Smjernice za pripremu ispita za strucnjaka
zaštite na radu
Posebni dio – Sredstva rada / Radni okoliš
108. Sredstva rada – definicija, koje su obveze
poslodavca vezano uz korištenje
sredstva rada? (Zakon o zaštiti na radu
NN, 71/14. i 118/14.)
Sredstva rada su građevine namijenjene za rad s
pripadajućim instalacijama, uređajima i opremom,
prometna sredstva i radna oprema. Poslodavac je
obvezan osigurati da su sredstva rada u svakom
trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u
ispravnom stanju te da su u skladu s pravilima zaštite
na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača
na način da ne ugrožavaju radnike. Poslodavac je
obvezan obavljati preglede i ispitivanja sredstava rada
kako bi utvrdio da li ugrožavaju sigurnost i zdravlje
radnika. Ukoliko nastanu promjene zbog kojih postoje
rizici za sigurnost i zdravlje radnika poslodavac ih je
obvezan isključiti iz uporabe.
109. Radni okoliš – definicija, koje su obveze
poslodavca vezano uz radni okoliš,
rokovi ispitivanja? (Zakon o zaštiti na
radu, Pravilnik o ispitivanju radnog
okoliša NN, 16/16.)
Radni okoliš čine fizikalni, kemijski i biološki
čimbenici na mjestu rada i u njegovom okruženju.
Poslodavac je obvezan procijeniti rizike i osigurati
zaštitu zdravlja i sigurnost radnika izloženih fizikalnim,
kemijskim i biološkim štetnim djelovanjima na radu u
skladu s općim i posebnim propisima o njihovoj zaštiti.
Poslodavac je obvezan ispitivati radni okoliš na mjestu
rada kada:
 radni postupak utječe na temperaturu, vlažnost i
brzinu strujanja zraka,
 u radnom postupku nastaje prašina,
 u radnom postupku nastaje buka i vibracije,
 pri radu se koriste, proizvode ili prerađuju opasne
kemikalije,
 u radnom postupku nastaju plinovi, pare, prašine ili
aerosoli,
 moguća je prisutnost bioloških štetnosti (agensa)
korištenih pri radu izvan primarne fizičke izolacije,
 pri radu postoji izloženost opasnim zračenjima
 su prisutni rizici od eksplozivne atmosfere
 pri radu je potrebno osigurati odgovarajuću razinu
rasvijetljenosti.
Ispitivanja se obavljaju:
 odmah po nastanku uvjeta odnosno promjene zbog
kojih je ispitivanje obvezno,
 na temelju rješenja inspektora rada ili
 periodički u rokovima koji ne mogu biti duži od tri
godine, ako posebnim propisom nije drukčije
određeno.
110. Radna oprema – definicija; koje su
obveze poslodavca vezano uz radnu
opremu; rokovi ispitivanja? (Zakon o
zaštiti na radu, Pravilnik o zaštite na radu
pri uporabi radne opreme NN, 18/17.,
Pravilnik o pregledu i ispitivanju radne
opreme NN, 16/16.)
Radna oprema su strojevi i uređaji, postrojenja,
sredstva za prijenos i prijevoz tereta i alati te skele i
druga sredstva za povremeni rad na visini.
Poslodavac mora radnicima osigurati i održavati
ispravnu, za rad prilagođenu i sigurnu radnu opremu,
koja za vrijeme rada ne smije ugrožavati njihovu
sigurnost i zdravlje, imovinu i prirodni okoliš. Radna
oprema u uporabi mora na vidnome mjestu imati
oznaku proizvođača u skladu s posebnim propisima. Za
radnu opremu u uporabi moraju se pribaviti i čuvati
isprave, izdane prema posebnom propisu, iz kojih je
vidljivo da radna oprema ispunjava propisane
sigurnosne i zdravstvene zahtjeve. Prije početka rada
rukovatelj mora vizualno i uključivanjem pojedinih
upravljačkih uređaja provjeriti ispravnost djelovanja
radne opreme te funkcionalnost i ispravnost zaštita i
zaštitnih uređaja. Radna oprema mora odgovarati vrsti
i načinu izvođenja radnih zadataka, odnosno za tu
namjenu mora biti na odgovarajući način prilagođena,
tako da njena uporaba ne ugrožava sigurnost i zdravlje
radnika. Radna oprema se smije upotrebljavati samo
za radne zadatke i pod uvjetima za koje je namijenjena.
Pri izboru radne opreme moraju se uzimati u obzir
prisutne opasnosti i štetnosti na mjestu rada, odnosno
druge opasnosti i štetnosti koje mogu nastati pri
uporabi radne opreme.
Poslodavac koji je korisnik radne opreme dužan je na
propisani način osigurati preglede i ispitivanja radne
opreme u sljedećim slučajevima:
 prije početka korištenja na novom mjestu rada, ako
je radna oprema premještena s jednog mjesta na
drugo pa je zbog toga rastavljena i ponovno
sastavljena
 u slučaju iznimnih okolnosti koje ugrožavaju
sigurnost djelovanja radne opreme (promjena
načina rada, oštećenja radne opreme, nedostaci na
radnoj opremi, ozljede radnika na radnoj opremi)
 na temelju rješenja inspektora rada
 u rokovima koje je u uputama za uporabu i
održavanje odredio proizvođač radne opreme, ili u
roku koji je utvrđen posebnim propisom ili
1
 periodički u rokovima koji ne mogu biti duži od tri
godine.
111. Koje bitne zahtjeve moraju ispunjavati
građevine za rad? (Pravilnik o ZNR za
mjesta rada NN, 29/13.)
Građevine namijenjene za rad moraju ispunjavati sve
bitne zahtjeve za građevinu (mehanička otpornost i
stabilnost, zaštita od požara i eksplozije, higijena,
zdravlje i zaštita okoliša, sigurnost u korištenju, zaštita
od buke i vibracija, zaštita od udara munje i električne
struje, ušteda energije i toplinska zaštita, osiguranje
potrebne radne površine i radnog prostora, osiguranje
potrebnih puteva za prolaz, prijevoz i evakuaciju
radnika, osiguranje mikroklimatskih uvjeta, osiguranje
potrebne rasvjete i parametara radnog okoliša, zaštita
od štetnih atmosferskih i klimatskih utjecaja, zaštitu od
štetnog zračenja, osiguranje pomoćnih prostorija i
prostora i dr.)
112. Opći zahtjevi za mjesta rada (Zakon o
zaštiti na radu, Pravilnik o ZNR za mjesta
rada) Poslodavac je u svrhu zaštite na
radu, obvezan osigurati:
 prometni putovi do nužnih i drugih izlaza da su
stalno prohodni,
 mjesta rada s pripadajućom opremom i uređajima
da se redovito održavaju, a utvrđeni nedostaci
odmah otklone sa mjesta rada,
 oprema i uređaji da se redovito čiste do primjerene
higijenske razine, a posebno uređaji za
provjetravanje,
 sigurnosna oprema i uređaji namijenjeni za
sprječavanje ili uklanjanje rizika da se redovito
održavaju i provjeravaju.
Na mjestima rada na kojima su prisutne fizikalne,
kemijske i biološke štetnosti, radnici moraju biti
zaštićeni od njihovog štetnog djelovanja sukladno
propisima zaštite na radu i drugim propisima. Nadzorni
uređaji se mogu postaviti na mjestu rada samo u svrhu
zaštite od razbojstva, provala i sl., na način da radnici
nisu trajno u vidnom polju nadzornih uređaja. Mjesta
rada je potrebno ergonomski prilagoditi.
113. Kakva mora biti veličina i visina radnih
prostorija? (Pravilnik o ZNR za mjesta
rada)
Veličina radne prostorije mora biti takva da na svakog
radnika dolazi najmanje 10 m³ zračnog prostora i 2 m²
slobodne površine poda. Minimalne visine radne
prostorije moraju iznositi:
1. 3 m – prostorije u kojima u tijeku procesa rada
nema štetnih fizikalnih, kemijskih odnosno
bioloških djelovanja, osim prostorija za koje je
drugačije određeno posebnim propisima;
2. 2,8 m – prostorije u kojima su pri radu ispunjeni
zahtjevi u pogledu mikroklimatskih uvjeta,
odnosno u kojima u toku procesa rada nema
štetnih fizikalnih, kemijskih odnosno bioloških
djelovanja;
3. 2,50 m – prostorije predviđene za obavljanje
administrativnih poslova, projektantski uredi,
skladišta, prostorije u kojima se radnici zadržavaju
manje od dva sata dnevno, prostorije u kojima se
obavljaju tihi obrtnički i drugi poslovi kao što su
krojački, pletački, frizerski, graverski, ključarski,
staklorezački, postolarski, fotografski, optičarski,
slikarski, kozmetičarski, pedikerski, urarski,
zlatarski i sl., a u kojima su zadovoljeni
mikroklimatski uvjeti i nema štetnih fizikalnih,
kemijskih odnosno bioloških djelovanja.
4. prostorije iz točke 3. ovoga stavka koje se nalaze u
građevinama koje nisu građene po sada važećim
propisima, ili zaštićenim građevinama koji su
spomenici kulture, a kojima visinu nije moguće
mijenjati, visina prostorija može biti manja od 2,5
m, ali ne manja od 2,2 m.
114. Kakvi moraju biti podovi, zidovi, stropovi
i krovovi, prozori i vrata? (Pravilnik o
ZNR za mjesta rada)
Pod na mjestu rada ne smije imati opasne izbočine,
rupe ili nagib i mora biti nepomičan, stabilan i
protuklizan te primjereno toplinski izoliran uzimajući u
obzir djelatnost poslodavca i vrstu rada. Ako u radnoj
prostoriji, u kojoj se predviđa zadržavanje radnika
odnosno drugih osoba duže od dva sata u smjeni, pod
nije izoliran sukladno posebnom propisu, potrebno je
osigurati i postaviti podmetače ili podloge koje
osiguravaju odgovarajuću izolaciju. Pod s obje strane
vrata mora biti ravan i jednako uzdignut do udaljenosti
koja je najmanje jednaka širini prolaza u vratima.
Površine podova, zidovi i stropovi na mjestu rada
moraju biti takvi da se mogu čistiti i održavati. Površine
zidova i stropova radnih prostorija moraju biti obojene
svjetlijim bojama.
Zidovi, pregrade, stropovi i drugi konstruktivni
elementi radnih prostorija u kojima se obavlja
tehnološki proces pri kojemu nastaju štetna fizikalna,
kemijska odnosno biološka djelovanja te zapaljive i
eksplozivne tvari, moraju biti izgrađeni tako da se na
njima onemogući skupljanje odnosno zadržavanje
prašine i drugih štetnih i opasnih tvari te da se
omogući njihovo lagano čišćenje i pranje.
Na mjestima rada te u blizini mjesta rada i prometnih
putova, prozirni zidovi ili zidovi koji propuštaju
svjetlost, a posebno staklene pregrade, moraju biti
jasno označene i napravljene od sigurnosnog
materijala i na primjeren način osigurane da ne dođe
do ozljeđivanja radnika i drugih osoba.
Pristup ili obavljanje radova na krovovima dopušten je
samo uz uporabu opreme koja osigurava rad na
siguran način. Kako bi se omogućilo sigurno kretanje
na krovu mora biti ugrađeno najmanje jedno čvrsto
mjesto za vezivanje radnika koji rade na popravcima i
održavanju. Krovovi od stakla i sličnog lomljivog
materijala moraju biti zaštićeni ako postoji mogućnost
pada predmeta sa okolnih zgrada.
2
Prozori, svjetlarnici, ventilacijski i drugi otvori otvoreni,
ne smiju predstavljati opasnost za radnike i druge
osobe te moraju imati siguran način otvaranja,
zatvaranja i podešavanja.
Prozori, svjetlarnici i ostakljene površine moraju biti
izvedene i opremljene napravama odnosno
opskrbljene pomoćnim sredstvima i uređajima
(pomične ljestve ili platforme, pomične staze, itd.) za
lako, učinkovito i sigurno čišćenje i održavanje, bez
opasnosti za radnike koji obavljaju te poslove odnosno
osobe prisutne u i oko građevine. Svjetlarnici moraju
biti zaštićeni ako postoji mogućnost pada predmeta s
okolnih zgrada. Prozori, bez ili s niskim parapetima te
vanjska i balkonska vrata i slični otvori, moraju biti
osigurani ogradama ili zaštićeni na drugi odgovarajući
način.
Položaj, broj i dimenzije vrata i ograda, te materijali od
kojih su izrađeni, određeni su prirodom i namjenom
prostorija i prostora. Prolaz u izlaznim vratima ne smije
biti uži od 0,7 m. Prozirna vrata moraju biti
odgovarajuće označena na vidnoj razini. Okretna vrata
moraju biti prozirna ili moraju imati providne umetke.
Ako prozirne ili prozračne površine na vratima nisu
napravljene od sigurnosnog materijala i ako postoji
opasnost od ozljeđivanja radnika i drugih osoba u
slučaju da se vrata razbiju, površine moraju biti
zaštićene od loma. Klizna vrata moraju biti opskrbljena
sa sigurnosnom napravom koja sprečava njihovo
iskakanje i prevrtanje. Vrata koja se otvaraju prema
gore moraju biti opskrbljena s mehanizmom osiguranja
od povratnog pada.
Ako izlazna vrata vode na otvoreni prostor, razina poda
s vanjske strane vrata može biti samo za jednu
stepenicu niža od razine s unutarnje strane i ne više od
20 cm. U svakom trenutku mora postojati mogućnost
otvaranja vrata iznutra dok je radnik ili druga osoba u
prostoriji. Vrata za pješake moraju biti predviđena u
neposrednoj blizini svih ulaznih vrata namijenjenih
strogo kolnom prometu, osim kada su ulazna vrata
sigurna za prolaz pješaka, a pješačka vrata moraju biti
jasno označena i ostati stalno nezapriječena.
Mehanička vrata i ulazna vrata moraju djelovati na
takav način da ne postoji opasnost od ozljeda radnika i
drugih osoba. Automatska vrata moraju imati lako
uočljive i dostupne zaporne naprave za nuždu, a u
slučaju nestanka napajanja, mora biti omogućeno
njihovo ručno otvaranje.
115. Koji su minimalni zahtjevi zaštite na radu
kod uporabe prometnica? (Pravilnik o
ZNR za mjesta rada )
Prometnice = prometni putovi
Prometni putovi, uključujući stepenice, nepomične
ljestve, rampe i teretne platforme, moraju biti
smješteni i takvih dimenzija da osiguravaju
jednostavan i siguran pristup za pješake ili vozila te ne
smiju ugrožavati radnike i druge osobe. Dimenzije
putova koji se koriste za pješački promet odnosno
promet roba moraju biti u skladu s brojem mogućih
korisnika te s djelatnošću poslodavca. Glavni hodnici za
prolaz ljudi moraju biti široki najmanje 1,5 m, a
sporedni hodnici najmanje 1,0 m, a prolazi u prostoru s
regalima ne smiju biti uži od 0,8 m. Na mjestima gdje
je vidljivost smanjena i na mjestima intenzivnog
kretanja prometnih sredstava, moraju se postaviti
natpisi i svjetlosni odnosno zvučni signali koji
upozoravaju na mogućnost nailaska prometnog
sredstva te brklje odnosno ograde koje sprječavaju
iznenadni izlazak pješaka na prometnicu.
Ako se na prometnim putovima koriste transportna
sredstva, mora se pješacima osigurati dostatan
sigurnosni prostor. Ako se na mjestima rada kreću
motorna vozila moraju se postaviti prometni znaci
prema propisima za promet na javnim prometnicama.
Najveća dopuštena brzina kretanja motornih vozila u
vanjskim prostorima je 10 km/h, a u unutarnjim 5
km/h. Otvori, kanali i jame, koji se radi tehnoloških i
pogonskih razloga, nalaze na mjestu gdje se kreću
transportna sredstva i osobe, moraju biti pokrivene
odgovarajućim čvrstim pločama ili ograđene čvrstim i
sigurnim ogradama.
Ako se otvori, kanali i jame na prometnicama zaštićuju
pokrivanjem poklopcima ili odgovarajućim čvrstim
pločama, onda one moraju biti ugrađene na otvor tako
da se ne mogu pomicati, moraju biti dimenzionirane za
predviđena opterećenja bez mogućnosti loma i
deformiranja i moraju biti položene u istoj razini kao i
ostali dio prometnice tako da ne postoji mogućnost
spoticanja pri hodu. Mora se omogućiti dostatan
prostor između prometnih kolnih putova i vrata,
ulaznih vrata, prolaza za pješake, hodnika i stepeništa.
Udaljenost između bilo kojeg dijela građevine i
vanjskog ruba prometnice ne smije biti manja od 0,75
m i mora biti obilježena vidnim znacima (rubnikom i
sl.). Visina kolnih prolaza (tunela, mostova, galerija,
nadzemnih vodova) na unutrašnjim prometnicama
mora biti za 0,5 m veća od visine vozila predviđenih za
kretanje tim prometnicima, a širina kolskih prolaza
mora biti sa svake strane najmanje 0,5 m veća od
vanjskih bočnih rubova vozila. Dvosmjerna cesta u
krugu građevine mora biti široka najmanje 5 m, a
jednosmjerna najmanje 3,0 m. Transportni putovi
moraju biti jasno utvrđeni i obilježeni tako da se
osigura zaštita radnika i drugih osoba. Širina
transportnih putova ne smije biti manja od 1,8 m,
odnosno mora biti za 0,8 m veća od širine transportnih
sredstava, odnosno materijala, dijelova i proizvoda koji
se prenose. Transportni putovi moraju biti vidljivo
obilježeni linijama svijetle boje širine najmanje 5 cm,
odnosno metalnim klinovima s promjerom glave od
najmanje 5 cm usađenim u nivo poda prostorije.
3
116. Unutarnja stepeništa, vanjska
stepeništa, pokretne stepenice, zaštitne
ograde i rukohvati, rampe, mostovi,
radne platforme, rampe i pješačke staze,
vertikalni prilazi (Pravilnik o ZNR za
mjesta rada)
Stepeništa moraju biti raspoređena tako da
osiguravaju lako izlaženje iz svih dijelova građevine te
po svom položaju i dimenzijama moraju osigurati
propusnost ovisno o broju osoba koje se njima koriste.
