Ovaj priručnik kreirali smo sa ciljem da što veći broj

pasa ima ispunjen život, a svaki novi vlasnik

ljubimca sa kojim nema probleme. Pas će osjećati
ljubav i zahvalnost, bez obzira kakav ste vlasnik i
koliko mu pružate. Ipak, samo ukoliko ispunimo sve
njihove potrebe, pas će nam uzvratiti i dobrim
ponašanjem.
Priručnik se temelji na osnovama psihološkog
pristupa odgoju psa i razvijanju samosvijesti
vlasnika.
Takodje, ovaj materijal predstavlja samo osnovu i
početak znanja koje trebamo imati o psima.
Priručnik je nastao iz prakse i ličnih iskustava tima
Socijalizacija pasa Banjaluka u radu sa vlasnicima u
proteklih nekoliko godina. Bazira se na svijesti o
komunikaciji pasa kroz energiju, govor tijela i
pristupu koji je suprotan sirovom učenju komandi ili
bilo kom mehaničkom ili automatskom pristupu
psima.
Šta trebamo znati o njima?
Proces odgoja i prilagodjavanja šteneta našoj, ljudskoj okolini
počinje čim pas udje u naš život (socijalizacija). Tako bi trebalo
biti. Iako je u praksi najčešće slučaj da je odrastanje psa, za
većinu vlasnika, stvar srećnih okolnosti, pa kako bude… Do
prvih problema. Tada se pitamo šta možemo uraditi i kako
dalje.

Istina je da ne možemo očekivati dobrog ljubimca, ako smo sa

njim radili ponekad, malo ili nikako. Psi ne dolaze programirani
za ono što mi želimo od njih i kad tad će se, ono što rade
sudariti sa onim što vama odgovara.
Takodje, ako psa posmatramo isključivo kao našeg ljubimca i
naše lično zadovoljstvo, sa kojim se igramo, nahranimo ga i
izvedemo da obavi nuždu, velika je vjerovatnoća da ćemo dobiti
nesrećnu životinju, čije su stvarne potrebe zanemarene. Iako
većina vlasnika ima dobre namjere i pruža mnogo ljubavi ovim
životinjama, nedostatak razumijevanja prema stvarnoj prirodi
pasa i načinima na koji komuniciraju sa svijetom, često kao
rezultat ima brojne probleme u ponašanju.
Da biste od početka odgajli psa na pravi način potrebno je da
imate u vidu nekoliko stvari:

• Socijalizacija psa ( upoznavanje sa okolinom, komunikacija

sa ljudima, drugim psima, ostalim životinjama, odnos
prema hrani, navikavanje na gradske uslove, buku,
ponašanje u kući ili u šetnji,… ) naša je odgovornost.

Osnovnu socijalizaciju pas dobija još u leglu,od majke i

drugih štenaca, gdje se postavljaju osnove prihvatljivog i
 neprihvatljivog ponašanja, odnosno GRANICE. Ukoliko pas
u novom domu, od vlasnika ne dobija uputstva i smjernice
šta treba da radi, vremenom će njegova neusmjerenost
dovesti do problema.

