ALBERT CAMUS: STRANAC

KASNI MODERNIZAM

Autor poznatog djela Stranac, Albert Camus, francuski je književnik rođen u Alžiru te dobitnik Nobelove
nagrade za književnost. Camus je ''najapsurdniji'' predstavnik kasnog modernizma u književnosti. Roman
pripada razdoblju kasnog modernizma u kojoj je tema prikaz besmislenog i apsurdnog života te čovjekova
otuđenost i život kao besmisleno postojanje kojim vlada nepredvidiv niz slučajnosti. Roman je podjelje na 2
dijela. U prvom dijelu opisuje se Mersaultov život slobodna čovjeka, a u drugom dijelu Mersault u zatvoru i
suđenje zbog ubojstva Arapina.

Radnja romana započinje viješću o smrti Mersaultove majke. On je niži činovnik kod nekog pomorskog
mešetara u gradu Alžiru. Nije uopće ambiciozan u poslu, stanuje sam, slabo komunicira sa susjedima, redovito
ruča u restoranu kod Celesta, ima tek nekoliko površnih znananca i uglavnom se druži s Emmanuelom koji radi
u istoj tvrtki. Njegova je majka zadnje tri godine života provela u ubožnici u selu Marengu, osamdesetak
kilometara udaljenom od Alžira. Vijest o majčinoj smrti prima krajnje ravnodušno, ne pokazujući tugu ili bar
sažaljenje. Mersault putuje autobusom na sprovod, provodi noć uz majčin lijes. Uglavnom drijema uz kavu,
promatra reakcije prijatelja svoje majke uz odar. Sljedećeg dana, po velikoj žegi, ukopu prisustvuje svega
nekoliko ljudi, budući da starcima iz doma to nije dopušteno.

U povorci se iznimno nalazi starac Perez, s kojim je pokojnica bila veoma prisna, pa mu je ravnatelj ubožnice
dopustio da sudjeluje. Mersault se vraća u Alžir i kako je neradna subota, dolazi na kupanje. Na plaži susreće
Marie Cordonu, daktilografkinju koja mu se sviđala dok su zajedno radili. Odlaze u kino pogledati neku
Fernandelovu komediju, izmjenjuju nježnosti i Marie prespava kod njega. Budi se u nedjeljno jutro i čitav dan
provodi promatrajući glavnu ulicu sa svog balkona. Sljedećeg se dana, nakon uobičajenog radnog dana u uredu,
vraća kući i na stubištu susreće starog susjeda Salamana, koji već osam godina ima psa, jedinog prijatelja u
životu.

Starac neprestano tuče svog psa, koji mu nalikuje. Istodobno se na stubištu pojavljuje i susjed Raymond, za
kojega se govori da je svodnik, i koji poziva Mersaulta na vino i kobasice. Pripovijeda mu kako je ozlijedio desnu
šaku u tučnjavi koja je uslijedila nakon svađe u tramvaju. Čovjek s kojim se potukao brat je njegove navodne
ljubavnice. Raymond je djevojci plaćao stan, hranu i odjeću, a ona nije ništa radila. Posumnjao je da ga vara i
pretukao. To nije smatrao dovoljno okrutnom kaznom. Zato je htio da mu Mersault napiše pismo u kojem bi ju
istovremeno izvrijeđao i natjerao da mu se vrati.

Sljedeću subotu iznova provodi s Marie. Budući da je prespavala u njegovu stanu, odlučili su zajedno ručati pa
Mersault odlazi kupiti meso. Dok pripremaju ručak, čuju svađu iz Raymondove sobe. Kod njega je bio svodnik, a
usput je od policajca zaradio udarac. Marie je nakon ručka otišla, a Raymond je pokucao na Mersaultova vrata i
ispripovijedio mu što se dogodilo. Nakon što je ostvario svoj naum, djevojka ga je pljusnula i on ju je pretukao.

Sljedećeg tjedna Raymond poziva Mersaulta da provedu nedjelju u vikendici njegova prijatelja. Govori mu da ga
cijeli dan prati skupina Arapa, među kojima i brat njegove navodne ljubavnice s kojim se potukao u tramvaju.
Mersualt od šefa dobiva ponudu da vodi zastupništvo tvrtke u Parizu, što Mersault otklanja. Marie ga uvečer
pita bi li ju ženio, on odgovara kako mu je svejedno. U nedjelju su krenuli s Raymondom u vikendicu. Tamo su ih
dočekali njegov prijatelj Masson i njegova supruga.

