Gusiću, a
potvrdio god. 1252. i b a n Stjepan Gutkeled. Sada god. 1258. poklanja
knez Ladislav Gomiljane spomenutoj četvorici L a p č a n a kao n a g r a d u
za r a z n o v r s n e i m n o g e s l u ž b e , k o j e su oni i n j i h o v i p r e đ i vršili L a d i ­
slavu i njegovim prethodnicima.
S a m a ta i s p r a v a u m n o g o m u je važna. O z n a k e > de g e n e r a c i o n e L a p -
t a n e « i »nobiles de L a p a t « p o k a z u j u n e n a tradiciju, n e g o da je još
uvijek uistinu postojala k a o p o s e b n a rodovska u s t a n o v a seoska zajed­
nica L a p č a n a , neovisna od bilo koje druge njima blize ustanove ili
zajednice, k a o što je bila vlasteoska k a r i n s k a . P o t o m e je u H r v a t s k o j
r o d o v s k o p l e m s t v o n e s a m o još p o s t o j a l o , nego se t a k v i m i s m a t r a l o .
K t o m e p r e m d a su o b d a r e n i c i »nobiles de L a p a t « , i p a k su oni k a o i nji­
h o v i p r e đ i r a z n o v r s n o i često ( m u l t i m o d a ac c r e b r a servicia) služili
k r b a v s k o j vlasteli, j e d n o m u od »plemstva 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « . Na­
r a v n o d a s u t o č i n i l i u p r v o m r e d u iz e k o n o m s k i h r a z l o g a . V r e m e n o m
su se m n o g e k u ć n e i p o r o d i č n e z a j e d n i c e u č l a n s t v u u m n o ž i l e , a i m o ­
vina je r e d o v i t o ostajala ista. К t o m e , j e r je po h r v a t s k o m i m o v n o m
p r a v u jjostojala i m o g u ć n o s t d i o b e k u ć n i h i p o r o d i č n i h z a j e d n i c a , cije­
p a n j e m se n j i h o v i m e t a k sve v e ć i n a s m a n j i v a o , dolazio kod mnogih
na ništa. Z a t o već zbog toga, a bilo je stalno i drugih razloga, mnogi
su č l a n o v i t i h z a j e d n i c a i bez diobe bili prisiljeni d r u g d j e tražiti bolje
uvjete života. N a r a v n o da je p r i t o m u p r v o m u r e d u dolazio u obzir
život, koji je njima k a o plemićima u tadašnjem staleškomu uređenju
najbolje odgovarao.

U n a š i m k r a j e v i m a m n o g i r o d o v s k i p l e m i ć i sele u s u s j e d n e d a l m a ­
t i n s k e g r a d o v e . B a v e ć i se u n j i m a z a n a t i m a , o b r t o m i t r g o v i n o m , n e k i
se o b o g a ć u j u i k a o t a k v i p o s t a j u g r a d s k i p l e m i ć i i patriciji. T a k o su
učinili J u r a j sin S t a n č e v i P r e d i h a , oba L a p č a n i , k a o i n e k i od r o d o v ­
skog plemstva Draginića, koji postadoše zadarski patriciji. U službu
k r a l j e v s k u bili su stupili već s p o m e n u t i b a n j e v a č k o - k a š i ć k i G l a m o č a n i ,
a u službu velikaško-vlasteosku četvorica Lapčana, koji su ovdje u
p i t a n j u . U i z u z e t n i m s l u č a j e v i m a p r i m a l i su oni i p r a v e kmetovske
p o l o ž a j e . S l u ž b e k o d v l a d a r a ili v l a s t e l e bile su redovito dvorske,
g o s p o d a r s k o - u p r a v n e ili v o j n i č k e . M e đ u t e s v a k a k o m o r a j u se u b r o j i t i
i » m u l t i m o d a ac c r e b r a servicia« naše četvorice L a p č a n a , prije nego
i m je k n e z L a d i s l a v G u s i ć p o k l o n i o G o m i l j a n e . D a se t u r a d i о t i m
s l u ž b a m a , izlazi iz p l e m i ć k o g p o l o ž a j a L a p č a n a i iz s a m e r i j e č i »ser-
vitium«. Ona u srednjovjekovnoj latinštini nije zadržala s a m o svoje
k l a s i č n o z n a č e n j e , j e d n a k o z n a č e n j u o d s e r v i t u s , t. j . r o p s k e , p a p o s l i j e
k m e t s k e službe, nego m o ž e da znači svaku službu u o p ć e i bez poniža­
v a j u ć e o z n a k e . U p o s l j e d n j e m u z n a č e n j u o n a stoji i u o v o m u slučaju.
L a d i s l a v n j i m a d a j e » n e n a s e l j e n e « G o m i l j a n e , a da se r a d i l o о d o t a d a ­
n j i m k m e t o v i m a , o n b i n j i m a b i o d a r o v a o , k a k o se t o o b i č n o d o g a đ a l o ,
posjed, n a k o j e m u su oni k a o k m e t o v i d o t a d a radili i bili u k m e t o v -
s k o m odnosu p r e m a Ladislavu. Zbog toga službe, koje su s p o m e n u t a

33 R A D 300 513
 č e t v o r i c a L a p č a n a d o t a d a vršili k n e z u L a d i s l a v u i n j e g o v i m a , nisu bile
k m e t s k e , n e g o službe više i časnije, službe d v o r a krbavske vlastele,
k a k o je to i odgovaralo njihovu staleškomu stepenu.
K n e z Ladislav Gusić primio je n a dar Gomiljane god. 1250. od
Bele IV., a malo godina poslije god. 1253. on ih n a neki n a č i n ipak
o t u đ u j e . K a k o je to m o g a o učiniti? P o t a d a š n j e m hrvatskom pravu,
k o j e je vrijedilo za sva i m a n j a b e z r a z l i k e , s v a k o stjecanje sa s t r a n e
p o j e d i n o g a č l a n a k u ć n e ili p o r o d i č n e zajednice pripalo bi p o sebi
čitavoj njegovoj zajednici. Onaj p a k , koji je tu i m o v i n u dobio bilo
k o j i m n a č i n o m , s n j o m nije m o g a o s l o b o d n o d a r a s p o l a ž e , da je p o t r o š i ,
d a r u j e , z a l o ž i ili p r o d a . J e d i n o u s l u č a j u , d a j e n e t k o n e š t o n a b i l o k o j i
n a č i n d o b i o , p o s l i j e n e g o s e o d i j e l i o o d s v o j e k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d ­
n i c e , m o g a o je s o n i m , š t o j e s a m s t e k a o ili d o b i o n a d a r , s l o b o d n o
5
r a s p o l a g a t i , ali p r i j e nego bi stvorio svoju novu zajednicu. T o je
t a k o đ e r slučaj uzmicanja kolektiviteta, početak individualnoga vla­
sništva k o d nas. Budući da knez Ladislav sam slobodno raspolaže Go-
m i l j a n i m a , z n a č i , d a se o n b i o o d i j e l i o o d v l a s t i t e z a j e d n i c e k r b a v s k i h
k n e z o v a , ali t a d a još nije i m a o d j e c e . A k o se p a k t u z a p r a v o i nije
radilo о o t u đ e n j u , taj je slučaj i p a k d o k a z p r a v a s t v a r a n j a vazala,
naravno unutar onoga hrvatskoga imovnoga prava.

2.

Ovdje se s v a k a k o n a m e ć e pitanje d r u š t v e n o g a položaja te četvorice

L a p č a n a poslije n j i h o v a p r e s e l j e n j a iz L a p c a u z a v e l e b i t s k e G o m i l j a n e .
Po Ladislavljevoj darovnici oni su dobili G o m i l j a n e »ad habendum,
tenendum, gaudendum, possidendum«, i to »perpetuo et inrevoca-
b i l i t e r « . A l i tu su n a v e d e n i s a m o izrazi, k o j i se o d n o s e n a p r a v o p o ­
sjedovanja (possessio), a n e m a izraza slobodnog raspolaganja vlasništva
( d o m i n i u m ) . P r e m a t o m u , ti L a p č a n i nisu postali p o t p u n o g o s p o d a r i i
vlasnici G o m i l j a n a . D a je to t a k o , p o k a z u j e n a s t a v a k iste dispozicione
f o r m u l e , u k o j o j piše, d a oni p o s j e d u j u G o m i l j a n e , ali s a m o » q u a n d i u
fidelia servicia iusta et honesta ipsi vel e o r u m h e r e d e s predicto La-
dislao et suis h e r e d i b u s e x h i b e r e v o l u e r i n t « . L a d i s l a v je d a k l e njima
d a o G o m i l j a n e , ali uz uvjet, d a v r š e i d o k b u d u izvršavali određene
službe n j e m u i njegovim potomcima. U samoj darovnici te službe nisu
o z n a č e n e , a to z n a č i , da se r a d i l o о s l u ž b a m a o p ć e p o z n a t i m p o t a d a ­
š n j e m p r a v u . A d a t e s l u ž b e n i s u b i l e n a j n i ž e , t. j . k m e t s k e , n e g o v i š e ,
kaže s a m a darovnica nazivajući ih »fidelia servicia iusta et h o n e s t a « .
U s r e d n j o v j e k o v n o j l a t i n š t i n i fidelis o b i č n o o z n a č u j e d v o r s k o g a slu­
ž b e n i k a , č l a n a d v o r s k e p r a t n j e ili d r u ž i n e , k o j i se u i z v o r i m a z o v u i
6
familiäres. Fidelia servicia t e d a r o v n i c e , k o j i se i z r i č a j r e d o v i t o n a l a z i
u n a š i m d a r o v n i c a m a , n e m o g u d a o z n a č u j u u ž e službe n a d v o r u , j e r ti

5
Up. M. Barada, Hrvatski vlast, feud., n. d. 3 7 - 3 9 .
6
A. Timon, n. d. 572.
L a p č a n i nisu mogli držati i obrađivati Gomiljane, a živjeti na Ladislav-
l j e v u d v o r u . P r e o s t a j e , d a fidelia servicia u ovomu slučaju označuju
v o j n u službu d u ž n u Ladislavu, p o kojoj su oni uz o d r e đ e n e uvjete bili
d u ž n i ići s d a r o v a t e l j e m k a o vojnici n a v o j n u . D a se t u r a d i l o о v o j n o j ,
a n e kojoj drugoj službi, osim već rečenog i tadašnjeg poretka jasno
t a k o đ e r p o k a z u j u i riječi d a r o v n i c e , koja te službe nazivlje »iusta et
h o n e s t a « , t. j . d a su t o s l u ž b e , k o j e o d g o v a r a j u t a d a š n j e m pravnomu
poretku i plemićkom društvenom položaju one četvorice Lapčana. Oni
su p o svojoj v o j n o j o b a v e z i k n e z u Ladislavu došli u položaj sličan
položaju vazala zapadnog f e u d a l i z m a , a ti su v a z a l i zbog lena bili
d u ž n i n a o d r e đ e n u v o j n u s l u ž b u s e n i o r u . N a r a v n o j e , d a su se ti n a š i
vazali zbog posebnoga našeg društvenog uređenja i imovnoga prava u
m n o g o m u razlikovali od lenskih vazala na Zapadu. Lapčani gomi-
l j a n s k i , ili z o v i m o i h b u ž a n s k i , bili su n e š t o s l i č n o v i n o d o l s k i m p l e m e ­
nitima, vranskim feuđatarijima, slavonskim iobagines castri i predija-
7
listima, p a n j i m a sličnima. Ti b u ž a n s k i L a p č a n i bili su u sličnomu
položaju, u k o j e m u su bili banjevačko-kašićki G l a m o č a n i prije godine
1273., k a d ih je k r a l j Ladislav IV. oslobodio dotadanjega njihova vazal­
s k o g a s t a n j a , u č i n i v š i i h p o t p u n i m v l a s n i c i m a B a n j e v c a i Kašica, a t i m e
od dotada rodovskih kraljevskim plemićima.
P o t a d v a s l u č a j a u o v o j r a d n j i o b r a đ e n i m a , t. j . b a n j e v a č k o - k a š i ć k i h
Glamočana i bužanskih L a p č a n a , postojao je u srednjovjekovnom
h r v a t s k o m d r u š t v u sloj p l e m e n i t i h , sličan sloju vazala na Zapadu.
P i t a n j e t o g sloja n a š e g a p l e m s t v a , koji je različit od r o d o v s k o g a , n e š t o
je z a s e b n o , p a bi ga t r e b a l o p o s e b n o i obraditi. S v a k a k o i i z m e đ u t i h
n i ž i h p l e m i ć a p o s t o j a l e s u r a z n e v r s t e , n a k o j e je u t j e c a l o : a) p o d r i j e t l o ,
t. j . r o d o v s k o , a t i m v e ć p l e m i ć k o ili k m e t s k o ; b) čiji s u bili v a z a l i , d a
li k r a l j e v s k i i l i v l a s t e o s k i ; c ) s l u ž b a , k o j u s u s v o m u s e n i o r u o b a v l j a l i .

3.