Psi nisu ljudi, pa ih tako ne bismo trebali ni tretirati. Iako su

članovi porodice, psi su prije svega životinje, sa sopstvenim
sistemom komunikacije. Ukoliko ljubimcu pokušate objasniti
stvari na naš, ljudski način, velika je vejrovatnoća da će rezultati
izostati. Psi komuniciraju putem energije, pa će reagovati na vaš
pristup, volju , smirenost i odlučnost, mnogo više nego na vaše
riječi, galamu ili bilo kakav oblik kazne. Dakle, kada nabavite psa
ili prije nego to učinite, istražite načine putem kojih možete
lakše doprijeti do svijesti pasa. Mnogi od njih sadržani su i u
ovom priručniku.
• Budite svjesni svoje uloge u njihovom životu. Ona je
presudna. Njegujte i hranite ona ponašanja koja smatrate
poželjnim, korigujte i ispravite ponašanja koja ne želite.
Neka ponašanja nesvjesno
nagradjujemo i tako stvaramo
negativnu naviku, koja će nam
kasnije predstavljati problem.
Najjednostavniji primjer za to je
skakanje na ukućane kada dodju
kući. Kada je pas mali, njegova
sreća kada se pojavimo na
vratima nam je simpatična i tada
psa mazimo, pozdravljamo i
ohrabrujemo u tome što radi.
Odnosno, nagradjujemo njegovo skakanje na nas. Kada pas
odraste, to nam predstavlja problem, bilo zbog veličine psa
ili zbog toga što će pas skakati, ne samo na nas, nego na
svakog ko se pojavi, jer je jednostavno stekao takvu
naviku. Ovo je primjer nesvjesnog nagradjivanja onog što
ne želimo. Takvih primjera je mnogo u svakodnevnom
životu, pa budite svjesni svojih postupaka, odnosno kakvu
ste poruku svojim stavom poslali životinji.
 • Psi ispunjavanju našu potrebu za društvom, razonodom,
bezuslovnom ljubavi i bijegom od stresne svakodnevice.
Mi im omogućavamo sigurnost, ljubav, redovnu hranu i dio
svog vremena. Ipak, ukoliko stvarno želimo uzvratiti sve
što od njih dobijamo, tada moramo imati u vidu njihove
stvarne potrebe, ne samo one osnovne. Pored hrane, igre i
ljubavi, svaki pas ima potrebu za FIZIČKOM I MENTALNOM
AKTIVNOŠĆU.

Svaki vlasnik treba biti svjestan da najveći broj

problema u ponašanju pasa dolazi od nedovoljne i
neredovne fizičke aktivnosti kombinovane sa
uzbudjenjem.
 PROBLEMI U PONAŠANJU
( FAKTORI RIZIKA I PREVENCIJA)

Problemi se javljaju usljed neravntože u životu psa.

Ona nastaje na sljedeći način:

1. Uzbudjenje
2. Višak energije i njeno nagomilavanje u tijelu usljed
nedovoljne fizičke aktivnosti
3. Tenzija, koju izaziva višak energije i koja svakodnevno
raste
4. Frustracija, koja postaje opšte stanje u kome se pas
nalazi, ako se prve tri stavke ne rješavaju na vrijeme

*UZBUDJENJE: U ljudskom svijetu, uzbudjenje prestavlja

pozitivnu emociju. U skladu sa tim, navikli smo, od prvog
kontakta sa psima, da im se obraćamo uz veliku dozu
uzbudjenja: kada ih pozdravljamo, kada se vratimo kući,
kada im dajemo hranu, kada idemo u šetnju, kada
prilazimo novom psu sa kojim se želimo pozdraviti i
družiti…
Ipak, u prirodi uzbudjenje nije poželjno stanje, jer zakoni
prirode teže ravnoteži.
 Balans koji postoji u prirodi,
postoji i u zajednici pasa u kojoj
nema ljudi. Narušavanje
smirenosti i ravnoteže čopora,
pretjeranim uzbudjenjem, biće
korigovano od strane drugih
pasa.
Sa druge strane, u zajednici u
kojoj žive čovjek i pas,
uzbudjenje se neprestano
forsira. Iako imamo dobre
namjere, podsticanje
uzbudjenja kod pasa izuzetno
se negativno odražava na njihovo ponašanje, ukoliko ne
znamo kako to držati pod kontrolom.
Pretjerano uzbudjen pas vas neće poslušati. Čak vas neće
ni čuti ( u zavisnosti od stepena uzbudjenja). To se dešava
jer je um životinje u tom trenutku, ne samo fokusiran,
nego potpuno fiksiran na izvor uzbudjenja ( to može biti
zvono na vratima, drugi pas, hrana, igračka… )

Ako, ne samo dozvolimo, nego i podstičemo uzbudjene

svakog dana, uzbudjeno stanje svijesti za psa će postati
navika, nešto potpuno normalno i pas će od vas dobiti
informaciju da je poželjno da se ponaša i reaguje upravo
na taj način.

