Računarske mreže

Laboratorijska vježba 1. - Osnove rada u mrežnom simulatoru „Packet Tracer“

Ciljevi laboratorijske vježe:

 Upoznavanje sa svrhom i mogućnostima simulatora

 Tipovi uređaja i kablova
 Povezivanje uređaja odgovarajućim tipovima kablova
 Dodjeljivanje IP adresa host uređajima u lokalnim mrežama (Praktična primjena
naprednog subnetiranja)
 Provjera TCP/IP konfiguracije pomoću loopback IP adrese - 127.0.0.1
 Razmijevanje komandi „ping“ i „ipconfig“ u command promptu

Teorijska podloga
Za povezivanje uređaja potrebno je poznavati tipove kablova i njihovu svrhu. Tipovi UTP
(Unshielded twisted pair) kablova s obzirom na uređaje koje povezuju mogu biti različiti.
UTP kablovi sa RJ45 konektorom služi za povezivanje krajnjih uređaja, poput kompjutera, sa
mrežnim uređajima kao što su router ili switch. Različite situacije u praksi povezivanja
uređaja mogu zahtjevati i različite konstrukcije UTP kabla prema usvojenim konvencijama.
Ovo znači da različite žice unutar kabla moraju biti povezane različitim redoslijedima na
pinove u RJ45 konektoru. S obzirom na redoslijed povezivanja pojedinačnih žica na pinove u
RJ45 konektoru razlikujemoslijedeće tipove kablova:

 Ethernet Straight-through
 Ethernet Crossover

Tip kabla Standard Upotreba

Povezivanje krajnjeg uređaja
Ethernet Straight- Na oba kraja kabla T568A ili na
(hosta) na mrežni uređaj (npr. hub
trought oba kraja T568B.
ili switch).

Povezivanje dva krajnja uređaja

Na jednom kraju kabla T568A, a (hosta).
Ethernet Crossover
na drugom T568B. Povezivanje dva mrežna uređaja
(dva rutera ili dva switcha).
 Slika 1. Standardi UTP kablova

Korištenje pogrešnog tipa kabla za povezivanje dva uređaja neće prouzrokovati njihovo
oštećenje, ali će onemogućiti komunikaciju između ta dva uređaja. Ovakve greške se nerijetko
dešavaju u praksi, pa je preporučljivo, u slučaju da je nemuguće ostvariti komunikaciju
između dva uređaja, da se prvo provjeri jesu li uređaji povezani odgovarajućim tipom kabla.

Svaki krajnji uređaj na mreži mora imati dodjeljenu odgovarajuću IP adresu da bi bio u
mogućnosti komunicirati kako u lokalnoj mreži, tako i na internetu.

Slika 2. TCP/IP konfiguracija u operativnom sistemu Windows

Moguća je dinamička i statička dodjela IP adresa. Dinamička dodjela se vrši pomoću DHCP
protokola (Dynamic Host Configuration Protocol), a statička dodjela podrazumijeva ručno
unošenje TCP/IP konfiguracije (IP adrese i odgovarajuće subnet maske). TCP/IP
konfiguracija u programu Packet tracer ne razlikuje se konceptualno od konfiguracije na
stvarnom računaru što možete uočiti na slikama 2 i 3.

Slika 3. TCP/IP konfiguracija u Packet traceru

Ping je komanda IP protokola koja primaocu nalaže da odgovori na nju i vrati pošiljaocu
sadržaj koji je dobio u istom paketu. Koristi se za provjeru povezanosti s nekim uređajem na
mreži i za mjerenje brzine protoka odziva internet veza. Kada primalac dobije odgovor na
ping, može da izmjeri vrijeme koje je bilo potrebno da paket ode do primaoca i vrati se nazad.
Ovo vrijeme se obično mjeri u milisekundama.