Š t o j e s v e p o s l i j e b i l o sa p o t o m c i m a p r v e č e t v o r i c e L a p č a n a n a s e ­
l j e n i h 1 2 5 8 . u b u ž a n s k i m G o m i l j a n i m a , p o i z v o r i m a m a l o se zna. P o
8
i s p r a v i o d 1. I I I . 1 4 8 4 . b i o j e p r i s t a v »v steli k r a l e v i m e j u p l e m e n i t i m i
ljudi ν Bužah« — u B u ž a n i m a — »Mikula Dobrešić s'Vasce od p l e m e n a
9
L a p č a n « ; u i s p r a v i o d 1. V I . I 4 8 6 . p i š e , k a k o su 2 4 s u c a i z a b r a l a u z
još t r o j i c u i » M i k u l u D o b r e č i ć a z' Vasce« k a o » d o b r e p l e m e n i t e l u d i
1 0
k ' sebi za p r i s t a v e « ; g o d i n e 1 4 9 0 . sudac je stola b u š k o g a »Mikula D o -
1 1
b r e č i ć z' V a s c e ot p l e m e n a L a p č a n « . D n e 28. V I I I . 1 4 8 7 . u parnici
između Ivanuša Obrakovića i Jurja Vidošića za p o s j e d u b u ž a n s k i m
Glagoljićima, ispitan je uz d r u g e »plemenite ljudi« i »Filip' ζ G o m i l a n ' « .

7
M. Barada, n. d. 54-57.
8
Đ. Šurmin, n. d. 294.
9
I. d. 312.
1 0
I. d. 351.
1 1
I. d. 397.
 M a l o je to. Ali i p o t i m a p r e k o d v a stoljeća p o z n i j i m i s p r a v a m a od
naseljenja one četvorice Lapčana u Bužane vidi se:
da su p o t o m c i tih prvonaseljenih L a p č a n a ne s a m o t r a j n o ostali i
z a d r ž a l i G o m i l j a n e , n e g o da su se p r o š i r i l i i u obližnja m j e s t a , k a o u
Vascu;
d a su s e b e ti b u ž a n s k i L a p č a n i u v i j e k s m a t r a l i p l e m i ć i m a , i t a k v i m a
d a su ih i d r u g i d r ž a l i ; ali n e p o z e m l j a m a , k o j e su d r ž a l i u t o m n o v o m
kraju, nego po njihovoj nekadanjoj seoskoj zajednici u Lapcu;
p r e m d a je od n j i h o v a naseljenja u B u ž a n e p r o š l o d u g o v r e m e n a , k o d
n j i h se nije n i k a d a u t r n u l a , n e g o je u v i j e k bila živa svijest, d a su došli
iz p r i m o r s k o g L a p c a ; p o n j i h o v o j p r v o t n o j s e o s k o j z a j e d n i c i u n j e m u
oni d a su bili i ostali p l e m i ć i , k a k o je u n a v e d e n i m ispravama to
istaknuto, a ne po Gomiljanima.
Sve je p a k to u s k l a d u s onim, što s a m v e ć prije u t v r d i o , da je p o ­
stojao Lapac na primorju, a u njemu seoska zajednica rodovskog
plemstva (dedića) Lapčana; d j e d i n a ili p r a b a š t i n a jednako karinske
vlastele, jednog od »plemstva 12 h r v a t s k i h p l e m e n a « , k a o eto i bu-
žanskih Lapčana, vlasteoskih vazala.

V. Ρ 0 U N J S К I LAPČANI

A) U hrvatskom gornjem Pounju

1.

U vrijeme naseljenja one četvorice Lapčana u velebitske Bužane,

žive t a k o đ e r L a p č a n i i u gornjem P o u n j u . О njima govore m n o g a po­
vijesna svjedočanstva, pa im treba svratiti p o s e b n u pažnju.
1
Ban Roland godine 1263 piše Beli IV., k a k o neki optužuju Lapčane
( L a p u c h i e n s e s ) , da su sebi podložili n e k e »castrenses«, oduzevši ih
tako od kraljevskoga c a s t r u m a , k o j e m u su ti castrenses dotada pri­
2
p a d a l i . M e đ u t i m , b u d u ć i d a se ti L a p č a n i n a l a z e u p o g r a n i č n o m k r a j u
i k a k o ih je m a l o , moli b a n k r a l j a Belu, zbog zasluga, koje su ti
L a p č a n i učinili kralju i njemu, n e k a im kralj svojom darovnicom
p o t v r d i sve njihove dotadanje sloboštine, t a k o da ih unaprijed nitko
ne može ni u čemu uznemirivati ni smetati. Banovo pismo tog sadržaja
o d n i j e š e k r a l j u Beli » S t e p h a n u s et alii d e L a p u c h « . N e g d j e s v r š e t k o m
1 2 6 3 . B e l a p o t v r đ u j e t i m L a p č a n i m a sve o n e sloboštine, koje je n j i m a
već prije bio podijelio ban R o l a n d . Ali ta p r v o t n a banova darovnica

1
SCD V, 266-267. To pismo nije datirano, a sačuvano je kao transumpt u ispravi
Bele IV. - i. d. 267 - koja je datirana god. 1263. i 29. godinom njegova vladanja.
Godina pak 29. Belina vladanja traje od 14. X. 1263. do 13. X. 1264., pa je nje­
gova isprava izdana između 14. X. i 25. XII. 1263. Zato je i banovo pismo, koje
je bilo povod toj Belinoj ispravi, svakako iz druge polovice god. 1263., a Belina
isprava s kraja te iste godine.
2
»in confinio vestro - t. j . kralja - sunt residentes et pauci«.
 nije sačuvana, a b a n o v o pismo i kraljev odgovor samo pretpostavljaju
b a n o v u d a r o v n i c u , z a t o n i j e č u d o , d a še p o n j i m a n e z n a , о k o j i m a
se L a p č a n i m a u p r a v o r a d i , gdje su o n i s t a n o v a l i i k o j e su s l o b o š t i n e
uživali.
P o d a t a k b a n o v a p i s m a , d a su ti L a p č a n i s t a n o v a l i u pograničnom
kraju, s a m p o sebi ništa n e k a ž e , j e r su t a d a i L a p č a n i u L a p c u n a
p r i m o r j u živjeli u p o g r a n i č n o m k r a j u k o d Zadra, koji je t a d a bio p o d
Venecijom. Ali potanja analiza čitavoga banova pisma i kraljevske
p o t v r d e p o k a z a t će, d a se t u ni n a j e d a n n a č i n n e r a d i о - L a p č a n i m a
u p r i m o r s k o m L a p c u . U p r v o m r e d u ban je R o l a n d d a r o v a o nekim
L a p č a n i m a n e k o j e p o s j e d e ; naselivši se n a njih, p o d l o ž i š e oni pod
3
s v o j u v l a s t n e k e o d » c a s t r e n s e s « . D a se t u r a d i l o о z e m l j i š n i m p o s j e ­
d i m a , i a k o se ti i z r i č i t o n e s p o m i n j u , i z l a z i iz č i n j e n i c e , što se ban
pozivlje n a s l o b o š t i n e tih n a g r a đ e n i h L a p č a n a (ipsi in sua l i b e r t a t e ) ,
p a moli kralja » q u a n t e n u s pređictes Lapuchienses in e o d e m statu et
libertate sicut hactenus steterunt relinquatis p e r m a n e r e « . U ono p a k
d o b a s l o b o š t i n e s u r e d o v i t o b i l e v e z a n e z a p o s j e d e ; zato* s u t u b i l i u
p i t a n j u s v a k a k o posjedi. D o k a z , da se radilo u p r a v o о v l a d a r s k i m p o ­
s j e d i m a , j^est č i n j e n i c a , š t o b a n m o l i k r a l j a z a p o t v r d u i s t i h . N a s u p r o t
t o m e , d a su t u bili u p i t a n j u posjedi l a p č a n s k e djedine u L a p c u , d a k l e
rodovski posjedi, njih ni b a n ni kralj nisu mogli potvrđivati ni darivati;
sloboštine r o d o v s k i h p o s j e d a i p l e m i ć a (dedića) bile su i uvijek, r e d o v i t o
uzevši, ostale izvan d o h v a t a kraljevske i banske vlasti.
U b a n o v u p i s m u još piše, da su ti L a p č a n i sebi p o d l o ž i l i n e k e »ca­
st ren s e s « , a to su bili k m e t o v i , koji su obrađivali i uživali zemlje k r a ­
ljevskih c a s t r u m a , a bili d u ž n i raditi o d r e đ e n e poslove, zanatlijske i
d r u g e za g r a d . P o t o m e su z e m l j e , k o j e su držali ti L a p č a n i , о k o j i m a
je govor, prije pripadale n e k o m u kraljevskomu castrumu. Sve p a k to
p o k a z u j e , da L a p a c n a p r i m o r j u nije ni na j e d a n način u pitanju.
K o n a č n o kralj Bela u svojoj potvrdi n a m e ć e tim L a p č a n i m a dužnost
» d e s c e n s u s a « , z a l a z n i n e ili p r i s e l i c e , t. j . k o n a k a i h r a n e , ali samo
k r a l j u i h e r c e g u , i n i k o m u d r u g o m u . I t o t a k o đ e r p o k a z u j e , d a se t u
r a d i l o о v l a d a r s k i m p o s j e d i m a , k o j e s u n e k i iz L a p c a p r i m i l i n a d a r
odi b a n a R o l a n d a , p a p o s l i j e i o d k r a l j a B e l e I V . B u d u ć i d a b a n o v a n j e
Rolanda, b a n a cijele Slavonije, ide od godine 1261. do 1267., njegovo
darovanje tim L a p č a n i m a svakako pada između 1261. i 1263. Time nije
r e č e n o , d a s u se ti L a p č a n i i s t o m t a d a iz p r i m o r s k o g L a p c a doselili
u taj n o v i k r a j , m o g l i su oni i otprije t u biti naseljeni i n a p o s j e d i m a
živjeti k a o i o b a g i o n e s c a s t r i ili v a z a l i , a b a n R o l a n d i m j e s a m o p r o š i r i o
sloboštine, slično k a k o je to učinio kralj Ladislav I V . god. 1 2 7 3 . b a n j e -
vačkim i kašićkim Glamočanima.
4
Karlo Robert 13. X. 1322. na molbu Petra, sina Jurislavljeva, Mi­
hajla K e g l j e v a i S t o j k a , svi su p a k ti »nobiles de L a p u c h « , koji su

3
To su bili kmetovi, hrvatski zvani gračani, koji za posjed, koji su obrađivali,
nisu bili dužni gospodaru na sva kmetska podavanja u naravi nego samo na neke
darove i rad i službe u gradu (castrumu).
4
SCD IX, 8 7 - 8 9 .
 5
molili u i m e svoje i svih d r u g i h p l e m i ć a , n a r a v n o »de L a p u c h « , po­
t v r đ u j e B e l i n u d a r o v n i c u iz g o d . 1 2 6 3 . L u d o v i k p a k kralj 20. VII.
6
1345. na molbu kneza Jurja H e m i n o v a »de L a p u c h « , a koji je molio
u i m e svoje »item vice et n o m i n i b u s v n i u e r s o r u m n o b i l i u m de e a d e m
7
L a p u c h « , p o t v r đ u j e i s p r a v e K a r l a R o b e r t a i B e l e I V . S v e se t e p o t v r d e
o d n o s e n a posjede i sloboštine L a p č a n a , ali n i k a k o o n i h n a p r i m o r j u .
G d j e su b a š ti L a p č a n i , n a k o j e s e s v e t e i s p r a v e o d n o s e , s t a n o v a l i ,
p o n a v e d e n i m i s p r a v a m a n e bi se n i š t a m o g l o k a z a t i .
8
T e k isprava K a r l a R o b e r t a od 19. X. 1324. unijet će svijetla i u to
pitanje. Farkaš, Kemin, Juraj i H e n i h , sinovi H e m i n a »de generacione
N e b l u c h , nobiles" de Croacia«, bili su u službi k r a l j e v s k o g a dvorjanika
Grgura, sina krbavskoga kneza K u r j a k a Gusića. Ti Nebljušani, zbog
v j e r n e službe i pristajanja njihova u z kralja, bili su izloženi r a z n i m
n e p r i l i k a m a . T a k o njihovi posjedi K a m e n i k i Dolje bili su n e s a m o
o p u s t o š e n i , nego su ih oni m o r a l i i n a p u s t i l i . U toj ispravi stoji, d a su
9
se K a m e n i k i Dolje nalazili » p r e m a N e b l j u h u « . Z b o g toga k n e z G r g u r
Kurjaković moli kralja Karla Roberta, da spomenutoj četvorici Neblju-
šana podijeli posebnu ispravu, p o kojoj bi oni u n a p r i j e d ne samo
m i r n o uživali s p o m e n u t e posjede K a m e n i k i Dolje, nego t a k o đ e r da
1 0
na iste m o g u i k m e t o v e naseljavati. Kralj je uvažio m o l b u i 19. X.
1324. о t o m e je izdao ispravu, о kojoj je govor. U njoj kralj dopušta,
d a n e s a m o ta č e t v o r i c a H e m i n i h s i n o v a , n e g o i svi č l a n o v i njihove
seoske zajednice (cum tota e o r u m generacione), koji po toj zajednici
imaju pravo na K a m e n i k i Dolje, stanuju na tim posjedima pod po­
1 1
sebnim kraljevskim pokroviteljstvom i zaštitom. P o t o m u 1324. god.
postojala je p o s e b n a šira d r u š t v e n a zajednica nebljuška »de gene­
racione Nebluch«, kojoj Karlo Robert dopušta stanovanje u K a m e n i k u
i Dolju. T a dva mjesta nisu bila u s a m o m e Nebljuhu, nego prema
n j e m u i u njegovu području. Položaj p a k N e b l j u h a je o d r e đ e n , jer to
mjesto i danas postoji na lijevoj strani rijeke U n e , južno od Ripča.
S p o m e n u t a č e t v o r i c a i n j i h o v a z a j e d n i c a bili s u iz N e b l j u h a , d a k l e iz
Pounja.