Reakcije uzbudjenih pasa teško je, a često i nemoguće

držati pod kontrolom. Takvi psi vuku povodac,
nekontrolisano laju ili cvile pri susretu sa drugim psima,
skaču na ukućane i goste bez kontrole, itd.
Važno je napomenuti da sreća i uzbudjenje nisu iste stvari.
Pas može biti srećan i smiren u isto vrijeme, može se
radovati vama ili šetnji, bez da njegove reakcije graniče sa
eksplozijom.

Zato od početka učite psa da što smirenije reaguje na

svakodnevne stvari. Jednako smireno i vi postupajte sa
njim. Obraćajte mu se što staloženije, hranite ga tek kada
uzbudjenje splasne, ne stavljajte povodac i ogrlicu ukoliko
pas jedva čeka da istrči iz kuće. Tražite da sjedne ili ode na
svoje mjesto, a zatim radite nešto drugo, dok se nivo
uzbudjenja ne spusti. Naročito ne izlazite u šetnju ukoliko
je pas u afektivnom stanju.
Stanje koje želimo u šetnji, postižemo prije izlaska iz kuće,
a u šetnji ga samo održavamo. Jer, postizati ono što želimo
od psa, kada smo na ulici, gdje postoji veliki broj mirisa i
dešavanja, koji su mu u tom momentu mnogo
interesantniji od nas, veliki je izazov za svakog vlasnika, a
često je i nemoguće.

Pas koji je navikao da na podražaje iz okoline reaguje na

uzbudjen način, vrlo često napraviće probleme i na mjestu
gdje se nalazi više pasa, poput parka za pse. Kod pasa sa
visokim stepenom energije, uzbudjenje može rasti velikom
brzinom, nekada se radi i o samo nekoliko sekundi. Drugi
psi reagovaće na uzbudjenje i ukoliko vlasnik nije u stanju
da ga kontroliše, eskalacija uzbudjenja samo jednog psa
može se pretvoriti u sukob svih prisutnih pasa u samo
nekoliko trenutaka.
Iz ovog, i brojnih drugih razloga, važno je poznavati
reakcije svog psa, znati ih kontrolisati, ali najvažnije
smirivati uzbudjenje i učiti psa da bude uravnotežen.
Uzbudjenje možete kontrolisati u svakodnevnim
situacijama. Kada se igrate sa psom ili se on igra sa drugom
životinjom, pratite njegove reakcije. Prekinite igru u
momentu kada je nivo uzbudjenja prevelik. Ovdje nije riječ
o zabrani ili kazni, već jednostavno o tome da učite psa da i
u slobodnim aktivnostima primijeti vaše prisustvo, prati
vaša uputsva i osjeti granicu do koje može ići u odnosu sa
ljudima ili psima kada su pitanju njegove reakcije.
Riječ je o tome da pretjerano uzbudjenje daje pretjerane
reakcije, koje je u zavisnosti od situacije teško ili nemoguće
kontrolisati. Kada pas uz vas nauči da se zaustavi u
svakodnevnim, običnim situacijama, lakše ćete ga
zaustaviti i u situaciji u kojoj je neophodno da se zaustavi
(poput parka za pse gdje bi rast uzbudjenja proizveo sukob
svih prisutnih pasa )
KOREKCIJE: Kada korigujete, odnosno ispravljate
psa,tajming, odnosno pravo vrijeme za korekciju je jedan
od najvažnijih faktora. Psu ne možete naknadno objasniti
da je nešto pogriješio prije par minuta i da to ne smije više
raditi. Zato ga je potrebno ispraviti u momentu kada to
uradi ili neposerdno prije nego se reakcija uopšte desi (
ovo je karakteristično za osobe koje rade sa psima i
iskusnije vlasnike koji do detalja poznaju reakcije svog psa )
Korekcija može biti riječ ( npr. NE ) ili prekidanje radnje
koja se u tom momentu dešava ( npr. zaustavljate igru i
šaljete psa na mjesto ) Važno je da šaljete poruku da se sa
odredjenim ponašanjem ne slažete.
Korekcije ne podrazumijevaju to da morate biti grubi,
glasni ili ljuti. Naprotiv, kako biste korigovali psa i kako bi
korekcija uspjela, morate biti smireni, prisebni, sigurni u
sebe i odlučni. Dakle, riječ je o tome da projektujete
smirenu, ali odlučnu energiju. Psi, kao ni ostatak životinja,
ne prate nestabilne lidere, pa u cilju toga da vas pas shvati
kao zdrav autoritet ( a ne kao prijetnju ), morate poraditi
na vlastitom stanju svijesti. Ukoliko ste uznemireni, ljuti ili
čak bijesni zbog nečeg što je pas uradio, energija koju
projektujete neće smiriti, ni zaustaviti psa. Ili će vas
ignorisati, ili će pobjeći od naleta negativne energije koja
izbija iz vas. Takodje, panika, koja je česta reakcija vlasnika,
možda je i najštetnija emocija za odredjenu situaciju, jer će
panični strah i uzmenirenost vlasnika, kao i ishitrene
reakcije, do maskimuma pojačati emocije psa ( ili svih
prisutnih pasa ) a možete zaraditi i ujed, jer ćete panikom
stvoriti potpuni metež i haos.
 Dakle, pored uzbudjenja koje moramo držati pod
kontrolom kada su u pitanju psi, odgovorni smo i za
vlastito uzbudjenje i reakcije, kojima možemo pogoršati ili
(ako smo smireni ) poboljšati postojeću situaciju.

