Sveučilište u Zagrebu

Fakultet strojarstva i brodogradnje

DIPLOMSKI RAD

Dalibor Funtak

Zagreb, 2009
 Sveučilište u Zagrebu
Fakultet strojarstva i brodogradnje

DIPLOMSKI RAD

Mentor:
Prof. dr.sc. Ivo Čala Dalibor Funtak

Zagreb, 2009
Izjavljujem da sam ovaj diplomski rad izradio potpuno samostalno, koristeći se pri
tome vlastitim znanjem stečenim tijekom cjelokupnog školovanja, određenom stručnom
literaturom navedenom na kraju rada te savjetima mentora.

Zahvaljujem se mentoru dr. sc. Ivi Čali na velikoj pomoći i uloženom trudu tijekom
izrade ovog diplomskog rada. Također, veliko hvala rukovoditelju održavanja dipl. ing.
Dubravku Kereši u poduzeću Končar – Distributivni i specijalni transformatori na
pruženoj stručnoj pomoći, savjetima te pristupu podacima službe održavanja. Posebnu
zahvalnost dugujem djevojci Dariji te svojoj obitelji koji su bili uz mene i neizmjerno
puno mi pomogli svojom podrškom i razumijevanjem.

Dalibor Funtak
 SADRŽAJ

Sadržaj
Popis slika
Popis tablica
Popis oznaka
Uvod 1

1. OSNOVNI POJMOVI 2

2. ODRŽAVANJE I PONAŠANJE TEHNIČKIH SUSTAVA 6

2.1. Razvoj pristupa održavanja 6
2.2. Pristupi održavanja 7
2.2.1. Korektivno održavanje 8
2.2.2. Preventivno održavanje 8
2.2.3. Terotehnologija 9
2.2.4. Logistički pristup održavanja 11
2.2.5. Cjelovito produktivno održavanje, TPM 11
2.2.6. Održavanje po stanju 14
2.2.7. Plansko održavanje 15
2.2.8. Ekspertni sustavi održavanja 17
2.2.9. Samoodržavanje 18
2.3. Izbor strategije održavanja 19
2.4. Stanje sustava 22
2.5. Značajke kvalitete opreme 24
2.5.1. Operativna raspoloživost 24
2.5.2. Eksploatacijska pouzdanost 26
2.5.3. Efektivnost tehničkih sustava 28

3. TEMELJNA OBILJEŽJA POSLOVNOG SUSTAVA "Končar - DIST" 30

3.1. Povijest poduzeća 30
3.2. Organizacijska struktura 31
3.3. Djelatnost i proizvodni program 32
3.4. Proces oblikovanja proizvoda i proizvodni procesa 36
3.5. Pokazatelji poslovanja 41
3.6. Funkcija održavanja 42
4. ANALIZA POSTOJEĆEG SUSTAVA ODRŽAVANJA 46
4.1. Proračun raspoloživosti 52
4.2. Proračun eksploatacijske pouzdanosti 54
4.2.1. Testiranje podataka 54
4.2.2. Proračun eksploatacijske pouzdanosti 58
4.3. ABC analiza (Pareto – analiza) 59
4.3.1. ABC analiza zastoja po vrsti kvara 59
4.3.2. ABC analiza zastoja po sklopovima odnosno pozicijama 61