M e đ u t i m jedan od četvorice s p o m e n u t i h u ispravi Karla Roberta od

19. X . 1324., a koji su bili »de g e n e r a c i o n e N e b l u c h « , bio je J u r a j sin
1 2
H e m i n . Kralj Ludovik potvrdio je 20. V I I . 1345. na molbu kneza

5
Tekst »nobiles de Lapuch pro se et pro vniuersis nobilibus de eadem ad
nostram ...« nije jasan, jer poslije de eadem svakako je nešto ispušteno, što je
razumljivo, jer se radi о prijepisu.
е
SCD XII, 297-298.
7
Te riječi pokazuju, da u tekstu navedenom gore u bilj. 5. treba dodati
de Lapuch.
* SCD IX, 209-210.
9
I. d. 209. »contra Nebluh existentes«; contra - prema, u blizini Nebljuha.
1 0
I. m. »populosque ad easdem congregare«.
1 1
1.ш. »vt iidem cum tota eorum generacione, quibus dicte possessiones habentur
participes, in ipsis possessionibus eorum resideant sub nostra proteccione speciali
et tutela«.
« SCD XI, 217-218.
J u r j a s i n a H e m m a , a l i » d e Lapuch« i s p r a v e B e l e I V . iz g o d . 1 2 6 3 . i
K a r l a R o b e r t a iz 1 3 2 2 . , k o j e su se o d n o s i l e n a L a p č a n e u k r a j u , k o j i
je u pitanju. S v a k a k o , b u d u ć i da je J u r a j H e m i n j e d n e i druge isprave
jedna te ista osoba, a on je u jednoj »de Nebluch« a u drugoj »de
L a p u c h « , a s l o b o š t i n e se t i č u n j e g o v e zajednice nebljuške, t i m e je
postalo j a s n o , d a se sve s p o m e n u t e isprave i p o njima podijeljene
sloboštine odnose na Lapčane u Pounju.
T i m su i p o d a c i p i s m a b a n a R o l a n d a i B e l i n e p o t v r d e iz 1 2 6 3 . p r i j e
n e o d r e đ e n i postali o d r e đ e n i j i . T a k o je p o d a t a k , da su L a p č a n i , n a k o j e
se o d n o s i b a n o v o p i s m o i B e l i n a p o t v r d a , živjeli u p o g r a n i č n o m k r a j u ,
i s p r a v a n . P r i j e z d a je p o s j e d o v a o Donje K r a j e , prije nego je postao
bosanski ban, a z a d r ž a o ih je i poslije, d o k je bio b a n (1233—1255).
T i m e su S a n s k a i M r e n s k a ž u p a n a Sani, d e s n o m u p r i t o k u U n e , k o j e su
bile u n u t a r D o n j i h K r a j e v a , o d v o j i v š i se o d H r v a t s k e sa Prijezdom
1 3
došle u sklop b a n o v i n e B o s n e . Zato podatak pisma bana Rolanda, da
L a p č a n i , za k o j e o n od k r a l j a traži p o t v r d u sloboština, žive »in c o n f i n i o
v e s t r o « , o d n o s i se n a L a p č a n e u G o r n j e m u P o u n j u , j e r su graničili sa
tada bosanskim Donjim Krajevima.
K a d Bela IV. odgovara 1263. na molbu bana Rolanda i odobrava
L a p č a n i m a u P o u n j u p r a v a i sloboštine, on se i z r a ž a v a s a m o o p ć e n i t o ,
d a oni o s t a n u »in e o d e m s t a t u et in e a d e m l i b e r t a t e « . 0 k o j i m a se t u
s l o b o š t i n a m a i p r a v i m a r a d i l o , m o ž e se zaključiti t e k iz spomenute
isprave K a r l a R o b e r t a od 19. X. 1324. P o toj ispravi K a r l o R o b e r t daje
p r a v o n e b l j u š k i m L a p č a n i m a , d a n a K a m n i k u i D o l j u žive u o n i m slo­
b o š t i n a m a , u k o j i m a žive »nobiles de L a p u c h « , p a sloboštine tu i
n a b r a j a . Z a t o se i s t o m p o t o j p o v e l j i z n a d e za s l o b o š t i n e pounjskih
L a p č a n a u o p ć e . T e p a k sloboštine bile bi:
svi p r i h o d i b e z r a z l i k e sa p o s j e d a n e b l j u š k i h , a t a d i d r u g i h g o r n j o -
pounjskih Lapčana, pripadaju samo i jedino njima; po tomu nikomu
nisu davali d o h o d a k ni plaćali porez, i nitko im nije m o g a o n a m e t a t i
nikakve daće, uživali su gospodarski imunitet;
b i l o i m j e s l o b o d n o s l u ž i t i k o d k o j e g a g o d su h t j e l i v e l i k a š a , ali s u
uvijek smatrani službenicima kraljevskoga dvora, dakle d v o r s k i ili
1 4
kraljevski plemići;
nitko i m drugi ne može suditi osim osobno bana i kraljevskog dvor­
skog suca; ni u j e d n o m u slučaju i nikada ne može im suditi podban,
1 5
k o j i ž u p a n ili b i l o k o j i d r u g i z e m a l j s k i s u d a c ;

1 3
Up. P. Šišić, Vojvoda Hrvoje, Zagreb 1902, 3 si.; V. Corović, Historija Bosne,
Beograd 1940, 206.
1 4
Tu se radi u prvom redu о vojnoj službi. Važno je »prout curie nostre fidèles
familiäres«, što je jednako servientes regis drugih isprava. Bili su dvorsko ili kra­
ljevsko plemstvo. Po ispravi od 24. XII. 1224. - SCD III, 238-240 - zovu se takvi
plemići de domo et familia nostra; po onoj iz god. 1225. - i. d. 248-249. - Turo­
poljci su introducti in participium regalis domus kao i onoj drugoj — i. d. 247-248.
1 5
Ta odluka nije bila u suglasju s tadašnjim sudbenim pravom u Hrvatskoj, u
kojoj je za sve hrvatsko plemstvo bez razlike bio nadležan jedino rodovski ili ple­
menski sud. Zaključke slavonskoga sabora, koji je držao Matej ban »tocius Sclauo-
nie«, objelodanio je 19. IV. 1273. - SCD VI, 25-28 - ali nisu vrijedili u Hrvatskoj
nego samo u Slavoniji. Uz druge je i zaključak, da plemićima unutar pojedinih
 m o g u i m a t i svoje k m e t o v e , koji su p o t p u n o u njihovoj vlasti i о
njima ovisni, tako da ih nitko u t o m e ničim ne m o ž e smetati.
B u d u ć i d a su t o o p ć e s l o b o š t i n e L a p č a n a u G o r n j e m P o u n j u , t i m
sloboštinama tačno je određen društveni položaj pounjskih Lapčana
od god. 1263. dalje. P o s v e m u nisu bili vlastela, nego obično niže k r a ­
ljevsko p l e m s t v o , p r e m d a su prije bili i dalje ostali r o d o v s k i p l e m i ć i .
O p e t d o k a z , da je s a m o k r a l j e v s k o plemstvo smatrano za pravo
plemstvo.
D a su se L a p č a n i naselili u G o r n j e P o u n j e p r i j e god. 1 2 6 3 . , da se
1 6
zaključivati po ispravi od 25. IV. 1334. Već navedena četvorica
nebljuških Lapčana Farkaš, Hemin, Juraj i H e m e (Henih) pođoše pred
krbavske knezove Budislava, Pavla i Grgura, sinove pokojnog Kurjaka,
moleći, da im oni p o t v r d e Grabovnik, koji je bio k u p i o njihov p o k o j n i
otac H e m i n od kneza Slovinje Gusića. Sa s o b o m oni doniješe i k u p o ­
prodajni ugovor о toj kupnji svoga oca H e m i n a . Knezovi Gusići n o v o m
ispravom od 25. IV. 1334. potvrđuju prodaju svoga predšasnika kneza
1 7 1 8
S l o v i n j e . T a j se p a k S l o v i n j a s p o m i n j e g o d . 1 2 0 7 . i 1221. »corba-
viensi c o m i t e « . Z a t o je njegova p r o d a j a G r a b o v n i k a u P o u n j u L a p č a -
n i n u H e m i u č i n j e n a n a j k a s n i j e p o l o v i n o m X I I I . st. A b u d u ć i d a se
r a d i о n e b l j u š k i m L a p č a n i m a , n a k o j e se o d n o s e v e ć n a v e d e n e i s p r a v e
o d g o d . 1 2 6 3 . dalje, s v a k a k o su se o n i n a s e l i l i u P o u n j e p r i j e t e g o d i n e .

2.

N o t i m e glavno sijelo p o u n j s k i h L a p č a n a još nije u t v r đ e n o . О gornjo-

p o u n j s k i m L a p č a n i m a govore razne isprave sve do svršetka X V . sto­
ljeća. K r a l j L u d o v i k n a m o l b u N a š m a n a sina P e t r o v a »de L a p u c h « ,
koji je molio u ime svoje i » v n i u e r s e r u m n o b i l i u m de e a d e m L a p u c h « ,
1 9
26. V I I . 1 3 5 5 . p o t v r đ u j e sve i s p r a v e , k o j e se o d n o s e n a g o r n j o p o u n j s k e
L a p č a n e . T u j e i s p r a v a B e l i n a iz g o d . 1 2 6 3 . , K a r l a R o b e r t a iz 1 3 2 2 . i
i s t o g a L u d o v i k a iz 1 3 4 5 . V a ž n a j e t u o s o b a N a š m a n a P e t r o v a . O n se u
tadašnjim i s p r a v a m a više p u t a s p o m i n j e i govoreći prije о K a r i n j a n i m a
češće sam ga navodio k a o k a r i n s k o g vlastelina. S v a k a k o je on bio važna
ličnost polovinom X I V . stoljeća i u službi na d v o r u kralja Ludovika.

kneštava (comitatus) sudi jedino ban (banus eos iudicabit pro tempore constitutus).
Taj zaključak, koji je inače vrijedio samo za Slavoniju, premda je donesen tada na
saboru, ne znači naravno, da takav pravni običaj nije i prije toga postojao, on je
na tom saboru samo javno osnažen. Kralj ga u obliku povlastice nastoji uvesti i
u Hrvatsku. U potpunom je to skladu sa težnjama Karla Roberta, da izmjeni staro
društveno uređenje Hrvatske i izjednači s uređenjem Madžarske. No ni tu nije
uspio, jer je do kasna, kako ću poslije pokazati, postojao u smislu hrvatskoga prava
stol lapački, nadležan gornjopounjskim Lapčanima. Po tome gornja tobožnja povla­
stica, dana sa strane kralja kao protivna hrvatskomu pravu, nije bila uopće izvršena;
ostala je samo dokaz težnja Anžuvinaca.
16
SCD X, 162-163.
17
SCD III, 64 i 67.
1 8
I. d. 202.
19
SCD XII, 297-298.
 2 0 2 1 2 2
Po ispravama od 4. X I I . 1354., 2 1 . X. 1360., 28. XII. 1360. i
2 3
31. XII. 1360. on je sin P e t r o v »de K a r i n « , a usto i »de génère La­
p u c h « , p a i »nobilis in L a p u c h « . P o t o m u je o n s t a l n o k a r i n s k i vla­
s t e l i n i L a p č a n i n iz p r i m o r j a . U L u d o v i k o v o j i s p r a v i o d 2 6 . V I I . 1 3 5 5 . ,
u kojoj n a s t u p a i u i m e svih g o r n j o p o u n j s k i h L a p č a n a , on je s a m o »de
L a p u c h « . S v a k a k o p o s v e m u to je j e d n a te ista o s o b a . Njega su k a o
utjecajnu osobu na dvoru kralja Ludovika upotrebili njegovi rodovski
srodnici pounjski L a p č a n i , a i on kao t a k a v u i m e svoje i njihovo
n a s t u p a p r e d L u d o v i k o m . T o je d o k a z , d a ni g o r n j o p o u n j s k i Lapčani
j i i s u bili p r e k i n u l i v e z e i o d n o s e sa s r o d n i c i m a u s e o s k o j z a j e d n i c i n a
primorju.
2 4
Splitski kaptol 28. V. 1374. n a m o l b u p l e m e n i t o g a »Herne filius
c o n d a m nobilis uiri H e g m e h i de L a p a c « , kojega s a m već spominjao,
potvrđuje ispravu krbavskih knezova Budislava, Pavla i Grgura, sinova
р о к . K u r j a k a , o d 2 3 . I V . 1 3 3 4 . , k o j a se o d n o s i n a n e b l j u š k e L a p č a n e .
O d p o s e b n e je v a ž n o s t i i s p r a v a od 26. X. 1396. i z d a n a »sub castro
2 5
Conca«. P o toj ispravi s u d b e n i stol sačinjavali su Stjepan i Blaž
»castellani de Conca«, Z o r a n »zupanus de Lapach« i tri rotna suca,
Butko Gončević, Ratko Utišenić i Ivan Cernin zvan Lapić. Pred taj
s t o l d o đ o š e p l e m e n i t i I v a n i N o v a k , s i n o v i P r i p č e z v a n o g P r i č n i ć iz
N e b l j u h a . T u oni usvajaju (fecerint in i p s o r u m fratres) k n e z a T o m u ,
D u j m a i B l a ž a sa s v i m a n j i h o v i m p o t o m c i m a , d a j u ć i i m uz p r i s t a n a k
č i t a v o g a r o d a L a p č a n a i s v i h o n i h iz N e b l j u h a t r e ć i n u s v i b s v o j i h p o ­
sjeda u N e b l j u h u sa s v i m p r a v i m a , k o j a su t i m p o s j e d i m a pripadala.
T o čine b r a ć a I v a n i N o v a k zbog usluga, koje su n j i m a učinili k n e z
T o m a , D u j a m i Blaž, i uz sve formalnosti običajne pri otuđivanju
i m o v i n e . T a k o je n a d l e ž n i sud p r i h v a t i o to d a r o v a n j e i usvojenje ( h a n e
d o n a c i o n e m et f r a t r u m a s s u m p c i o n e m ) , povezavši sve k o n d i c i o n a l n o m
k a z n o m od 100 m a r a k a , u slučaju da bi I v a n i N o v a k p o k u š a l i na bilo
k o j e m s u d u t o v e ć u č i n j e n o o s p o r i t i . К t o m u s u d je p o s t a v i o i četiri
pristava, koji su taj p r a v n i posao morali izvršiti; pristavi su bili: D u j a m
Bolčanić Butka, Ivan Radešić, Latko Živković i Lala Grimaldić. A na
s v r š e t k u о s v e m u t o m u s t o l j e i z d a o i s p r a v u sa p e t p e č a t a .
R a d i s e i o v d j e о usvojenju, ali je o n o d r u g a č i j e g o b l i k a od p r i m j e r a
dosada n a v e d e n i h . U p r v o m u redu tu nije u pitanju posljednji m u š k i
član k u ć n e zajednice, koji usvaja, nego njih dvojica; usvojeni nije
t a k o đ e r j e d a n , n e g o su t r o j i c a . U s v o j e n j e se o v d j e n e č i n i , d a se n e u t r n e