FIZIČKA AKTIVNOST: Svaki pas ima odredjen nivo energije

koju je dobio rodjenjem. Neki psi su mirniji, neki imaju
umjerene potrebe za kretanjem, a postoje i psi sa izuzetno
visokim nivoima energije i smatramo ih hiperaktivnim. Svi oni
negdje moraju upotrebiti ovu energiju. Ili jednostavnije
rečeno, svaki pas mora raditi nešto u toku dana, kako se ne bi
pojavio višak energije.

Kada pas nema dovoljno fizičke aktivnosti, kroz koju se troši,

energija se vremenom nagomilava i prerasta u frustraciju.
Upravo na taj način nastaje najveći broj problema koje imamo u
svakodnevnom životu sa psima.

Energija teži da se ispolji, da se potroši i upotrebi. Kada im,

kao vlasnici, ne pružimo priliku da to učine, psi će na sve
raspoložive načine pokušati da se oslobode nagomilane
tenzije koja im se zadržava u tijelu i tada će nastati različiti
oblici problematičnog ponašanja.

Ako ste tek nabavili psa, imajte u vidu da će planiranje

njegovih fizičkih aktivnosti učiniti mnogo za ponašanje
vašeg psa, ali i njegovu sveobuhvatnu dobrobit i ispunjen
život. Ako već niste upoznali potrebe svog psa za
kretanjem ( tj. ako ste tek nabavili štene ) informišite se
kakve su potrebe rase kojoj pripada vaš pas ili ukoliko je u
pitanju mješanac, koje su dominantne karakteristike u
njegovoj naravi, kako biste imali u vidu koliko mu je
aktivnosti neophodno. Npr. mješanci kolija ili džek rasel
terijera obično će imati veliku potrebu za kretanjem i takvi
vlasnici moraće se više angažovati da bi pas potrošio višak
energije.

Ipak, kakvog god psa da imate, obezbijedite mu dovoljno

šetnje, aktivnosti poput trčanja uz bicikl, rolere, itd,
istrčavanja na otvorenom prostoru, ali i komunikacije sa
drugim jedinkama njegove vrste.

