UNIVERZITET U TRAVNIKU

Pravni fakultet Kiseljak

(Naziv i sjedište organizacione jedinice – Fakulteta)

II CIKLUS STUDIJA

NAUČNO-NASTAVNOM VIJEĆU
PUTEM RUKOVODIOCA II CIKLUSA STUDIJA

PRIJAVA TEME MAGISTARSKOG

RADA
AKADEMSKA 2011/2012 GODINA

Ime i prezime
studenta: Džanić Armin

Broj indeksa (upisnice) studenta: 107 P/ 11

Kiseljak, 2012
Naznaka teme rada:
-Glavni naslov: Kriminološki aspekti pranja novca

Obrazloženje teme – opis problema:

Problem “pranje novca“ prvi put upotrebio je engleski časopis The Guardian pišući
1973.godine o 200.000 dolara namijenjenih republikanskoj predizbornoj kampanji u SAD – u,
odnesenih u kovčezima u Meksiko radi stavljanja u opticaj.

Pojam “pranje novca“ (engl. money laudering, njem. Geldwaesche) znači pretvaranje
tzv. “prljavog“ novca ili druge imovinske koristi pribavljenih kriminalnim ili drugim
protuzakonitim radnjama u “čist“ novac, naime onaj koji se može upotrijebiti i koristiti kao
legalni prihod u bankovnim, trgovačkim, kupoprodajnim, investicijskim, poduzetničkim i
drugim poslovima ili načinima ulaganja. Znači, imovinska korist, najčešće u konačnici novac,
koji bi se prema postojećim zakonima trebao oduzeti kao rezultat krivičnog djela, koristi se
kao i svaki drugi zakonitim načinom stečeni dohodak. Time se pokušava ne samo prikriti
počinjeno krivično djelo i njime postignuta imovinska korist nego se njegovom daljnjom
upotrebom stvara konkurencija s onima koji nekriminalnom djelatnošću ostvaruju prihode
svog poslovanja.

Postupak pranja novca odvija se u tri faze: Prva faza sastoji se od fizičkog ulaska
gotovine kriminalnog porijekla u funkcijski sistem preko bankarskih pologa, novčanih naloga
ili elektronskim transferom preko državnih granica. Druga faza je polaganje pod kojom se
podrazumjeva niz složenih financijskih trasakcija kojima se prikriva pravo porijeklo novca.
Krajnji cilj ove faze u procesu pranja novca sastoji se u onemogućavanju povezivanja takvih
sredstava s njihovim porijeklom. Treća faza u procesu pranja novca je integracija kojom se
“prljavi novac“ ugrađuje u tzv. “čiste fondove“ i ničim više ne razlikuje od zakonito stečenog
novca.

Smatra se da se godišnje u svijetu “opere“ oko 900 milijardi dolara od čega gotovo
polovica novca dolazi iz ilegalne trgovine drogama. To upućuje na povezanost pojave pranja
novca s organiziranim kriminalom koji u najvećem obimu stoji iza ilegalne trgovine drogama.
Ono što posebno otežava organiziranu akciju svih društvenih činilaca politike suzbijanja
kriminaliteta u borbi protiv pranja novca jesu vrlo brojne i raznovrsne metode pranja novca
koje se iz dana u dan mijenjaju i prilagođavaju mjerama poduzetim radi njihova otkrivanja i
suzbijanja.

Pitanje pranja novca je integralno povezano sa problemima korupcije, organiziranog

kriminala, financijske prevare, šverca i drugih krivičnih djela usmjerenih na ostvarivanje
profita. Ovaj problem uzrokuje ozbiljne posljedice ukoliko se ne rješava na adekvatan način.
Sposobnost kriminalaca da prikupe i legitimiziraju dobit može dovesti do podrivanja
demokratskih institucija i zloupotrebe ekonomskih sistema. Ilegalno stečeni prihodi
omogućavaju kriminalcima da razviju svoju političku i ekonomsku moć i to na račun poštenih
građana i legitimnog poslovanja. Zemlje koje na adekvatan način ne rješavaju pitanje pranja
novca su ustanovile da su zvaničnici u tim zemljama takođe podložni korupciji, te da radi toga
dolazi do potpunog prekida legitimnih međunarodnih investicija. Prema tome, programi za
borbu protiv pranja novca predstavljaju i više od jednostavnog sredstva za provođenje
Zakona, koji se koristi u slučaju prihoda stečenih krivičnim radnjama. Oni predstavljaju
suštinske komponente u procesu zaštite demokratskih institucija i ekonomskih sloboda svake
zemlje.