г о
I. d. 260.
21
SCD XIII, 69.
2 2
I. d. 88.
2 3
I. d. 90.
24
SCD XV, 44.
25
Vjesnik zem. arhiva VII, Zagreb 1905, 161-162. Sumnjam, da je u izvorniku
Conca, jer je u svim drugim ispravama Choca. Također je i krivo datirana »24.
oktobra« mjesto 26. X. Datum »feria quinta proxima ante festum beatorum Simonis
et Jude« znači η četvrtak prije svetkovine tih svetaca. A jer je njihova svetkovina
28. X. i god. 1396. bila u subotu, to je četvrtak, kad je bila izdana ta isprava,
bio 26. X.
 vatra na k u ć n o m ognjištu, nego zbog učinjenih usluga. K o n a č n o usvo­
jeni n e postaju »heredes« čitave imovine jedne zajednice, nego samo
n j e n a t r e ć e g a dijela. S v a k a k o se i o v d j e r a d i о u s v o j e n j u , ali о p o s e b n o m
slučaju, koji pokazuje postepeno raspadanje pojedinih prastarih rodov­
skih p r a v n i h običaja, ovdje običaja usvojenja.
I s p r a v a iz god. 1396., о kojoj je g o v o r , k a ž e , d a se s u d b e n o r o č i š t e ,
koje je nju izdalo, držalo »sub castro Conca«. D a se tu radilo о s u d u
n a d l e ž n o m za L a p č a n e u G o r n j e m u P o u n j u , izlazi iz s a m e i s p r a v e . T o m u
je sudu prisutan Zoran, župan lapački (Zuranus zupanus de L a p a c h ) .
Usvojenje je učinjeno »ех licencia s p o n t a n e a u o l u n t a t e tocius gene-
r a c i o n i s n o m i n e L a p a c h et h o m i n u m d e N e b l u c h « , t. j . d o z v o l o m i p r i ­
s t a n k o m ne samo one uže zajednice nebljuške » h o m i n u m de Nebluch«,
nego i o n e šire l a p a č k e , n a r a v n o o n e u P o u n j u . S v a k a k o tu se r a d i о
J a p a č k o m stolu. D a je l a p a č k i s u d b e n i stol p o s t o j a o u P o u n j u n a d l e ž a n
p o u n j s k i m L a p č a n i m a , svjedoči više i s p r a v a , k o j e se o d n o s e n a te
gornjopounjske Lapčane.
2 6
Postoji isprava, koju je izdao sudbeni stol lapački 28. X I . 1 4 4 8 . sa
sijelom u R m n j u , dakle u gornjem P o u n j u . T o m u je s u d u p r e d s j e d a o
D r a g o v o l j a » g r a č ' š a k ' r m a n j s k i « , t. j . k a š t e l a n , k o j e g a s t r a n k e i s a m a
i s p r a v a još zovu i » k n e z stola l a p a č k o g a « . T a j n a z i v k n e z a za p o g l a v i c u
s u d a o s t a t a k j e iz v r e m e n a p l e m e n s k i h i k r a l j e v s k i h s u d o v a , k o j i m a j e
najprije stajao na čelu župan, a poslije u f e u d a l n o doba knez. P r e m d a je
t o m u r m a n j s k o m u s u d u n a čelu o b i č n i k a š t e l a n , ali b u d u ć i d a je o n p o ­
stavljen i sudi mjesto kneza F r a n k o p a n a , k o j e m u je tada R m a n j p r i p a d a o ,
k a k o ću to još i p o k a z a t i , on je k n e ž e v z a m j e n i k , p a ga p o tradiciji i
r e p r e z e n t a c i j i nazivlju k n e z o m . N a t o m stolu l a p a č k o m u u R m n j u uz
kaštelana Drogovolju bila su i tri »suci rot'ni stola togac lapačkoga«
S i m u n M r m o n j i ć , D o m j a n Sičić i G r g u r R a t k o v i ć . P r e d taj s u d d o š a o
j e p l e m e n i t i J u r a j K a r l o v iz S t r i ž i ć a m o l e ć i : b u d u ć i d a s u T u r c i p o ­
robili i popalili sve njegovo, t a k o d a o n n e m o ž e živjeti n a s v o m e
i m a n j u , n e k a m u s u d d o p u s t i i m a n j e p r o d a t i ili z a l o ž i t i . S u d g a u p u ć u j e
n e k a n a j p r i j e p o n u d i , n e ć e li t o k u p i t i n e t k o o d n j e g o v e s e o s k e z a j e d ­
nice Strižića; ako oni to odbiju, tad n e k a n u d i d r u g i m a L a p č a n i m a ; a k o
nitko ni od njih ne htjedne, tada n e k a p o n u d i bilo k o m u , pa i izvan
p l e m e n a , ali u t o m e s l u č a j u s a m o » p l e m e n i t o m u « , t. j . s a m o č l a n o v i m a
seoskih zajednica. D a sve to z a k o n i t o izvrši, stol l a p a č k i d a d e J u r j u
p r i s t a v a M a t i j u D u j m o v i ć a . Z a l u d je J u r a j sa t i m p r i s t a v o m obilazio i
n u d i o svoje Strižiće i druge L a p č a n e , n i t k o nije htio njegovo imanje
kupiti ni u zalog uzeti. Slika teškog stanja na granici Bosne i na iidaru
Turcima 15 godina prije njena pada! J u r j u nije preostalo drugo nego
nuditi i izvan r o d a i plemena. K o n a č n o je k u p c a i našao, a bio je ple­
meniti M i k u l a Gašparov. Strižići su tog k u p c a odobrili. N a sedmi d a n
s u d o v a n j a l a p a č k o g a stola d o đ e više n j i h S t r i ž i ć a sa p r o d a v a č e m J u r j e m ,
kupcem Mikulom i pristavom Matijom p r e d taj sud, gdje oni »vsi
i m e n o m i u kipih vsih svoih sinov, bratje, b r a t u č e d o v , stričev i sinovac,

2,1
Đ. Šurmin, n. d. 175-178.
bližih i d a l n i h « o d o b r i š e tu p r o d a j u . T o m p r i l i k o m J u r a j je p r o d a o za
250 zlatnika ne samo »vsu svoju plemenšćinu i imanje, k u imaše u
Strižićih i u k o t a r u s t r i ž i ć k o m « n e g o i sve »ča bi posli n a n(j) vsidalo
ili s' s e l o u S t r i ž i ć i h i u k o t a r u s t r i ž i ć k o m « . K u p a c j e p o t o m u d o b i o
ne samo imanje k u ć n e zajednice Jurja Strižića, n e g o i sva prava,
koja je Jurjeva k u ć n a zajednica imala u seoskoj zajednici Strižića, kao
i u p l e m e n u gorujopounjskih Lapčana po prastaromu hrvatskomu rodov­
s k o m u p r a v u . D a će se sve p o g o đ e n o izvršiti, p r o d a v a č i svi Strižići
2 7
j a m č e k u p c u M i k u l i p o d k a z n u ( z a r o k o m ) od 50 g r i v n j a . A za svje­
d o č a n s t v o čitavoga toga p r a v n o g a posla stol l a p a č k i izdaje ispravu.
Naveo sam čitav pravni postupak, onaj običajan pri prodaji imanja
u staroj H r v a t s k o j . Usporedivši taj p o s t u p a k s p o s t u p k o m prije nave­
d e n i m p r i u s v o j e n j u , v i d i se, k a k o se o n i p o t p u n o s l a ž u ; t a j je p o s t u p a k
i u X V . st. još i t e k a k o bio v e z a n i v o đ e n p o p r a s t a r i m p r a v n i m obi­
č a j i m a , o s t a c i m a iz v r e m e n a r o d o v s k o g a u r e đ e n j a seoskih zajednica.
K o l i k o i s p r a v a iz g o d . 1 3 9 6 . t o l i k o i o n a iz 1 4 4 8 . s v j e d o č e , d a je
p o s t o j a o s u d ili s t o l l a p a č k i , n a d l e ž a n gornjopounjskim Lapčanima
usprkos prije n a v e d e n o j ispravi Karla Roberta od 19. IV. 1324. U p ore-
d i v š i m e đ u s o b o m i s p r a v e iz 1 3 9 6 . i 1 4 4 8 . , vidi se, d a su u m e đ u v r e m e n u
i z m e đ u te dvije isprave nastale m n o g e p r o m j e n e u sastavu lapačkoga
s t o l a . P o p r o m j e n i iz g o d . 1 3 9 6 . t a j j e s t o l z a s j e d a o » s u b c a s t r o C o n c a « ,
a p o p r o m j e n i iz 1 4 4 8 . u R m n j u ; p ö p r v o j u s t o l u l a p a č k o m u s u d j e ­
lovala su dva k a š t e l a n a , Stjepan i Blaž »castellani de Conca«, a p o
d r u g o j s a m o j e d a n k a š t e l a n i t o o n a j iz R m n j a ; p o p r v o j u z d v o j i G U
k a š t e l a n a » d e C o n c a « b i o je i ž u p a n l a p a č k i » s u p a n u s d e L a p a c h « sa
još tri suca, a p o d r u g o j s a m o k a š t e l a n r m a n j s k i sa tri suca, а о ž u p a n u
l a p a č k o m u n e m a hi spomena. Zato između godine 1396. i 1448. u po­
g l e d u u r e đ e n j a i s a s t a v a l a p a č k o g a stola zbile su se v e l i k e p r o m j e n e ,
bilo s o b z i r o m na mjesto njegova sjedišta, bilo na njegov sastav, a time
i n a n j e m u p o d l o ž n o p o d r u č j e . A k a d a i k a k o se sve t o d o g o d i l o ?

3.

2 8
Po Klaiću i Sišiću Conca iz i s p r a v e o d 1 3 9 6 . h r v a t s k i bi se z v a l a
K o n o b a , k o j a b i s e p o s l i j e z v a l a Rmanj, što povijesno n e stoji.
N a p o č e t k u X V . stoljeća najmoćniji h r v a t s k i vlastelin-velikaš bio je
svakako knez i ban Ivaniš Nelipić рок. Ivana. K a o šurjak vojvode
Hrvoja bio je i Ivaniš do god. 1406. na strani kralja Ladislava Napuljca,
a o t a d a dalje n a s t r a n i Ž i g m u n d a . B a n u su I v a n i š u uz v a n j s k e n e p r i ­
jatelje zadavale teških briga prilike u samoj njegovoj obitelji. Muškoga
p o t o m k a nije imao nego s a m o dvije kćerke, K a t a r i n u i M a r g a r e t u . Da
s t v a r b u d e još teža, nije i m a o ni bližih ni daljih r o đ a k a . Z a t o je m o r a o

2 7
Ovdje znači novac, ali se vrsta i vrijednost ne. mogu odrediti. Obično stoji
mjesto lat. marca, koja označuje težinu od 245 g srebra i od koje se težine kovalo
240 denara.
2 8
Vjesnik zem. arhiva, n. d. 161.
 v o d i t i i te k a k v u b r i g u , d a se n e r a s p r š i n e g o s a č u v a n e l i p i ć k a v l a s t e o s k a
baština, m a k a r i po ženskoj lozi. P o g o t o v u , j e r je z n a o , k a k o n a istu
već vrebaju kralj Zigmund, Mleci, bosanski kralj Stjepan T v r t k o II. a
2 9
i neki h r v a t s k i velikaši. Već 17. V I I I . 1 4 0 6 . k n e z Ivaniš sklapa savez
sa k n e z o m N i k o l o m F r a n k o p a n o m , n a j m o ć n i j i m v l a s t e l i n o m u t a d a š n j o j
sjevernoj H r v a t s k o j . Taj savez obnoviše ta dva m o ć n a k n e z a 20. I. 1 4 1 1 .
i o s n a ž i š e s a d v a n o v a v a ž n a č i n a . P r v i č i n svi b i l e z a r u k e o b a v l j e n e t a j
isti d a n i z m e đ u I v a n a ( A n ž a ) n a j s t a r i j e g a sina b a n a i k n e z a Nikole
F r a n k o p a n a i Ivaniševe kćeri K a t a r i n e . Ali b u d u ć i da im je izgledalo,
da ni to nije d o s t a p o u z d a n o , da će t i m e s a č u v a t i n e l i p i ć k o v l a s t e l i n s t v o ,
i s t i t a j d a n k n e z I v a n i š N e l i p i ć j o š i usvaja svog b u d u ć e g zeta Ivana
F r a n k o p a n a , T o posljednje učinjeno je, da po usvojenju Ivan F r a n k o p a n
p o s t a n e p r a v n o p r a v i č l a n N e l i p i ć e v e k u ć n e z a j e d n i c e , heres u potpu­
3 0
n o m smislu. D a n a 16. V I I . 1422., čini se p r i v j e n č a n j u I v a n a i K a ­
3 1
tarine, knez je Ivaniš usvojenje ponovio. Sve to I v a n i š čini u t e š k o j
b r i z i , d a o d r ž i n a o k u p u n e l i p i ć k u v l a s t e o s k u b a š t i n u . N e s i g u r a n , d a li
će njegovi neprijatelji p r i z n a t i t u p o s e b n u u s t a n o v u h r v a t s k o g a i m o v ­
noga prava, usvojenje, on gleda da i na drugi način obezbijedi zetu i
kćeri nelipićku imovinu. T a k o god. 1422., 1426. i 1428. knez Ivaniš
z a l a ž e s v o j o j k ć e r i , a ž e n i I v a n a F r a n k o p a n a g r a d o v e K l i s , O m i š sa
u t v r d o m Visući, Kamičak, Ključ, župu Petrovo Polje — danas Drniško —
3 2
i ž u p u O d o r j e sa Z v o n i g r a d o m — p o r j e č j e g o r n j e i s r e d n j e Z r m a n j e .
3 3
T o ponavlja i proširuje 24. V. 1 4 3 4 .

