Datum: 16.03.2016 Br.

protokola:

PROIZVODNJA SODE PO SOLVAY POSTUPKU

Djelatnost fabrike SSL bazira se na proizvodnji sode u više asortimana:

proizvodnja i prodaja kalcinirane sode (laka i teška),

proizvodnja i prodaja sode bikarbone (tehnička i aditivi: food i feed
grade).

Proizvodnja gore navedenih proizvoda, po tehnološkim cjelinama, odvija se

u slijedećim pogonima:

- pogon krečnih peći,

- pogon termoelektrane,
- pogon proizvodnje sirovog bikarbonata,
- pogon proizvodnje sode (lake),
- pogon proizvodnje sode (teške),
- pogon proizvodnje sode bikarbone.

Kao osnovne sirovine za proizvodnju sode po Solvay –evom procesu koriste

se prirodne mineralne sirovine slana voda (NaCl) i kamen krečnjak (CaCO3),
koje se zasnovaju na reakciji:

CaCO3 + 2NaCl → Na2CO3 + CaCl2

• Pogon za proizvodnju sirovog bikarbonata (Soda – pogon)

Proizvodnja kalcinirane sode odvija se u jednom nizu tehnoloških operacija.

Postupak se odvija tako da se koncentrisani rastvor natrijeva klorida zasiti

amonijakom, a zatim karbonizira karbondioksidom, koji se dobija pečenjem
krečnjaka:

NH4OH + CO2→ NH4HCO3

NaCl + NH4HCO →NaHCO3 + NH4Cl
CaCO3 + toplota→ CaO + CO2
CaO + H2O→ Ca(OH)2 + toplota

Dobijeni vodeni rastvor Na-bikarbonat se u procesu filtracije odvoji na

trakastom vakuum filteru (zamjena za rotacione vakuum filtere), a nastali filter
kolač (sirovi bikarbonat), se u većem dijelu (90%) transportuje na kalcinaciju.

SISECAM SODA LUKAVAC D.O.O.

Prva Ulica br. 1 T +387 035 55 23 23
75300 Lukavac BIH F +387 035 55 26 97 sisecamchemicals.com
ID: 4209796740001 - Općinski sud Tuzla broj: 032-0-Reg-06-001360, Porezni broj: 03074460, PDV broj:
209796740001; Ziraatbank BH dd - transakcijski račun: 186000-1023395032, SWIFT: TZBBBA22 IBAN:
BA39 1860 0016 2339 5031 €; Unicredit Bank dd – transakcijski račun: 338900-2200929331, SWIFT:
UNCRBA22, IBAN: BA39 3389 1048 0339 7907 €, Raiffeisen bank dd – transakcijski račun: 161025-
0020710032 RZBABA2S, IBAN: BA39 1611 2500 0026 4419 €; Sberbank BH dd – transakcijski račun:
140401-0014822938, SWIFT: SABRBA22, IBAN: BA39 1404 0112 0002 4131 €;
Matičnom rastvoru koji sadrži NH4Cl, dodaje se gašeni kreč, da bi se izdvojio
amonijak, koji se ponovo uvodi u proizvodni proces (regeneracija amonijaka):

2NH4Cl + Ca(OH)2 → 2NH3(g) + 2H2O + CaCl2

• Pogoni za proizvodnju kalcinirane sode – lake i teške

Na suhoj kalcinaciji se Na-bikarbonat zagrijavanjem tehnološkom parom u

rotacionim kalcinatorima prevodi u kalciniranu sodu – „laku” (sadržaj Na2CO3
min. 99,3%).

2NaHCO3 (+Q) → Na2CO3 + H2O + CO2

Izdvojeni CO2 se ponovo vraća u proces karbonatizacije.