5. PRIJEDLOG POBOLJŠANJA SUSTAVA ODRŽAVANJA 64

6. ZAKLJUČAK 68

LITERATURA 70

PRILOZI 71
 P O P I S S L I KA

SLIKA NAZIV / IZVOR STRANICA

Slika 1.1. Bitne faze u životnom ciklusu opreme 3

Slika 2.1. Razvoj pristupa održavanja /1/ 6

Slika 2.2. Pristupi (vrste) održavanja 7
Slika 2.3. Faze životnog vijeka opreme s terotehnološkog stajališta /2/ 11
Slika 2.4. Povećanje operativne raspoloživosti uvođenjem TPM-a /6/ 13
Slika 2.5. Veza terotehnologije, logističkog pristupa i TPM-a /6/ 13
Slika 2.6. Metode planskog održavanja /7/ 15
Slika 2.7. Izbor strategije održavanja /8/ 18
Slika 2.8. Utjecajni čimbenici na djelatnost održavanja /8/ 19
Slika 2.9. Oblik rasipanja vremena između dva kvara koji ukazuje na mogućnost
uvođenja održavanja po stanju /8/ 19
Slika 2.10. Oblik rasipanja vremena između dva kvara koji ukazuje na mogućnost
uvođenja cikličkih zahvata /8/ 20
Slika 2.11. Krivulja učestalosti kvarova (krivulja kade) /8/ 22
Slika 2.12. Odnos troškova održavanja i raspoloživosti /2/ 25
Slika 2.13. Odnos troškova proizvodnje i pouzdanosti /2/ 26
Slika 2.14. Optimalna vrijednost efektivnosti sustava /4/ 29

Slika 3.1. Organizacijska shema /10/ 31

Slika 3.2. Struktura obrazovanja zaposlenih /10/ 31
Slika 3.3. Energetski transformator /11/ 32
Slika 3.4. Distributivni uljni transformator /11/ 34
Slika 3.5. Specijalni transformator /11/ 34
Slika 3.6. Suhi transformator /11/ 35
Slika 3.7. Uljni transformator /11/ 35
Slika 3.8. Proces oblikovanja i proizvodnja transformatora 36
Slika 3.9. Uzdužno rezanje namota transformatorskog lima 37
Slika 3.10. Jezgra transformatora 38
Slika 3.11.a) Izolirani namoti i sušenje u ogromnim pećima 39
Slika 3.11.b) Izolirani namoti i sušenje u ogromnim pećima 39
Slika 3.12. Pakiranje i transport 40
Slika 3.13. Financijski pokazatelji /10/ 41
Slika 3.14. Struktura prodaje po Zemljama /10/ 41
Slika 3.15. Struktura proizvodnje prema vrsti transformatora /10/ 42

Slika 4.1. a) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600 47
Slika 4.1. b) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600 47
Slika 4.1. c) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600 48
Slika 4.1. d) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600 48
Slika 4.2. Operativna raspoloživost strojnog sustava Soenen TRL 600 53
Slika 4.3. Obrada podataka srednjeg vremena između dva kvara 54
Slika 4.4. Histrogram relativnih frekvencija SVIK-a sa pripadajućom
eksponencijalnom razdiobom 57
Slika 4.5. Eksploatacijska pouzdanost strojnog sustava Soenen TRL 600 u
ovisnosti o vremenu eksploatacije 58
Slika 4.6. Histogram zastoja po vrsti kvara 59
Slika 4.7. ABC analiza po vrsti zastoja 60
Slika 4.8. Histogram zastoja po pojedinom sklopu 61
Slika 4.9. ABC analiza zastoja po pojedinom sklopu 62

Slika 5.1. Algoritam procesa održavanja po stanju 65

Slika 5.2. Uređaj za mjerenje tenzije remena 66
 POPIS TABLICA

TABLICA NAZIV STRANICA

Tablica 3.1. Vitalna oprema i postrojenja poduzeća Končar D&ST 43

Tablica 3.2. Oprema s ugovorenim godišnjim održavanjem 45

Tablica 4.1. Glavne karakteristike strojnog sustava Soenen TRL 600 46

Tablica 4.2. Grupiranje i šifriranje kvarova prema vrsti kvara 49

Tablica 4.3. Podaci o kvarovima po pojedinim sklopovima koji su se kvarili 50

Tablica 4.4. Trajanje pojedinog zastoja te proračun SVIK-a 51

Tablica 4.5. Proračun raspoloživosti 52

Tablica 4.6. Postupak χ2 hi – kvadrat testa 56

Tablica 4.7. Kritični sklopovi i pozicije na strojnom sustavu Soenen TRL 600 62

Tablica 4.8. Prosječno trajanje kritičnih pozicija 63

 POPIS OZNAKA

TPM – cjelovito produktivno održavanje (eng. Total Productive Maintenance)