Ping koristimo tako što jednostavno u command promptu otkucamo:

ping <adresa>

i dobićemo izvještaj o tome koliki je ping od našeg računara do računara na odabranoj adresi
(možete upisati IP ili simboličku adresu).
Komanda ping daje i statistiku o broju poslanih paketa, broju primljenih paketa, broju
izgubljenih paketa, najkraće, najduže, i srednje vrijeme trajanja ping-a, te vrijemenu trajanja
mjerenja. Ping za svako mjerenje vraća još dva podatka. Bytes pokazuje kolika je dužina ping
paketa. Drugi podatak je TTL, skaćeno od Time To Live. Ovo je brojač. Kada se pošalje
paket TTL ima vrijednost 255, a svaki prolazak kroz neki mrežni uređaj ga smanjuje za 1.
Ako TTL dođe do vrijednosti 0, prekida se njegovo proslijeđivanje, jer se smatra da je paket
prošao previše uređaja. Ovo je zaštita odmogućih mrtvih petlji u koje paket može da upadne i
da se unedogled vrti između nekih rutera.

Za provjeravanje ispravnosti TCP/IP konfiguracije, odnosno softwer-a koji koristi TCP/IP set
protokola koristi se posebna rezervisana IP adresa koja se naziva loopback adresa, a to je IP
adresa 127.0.0.1. Potrebno je u command promptu uraditi ping adrese 127.0.0.1, i ukoliko je
TCP/IP konfiguracija, odnosno IP adresa i subnet maska ispravno unesena dobićemo rezultat
kao na slici 4., u suprotnom rezultat će izgledati kao na slici 5.

Slika 4. Rezultat provjere u slučaju validne TCP/IP konfiguracije

Slika 5. Rezultat provjere u slučaju nevalidne TCP/IP konfiguracije

Provjera dodjeljene TCP/IP konfiguracije moguća je i uz komandu ipconfig koja će prikazati
sve podatke u trenutnoj konfiguraciji (slika 6.).

Slika 6. Komanda ipconfig

 Praktični zadatak u Packet Traceru

1. Korak: Rješiti zadatak.

Kampus Univerziteta je kupio blok IP adresa 215.241.199.0/24. Fakultetu za saobraćaj i

komunikacije potrebne su 62 adrese, Elektrotehničkom fakultetu je potrebno 100 adresa, a
ostala 3 fakulteta zahtjevaju po 10 adresa. Izvršiti subnetiranje prema zahtjevanim brojevima
hostova, a zatim za svaki subnet odrediti prvog i zadnjeg hosta, mrežnu i broadcast adresu.

Rješenje:

Rezultat subnetiranja:

1. Subnet: 215.241.199.0 /25

2. Subnet: 215.241.199.128/26
3. Subnet: 215.241.199.192/28
4. Subnet: 215.241.199.208/28
5. Subnet: 215.241.199.224/28

Mrežna adresa, prvi i zadnji host, broadcast adresa:

1. Subnet:

Mrežna adresa: 215.241.199.0 /25

Prvi host: 215.241.199.1
Zadnji host: 215.241.199.126
Broadcast adresa: 215.241.199.127

2. Subnet:

Mrežna adresa: 215.241.199.128/26

Prvi host: 215.241.199.129
Zadnji host: 215.241.199.190
Broadcast adresa: 215.241.199.191

3. Subnet:

Mrežna adresa: 215.241.199.192/28

Prvi host: 215.241.199.193
Zadnji host: 215.241.199.206
Broadcast adresa: 215.241.199.207

4. Subnet:

Mrežna adresa: 215.241.199.208/28

Prvi host: 215.241.199.209
Zadnji host: 215.241.199.222
Broadcast adresa: 215.241.199.223
5. Subnet:

Mrežna adresa: 215.241.199.224/28

Prvi host: 215.241.199.225
Zadnji host: 215.241.199.238
Broadcast adresa: 215.241.199.239

2. Korak: U packet traceru kreirati mrežu opisanu u zadatku. U svakoj mreži dovoljno je
samo predstaviti po dva računara koji će imati ulogu prvog i zadnjeg hosta.

3. Korak: Dodjeliti odgovarajuće IP adrese i subnet maske prvom i zadnjeg hostu shodno
mreži kojoj pripadaju
4. Provjeriti TCP/IP konfiguraciju pomoću komandi ping 127.0.0.1, i ipconfig.
5. Provjeriti povezanost (mogućnost komuniciranja hostova) unutar subneta, kao i
mogućnost komuniciranja hostova koji pripadaju različitim subnetima korišenjem
komande ping na odgovarajuće IP adrese.