Kalcinirana „laka” soda (Na2CO3) se odvodi u pogon „Teške sode” do

kristalizatora, gdje se dodavanjem vode prevodi u monohidrat (Na 2CO3 x
H2O). Na taj način dolazi do povećanja kristala. Soda u obliku monohidrata
se odvodi na rotacionu sušnicu gdje se vrši razgradnja monohidrata na
Na2CO3 i vodu. Ogrijevni medij na sušnici je tehnološka para. Teška soda je
po hemijskom sastavu isto što i kalcinirana „laka” soda, a razlika je što „teška”
soda ima veću nasipnu težinu (1,00 – 1,15 gr/cm3), za razliku od „lake” koja
ima nasipnu težinu (0,47 – 0,60 gr/cm3). Teška soda ima optimalnu veličinu
kristala i ne sadrži prašinu.

Novi pogon za proizvodnju teške sode izgrađen prema glavnom projektu

Soda Sanayii A.S. i pušten u pogon u decembru 2007. god. Proces
proizvodnje teške sode je potpuno automatizovan uz pomoć sistema DCS
(Directed Control – System – direktna kontrola sistema), čiju implementaciju
je izvršila Američka firma Honeywell.

• Pogon proizvodnje sode bikarbone

Manji dio (10%) Na- bikarbonata, se putem mokre kalcinacije prevodi u Na-
karbonat, koji služi za proizvodnju sode bikarbone u drugom proizvodnom
pogonu.

Nakon absorbcije CO2 u vodenom rastvoru tzv. DCB-lužine, dobija se

NaHCO3 približno čistoće 99,5%:

Na2CO3 + CO2 + H2O→ 2NaHCO3

Dekantiranjem, centrifugiranjem, sušenjem, proizvodi se soda bikarbona u

prahu, koja se koristi za različite namjene.
• Pogon krečnih peći

U proizvodnom pogonu krečnih peći, krečnjak se kalciniše (na temperaturi

1000 ˚C) uz pomoć antracita ili koksa kao goriva, pri čemu se dobijaju
osnovne sirovine za proizvodnju sode: pečeni – kreč kalcijev oksid (CaO) i
ugljendioksid (CO2). Gašenjem kreča se dobija gašeni kreč – krečno mlijeko
Ca(OH)2 koje, kao alkalija služi za regeneraciju amonijaka iz NH 4Cl
(destilacija u soda pogonu), koji se ponovo vraća u proizvodnju sirovog
bikarbonata. Krečno mlijeko se još koristi za obaranje tvrdoće kod pripreme
kotlovske vode i prečišćvanja slane vode. Pranjem i hlađenjem CO 2 dobija
se sirovina za proizvodnju Na – bikarbonata.

CaCO3 + toplota→ CaO + CO2

CaO + H2O→ Ca(OH)2 + toplota

• Pogon termoelektrane

U ovom pogonu su smještene tri kotlovske jedinice na ugalj (K6, K7 i K8).

Proizvodi se cca. 200 t/h tehnološke pare i 7-8 MW električne energije.
Tehnološka para se koristi u pogonu proizvodnje sode. Osnovna sirovina za
proizvodnju pare je prethodno prečišćena voda iz akumulacije jezera Modrac,
a gorivo je ugalj.

• Ostali objekti u krugu SSL-a

U krugu Tvornice „ Sisecam Soda” Lukavac nalaze se i drugi prateći objekti:

upravna zgrada, restoran, laboratorija, tehnički magacin, objekti za
održavanje (radionice), objekti za skladištenje gotovog proizvoda, te
komunikacije za drumski i željeznički saobraćaj.

Prilog br. 1.
BLOK ŠEMA PROIZVODNJE SODE PO SOLVAY – POSTUPKU

1. Priprema slane vode

2. Absorbcija
3. Karbonizacija
4. Kompresija
5. Filtracija
6. Destilacija
7. Dekarbonizacija
8. Kalcinacija
9. Proizvodnja sode bikarbone
10. Energetika
11. Snabdijevanje industrijskom vodom
12. Proizvodnja kreča, krečnog mlijeka i CO2 gasa
PORIJEKLO, NASTANAK I MJESTA ISPUŠTANJA OTPADNIH VODA

Za tehnološke potrebe tvornica SISECAM SODA LUKAVAC d.o.o. se

snabdijeva vodom iz akumulacije jezera Modrac, preko Filter stanice koja se
nalazi u krugu SSL, a za sanitarne potrebe, koristi se voda iz gradskog
vodovoda.