S d r u g e je s t r a n e k r a l j Ž i g m u n d 6. I V . 1 4 3 1 . u N i i r n b e r g u z a l o ž i o
b a n u Nikoli F r a n k o p a n u uz d r u g e g r a d o v e i županije t a k o đ e r i »castel-
lum Rypach cum omnibus pertinentiis, castrum Choka cum omnibus
3 4
pertinentiis, Castrum Ermyn cum omnibus pertinentiis«. T o su s v a k a k o
g r a d o v i R i p a č , R m a n j i » C h o k a « , d o t i č n o » C o n c a « iz i s p r a v e o d 1 3 9 6 . ,
svi u P o u n j u . T a se m j e s t a s p o m i n j u i u Ž i g m u n d o v o j i s p r a v i o d 1 6 . I.
3 5
1434. P o t o m u »Choka« i R m a n j dva su p o t p u n o različita u t v r đ e n a
m j e s t a , p a K l a i ć e v a i Šišićeva i d e n t i f i k a c i j a t i h d v a j u k r a l j e v s k i h ca-
struma p o t p u n o otpada. Od dvaju p a k kaštelana, članova lapačkoga

2 9
Thalloczi-Barabâs, n. d. 189-191.
3 0
I. d. 166—169 »quem (sc. Johannem) ab isto die in antea recepimus sollepniter in
nostrum filium adoptivum, de quibus bonis facere possit et disponere in vita et in
morte, tamquam verus et legitimus dominus et patronus«. Dominus = haeres.
3 1
I. d. 189-191.
3 2
Dne 3. VIII. 1422. Klis - i. d. 191-193. - 12. III. 1423. - i. d. 193-195. - Zvo-
nigrad cum prouincia Odorya a statucija - i. d. 196-198; Sinj sa kneštvom Cetine
i Travnik - danas Potravlje, 6. V. 1424. - i. d. 2 0 0 - 2 0 3 ; Klis 15. IX. 1426. - i. d.
206-208; Kamičac, Ključ i prouinciam campum Petri 29. VI. 1428. - i. d. 211-213, a
introdukcija 8. IX. 1428.; Omiš sa Visućim 13. VIII. 1428. - i. d. 226-228. a statucija
6. I. 1429. - i. d. 228-229. - i 20. I. 1429. - i. d. 230-231.
3 3
I. d. 250-252. »castrum Fsyn et castrum Trawnik cum niocitatu Cetine, et
castrum Chachuine ( = Č a č v i n a ) cum provincia Bossussya, castrum Almissie, castrum
Clissie, castrum Cleuch, castrum Camichach et castrum Zwonigrad«, a obavljene su
statucije 15. VI. 1434. - i. d. 252-256.
3 4
I. d. 235-238.
3 5
I. d. 247-249.
s t o l a 1 3 9 6 . , j e d a n j e b i o k a š t e l a n » C h o k e . ; ili » C o n k e « , a d r u g i v j e r o ­
j a t n o R m n j a , j e r u j e d n o m u c a s t r u m u t e š k o d a su m o g l a b i t i d v a
k a š t e l a n a . P o s v e m u t o m u glavna naselja L a p č a n a bila su i ostala u
gornjemu Pounju.
Š t o j e p a k k n e z I v a n i š p r e d v i đ a o i čega se b o j a o , t o se p o s l i j e n j e g o v e
3 6
s m r t i , a u m r o je p o l o v i n o m 143 5 . , i dogodilo. Već u drugoj polovici
1435. kralj Žigmund, osporavajući knezu Ivanu F r a n k o p a n u Nelipićevu
baštinu, traži, da m u je ustupi, jer da p r i p a d a n j e m u po devolucionom
3 7
p r a v u »ab defectum seminis« p o s l i j e s m r t i k n e z a I v a n i š a . T o m u se
k n e z , t a d a već i b a n , I v a n F r a n k o p a n s p r a v o m usprotivio. Uza sve to
Ž i g m u n d ga siječnja 1 4 3 6 . proglasi b u n t o v n i k o m i o d m e t n i k o m , ka-
z n i v š i g a g u b i t k o m s v i h č a s t i i i m a n j a . jNašto s l a v o n s k i b a n Matko
Talovac, zakleti neprijatelj Nelipića i F r a n k o p a n a , dolazi s vojskom
u H r v a t s k u , d a o d l u k u Ž i g m u n d o v u s i l o m izvrši. G l a v n e su se b o r b e
v o d i l e s r p n j a i k o l o v o z a 1436., ali k n e z I v a n F r a n k o p a n nije bio s v l a d a n .
B a n M a t k o n e o b a v l j e n a p o s l a v r a t i o se sa v o j s k o m u S l a v o n i j u . T a d a
se d o g o d i o n o , što je bilo n a j g o r e . Mjeseca p r o s i n c a 1 4 3 6 . u m r e k n e z
I v a n F r a n k o p a n , ostavivši m l a d u udovicu K a t a r i n u i m a l o d o b n o g a sina
J u r j a . Č i m se t o s a z n a l o , b a n M a t k o o d m a h p o d r u g i p u t p r o v a l j u j e
s v o j s k o m u H r v a t s k u . K n e g i n j a K a t a r i n a sa s v o j i m a s p r e m a se n a
otpor. U neizvjesnosti popusti nagovoru nekih tobožnjih prijatelja,
h r v a t s k i h p l e m i ć a , i p o č e p r e g o v a r a t i s b a n o m M a t k o m . K o n a č n o se
3 8
nagodiše, о č e m u postoje tri isprave, izdane 29. I. 1 4 3 7 . U njima ban
M a t k o k a ž e , k a k o je p o s m r t i k n e z a I v a n i š a N e l i p i ć a , k o j i je u m r o bez
m u š k o g a p o t o m k a ( p e r d e f e c t u m sexus seminis m a s c u l i n i ) , čitava nje­
g o v a b a š t i n a z a k o n i t o p r e š l a n a c a r a ili k r a l j a ; t u j e p a k b a š t i n u n e ­
zakonito i protiv kraljeve volje preuzeo i držao pokojni knez Ivan
F r a n k o p a n , a p o s l i j e n j e g a u d o v a m u K a t a r i n a sa s i n o m J u r j e m . Ali
b u d u ć i da je s a d a K a t a r i n a p r e d a l a b a n u M a t k u n e s a m o čitavu n e l i p i ć k u
v l a s t e o s k u b a š t i n u , n e g o i g r a d o v e založene F r a n k o p a n i m a , a koje je ona
držala, ban M a t k o velikodušno oprašta veleizdaju njoj, njenu sinu i
n j e n i m s l u ž b e n i c i m a ( s u p e r n o t a i n f i d e l i t a î i s ) ; к t o m u p u š t a j o j , ali n e
u v l a s n o s t , n e g o u z a l o ž n o i m e g r a d R m a n j sa n j e g o v i m p r i p a d n o s t i m a .
Dotično »Katharine relicte condam magnifici Johannis de Franka-
p a n i b u s a c G e o r g i i f i l i i e o r u n d e m ... c a s t r u m n o s t r u m E r m i n v o c a t u m
s i m u l c u m s u i s p e r t i n e n t i i s e t p r e c i p u e districtu Lapacz ac iudicio et
iudicatu sedium ad i p s u m c a s t r u m p a r t i n e n t i u m « . Sve to on njoj zalaže
zbog 5000 z l a t n i h forinti, k o j e je K a t a r i n a poslije s m r t i m u ž a k n e z a
I v a n a p o t r o š i l a za u z d r ž a v a n j e g r a d o v a , k o j e je god. 1 4 3 1 . Ž i g m u n d bio
založio b a n u Nikoli F r a n k o p a n u . P o t o m e K a t a r i n a je sve izgubila protiv
svih i m o v n i h p r a v a H r v a t s k e . Dali su joj k r a l j e v s k i R m a n j , ali u zalog,

3 6
V. Klaić, Povjest Hrvata 11/2, Zagreb 1901, 132 piše: > Poslije 23. svibnja 1434.
nestaje kneza Ivaniša Nelipića s ovoga svijeta«, što ne stoji. Po Žigmundovoj ispravi
od 26. IV. 1435. on je još tada na životu Up. Thalloczi-Barabâs, n. d. 266.
3 7
V. Klaić, Krški knezovi, Zagreb 1901, 225.
3 8
Thallôezi-Barabâs, n. d. 274-282. Sve tri su izdane isti dan na Petrovu polju
kod Drniša.
t. j . d o v o l j e k r a l j e v e . Š t o j e u č i n i o b a n M a t k o , Ž i g m u n d j e o d o b r i o
i s p r a v o m i z d a n o m u P r a g u 2 3 . V I I I . 1 4 3 7 . , i z r i č i t o n a g l a s i v š i , d a za­
3 9
država pravo otkupa Rmanja. Usto on tog istoga d a n a d r u g o m i s p r a v o m
n a r e đ u j e , d a se K a t a r i n a i J u r a j u v e d u u p o s j e d R m n j a , s l u ž e ć i se rije­
čima k a o i u ispravi bana Matka uz neke važne d o d a t k e : »castrum no­
s t r u m E r m e n v o c a t u m , in regno n o s t r o C r o a t i e p r e d i c t e , h a b i t u m simul
c u m u n i v e r s i s e t c . s e d i u m a d e a s d e m p e r t i n e n t i b u s , n e c n o n tributo in
40
ipso districtu (Lapacz) solito.« K n i n s k i k a p t o l izdao je 14. Χ. 1437. ρο-
4 1
svjedočenje ο uvođenju u taj p o s j e d .

4.

T a k o su u b o r b u za n e l i p i ć k u b a š t i n u bili u p l e t e n i i g o r n j o p o u n j s k i
L a p č a n i . P o g o r n j i m i s p r a v a m a iz g o d . 1 4 3 7 . R m a n j je sa l a p a č k o m
ž u p o m od te godine dalje sačinjavao vlasteosku f e u d a l n u jedinicu, koju
je u z a l o ž n o i m e d r ž a l a u d o v a K a t a r i n a sa m a l o d o b n i m s i n o m J u r j e m
F r a n k o p a n o m . S r e d i š t e t o g v l a s t e l i n s t v a b i o j e u t v r d a R m a n j sa p o s e b n i m
s u d b e n i m d v o r o m , po tradiciji i dalje z v a n i m »stol lapački«. T i m je
položaj g o r n j o p o u n j s k i h L a p č a n a u m n o g o m u p o s t a o jasniji, i to o d nji­
hova naseljenja u Gornje Pounje polovinom X I I I . stoljeća dalje. Naveo
s a m , k a k o s u se o n i i s p o č e t k a n a s e l i l i n a p o s j e d e n e k o g a k r a l j e v s k o g
c a s t r u m a . D a se r a d i l o о c a s t r u m u , i z l a z i iz č i n j e n i c e , š t o su o n i b i l i s e b i
podložili neke od »castrenses«, a ovih bez c a s t r u m a n e m a . P o ispravi
p a k iz g o d i n e 1396. nalazili su se u n u t a r p o d r u č j a k r a l j e v s k o g a g r a d a
» K h o k e « ; b u d u ć i d a se u njoj s p o m i n j u d v a k a š t e l a n a , b i l a su u g r a n i ­
cama te kraljevske gospodarsko-upravne jedinice i dva grada (castrum),
što nije bilo n e o b i č n o . P o sastavu stola l a p a č k o g a ta dva g r a d a bila su
» K h o k a « i R m a n j , о č e m u ću još govoriti.
P o n a v e d e n i m p o v l a s t i c a m a B e l e I V . i K a r l a R o b e r t a ti g o r n j o p o u n j s k i
L a p č a n i p o doseljenju bili su u s v e m u p o t p u n o s l o b o d n i i n e o v i s n i od
g r a d o v a , n a k o j i h su se p o d r u č j e o n i b i l i n a s e l i l i . I m a l i s u o n i i s v o j
p o s e b n i s u d b e n i dvor, »stol l a p a č k i « , n a d l e ž a n u s v i m a n j i h o v i m u n u t a r ­
njim sporovima i sudbenim pitanjima; jedino u sporovima izvan njihove
z a j e d n i c e m o g a o i m j e s u d i t i s a m o k r a l j ili b a n ili k r a l j e v s k i d v o r s k i
s u d a c ; k o n a č n o je izričito stajalo, da i m nije m o g a o suditi n i j e d a n ž u p a n .
M e đ u t i m p o i s p r a v i iz 1 3 9 6 . n e s a m o d a i m ž u p a n s u d i , n e g o s u u s t o l u
lapačkom uz lapačkoga župana i tri njihova suca, t a k o đ e r i dva kra­
ljeva kaštelana, koji nisu drugo nego zamjenici n e k a d a n j i h kraljevskih