Pranje novca takođe sve više postaje međunarodna aktivnost globalnih razmjera. Iz tog
razloga su mnoge međunarodne organizacije uspostavile standarde, procedure i preporuke
kako bi rješavale ovaj fenomen. Danas se pranje novca u većini zemalja smatra ozbiljnim
zločinom, te je općeprihvaćeno mišljenje da organi vlasti rizikuju da dođu u situaciju u kojoj
će ih podrivati organizirani kriminal i korupcija, ukoliko nemaju adekvatne zakone i
procedure koje su usmjerene na rješavanje pitanja koja se tiču spriječavanja, otkrivanja,
istraživanja i poduzimanja Zakonskih mjera u slučajevima pranja novca. S obzirom da se
takođe smatra da financijsko trgovanje u velikoj mjeri ima međunarodni karakter, te u
primjeni ovih zakona treba postojati dosljednost. Iz tog razloga su, između ostalih, Vijeće
Evrope, Evropska unija i Radna grupa za financijske mjere (FATF), koju su uspostavile
zemlje-članice grupe G-7, i Ujedinjene nacije, za svoje zemlje-članice definirale smjernice za
ostvarivanje efikasnih programa za borbu protiv pranja novca.

Bosna i Hercegovina je u posljednje vrijeme počela poduzimati neke preliminarne

mjere u cilju rješavanja ovog problema. Zakon o spriječavanju pranja novca je u Federaciji
Bosne i Hercegovine usvojen u martu 2000. godine. U Republici Srpskoj postoji Nacrt zakona
o spriječavanju pranja novca, ali još nije jasno da li će Skupština RS-a usvojiti ovaj Zakon u
postojećem tekstu.

S obzirom da je BiH država u tranziciji, sa velikim posljeratnim posljedicama i

međuetničkim konfliktima, koje još uvijek spriječavaju jačanje demokratskih institucija. Iz
tog razloga zvanične institucije vlasti bi mogle postati predmetom kontrole od strane struktura
koje posjeduju moć, uključujući političke stranke, birokratiju i organizirani kriminal, koje bi
ih mogle izmanipulirati kako bi maksimizirale svoj vlastiti utjecaj ili pristup sredstvima.
Neophodno je poboljšati kvalitet upravljanja. To se ne odnosi samo na provođenje zakona i
reda, nego na cijeli niz administrativnih institucija, a posebno onih koje se bave reguliranjem
ekonomije i kontrolom finansijskih tokova i javne potrošnje. Da bi se postigao uspjeh
potrebno je donijeti zakonodavni okvir koji bi utvrdio temelje na osnovu kojih bi se ojačale
relevantne institucije.

Efektivna akcija i mjere protiv prevare, korupcije, pranja novca i organiziranog

kriminala su važne za razvoj demokratije i zdrave tržišne privrede. Za to su potrebni znanje i
informacije o ovim krivičnim djelima.

