Professional Documents
Culture Documents
1 Matematički univerzum
Potpuno neformalno govoreći, možemo reći da matematika postoji isključivo u svom zamišljenom matema-
tičkom univerzumu koji nema ničega zajedničkog sa realnim svetom. Univerzum čine objekti koje nazi-
vamo skupovima, dok sam univerzum nije skup. Dakle, jedini matematički objekti su skupovi. U gov-
ornom jeziku univerzum označavamo sa V , dok njegove objekte označavamo sa A, B, a, b, A0 , B 0 , a0 , b0 , ....
Osim jednakosti objekata (nešto je jednako samo samom sebi, koju iznačavamo sa =, u univerzumu pos-
toji još samo jedna osnovna relacija izmedju para objekata: to je relacija pripadnosti ∈, a a ∈ b čitamo
‘objekat a pripada objektu b’ ili ‘objekat a je element objekta b‘. Sa a ∈ / b označavamo da objekat a ne
pripada objektu b. Naglasimo da a priori ne pretpostavljamo ništa o prirodi objekata univerzuma, kao
ni o relaciji pripadnosti; pretpostavljamo samo da važe osnovni logički zakoni vezani za osobine relacije
jednakosti: takvi su: a = a, iz a = b sledi b = a, iz a = b i c ∈ a sledi c ∈ b, iz b = c i c ∈
/ a sledi b ∈/ a,
...
Matematičke osobine univerzuma i njegovih objekata su one čije značenje možemo precizno definisati
i koje se odnose na osobine relacije ∈, a to su one koje možemo izraziti formulama prvog reda. Na primer:
‘objekat A nema elemenata’ jeste matematičko svojstvo objekta jer se izražava formulom ¬∃y(y ∈ x).
Formalizam
Formalno govoreći, osobine univerzuma i njegovih objekata iskazujemo formulama, t.j odredjenim
nizovima simbola. Simboli koje koristimo čine jezik teorije skupova. Njega čine simbol relacije
jednakosti ≈, simbol relacije pripadnosti ∈ kao i ostali simboli potrebni za gradjenje formula:
• Promenljive: x, x0 , x0 , x1 , ..., y, y 0 , . . ..
Primetimo da razlikujemo simbol = kojim označavamo jednakost kada govornim jezikom opisujemo
svojstva univerzuma, od simbola formalnog jezika ≈ koji koristimo u formulama; slično je za ∈ i ∈.
Reč jezika je bilo koji konačan niz simbola, a samo odredjene reči, koje nazivamo formulama, koris-
timo za iskazivanje matematičkih tvrdjenja. Formule (prvog reda) definišemo tako što prvo definišemo
1
najjednostavnije formule, a to su atomske formule. Atomske formule su reči oblika u ≈ v i u ∈ v, gde
su u i v neke promenljive (moguće i jedna te ista). Zatim ćemo opisati pravila na osnovu kojih se od
jednostavnijih formula mogu praviti složenije.
• Ako su ϕ i ψ formule i u promenljiva, tada je formula i svaka od reči
¬ϕ (ϕ ∧ ψ) (ϕ ∨ ψ) (ϕ ⇒ ψ) (ϕ ⇔ ψ) ∀u ϕ i ∃u ϕ .
Formula prvog reda je samo ona reč koja se može dobiti od atomskih formula u konačno mnogo
koraka primenom gornjih postupaka.
Proces gradjenja formule predstavljamo drvetom potformula. Na primer, drvo potformula formule
∃ y(y ∈ x ∧ ¬y ≈ x) je:
y≈x
y ∈ x ¬y ≈ x
(y ∈ x ∧ ¬y ≈ x)
∃ y(y ∈ x ∧ ¬y ≈ x)
Složenost formule prvog reda φ, u oznaci sl(φ), je prirodan broj koji predstavlja ukupan broj simbola
logičkih veznika i kvantifikatora (računajući i višestrukost) koji učestvuju u njenom gradjenju. Formalna
definicija je rekurzivna:
• Ako je φ oblika (ψ ∧ θ), (ψ ⇒ θ), (ψ ⇔ θ) ili (ψ ∨ θ), tada je sl(φ) =def sl(ψ) + sl(θ) + 1.
Formalno, skup svih slobodnih promenljivih formule φ, u oznaci F v(φ), definišemo rekurzivno po
složenosti formule φ.