Ovdje postoji nekoliko napomena:

Ukoliko ste pustili psa da se

igra na prostoru gdje ima
drugih pasa koji nisu na
povocu ( poput parka za
pse ili livade ) i ukoliko je
vaš pas uzbudjen i sa
viškom energije stigao na to
mjesto, velika je vjerovatnoća da će u nekom momentu
doći do manjeg ili većeg sukoba medju svim prisutnim
psima. Psa u takvom stanju biće teško ili nemoguće
kontrolisati, pa prije nego ga pustite da ispuni svoje
potrebe za druženjem i igrom, potrošite njegov višak
energije kroz disciplinovanu šetnju ili neku fizičku
aktivnost pod vašim nadzorom. Ovo je jedan od najčešćih
razloga zašto dolazi do sukoba pasa koji su pušteni na
istom prostoru.
Želite da se vaš pas opušteno igra i uživa u druženju, a ne da
količina njegovog uzbudjenja dovede do njegovih prenaglašenih
akcija, a samim tim i reakcija drugih prisutnih pasa.

Takodje, kada je pas pušten, vaš zadatak kao vlasnika je da

obraćate pažnju na ono što radi i da svojim ponašanjem ne
ugrožava druge pse i vlasnike. Jednostavan primjer za to je
naskakivanje na drugog psa ( a nije riječ o parenju ). Za to
postoje brojni razlozi, ali ovakvo ponašanje vašeg psa,
dovešće do reakcije drugog psa, odmah ili nakon nekoliko
minuta. Nemojte čekati da do sukoba dodje, jer tada ćete
teško ispraviti situaciju, a rizikujete i da budete
povrijedjeni u konfliktu dva ili više pasa. Dakle, naš zadatak
kao vlasnika je da primijetimo navaletno ponašanje svog
ljubimca, ulazak u privatni prostor drugog psa,
nepoštovanje granica ili preuzbudjen ulazak u
komunikaciju sa drugim jedinkama. Ukoliko ne reagujemo
na vrijeme, psi će ovaj problem riješiti na način na koji bi
riješili da ljudi nisu prisutni, odnosno jedan pas pokazaće
drugom granice, što iz naše perspektive može izgledati
grubo i nasilno i izazvati paniku i haos prisutnih vlasnika,
što će dodatno pogoršati situaciju. Postoje i psi koji će se
jednostavno udaljiti, upozoriti stavom tijela ili režanjem.
Ipak, budite svjesni da i kada se psi igraju, imate
odgovornost da pratite situaciju i reagujete prije nego
dodje do manjih ili katastrofalnih posljedica.

U svakom slučaju, svaki pas bi trebao da ima neki dnevni

izazov, zadatak u kome se svakodnevno angažuje fizički
( ali i mentalno (učenje novih stvari) ) i u prisustvu vlasnika.
Kroz zajedničku aktivnost stvara temeljna veza izmedju
vlasnika i psa i odnos medjusobnog povjerenja, koji je
preduslov za adekvatno vaspitanje psa. Dakle, uzmite svog
ljubimca i osmislite vaše zajedničke aktivnosti, imaćete
višestruku korist od toga ☺
Šetnja: Šetnja je svakodnevna aktivnost u kojoj se
najbolje ogleda kakav je odnos psa i vlasnika. Jer, većina
pasa ima dobro ponašanje u kući i u okvirima svoje
porodice i poznatog okruženja. Napolju je situacija bitno
drugačija. U vanjskom svijetu postoji bezbroj novih mirisa,
dešavanja, drugih pasa i situacija koje su za psa
interesantne ili izazivaju nesigurnost i strah ( ako pas od
početka nije na pravilno prilagodjavan okolini)