Stepeništa moraju biti izvedena tako da jasno ukazuju
na smjer izlaza iz građevine. Stepenice koje se
nastavljaju u podrum ili druge niže etaže, trebaju na
etaži gdje se izlazi iz zgrade biti odvojene pregradama,
vratima ili na drugi način, tako da je jasan smjer
izlaženja. Stepenište s odmorištima se mora nastavljati
bez suženja u smjeru izlaznog puta.
Na stepeništima i prilazima stepeništu ne smiju se
stavljati stvari kao što su zrcala, neobilježene providne
pregrade i razne dekoracije koje bi mogle izazvati
zabunu u pogledu smjera izlaženja, odnosno koje
smanjuju korisnu širinu stepeništa.
Stepeništa i prilazi stepeništima moraju biti dobro
osvijetljeni, a izvori svjetlosti moraju biti postavljeni
tako da osvjetljavaju zonu kretanja i da ne zasljepljuju
osobe.
Korisna širina stepenišnog kraka unutarnjih stepenica
ne može biti manja od 1,1 m.
Pod korisnom širinom stepenišnog kraka
podrazumijeva se širina stepenica mjerena između
rukohvata i zida.
Stepenišni krak je dio stepeništa koji ima najmanje 3
stepenice, a najviše 18 stepenica. Širina
odmorišta ili podesta ne može biti manja od širine
stepenišnog kraka, a dužina odmorišta između
stepenišnih krakova ne smije biti manja od 1,1 m.
Površina gazišta i odmorišta stepeništa ne smije biti
klizava.
Visina stepenica mora iznositi od 13 do 19 cm, a širina
gazišta od 26 do 36 cm.
Sve stepenice na istom stepeništu moraju biti jednake
po visini i širini gazišta, a odstupanja u širini gazišta i u
visinama pojedinih stepenica, ne smiju biti veća od 0,5
cm.
Zavojito stepenište se može postavljati u radnim i
pomoćnim prostorijama samo gdje boravi do dvadeset
osoba s time da na najužem dijelu širina gazišta ne
smije biti manja od 13 cm.
Vanjska stepeništa moraju imati zaštitnu ogradu visine
najmanje 1,2 m.
Vanjsko stepenište mora biti zaštićeno od atmosferskih
padalina, a izuzetno ako to nije osigurano, mora se
redovno čistiti i održavati.
Pokretne stepenice i pokretne trake za prijevoz osoba
moraju biti u skladu s važećim tehničkim propisom.
Pokretne stepenice i pokretne trake moraju sigurno
djelovati, te biti opremljene svim potrebnim zaštitnim
napravama.
Pokretne stepenice i pokretne trake moraju biti
opremljene lako uočljivim i lako dostupnim uređajima
za isključenje u nuždi.
Pokretne stepenice i pokretne trake ne smiju biti jedini
izlaz iz građevine u slučaju evakuacije i spašavanja.
Pokretne stepenice i pokretne trake ne smiju imati
neprekinuti vertikalni put viši od jedne etaže.
Stepenišni krak i stepenišno odmorište duž rubova s
otvorene strane moraju imati zaštitnu ogradu s
rukohvatom koji moraju biti postavljeni kontinuirano
na cijeloj dužini stepeništa.
Galerije, platforme (podiji), prijelazne rampe, prijelazi,
mostovi i sva mjesta rada na visini većoj od 1,0 m s
kojih se može pasti, moraju biti ograđene čvrstom
zaštitnom ogradom, ako drugim propisima zaštite na
radu nije drugačije određeno.
Zaštitna ograde i rukohvati moraju biti izvedeni tako da
ne predstavljaju opasnost. Visina zaštitne ograde ne
smije biti manja od 1,0 m mjereno od poda.
Rukohvat na stepeništu mora biti postavljen na visini
od 1m iznad gornje površine gazišta, mjereno okomito
od sredine gazišta stepeništa do vrha rukohvata i mora
biti postavljen barem s jedne strane.
Ispuna zaštitne ograde (prečke, međuprečke, stupovi,
umeci) mora biti konstruirana za jednolično
opterećenje preko ukupne površine ograde.
Ograda mora izdržati horizontalno opterećenje od
najmanje 700 N/m.
Ako se ispuna zaštitne ograde izvodi od dužinskih
prečki, svijetli okomiti razmak između prečke i poda
odnosno vrha stepenice i prečke ne smije biti veći od
25 cm.
Ako se ispuna zaštitne ograde izvodi u obliku okomitih
prečki onda svijetli razmak između prečki ne smiju biti
veći od 14 cm.
Površine potpuno ili djelomično ispunjene umecima od
čvrste žičane mreže, razapetom metalnom
konstrukcijom ili ornamentalnim rešetkama koje
zaštićuju od pada kroz zaštitnu ogradu moraju
odgovarati navedenim zahtjevima u stavcima 8. i 9.
ovoga članka, a dozvoljena je i druga kombinacija
navedenih načina izvedbe koja osigurava jednaku
sigurnost.
Na mjestima gdje postoji rizik od padanja predmeta s
visine, zaštitna ograda mora imati na svom donjem
dijelu punu rubnu zaštitu visine najmanje 15 cm
mjereno od površine poda odnosno gazišta stepenice.
Ako se neprekinuti čvrsti obrub postavlja na donjem
dijelu stepenišne ograde, onda njegov vrh mora biti
paralelan s vrhom stepeništa, a visina obruba ne smije
biti manja od 7,5 cm mjereno pod pravim kutovima
prema obrubu, od njegovog vrha do izbočine gazišta.
4
Platforme, rampe i mostovi koji se koriste za prijevoz ili
prijenos tereta moraju biti široke najmanje 1,6 m,
odnosno, moraju odgovarati teretu s obzirom na širinu
i čvrstoću.
Platforme moraju imati barem jedno mjesto za izlaz, a
ako je tehnički izvedivo, platforme duljine veće od 20
m i izlaz na svakom kraju.
Podovi po kojima se prenosi i prevozi teret moraju biti
ravni, bez pukotina i rupa, osigurani od klizanja i da je
osigurana zaštita od pada radnika koliko je god to
moguće te ako su postavljeni na visini većoj od 1 m
iznad poda ili tla, a drugim propisima zaštite na radu
nije drugačije određeno, duž rubova s otvorene strane
moraju imati čvrste zaštitne ograde visine najmanje 1
m.
Ako se rampa unutar građevine koristi kao izlaz, ili je
sastavni dio izlaza, mora biti odijeljena pregradom od
drugih dijelova građevine.
Širina rampi iz članka 21. stavka 4. mora odgovarati
broju osoba koje ih koriste, ali ne može biti manja od
1,1 m. Rampe s nagibom do 10% ne moraju imati
odmorišta, a ako je nagib rampe iznad 10%, ali ne
strmiji od 17%, maksimalna visina između odmorišta
ne smije biti viša od 4 m.
Nagib rampi između odmorišta ne smije se mijenjati.
Rampe na visini većoj od 1 m moraju duž rubova s
otvorene strane imati zaštitne ograde i rukohvate.
Nagib rampe u radnim prostorijama ne smije biti veći
od 40%
Za prilaz na radne platforme, galerije, krovove
objekata, ulazak u okna, šahtove i sl. gdje se poslovi
obavljaju povremeno mogu se koristiti vertikalni prilazi
izvedeni u obliku čvrstih metalnih ljestava postavljenih
vertikalno ili koso s kutom nagiba većim od 75° prema
horizontali.
Prečke ljestava moraju biti od okruglog željeza
promjera najmanje 1,6 cm i dobro učvršćene odnosno
zavarene za stranice ljestava na vertikalnom razmaku
od najviše 30 cm.
Duljina prečki između stranca ljestava ne smije biti
manja od 40 cm.
Ljestve, čija je visina veća od 3,0 m moraju počevši od
sedme prečke (oko dva metra od poda) imati čvrstu
leđnu zaštitu.
Leđna zaštita mora biti izrađena u obliku kaveza
načinjenog od lukova od plosnatog željeza, s
unutrašnjim radijusom ne manjim od 70 cm niti većim
od 80 cm, koji moraju biti pričvršćeni za stranice
ljestava na međusobnom razmaku ne većem od 1,4 m.
Lukovi moraju biti povezani vertikalama od plosnatog
željeza na razmaku ne većem od 25 cm. Lukovi i
vertikale od plosnatog željeza koji međusobno
zatvaraju kavez, moraju biti tako dimenzionirani i
učvršćeni za ljestve da pružaju sigurnu zaštitu osobama
od pada s visine.
Ljestve moraju biti kruto vezane sa zgradom, objektom
ili konstrukcijom u razmacima ne većim od 3,0 m.
Ljestve moraju biti postavljene paralelno sa zgradom ili
nekom drugom konstrukcijom. Ako
ljestve nemaju leđobran, nego je predviđeno da se
osobe penju između ljestava i zida, razmak između
prečke ljestava i zgrade mora iznositi 70 do 80 cm.
Ako su ljestve pričvršćene za zid ili stup moraju od
površine zida odnosno stupa biti udaljene najmanje 16
cm.
Na ljestvama čija je visina veća od 20,0 m moraju se na
udaljenostima od 6,0 do 8,0 m ugraditi odmorišta
(platforme ili podesti).
Rukohvati (stranice) ugrađenih ljestava za prilaženje
platformama, galerijama, krovovima objekata i sl.
moraju biti najmanje 0,75 m iznad prilazne površine.
Leđna zaštita mora biti produžena najmanje 1,0 m
iznad prilazne površine.
117. Manipulacija vozilima unutarnjeg
transporta
Unutarnjim transportom smatra se svako rukovanje
materijalom koji se obavlja kroz prostorije i prostore
objekta za rad bilo da ga obavlja ručno pojedini radnik
ili grupa radnika, bilo da se obavlja pomoću različitih
transportnih sredstava odnosno vozila.
Transportna sredstva i vozila unutarnjeg transporta
koja se danas koriste pri prijenosu tereta s jedne na
drugu točku na istoj horizontalnoj ravnini su viličari,
rudle (skladišna kolica), razna kolica, ručni viličari, i dr.
kojima smiju upravljati samo radnici koji ispunjavaju
posebne uvjete za rad te koji su osposobljeni za rad na
siguran način. Njima se mora upravljati i rukovati u
skladu s uputama proizvođača te propisanim pravilima
zaštite na radu.
118. Pravila skladištenja – navedite primjere
ispravnog načina skladištenja tereta
Komadni teret mora biti stabilno složen. Pri skidanju
komadnog tereta iz složaja, radnik mora prethodno i u
tijeku rada provjeravati stabilnost složaja.
Prilikom manipulacije teretom smještenim u drvenim
sanducima treba prethodno provjeriti jesu li svi čavli i
okovi dobro ukucani.
Pri slaganju tereta različitih vrsta teret se mora slagati
prema obliku, veličini i vrsti materijala. Slaganje tereta
obavlja se tako da se najprije slaže teret veće težine.
Teret složen ručnim načinom ne smije biti viši od 1,5
m.
Sanduci se slažu u redove između kojih su postavljeni
podmetači zbog lakšeg podizanja i manipuliranja. Radi
zaštite od zarušavanja sanduke je potrebno postaviti
tako da se spojevi međusobno preklapaju.
Vreće se slažu na površinu koja je odignuta od tla.
Osnovno pravilo slaganja vreća je slaganje u redove
međusobnim vezivanjem, kao kod zidanja.
Bačve se slažu tako da je onemogućeno nepredviđeno
pomicanje bačava. U ležećem položaju se moraju
slagati u redove u obliku piramide. Kod toga krajnje
5
bačve u donjem redu moraju biti osigurane od
pomicanja stupovima zabijenim u zemlju ili na drugi
siguran način. Bačve koje se skladište u stojećem
položaju potrebno je između dva reda odvojiti daskom
kako bi se spriječilo pomicanje bačvi.
Cijevi, šipke ili drugi profili skladište se postavljanjem
na drvene ili metalne stalke s nosačima i graničnicima.
Stalci moraju biti konstruirani tako da izdrže određeno
opterećenje.
Limove se kod odlaganja moraju slagati jedan na drugi
u redove. Pri tome je veoma važno da su rubovi
zaštićeni limenim štitnikom zbog zaštite od posjeklina.
Ako se limovi naslanjaju na zid ili drugi čvrsti naslon,
moraju se slagati tako da su osigurani od klizanja.
119. Što se sve može koristiti kao radna
oprema za transport i dizanje tereta?
Radna oprema za dizanje tereta su viličari (diesel,
plinski i elektro), kamioni s nadogradnim hidrauličkim
dizalicama, razne dizalice (ručne, elektro, vitla i sl.),
hidraulične platforme, dizala te pomične skele.
Sredstva rada za dizanje tereta moraju imati osim
natpisa i vidljivu oznaku nosivosti u kN, moraju biti
osigurana od opterećivanja (radi prevrtanja ili loma) na
taj način da kod 10% povećanja tereta proradi zaštitna
blokada koja neće omogućiti daljnje dizanje tereta.
120. Bitni zahtjevi za prirodnu i umjetnu
rasvjetu na mjestima rada? (Pravilnik o
ZNR za mjesta rada)
Prirodna i umjetna rasvjeta moraju biti izvedene u
skladu s važećim normama. Prirodna rasvjeta postiže
se preko ostakljenih površina čija ukupna površina u
radnoj prostoriji mora iznositi najmanje 1/8 površine
poda te prostorije.. Ako se prirodnom rasvjetnom ne
može osigurati propisana osvijetljenost radnih
prostorija, mora se osigurati umjetna rasvjeta i to kao
opća rasvjeta, a u slučaju da ni opća nije dovoljna onda
se postavlja i dodatna. Kod prirodne rasvjete mora se
spriječiti direktna sunčeva svjetlost, a kod umjetne
rasvjete spriječiti direktno bliještanje. Mjesta rada na
kojima su radnici u slučaju kvara umjetne rasvjete
izloženi opasnostima moraju biti opskrbljena nužnom
rasvjetom odgovarajuće jačine.
Prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s
računalom (N.N. 69/05) mora biti 300lx, a ako je
opisano kao radno mjesto sa radnim stolom onda
treba biti 500lx prema HRN ISO/CIE 8995,
Osvijetljenost radnih mjesta u zatvorenom prostoru
(ISO/CIE 8995:2002) i HRN ISO/CIE8995/Cor 1,
Osvijetljenost radnih mjesta u zatvorenom prostoru
(ISO/CIE 8995:2002 / Cor 1: 2005).
121. Bitni zahtjevi za grijanje, hlađenje i
provjetravanje prostorija na mjestima
rada?
(Pravilnik o ZNR za mjesta rada)
Ako radni proces to dopušta, u radnim prostorijama se
zavisno od vrste radova u hladnom (zimskom)
razdoblju moraju osigurati sljedeći mikroklimatski
uvjeti:
 rad bez fizičkog naprezanja 20 – 25°C
 laki fizički rad 16 – 22°C
 teški fizički rad 10 – 19°C
Ako se koriste uređaji za klimatizaciju, oni moraju biti
prilagođeni vrsti radova i tehnološkom procesu
sukladno važećim tehničkim propisima. Pri korištenju
uređaja za klimatizaciju preporuča se relativna vlažnost
od 40 do 60%. Ako se u toplom (ljetnom) razdoblju
koriste uređaji za klimatizaciju, razlika između vanjske i
unutarnje temperature, u pravilu, ne bi trebala biti
veća od 7°C.
Brzina strujanja zraka na mjestima rada u zatvorenom
prostoru ovisi o vrsti rada i tehnološkom procesu, a ne
smije biti veća od 0,5 m/s ako je temperatura vanjskog
zraka do 10°C, 0,6 m/s ako je temperatura vanjskog
zraka od 10°C do 27°C odnosno 0,8 m/s ako je
temperatura vanjskom zraka preko 27°C.
Prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s
računalom mikroklimatski uvjeti moraju odgovarati
zahtjevima za toplinsku udobnost pri radu bez fizičkog
naprezanja (temperatura 20 – 24°C). Ukoliko se koristi
klima uređaj, vlažnost treba biti između 40 i 60%,
brzina strujanja zraka najviše 0,2 m/s, a u toplom
razdoblju temperatura prostorije može biti najviše 7°C
niža od vanjske temperature.
Peći za zagrijavanje prostorija moraju biti priključene
na odgovarajući dimnjak. Individualne peći,
postavljene u prostorijama u kojima rade i borave
radnici i druge osobe ne smiju se upotrebljavati ako
njihovom upotrebom dolazi do oslobađanja štetnih
tvari u radni prostor.
Za zagrijavanje radnih prostorija u kojima se pri
proizvodnji izdvajaju ili koriste zapaljive i eksplozivne
tvari mora se predvidjeti i osigurati sistem centralnog
grijanja sukladno propisima zaštite na radu i posebnim
propisima.
Sustav zagrijavanja pomoću toplog zraka ne smije se
primijeniti u radnim prostorijama u kojima zbog
povećane temperature i brzine strujanja zraka može
doći do povećanog isparavanja opasnih kemikalija.
Raspored grijaćih tijela (radijatora i sl.) mora biti takav
da se u radnoj prostoriji osigura ravnomjerna
temperatura.
Temperatura na površini grijaćih tijela ne smije biti
veća od:
 130°C – za radne prostorije u kojima se pri radu ne
izdvajaju i ne koriste zapaljive i eksplozivne tvari,
 110°C – za radne prostorije u kojima se pri radu
izdvaja prašina koja nije zapaljiva, eksplozivna ili
otrovna.
Grijaća tijela čija je temperatura na površini tijela viša
od 90°C moraju biti zaštićena od slučajnog dodira.
Temperatura na površini grijaćih tijela u radnim
prostorijama u kojima se pri radu izdvajaju zapaljive,
eksplozivne ili otrovne prašine, plinovi i pare određuje
se ovisno o osobini i količini izdvojenih tvari. U radnim
6
prostorijama u kojima se pri radu izdvaja prašina,
površina grijaćih tijela mora biti glatka i čista.