Dok su se muškarci šetali plažom, primijetili su dvojicu Arapa, od kojih je jedan brat djevojke koju je Raymond
pretukao. Uslijedila je tučnjava iz koje je Raymond izišao rasječene usne. Nakon što su se oporavili, Raymond je
odlučio uzvratiti. Zatekli su Arape kod nekog izvora. Mersault nagovori Raymonda da mu preda pištolj. Arapi su
uzmaknuli, a njih dvojica su krenuli prema vikendici. Mersault nastavlja šetnju po žegi i susreće Raymondova
protivnika. Lik mu titra pred očima, a cijeli žal gori od sunca. Arapin izvadi nož, svjetlo obasja čelik, Mersault
poteže revolver i ubija. Zatim još četiri puta puca u nepokretno tijelo.
Mersault je u zatvoru, gdje ga ispituju o ubojstvu. Branitelj ga obavještava da se tužiteljstvo raspitivalo o
njegovu privatnom životu, posebice o njegovoj bešćutnosti na majčinu pogrebu. Istražitelj ga naziva antikristom
i maše mu raspelom pred nosom. Marie ga posjećuje, a on više pozornosti poklanja drugim zatvorenicima i
njihovim posjetiteljima nego svojoj djevojci. Ubrzo mu ona pošalje i pismo, ali ubrzo mu počinje smetati pažnja.
Drži da nije ništa nesretniji od drugih i privikava se bez većih poteškoća na život u samici.

Dane provodi u spavanju i sjećanjima. U svome krevetu, između dasaka i slamnjače, nalazi komadić starih
novima s pričom o jednom Čehu koji se nakon 25 godina, sa ženom i djetetom, vratio u rodno selo. Ostavio je
obitelj u nekom prenoćištu i otišao u svratište koje su držale njegova majka i sestra. Mati ga nije prepoznala i on
se odlučio našaliti. Pokazao im je svoj novac i uzeo kod njih sobu. Noću su ga ubile i opljačkale. Ujutro je došla
njegova žena i otkrila o čemu se radi. Majka se objesila, a sestra bacila u bunar.

Prošli su mjeseci, gotovo puna gotova kad je započelo suđenje Mersaultu. Svjedočili su ravnatelj ubožnice,
tamošnji vratar, stari Perez, Celeste, Raymond, Marie i Masson. Mersault promatra ljude u sudnici i sa
zanimanjem sluša što svjedoci govore o njemu. Optužba se temelji na njegovoj bešćutnosti (nije plakao na
majčinu pogrebu, gledao je film u kinu, smislio urotu s Raymondom…) i osuđuju ga na smrt. U očekivanju
pogubljenja tri puta odbija ispovjednika, koji ipak naposljetku dolazi. Mersault sluša do trenutka u kojem
razjaren izlaže nekoliko svojih razmišljanja o životu. Čemu trud i zavaravanje kad je sve ionako besmisleno. U
zadnjim trenucima osjeća da ga je ta silna srdžba očistila od zla, oslobodila nade, da je posve otvoren
ravnodušnosti svijeta i sretan.

MERSAULT: Ne vjeruje u Boga i ne zanima ga pitanje postojanja Boga, osjeća strah pred nepoznatim, živi u
uvjerenju da će u potpunosti umrijeti, sretan je usprkos činjenici da će biti okrutno ubijen (smrtna kazna), nema
nade, prihvaća svijet onakvim kakav jest, shvaća da je jedini smisao unutar njega samoga. On je stranac u
svijetu u kojemu živi. Iako ga razumije, svjestan je apsurda u svijetu i prihvaća ga. Društvo krase lažni moral i
dvoličnost – Mersault zapravo biva osuđen jer nije plakao na majčinu pokopu.

- on je stranac jer – ne prihvaća „igru“, tj. život kakav mu nudi društvo pa je stoga stranac za društvo, nije
plakao na majčinu sprovodu pa se ponašao kao stranac, ide u kino gledati zabavni film, a poslije toga s njom u
krevet iako je tek nedavno pokopao majku. Njegove posljednje misli pred pogubljenje bile su: „Da bi se sve
konačno završilo i da se ne bih osjećao toliko usamljen, ostalo mi je poželjeti da na dan moga pogubljenja bude
mnogo gledatelja i da me oni dočekaju s povicima mržnje“

MARIJA: Mersaultova je prijateljica, bivša daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od
tada su oni u vezi. Želi se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjećuje ga u zatvoru i rasplače se na suđenju.

RAYMOND: Onizak je, plećat, ima boksački nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obučen.
Živio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga je varala.
Mersault je pristao svjedočiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom.

SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeličara koji je imao neku kožnu bolest pa mu je
ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas živjeli su u istoj sobi. Salaman je imao
crvenkaste kraste na licu i žute rijetke dlake. Svakog je dana starac psa izvodio u šetnju. Uvijek je grdio psa i
tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utučen i sve je pretražio da bi ga
našao.