Kako bi šetnja proticala kako treba, važno je kako će pas

izaći iz kuće. Tu se vraćamo na uzbudjenje i stanje svijesti u
kome pas izlazi iz poznatog okruženja u vanjsko. Prije
 izlaska, pas bi trebao biti u smirenom stanju. Nemojte ga
uzbudjeno pozivati na izlazak iz kuće. Ukoliko se pas sam
uzbudi na zvuk ogrlice ( ili jednostavno zna da idete vani ),
pošaljite ga na mjesto ili tražite da sjedne. Zatim radite
nešto drugo, dok uzbudjenje ne splasne, ne pridajući mu
više pažnje. Dakle, korigovali ste i zaustavili rast uzbudjenja
i očekujete da se pas smiri i shvati da, rastom uzbudjenja (
nestrpljivim kretanjem oko vas, stajanjem kraj vrata,
skakanjem, lajanjem, cviljenjem itd. ) nećete prije izaći iz
kuće. Dakle, korigujte uzbudjenje i ostavite mu vremena
da se samostalno smiri i opusti, dok vi radite nešto drugo i
ne šaljete mu svoju energiju iščekivanja.

Ogrlicu stavite tek kada je pas u smirenom stanju. Takodje,

na izlaznim vratima ( i kapiji dvorišta ukoliko ga imate )
možete napraviti vježbu smirivanja uzbudjenja. Kada je pas
na povocu, otvorite vrata, ali nemojte izaći. Od psa tražite
da sjedne ili jednostavno da sačeka ( nije u pitanju puko
izvršavanje neke komande, u pitanju je kreiranje stanja da
otvorena vrata ne znače da pas odmah treba da vas vuče
napolje, nego da zajedno izlazite iz kuće kad za to dodje
vrijeme )

Dakle, izlazak iz kuće u što smirenijem stanju jedan je od

preduslova za što opušteniju šetnju.
Nemoguće je sve izazove šetnje predočiti odjednom i
teoretskim putem, ali svakako stanje koje želite u šetnji,
postižete prije izlaska iz kuće, jer ga je mnogo lakše održavati,
nego stvarati u vanjskom svijetu, kada je pas više zainteresovan
za senzacije iz okoline, nego za ono što vlasnik od njega želi.
Takodje, vaš pas se ne mora upoznati i onjušiti sa svim psima
koje sretnete. Ukoliko vam u susret ide pas koji je vidno
uzbudjen i koga vlasnik ne kontroliše u potpunosti, bolje je da
ovaj susret zaobidjete. Ne mora značiti da je takav pas opasan
po vašeg ljubimca ili vas, ali zasigurno će narušiti smirenu
energiju koju ste postigli i stanje vašeg psa će se promijeniti, pa
ćete nakon toga ponovo morati uspostavljati kontrolu i željeni
odnos. Ako vam vlasnik sa takvim psom prilazi, ljubazno ga
zamolite da to ne čini, jer trenutno radite sa svojim psom.
Suprotno ovom ponašanju je podizanje psa u naručje. To će
takodje imati negativnu posljedicu po njegove buduće susrete
sa svim psima i doprinijeti osjećaju nesigurnosti, koji će se
vremenom produbljivati. Psi se upoznaju njuhom, pa ako im to
onemogućite podizanjem psa u naručje, samo doprinosite
problemu. Pse uzimamo u ruke, najčešće iz vlastitog straha,
koji onda prenosimo na psa i tako stvaramo obrazac negativnog
ponašanja. Svaki naredni put, pri susretu sa drugim životinjama
pas će ili ispoljavati nesigurnost bježanjem, sakrivanjem i
paničnim strahom ili će, ohrabren sigurnošću vašeg naručja,
 nekontrolisano lajati
na drugog psa. Sve to
nije prirodna, a ni
zdrava komunikacija
za vašeg ljubimca.
Omogućite im da se
upoznaju na prirodan
način i ako ste već
prišli drugom psu, ne
zatežite povodac dok
se njuše i ne vucite psa
u nazad. Tenzija na
uzici i u vašoj ruci, samo je produžetak tenzije koju osjećate
zbog susreta dva psa. Dakle, u upoznavanje sa drugim
jedinkama ne ulazite sa pretpostavkom da će se desiti nešto
loše. Psi funkcionišu putem energije, tako da ni vaša energija pri
susretu dva psa neće ostati nezapažena. Tačnije, mogla bi biti
presudna. Ako pas od vlasnika ne osjeća sigurnost, stabilnost i
kontrolu nad situacijom u kojoj se nalazi, tada će ulogu onog ko
se brine, preuzeti on. U kombinaciji sa njegovim stanjem (
uzbudjenje, nesigurnost , strah, dominacija, teritorijlnost… ) i
vašim osjećajem panike, takav susret može završiti neugodno.
Pored vaspitanja psa, u svakom momentu, važno je u kakvom
stanju svijesti se nalazimo mi.