Otpadne vode se sastoje od :

- Tehnoloških otpadnih voda,

- Rashladnih otpadnih voda,
- Sanitarnih otpadnih voda i
- Oborinskih voda.

Tehnološke otpadne vode, koje nastaju u proizvodnim pogonima su različite

po količini i kvalitetu, ovisno od procesa u kojem nastaju.
Rashladne vode idu na recirkulaciju preko Rashladnih tornjeva. Izgrađena su
2 Rashladna tornja sa po 4 ćelije, aktivirani 2009 i 2014 godine.
Recirkulacijom vode znatno je smanjen zahvat industrijske vode iz
akumulacije Modrac.

Sve tehnološke otpadne vode se transportuju u taložnice „Bijelo more”

(ispust-E1).

U zajednički kolektor, potom taložnik otpadnih voda ispuštaju se prethodno

tretirane oborinske vode u separatorima ulja i dio rashladnih otpadnih voda,
(ispust-E2).

Sanitarne otpadne vode prethodno tretirane: vode iz restorana u mastolovu

a zatim sve zajedno u biološkom prečistaču ispuštaju se u rijeku Spreču
(ispust-E3).

1. Ispust u recipijent – preliv taložnica „Bijelo more” E1

Taložnice ,,Bijelo more'' koje se nalaze lijevo od auto-puta Tuzla-Doboj,

cca 2 km od SSL, čine četiri taložna bazena (I II III i IV) ukupne površine
560 000 m2.
Svaka od ovih taložnica ima drenažni sistem za cijeđenje tehnološke vode,
kao i sistem prelivnih cijevi na površini taložnica, tako da bistri dio vode odlazi
u recipijent rijeku Spreču.
Redovno se vrši pregled prelivnih cijevi na taložnicama, kao i optočnih
kanala, poduzimaju se mjere, kako bi što kvalitetnija voda odlazila u
recipijent, rijeku Spreču.
U taložnice „Bijelo more” odnosno u ispust (E1) se odvode otpadne vode iz
procesa proizvodnje sode i to: destilacije amonijaka, pripreme slane vode,
pripreme kotlovske vode, te sve ostale tehnološke vode nastale čišćenjem
aparata i pranjem pogona koje se sakupljaju u prihvatnom rezervoaru. Ovim
načinom je zatvoren krug transporta tehnoloških otpadnih voda u potpunosti.
Otpadne vode sa destilacije su vode koje nastaju u procesu regeneracije
amonijaka, generalno sadrže ~10% rastvora kalcijevog klorida, suspendirane
čestice kreča, gipsa, pijeska i kalcijevog karbonata. Otpadne vode od
kemijske pripreme kotlovske vode nastaju u postupku omekšavanja vode
dekarbonizacijom i demineralizacijom, a pritom se izdvajaju teško topive soli
kalcijuma i magnezijuma. Otpadne vode (talog) od pripreme (prečišćavanja)
slane vode nastaju od taloženja kalcijumovih i magnezijumovih soli, koje se
nalaze u slanici. Ove soli se kreč-soda postupkom prevode u teško topive
soli koje se izdvajaju kao talog.

Vode koje se odvode u taložnice „Bjelo more” najviše sadrže :

- rastvorene materije (CaCl2 , NaCl , Na2SO4)
- suspendirane materije (CaCO3, CaSO4, Ca(OH)2, SiO2, MgCO3,
Al2O3 i Fe2O3).