Temperatura toplog zraka za zagrijavanje radne
prostorije (pomoću kalorifera i sl.) ne smije biti veća od
60°C ako se zrak dovodi s visine veće od 3,5 m mjereno
od poda, odnosno ne smije biti veća od 40°C ako se
zrak dovodi s manje visine.
Na mjestima rada u zatvorenom prostoru mora se
osigurati dovoljno svježeg zraka, prvenstveno
prirodnim provjetravanjem, uzimajući u obzir radne
postupke koji se koriste i fizičke zahtjeve koji se
postavljaju radnicima. U prostorijama za obavljanje
uredskih poslova i sličnim prostorijama kao i u
pomoćnim prostorijama, pri normalnim
mikroklimatskim uvjetima, mora se osigurati najmanji
broj izmjena zraka u toku jednog sata:
 prostorija za obavljanje uredskih
poslova i slično ................................ 1,5 izmjena /h
 prostorija za sastanke ........................ 3 izmjene /h
 garderoba ......................................... . 1 izmjena /h
 kupaonica .......................................... 5 izmjena /h
 umivaonica ........................................ 1 izmjena /h
 nužnik ................................................. 4 izmjene /h
 prostorija za osobnu higijenu žena .... 2 izmjene /h
 blagovaonica ...................................... 2 izmjene /h
 prostorija za povremeno zagrijavanje
 radnika ............................................... 2 izmjene /h
U radnoj prostoriji pri normalnim mikroklimatskim
uvjetima moraju se umjetnim provjetravanjem
osigurati sljedeće količine svježeg zraka po radniku:
 30 m³/h – za prostorije u kojima je za svakog
radnika osigurano najmanje 20 m³ slobodnog
zračnog prostora;
 20 m³/h – za prostorije u kojima je za svakog
radnika osigurano 20 do 40 m³ slobodnog
zračnog prostora;
 najmanje 40 m³/h – za prostorije koje nemaju
prozore ili druge otvore za provjetravanje.
Ako zbog tehnološkog procesa postoje mikroklimatski
uvjeti koji nisu u skladu s propisanim vrijednostima
(razna zagađenja, štetna isparavanja, visoke
temperature, vlaga i sl.), količina zraka za prisilno
provjetravanje određuje se ovisno o stupnju zagađenja
zraka, vlage, temperature i dr. Zrak za umjetno
provjetravanje radnih prostorija, odnosno zrak za
zagrijavanje kojim se istovremeno vrši i provjetravanje
prostorija ne smije sadržavati prašinu, dim, štetne
plinove, neugodne mirise i sl.
122. Bitni zahtjevi za buku i vibracije na
mjestima rada? (Pravilnik o zaštiti
radnika od izloženosti buci na radu,
Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog
izloženosti vibracijama)
Granične vrijednosti izloženosti i upozoravajuće
vrijednosti izloženosti tijekom osamsatnog radnog
dana te razine vršnih vrijednosti zvučnoga tlaka su:
1. granična vrijednost izloženosti:
L(EX,8h) = 87 dB(A) i p(peak) = 200 Pa (140 dB(C) u
odnosu na referentni zvučni tlak 20 µPa);
2. gornja upozoravajuća granica izloženosti:
L(EX,8h) = 85 dB(A) i p(peak) = 140 Pa (137 dB(C) u
odnosu na referentni zvučni tlak 20 µPa);
donja upozoravajuća granica izloženosti
L(EX,8h) = 80 dB(A) i p(peak) = 112 Pa (135 dB(C) u
odnosu na referentni zvučni tlak 20 µPa).
Za granične vrijednosti izloženosti vrijedi, da
poslodavac pri utvrđivanju stvarne izloženosti radnika
mora uzeti u obzir smanjenje buke zbog uporabe
osobne zaštitne opreme za zaštitu sluha, dok za
upozoravajuće vrijednosti izloženosti vrijedi da taj
učinak ne smije uzimati u obzir.
Poslovi pri kojima je radnik izložen buci koja premašuje
gornju upozoravajuću vrijednost izloženosti od 87
dB(A) spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada.
DOPUŠTENE RAZINE BUKE S OBZIROM NA VRSTU
DJELATNOSTI
R.
br.
Opis posla
1 Najzahtjevniji umni rad, vrlo velika usredotočenost, rad v
odgovornost, najsloženiji poslovi upravljanja i rukovođen
2 Pretežno umni rad koji zahtijeva usredotočenost, kreativn
odluke istraživanje, projektiranje, komuniciranje sa skupin
3 Zahtjevniji uredski poslovi, liječničke ordinacije, dvorane
nastava, neposredno govorno i/ili telefonsko komuniciran
4 Manje zahtjevni uredski poslovi, pretežno rutinski umni r
usredotočenje ili neposredno govorno i/ili telefonsko kom
centrale
5 Manje zahtjevni i uglavnom mehanizirani uredski poslovi
upravljanje sustavima, fizički rad koji zahtijeva veliku pozo
zahtjevni poslovi montaže
6 Pretežno mehanizirani uredski poslovi, zahtjevno upravlja
kabine, fizički rad koji zahtijeva stalnu usredotočenost, ra
sluhom, rad koji se obavlja na temelju zvučnih signala
7 Manje zahtjevni fizički poslovi koji zahtijevaju usredotoče
zahtjevno upravljanje sustavima
8 Pretežno rutinski fizički rad sa zahtjevom na točnost, prać
* LEGENDA:
a razina buke na radnome mjestu koja potječe
od proizvodnih izvora
b razina buke na radnome mjestu koja potječe
od neproizvodnih izvora (ventilacija,
klimatizacija, promet i dr.).
Prema Pravilniku o sigurnosti i zaštiti zdravlja pri radu s
računalom buka opreme i drugih izvora u prostoriji ne
smije ometati rad i ne smije biti veća od 60 dBA.
Kategorije vibracija važne za zaštitu radnika su:
7
 vibracije šaka-ruka«: mehaničke vibracije, koje pri
prenošenju na šaku i ruku predstavljaju rizik za
sigurnost i zdravlje radnika, posebice rizik od
nastanka poremećaja krvnih žila, živaca, kostiju,
zglobova i mišića;
 vibracije cijelog tijela«: mehaničke vibracije, koje se
pri prenošenju na cijelo tijelo predstavljaju rizik za
zdravlje i sigurnost radnika, posebice rizik od
razvoja bolesti donjeg dijela kralježnice.
Granične vrijednosti i upozoravajuće vrijednosti
izloženosti za vibracije šaka-ruka su sljedeće:
1. granična vrijednost dnevne izloženosti, normirana
na referentno razdoblje od osam sati, je 5 m/s²;
2. upozoravajuća vrijednost dnevne izloženosti,
normirana na referentno razdoblje od osam sati,
je 2,5 m/s².
Granične vrijednosti i upozoravajuće vrijednosti
izloženosti za vibracije cijelog tijela su sljedeće:
1. granična vrijednost dnevne izloženosti, normirana
na referentno razdoblje od osam sati, je 1,15 m/s²;
2. upozoravajuća vrijednost dnevne izloženosti,
normirana na referentno razdoblje od osam sati,
je 0,5 m/s².
Izloženost radnika vibracijama cijelog tijela se ocjenjuje
i/ili mjeri u skladu s odredbama iz priloga Pravilnika o
zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti vibracijama na
radu.
1. Nakon što su prekoračene upozoravajuće
vrijednosti izloženosti poslodavac mora izraditi i
provesti program tehničkih ili organizacijskih mjera
za smanjenje izloženosti mehaničkim vibracijama i
s tim povezanim rizicima na najnižu moguću
razinu, prije svega uzimajući u obzir:
2. druge radne postupke, koji zahtijevaju manju
izloženost mehaničkim vibracijama;
3. izbor odgovarajuće radne opreme, koja je na
odgovarajući način ergonomski projektirana i,
uzimajući u obzir rad koji treba obaviti, uzrokuje
manje vibracija;
4. osiguranja dodatne opreme, koja smanjuje
oštećenja zdravlja zbog vibracija, kao što su stolci,
koji učinkovito smanjuju vibracije cijeloga tijela, i
ručke/hvatišta, koji smanjuju prijenos vibracija na
sistem šaka-ruka;
5. odgovarajuće postupke održavanja radne opreme,
radnog mjesta i sistema radnih mjesta;
6. planiranje i uređenje radnih mjesta i procesa rada;
7. odgovarajuće informiranje i osposobljavanje
radnika glede pravilne i sigurne uporabe radne
opreme radi smanjenje njihove izloženosti
mehaničkim vibracijama na najnižu moguću razinu;
8. ograničenje trajanja i intenziteta izloženosti;
9. odgovarajući raspored izvođenja radnih zadaća s
dovoljnim odmorima;
10. osiguranje odgovarajuće osobne zaštitne opreme
(odjeća, rukavice itd.) za zaštitu radnika od
hladnoće i vlage.
Poslodavac mora osigurati, da ni u kojem slučaju
izloženost radnika ne prelazi granične vrijednosti
izloženosti. Ukoliko je usprkos poduzetih mjera koje je
poslodavac proveo,
prekoračena granična vrijednost izloženosti,
poslodavac mora odmah provesti mjere za smanjenje
izloženosti ispod granične vrijednosti izloženosti. Mora
utvrditi razloge za prekoračenje granične vrijednosti
izloženosti i na odgovarajući način prilagoditi zaštitne
mjere, kako bi spriječio ponovno prekoračenje.
Zdravstveni nadzor radnika koji su izloženi vibracijama
provodi se u skladu s Pravilnikom o poslovima s
posebnim uvjetima rada.
123. Što se smatra pomoćnim prostorijama
prema? (Pravilnik o ZNR za mjesta rada)
Pod pomoćnim prostorijama smatramo garderobe,
kupaonice, umivaonice, prostorije za uzimanje obroka
hrane, prostorije za pušenje, za osobnu higijenu, za
povremeno zagrijavanje radnika, nužnici, pisoari,
prostorije za čišćenje i dezinfekciju radne odjeće i
zaštitnih sredstava i dr.
Pomoćne prostorije mogu se nalaziti u građevinama u
kojima se obavljaju poslovi ako je to sukladno prirodi
procesa i organizaciji rada ili pak u izdvojenim
građevinama u blizini mjesta rada.
Veličina pomoćnih prostorija mora odgovarati namjeni,
a visina prostorija zavisi o namjeni i broju korisnika i ne
može biti manja od 2,5 m. Iznimno mogu imati i manju
visinu ali ne manju od 2,20 m ako se prostorije nalaze
u građevinskim objektima koji nisu građeni po
sadašnjim standardima, zaštićenim objektima koji su
spomenici kulture a čiji izgled, veličinu i visinu nije
moguće mijenjati te kontejnerima uz uvjet da su
ispunjeni drugi normativi propisani za pomoćne
prostorije.
Pomoćne prostorije moraju biti projektirane i izvedene
tako da osiguravaju uvjete utvrđene pravilnikom za
izvedbu podova, zidova, stropova, krovova i drugih
elemenata kao što su zagrijavanje, provjetravanje,
osvijetljenost, izvođenje instalacija i slično.
124. Kako se označavaju prepreke, opasna
područja i prometni putevi? (Pravilnik o
ZNR za mjesta rada)
Označavanje područja ili mjesta na koja je
neovlaštenim radnicima opasno pristupiti ili uopće nije
dozvoljeno ući i na kojima postoje posebne opasnosti
veoma često se koristi, a odnosi se na mjesta na kojima
se vrše ispitivanja visokim naponom, visokim tlakom,
mjesta gdje se slobodne površine koriste za slaganje
materijala, dijelova i proizvoda u fazi obrade,
manipulativni prostori dizalica za prijevoz tereta i dr.
Na odgovarajući način označavaju se i transportni
putovi određeni samo za vozila unutrašnjeg
transporta. Označavaju se i istaknuti dijelovi strojeva ili
8
građevinskih elemenata posebno ako se smanjuje
profil na putovima za prolaz ljudi i tereta. Posebne
oznake stavljaju se na kutove složenog materijala kako
u cilju zaštite radnika tako i zaštite proizvoda.
Opasna područja ili mjesta najčešće se zagrađuju
odgovarajućim preprekama u obliku čvrstih ograda ili
ograda s lancima. Dosta se često koriste samo tzv.
Psihološke ograde s trakama ili pak s užetima na
kojima se nalaze obješene zastavice. Mjesta sa
smanjenim profilom se također označavaju posebnim
trakama. I opasna mjesta na strojevima kao što su
pokretni dijelovi na prešama, kuke na dizalicama i dr.
mogu se posebno označavati.
Oznake koje se koriste na ogradama ili trakama su
bijele i crvene kose pruge odnosno žute i crne kose
pruge. Uobičajeno je da se opasni dijelovi strojeva boje
narančastom bojom, a dio kuke na dizalici žutim i
crnim kosim prugama. Na ograde na kojima je ograđen
opasni prostor mogu se postavljati i svjetiljke s
treptajućim svjetlom kao posebnim upozorenjem na
opasnost.
Transportni putovi moraju biti vidljivo obilježeni
linijama svijetle boje širine najmanje 5 cm, odnosno
metalnim klinovima s promjerom glave od najmanje 5
cm usađenim u nivo poda prostorije. Uz navedene
oznake postavljaju se i odgovarajući normirani znakovi
sigurnosti.
125. Što su fizikalne štetnosti?
Fizikalne štetnosti su:
osvijetljenost, buka, vibracije, mikroklimatski
parametri odnosno temperatura, vlažnost i brzina
strujanja zraka, te razna zračenja.
126. Što su ionizirajuća zračenja? (Zakon o
radiološkoj i nuklearnoj sigurnosti)
Ionizirajuće zračenje je elektromagnetsko i čestično
zračenje čijim prolazom u tvari izravno ili neizravno
nastaju parovi pozitivno i negativno električki nabijenih
čestica-iona.
Izvori ionizirajućeg zračenja dijele se na radioaktivne
izvore i električne uređaje koji proizvode ionizirajuće
zračenje (npr. rendgenski uređaj i akcelerator). Izvori
ionizirajućeg zračenja mogu se podijeliti na prirodne
(pozadinske) i umjetne. Prirodno ionizirajuće zračenje
dolazi iz tri glavna izvora: kozmičko zračenje, prirodno
zračenje radioaktivnih materijala i radon. Radon često
najviše pridonosi pozadinskom zračenju. Umjetni izvori
su po svojoj prirodi i učinku identični prirodnim
izvorima. Umjetni izvori su: medicinske procedure
(dijagnostičke X-zrake, nuklearna medicina, terapija
zračenjem), građevinski materijali, detektori dima,
ciklus nuklearnog goriva (obuhvaća cijeli slijed od
rudnika urana, cijepanja atoma u nuklearnim
reaktorima do odlaganja otpada).
Radioaktivni izvor je radioaktivna tvar koja nije izuzeta,
a radioaktivna tvar je tvar koja sadrži, osim ostalih, i
atome s nestabilnim jezgrama koje svojim raspadom
proizvode ionizirajuće zračenje.
Prema izvedbi, radioaktivni izvor može biti zatvoreni
radioaktivni izvor i otvoreni radioaktivni izvor.
Zatvoreni radioaktivni izvor jest radioaktivni izvor
zatvoren u nepropusnoj ovojnici od neradioaktivne
tvari tako da radioaktivna tvar ne može doći u dodir s
okolišem. Otvoreni radioaktivni izvor jest radioaktivni
izvor koji nije zatvoreni radioaktivni izvor, a može biti u
krutom, tekućem ili plinovitom stanju.
Radnik može biti izložen štetnim zračenjima kada su
izvor zračenja određeni radioaktivni elementi i uređaji
koji proizvode zračenja kao što su rendgen. Ionizirajuća
zračenja susreću se u zdravstvu kod rendgenskih
snimanja, terapija zračenjem, u nuklearnoj medicini te
pri poslovima kontrole proizvoda (izotopi, rendgen).
Izloženost visokim dozama može izazvati akutnu
radijacijsku bolest dok trajnije izlaganje može
uzrokovati rak, leukemiju, kataraktu, oštećenje kože i
dr. što se sve smatra profesionalnom bolešću. Radnici
moraju udovoljavati posebnim zdravstvenim uvjetima
te se sposobnost za rad mora provjeravati prije
početka obrazovanja za rad s izvorima ionizirajućeg
zračenja i prije početka rada. Izloženi radnici obvezni
su tijekom rada provoditi sve propisane i uobičajene
mjere samozaštite od ionizirajućeg zračenja kao i
zaštite drugih osoba, koristiti zaštitnu opremu i
uređaje za mjerenje osobnoga ozračenja te koristiti sve
druge potrebne mjere za zaštitu od ionizirajućeg
zračenja. Odobrenje za obavljanje poslova s izvorima
ionizirajućeg zračenja daje Državni zavod za radiološku
i nuklearnu sigurnost.
127. Što su neoinizirajuća zračenja? (Zakon o
zaštiti od neionizirajućeg zračenja)
Neionizirajuće zračenje jesu elektromagnetska polja i
elektromagnetski valovi frekvencije niže od 3.000.000
GHz ili ultrazvuk frekvencije niže od 500 MHz koji u
međudjelovanju s tvarima ne stvaraju ione.
Izvor neionizirajućeg zračenja jest svaki uređaj koji
proizvodi jednu ili više vrsta neionizirajućeg zračenja.
Od neionizirajućih zračenja najštetnije djelovanje
mogu imati ultraljubičasta zračenja koja najčešće
oštećuju oči pri elektrozavarivanju. U prirodi ih ima od
sunca naročito zbog proboja ozonskog sloja čemu su
izloženi radnici koji radove obavljaju pretežno na
otvorenom prostoru što može uzrokovati rak kože.
Veoma štetna mogu biti i laserska zračenja koja zbog
velike količine energije usmjerene na malu površinu
mogu uzrokovati oštećenja na koži od blagog crvenila
do dubokih opeklina, a na oku teška oštećenja rožnice,
leće i mrežnice.
Rukovatelji koji obavljaju poslove s izvorima
neionizirajućeg zračenja i pritom mogu biti izloženi
zračenju iznad granica moraju udovoljavati posebnim
zdravstvenim uvjetima te moraju koristiti propisanu
zaštitnu opremu.