Ako vam ne uspijeva da postignete nešto sa psom,

napravite pauzu i postavite sebi pitanje: Kako se sada
osjećam? Jeste li iznervirani, uspaničeni, bijesni, frustrirani,
nesigurni, napeti ? Da biste postigli i postizali bilo šta sa
životinjama, a pas je prije svega životinja koja je dio
prirode, vaša energija treba da bude smirena, staložena i
odlučna.

Štene je stiglo…
Ukoliko već niste, obezbijedite mu NJEGOVO MJESTO, korpu,
dekicu, jastuk ili jednostavno dio kuće koji će pripadati njemu.
Zašto je mjesto važno?
Trebamo biti svjesni da pored toga što je dolazak psa za nas
nova situacija, tako je i za štene naš dom novo okruženje. Bez
obzira na ljubav s kojom ga dočekujemo, promjena sredine je za
štene stresna. Mjesto predvidjeno samo za njega, na kome će
otpočetka biti prisutan njegov miris, možda i igračka koju ste
obezbijedili, predstavljaće sigurnost i pas će se brzo opustiti.
Već od samog početka, kada ga tu smjestite možete mu reći
“mjesto” i to ponavljati svaki naredni put. Vremenom pas će
naučiti komandu “ mjesto “ i znati da od njega tražite da ode u
svoj dio kuće i tamo bude smiren i opušten. ( Napomena: samo
učenje komande nije toliko važno, koliko je važno da ova riječ
označava prekid neke aktivnosti i odlazak na mjesto na kome je
pas navikao da bude u smirenom i opuštenom stanju.
Aktivnost – prekid aktivnosti- odlazak na mjesto i opuštanje.
Na ovaj način psa od početka učimo stabilnosti – kontrolom
uzbudjenja srpječavamo buduće probleme u ponašanju )
Mjesto je korisno i kada je u pitanju OBAVLJANJE NUŽDE, koje
je za nove vlasnike jedan od najvećih problema. Ako od početka
učimo psa da nakon hrane, igre, šetnje ili bilo koje druge
aktivnosti ( koja je pod vašim nadzorom ), boravi i odmara na
svom mjestu, imaćemo pod kontrolom njegovo kretanje u
stanu ili kući. Dok vi radite nešto drugo, pas neće besciljno
hodati po stanu, njuškati i najvjerovatnije tražiti pogodno
mjesto za nuždu. Ukoliko nakon aktivnosti ( šetnje, igre,
hranjenja, itd. ) bude na mjestu, lakše ćete primijetiti da se pas
uznemirio, podigao sa mjesta, počeo da njuška i tada ćete znati
da je vrijeme da obavi nuždu.