Kao što je već spomenuto, Bosna i Hercegovine je zemlja u tranziciji. U skladu s tim,
mogu se očekivati suštinske promjene što se tiče prirode krivičnih djela. Korupcija i prevara
idu na štetu prihoda vlade, a u nekim slučajevima i organizovani kriminal ozbiljni su problemi
kojima se stvaraju veliki nezakoniti prihodi. Takvi problemi stoje na putu stranim ulaganjima
i razvoju demokratije i tržišne ekonomije. Ne postoji jasno razumijevanje da se pranje novca
smatra zasebnim problemom, jer se često mješa sa korupcijom. Pošto se poslovanje na
bosansko - hercegovačkom tržištu uglavnom obavlja gotovinom, većina nezakonitih radnji se
vrši izvan finansijskog sistema, tako da je organima vlasti otežan rad na istraživanju i
krivičnom gonjenju takvih radnji. Pri tome, program poslijeratne rekonstrukcije je doveo do
toga da korupcija i prevara postanu potencijalno unosne nezakonite radnje. Desili su se
slučajevi velikih prevara u bankama, a organi vlade su se doimali nespremnim za rješavanje
ovakve vrste krivičnih radnji i za ulaženje u trag uzetom novcu. Dosad najznačajniji slučaj u
kojem je došlo do krivičnog gonjenja je onaj iz Tuzlanskog kantona, u kojem se bivši
premijer kantona teretio i za prevaru i za korupciju. Trenutno se radi na uvođenju reformi
kako bi se ovaj problem riješio.
 Realno je očekivati da kriminalne radnje postanu još unosnije i sofisticiranije, mala je
vjerovatnoća, da će sistemi kaznenog sudstva, onako kako su trenutno organizovani, biti u
mogućnosti da drže korak sa tim pojavama. Napori Evropske komisije da se osnaži Ured za
carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) i Međunarodna policija UN-a (IPTF) su usmjereni na
uklanjanje slabosti vezanih za nadležnosti Bosne i Hercegovine iz oblasti policije, carinske i
granične kontrole. Federacija Bosne i Hercegovine takođe razmatra pravne reforme kojim bi
se ojačali "državni" mehanizmi kontrole u borbi sa prevarom, korupcijom, švercom i
organizovanim kriminalom.

Razmjena informacija između kantona je u najmanju ruku problematična, a

komunikacija i saradnja između policije, tužilaštva i istražnih sudija je često neadekvatna. Da
bi se počelo sa rješavanjem problema pranja novca, potrebna je uska saradnja i koordinacija,
koja u ovom trenutku jednostavno ne postoji u Bosni i Hercegovini.

Ciljevi istraživanja:

Cilj je istražiti, analizirati i interpretirati pranje novca kao i rezultate dosadašnjih

realiziranih projekata.
Cilj istraživanja će biti uglavnom sagledan sa kriminološko - kriminalističkog
aspekta.Tema je vrlo interesantna, kako u teorijskom tako i u praktičnom smislu. Može se reći
da pranje novca u Bosni i Hercegovini nije dovoljno istraženo, odnosno zakonski detaljno
riješeno, te se postavljaju u tom smislu dva osnovna cilja:

1. Naučni cilj – kojim treba da se poveća fond saznanja u pogledu ovog predmeta
istraživanja.
2. Pragmatski cilj – koji ima svrhu da se ponude moguća rješenja u pogledu adekvatnog
prevazilaženja problematike u oblasti krivičnopravnog suočavanja sa pranjem novca.

Zadaci istraživanja:

Zadatak istraživanja u ovom magistarskom radu jeste:

1. Utvrditi naučnu relevantnost pranja novca kao predmet istraživanja.

 2. Analizirati domaća, uporednopravna i međunarodna zakonodavna rješenja.
3. Ponuditi moguća rješenja u oblasti trasformacije domaćeg zakonodavstva po pitanju
regulisanja pranja novca.

Opšta hipoteza

Polazeći od postavljenog cilja istraživanja u kojem smo naglasili da je temeljni cilj

istražiti, analizirati i interpretirati ulogu i zadatke ptanja novca, možemo pretpostaviti da bi,
kako u našoj, tako i u inozemnoj literaturi, ova problematika mogla biti uvijek bolje obrađena.

