Napasti za vrijeme molitve, prije svete pričesti…

“Napast nam ne može naškoditi dok nam se ne sviđa, pa ako i potraje veoma dugo.” (sv. Franjo
Saleški)
Svaki vjernik koji želi napredovati u duhovnome životu doživio je da mu za vrijeme molitve ili prije
svete pričesti dođu misli bluda, proklinjanja, psovke ili druge nečiste misli. Nečiste misli nam
dolaze neovisno o našoj volji i nismo im mi izvor. Najčešće se radi o ubacivanju misli od zlih
duhova kako bi nas obeshrabrili, naveli na osjećaj lažne krivnje i psihički zlostavljali. Oni će
vjerojatno pokušati uvjeriti osobu da je to nešto njezino, tj. da je ona, ništa drugo doli nečista,
prljava, nedostojna Božjih milosti. Istina je sasvim suprotna. Očito je da zlim duhovima jako smeta
kada se želimo susresti s Bogom preko molitve i svete pričesti.
Takve misli nisu naš grijeh. Grijeh je samo pristati uz napast. Ponekad se zbunimo i ne možemo
razlikovati napast i grijeh jer razmišljamo – “pa ovo je u mojoj glavi, onda je valjda moje i ja sam
za to odgovoran”, međutim, nije tako. Dokle god takve misli ne želimo, ne trebamo brinuti.
To je neprijateljevo djelovanje koje Bog dopušta da bi se još više ukorijenili u Njemu i s njegovom
pomoći, nadvladali te kušnje i napredovali u duhovnom životu. Netko tko prođe takvo čišćenje,
takvu borbu, postaje puno odbojniji prema grijehu, duhovno jači, svjesniji neprijateljskog
djelovanja i zahvalniji Gospodinu koji nas spašava od zla. Ti napadi će proći, iako nam se tada ne
čini tako. Također, treba biti svjestan onoga što kaže apostol Pavao: “Tȁ vjeran je Bog: neće
pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati” (1
Kor 10, 13). Gospodin ne uvodi u takvu borbu nekoga tko za nju nije spreman.
Primjer svete Katarine Sijenske
Sveta Katarina Sijenska je neko vrijeme svoga života bila napastovana zlim i nečistim
fantazijama. O njoj piše biograf Rajmund iz Kapue:
Napokon joj se ukaza Gospod naš, a ona će mu: “Ta gdje si bio, slatki moj Gospode, kad mi je
srce bilo puno tolike tame i nečisti?” A On će joj: “Bijah u tvome srcu, kćeri.” Na to će ona: “Pa
kako si mogao boraviti u mome srcu, u kojemu je bilo toliko rugobe? Boraviš li dakle i u
neurednim mjestima?” A Gospod će joj: “Reci mi: jesu li te one blatne misli obasipale radošću ili
tugom, gorčinom ili nasladom?” – “Oj, bile su silno gorke i žalosne”, odgovori ona, a On
nadodade: “A tko ti je usadio u srce onu gorku žalost ako ne ja, koji sam se krio usred tvoje duše.
Vjeruj mi, kćeri moja, da nije bilo mene, one bi misli što bijahu oko tvoje volje, ali je ne mogahu
osvojiti, bile jamačno nadvladale i prodrle u tvoju volju i umorile ti dušu. A ja sam bio u tvojoj duši
pa sam ti u srce sipao onu odvratnost i otpor i srce se protiv napasti borilo koliko je moglo.”
Primjer svete Marije Faustine Kowalske
U “Dnevniku sestre Marije Faustine Kowalske” svetica je napisala:
“Cijeli dan sam mučena strašnim kušnjama. Hule na Boga množiše se na mojim ustima,
odbojnost prema svemu što je sveto i božansko. Ali borila sam se cijeli dan. Nevoljkost i
bezvoljnost obuzeše moju dušu i mislih da u takvom stanju ne smijem pod nikakvim okolnostima
primiti Sv. Pričest, moju dušu obuze veliki bol, da sam u kapeli skoro glasno zavrištala. No bila
sam svjesna da su sestre nazočne. Odlučih potom izaći u vrt i tamo se sakriti da barem mogu
glasno plakati. Iznenada stade Isus pored mene i upita: “Kamo namjeravaš ići?” Ne odgovorih na
to Isusu, ali pred Njim istresoh svu svoju bol, a sve sotonine kušnje nestadoše. Isus mi reče:
“Nutarnji mir, koga imaš, jest milost” - iznenada On nestade. Osjećah se sretnom i izuzetno
smirenom. Uistinu, samo Isus može učiniti, da se u jednom jedinom trenutku povrati takva moć
mira, On - najuzvišeniji Gospodin.” (Dn 673-675)
Primjer svete Terezije iz Lisieuxa
Otvaranje duhovniku može pomoći pobjeđivanju napasti. Sveta Terezija je prije svojih redovničkih
zavjeta bila preplavljena napastima, sumnjama i zbunjenošću. Kada je sveta Terezija otvorila
srce svojoj nadređenoj sestri i otkrila joj stanje duše, napast je odmah nestala, a ona je položila
zavjete i polako postala jedna od najsjajnijih modernih svetica.
Što činiti u takvim situacijama?
Trebamo nastojati ostati smireni, ne prihvaćati te misli i nastojati ih ignorirati, predati te misli Bogu
i moliti Mu se, a osobito ga trebamo moliti za snagu da se možemo tome oduprijeti. Trebamo se
naoružati povjerenjem u Boga, u njegovu dobrotu i svemoć. Ove kušnje su zbog našeg dobra i
proći će.
Izvor: Članci don Damira Stojića (www.studentski-pastoral.com); članak “Kako pobijediti u borbi s
napastima?” objavljen na www.bitno.net; knjiga “Dnevnik sestre Marije Faustine Kowalske”