• Ako je φ atomska formula, tada čine (obe) promenljive koje učestvuju u njoj (F v(x ∈ y) = {x, y}.
2
u gradjenju formule, odnosno dovoljno je označiti ih na listovima drveta potformula. Procedura je
sledeća: za svako pojavljivanje nekog kvantifikatora, na primer ∃x, u formuli precrtamo u svim atomskim
formulama koje su u listovima drveta iznad čvora drveta na kome se ∃x pojavljuje sva pojavljivanja
promenljive x. Učinimo to za svaki kvantifikator koji se pojavljuje u formuli. Pojavljivanja neprecrtanih
promenljivih u listovima drveta su slobodna, a precrtana su vezana. Uzmimo primer formule x ∈
y ∧ ∃ y(x ∈ y ∧ y ∈ y). Dejstvom kvantifikatora ∃y, zaokruženog na mestu pojavljivanja, precrtavamo sva
pojavljivanja promenljive y u atomskim formulama iznad njega. Potom u formuli precrtamo sva vezana
pojavljivanja promenljivih, a neprecrtana uokvirimo.
x ∈6 y 6 y ∈6 y
(x ∈ y ∧ y ∈ y)
x∈y ∃ y (x ∈ y ∧ y ∈ y)
x ∈ y ∧ ∃ y( x ∈6 y∧ 6 y ∈6 y)
Slobodne promenljive ove formule su x i y; y ima tri vezana i jedno slobodno pojavljivanje u njoj, dok
x ima sva tri pojavljivanja slobodna.
• φ(x) označava da formula φ ima jedinu slobodnu promenljivu x; slično za φ(x, y),...
Značenje formule na srpskom jeziku odredjujemo tako što logičke veznike prevodimo na uobičajen
način, kvantifikator ∀ prevodimo sa ‘za sve skupove’, a kvantifikator ∃ sa ‘postoji skup’. Na primer:
• Rečenica ∃x x 6∈ x ima značenje: postoji (neki) skup a takav da važi a ∈ / a, što je u jeziku
ekvivalentno sa ‘postoji skup koji nije svoj element’. Naglasimo da ovde nismo na govornom
jeziku rekli ‘postoji skup x’ jer smo ranije rekli da ćemo skupove u jeziku označavati sa a, b, A, B...
dok simmole x, y koristimo u formalnom (logičkom) jeziku.
3
Ako je a neki skup, tada možemo pridati značenje iskazu ‘skup a zadovoljava formulu φ(x)’ prevodeći
kvantifikatore na govorni jezik. Kažemo i da ‘važi φ(a)’ što zapisujemo tako što u formuli φ(x) svako
slobodno pojavljivanje promenljive x zamenimo sa a. Na primer: ‘skup a ima bar dva elementa’ je isto
što i ‘važi ∃y∃z(¬y ≈ z ∧ y ∈ a ∧ z ∈ a)’ ili ‘a zadovoljava formulu ∃y∃z(¬y ≈ z ∧ y ∈ x ∧ z ∈ x)’
Zadatak Opisati formulom φ(x) svojstva:
1. x ima bar tri elementa.
2. x ima bar jedan element koji nema ni jedan element.
3. x ima ima bar dva elementa i bar jedan od njih nema ni jedan element.
2 Osnovne aksiome
(A1) Aksioma ekstenzionalnosti. ∀x∀y(x ≈ y ⇔ ∀u(u ∈ x ⇔ u ∈ y))
Dva skupa su jednaka ako i samo ako imaju iste elemente.
Definicija 1. Skup a je podskup skupa b (oznaka a ⊆ b) akko je svaki element skupa a ujedno i
element skupa b. Skup a je pravi podskup skupa b, u oznaci a ⊂ b ili a ( b, ako je a ⊆ b i a 6= b
(postoji element skupa b koji ne pripada skupu a).
Fakt 1. Postoji jedinstven skup koji nema nijedan element. Označavamo ga sa ∅ ili 0.
Fakt 2. Za svaka dva skupa a, b postoji jedinstven skup koji čiji su oni jedini elementi. Označavamo ga
sa {a, b}, a ukoliko je a = b koristimo i oznaku {a} umesto {a, a}.
Zadaci za vežbu:
Iz dosadašnjih aksioma ne možemo zaključiti da postoji skup sa bar tri različita elementa. To će
omogućiti naredna aksioma.