Radne teze (struktura rada)

Predgovor

1. Uvod
1.1. Pranje novca kao oblik organizovanog kriminaliteta
1.2. Organizovani kriminalitet
1.3. Definicija organizovanog kriminala
1.4. Organizovani kriminalitet u Krivičnom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine i opšti
pogledi na stanje organizovanog kriminaliteta u Bosni i Hercegovini

2. Sprečavanje pranja novca

2.1. Pranje novca kao krivično djelo u međunarodnom pravu
2.2. Shvatanje pranja novca
2.3. Nivoi pranja novca
2.4. Tipologije pranja novca
2.5. Sumnjive trasakcije
2.5.1.1. Pokazatelji – Indikatori za prepoznavanje sumnjivih trasakcija
2.6. Pranje novca i OFF SHORE zone

3. Međunarodne institucije i organizacije za sprečavanje pranja novca

3.1. Ujedinjene Nacije
 3.2. Egmont grupa
3.3. Money val

4. Sprečavanje pranja novca u pozitivnom zakonodavstvu BiH

4.1. Krivični zakon Bosne i Hercegovine
4.2. Komparacija sa krivičnim zakonima entiteta i Brčko Distrikta
4.3. Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranju terorističkih aktivnosti Bosne i
Hercegovine
4.4. Identifikacija klijenta
4.5. Strategija na sprečavanju pranja novca u Bosni i Hercegovini

5. Zaključak

6. Literatura

Metode istraživanja

U skladu sa definiranim ciljem i zadacima istraživanja, koncipiran je odgovarajući

metodološki pristup.
U našem istraživanju koristili smo metode teorijske analize, deskriptivnu metodu,
komparativnu metodu i historijsku/povijesnu metodu.
1. Metoda teorijske analize primijenit će se s ciljem utvrđivanja stanja u dosadašnjem
istraživanju ove problematike : izvori su sekundarna građa iz strane i naše literature.
Uopćena saznanja, do kojih se dođe ovim teorijskim načinom istraživanja, razmotrili
bi smo sa aspekta njihove primjenljivosti u našim konkretnim uvjetima. Ovom
metodom ćemo obrazložiti probleme i dostignuća vezana za ulogu i zadatke pranja
novca
2. Deskriptivnu metodu ćemo primijeniti iz razloga što će veći dio sadržaja predmetnog
rada biti obrađen kroz opisivanje, kako same pojave, tako i prijedloga ponuđenih
rješenja.
3. Komparativna metoda će se koristiti u dijelu gdje je neophodno sagledati i uporediti
krivično - pravno definisanje predmetne materije, kako u Krivičnom zakonu BiH, tako
i u zakonima pojedinih drugih država.
 4. Historijska/povijesna metoda će se koristiti radi upoznavanja s vremenskom distancom
nastanka posmatrane pojave ili fenomena kroz istovremenu primjenu s drugim
metodama ili tehnikama.

Očekivani rezultati

Ovaj rad bi trebao omogućiti realno sagledavanje problema pranja novca, te suradnje
organa koji rade na prevenciji i suzbijanju pranja novca.
Također, očekivani originalni znanstveni doprinos ogleda se i u mogućnosti da se kroz
razvoj i poboljšanje doprinese jačanju borbe protiv kriminalnih aktivnosti na lokalnoj osnovi,
čime bi se utjecalo na bitno smanjenje broja krivičnih djela, na unapređenje življenja u
pogledu zaštite života i imovine građana, kao i ostvarivanje osnovnih prava i ljudskih sloboda,
što bi doprinijelo i poboljšanju sigurnosne situacije u lokalnoj zajednici.
Izvori i literatura