A (t) – raspoloživost opreme u ovisnosti o vremena (eng. Availability)

ti – vrijeme eksploatacije u ispravnom stanju

tz – vrijeme provedeno u zastoju

tt – ukupno (teorijsko) vrijeme

R (t) – operativna pouzdanost opreme u ovisnosti o vremenu

SVIK – srednje vrijeme izneđu dva kvara

λ – intezitet kvarova

E (t) – efektivnost sustava u ovisnosti o vremenu

Fp – funkcionalna prilagodljivost

MVA – mega volt amper

kV – kilo volt

VDK – vrijeme proteklo do kvara

χ2 – hi - kvadrat

fo – empirijske frekvencije (eng. observed frequency)

ft – teorijske frekvencije (eng. expected frequency)

DD – doknadni dijelovi (rezervni)

 UVOD

Na smjeru Industrijsko inženjerstvo i menedžment na Fakultetu strojarstva i

brodogradnje u devetom semestru, student upisuje izborne tehničke predmete
odnosno podsmjer koji definira područje iz kojeg će student izabrati temu za
diplomski rad. U dogovoru s voditeljem navedenog podsmjera prof. dr.sc. Ivom
Čalom te voditeljem službe održavanja u poduzeću Končar - Distributivni i specijalni
transformatori, dipl. ing. Dubravkom Kerešom, odabrana je tema ovog rada:
Prijedlog suvremenog sustava održavanja.

Svrha ovog rada jest argumentirana analiza postojećeg sustava održavanja u

poduzeću Končar - Distributivni i specijalni transformatori d.d. te na temelju
rezultata analize donijeti prijedloge eventualnih poboljšanja sustava održavanja.

Za donošenje prijedloga eventualnih poboljšanja temeljenih na rezultatima navedene

analize, potrebno je detaljno upoznavanje sa svim koncepcijama održavanja kako bi
se postojeći sustav održavanja mogao analizirati u odnosu na suvremene koncepcije.

Ovaj je rad strukturiran u šest poglavlja. Nakon uvoda i definiranja osnovnih

pojmova koji se koriste u održavanju, u drugom poglavlju detaljno su opisani svi
pristupi i koncepcije održavanja te razvoj navedenih trendova kroz povijest. Slijedi
definiranje strategije održavanja, upoznavanje sa problemom izbora strategije
održavanja te metodom pomoću koje se provodi argumentiran izbor. Također u
ovom dijelu opisana su moguća stanja opreme te suvremene značajke kvalitete
opreme. U trećoj točki ovog rada iznijeta su temeljna obilježja poduzeća Končar –
D&ST, kao što su: povijest poduzeća, organizacijska struktura, djelatnost i
proizvodni program, pokazatelji poslovanja te detaljno opisana funkcija održavanja u
poduzeću. Tijek proizvodnog procesa transformatora također je opisan u trećoj točki
ovog rada dok je istraživanje eksploatacijske pouzdanosti i raspoloživosti postojeće
opreme u poduzeću obrađeno u četvrtom poglavlju u kojem su interpretirani rezultati
i navedene korisne spoznaje za oblikovanje i donošenje odluka pri upravljanju
djelatnošću održavanja. U sljedećem poglavlju dan je prijedlog poboljšanja sustava
održavanja na temelju svih dosadašnjih analiza. Rad završava sa zaključcima
odnosno koristima ovog rada.

-1-
1. OSNOVNI POJMOVI

U zadnjih nekoliko desetljeća zbog različitih promjena, kao što su povećana

kompleksnost strojeva, povećanje proizvodnje, primoranost na smanjenje troškova,
"just in time" način upravljanja te povećanje konkurentnost dovelo je funkciju
održavanja do jedne od najznačajnijih poslovnih funkcija u poduzeću.