8 9
I. d. 292-293.
4 0
I. d. 294-296. U toj ispravi Žigmund nalaže kninskomu kaptolu, da izašalje
jednoga od svojih članova, koji će skupa sa kraljevskim izaslanikom uvesti Katarinu
i njenoga sina u posjed. Tu uz drugo piše: »castrum nostrum Ermen vocatum, in regno
nostro Croacie predicte, habitum simul cum universis suis pertinentiis et precipue
districtu Lapacz ac iudicio et iudicatu sedium ad easdem pertinentibus, nec non
tributo in ipso districtu exigi solito«.
4 1
I. d. 299-300.
ž u p a n a . P o t o m u , negdje i z m e đ u 1263. i 1396., s v a k a k o silom i neza­
k o n i t o p r e s t a l a je n e z a v i s n o s t l a p a č k o g a stola, j e r su p o s t a l i n e s a m o
njegovi članovi dva kraljevska kaštelana, nego su m u oni bili na čelu.
K a d , k a k o i zašto se to dogodilo, n e m o g u u t v r d i t i ; s v a k a k o je to bila
L a p č a n i m a k a z n a zbog učestvovanja vjerojatno u b u n a m a , kojima je
stajao n a čelu v r a n s k i p r i o r I v a n od Paližne, b u n a m a od 1383. dalje za
kraljice Marije i prvih godina vladanja Žigmunda.
U sastavu l a p a č k o g a stola god. 1448., između te godine i 1396., zbile
su se u n j e m u i d r u g e p r o m j e n e . G o d i n e 1448. l a p a č k i stol se sastoji
s a m o o d k a š t e l a n a R m n j a i tri suca; n i k a d a više n e m a s p o m e n a d r u g o m u
k a š t e l a n u n i ž u p a n u l a p a č k o m , a ni g r a d u » K h o k i « . K a k o i zašto su se
dogodile te p r o m j e n e , m o ž e se d o n e k l e utvrditi.

U ispravi, k o j o m god. 1437. kralj Ž i g m u n d o d o b r a v a sve ono, što je

b a n M a t k o b i o u g o v o r i o sa K a t a r i n o m , v a ž a n je p o d a t a k , d a o n a i n j e n i
nasljednici po gradu R m n j u imaju pravo i na »tributo in prenominato
d i s t r i c t u L a p a c z exigi s o l i t o « . N a r a v n o d a se to n e o d n o s i n a g o r n j o -
p o u n j s k e L a p č a n e , j e r s u o n i k a o p l e m e n i t i bili o p r o š t e n i od s v i h p o ­
d a v a n j a , p o r e z a i d a ć a , n e g o se t o o d n o s i n a k m e t o v e p o d l o ž n e r a n i j e
g r a d o v i m a » K h o k i « i R m n j u , a s a d a s a m o R m n j u , k o j i h su se p o s j e d i
nalazili uz posjede Lapčana. Upotreba naziva »districtus Lapacz« znači,
d a je u t o d o b a t o p o n i m L a p a c v e ć p o s t o j a o i i m a o svoje p r o s t o r n o zna­
č e n j e , a n e s a m o e t n i č k o . R m a n j je sa p o d r u č j e m , u n u t a r k o j e g a su u z
n j e m u p o d l o ž n e k m e t o v e živjeli i p l e m e n i t i L a p č a n i , sačinjavao od god.
1437. posebno vlastelinstvo u r u k a m a udove Katarine i njena sina jurja.
D a li s u o t a d a d a l j e s v i g o r n j o p o u n j s k i L a p č a n i b i l i u n u t a r g r a n i c a
rmanjskog vlastelinstva?

G o r n j o p o u n j s k i su L a p č a n i bili n a p o d r u č j u kraljevskih g r a d o v a K o k e
i R m n j a . T a je d v a g r a d a sa t r e ć i m R i p č e m god. 1 4 3 1 . k r a l j Ž i g m u n d
bio založio b a n u Nikoli F r a n k o p a n u . Pri slomu nelipićke baštine god.
1 4 3 7 . d o b i l a je K a t a r i n a sa s i n o m J u r j e m od b a n a M a t k a T a l o v c a s a m o
4 2
R m a n j , d o k s e K o k a n e s p o m i n j e . P o i s p r a v i od 1. V I I . 1 4 4 7 . dođoše
pred Tomu, kneza krbavskoga, humskoga i nebljuškoga u Ripač ćetrde-
s e t o r i c a p l e m e n i t i h ljudi javljajući m u »v k i p i s v o e m i v s i h svoih s i n o v ,
otac i bratje bližne i dalne, i budući puni prokaraturi-punomoćnici-nih
i o d a v s i h četirih kolen plemena nebluškoga«., da su oni »u p i t a n j i i
u p l e m e n u svom« — na p l e m e n s k o m sudu i skupštini, — dopustili ple­
m e n i t o m Mikuli G a š p a r o v u , da u z m e u zalog sav posjed njihova suca
D u j m a V u č i ć a . T a j j e p a k p o s j e d b i o o k o Vs i m a n j a k o l j e n a Ž i d o v i n i ć a
4 3
»v N e b l u s i h i ν n e b l u š k o m k o t a r i . « K a o jamstvo tog zaloga o d r e đ e n a
je k o n d i c i o n a l n a k a z n a od 20 grivnja. О svemu, što je k o d toga zaloga
p o h r v a t s k o m u pravu bilo učinjeno, nadležni knez T o m a Gusić izdaje
ispravu u Ripču.

4 2
Đ. Šurmin, n. d. 170-172.
4 3
I. d. 171 »od vse^a kolena Zidovinić četrti del i ošte od druge polovice toga
7
vsega kolene peti del ν ^eblusih i ν nebluškom kotari«. To bi bilo Ά + Vio = / 2 o
1
t. j . oko 1з.
 P o toj ispravi п p r v o m u r e d u vidi se, da je god. 1447. k r b a v s k i k n e z
T o m a bio t a k o đ e r i k n e z nebljuški. P o k a z a o s a m , k a k o je n e k o ć N e b l j u h
bio u sastavu sudbenoga stola lapačkoga, a sada je on izvan njega, i to
pod stolom kneza T o m e u Ripču. P r e m a t o m u prije toga v r e m e n a ne-
bljuško je područje bilo odcijepljeno od stola, a tim i od zajednice
gornjo-pounjskih Lapčana. Nebljušani sačinjavaju po toj ispravi posebnu
d r u š t v e n u zajednicu, koju isprava zove p l e m e n o m , podijeljenu na četiri
k o l j e n a ili g r a n e . I m a l i su o n i s v o j , a l i n i ž i s u d , s k u p š t i n u i d r u g o , i n a č e
je n j i h o v r e d o v n i n a d l e ž n i s u d , k o j i je z a m i j e n i o n e k a d a n j i l a p a č k i stol,
bio k n e ž e v s k i sud, t. j . v l a s t e o s k o - f e u đ a l n i . D a se sve t o d o g o d i l o , p o ­
kazuje osim naslova kneza krbavskoga T o m e , p o k o j e m u je on i k n e z
nebljuški i činjenica, što je on n a d l e ž a n u o t u đ e n j u n e b l j u š k e imovine.
R a d i l o se о zalogu, koji je p o h r v a t s k o m i m o v n o m p r a v u p r i p a d a o u
j e d a n od načina otuđivanja imovine. P r i zalogu su k a o i p r i s v a k o m u
d r u g o m u o t u đ e n j u b i l e t a č n o i s t r o g o o d r e đ e n e r a z n e f o r m a l n o s t i , iz­
m e đ u k o j i h j e , o s i m p r i s t a n k a članova u ž i h z a j e d n i c a , k a o k u ć n e ili p o ­
r o d i č n e , p a š i r i h , s e o s k e ili p l e m e n a , t a k o đ e r i p r i s t a n a k r o d o v s k o g a
ili p l e m e n s k o g a s u d a . U s l u č a j u t o g a z a l o g a n a m j e s t o p l e m e n s k o g a s u d a
je sud vlastelina feudalca. S p o m e n u o sam, k a k o je god. 1431. Ž i g m u n d
založio k n e z u Nikoli F r a n k o p a n u uz K o k u i R m a n j t a k o đ e r i Ripač.
M e đ u t i m sada god. 1447. Ripač je u r u k a m a krbavskoga kneza T o m e .
Izlazi da je god. 1437., k a d je R i p a č od M a t k a T a l o v c a bio o d u z e t F r a n -
k o p a n i m a , bio d a n T o m i Gusiću. T o m je p r i l i k o m b a n M a t k o t a k o đ e r od­
cijepio od dotadanje gornjo-pounjske lapačke zajednice Nebljušane i
p o d l o ž i o ih g r a d u R i p č u , d o t i č n o n j e g o v u v l a s t e l i n u . N e b l j u š a n i se t a k o
odcijepiše od l a p a č k e zajednice, u kojoj su oni živjeli od polovice X I I I .
stoljeća do godine 1437. T i m e je p o d r u č j e l a p a č k o g a stola godine 1437.
smanjeno.

U z tu p r o m j e n u bilo je i d r u g i h p r o m j e n a k o d loga stola. P o ispravi

iz g o d . 1 3 9 6 . još je p o s t o j a o ž u p a n l a p a č k i . P o t o m u p o s t o j a l a j e n e k o ć
l a p a č k a š i r a z a j e d n i c a , t . j . v i š e s e o s k i h z a j e d n i c a s k u p a , i zovem je župa,
n a čelu sa s t a r j e š i n o m ž u p a n o m , n e o v i s n a i s l o b o d n a , s a m a za s e b e . K a d
su negdje prije god. 1396. L a p č a n i bili p o d č i n j e n i z a p o v j e d n i c i m a kra­
ljevskih k a s t r u m a K o k e i Rmnja, čast l a p a č k o g a ž u p a n a ostala je i dalje.
Ali o n nije više bio o n o što i r a n i j e , n e o v i s n i starješina i p r e d s t a v n i k
Lapčana, nego podložan i ovisan о kraljevskim zapovjednicima K o k e i
R m n j a . Z a t o za v e l i k i h p r o m j e n a g o d . 1 4 3 7 . n i j e č u d o , d a j e ž u p a n s k a
lapačka čast kao suvišna p o t p u n o nestala. О t o m e postoji svjedočanstvo
k a p t o l a k n i n s k o g a iz god. 1442., d a je za u v i j e k bila d o k i n u t a ž u p a n s k a
služba u k n e š t v u l a p a č k o m u (cassato in p e r p e t u u m officio s u p p a n a t u s in
4 4
comitatu de Lapacz). Budući da kneštvo lapačko nije n i k a d a postojalo,
p o L a p č a n i m a i L a p c u nazivlje se s a d a p o d r u č j e vlasteoskoga g r a d a
R m n j a . I p o t o m u se v i d i , d a je v l a s t e l i n s t v o , p o v e z a n o o d g o d . 1 4 3 7 . za

4 4
Vjesnik zem. arhiva, n. d. 175.
g r a d R r m a n j , novija t v o r e v i n a , p a m u je lapački stol dao i naziv l a p a č k o g
k n e š t v a i l i comitatus de Lapacz. L a p a č k i baš stol postoji i dalje, ali m u
je na čelu r m a n j s k i vlastelin k n e z F r a n k o p a n , dotično njegov predstav­
nik. P r i velikoj diobi frankopanske vlasteoske zajednice god. 1449.
R m a n j je p r i p a o J u r j u , sinu р о к . I v a n a i K a t a r i n e N e l i p i ć .

U n a p r i j e d n a v e d e n o j ispravi od 28. X I . 1448. Dragovolja je »gračšćak

4 5
rmanski i knez stola lapačkoga«. P o drugoj od 11. VI. 1478. zasjeda
»stol l a p a č k i « sa r m a n j s k i m » p o r k o l a b o m « n a čelu. D o š a o je p r e d taj
s u d S t j e p a n M e č a r iz G l a v a t a c a m o l e ć i u i m e svoje, svojih s i n o v a i »vse
sve bratje Glavatac«, da taj sud donese p r e s u d u о dugu, koji od njega
traži J u r a j N a š m a n i ć . P r i t o m se S t j e p a n o b r a ć a s u d u sa riječima: » k n e ž e
i s u d c i « . S t j e p a n a j e s u d r i j e š i o i о t o m e i z d a o i s p r a v u u R m n j u »v p u n i
stoli l a p a č k o m « .
4 6
D a n a 14. V I I . 1 4 8 4 . p r e d stol lapački, koji se sastojao o d p o r k u l a b a
r m a n j s k o g a G a š p a r a P e r u š i ć a i tri s u c a , d o š a o j e I v a n N i k š i ć sa s v o j i m
sinovcem i A n d r i j o m Leošićem, tražeći od istoga (»kneže i sudci«), da
i m o d o b r i d i o b u n e k o g a » g r a d a « , t. j . u t v r d e ili c a s t r u m a , k o j i s u o n i
već bili i z m e đ u sebe podijelili. L a p a č k i s u d b e n i stol o d o b r a v a d i o b u i о
t o m i z d a j e p i s m e n u p o t v r d u , n a k o j o j ć u s e z a u s t a v i t i . TJ p i t a n j u j e
dioba nekoga »grada«. Po općemu srednjovjekovnomu pravu gradovi
( c a s t r a , c a s t e l l a == z a m c i ) b i l i s u u r u k a m a v l a d a r a i l i v l a s t e l i n a , k o j e m u
b i v l a d a r j e d a n ili d r u g i g r a d p o k l o n i o u f e u d sa s v i m a n j e g o v i m p r i ­
p a d n o s t i m a ili d o z v o l i o d a ga s a g r a d i n a t a k v o m u p o s j e d u . U t o j i s p r a v i
n e dijele t a k a v grad vlastela nego dva obična plemića l a p a č k a . O n i taj
g r a d niti su sagradili niti od vladara n a d a r primili. Ali b u d u ć i da oni
i p a k dijele j e d a n g r a d , znači, da je taj grad n e k o ć p o s t o j a o i u m e đ u ­
v r e m e n u izgubio svoju p r v o t n u svrhu, bio p o r u š e n i n a p u š t e n , p a k a o
t a k a v d a r o m , k u p n j o m , ili k o j i m d r u g i m n a č i n o m , u g l a v n o m k a o g r a ­
đevni materijal prešao u privatne ruke.