Štenci ( u zavisnosti od starosti ) obavljaju nuždu često, pa prvih

nekoliko sedmica vlasnici moraju obratiti nešto više pažnje i
naoružati se strpljenjem. U prosjeku štene će obaviti nuždu 15
min do pola sata nakon hranjenja i vode, pa se tada trudite da
psa imate na oku, kako biste uočili znakove i odreagovali na
vrijeme.
Naša preporuka je da psa odmah učite da nuždu obavlja van
kuće, jer pelene možda jesu praktičnije i brže rješenje u
početku, ali kada pas odraste, teško ćete promijeniti ovu naviku
i naučiti ga da svoje potrebe obavlja vani.
Ne kažnjavajte psa ako je to već učinio u stanu. Kazna će
poručiti psu da nešto nije uradio dobro, ali mu, samo zbog
kazne, neće biti jasno šta treba uraditi umjesto toga. Pružite mu
primjer umjesto kazne. Dakle, u prvim sedmicama obratite
malo više pažnje na štene, kako biste uočili znakove da želi
obaviti nuždu, tada ga izvedite vani. ( ili iznesite – nekada je
brže da ga u naručju iznesete iz kuće, a i podizanje od poda u
trenutku kada je pas već počeo da piški, često refleksno
zaustavlja mokrenje ) Kada to obavi, lijepo ga nagradite ( to ne
mora uvijek biti poslastica, i vaše odobravanje i maženje
predstavlja nagradu ☺ )
Napravite raspored hranjenja, kako bi štene vremenom dobilo
rutinu i neka hrana ne bude dostupna u zdjelici tokom čitavog
dana. Ritual hanjenja veoma je važan za svaku životinju i dio je
strukture ponašanja.
Pravila koja važe u domu psa možete učiti odmah po dolasku u
novi dom. Ipak, budite strpljivi i pažljivi. Štenci mogu održati
koncentraciju oko 5 minuta, nakon toga im omogućite da
predahnu, odmore se ili igraju. Sa disciplinom, naravno,
nemojte pretjerivati ukoliko se radi o zaista malom štenetu.
Vrijeme i strpljenje su ključni. Ipak, ne dozvolite da prodju
mjeseci prije nego počnete sa usmjeravanjem psa na kućna
pravila, jer do tada već može usvojiti navike koje niste željeli. I
ono što je najvažnije, budite dosljedni. To znači da ako nešto ne
želite, ispravite psa svaki put kada to uradi, ne samo ponekad,
kada vam to zaista smeta. Prilikom davanja smjernica psima
trebamo biti konkretni i jasni. Ako mu nekada dozvolite, a
nekada zabranite istu stvar, pas neće dobiti jasnu informaciju
šta od njega želite, tako da ni ono što govorite, neće usvojiti kao
pravilo.

ZAKLJUČAK:
Rad sa psima treba biti human i u svrhu najveće
dobrobiti psa, ali to ne smijemo pomiješati sa
humanizovanjem životinje. To znači da psa ne bismo
trebali tretirati kao ljude, jer oni to nisu i posjeduju
svoje mehanizme komunikacije, sa kojima moramo biti
upoznati, ako se želimo sporazumjeti sa njima. Više od
riječi koje im upućujete ili bilo kakve komande, pas će
razumjeti vašu energiju, stanje u kome se nalazite i vašu
volju. Psa je lako naučiti da bude poslušan ili da
uslovljavanjem ( pozitivnim ili negativnim ) radi stvari
koje od njega želimo. Ipak, naš cilj nije da od ljubimca
napravimo robota. Imati izbalansiranog psa, koji je u
stanju psihološke ravnoteže i sa kojim znamo kako da se
sporazumijemo, korisnije je i prirodnije od bilo kojeg
treninga poslušnosti. U odgoju i vaspitanju psa treba da
težimo upravo ovom stanju svijesti, ali i da u svakom
momentu budemo svjesni kakvo stanje svijesti mi
projektujemo i na psa i na svoju okolinu.
Iako je ljubav osnovni sastojak odnosa u suživotu sa
psom, trebamo biti svjesni da, samo pružanje
naklonosti, neće dovesti životinju u ravnotežu. I u
njihovom prirodnom okruženju postoje pravila po
kojima se odvija život, granice koje su tu kako bi se
obezbijedio red i balans i dnevna rutina.(DISCIPLINA)
Bez toga ni u našem zajedničkom životu, ne možemo
očekivati da će sve biti u najboljem redu.

Obezbijedite im ono što bi im prirodni poredak

obezbijedio da žive bez prisustva čovjeka.
 Tim Socijalizacija pasa Banjaluka
Kontakt: FB profil: Socijalizacija pasa Banjaluka
FB stranica: Edukativni centar za vlasnike pasa
Tel: (Konsultacije i pomoć u odgoju): 066 185 852