Za transport tehnoloških otpadnih voda iz prihvatnog rezervoara, na taložnice

„Bijelo more” instalirane su 2 pumpe i tri cjevovoda.

Taložnica br. IV ima dva preliva preko kojih se bistri dio preliva prema
betonskom taložniku, u kojem zaostaju eventualno prisutne čestice taloga, a
zatim odvodnim kanalom u rijeku Spreču. Taložnice br. II i III imaju zajednički
kolektor sa tri preliva preko kojih se bistri dio preliva prema betonskom
taložniku, a onda odvodnim kanalom u rijeku Spreču.

Svakodnevno se u laboratoriji SSL prati analiza preliva taložnica, odnosno

kvalitet ispusta E1 na: sadržaj soli, suspendovanih materija i pH voda.

Na ovom kolektoru postavljen je mjerni uređaj za kontinuirani monitoring

otpadne vode kojim se prati: pH, protok i temperatura.

2. Ispust u recipijent – Zajednički kolektor – taložnik E2

Otpadne vode koje se ispuštaju u zajednički kolektor otpadnih voda (E2) su:
oborinske vode, manji dio rashladnih voda, te procjedne vode taložnica šljake
i elektrofilterskog pepela tzv. „Crno more”.

U krugu SSL, uz autoput Tuzla-Doboj, postoje četiri taložnice „Crno more“.

One se prostiru na dijelu prostora od „Slobodne zone“ do izlaznog kanala
oborinskih otpadnih voda iz SSL.
U ovim taložnicama se lageruje elektrofilterski pepeo i šljaka, koji dolaze
cjevovodima NO150mm iz pogona Termoelektrane SSL-a.Transport pepela
i šljake se vrši sa vodom, nadzemnim cjevovodima i odgovarajućim
pumpama, koje su smještene unutar Termoelektrane. Transport pepela i
šljake se vrši odvojeno, sa posebnim cjevovodima i u posebne taložnice.
Svaka od ovih taložnica takođe ima ugrađene prelivne i drenažne sisteme
za odlaz vode, kao i optočne kanale koji odvode iscijeđenu vodu preko
zajedničkog kolektora u rijeku Spreču.

Za hidraulički transport elektrofilterskog pepela i šljake u taložnice „Crno

more” koristi se voda sa pranja gasa na krečnim pećima koja je blago kisela
pH 4-6. Na ovaj način vrši se neutralizacija preliva taložnica „Crno more”.

Oborinske vode sa većih površina se tretiraju u separatorima ulja, a zatim se

odvode kanalima koji se nalaze u krugu SSL (otvoreni i zatvoreni) do
zajedničkog kolektora. Poslije zajedničkog kolektora se sve ove vode tretiraju
u taložniku, kako bi se količina suspendovanih čestica što više smanjila.
Preliv taložnika se odvodi kanalom zajedno sa potokom Lukavčić u rijeku
Spreču.
Svakodnevno se u laboratoriji SSL prati analiza preliva taložnika, odnosno
kvalitet ispusta E2 na: sadržaj soli, suspendovanih materija i pH voda.

Na ovom prelivu postavljen je uređaj za kontinuirani monitoring otpadne vode

kojim se prati: pH, protok i temperatura.

3. Ispust u recipijent – Izlaz iz biološkog prečistača (SBR) E3

Sanitarne otpadne vode nastaju u upravnoj zgradi, restoranu, laboratoriji,

centralnom kupatilu i proizvodnim pogonima. Realizacijom projekta Prihvata
i tretmana sanitarnih i oborinskih voda u krugu SSL, potpuno su razdvojene
sanitarne od oborinskih voda, tako da se posebno i tretiraju. Sanitarne vode
iz restorana se prvo tretiraju u mastolovu, a zatim zajedno sa ostalim
sanitarnim vodama u biološkom prečistaču. Ove otpadne vode se poslije
tretmana ispuštaju u recipijent, rijeku Spreču (E3).

RJ: Kontrola kvalitete i ekologija