1. Bora, Čejović (2006): Međunarodno Krivično pravo opšti i posebni dio, Beograd.
2. Claire A. Daams, Stanely E Morris (2000): Sprečavanje pranja novca i provođenje
mjera protiv pranja novca u Bosni i Hercegovini, Sarajevo.
3. Ljubiša, Lazarević (1988): Krivično pravo, Posebni dio, Treće izmjenjeno i dopunjeno
izdanje “Savremena Administracija“, Beograd.
4. Milo, Bošković (2006): Kriminologija, Univerzitet u Novom Sadu, Novi Sad.
5. Miloš, Babić (2005): Komentar Krivičnih zakona u BiH, Sarajevo.
6. Modly, Duško (1991): Konvencija UN protiv nezakonitog prometa opojnih droga i
psihotropnih supstanci, Priručnik, broj 3.
7. Miodrag N., Simović (2006): Krivično procesno pravo II, Posebni dio, Banja Luka.
8. Miodrag N., Simović (2005): Krivično procesno pravo, Uvod i opšti dio, Bihać.
9. Nikola, S., Aleksandar S., Ljubiša L., (1998): Krivično pravo Jugoslavije, Opšti dio
dvadeseto izdanje, “Savremena Administracija“, Beograd.
10. Rajka, Mlađenović – Kupčević (2001): Kriminologija, Univerzitet Sarajevo, Fakultet
kriminalistčkih nauka, Sarajevo.
11. Rajka, Mlađenović – Kupčević (1981): Osnovi Penologije – II dopunjeno izdanje,
“Svjetlost“ OOUR Zavod za uđbenike i nastavna sredstva, Sarajevo.
12. Rože, Klasens (2006): Sprečavanje pranja novca, Udruženje banaka Srbije, Beograd.
13. Rože, Klasens (2007): Marketing u finansijskim uslugama, Udruženje banaka Srbije,
Beograd.
14. Siniša, Karan (2006): Pranje novca i finansiranje terorističkih aktivnosti, Pravni,
institucionalni i međunarodni okvir za Bosnu i Hercegovinu sa posebnim akcentom na
tipove FIU, te FOO – a (SIPA – a) Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Zakoni i podzakonski akti;

1. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 3/03,
23/03, 37/03, 54/04, 61/04.
2. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine Federacije BiH, br.
36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05.
3. Krivični zakon Republike Srpske, Službeni glasnik RS, br.49/03
4. Krivični zakon Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, Službene novine BD, br. 1/01,
3/03, 10/03, 6/05.
5. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, br. 3/03
6. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, Službene novine FBiH,
br. 35/03
7. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske, Službeni glsnik RS, br. 50/03
8. Zakon o krivičnom postupku Brčko Distrikta BiH, Službeni glasnik BD, br. 7/00
9. Zakon o sprečavanju pranja novca Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik BiH, br.
29/04
10. Zakon o državnoj agenciji za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine, Sl. glasnik BiH
27/04
11. Zakon o centralnoj banci Bosne i Hercegovine, Sl.glasnik BiH, br. 1/97
12. Zakon o agenciji za bankarstvo FBiH, Službene novine FBiH, br. 9/96
13. Zakon o agenciji za bankarstvo Republike Srpske, Sl.glasnik RS, br. 10/98
14. Zakon o bankama Federacije BiH, Službene novine FBiH, br. 39/98
15. Zakon o zaštiti tajnih podataka Bosne i Hercegovine