U vezi sa l a p a č k o m ž u p o m p o s t o j a l i su s a m o g r a d o v i К о к а i R m a n j .
4 7
К о к а se z a d n j i p u t s p o m i n j e 16. I. 1 4 3 4 . i n i k a d a poslije, p a ni za
katastrofe god. 1437., u kojoj je ona k a o F r a n k o p a n i m a založeni grad
m o r a l a s u d j e l o v a t i . Z b o g t o g a m o ž e se p o s t a v i t i t v r d n j a , d a j e u p r a v o
za t i h b o r b a g o d . 1 4 3 7 . К о к а bila p o r u š e n a ili t e š k o o š t e ć e n a , s v a k a k o
napuštena. K a o takva mogla je doći u r u k e nekih L a p č a n a . Budući da
t u diobu rješava stol lapački, sigurno je taj grad bio n a njegovu po­
d r u č j u , n e g d j e o k o d a n a š n j e g a G o r n j e g a ili D o n j e g a L a p c a . N e d a l e k o o d
d a n a š n j e g a D o n j e g a L a p c a u s j e v e r o z a p a d n o m u p r a v c u nalazi se gorje,
d a n a s z v a n o K u k ; n i j e li m o ž d a t o i m e u v e z i sa n e k a d a n j i m g r a d o m
»Choka« i njegovim položajem?

4 5
Šurmin, n. d. 283-285.
4 6
I. d. 297-298.
4 7
Thallôczi-Barabâs, n. d. 248.

34 R A D 300 529
 L a p č a n i u G o r n j e m P o u n j u nisu s t a r e n i c i . G l a v n i se n j i h o v dio n a s e ­
lio p o l o v i n o m X I I I . st. n a p o d r u č j e k r a l j e v s k o g a g r a d a K o k e i v j e r o ­
j a t n o t e k poslije nastaloga R m n j a . Oni n a d a r dobiše o d r e đ e n e dijelove
k r a l j e v s k o g a p o s j e d a g r a d a K o k e , ali n e s a m g r a d ni n j e g o v o č i t a v o
p o d r u č j e . Živjeli su k a o k r a l j e v s k i p l e m i ć i . S v r e m e n o m je n a t o m p o ­
dručju radi obrane p r e m a Bosni, na u t o k u Unca u Unu, bio podignut
i drugi utvrđeni grad, R m a n j . Ti gradovi, koji su imali i svoje k m e ­
t o v e , d o god. 1 4 3 1 . bili su u r u k a m a v l a d a r a , s v a k i sa s v o j i m k r a l j e v ­
s k i m z a p o v j e d n i k o m , k a š t e l a n o m ili g r a š č i k o m n a č e l u . T e j e g o d i n e
k r a l j Ž i g m u n d oba ta g r a d a sa n j i h o v i m p o d r u č j e m založio b a n u N i k o l i
F r a n k o p a n u i ostali su u F r a n k o p a n s k i m r u k a m a do k a t a s t r o f e 1437.
Otada nestaje grada Koke, a preostali R m a n j b a n M a t k o Talovac daje
u zalog Katarini, udovi Ivana F r a n k o p a n a i njenu sinu Jurju. Područje
t i h g o r n j o p o u n j s k i h L a p č a n a d o g o d . 1 4 3 7 . b i l o u v e z i sa g r a d o v i m a
K o k o m i R m n j e m . T a d a se njihovo u p r a v n o p o d r u č j e dijeli. N e b l j u š a n i
se odcjepljuju, dolaze p o d vlast k r b a v s k i h k n e z o v a Gusića i u s k l o p
s u d b e n o g a stola u Ripču. K r a j p a k l a p a č k i oko današnjega D o n j e g a i
G o r n j e g a L a p c a o s t a j e u v e z i sa g r a d o m R m n j o m i n j e m u p o d l o ž e n .
N a čelu i dalje z v a n o g a l a p a č k o g a stola stoji k a š t e l a n r m a n j s k i , ali n e
više kraljevski nego frankopanski službenik.

Svi ti g o r n j o p o u n j s k i L a p č a n i p r i j e d o s e l j e n j a u P o u n j e bili s u p o
seoskoj zajednici, djedini u p r i m o r s k o m L a p c u rodovski plemići, dedići.
B u d u ć i da u P o u n j u nisu sjedili n a p o s j e d i m a r o d o v s k o g a n e g o kraljev­
s k o g a p o d r i j e t l a , oni su postali i bili k r a l j e v s k i p l e m i ć i . N i k a d a p a k n i s u
bili v l a s t e l a n i v l a s t e o s k o p l e m s t v o , p o g o t o v u n e j e d n o o d 12 h r v a t s k i h
p l e m e n a , k a o što su to bili njihovi s r o d n i c i u K a r i n u . Uza sve to, što su
bili kraljevski plemići, njihovo je p o č e t n o d r u š t v e n o u r e đ e n j e bilo u gra­
n i c a m a h r v a t s k o g a r o d o v s k o g p l e m s t v a (nobiles de Croacia). O n i su u
G o r n j e m u P o u n j u sačinjavali p o s e b n u d r u š t v e n u širu zajednicu, župu,
k o j a se sastojala o d više s e o s k i h z a j e d n i c a . N j o j je n a čelu u X I I I . i X I V .
st. stajao lapački stol, koji se sastojao od ž u p a n a starješine i triju sudaca.
T u su četvoricu birali i postavljali neovisno od svakoga gornjopounjski
4 8
L a p č a n i , oni su bili njihovi p o g l a v a r i u s v e m u . Sa k a š t e l a n o m K o k e
nisu bili ni u k a k v o m s l u ž b e n o m odnosu. M e đ u t i m negdje u drugoj polo­
vici X I V . st., v j e r o j a t n o b a š d e v e d e s e t i h g o d i n a , i z g u b i š e o n i d o t a d a n j u
svoju p o t p u n u neovisnost i biše podložni kastelinima dvaju kraljev­
s k i h g r a d o v a K o k e i R m n j a . G o d . 1 3 9 6 . l a p a č k i stol se n e sastoji o d
njihova ž u p a n a i triju sudaca, nego još i od kaštelana K o k e i R m n j a .
O t a d a dalje lapački ž u p a n s a m o je čast, koja je 1437. bila dokinuta, a
l a p a č k i stol sačinjavaju k a š t e l a n r m a n j s k i sa tri suca. T e suce stalno su
birali i predlagali Lapčani, a kaštelan ih je potvrđivao.

4 8
Upozoravam, da je i poljički stol imao tri suca, po jednoga od svakoga plemena.
 В) Slavonski Lapčani u Donjem Pounju

Bilo je t a k o đ e r L a p č a n a u o n o m dijelu Pounja, koji nije bio u H r v a t ­

skoj nego u tadašnjoj Slavoniji. Da svrše k r v a v a neprijateljstva i t e š k e
1
r a z m i r i c e , m i r e se 2 0 . I V . 1 2 7 8 . B a b o n i ć i sa I v a n o m , N i k o l o m b a n o m
čitave Slavonije i H e n r i k o m , sinovima nekadanjega b a n a čitave Slavo­
nije S t j e p a n a od r o d a G u t k e l e d . N a strani B a b o n i ć a k a o saveznici (socii)
u z d r u g e b i l i s u i » I r s o e t G r o b y s e filiis S t e p h a n i d e L a p u c h « . U k o ­
2
n a č n o m m i r u i z m e đ u t i h d v i j u s t r a n a k a 6. X I . 1 2 7 8 . u k l j u č e n i s u i
p o s j e d i p r i j e s p o m e n u t e d v o j i c e L a p č a n a . T u se N i k o l a b a n č i t a v e Sla­
v o n i j e o d r i č e s v i h p r a v a n a p o s j e d e » A z a r i a s filii L u d e g a r e s , f r a t r i s
S t e p h a n i de L a p u c h « n e s a m o onih posjeda, koji su ležali uz rijeku
U n u (iuxta a q u a m H u n ) , n e g o i d r u g i h n a korist » G o r b y s a et J u p f s a ,
filiis S t e p h a n i d e L a p u c h « i n j e g o v i h p o t o m a k a , o s i m č e t v r t i n e , k o j u je
bio ostavio Ozorija n a s m r t i svojoj sestri, ženi k o m e š a T u r d e . Z a p r e ­
o s t a l e t r i č e t v r t i n e O z o r i j i n i h p o s j e d a k a ž e se d a su i h p o n j e g o v o j
s m r t i p o s j e d o v a l a s p o m e n u t a d v a s i n a n j e g o v a b r a t a S t j e p a n a iz L a p c a ,
s o d o b r e n j e m k r a l j a L a d i s l a v a IV., što isto sad p o t v r đ u j e i b a n N i k o l a ,
S v a k a k o , b u d u ć i da je Stjepan bio L a p č a n i n (de L a p u c h ) , to je bio i
njegov brat Ozorija također.
3
M e đ u t i m p o s l i j e t o g a , i t o 1. I X . 1 2 9 4 . p r o d a j e » n o b i l i s v i r G r o p s a
filius S t e p h a n i d e L a p a c h « , a to je isti onaj v e ć s p o m e n u t i u p r e đ a š n j i m
d v j e m a i s p r a v a m a iz g o d . 1 2 7 8 . k a o » G r o b y s a « i » G o r b y s a « , p r e d za­
grebačkim k a p t o l o m b a n u Stjepanu Baboniću svoje zemlje i posjede.
Z a n j i h se k a ž e u t o j p r o d a j i iz g o d . 1 2 9 4 . , d a leže n a l i j e v o j obali U n e ,
i z m e đ u Z a k o p a i p o s j e d a k n i n s k o g a b i s k u p a , što nije d r u g o nego o n o ,
š t o j e k a z a n o u i s p r a v i о m i r u o d 6. X I . 1 2 7 8 . » i u x t a a q u a m H u n « . Z a k o p
se nalazio n a j u ž n i m o b r o n c i m a Zrinjske Gore, lijevo i n e d a l e k o od
d o n j e U n e , a ti su se k r a j e v i t a d a nalazili u s a s t a v u t a d a š n j e S l a v o n i j e ,
a n e H r v a t s k e . Z a t o se t u r a d i о d o n j o p o u n j s k i m L a p č a n i m a u S l a v o ­
niji. P r i p r o d a j i G r u p š a k a ž e , da je te p o s j e d e dobio b a š t i n s k i m p r a v o m
( a d i p s u m i u r e h e r e d i t a r i o d e u o l u t a s ) , p o s l i j e s m r t i » O z o r i a s filii L u d g a ­
rys«, koji m u je p o g o r n j i m i s p r a v a m a bio stric, a koji u m r i j e bez n e p o ­
s r e d n i h b a š t i n i k a . U toj p r o d a j i još stoji, da b a n S t j e p a n i njegovi p o ­
tomci m o g u u svako d o b a iskupiti zemlje, koje je Ozorija bio založio,
a G r u p š a , j e r nije i m a o n o v a c a , nije ih m o g a o iskupiti; a usto nije i m a o
r o đ a k a , k o j i m a bi p r i p a d a l o p r a v o o t k u p a (nec aliqui ex proximis ipsius
sint superstitee, quibus predicte terre obligate competerent redimende).
P o d a c i p r e d n j i h i s p r a v a , k o j e se o d n o s e n a i m o v i n u O z o r i j e L a p č a n i n a ,
pokazuju:
da se njegov posjed nalazio u D o n j e m Pounju u tadašnjoj Slavoniji;
da je Ozorija n a smrti, dakle oporučno, ostavio sestri četvrtinu svog
posjeda;