Stručne poslove zaštite od neionizirajućeg zračenja
mogu obavljati pravne osobe registrirane za obavljanje
te djelatnosti koje imaju ovlaštenje ministra nadležnog
9
za zdravstvo i akreditirane su prema normi HRN EN
ISO/IEC 17025.
128. Elektromagnetsko zračenje (Pravilnik o
zaštiti od elektromagnetskih polja)
Elektromagnetsko zračenje je fizikalna pojava širenja
električnih i magnetskih valova, odnosno fotona, koji
se gibaju brzinom svjetlosti i sadrže određenu količinu
energije. Elektromagnetski valovi svrstani su u
elektromagnetski spektar koji se proteže od valova
najmanje frekvencije i najveće valne dužine (tehnička
izmjenična struja) do valova najveće frekvencije i
najmanje valne dužine (visinske kozmičke zrake).
Energija valova, odnosno fotona, veća je što je veća
frekvencija i što je kraća valna dužina.
Elektromagnetski spektar dijeli se na dva dijela:
neionizirajuće i ionizirajuće zračenje. Valovi, zrake
velike energije, mogu iz ljuske atoma izbaciti elektrone
i time ionizirati atom, pa se zovu ionizirajuće zrake. Te
ionizirajuće zrake, kao što su rendgenske (X-zrake),
gama zrake ili kozmičke zrake, mogu štetno djelovati na
ljudske stanice, npr. uzrokujući karcinome. Zrake manje
energije, primjerice radiovalovi, mikrovalovi, vidljiva
svjetlost, infracrvene i ultraljubičaste zrake nemaju te
jačine da ioniziraju i zato se zovu neionizirajuće zrake.
Njihovo djelovanje na organska tkiva, zbog slabe
energije, teoretski može biti štetno pri dugom
izlaganju, ali mnogo manje štetno od ionizirajućih
zračenja. Za razliku od ionizirajućih, neionizirajuće
zrake ne mogu lomiti kemijske veze niti ionizirati tkiva.
129. RTG zračenje (Zakon o radiološkoj i
nuklearnoj sigurnosti)
Rendgensko zračenje čine elektromagnetski valovi
kratkih valnih duljina od 10-10 do oko 10-13
m. Često se naziva i X-zračenjem. Posebna vrsta
rendgenskog zračenja je tzv. zakočno zračenje (njem.
bremsstrahlung) koje nastaje kad elektroni značajno
mijenjaju svoju brzinu u blizini atomske jezgre, bilo
iznos, bilo smjer gibanja.
Radioaktivni materijali obično emitiraju alfa čestice
(čestice slične jezgri helija), beta čestice (elektroni ili
pozitroni koji se gibaju velikom brzinom) ili gama zrake.
Alfa i beta čestice mogu biti zaustavljene listom papira
ili tankom čeličnom pločom. Najviše oštećenja
uzrokuju ako se emitiraju unutar ljudskog tijela. Gama
zrake su slabije ionizirajuće od alfa i beta čestica, ali
zahtijevaju deblju zaštitu (olovne ploče). Gama zrake
uzrokuju oštećenja slična X-zrakama: opekline,
karcinom i genetske mutacije.
130. Što je eksplozivna atmosfera?
Eksplozivna atmosfera je smjesa zraka sa zapaljivim
plinom, parom, maglicom i prašinom pod
atmosferskim uvjetima, u kojoj se nakon početnog
paljenja, proces gorenja prenosi na cijelu nezapaljenu
smjesu.
131. Što su biološke štetnosti? (Pravilnik o
zaštiti radnika od rizika zbog izloženosti
biološkim agensima pri radu)
Biološki agensi (štetnosti) označavaju mikroorganizme,
uključujući i takve koji su bili genetski modificirani,
stanične kulture i čovječji endoparaziti, koji su u
mogućnosti uzrokovati bilo kakvu zarazu, alergiju ili
trovanje, a koji su razvrstani u 4 skupine s obzirom na
razinu rizika od zarazu, sposobni su se razmnožavati ili
prenositi genetskim materijalom.
Poslodavci moraju voditi posebne evidencije radnik
izloženih biološkim agensima skupine 3 i/ili 4 te mora
radniku omogućiti preventivne te periodične
zdravstvene preglede.
Biološke tvari u koje spadaju virusi, bakterije
nametnici, gljivice, a s kojima radnik dolazi u doticaj pri
svom radu mogu izazvati različite bolesti, najčešće
profesionalne bolesti. Izvori: Poslovi vezani uz kontakt
s ljudima oboljelim od zaraznih bolesti, poslove vezani
uz kontakt sa zaraženim životinjama, mesom i
otpacima tih životinja, poslove gdje se može doći u
dodir sa životinjama koje ugrizom unose otrove ili
viruse (zmije, krpelji) u šumarstvu, poljoprivredi i dr.
132. Navedite klasifikaciju bioloških štetnosti?
(Pravilnik o zaštiti radnika od rizika zbog
izloženosti biološkim agensima pri radu)
U klasifikacijski popis uvrštavaju se samo agensi za koje
je poznato da uzrokuju zarazu kod ljudi, a razvrstani se
u 4 rizične skupine. Biološki agens iz skupine 1 je onaj
za kojeg nije vjerojatno da će uzrokovati bolest kod
ljudi. Iz skupine 2 je onaj koji može uzrokovati bolest
kod ljudi i koji bi mogao biti opasan po radnike, nije
vjerojatno da će se raširiti u okolinu te je obično na
raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje. U
skupinu 3 spada onaj koji može uzrokovati tešku bolest
kod ljudi i predstavlja ozbiljnu opasnost za radnike,
može predstavljati rizik za širenje u okolinu no obično
je na raspolaganju djelotvorna profilaksa ili liječenje. U
skupinu 4 spadaju oni koji uzrokuju tešku bolest kod
ljudi i predstavljaju ozbiljnu opasnost za radnike, mogu
predstavljati veliki rizik za širenje u okolinu a obično ne
raspolaganju nema djelotvorne profilakse ili liječenja.
133. Obveze poslodavca vezano uz uporabu
bioloških štetnosti (Zakon o zaštiti na
radu)
Poslodavac je obvezan provoditi zaštitu na radu
radnika koji su izloženi ili bi mogli biti izloženi biološkim
štetnostima, a provodi je sukladno procjeni rizika
kojom je utvrđena priroda, stupanj i trajanje
izloženosti radnika. Obvezan je osigurati da su radnici
obaviješteni o rizicima kojima su izloženi pri radu s
biološkim štetnostima i da su osposobljeni za rad na
siguran način. Na mjestu rada je obvezan istaknuti
pisane obavijesti i upute za postupanje u slučaju
ozbiljne opasnosti, odnosno štetnosti uzrokovane
uporabom bioloških štetnosti na radu.
10
Obvezan je primjenjivati sljedeća pravila zaštite na
radu: ukoliko mu narav posla dopušta mora izbjegavati
uporabu bioloških štetnosti ili je nadomjestiti agensom
koji nije štetan, ukoliko je moguće poslodavac mora
osigurati uporabu agensa koji je manje šteta za zdravlje
i sigurnost na radu, obvezan je smanjiti broj izloženih
radnika ili radnika koji bi mogli biti izloženi te je dužan
osigurati da radnici koriste propisanu zaštitnu opremu i
da poduzimaju propisane higijenske mjere.
Obveze: zamjena štetnih agenasa manje štetnim,
smanjenje rizika, informiranje nadležna tijela
inspekcije, poduzimati posebna pravila zaštite na radu,
provoditi mjere koje jamče higijenu, informiranje i
osposobljavanje radnika, voditi evidenciju izloženosti
radnika, savjetovati se s radnicima i omogućiti njihovo
sudjelovanje, omogućiti radnicima zdravstvene
preglede i zdravstveni nadzor.
134. Karcinogene s mutagene tvari (Pravilnik
o zaštiti radnika od rizika zbog
izloženosti karcinogenima i/ili
mutagenima)
Karcinogen je tvar ili smjesa ili postupak kojima su
radnici izloženi tijekom obavljanja poslova te koja
udovoljava kriterijima za razvrstavanje u kategoriji
karcinogena 1.A ili 1.B utvrđenim Uredbom europskog
parlamenta.
Mutagen je tvar ili smjesa koja udovoljava kriterijima
za razvrstavanje u kategoriji 1.A. ili 1.B. mutagenog
učinka za zametne stanice također utvrđenih Uredbom
europskog parlamenta.
Rad s karcinogenima ili mutagenima su sve aktivnosti
pri kojima su radnici izloženi ili mogu biti izloženi
karcinogenima ili mutagenima, i to pri njihovoj
uporabi, proizvodnji, skladištenju, obradi, preradi,
pretakanju, miješanju, uklanjanju, uništavanju kao i
sličnim aktivnostima. Među takve poslove spadaju i
poslovi pri kojima se zbog okolnosti kod tih postupaka
oslobađaju ili nastaju karcinogeni ili mutageni.
Granična vrijednost predstavlja graničnu vrijednost
vremenski prilagođenog prosjeka koncentracije
karcinogena ili mutagena u zraku unutar zone disanja
radnika u odnosu na referentno razdoblje od 8 radnih
sati rada.
Poslodavac ima obvezu sukladno izrađenoj procjeni
rizika poduzeti potrebne mjere zaštite temeljem
ustanovljene vrste, stupnja i trajanja izloženosti
radnika te temeljem procijenjenog rizika po sigurnosti i
zdravlje radnika na poslovima u kojima dolaze ili mogu
doći u doticaj s karcinogenima ili mutagenima te mora
organizacijskim mjerama osigurati što manji broj
izloženih radnika.
Poslodavac mora u radnom procesu zamijeniti
karcinogene ili mutagene bezopasnim ili manje
opasnim tvarima, smjesama ili postupcima koji nisu
opasni ili su manje opasni po zdravlje i sigurnost
radnika. Na takvim poslovima ne smiju raditi radnici
mlađi od 18 godina, trudne radnice ili radnice dojilje.
Potrebno je osigurati da se karcinogen ili mutagen
proizvodi i rabi u zatvorenom sustavu ukoliko je to
moguće tehnički organizirati te se mora osigurati
redovno čišćenje radnih prostora pri čemu je
zabranjeno metenje i provjetravanje. Poslodavac mora
osigurati kontinuirana mjerenja koncentracija
karcinogena i/ili mutagena na mjestima rada .
Poslodavac mora svim izloženim radnicima osigurati
potrebnu osobnu zaštitnu opremu te ograničiti
izloženost na najkraće moguće vrijeme, osigurati
radnicima da budu osposobljeni za rad na siguran
način prije početka rada, te povremene ili ciljane
preventivne zdravstvene preglede i nadzor radnika
sukladno preporuci specijaliste medicine rada. Također
se mora voditi osobna evidencija zdravstvenih
pregleda radnika te evidencija radnika koji rade na tim
poslovima.
Poslodavac mora u 30 dana prije početka proizvodnje i
korištenja karcinogena i/ili mutagena o tome pisanim
putem obavijestiti središnje tijelo državne uprave
nadležno za poslove inspekcije i Hrvatski zavod za
zaštitu zdravlja i sigurnost na radu.
11
Posebni dio – Kemijske štetnosti
135. Klasifikacija kemikalija, što su, vrste
kemikalija?
Prema Zakonu o kemikalijama (NN 18/13.) kemikalije
su tvari i smjese, a opasne kemikalije u smislu ovoga
Zakona su:
a. tvari i pripravci koji ispunjavaju kriterije za fizikalne
opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš utvrđene
Direktivom 67/548/EEZ i Direktivom 1999/45/EZ,
b. tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za fizikalne
opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš utvrđene
u 2. – 5. dijelu Priloga I. Uredbe (EZ) br. 1272/2008.
Prema Pravilniku o uvjetima i načinu stjecanja te
provjere znanja o zaštiti od opasnih kemikalija (NN
99/13.), opasnim kemikalijama u smislu ovoga
Pravilnika smatraju se:
 vrlo otrovne kemikalije;
 otrovne kemikalije;
 štetne kemikalije;
 nagrizajuće kemikalije;
 karcinogene kemikalije 1., 2. i 3. kategorije;
 mutagene kemikalije 1., 2. i 3. kategorije i
 reproduktivno toksične kemikalije 1., 2. i 3.
kategorije,
odnosno kemikalije koje se razvrstavaju u jednu od
slijedećih kategorija opasnosti:
 akutna toksičnost 1., 2., 3. i 4. kategorije;
 nagrizajuće 1. kategorije,
 potkategorija 1.A i 1.B,
 teške ozljede oka 1.kategorije;
 preosjetljivost dišnih putova 1. kategorije i
podkategorija 1.A i 1.B;
 mutagenost 1.A, 1.B i 2. kategorije;
 karcinogenost 1.A,
 1.B i 2. kategorije;
 reproduktivna toksičnost 1.A, 1.B i 2. kategorije;
 specifična toksičnost za ciljane organe –
jednokratno izlaganje 1. i 2. kategorije;
 specifična toksičnost za ciljane organe – ponavljano
izlaganje 1kategorije i
 aspiracijska toksičnost 1. kategorije.
Prema Pravilniku o zaštiti radnika od rizika zbog
izloženosti opasnim kemikalijama na radu (NN 91/15.),
opasnim kemikalijama smatraju se:
 tvari i smjese koje ispunjavaju kriterije za fizikalne
opasnosti, opasnosti za zdravlje ili okoliš utvrđene u
2. – 5. dijelu Priloga I. Uredbe (EZ) br. 1272/2008,
 svaka tvar i smjesa, koja može zbog svojih fizikalno-
kemijskih, kemijskih ili toksikoloških svojstava i
načina na koji se koristi ili je prisutna na mjestu
rada predstavljati rizik za sigurnost i zdravlje
radnika, uključujući svaku tvar i smjesu kojoj je u
skladu s člankom 4. ovoga Pravilnika dodijeljena
granična vrijednost izloženosti.
Prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti
opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim
vrijednostima (NN 13/09. i 75/13.):
 Kemikalije su tvari i pripravci.
 Tvari su kemijski elementi ili njihovi spojevi u
prirodnom stanju ili proizvedeni u proizvodnom
procesu, korištene ili oslobođene/ispuštene,
uključujući ispuštanje kao otpad pri bilo kakvoj
radnoj aktivnosti bez obzira da li su ili nisu
proizvedene namjerno i da li su ili nisu stavljene na
tržište/u promet.
 Pripravci jesu smjese ili otopine koje su sastavljene
od dvije ili više tvari.
 Opasne kemikalije su:
 tvari ili pripravci koja zadovoljavaju kriterije o
razvrstavanju u opasne tvari ili pripravke
sukladno važećim propisima bez obzira da li su
unutar tih propisa razvrstane kao opasne osim
onih tvari i pripravaka koji samo zadovoljavaju
kriterije o razvrstavanju u opasne tvari za
okoliš,
 tvari i pripravci koji još ne zadovoljavaju
kriterije za razvrstavanje u opasne kemikalije
ali mogu, zbog svojih fizikalno-kemijskih,
kemijskih, toksikoloških svojstava i/ili načina na
koji su korištene ili su prisutne na mjestu rada,
predstavljati opasnost za sigurnost i zdravlje
radnika, te
 tvari i pripravci za koje je utvrđena granična
vrijednost izloženosti.
Opasne kemikalije sukladno važećim propisima su
kemikalije razvrstane kao: eksplozivne, oksidirajuće,
vrlo lako zapaljive, lako zapaljive, zapaljive, vrlo
otrovne, otrovne, štetne kemikalije, nagrizajuće
kemikalije, nadražujuće kemikalije, koje dovode do
preosjetljivosti, karcinogene, mutagene, reproduktivno
toksične, opasne za okoliš.
Klasifikacija prema propisima iz promete: vidi pitanje
148.
136. Kako se pakiraju kemikalije? (Pravilnik o
razvrstavanju, označavanju,
obilježavanju i pakiranju opasnih
kemikalija/Uredba o razvrstavanju,
označavanju i pakiranju – CLP)
Opasne kemikalije moraju se pakirati u odgovarajućoj
ambalaži, moraju imati ispravnu prateću
dokumentaciju: STL i deklaraciju-naljepnicu. Izgled,
veličina i obvezni podaci naljepnice propisani su
propisima europske unije (Uredba CLP).
Ambalaža koja sadrži opasne tvari ili smjese mora
udovoljavati sljedećim zahtjevima:
a. ambalaža mora biti takvoga oblika i izvedbe koji
onemogućuju oslobađanje sadržaja, osim u
slučajevima kad je propisana jedna ili više
posebnih sigurnosnih naprava;
b. materijali od kojih je izrađena ambalaža i zatvarači
ne smiju biti podložni oštećenjima u dodiru sa
sadržajem niti skloni reakcijama sa sadržajem u
kojima nastaju opasni spojevi;
12
 c. ambalaža i zatvarači moraju biti čvrsti i postojani
čitavom površinom kako ne bi popustili i kako bi
sigurno podnijeli uobičajena opterećenja i
naprezanja kojima se izlažu prilikom rukovanja;
d. ambalaža opremljena zatvaračima koji se mogu
višekratno zatvarati mora biti izvedena na način da
se ambalaža može opetovano otvarati i zatvarati, a
da se pritom ne oslobodi sadržaj.
Ambalaža koja sadrži opasnu tvar ili smjesu koja nalazi
u prometu na malo ne smije imati oblik, odnosno
obličje koje bi moglo privući djecu ili izazvati njihovu
živu znatiželju, ili koje bi moglo dovesti u zabludu
potrošače, niti smije imati sličan način prikazivanja ili
obličje kakvo se koristi kod prehrambenih proizvoda,
hrane za životinje, medicinskih i kozmetičkih proizvoda
i koje bi potrošače dovelo u zabludu.
Naljepnica za kemikaliju mora imati:
a. naziv kemikalije i identifikacijsku oznaku proizvoda
(EINECS, CAS, ELINCS);
b. naziv, adresa i broj telefona dobavljača;
c. količinu kemikalija u pakiranju;
d. piktogram upozorenja, izraz opasnosti, opis
upozorenja i mjere opreza.
Naljepnica na tvari ili smjesi koja se stavlja u promet
mora biti na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu.