16. Zakon o pravnoj pomoći i službenoj saradnji u krivičnim stvarima između FBiH, RS i
BD, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/02
17. Zakon o poreskoj upravi FBiH, Službene novine FBiH, br. 33/02
18. Zakon o poreskoj upravi RS, Službeni glasnik RS, br. 51/01
19. Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti BiH, Službeni
glasnik BiH, br. 53/09
20. Zakon o vrijednosnim papirima FBiH, Službene novine FBiH, br. 39/98, 36/99
21. Zakon o tržištu hartija od vrijednosti RS, Službeni glasnik RS, br. 92/06
22. Zakon o papirima od vrijednosti, Službene novine Brčko Distrikt, br. 15/03, 27/04,
42/04
23. Zakon o preuzimanju dioničkih društava, Sl.novine FBiH, br. 7/06
24. Zakon o platnim transakcijama, Sl.novine FBiH, br. 32/00, 28/03
25. Zakon o deviznom poslovanju, Sl.novine FBiH, br. 35/98
26. Zakon o platnim trasakcijama, Sl.novine RS, br. 12/01
27. Zakon o deviznom poslovanju, Sl.glasnik RS, br. 96/03, 123/06
28. Pravilnik o podacima, informacijama, dokumentaciji, metodama identifikacije i
minimumu drugih pokazatelja neophodnih za efikasno provođenje odredbi zakona o
sprečavanju novca, Sl.glasnik BiH, br. 17/05
29. Pravilnik o kontroli indirektnih poreza, Sl. glasnik BiH, br. 3/06
30. Pravilnik o načinu ostvarivanja nadzora u oblasti deviznog i vanjskotrgovinskog
poslovanja, Sl.glasnik RS, br 28/04
31. Odluka o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja novca i
finansiranja terorizma, Sl. novine FBiH, br. 3/03, 18/04, 5/05, 13/05
32. Prilog uz Odluku o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja
novca i finansiranja terorizma
33. Odluka o minimalnim uslovima koje banka treba ispuniti za obavljanje unutrašnjeg
platnog prometa, Sl.novine FBiH, br. 46/01
34. Odluka o minimalnim standardima za poslovanje banaka s osobama povezanim s
bankom, Sl.novine FBiH, br. 3/03
35. Odluka o uslovima i načinu obavljanja mjenjačkih poslova, Sl.glasnik RS, br. 7/04
36. Odluka o minimalnim standardima za poslovanje banaka s osobama pobezanim s
bankom, Sl.glasnik RS, br. 12/03
37. Odluka o minimalnim uslovima koje banka treba ispuniti za obavljanje unutrašnjeg
platnog prometa, Sl.glasnik RS, br. 12/03
38. Uredba o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem, Sl.glasnik RS, br. 97/03, 1/04
39. Odluka o minimalnim standardima aktivnosti banaka na sprečavanju pranja novca i
finansiranja terorizma, Sl.glasnik RS, br. 12/03, 55/04
40. Instrukcija o izdavanju uvjerenja o izmirenim obavezama po osnovu indirektnih
poreza, ostalih prihoda i taksi
41. Odluka o određivanju velikih obveznika indirektnih poreza
42. Pojašnjenje vezano čl. 15. stav 2. tačka 4. Zakona o PDV – u za uplatu PDV – a
43. Pojašnjenje komercijalnim bankama
44. Uputstvo o uslovima i davanju mišljenja uprave za indirektno oporezivanje
45. Odluka o osnivanju Radne grupe institucija BiH za sprečavanje pranja novca i
finansiranja terorističkih aktivnosti u BiH, Sl.glasnik BiH, br. 92/07
Opšti međunarodni pravni instrumenti