1
SCD VI, 240-242.
2
I. d. 261-263.
» SCD VII, 185-186.
 da su ostale tri četvrtine n u ž n o baštinila njegova dva nećaka, sinovi
brata m u Stjepana.
Sve p a k to nije n i k a k o u s k l a d u s i m o v n i m i n a s l j e d n i m p r a v o m u
tadašnjoj Hrvatskoj. Po t o m p r a v u Ozorija o p o r u č n o nije m o g a o ničim
raspolagati. Cjelokupna njegova imovina, a ne samo tri četvrtine, p o
njegovoj s m r t i bila bi prešla na njegove p o diobi najbliže povezane
b a š t i n i k e , a to su bila n j e g o v a d v a n e ć a k a ; sestra, p o g o t o v u u d a n a , nije
m o g l a u o p ć e biti baštinik bilo čega.
A l i d o k s u ti p o d a c i o s t a v š t i n e i p r o d a j e p o t p u n o u s u p r o t n o s t i sa
tadašnjim imovnim i nasljednim p r a v o m u Hrvatskoj, nisu u suprotnosti
s p r a v o m u U g a r s k o j i u Slavoniji. O d g o v a r a j u čl. I V . Z l a t n e b u l e iz
god. 1222., p o kojemu, ako plemić u m r e , a n e bi i m a o sina, četvrtina
4
p r i p a d a k ć e r i . T o j e p o z n a t i quartalitium ugarskog prava, koji nije bio
5
v e z a n s a m o za k ć e r i n e g o i za s e s t r e . P o i s t o m t o m čl. Z l a t n e b u l e sa
p r e o s t a l o m i m o v i n o m oporučitelj je slobodno raspolagao, pa je i Ozo­
rija m o g a o to ostaviti svojim n e ć a c i m a . Ističem, d o k je to posljednje
p r a v n o pravilo vrijedilo u Ugarskoj, da nije vrijedilo u Slavoniji. N a i m e
uz d r u g e zaključke slavonskoga sabora, koje je p o t v r d i o i proglasio
6
M a t e j Č a k , b a n cijele Slavonije, u Z a g r e b u 19. I V . 1 2 7 3 . , bio je i o v a j :
»porcio hereditaria sine herede descedentis, generacioni sue debeat rema-
n e r e « , što nije u s k l a d u sa Z l a t n o m b u l o m . T o je s j e d n e s t r a n e bilo
zato, što su se s v r e m e n o m zaključci Z l a t n e b u l e mijenjali i prilagođi­
vali p o j e d i n i m krajevima, a s v r e m e n o m i novim p r i l i k a m a ; s druge
p a k strane, što je Slavonija, kao zasebna d r u š t v e n a jedinica, bila pod­
ručje ukrštavanja hrvatskoga i ugarskoga prava, k a k o to baš ovaj slučaj
Ozorije najočitije pokazuje i potvrđuje.
B u d u ć i d a su i ti » d e L a p u c h « p o s v e m u živjeli u P o u n j u , u i s t o m u
živjelo j e više g r a n a »nobiles d e L a p u c h « u d r u g o j p o l o v i c i X I I I . st., ali
n e n a j e d n o m u mjestu ni na o k u p u , jer je udaljenost i z m e đ u L a p c a ,
N e b l j u h a i Z a k o p a z n a t n a . O n i već p o t o m u , a i p o i s p r a v a m a nisu sta-
renici u t i m k r a j e v i m a nego naseljenici. N e g d j e p o l o v i c o m X I I I . st.
r a z n i č l a n o v i p r i m o r s k e l a p č a n s k e s e o s k e z a j e d n i c e , dedići iz L a p c a ili
» n o b i l e s d e L a p a c h « , u službi b a n a ili k r a l j a n a s e l i š e se u r a z n a m j e s t a
Pounja na vladarske posjede ne kao kmetovi, nego kao slobodni ple­
m i ć i . D a se t o u p r a v o t a d a d o g o d i l o , o s i m š t o t o izlazi iz s v i h n a v e d e n i h
isprava, odgovara i tadašnjim povijesnim prilikama. P o z n a t o je, da je
glavnina tatarske vojske na putu u primorje prošla baš kroz Pounje, u
7
k o j e m u je učinjen i užasan pokolj zarobljenika. S v a k a k o je poslije p r o ­
laza tatarskoga kroz te krajeve ostala posvemašnja pustoš u svemu, pa
i u stanovništvu. A budući da Pounje nije bilo samo plodni kraj, nego
i glavni p r o m e t n i put к primorju, taj kraj nije m o g a o ostati n e n a p u č e n .

4
SCD III, 462: »Si quis serviens (niži plemić) sine filio decesserit, quartam pos­
sessionis filia obtineat; de residuo, sicut ipse uoluerit, disponat«.
5
Timon, n. d. 333, 391, 395.
6
SCD VI, 26.
7
Toma areiđakon, n. iz. 174.
K r a l j i n j e g o v z a m j e n i k u H r v a t s k o j b a n m o r a l i su n a s t o j a t i , da što
prije n a p u č e uz druge i te pounjske opustjele krajeve, nagrađujući pri­
t o m sebi vjerne u borbi protiv Tatara.
D a se to t a d a d o g a đ a l o , svjedoči sam Bela I V . i s p r a v o m od 2 3 . X L
8
1 2 5 1 . Ističući u njoj zasluge Stjepana, b a n a cijele Slavonije, uz d r u g o
z a n j e g a k a ž e B e l a i o v o : » h r v a t s k o j e k r a l j e v s t v o ... n a r o d o m u v e l i k e
n a s e l i o , b u d u ć i d a j e b i l o p r i j e z l o ć o m n e v j e r n i k a — t. j . T a t a r a — g o t o v o
9
ostalo prazno«. U tu djelatnost hrvatskih banova, po svemu onomu,
š t o s a m v e ć k a z a o , t r e b a u v r s t i t i i n a s e l j e n j e više L a p č a n a iz p r i m o r j a
u P o u n j e i to polovicom X I I I . stoljeća.
I a k o su se ti p o u n j s k i L a p č a n i bili naselili na d o s t a š i r o k o m p r o s t o r u ,
n a k o j e m u su našli t o p i k o n e К о к а , R m a n j , Nebljuh, K a m e n i k , Dolje,
Z a k o p i d r . , o n i s u p o m j e s t u i s e o s k o j z a j e d n i c i , iz k o j e s u d o š l i , z a d r ­
žali i dalje svoje s t a r o r o d o v s k o ime L a p č a n a , j e d n a k o k a o i njihovi
srodnici naseljeni u K a r i n i Bužane. T a k o , dok je n a p r i m o r j u od topo­
n i m a L a p a c postao e t n i k o n Lapčani, u Pounju je po t o m u e t n i k o n u
n a s t a o t o p o n i m L a p a c . J e d i n o t o p o n i m N e b l j u h , k o j i su u P o u n j u n a š l i ,
n e s a m o d a se s a č u v a o , n e g o se j e d a n d i o t i h L a p č a n a p o n j e m u i z v a o
N e b l j u š a n i , n e b l j u š k o p l e m e , n a r a v n o uvijek i uz i m e L a p č a n a .

Zaključak

U ovoj s a m r a s p r a v i u t v r d i o više povijesnih činjenica, a n a m n o g e

u p o z o r i o sa s v r h o m , d a p o k a ž e m , gdje i u č e m u t r e b a t r a ž i t i g r a đ u za
s r e d n j o v j e k o v n u h r v a t s k u povijest. U njoj sam p r i m i j e n i o , p o t v r d i o i
proširio pravno-povijesne činjenice iznesene u radnji »Hrvatski vla-
steoski f e u d a l i z a m « , a g l a v n e bi bile:
1. P o s t o j a l o j e n a p r i m o r j u u H r v a t s k o j n e d a l e k o , a s j e v e r o z a p a d n o
od današnjega Nadimskoga blata mjesto Lapac, zasvjedočeno ispravama
od X I I . do prve polovice X V I . stoljeća;
taj je L a p a c djedina ili p r a b a š t i n a š i r o k o p o H r v a t s k o j rasprostranje­
n o g a r o d a ili p l e m e n a Lapčana;
u n j e m u su t r a j n o s t a n o v a l i p o t o m c i p r v o t n e r o d o v s k e ili o p ć i n s k e
ili s e o s k e z a j e d n i c e Lapčana kao hrvatsko rodovsko plemstvo, zvano
inače dedići;
ta je zajednica već i prije, ali s v a k a k o u X I . st. b i l a p o d i j e l j e n a na
kućne i porodične zajednice.
2. P r v o t n a se l a p a č k a s e o s k a zajednica s v r e m e n o m zbog raznih
uvjeta i seobe u d r u g e krajeve raščlanila i razgranala u više o g r a n a k a
r a z l i č i t o g a d r u š t v e n o g a p o l o ž a j a , p r i č e m u se svijest p r i p a d n o s t i p r v o t ­
noj zajednici u L a p c u nije n i k a d a k o d njih ugasila;

8
SCD IV, 468-170.
9
I. m. 469.: »et dictum regnum Croatiae ad observandam nobis fidelitatem ....
populorum multo replevit, cum antea infidelium faciente malitia pene vacuum
remansisset«.
 p r v a se odijelila i p o s t a l a p o s e b n a n j i h o v a g r a n a k a r i n s k a , p o s t a v š i
Zvonimirovom darovnicom grada Karina Vonihi Lapčaninu ne samo
vlasteosko-feudalna, nego poslije i član p o s e b n e h r v a t s k e vlasteoske
u s t a n o v e , t. j . p l e m s t v a d v a n a e s t h r v a t s k i h p l e m e n a ;

d r u g a je g r a n a b u ž a n s k a , nastala god. 1258., a bila je plemićko-va-

zalna p r e m a vlasteli Gusićima;

t r e ć a je p o u n j s k a n a s t a l a p o l o v i n o m X I I I . st. sa g l a v n i m sijelom u
g o r n j e m P o u n j u , a njeni članovi bili su k r a l j e v s k i p l e m i ć i .

3. O d s v i h t i h g r a n a L a p č a n a s a m o o n a k a r i n s k a b i l a j e v l a s t e o s k a
i usto jedno od plemstva dvanaest hrvatskih plemena, dok ni matica,
ni b u ž a n s k a , a ni n i j e d n a p o u n j s k a g r a n a to nisu n i k a d a bile;
b u d u ć i da je m a t i c a u p r i m o r s k o m u L a p c u od s a m o g a p o č e t k a i uvi­
j e k b i l a s m a t r a n a z a j e d n i c o m u n u t a r rodovskoga plemstva, a s a m o je
k a r i n s k a , i t o odijelivši se o d m a t i c e , p o s t a l a v l a s t e o s k a z a j e d n i c a i j e d n o
od p l e m s t v a dvanaest hrvatskih p l e m e n a , d o k a z je, da je h r v a t s k o ro­
dovsko plemstvo starije od vlasteoskoga, a p o g o t o v u od plemstva dva­
naest hrvatskih plemena;
p o t o m u s u p r v o t n o h r v a t s k o p l e m s t v o s a č i n j a v a l i č l a n o v i s e o s k i h ili
o p ć i n s k i h zajednica, koje su nastale p o doseljenju;
sve d r u g e vrste h r v a t s k o g a p l e m s t v a poznijega su p o s t a n j a i državo-
p r a v n o g značaja, ubrojivši sve v r s t e k r a l j e v s k o g a p l e m s t v a , m e đ u k o j e
pripada i vlasteosko;
o z n a k a »veri, p r i m i et n a t u r a l e s nobiles Croacie« j e d n a k a je o n o j
» v e r i n o b i l e s « i » v e r e et s i n c e r e n o b i l i t a t i s t i t u l o « , k o j e se o z n a k e n e
odnose na vremenski postanak, nego na tadašnju plemićku prednost;
sve vrste kraljevskoga plemstva, a p o g o t o v u vlastela, stajala su p o tada­
šnjem d r ž a v o p r a v n o m shvaćanju n a staleškoj ljestvici iznad dedića.

4. Z a t o je tvrdnja, da je p r v o t n o h r v a t s k o p l e m s t v o p l e m s t v o članova
i potomaka dvanaest hrvatskih plemena, naučno potpuno neosnovana
i k r i v a ; t o je isto što i k a z a t i , d a su se k o d j e d n o g a te istoga s t a b l a n a j ­
p r i j e r a z v i l e n j e g o v e g r a n e , a i s t o m p o s l i j e iz n j i h d e b l o ;
k t o m u n i k a k o ne p r i p a d a u n a u k u tvrdnja, d a su H r v a t i s a m o po­
t o m c i p l e m s t v a dvanaest hrvatskih p l e m e n a ; ona je u svojoj k o n s e k v e n -
ciji n i j e k a n j e p o s t o j a n j a H r v a t a poslije u t r n u ć a i n e s t a n k a t i h d v a n a e s t
plemena;
ta je tvrdnja plod čistoga p a r a l o g i z m a i krivo primijenjene, davno u
nauci zabačene, Herrschaftstheorie.

5. H r v a t s k o r o d o v s k o i k r a l j e v s k o p l e m s t v o , u k o j e p o s l j e d n j e p r i ­
p a d a j u i vlastela, živjelo je d r u š t v e n o u r e đ e n o n a m n o g i m ostacima
prastaroga rodovskoga uređenja, osobito imovnoga kolektiva, bilo onoga
š i r i h t. j . s e o s k i h z a j e d n i c a , b i l o o n i h u ž i h k u ć n i h ili p o r o d i č n i h ;

svaki je muški i ženski član i m a o j e d n a k o k o l e k t i v n o p r a v o na svu

i m o v i n u , s v e p r o i z v o d e i p r i h o d e k u ć n e ili p o r o d i č n e z a j e d n i c e , k o j o j
je on pripadao;
 postojalo je p r a v o diobe u n u t a r tih zajednica, i to po glavama;
redovito slobodnog raspolaganja i m o v i n o m za ž i v o t a ili n a s m r t i nije
bilo, p a nije bilo ni o p o r u k e ;
posebni i z u z e c i s u b i l i usvojenje i crkveni zavještaji za u p o k o j pre­
minulih.
P o j e d i n e o b r a đ e n e i i s t a k n u t e p r a v n o p o v i j e s n e č i n j e n i c e n e k a se n e
u z m u s t a t i č k i , k a o n e p r o m j e n l j i v e , n e g o d a su se m i j e n j a j u ć i se r a z v i j a l e
p r e m a v r e m e n u i p r i l i k a m a ; da nisu stajale, nego tekle sad mirnije a
s a d j a č e , ali o s t a j u ć i u v i j e k u i s t o m t o k u .

Napomena: O v a r a d n j a u j e d n o je i o d g o v o r članku izašlom u Ras­

prave SAziu, L j u b l j a n a 1 9 5 0 , 3 5 - 1 1 5 .

(Primljeno za štampu na 8. sjednici I. odjela od 13. XI. 1953.)