137. Kako se označavaju kemikalije? (Pravilnik
o razvrstavanju, označavanju,
obilježavanju i pakiranju opasnih
kemikalija/Uredba o razvrstavanju,
označavanju i pakiranju – CLP)
Nove oznake:
H – OZNAKE UPOZORENJA PREMA CLP UREDBI
EUH – DODATNE OZNAKE UPOZORENJA PREMA CLP
UREDBI
P – OZNAKE OBAVIJESTI PREMA CLP UREDBI (opće,
sprječavanje, postupanje, skladištenje, odlaganje)
Uz nove oznake stavljaju se propisani PIKTOGRAMI:
Stare oznake:
R – OZNAKE UPOZORENJA PREMA DSD DIREKTIVI
S – OZNAKE OBAVIJESTI PREMA DSD DIREKTIVI
Uz stare oznake stavljaju se znakovi opasnosti:
T+ T Xn C Xi
VRLO NAGRIZAJU NADRAŽUJ
OTROVNO ŠTETNO
OTROVNO ĆE UĆE
N E F+ F O
OPASNO EKSPLOZIV VRLO LAKO LAKO OKSIDIRAJ
ZA OKOLIŠ NO ZAPALJIVO ZAPALJIVO UĆE
138. Što je sigurnosno-tehnički list? (Zakon o
kemikalijama, UREDBA (EZ) br.
1907/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I
VIJEĆA od 18. prosinca 2006. o
registraciji, evaluaciji, autorizaciji i
ograničavanju kemikalija – REACH)
Sigurnosno-tehnički list (STL) je dokument s
predefiniranim formatom danom u Prilogu II. Uredbe
REACH. Sigurnosno-tehnički list (STL) osigurava iscrpne
podatke o tvari ili smjesi koja se koristi na radnom
mjestu. On osigurava i poslodavcima i radnicima uvid u
podatke o kemijskoj opasnosti, uključujući i opasnost
za okoliš, kao i mjere predostrožnosti. Ako je u STL
uključen scenarij izloženosti onda on daje specifične
podatke za svaku pojedinu uporabu. Podaci iz STL-a
omogućuju poslodavcu osmišljavanje aktivne zaštite
radnika, zajedno s treninzima koji su karakteristični za
svako pojedino radno mjesto, te da razmotri sve
potrebne mjere za zaštitu okoliša. Osim toga STL sadrži
podatke i za ostale sudionike u lancu opskrbe. Tako,
određene informacije mogu biti upućene onima koji su
vezani uz prijevoz opasnih kemikalija, uz promptni
odgovor u slučaju nesreće (uključujući i centre za
kontrolu otrovanja), uz profesionalnu uporabu
pesticida i uz krajnje korisnike.
139. Kako se skladište kemikalije?
Objekti i prostorije moraju biti izgrađene od čvrstog
materijala, koji ne reagira s kemikalijama koje se
skladište, prodaju ili koriste. To znači da se npr. ne
smije raditi s oksidativnim kemikalijama u prostorijama
izgrađenim od zapaljivih materijala poput drveta ili da
npr. police za držanje takvih kemikalija ne smiju biti
izrađene od zapaljivog materijala. U pravilu podovi i
zidovi moraju biti barem obloženi inertnim
materijalima poput keramike ili premazani sredstvima
koja će spriječiti reakciju podloge (npr. od betona ili
čak asfalta) s kemikalijama poput kiselina, lužina,
oksidansa ili organskih otapala.
Kod rada sa zapaljivim kemikalijama mora se imati
izvedbu električnih instalacija u sigurnosnoj izvedbi
(SI). U takvim slučajevima moraju postojati sredstva za
brzo i učinkovito gašenje požara, pa ma o kojoj se
djelatnosti radilo i ma o kojim količinama kemikalija se
radilo. Prostorije moraju biti izgrađene tako da uslijed
izlijevanja ili rasipanja kemikalija one neće dospjeti u
okoliš ili kanalizaciju. To znači da moraju postojati
prihvatni bazeni (taknvane) ili se mora postavljanjem
pragova na vratima zadržati kemikaliju u prostoru gdje
se s njom radi ili je se skladišti.
13
Problem s malim količinama kemikalija može se riješiti
tako da ih se drži u kadicama od inertnog materijala
(npr. laboratorijske kemikalije ili perkloretilen u
kemijskim čistionama). Ne smije se držati jedno pokraj
drugoga ili jedno iznad drugoga inkopatibilne
kemikalije (npr. lužine i kiseline, oksidanse i zapaljive
kemikalije itd.). Takve kemikalije moraju biti prostorno
odvojene ili čak moraju postojati fizičke prepreke da se
uslijed istovremenog izlijevanja ili rasipanja ne bi
omogućila kemijska reakciju među njima.
Neke kemikalije moraju se držati u posebnim
prostorima poput npr. vrlo otrovnih, eksplozivnih, vrlo
oksidativnih poput peroksida, ukapljenih opasnih
plinova itd.
Kad se radi o jako opasnim kemikalijama, posebno
onima koje djeluju u obliku plina (npr. klor ili amonijak)
potrebno je postaviti protuprovalni alarm. Ulazna vrata
trebala bi se automatski zatvarati.
Kod posebno opasnih kemikalija koje djeluju u obliku
plina potrebno je postaviti detektore za opasnu
kemikaliju vezanu na alarmne uređaje, a ovisno o vrsti
kemikalije i njezinim količinama traži se postavljanje
uređaja za neutralizaciju (neutralizatori) ili obaranje
para opasne kemikalije (npr. vodenom zavjesom) kod
njezina akcidentalnog oslobađanja. Naravno da obveza
postavljanja ovakvih uređaja dolazi u obzir tek kod
količina kemikalija koje predstavljaju problem za ljude
ili okoliš izvan objekta. Skladišta u kojima se drže takve
kemikalije moraju imati odobrenja izdana od
Ministarstva zdravlja. Takva odobrenja se izdaju na
temelju mišljenja o udovoljavanju uvjeta koja daje
HZTA na temelju pregleda dokumentacije i izvida
objekta.
Kod posla s kemikalijama koje imaju posebna opasna
svojstva poput npr. eksplozivnosti obvezno treba
zadovoljiti posebne uvjete utvrđene drugim propisima
iz nadležnosti drugih ministarstava, npr. MUP-a i dr.
140. Što je GVI, KGVI i BGV? (Pravilnik o
graničnim vrijednostima izloženosti
opasnim tvarima pri radu i o biološkim
graničnim vrijednostima, NN 13/09. i
75/13.)
Granična vrijednost izloženosti na radu (GVI) je granica
od prosjeka vremenski izmjerenih koncentracija
(prosječna koncentracija) tvari (plinova, para, aerosola,
prašine) u zraku na mjestu rada u zoni disanja radnika
u odnosu na određen ciljani period. Smatra se da
utvrđena granična vrijednost izloženosti (Prilog I) pri
temperaturi od 20°C i tlaku zraka od 1013 mbara
prema sadašnjim saznanjima ne dovodi do oštećenja
zdravlja pri svakodnevnom osmosatnom radu (uz
normalne mikroklimatske uvjete i umjereno fizičko
naprezanje), a izražena je u ml/m³ (ppm), odnosno u
mg/m³ ili u broju vlakana /cm³;
Kratkotrajna granična vrijednost izloženosti (KGVI) je
ona koncentracija kemikalije kojoj radnik može bez
opasnosti od oštećenja zdravlja biti izložen kroz kraće
vrijeme. Izloženost takvoj koncentraciji opasne tvari
može trajati najviše 15 minuta i ne smije se ponoviti
više od četiri puta tijekom radnog vremena. Između
dvije izloženosti toj koncentraciji mora proći najmanje
60 minuta. Vrijednosti kratkotrajne izloženosti se
izražavaju u ml/m³ (ppm) ili mg/m³;
Biološka granična vrijednost (BGV) je ona koncentracija
opasne kemikalije i/ili njezina metabolita, odnosno
bioloških učinaka nastalih pod djelovanjem te
kemikalije u organizmu, koja se određuje u
odgovarajućem biološkom uzorku (krv, plazma,
mokraća, izdahnuti zrak) radnika profesionalno
izloženih kemikalijama u svakodnevnom osmosatnom
radu, uz normalne mikroklimatske uvjete i umjereno
fizičko naprezanje, a kod koje prema sadašnjem
stupnju saznanja ne dolazi do štetnih učinaka po
zdravlje;
Prema Pravilniku o zaštiti radnika od rizika zbog
izloženosti opasnim kemikalijama na radu (NN 91/15.):
GVI – granična vrijednost izloženosti je, ukoliko nije
drugačije određeno, vremenski proračunata granica
prosječno izmjerene koncentracije opasne kemikalije u
zraku unutar područja udisanja radnika s obzirom na
određeno referentno razdoblje.
BGV – biološka granična vrijednost je granica
koncentracije u odgovarajućem biološkom gojilištu
odgovarajuće tvari, njezina metabolita ili pokazatelj
učinka.
141. Akcident s opasnom kemikalijom –
opišite postupak sanacije
Da bi se izbjeglo daljnje onečišćenje nakon ispuštanja
opasnih tvari, poduzimaju se mjere, kako bi se
spriječilo daljnje ispuštanje – npr. zatvaranje ventila i
sl. Ovisno o svojstvima tvari i ispuštenoj količini,
potrebno je poduzeti dodatne odgovarajuće mjere –
gasiti požar, posipati pijeskom ili piljevinom, dodatno
postaviti kante ili sl. za prihvat, prepumpavanje ili
razrjeđivanje s vodom i dr. Treba nastojati da
kontaminirana površina bude što manja, tj. spriječiti
širenje opasne tvari – npr. postaviti brane. Nakon
omeđivanja tvari koja je istekla, često je potrebno
ostatke tvari neutralizirati s odgovarajućim sredstvima-
vezivima. Sanaciju obično vrše ovlaštene tvrtke.
142. Na koji način se utvrđuje da mjesto rada
zadovoljava GVI, što ako ne zadovoljava?
Provjeravanjem koncentracije opasnih kemikalija
odnosno mjerenjem koncentracije. Ako se mjerenjem
utvrdi da koncentracija opasnih kemikalija prelazi GVI,
poslodavac mora:
1. utvrditi razloge prekoračenja granične vrijednosti
2. na temelju utvrđenih razloga primijeniti dodatna
pravila zaštite na radu
3. nakon primjene osnovnih pravila, ponoviti
mjerenja.
14
143. Što je tankvana? (Pravilnik o uvjetima za
obavljanje djelatnosti proizvodnje,
stavljanja na tržište i korištenja opasnih
kemikalija, NN 99/13., 157/13. i 122/14.)
Tankvana je prihvatna posuda (prihvatni bazen) za
prilivene kemikalije.
144. Koja su opća načela zaštite na radu pri
korištenju kemikalija? (Zakon o zaštiti na
radu, NN 71/14. i 118/14.)
Opasne kemikalije poslodavac smije koristiti samo ako
ne može iste radne rezultate postići primjenom
bezopasnih kemikalija, a ako nije moguća zamjena
opasnih kemikalija bezopasnim ili manje opasnim,
odnosno manje štetnim kemikalijama, poslodavac je
obvezan utvrditi da li se primjenom drugog radnog
postupka može smanjiti opasnost ili štetnost od
njihove primjene.
Pravila zaštite na radu kod rada sa opasnim
kemikalijama su:
1. koristiti zatvorene sustave, ako je to moguće
prema vrsti poslova i stanju tehnike
2. odvoditi s mjesta nastanka, odnosno izvan radnog
okoliša opasne plinove, pare, prašine i aerosole
čije oslobađanje ne može spriječiti, na način da pri
odvođenju ne onečišćuje ljudski okoliš
3. kada ne može odvoditi opasne plinove, pare,
prašine i aerosole s mjesta nastanka, ograničiti na
najmanju moguću mjeru:
 količinu opasne kemikalije
 broj radnika izloženih djelovanju opasne
kemikalije
 vrijeme izlaganja radnika utjecaju opasne
kemikalije
4. osigurati da radnici pri radu s opasnim
kemikalijama koriste propisanu osobnu zaštitnu
opremu, ako se prije navedenim pravilima ne
može postići zadovoljavajuća sigurnost i zaštita
zdravlja radnika.
145. Na koji način i prema kojim pravilima se
vrši transport opasnih kemikalija? Kako
se klasificiraju opasne tvari prema ADR-
u?
Transport se vrši prema Zakonu o prijevozu opasnih
tvari (NN 79/07.). Zakonom je implementiran Europski
sporazum o međunarodnom prijevozu opasnih tvari u
cestovnom prometu (ADR) kao i pripadajući Prilozi A i
B u zakonodavstvo Republike Hrvatske. Prijevoz
opasnih tvari željezničkim prometnim sredstvima
provodi se prema odredbama Zakona o prijevozu
opasnih tvari i odredbama Konvencije o
međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF),
Dodatak C, Propisi o međunarodnom prijevozu
opasnih tvari željeznicom (Pravilnik RID – Regulations
concerning the International Carriage of Dangerous
Goods by Rail). Prijevoz se vrši po odobrenim
(dozvoljenim) prometnicama.
Podjela opasnih tvari prema ADR-u:
klasa 1 – eksplozivne tvari i predmeti punjeni
eksplozivnom tvarima (u tekstu koji slijedi:
"eksplozivne tvari") krute su i tekuće kemijske tvari
koje imaju svojstvo da, pod pogodnim vanjskim
djelovanjem (udar, trenje ili toplina), eksplozivnim
kemijskim razlaganjem oslobađaju plinove i
energiju u obliku topline.
klasa 2 – stlačeni plinovi, tekući plinovi ili pod
tlakom otopljeni plinovi (u tekstu koji slijedi:
"plinovi") tvari su koje imaju kritičnu temperaturu
nižu od 50°C ili na 50 stupnjeva tlak pare viši od 300
kPa (3 bara).
klasa 3 – zapaljive tekućine su tekućine ili smjese
tekućina koje na temperaturi od 50°C imaju tlak
pare niže od 300 kPa (3 bara), a plamište niže od
100°C.
klasa 4.1 – zapaljive krute tvari jesu krute tvari koje
se, kada su u suhom stanju, mogu lako zapaliti u
dodiru s plamenom ili iskrom (sumpor, celuloid,
nitroceluloza, crveni fosfor i dr.), ali nisu sklone
samozapaljenju.
klasa 4.2 – samozapaljive tvari krute su tvari koje se
pale u dodiru sa zrakom ili vodom bez posredovanja
drugih tvari (bijeli i žuti fosfor, cinkovi-alkili, otpatci,
nitro celulozni filmovi, sirovi pamuk, rabljene krpe i
dr.).
klasa 4.3 – tvari koje stvaraju zapaljive plinove u
dodiru s vodom tvari su koje u dodiru s vodom
razvijaju plinove koje se pale u dodiru s plamenom i
iskrom (natrij, kalij, kalcij, kalcijev karbid, alkalni
silicidi i dr.).
klasa 5.1 – oksidirajuće tvari su tvari koje se u
dodiru s drugim tvarima razlažu i pritom mogu
uzrokovati vatru (kloriti, perklorati, vodena otopina
vodikova peroksida, peroksid alkalnih metala i
njihove smjese i dr.).
klasa 5.2 – organski peroksidi su organske tvari s
višim stupnjem oksidacije koje mogu izazvati štetne
posljedice za zdravlje ili život ljudi ili oštećenje
materijalnih dobara, a manje su osjetljive na
eksploziju od dinitrobenzena u dodiru s plamenom
ili na udar, odnosno trenje.
klasa 6.1 – otrovi su tvari sintetičkog, biološkog ili
prirodnog porijekla i preparati proizvedeni od tih
tvari, koji uneseni u organizam ili u dodiru s
organizmom mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi ili
štetno djelovati na životnu okolinu.
klasa 6.2 – infektivne tvari su tvari koje šire
neugodni miris ili sadrže mikroorganizme ili njihove
toksine za koje se zna da mogu izazvati zarazne
bolesti u ljudi i životinja (svježa nesoljena ili
usoljena koža, otpaci, iznutrice, žlijezde, fekalije i
dr.).
klasa 7 – radioaktivne tvari su tvari čija specifična
aktivnost premašuje 74 bekerela (0,002 mikrokirija)
po gramu.
15
 klasa 8 – korozivne (nagrizajuće) tvari su tvari koje u
dodiru s drugim tvarima i živim organizmima
izazivaju njihovo oštećenje ili uništenje (sulfatna
kiselina, nitratna kiselina, brom, mravlja kiselina,
natrijev hidroksid i dr.),
klasa 9 – ostale opasne tvari i predmeti tvari su koje
za vrijeme prijevoza predstavljaju opasnost za
sudionike prometa, pučanstvo i okoliš, a ne mogu
se svrstati u klase od 1 do 8 (azbest, suhi led,
magnetni materijali i sl.).
Sva vozila koja prevoze opasne tvari moraju biti
propisno označena: osnovna oznaka je ploča 400x300
mm, ploča je narančaste boje s crnim obrubom od 15
mm, ploča je vodoravno podijeljena na dva jednaka
dijel crnom crtom od 15 mm, u gornjem dijelu se
nalazi Kemlerov broj, a u donjem UN broj.
Listice opasnosti – su naljepnice propisanih dimenzija,
boja i brojeva kojima se dodatno obavještavaju
sudionici u prometu o opasnim tvarima – listice o
osnovnoj opasnosti i dodatnoj opasnosti, propisane su
za određenu klasu, razlikuju se bojom i simbolom, a u
donjem dijelu mogu imati zvjezdicu i broj pripadajuće
klase opasnosti.
KEMLEROV BROJ je identifikacijski broj opasnosti –
postavlja se na vozila na pločama opasnosti (prvi broj-
značenje po klasama, drugi-vrsta opasnosti, umnoženi
brojevi predstavljaju veliku opasnost), prvi broj
(značenje po klasama)-3-zapaljive tekućine, drugi broj
(vrsta opasnosti)-3-opasnost od zapaljenja,
identifikacijski broj tvari (UN broj). Umnoženi brojevi -
33- lako zapaljiva tekućina (s plamištem do 23°C).
UN broj je identifikacijski broj opasne tvari.