1. Izvještaj Komiteta za borbu protiv terorizma (CTED) UN o posjeti Bosni i

Hercegovini, novembar 2007
2. Evropska konvencija o ekstradiciji (CETS No. 024), Dodatni protokol Europskoj
konveciji o ekstradiciji (CETS No. 086) i Drugi dodatni protokol Europskoj
konvenciji o ekstradiciji (CETS No. 098), Potpisana 30.04.2004. god., ratificirana
25.04.2005. na snagu stupila 24.07. 2005.god
3. Građanskopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (CETS No.174) usvojena
04.11.1999.a stupila na snagu 01.11.2003. (Bosna i Hercegovina je ovu Konvenciju
potpisala 01.03.2000.a ratificirala ju je 30.01.2002.)
4. Kaznenopravna konvencija o korupciji, ETS 173, 27.01.1999.
5. Kaznenopravna konvencija Vijeća Europe o korupciji (CETS No. 173) usvojena
27.01.1999.a stupila na snagu 01.07.2002. (Bosna i Hercegovina je ovu Konvenciju
potpisala 01.03.2000.a ratificirala ju je 30.01.2002.)
6. Konvencija o izručenju osuđenih osoba (CETS No.112) potpisana 30.04.2004. god.,
raticifirana 15.04.2005.god., a na snagu stupila 01.08.2005.god.
7. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda stečenog kaznenim
djelom, Strasbourg ETS 141, 08.11.1990.
8. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju prihoda stečenog kaznenim
djelom i finansiranju terorizma, CETS 198, 16.05.2005.
9. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog prometa opojnim drogama i
psihotropnim supstancama, Beč 19.12.1998.
10. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv korupcije, usvojena 01.09.2005.godine i
potpisana 16.09.2005.
11. Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog kriminala, Palermo,
15.11.2000.
12. Konvencija Vijeća Europe o pranju novca, pretrazi, pljenidbi i konfiskaciji sredstava
stečenim kriminalnim radnjama (CETS No.141), potpisana 30.03.2004.godine,
ratificirana 30.03.2004.godine, a stupila na snagu 01.07.2004.godine
13. Konvencija Vijeća Europe o prijenosu podataka u kaznenim predmetima (CETS
No.073), potpisana 30.04.2004.godine, ratificirana 25.04.2005.godine, a na snagu
stupila 26.07.2005.godine
14. Konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, ETS 005, 04.11.1950. i njeni
 dodatni protokoli
15. Model zakonodavstva o pranju i oduzimanju i međunarodnoj suradnji vezano za
prihod stečen kaznenim djelom, Ujedinjeni narodi, 1999.,
16. Oduzimanje prihoda stečenog kaznenim djelom u Jugoistočnoj Evropi, Projekt Vijeća
Evrope PACO prihod, završni izvještaj projekta 2001.
17. Okvirna odluka Vijeća (2003/577/JHA) od 22.07. 2003. o izveštaju naloga o
zamrzavanju imovine ili dokaza u Evropskoj uniji SL L 196, 02/8/2003.
18. Okvirna odluka Vijeća (2001/500/JHA) od 26.06.2001. o pranju novca, identifikaciji,
ulaženju u trag, zamrzavanju, privremenom oduzimanju i oduzimanju sredstava i
prihoda stečenog krivičnim djelom, SL L 182, 05/07/2001.
19. Okvirna odluka Vijeća (2004/212/JHA) od 24.02.2005. o trajnom oduzimanju prihoda,
sredstava i imovine vezanih za kaznenim djelima, SL L 068, 15/03/2005.
20. Plan aktivnosti Vijeća: Sprečavanje i kontrola organiziranog kriminala: Strategija
Evropske unije za početak novog milenija, SL C 124, 03.05.2000.
21. Plan aktivnosti Vijeća za borbu protiv organiziranog kriminala od 28.04.1997. SL L
251, 15.08.1997.
22. Prebacivanje tereta dokazivanja u oduzimanju prihoda stečenog kaznenim djelom.
Pregled Vijeća Europe najboljih standarda, Vijeće Europe, 2000.
23. Preporuka vijeća od 25.04.2002. o unapređivanju istražnih metoda u borbi protiv
organiziranog kriminala vezanog za organiziranu trgovinu drogom: istovremene
istrage trgovine drogom kriminalnih organizacija i njihovih funkcija/imovine, SL C
114, 15/05/2002.
24. Smjernice Savjeta Europske zajednice o sprečavanju korištenja finansijskog sistema u
svrhu pranja novca od 10.06.1991., Službeni glasnik Europske zajednice 199/77 od
10.06.1991.
25. Zajednička akcija od 03.12.1998. koju je usvojilo Vijeće na osnovu čl.3. Sporazuma o
evropskoj uniji, o pranju novca, identifikaciji, ulaženju u trag, zamrzavanju,
privremenom oduzimanju sredstava i prihoda stečenog krivičnim djelom
(98/699/JHA), SL L 333, 09.12.1998.

Izvori na Internetu

1. Caribean http://www.ctatf.org
2. Egmond grupa http://www.egmontgroup.org
3. FATF ( Lista zemalja i teritorija koje ne surađuju NCCTS) http://www.fatf-gafi.org
4. FATF Regionalne Organizacije Azije / Pacifik http://www.eurasiangroup.org
5. Lista Evropske Unije terorista i subjekata za primjenu mjera protiv terorizma. Council
Common Position 2580/2001. Lista azurirana 29.05.2006
www.eurunion.org/partner/EUUSTerror/EURespUSTerror.thm
6. Međunarodni monetarni fond http://www.imf.org
7. MONEYVAL (Vijeće Evrope. Povjereništvo stručnjaka za procjenu borbe protiv
pranja novca/finansiranja terorizma) http://www.coe.int/moneyval
8. Povjerenstvo u Baselu http://www.bis.org
9. Ujedinjeni Narodi http://www.un.org
10. Ujedinjeni Narodi (međunarodna mreža za pranje novca)http://www.imolin.org
11. Vijeće Evrope http://wwwcoe.int/
12. Wolfsberg grupa (grupa vodećih međunarodnih finansiskih ustanova)
http://www.wolfsberg-principles.com