(A4) Aksioma unije. ∀x∃y∀u(u ∈ y ⇔ ∃v(v ∈ x ∧ u ∈ v))
Za svaki skup a postoji skup b čiji su jedini elementi skupovi koji pripadaju nekom elementu skupa a.
Fakt 3. Za svaki skup a postoji jedinstven skup b koji zadovoljava uslov prethodne aksiome. Takav
skup se zove unija skupa a i označava se sa ∪a.
4
• Skup ∪{A, B} označavamo i sa A ∪ B.
Zadaci:
1. Dokazati da za sve skupove a, b, c postoji jedinstven skup čiji su oni jedini elementi. Označavamo
ga sa {a, b, c}.
(Posmatrati skup ∪{{a, b}, {b, c}} ...)
2. Dokazati da za sve skupove a, b, c, d postoji jedinstven skup čiji su oni jedini elementi.
3. Dokazati da za sve skupove a, b, c, d, e, f postoji jedinstven skup čiji su oni jedini elementi.
Fakt 4. Za svaki skup a postoji jedinstven skup b koji zadovoljava uslov prethodne aksiome. Taj skup
je partitivni skup skupa a i označavamo ga sa P(a).
1. Izračunati: P(0) = ..... P({0}) = ....., P({{0}}) = ... P({0, 1}) = .....
4. Pronaći bar jedan skup x za koji važi i bar jedan za koji ne važi x ⊆ P(x).
∀x∃y∀u(u ∈ y ⇔ (u ∈ x ∧ φ(u))).
Fakt 5. Za svaki skup a i svojstvo P (x) skup b iz prethodne aksiome je jedinstven; označavamo ga sa
{x ∈ a | P (x)} ili {x ∈ a : P (x)}
5
3 Skupovne operacije
Uniju skupa, kao i uniju dva skupa smo definisali. Kao posledicu aksiome izdvajanja možemo definisati
i sledeće operacije sa skupovima:
B r (A ∪ C)
(A ∩ B) r C (B ∩ C) r A
A∩B∩C
A r (B ∪ C) (A ∩ C) r B C r (A ∪ B)
A C
B C B C B C
2. Zaokružiti redni broj tvrdjenja koja važe za sve skupove A, B i C, a precrtati ona koja ne važe.
6
(b) (B ∩ C)∆A ⊆ (A ∩ B) ∪ C.
(c) (A r B)∆C = (A∆C) ∪ (B ∩ C).
(d) (A∆B) r C = ((A r C) ∪ (B r C)) r (B ∩ C).
(e) Ako je A∪(B∆C) = (C ∩B)∪A, tada je B ⊆ A. (∀x∀y∀z(x∪(y∆z) = (z ∩y)∪x ⇒ y ⊆ x)).
(f) Ako je A ∩ B = B \ A, tada je B ⊆ A (∀x∀y(x ∩ y = y r x ⇒ y ⊆ x))
(g) Ako je A ⊆ B, onda je A∆C ⊆ B∆C.
(h) Ako je A ∪ (B∆C) = (A ∪ B) ∩ C, tada je A ⊆ C.
3. Zaokružiti redni broj tvrdjenja koja važe za sve skupove A i B, a precrtati ona koja ne važe.
5. Neka su dati skupovi A i B. Odrediti sve skupove X za koje važi (X ∪ A)∆(B r A) = (A r X)∆B.
Rešenje. X = ∅.
6. Neka su dati skupovi A i B. Odrediti sve skupove X za koje važi A ∩ X = (X ∪ A)∆(A r B).
Rešenje. X = A ∩ B.
8. Neka je A ∪ B ∪ X ⊆ C. Dokazati
(C r (A ∪ X))∆B = (C r (B ∪ X))∆A ako i samo ako X ⊆ A ∩ B.
• Naredni zadaci se odnose na konačne skupove i |X| označava broj elemenata skupa X.
7
9. Dokazati da za svaka dva skupa važi: |A| + |B| = |A ∪ B| + |A ∩ B|.
(a) Za svaki konačan skup A postoji skup B takav da je |A| + 2|B| > 2|A ∪ B| + |A ∩ B|.
(b) Postoji konačan skup A takav da za svaki (konačan) skup B važi |A|+2|B| > 2|A∪B|+|A∩B|.