Broj koji označava
klasu
33 Broj koji upozorava
na dodatnu opasnost
UN -broj koji
1203
označava vrstu
opasne tvari prema
propisu Ujedinjenih
naroda
Prema Zakonu o prijevozu opasnih tvari pravne i
fizičke osobe čija djelatnost obuhvaća prijevoz opasnih
tvari cestom ili željeznicom (odnosno s tim prijevozom
povezano postupanje s opasnim tvarima – pakiranje,
utovar, istovar, punjenje ili pražnjenje), dužne su
imenovati najmanje jednog sigurnosnog savjetnika za
prijevoz opasnih tvari. Ova obveza definirana je i
Europskim sporazumom o međunarodnom prijevozu
opasnih tvari u cestovnom prometu (ADR) te
Pravilnikom o međunarodnom željezničkom prijevozu
opasnih tvari (RID). Sigurnosni savjetnik mora
posjedovati važeće uvjerenje o stručnoj
osposobljenosti. Poslovi sigurnosnog savjetnika su
prvenstveno: praćenje propisa u području prijevoza
opasnih tvari, nadzor nad rukovanjem opasnim
tvarima u tvrtki prijevoznika, savjetovanje uprave i
zaposlenika, nadgledanje, praćenje i evidentiranje
stručne izobrazbe zaposlenih, provođenje
odgovarajućih mjera zbog sprečavanja težih kršenja
propisa i nesreća, donošenje odgovarajućih mjera u
slučaju nesreće, sastavljanje godišnjeg izvješća i
obavljanje drugih poslova.
146. Označavanje cjevovoda – kojim se
bojama označavaju cjevovodi?
Zbog sigurnosti, a i lakšeg prepoznavanja, svi se
cjevovodi moraju posebno označiti. Cjevovod treba
cijelom dužinom obojiti osnovnom bojom koja
označava grupu tvari (medija) koja prolazi kroz
cjevovod. Na cjevovod se na određenim razmacima,
npr. na svakih 10 m po duljini ravnog cjevovoda, kao i
na točno određenim mjestima, npr. sa svake strane
prirubnice, na mjestima grananja cjevovoda, s obje
strane ventila, na priključnim mjestima cjevovoda, s
obje strane zida ili stropa ako cjevovod prolazi kroz
njih, kao i na svim drugim mjestima gdje je nužna
točna identifikacija cjevovoda, postavljaju strelice.
Natpisi s nazivom tvari (medija) te strelice kojima se
pokazuje njihov smjer kretanja kroz cjevovod izvode se
u kontrastnim bojama ovisno o osnovnoj boji ili boji
pozadine. Boja strelice ovisi o zapaljivosti tvari,
odnosno medija. Standardne, osnovne boje cjevovoda
za identifikaciju grupe tvari (medija) koji prolazi kroz
cjevovod, boje natpisa s nazivom tvari te boje strelica
označavaju se u skladu sa standardom DIN 2403, koji
se primjenjuje kao priznato pravilo zaštite na radu.
MEDIJ SIMBOL
VODA
PARA
ZRAK
ZAPALJIVI
PLINOVI
NEZAPALJIVI
PLINOVI
KISELINE
LUŽINE
ZAPALJIVE
TEKUĆINE
NEZAPALJIVE
TEKUĆINE
KISIK
147. Označavanje spremnika i instalacija
tehničkih plinova
Vidi pitanje 139., 140., 141. i 149.
148. Na koji način se provodi osposobljavanje
radnika za rad s opasnim kemikalijama?
Sadržaj tečaja i način održavanja ispita propisani su
Pravilnikom o uvjetima i načinu stjecanja te provjere
16
znanja o zaštiti od opasnih kemikalija (NN broj 99/13.)
proizašlim iz Zakona o kemikalijama (NN broj 18/13.).
Sve pravne i fizičke osobe koje se bave djelatnošću
proizvodnje, stavljanja na tržište i korištenja opasnih
kemikalija, uvoze ili izvoze opasne kemikalije dužne su
zapošljavati osobu visoke stručne spreme iz točno
utvrđenih prirodno- znanstvenih struka, koja je
uspješno završila tečaj i položila ispit u Hrvatskom
zavodu za toksikologiju i antidoping tzv. odgovorna
osoba, a radnici koji neposredno rukuju kemikalijama
dužni su završiti temeljni tečaj o opasnim kemikalijama
za radnike.
149. Koja se osobna zaštitna sredstva koriste
pri radu s opasnim kemikalijama?
Ovisno o karakteristikama opasne radne tvari
(kemikalije) koriste se i osobna zaštitna
sredstva/oprema, a ista su navedena i na STL-u (npr.
zaštitne naočale, zaštitne rukavice, zaštitne gumene
pregače i dr.).
Osobna zaštitna sredstva moraju odgovarati Pravilniku
o stavljanju na tržište osobne zaštitne opreme (NN
89/10.) te propisanim normama prema Popisu
hrvatskih normi za osobnu zaštitnu opremu (NN
110/09.).
17
Posebni dio – Električna struja
150. Koji su rokovi za ispitivanje električnih T izravno električno spajanje dohvatljivih vodljivih
instalacija? dijelova (kućišta trošila i sl.) na zemlju, neovisno
o sustavu uzemljenja mreže
Prema članku 32. Tehničkog propisa za niskonaponske
električne instalacije (NN 005/2010.), održavanje N izravno električno spajanje dohvatljivih vodljivih
električne instalacije mora biti takvo da se tijekom dijelova (kućišta trošila i sl.) na uzemljenu točku
trajanja građevine očuvaju tehnička svojstva električne sustava mreže (primjerice na uzemljenu
instalacije i ispunjavaju zahtjevi određeni projektom neutralnu točku sustava) (fr.: neutre)
građevine i navedenim Tehničkim propisom, te drugi Dodatno slovo (nalazi se uz drugo slovo) – raspored
bitni zahtjevi koje građevina mora ispunjavati u skladu neutralnog i zaštitnog vodiča:
s posebnim propisom. S neutralni (N) vodič i zaštitni vodič (PE –
Tehnički propis za niskonaponske električne Protective Earth) međusobno su odvojeni u
instalacije u točci C.3.2 priloga C navodi: cijeloj mreži (fr.: séparé)
Redoviti pregledi u svrhu održavanja električne C neutralni (N) vodič i zaštitni vodič (PE)
instalacije provode se sukladno zahtjevima iz projekta kombinirani su u jednom (PEN) vodiču (fr.:
građevine, ali ne rjeđe od: combiné) Naša distributivna 230/400V 50Hz
 četiri godine za građevine javne namjene, ako mreža je takva).
posebnim propisima nije određen drugačiji rok
153. Granica opasnih napona
 četiri godine za električne instalacije, ako posebnim
propisima nije određen drugačiji rok, Očekivani napon dodira: Uc
 petnaest godina za građevine, odnosno dijelove Dozvoljeno trajanje: t
građevina stambene namjene, Uc [V] t [s] Uc [V] t [s]
 četiri godine za sve ostale građevine, odnosno 50 5 220 0,17
njihove dijelove.
75 0,6 280 0,12
151. Uzemljenje 90 0,45 350 0,08
Na mjestu rada u svim visokonaponskim i u nekim
niskonaponskim postrojenjima, svi dijelovi postrojenja 110 0,36 500 0,04
na kojima se radi trebaju biti uzemljeni i kratko 150 0,27
spojeni. Naprave ili aparati za uzemljivanje i kratko
spajanje, ako je ikako moguće, trebaju biti vidljivi s 154. Koliko je trajni dopušteni napon dodira u
mjesta rada. normalnim uvjetima za izmjeničnu struju
Spojevi za uzemljivanje i kratko spajanje mogu se Dopušteni trajni dodirni napon UL unutar električnih
koristiti i za omeđivanje mjesta rada, kada za to postrojenja iznosi 50V. Na nadzemnim vodovima s
postoje praktični razlozi. metalnom konstrukcijom stupova, trajno dopušteni
dodirni napon iznosi 25V.
Naprave za uzemljivanje i kratko spajanje najprije
trebaju biti spojene na uzemljenje čvrstom vezom, a (Članak 66. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu s
tek nakon toga se izolacijskom motkom ili izolacijskim električnom energijom, NN 88/12.)
užetom uzemljuju pojedine komponente. 155. Od čega se sastoji impedanca
Redoslijed skidanja naprava je obrnut. (impendancija) ljudskog tijela?
(Članci 63-71 Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri radu Impedancija ljudskog tijela ovisi o
s električnom energijom, NN 88/12.; u daljnjem tekstu  čistoći i vlažnosti kože,
Pravilnik.)  debljini kože,
 naponu koji djeluje na ljudsko tijelo,
152. Vrste uzemljenja
 duljini trajanja prolaza struje kroz tijelo,
TN, TT i IT sustav uzemljenja  jakosti struje,
Prvo slovo – odnos između mreže i uzemljenja  kontaktnom pritisku i
T izravno spojena jedna točka mreže na zemlju  površini dodira.
(npr. neutralna točka transform.) (fr.: terre) Vrlo veliki utjecaj na impedanciju tijela imaju vanjski
I svi aktivni dijelovi mreže izolirani su od zemlje ili utjecaji, prije svega vlaga i otpor tla.
u jednoj točki spojeni sa zemljom preko
156. Djelovanje struje na ljudski organizam
impedancije (fr.: isolé)
Električni udar je patofiziološki efekt koji nastaje
Drugo slovo – odnos između dohvatljivih vodljivih
prilikom prolaza električne struje kroz ljudsko ili
dijelova (kućišta trošila i sl.) i uzemljenja:
životinjsko tijelo.
Električna struja, prolazeći kroz ljudski organizam,
djeluje na sljedeće načine:
18
 TOPLINSKI – pri čemu se tijelo zagrijava, naročito na
mjestu ulaza i izlaza struje iz tijela, do te mjere
da nastaju teške vanjske i unutrašnje opekline.
MEHANIČKI – jer za vrijeme prolaza struje kroz
tijelo dolazi do grčenja mišića, što može izazvati
kidanje krvnih žila, živaca, pa čak i lomove
kostiju.
KEMIJSKI – jer električna struja, prolazeći kroz krv,
elektrolitički rastvara krvnu plazmu.
BIOLOŠKI – što se očituje grčenjem mišićnog tkiva,
paralizom disanja, grčevima krvotoka,
treptanjem srčanih klijetki.
157. Što je direktan dodir dijelova pod
naponom?
Izravni dodir dijelova pod naponom je dodir osoba ili
životinja s aktivnim dijelovima pod naponom (članak 8.
Pravilnika)
158. Što je indirektni dodir dijelova pod
naponom?
Neizravni dodir dijelova pod naponom je dodir osoba
ili životinja s dostupnim vodljivim dijelovima pod
naponom, koji su postali aktivni dijelovi zbog kvara
izolacije (članak 8. Pravilnika).
159. Što je napon dodira?
Napon dodira na uzemljenim sustavima je dio
potencijala uzemljenja, za vrijeme ograničenog trajanja
protoka struje zemljospoja, koji može premostiti čovjek
uz pretpostavku da struja kroz ljudsko tijelo teče od
ruke prema stopalu (vodoravni razmak od dostupnog
dijela je 1 m) (članak 8. Pravilnika).
160. Kako se štitimo od direktnog dodira?
Zaštita od direktnog dodira dijelova pod naponom se
vrši:
 zaštitnim izoliranjem,
 primjenom malih napona,
 uzemljenjem,
 nulovanjem,
 primjenom sustava zaštitnih vodova,
 primjenom zaštitnih spojeva.
161. Kako se štitimo od indirektnog dodira?
Zaštita se izvodi
 ugradnjom uređaja za automatsko isključenje
napajanja u slučaju kvara,
 upotrebom uređaja s dvostrukom izolacijom,
 stavljanjem uređaja u neprovodne (izolirane)
prostorije tako da visoki napon na kućištu nije
opasan,
 izjednačavanjem potencijala svih provodnih
dijelova koji se istovremeno mogu dodirnuti,
 električnim odvajanjem (galvansko odvajanje)
napajanjem iz transformatora ili generatora koji
nisu uzemljeni,
 ugradnjom FI sklopke.
162. Što je izjednačenje potencijala?
Izjednačavanje potencijala je galvanska povezanost
kojom se razni dostupni vodljivi dijelovi i strani vodljivi
dijelovi dovode na jednaki ili približno jednaki
potencijal (članak 8. Pravilnika).
163. Nabroji 5 +zlatnih pravila za osiguranje
mjesta rada na električnim instalacijama
(tzv. 5 pravila sigurnosti)
Prije početka rada u beznaponskom stanju mora se
osigurati mjesto rada primjenom »pet pravila
sigurnosti« prema sljedećem redoslijedu:
 isklopiti i odvojiti od napona,
 spriječiti ponovni uklop,
 utvrditi beznaponsko stanje,
 uzemljiti i kratko spojiti,
 ograditi mjesto rada od dijelova pod naponom
(članak 59. Pravilnika).
164. Koje zone opasnosti imamo u
električnim postrojenjima?
Prema stupnju opasnosti od električne energije, a s
ciljem postizanja sigurnog pristupa, kretanja i rada u
električnim postrojenjima napona većeg od 1 kV,
utvrđuju se tri zone i to:
1. zona slobodnog kretanja (I. zona), za koju nisu
potrebna posebna pravila za obavljanje rada i
kretanja,
2. zona približavanja (II. zona) je prostor oko zone
rada pod naponom, a omeđen je s graničnom
udaljenošću DV od dijela pod naponom, u kojem
se moraju primijeniti određena pravila sigurnosti i
zdravlja na radu i postupci radi sprječavanja
prodora u zonu rada pod naponom,
3. zona rada pod naponom (III. zona) je prostor oko
dijelova pod naponom ograničen udaljenošću DL
od vodiča pod naponom (članak 9. Pravilnika).
165. Što je statički elektricitet?
Statički elektricitet je jedna vrsta električne energije
koja za razliku od električne struje miruje. Definiran je
kao električni naboj uzrokovan neravnotežom
elektrona na površini materijala.
166. Kako umanjiti pojavu statičkog
elektriciteta?
Pojava statičkog elektriciteta se umanjuje Općim
mjerama zaštite (Pravilnik o tehničkim normativima
za zaštitu od statičkog elektriciteta, SL br. 62/73.,
članci 24-28), te Posebnim mjerama zaštite:
1. uzemljenjem;
2. održavanjem odgovarajuće vlage u zraku;
3. ionizacijom zraka;
4. antistatičkom pripravom (preparacijom);
5. povećanjem vodljivosti loše vodljivih materijala;
6. odvođenjem statičkog elektriciteta influencijom
167. Što je nulovanje?
Nulovanje je vrsta zaštite od previsokoga dodirnog
napona. Izvodi se tako da se metalno kućište el. trošila
19
zaštitnim vodičem spoji s neutralnim vodičem. U
slučaju kvara u kojem nastaje dodir faznoga vodiča s
vodljivim dijelovima trošila, fazni i neutralni vodič
zatvaraju strujni krug pa poteče struja kojoj je jakost
dovoljna da unutar dopuštenoga vremena (0,4 s pri
naponu od 230V) aktivira zaštitne naprave (pregaranje
rastalnog osigurača ili isklapanje automatskog
osigurača) i tako isključi napon na trošilu.
168. Što je niski napon?
Niski napon je skupina naponskih razina korištenih za
razdiobu električne energije, čija općenito prihvaćena
gornja granica iznosi 1000V za izmjeničnu, i 1500V za
istosmjernu struju (članak 8. Pravilnika).
169. Što je visoki napon?
Visoki napon je svaki napon koji prelazi vrijednost od
1000V za izmjeničnu ili 1500V za istosmjernu struju
(članak 8. Pravilnika).
170. Što je jakost struje?
Jakost električne struje I jednaka je količini naboja Q
koja prođe kroz poprečni presjek vodiča u vremenskom
intervalu t:
dQ
i
dt
171. Što je frekvencija struje?
Izmjenična struja ima svoje karakteristike po obliku i
odnosima njenih veličina. Njene promjene ili izmjena
vrši se po krivulji sinusoidi, a broj tih sinusoida
(promjena) u jednoj sekundi je frekvencija.
172. Koji je način prolaska struje kroz tijelo?
Najčešće ulazno mjesto električne struje je šaka, drugo
najčešće mjesto je glava. Najčešće izlazno mjesto je
stopalo. Zbog toga što struja koja putuje od ruke do
ruke ili od ruke u nogu može proći kroz srce, opasnija
je nego struja koja prolazi između noge i tla. Struja koja
prolazi kroz glavu može izazvati napadaje, krvarenje u
mozgu, onemogućavanje disanja, psihološke promjene
(kao što su problemi kratkotrajnog sjećanja, promjene
osobnosti, razdraženost i poremećaje sna) te nepravilni
rad srca.
Kod prolaza struje kroz tijelo težina ozljede može biti
opeklina ili može izazvati smrt, ovisi o vrsti i jačini
struje, tjelesnom otporu na struju na mjestu ulaza, o
putu prolaza struje kroz tijelo i trajanju kontakta sa
strujom.
173. Što je izmjenična struja?
Izmjenična struja je vremenski promjenjiva struja kojoj
se mijenja jakost i smjer protjecanja tijekom
promatranog vremena.
174. Što je istosmjerna struja?
Istosmjerna struja je električna struja čiji tok elektrona
ne mijenja smjer kretanja.
175. Što je fidovka i čemu služi?
FID ili diferencijalna sklopka služi za mjerenje
ravnoteže struje u sklopci i njeno diferenciranje.
Drugim riječima FID prati ulaz i izlaz potencijala na
nultom i faznom vodiču. Taj odnos mora uvijek biti isti
odnosno, potencijal ne smije imati razlike. Ukoliko se
zbog gubitka struje u mreži koja protječe FID-om,
detektira diferencija, svitak koji je ugrađen u FID i relej
će odmah isključiti napon u mreži. Fidovka dakle služi
za zaštitu od dodirnog napona.
176. Što je dopušteni napon dodira? (v. 154.)
Dopušteni trajni dodirni napon unutar električnih
postrojenja iznosi 50V. Na nadzemnim vodovima s
metalnom konstrukcijom stupova, trajno dopušteni
dodirni napon iznosi 25V.
Dopušteni su i viši dodirni naponi uz vrijeme trajanja
prema hrvatskoj normi HRN HD 637 S1, odnosno
prema vrijednostima iz dijagrama za dopušteni napona
dodira ovisno o vremenu (članak 66. Pravilnika).
177. Što je atmosfersko pražnjenje?
Atmosfersko pražnjenje je meteorološka pojava
grmljavina i munja.
Kada se sa mjesta rada vide munje ili čuje grmljavina ili
se približava grmljavinska oluja, treba hitno prekinuti
radove na vodičima izloženim atmosferskim
pražnjenjima ili na aparatima izravno spojenim s
izloženim vodičima (članak 57. Pravilnika).
178. Koji su rokovi za ispitivanje gromobrana?
Ispitivanja gromobrana vrši se na osnovi Tehničkih
propisa za sustave zaštite od djelovanja munje na
građevinama (NN 87/08. i 33/10.), Pravilnika o
tehničkim propisima o gromobranima (Sl. list br.
13/68.) i Zakona o normizaciji (NN, br. 55/95. i
163/03.)
Ispitivanje se mora obaviti:
 nakon izgradnje ili rekonstrukcije objekta koji se štiti
gromobranskom instalacijom
 nakon popravaka ili prepravaka gromobranske
instalacije
 nakon udara groma u instalaciju ili objekt
 u redovnim vremenskim razmacima koja ovise o
vrsti objekta
Vremenski razmaci u kojima je potrebno obaviti
ispitivanje gromobranske instalacije za pojedine vrste
objekata su:
 rok od 1 godine za gromobranske instalacije na
objektima za smještaj eksploziva i objektima
ugroženim eksplozijom, te gromobranske instalacije
sa izvorima ionizacijskog zračenja
 rok od 2 godine na objektima ugroženim požarom,
žičarama i objektima kod kojih je spojeno
uzemljenje gromobranske instalacije sa zaštitnim
uzemljenjem elektroenergetskog postrojenja
 rok od 3 godine za gromobranske instalacije na
visokim objektima (tvornički dimnjaci, crkve,
džamije, tornjevi za motrenje i sl.)
20
 rok od 5 godina za gromobransku instalaciju na
svim ostalim objektima.
179. Što je indukcija?
Promjenjivi magnetski tok kroz neki vodič stvara
induciranu elektromotornu silu na njegovim krajevima
– elektromagnetsku indukciju.
Vodiči ili vodljivi dijelovi mogu biti pod utjecajem
električne indukcije ako su u blizini dijelova pod
naponom. Zaštita od induciranog napona propisana je
u članku 56. Pravilnika.
180. Koje su mjere sigurnosti na električnim
strojevima i uređajima?
Električni strojevi, uređaji i električni alati moraju imati
ugrađene naprave za zaštitu od samouključivanja u
slučaju prekida napajanja i ponovnog napajanja
električnom energijom (članak 14. Pravilnika)
181. Što je elektromagnetski val, kako
nastaje?
Električki nabijena tijela proizvode u svom okolišu
električno polje, a električna struja u vodičima
proizvodi u svojoj okolini magnetsko polje. Međutim,
ako se u strujnom krugu bilo kako mijenjaju električni
napon ili struja, pojavljuju se elektromagnetski valovi,
koji se šire u prostor.
Postoji uzajamno djelovanje između električnog i
magnetskog polja. Promjenljivo magnetsko polje
proizvodi električno, a promjenljivo električno polje –
magnetsko. Proces uzajamnoga proizvođenja
električnog i magnetskog polja širi se po prostoru
konačnom brzinom, koja je jednaka brzini svjetlosti.
Širenje toga procesa naziva se elektromagnetski val u
najširem smislu. Ako vodičem protječe struja koja se
vremenski mijenja harmonički određenom
frekvencijom, elektromagnetsko je polje sinusno
promjenljivo s istom frekvencijom, a u prostoru se
dobiva valni efekt. To je elektromagnetski val u užem
smislu.
21
Posebni dio – Radna oprema
Pravilnik o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme (NN 18/17.)
182. Koje su obveze poslodavca glede
uporabe radne opreme?
 Poslodavac je obvezan osigurati da je radna oprema
koja je na raspolaganju radnicima ispravna, za rad
prikladna i prilagođena i da za vrijeme rada ne
ugrožava njihovu sigurnost i zdravlje.
 Poslodavac mora, pri izboru radne opreme čije
korištenje predlaže, voditi računa o posebnim
radnim uvjetima, značajkama i opasnostima za
sigurnost i zdravlje radnika koje postoje na mjestu
rada te o svim dodatnim opasnostima koje proizlaze
iz njene uporabe.
 Ako nije moguće u cijelosti koristiti radnu opremu
bez rizika za sigurnost odnosno zdravlje, poslodavac
mora poduzeti potrebne mjere za smanjivanje
rizika.
 Ako poslodavac sastavlja dijelove radne opreme u
funkcionalnu cjelinu ili radnu opremu prepravlja
tako da joj promijeni osobine i funkcionalnost, tada
postaje proizvođač radne opreme i na njega se
primjenjuju propisi koji vrijede za proizvođače
radne opreme.
 Poslodavac mora održavati radnu opremu na način
da ista bude tijekom svog radnog vijeka u skladu s
odredbama Pravilnika ili posebnih propisa.
183. Obveze poslodavca glede pregleda i
ispitivanja radne opreme
 Poslodavac je odgovoran da stručna osoba pregleda
radnu opremu nakon postavljanja i prije prve
uporabe, ako sigurnost te opreme ovisi o
instaliranju i nakon montaže na drugo mjesto ili
lokaciju, u skladu s propisima zaštite na radu,
posebnim propisima i uputama proizvođača
odnosno pravilima struke da se osigura pouzdan i
ispravan rad.
 Zbog sigurnosti i zdravlja i sigurnih uvjeta rada i radi
pravovremenog otkrivanja i otklanjanja kvarova koji
mogu uzrokovati opasne situacije, poslodavac mora
za radnu opremu osigurati:
 povremene preglede i ako je potrebno,
ispitivanje od strane ovlaštenih osoba u skladu
s nacionalnim propisima odnosno praksi
 posebne preglede od strane ovlaštenih osoba
svaki put kad nastupe iznimne okolnosti koje bi
mogle ugroziti sigurnost radne opreme, poput
preinaka, nezgoda ili dužih zastoja u radu.
 O pregledu radne opreme poslodavac vodi
evidenciju, čuva je i daje na raspolaganje
nadležnom inspektoru zaštite na radu. Ako se radna
oprema nalazi izvan prostora poslodavca, uz nju se
mora nalaziti fizički dokaz o izvršenom zadnjem
pregledu odnosno ispitivanju.
 Ako uporaba radne opreme uključuje posebne
rizike za sigurnost odnosno zdravlje radnika,
poslodavac mora osigurati:
a) da tom radnom opremom rukuju samo za to
imenovani radnici koji moraju biti osposobljeni
b) da popravljanje, preinake, održavanje ili
servisiranje radne opreme izvode radnici koji su
posebno osposobljeni za te poslove.
184. Obveze poslodavca prema radnicima koji
upotrebljavaju radnu opremu
 Poslodavac prilikom primjene minimalnih
zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva u cijelosti uzima
u obzir mjesto i položaj radnika dok koriste radnu
opremu te ergonomska načela.
 Poslodavac mora osigurati radnicima odgovarajuće
obavijesti i ako je potrebno, pisane upute za radnu
opremu koju koristi pri radu. Obavijesti i pisane
upute moraju biti razumljive radnicima.
 Obavijesti i pisane upute moraju sadržavati
najmanje odgovarajuće sigurnosne i zdravstvene
informacije o:
a) uvjetima korištenja radne opreme
b) predvidljivim neočekivanim situacijama i
c) iskustvu pri uporabi radne opreme, ako je to
potrebno.
 Radnici moraju biti upozoreni na opasnosti kojima
su izloženi radnu opremu koja se nalazi u radnom
prostoru i na sve promjene koje na nju utječu, u
mjeri u kojoj utječu na radnu opremu koja se nalazi
u njihovom neposrednom radnom okruženju, čak i
ako je izravno ne uporabljaju.
 Poslodavac mora osigurati:
a) da rukovatelji budu osposobljeni za rukovanje
radnom opremom, uključujući pripravnost za sve
rizike koje rukovanje tom radnom opremom
može izazvati ili
b) da radnici iz članka prođu odgovarajuće posebno
osposobljavanje.
 Poslodavac ima obvezu savjetovanja s radnicima
i/ili povjerenicima radnika za zaštitu na radu u
skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu (NN
71/14, 118/14).
185. Minimalni zahtjevi za radnu opremu
 Upravljački uređaji radne opreme koji utječu na
sigurnost moraju biti jasno vidljivi i prepoznatljivi te
odgovarajuće označeni kada je to potrebno, moraju
se nalaziti izvan opasnih područja, osim u iznimnim
opravdanim slučajevima, tako da njihov rad ne
može predstavljati nikakvu dodatnu opasnost. Ni
njihovo nenamjerno stavljanje u rad ne smije
prouzročiti opasnost.
 Ako treba, rukovatelj mora s mjesta upravljanja
nadzirati opasna područja radne opreme i osigurati
da nijedan radnik nije u opasnom području. Ako to
nije moguće, prije svakog pokretanja radne opreme
mora se automatski oglasiti sigurnosni sustav
upozorenja poput zvučnog odnosno svjetlosnog
signala. Izloženi radnik mora imati dovoljno
vremena i načina da brzo izbjegne opasnosti
22
 nastale zbog pokretanja ili zaustavljanja radne
opreme.
 Upravljački sustavi moraju biti sigurni a pri izboru se
mora uvažiti njihova pouzdanost, nedostaci i
ograničenja koja se mogu očekivati u planiranim
okolnostima uporabe.
 Pokretanje radne opreme mora biti moguće samo
namjernim aktiviranjem upravljačkog uređaja koji je
za to namijenjen te isto vrijedi i za ponovno
pokretanje nakon zaustavljanja iz bilo kojeg razloga
ili za kontrolu značajnih promjena radnih uvjeta
(npr. brzine, tlaka itd.), sve dok takvo ponovno
pokretanje ili promjene radnih uvjeta ne izlažu
radnike bilo kakvoj opasnosti. Ovaj se zahtjev ne
odnosi na ponovno pokretanje ili promjenu radnih
uvjeta koji su rezultat normalnog automatskog
rada.
 Radna oprema mora imati uređaj za sigurno i
potpuno zaustavljanje. Svaka radna stanica mora
imati uređaj za zaustavljanje dijela ili čitave radne
opreme, ovisno o vrsti opasnosti tako da je oprema
sigurna. Uređaj za zaustavljanje mora imati
prednost pred uređajem za pokretanje. U slučaju
zaustavljanja radne opreme ili njezinih opasnih
dijelova, mora se isključiti opskrba energijom
dotičnih aktuatora.
 Gdje je potrebno i ovisno o opasnostima koje
oprema predstavlja i njenom normalnom vremenu
zaustavljanja, radna oprema mora imati uređaj za
zaustavljanje u nuždi.
 Ako radna oprema predstavlja rizik zbog ispadanja
ili izlijetanja predmeta, mora biti opremljena
odgovarajućom zaštitom.
 Ako radna oprema predstavlja opasnosti od emisije
plinova, para, tekućina ili prašina mora na izvoru
opasnosti imati odgovarajuće uređaje za njihovo
sakupljanje odnosno odvajanje.
 Radna oprema i dijelovi takve opreme moraju, kada
je to potrebno biti učvršćeni radi sigurnosti i
zdravlja radnika.
 Ako postoji rizik od pucanja ili raspadanja dijelova
radne opreme koji mogu predstavljati značajnu
opasnost za sigurnost i zdravlje radnika, moraju se
poduzeti odgovarajuće mjere zaštite.
 Ako postoji rizik od kontakta s pokretnim dijelovima
radne opreme koji bi mogao uzrokovati ozljede, ti
dijelovi moraju imati zaštite ili uređaje za
sprečavanje pristupa opasnim područjima ili za
zaustavljanje kretanja opasnih dijelova prije nego
što se uđe u opasna područja. Osnovne
karakteristike zaštite i zaštitnih uređaja:
a) moraju biti robusne konstrukcije
b) ne smiju uzrokovati dodatne opasnosti
c) se ne mogu lagano ukloniti ili učiniti
neučinkovitima
d) moraju se nalaziti na dovoljnoj udaljenosti od
opasnog područja
e) ne smiju više nego što je potrebno ograničavati
vidljivost radnog ciklusa opreme i
f) moraju omogućiti postupke postavljanja ili
zamjene dijelova i radove održavanja, pri čemu
ograničavaju pristup samo na područje gdje se
radovi moraju izvoditi i ako je moguće, ne
uklanjajući zaštitu ili zaštitni uređaj.
 Prostori i mjesta za rad ili održavanje radne opreme
moraju biti prikladno osvijetljeni u skladu s
postupkom koji se izvodi.
 Dijelovi radne opreme s visokom ili vrlo niskom
temperaturom moraju, kada je to potrebno, biti
zaštićeni da se onemogući dodir s njima ili blisko
približavanje.
 Uređaji za upozoravanje na radnoj opremi moraju
biti nedvosmisleni lako uočljivi i razumljivi.
 Radna oprema se smije koristiti samo u svrhu za
koju je predviđena i na propisani način.
 Radovi održavanja radne opreme se obavljaju u
stanju njenog mirovanja. Ako to nije moguće,
moraju se poduzeti odgovarajuće mjere zaštite da
se takvi radovi obavljaju bez opasnosti od ozljeda ili
oštećenja zdravlja radnika ili da se obavljaju izvan
opasnih područja.
 Ako radna oprema ima dnevnik održavanja, mora
ga se redovno voditi.
 Radna oprema mora biti opremljena
prepoznatljivim uređajima za odvajanje od svih
izvora energije.
 Ponovno priključenje radne opreme na izvor
energije ne smije predstavljati nikakav rizik za
dotične radnike.
 Na radnoj opremi moraju biti postavljene oznake i
upozorenja prema posebnim propisima, koji su
bitni za sigurnost i zdravlje radnika.
 Radnicima se mora osigurati siguran pristup svim
područjima potrebnima za proizvodnju,
podešavanje i održavanje te im mora biti
omogućeno sigurno zadržavanje u tim područjima.
 Radna oprema mora biti takva da štiti radnika od
rizika zapaljenja, pregrijavanja, ispušnih plinova,
prašina, tekućina, para ili drugih tvari koje se u njoj
stvaraju, koriste ili pohranjuju.
 Radna oprema mora imati odgovarajuću zaštitu
od eksplozije radne opreme ili tvari
proizvedenih, korištenih ili pohranjenih u njoj.
 Radna oprema mora biti odgovarajuće opremljena
da zaštiti izložene radnike od izravnog ili neizravnog
djelovanja električne struje.
186. Minimalni zahtjevi za pokretnu radnu
opremu sa ili bez vlastitog pogona
 Radna oprema na kojoj se voze radnici mora imati
opremu koja smanjuje rizike za radnike tijekom
prijevoza što uključuje i rizike od kontakta odnosno
zahvata kotača ili gusjenica.
 Ako bi nenamjerno zaglavljivanje pogona između
pokretnog dijela radne opreme i njezinog pribora ili
bilo čega što vuče, moglo prouzročiti poseban rizik,
takva radna oprema mora biti opremljena sustavom
koji to sprječava.
23
 Ako to nije moguće izbjeći moraju se poduzeti sve
moguće mjere za izbjegavanje bilo kakvog
negativnog utjecaja na radnike.
 Ako se vratila između pokretnih dijelova radne
opreme mogu zaprljati ili oštetiti zbog povlačenja
po tlu, potrebno je osigurati opremu za njihov
popravak.
 Pokretna radna oprema na kojoj se voze radnici
mora biti tako projektirana da u normalnim
uvjetima uporabe smanjuje rizike zbog prevrtanja:
a) zaštitnom konstrukcijom koja onemogućava
prevrtanje za više od četvrtine kruga
b) konstrukcijom koja osigurava dovoljno prostora
oko vozača za slučaj da se prevrtanje nastavi i
više od četvrtine kruga ili
c) nekom drugom izvedbom s jednakim učinkom.
 Te zaštite mogu biti sastavni dio radne opreme te
nisu potrebne ako je radna oprema stabilizirana
tijekom rada ili ako njena izvedba onemogućava
prevrtanje.
 Ako postoji rizik da se u slučaju prevrtanja radne
opreme radnik koji se na njoj vozi ukliješti između
dijelova radne opreme i tla, potrebno je ugraditi
posebnu zaštitu koja će to spriječiti.
 Viličari na kojima se nalazi jedan ili više radnika
moraju biti tako prilagođeni ili opremljeni da
ograničavaju rizik od prevrtanja viličara, na primjer:
a) izvedbom zatvorenog prostora za vozača
b) izvedbom koja sprečava prevrtanje viličara
c) izvedbom koja u slučaju prevrtanja viličara
osigurava da između tla i određenih dijelova
viličara ostane dovoljno prostora za radnike koji
se na njemu nalaze ili
d) izvedbom koja zadržava radnike na vozačkom
sjedalu čime ih štiti od uklještenja dijelova
viličara.