(c) Za svaki konačan skup A postoji skup B takav da je |A| + 2|B| < |A ∪ B| + 2|A ∩ B|.
(d) Postoji konačan skup A takav da za svaki (konačan) skup B važi |A|+2|B| < |A∪B|+2|A∩B|.
(e) Za svaki konačan skup A postoji skup B takav da je 2|A| − |B| > |A ∪ B| + 2|A ∩ B|.
12. Dokazati da za sve konačne skupove važi: |A|+|B|+|C|+|A∩B ∩C| = |A∩B|+|A∩B|+|B ∩C|.
14. Odrediti najmanji prirodan broj n za koji postoje skupovi A, B i C takvi da je |B ∪C| =n, |A| = 8,
|B r A| = 6, |A r C| = 4 i |B ∩ C| = 3. Odgovor: n = 10
15. Odrediti najmanji prirodan broj n za koji postoje skupovi A, B i C takvi da je |B ∪ C| =n |A| = 9,
|C r A| = 7, |A r B| = 5 i |B ∩ C| = 3. Odgovor: n = 11
16. Odrediti najmanji prirodan broj n za koji postoje skupovi A, B i C takvi da je |C| =n, |ArB| = 12,
|A r C| = 7, |C r A| = 6 i |C r B| = 10. Odgovor: n = 11.
17. Odrediti najmanji prirodan broj n za koji postoje skupovi A, B i C takvi da je |B| =n, |ArB| = 12,
|A r C| = 6, |B r C| = 4, |C r A| = 6 i |C r B| = 10. Odgovor: n = 6.
8
Komplement
U matematici obično unapred fiksiramo neki dovoljno veliki skup koji sadrži sve objekte koji nas zani-
maju, takozvani univerzum ili univerzalni skup. Obično ga označavamo sa U . Univerzum nije fiksiran
skup i menja se. Na primer, ako nas zanimaju tvrdjenja o prirodnim brojevima, možemo uzeti da je U
skup prirodnih brojeva, kod realnih U = R ...
Fiksirajmo univerzum U i posmatrajmo njegove podskupove A, B, C ∈ P(U ). Skup U r A je
komplement skupa A i označavamo ga sa Ac .
Ac
(a) (A ∩ B c ) ∩ (Ac ∪ B) = ∅
(b) Ac ∩ B c ∩ C c = (A ∪ B ∪ C)c
(c) (A ∩ B c ) r C ⊆ (A∆C) r B
(d) (Ac ∩ B) ∪ C c ⊆ (Ac ∪ B ∪ C)c
4. Neka je U skup koji ima bar 1001 elemenat. Zaokruži tačna tvrdjenja a precrtaj netačna.
(a) Za sve skupove A, B ∈ P(U ) postoji skup C ∈ P(U ) takav da je (Ac ∆B) ∪ C = (Ac ∪ B)∆C.
(b) Za sve skupove B, C ∈ P(U ) postoji skup A ∈ P(U ) takav da je (Ac ∆B) ∪ C = (Ac ∪ B)∆C.
(c) Za svaki skup A ∈ P(U ) postoje skupovi B, C ∈ P(U ) takvi da je (Ac ∆B) ∪ C = (Ac ∪ B)∆C.
(d) Za svaki skup A ∈ P(U ) postoji skup B ∈ P(U ) takav da za svaki skup C ∈ P(U ) važi
(Ac ∆B) ∪ C = (Ac ∪ B)∆C.
9
Venov dijagram 4 skupa
U
D B
C A
(A ∩ X) ∪ (C ∩ X c ) = (A ∩ X) ∪ (D ∩ X c ) i (B ∩ X) ∪ (C ∩ X c ) = (B c ∩ X) ∪ (D ∩ X c ).
Stav 1.3 [MP] Svaki neprazan skup a ima podskup koji nije element skupa a.
(Drugim rečima: za svaki skup a važi P(a) 6⊆ a.)
10
Dekartov proizvod
Uredjeni par skupova a i b je skup (a, b) definisan na sledeći način:
Stav 1.5 [MP] Za skupove a, b, c, d važi: (a, b) = (c, d) ako i samo ako je a = c i b = d.
Definišemo i uredjenu trojku skupova (a, b, c) =def ((a, b), c) . Slično se definiše i uredjena četvorka,
...., uredjena n-torka.
Vežba
11