 Radna oprema s vlastitim pogonom koja, kada je u
pokretu, može prouzročiti rizike za radnike, mora
ispunjavati sljedeće uvjete:
a) mora imati uređaj za sprečavanje neovlaštenog
pokretanja
b) mora imati odgovarajuće uređaje za smanjivanje
posljedica sudara ako je istovremeno u pokretu
više od jedne radne opreme
c) mora imati uređaj za kočenje i zaustavljanje. Ako
to zahtijevaju sigurnosni zahtjevi a u slučaju
kvara glavnog uređaja, za kočenje i zaustavljanje
opreme, na raspolaganju moraju biti uređaji za
nuždu kojima se upravlja lako ili automatski
d) ako neposredno vidno polje vozača ne
udovoljava uvjetima sigurnosti potrebno je
ugraditi odgovarajuće pomoćne uređaje za
poboljšanje vidljivosti
e) radna oprema koja je projektirana za korištenje
po noći ili u mračnim prostorima mora imati
osvjetljenje koje radnicima omogućava siguran
rad u takvim uvjetima
f) radna oprema koja predstavlja opasnost od
požara, sama po sebi ili zbog onoga što vuče ili
nosi i koja može ugroziti radnike mora biti
opremljena odgovarajućim uređajima za gašenje
požara, ako takvi uređaji nisu na raspolaganju u
blizini mjesta uporabe radne opreme
g) daljinski upravljana radna oprema se mora
automatski zaustaviti čim izađe iz područja
nadzora
h) daljinski upravljana radna oprema koja bi u
normalnim uvjetima mogla prouzročiti
uklještenje ili sudar mora biti opremljena s
uređajima koji štite od takvih rizika, osim ako je
osiguran drugačiji način zaštite od tih rizika.
187. Minimalni zahtjevi za radnu opremu za
dizanje tereta
 Ako je radna oprema za dizanje tereta trajno
ugrađena, potrebno je osigurati njezinu čvrstoću i
stabilnost tijekom uporabe, posebno vodeći računa
o teretima koji se dižu i opterećenjima u točkama
na koje se konstrukcija oslanja ili pričvršćuje.
 Na opremi za dizanje tereta mora biti jasno
označena nazivna nosivost i ako je potrebno, mora
imati dijagram nosivosti. Pribor za dizanje mora biti
tako označen da se mogu utvrditi značajke bitne za
sigurnu uporabu.
 Radna oprema za dizanje tereta, koja nije
namijenjena za dizanje osoba, ali bi se greškom
mogla upotrijebiti u tu svrhu, zabrana te namjene
mora biti prikladno i jasno označena.
 Trajno ugrađena radna oprema mora biti ugrađena
tako da onemogući:
a) da teret udari radnike
b) da se teret nenamjerno opasno njiše ili slobodno
padne i
c) da se teret nenamjerno otpusti.
 Radna oprema za podizanje ili prijenos radnika
mora biti takva da:
a) odgovarajućim uređajima spriječi rizik od pada
košare za prijenos radnika, ako postoji (ako zbog
posebnosti terena i visinskih razlika, redovnim
mjerama zaštite nije moguće izbjeći rizike ove
točke pomoću sigurnosnih mjera, potrebno je
ugraditi zaštitno uže s povećanim koeficijentom
sigurnosti i mora ga se provjeravati pri
svakodnevnom radu.)
b) spriječi opasnost da radnik padne iz košare za
prijenos radnika, ako postoji
c) sprječava opasnost od prignječenja, uklještenja
ili udara radnika, posebno zbog nehotičnog
kontakta s objektima
d) osigurava da osobe koje su u slučaju nezgode
zarobljene u košari za prijenos radnika nisu
izložene opasnosti i da ih se može osloboditi.
188. Zahtjevi pri uporabi radne opreme
 Radna oprema se mora ugraditi postaviti i koristiti
na način kojim se smanjuju rizici za korisnike radne
opreme i za druge radnike i osobe na radu,
primjerice osiguravanjem dovoljnog prostora
između pokretnih dijelova radne opreme i
nepomičnih ili pomičnih dijelova i njihove okoline
te osiguravanjem da se svi oblici energije i rabljene
24
 ili proizvedene tvari mogu dostaviti ili odstraniti na
siguran način.
 Radna oprema mora biti postavljena i rastavljena
na siguran način, u skladu s uputama proizvođača.
 Radna oprema koju tijekom uporabe može udariti
munja mora biti zaštićena uređajima ili
odgovarajućim sredstvima protiv djelovanja munje.
189. Odredbe o uporabi pokretne opreme,
neovisno o tome je li samohodna ili nije
 Samohodnom radnom opremom smiju rukovati
samo radnici koji su za to odgovarajuće
osposobljeni. Ako se radna oprema kreće po
radnom prostoru, potrebno je utvrditi odgovarajuća
prometna pravila i pridržavati ih se. Organizacijskim
mjerama treba spriječiti radnike da hodaju po
prostoru djelovanja samohodne radne opreme.
 Ako se rad može pravilno obaviti samo na način da
radnici hodaju u području djelovanja radne
opreme, moraju se poduzeti druge odgovarajuće
mjere zaštite radnika od ozljeda od pokretne
opreme.
 Prijevoz radnika na pokretnoj radoj opremi s
mehaničkim pogonom je dopušten samo ako su u
tu svrhu poduzete mjere zaštite. Ako se rad mora
obaviti tijekom vožnje, brzina se mora prilagoditi.
 Pokretna radna oprema pogonjena motorom s
unutarnjim izgaranjem se ne smije koristiti u
zatvorenim radnim prostorima, sve dok se ne
osigura dovoljna količinu zraka za sigurnost i
zdravlje radnika.
190. Zahtjevi pri uporabi radne opreme za
dizanje tereta
 Pokretnoj ili rastavljivoj radnoj opremi za dizanje
tereta se mora osigurati stabilnost tijekom uporabe
u svim predvidljivim situacijama, uzimajući u obzir
prirodu tla na kojemu se nalazi.
 Za dizanje osoba se smije koristiti samo radna
oprema i pribor predviđeni za tu svrhu.
 Radna oprema koja nije posebno predviđena za
dizanja radnika može se iznimno koristiti u tu svrhu,
ako se prethodno poduzmu potrebne mjere zaštite
i osigura njen nadzor u skladu s propisima.
 Dok su radnici na radnoj opremi predviđenoj za
podizanje tereta, netko to mora stalno nadzirati.
 Osobe koje se podižu moraju imati na raspolaganju
pouzdana sredstva komunikacije. Za slučaj
opasnosti moraju postojati pouzdana sredstva za
evakuaciju.
 Ispod tereta koji visi se ne smiju nalaziti radnici
osim ako to nije nužno za obavljanje rada.
 Tereti se ne smiju prenositi iznad nezaštićenih
mjesta rada na kojima se uobičajeno nalaze radnici.
Ako se to ne može osigurati potrebno je utvrditi
odgovarajuće postupke i primjenjivati ih.
 Pribor za dizanje se mora odabrati prema teretima
kojima će se rukovati točkama prihvata,
raspoloživoj dizalici i atmosferskim uvjetima
uzimajući u obzir način i oblik vezivanja. Dodatna
oprema za dizanje mora biti jasno označena tako da
su radnici svjesni njezinih značajki u situaciji kad se
ne rastavi nakon korištenja.
 Pribor za dizanje se mora spremati na način koji
jamči da se neće oštetiti niti uništiti.
191. Radna oprema za dizanje slobodno
visećih tereta
 Ako su dvije ili više jedinica radne opreme za
dizanje slobodno visećih tereta postavljene na
mjestu rada tako da se njihovi radni dosezi
preklapaju, moraju se poduzeti odgovarajuće mjere
kojima se izbjegava sudaranje tereta ili pojedinih
dijelova radne opreme.
 Tijekom korištenja pokretne radne opreme za
dizanje slobodno visećih tereta moraju se poduzeti
potrebne mjere kojima se sprečava naginjanje,
prevrtanje ili ovisno o slučaju, pomicanje ili klizanje
opreme.
 Moraju se provoditi kontrole kako bi se osiguralo
uredno izvršenje tih mjera.
 Ako rukovatelj radnom opremom namijenjenom za
dizanje slobodno visećih tereta nema neposrednu
ili posrednu kontrolu cijelog puta kretanja tereta,
mora mu se dodijeliti drugi radnik osposobljen za te
poslove, koji će mu za vrijeme izvođenja takvog
radnog zadataka davati upute, odnosno propisane
znakove za vođenje tereta, te je potrebno poduzeti
organizacijske mjere kojima se sprečava sudaranje
tereta, što bi moglo ugroziti radnike.
 Rad mora biti organiziran tako da se radniku koji
ručno pričvršćuje ili oslobađa teret, osiguraju
sigurni uvjeti rada, posebno od radnika koji
neposredno ili posredno nadzire radnu opremu.
 Svi postupci dizanja se moraju pravilno isplanirati
odgovarajuće nadzirati i izvršiti na siguran način za
radnika.
 Ako dvije ili više jedinica radne opreme za dizanje
slobodno visećih tereta moraju istovremeno dizati
teret, potrebno je utvrditi i primijeniti postupak
kojim se osigurava dobra koordinacija među
rukovateljima.
 Ako radna oprema predviđena za dizanje slobodno
visećih tereta ne može zadržati teret u slučaju
potpunog ili djelomičnog ispada električne energije,
potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere za
sprečavanje izlaganja radnika bilo kakvim
posljedičnim rizicima.
 Viseći tereti se ne smiju ostaviti bez nadzora, osim
ako je spriječen pristup opasnom području i ako
teret sigurno visi.
 Korištenje radne opreme projektirane za dizanje
slobodno visećih tereta na otvorenome se mora
prekinuti kada se vremenske prilike pogoršaju u toj
mjeri da je ugroženo sigurno korištenje opreme i da
su radnici izloženi riziku. Moraju se poduzeti
odgovarajuće mjere zaštite, posebno mjere protiv
prevrtanja radne opreme, radi sprečavanja bilo
kakvih rizika za radnike.
25
192. Zahtjevi pri uporabi radne opreme za
povremeni rad na visini
 Ako se privremeni rad na visini ne može izvršiti
sigurno i u prikladnim ergonomskim uvjetima s
prikladne površine, mora se odabrati radna oprema
koja je najprikladnija za osiguranje i očuvanje
sigurnih radnih uvjeta. Kolektivne mjere zaštite
moraju imati prednost nad pojedinačnim mjerama
zaštite. Dimenzije radne opreme moraju biti u
skladu s prirodom posla koji se obavlja i
predvidivim opterećenjima te moraju omogućiti
siguran prolaz.
 Najprikladnija radna oprema za povremeni rad na
visini se mora odabrati prema učestalosti pristupa,
visini koja se treba savladati i trajanju korištenja.
Odabrani izbor mora omogućiti evakuaciju u slučaju
neposredne opasnosti. Pristup u oba smjera
između radne opreme za povremeni rad na visini i
radnog podija, etaža ili prolaza ne smije prouzročiti
nikakve dodatne rizike od pada.
 Ljestve se mogu koristiti kao radna oprema za rad
na visini samo u određenim slučajevima u kojima
uporaba druge radne opreme nije opravdana zbog
niske razine opasnosti ili kratkotrajnosti uporabe ili
postojećih okolnosti na terenu koje poslodavac ne
može promijeniti.
 Radna oprema s užetom za povremeni rad na visini
(pristup i pozicioniranje na užetu), se može koristiti
samo u okolnostima, kada je procjenom rizika
utvrđeno da se rad može obavljati sigurno i gdje
korištenje druge sigurnije radne opreme nije
opravdano.
 Uvažavajući procjenu rizika za korištenje radne
opreme s užetom, a posebno trajanje rada i
ergonomska ograničenja, radnicima se pri radu na
takvoj radnoj opremi mora osigurati sjedalo s
odgovarajućim priborom.
 Ovisno o vrsti radne opreme odabrane za
povremeni rad na visini moraju se poduzeti
odgovarajuće mjere za smanjenje rizika za radnike,
koje su svojstvene toj vrsti opreme.
 Ako je potrebno, mora se osigurati postavljanje
zaštita za sprečavanje padova. One moraju biti
prikladno oblikovane i odgovarajuće čvrstoće kako
bi spriječile padove s visine i koliko god je to
moguće, spriječile ozljede radnika. Skupne zaštitne
naprave za sprečavanje padova (zaštitne ograde)
mogu biti prekinute samo na mjestima na kojima su
postavljene pristupne ljestve ili stepenice.
 Kada je radi izvršenja posebnog zadatka potrebno
privremeno ukloniti skupnu zaštitu predviđenu za
sprečavanje padova, moraju se poduzeti učinkovite
zamjenske sigurnosne mjere. Zadatak se ne smije
obavljati sve dok te mjere nisu poduzete. Kada je
rad potpuno ili privremeno završen skupna zaštita
za sprečavanje padova se mora ponovno postaviti.
 Povremeni rad na visini se može obavljati samo
kada vremenski uvjeti ne ugrožavaju sigurnost i
zdravlje radnika.
193. Posebne odredbe o uporabi ljestava
 Ljestve se moraju postaviti tako da se osigura
njihova stabilnost tijekom korištenja. Prijenosne
ljestve se moraju postaviti na stabilnu, čvrstu,
dovoljno široku i nepomičnu podlogu tako da su
prečke u vodoravnom položaju. Viseće ljestve, uz
izuzetak ljestvi od užeta, se moraju sigurno
pričvrstiti na takav način da ih nije moguće
premještati i da se ne ljuljaju.
 Klizanje podnožja prijenosnih ljestvi za vrijeme
uporabe se mora spriječiti pomoću prikladnih
protukliznih zaštita postavljenih na gornje i donje
oslonce ljestvi ili na neki drugi jednako učinkovit
način. Ljestve koje se koriste za pristup moraju biti
dovoljno dugačke da nadvise pristupni podij, osim
ako su poduzete druge mjere kojima se osigurava
čvrsti rukohvat. Ljestve koje se mogu blokirati i
produžiti moraju se koristiti tako da se najprije
onemogući međusobno pomicanje njihovih
dijelova. Pomičnim ljestvama se mora blokirati
(onemogućiti) pomicanje prije nego što se na njih
stane.
 Radnicima se mora osigurati da tijekom uporabe
ljestvi imaju stalan i siguran rukohvat i oslonac.
Siguran rukohvat se mora zadržati i u slučaju kada
se po ljestvama teret mora prenositi ručno.
194. Posebne odredbe o uporabi radnih skela
 Ako ne postoji ili nije dostupan statički proračun
odabrane radne skele ili ako proračunom nisu
obuhvaćena predviđena konstrukcijska rješenja,
potrebno je izvršiti proračun nosivosti i stabilnosti,
osim ako je radna skela sastavljena u skladu s opće
priznatim normama.
 Ovisno o složenosti odabrane radne skele,
ovlaštena osoba mora izraditi plan montaže,
uporabe i rastavljanja. To može biti u obliku
standardnog plana dopunjenog pojedinostima koje
se odnose na specifičnosti dotične radne skele.
 Nosivi dijelovi radne skele ne smiju se klizati zbog
čega se moraju ili pričvrstiti za nosivu površinu ili se
mora osigurati uređaj protiv klizanja, ili se to
postiže na neki drugi jednako učinkoviti način, a
nosiva površina mora imati dovoljnu nosivost.
 Mora se osigurati stabilnost skele.
 Pomoću odgovarajućih uređaja potrebno je
spriječiti da se skela na kotačima tijekom rada na
visini nenamjerno pomakne.
 Dimenzije, oblik i izvedba podova radne skele
moraju odgovarati prirodi posla koji se treba izvršiti
i moraju biti prikladni za nošenje tereta te moraju
osigurati siguran rad i prolaz. Podovi radne skele
moraju biti tako sastavljeni da se njihovi dijelovi ne
mogu pomaknuti tijekom uobičajene uporabe.
Između elemenata poda i skupne vertikalne zaštite
odnosno radne skele i objekta na kojem će se
izvoditi rad, ne smije biti opasnih otvora kroz koje
može propasti radnik.
 Ako dijelovi radne skele nisu spremni za korištenje,
primjerice tijekom sastavljanja, rastavljanja ili
26
 promjena, moraju se označiti znakovima općeg
upozorenja u skladu s nacionalnim propisom o
znakovima sigurnosti i mora ih se odgovarajuće
fizički ograditi sredstvima kojima se sprečava
pristup opasnom području.
 Radne skele se smiju sastaviti rastaviti ili bitno
preinačiti samo uz nadzor stručne osobe, a te
radove mogu obavljati samo radnici koji su prošli
odgovarajuće i posebno stručno osposobljavanje
prije svega na području posebnih rizika u skladu s
Pravilnikom, a točnije vezano uz:
a) razumijevanje plana sastavljanja, rastavljanja i
preinake dotične skele
b) sigurnost tijekom sastavljanja, rastavljanja ili
preinake dotične skele
c) mjere za sprečavanje rizika od pada radnika ili
predmeta
d) mjere zaštite u slučaju promjenjivih vremenskih
uvjeta koji bi mogli negativno utjecati na
sigurnost dotične skele
e) dozvoljeno opterećenje i
f) sve druge rizike koji mogu biti posljedica
navedenog sastavljanja, rastavljanja ili preinake.
 Osoba određena za nadzor i radnici koji izvode
radove moraju imati na raspolaganju plan
sastavljanja i rastavljanja uključujući sve upute koje
isti može sadržavati.
195. Zahtjevi pri uporabi užeta za pristup i
pozicioniranje
 Pri uporabi užeta za pristup i pozicioniranje moraju
se poštovati sljedeći uvjeti:
a) sustav mora imati najmanje dva na oba kraja
usidrena užeta, od kojih jedno služi za pristup,
silazak i oslonac (radno uže), a drugo za zaštitu
od pada (zaštitno uže)
b) radnici moraju imati i koristiti odgovarajući
zaštitni pojas kojim se moraju vezati za zaštitno
uže
c) radno uže mora imati pribor za sigurno penjanje i
spuštanja te samozaustavni uređaj radi
sprečavanja pada radnika ako izgubi kontrolu nad
svojim kretanjem. Zaštitno uže mora imati
zahvatni uređaj za sprečavanje pada, koji slijedi
kretanje radnika
d) alat i drugi pribor koje koristi radnik moraju biti
pričvršćeni za zaštitni pojas radnika ili za sjedalo
ili na neki drugi odgovarajući način
e) rad mora biti pravilno planiran i nadziran, tako da
se radnika odmah može spasiti u slučaju nužde i
f) dotični radnici moraju biti odgovarajuće
osposobljeni za predviđene radnje, a posebno za
postupke spašavanja.
 U iznimnim okolnostima gdje bi prema procjeni
rizika, uporaba drugog užeta učinila rad opasnijim,
može se dozvoliti korištenje jednog užeta, pod
uvjetom da su poduzete odgovarajuće mjere
sigurnosti u skladu s nacionalnim zakonodavstvom
odnosno praksom.

27