Biti konkurentan na tržištu za proizvodna poduzeća podrazumijeva visoku

proizvodnost, ekonomičnost, fleksibilnost a time i sve veći ritam proizvodnje što
postavlja neposredni imperativ za maksimalnom raspoloživosti instalirane opreme u
uz što manje troškove. Upravo je to cilj funkcije održavanje; svesti zastoj
instalirane opreme to jest proizvodnih kapaciteta na minimum uz minimalne
troškove. Pod zastojem smatra se vremenski interval u kojem oprema ne obavlja
svoju funkciju iz bilo kojeg razloga.

Pod pojmom održavanje podrazumijeva se skup aktivnosti koje se poduzimaju kako

bi se određeni objekt održavanja doveo u ispravno stanje ili održao što dulje u
ispravnom stanju (iz stanja "u otkazu1" u stanje "u radu") , a sve zbog toga da može
kvalitetno obavljati svoju funkciju.

Pod objektom održavanja podrazumijeva se oprema definirana kao pomagalo u

radu te se u proizvodnim poduzećima dijeli na proizvodnu i pomoćnu opremu. Na
slici 1.1. prikazan je primjer bitnih faza u životnom vijeku opreme.

1
Bez obzira da li uslijed pojave kvara sustav može nastaviti obavljati funkciju sa promijenjenim
performansama (smanjenom radnom aktivnošću) ili nastaje prekid svake aktivnosti smatra se da je
sustav izvan funkcije.

-2-
 Slika 1.1. Bitne faze u životnom vijeku opreme

Na slici 1.1. vidi se da životni vijek opreme počinje projektiranjem, nastavlja se

izradom i nabavkom dijelova, montažom te ugradnjom kod korisnika. Nakon toga
slijedi radni vijek opreme i eksploatacija do otpisa. Stručnjaci održavanja trebaju
osigurati visoku raspoloživost opreme upravo u fazi eksploatacije. Kao što to
prikazuje krivulja na slici 1.1., tijekom vijeka normalne eksploatacije, pada radna
sposobnost opreme, a kad ona bude ispod donje granice ispravnog stanja po
odabranoj strategiji i procesima održavanja, obavljat će se niz radova (planski
popravci, zamjene sklopova, podešavanja i slično) kako bi se oprema vratila u
ispravno stanje.

Dva glavna zahtijeva funkcije održavanja, minimalan zastoj uz minimalne troškove,

su očigledno u suprotnosti pa je potreban vrlo stručan i pažljiv pristup izboru
strategije održavanja, procesa održavanja i njegove logističke potpore, te na kraju
organizacije. Strategija održavanje može se jednostavno definirati kao izbor
priznatih koncepcija održavanja, djelomično, u cjelini ili kombinirano s ciljem
smanjenja zastoja uz optimalan utrošak svih raspoloživih resursa. Ipak, nakon
relativno jednostavne definicije, izbor odgovarajuće strategije održavanje daleko je
kompleksniji. Jedna od važnih spoznaja za donošenje odluke utemeljena je i na

-3-
podacima o radu i zastojima u proteklom razdoblju za instaliranu opremu. Iz ovih
podataka dobivaju se informacije o značajkama kvalitete opreme kao što su
eksploatacijska pouzdanost, raspoloživost, efektivnost, sposobnost za održavanje i
slično, da bi se na temelju tih informacija mogla argumentirano izabrati
odgovarajuća strategija održavanja. Izborom prave tehnike za određeno poduzeće
može se postići željeni cilj, poboljšati učinak opreme ili ga zadržati na zahtijevanoj
razini, ali isto tako odabir neodgovarajuće tehnike može dovesti do suprotnog.
Odabirom suvremenih organizacijskih rješenja, osim ostvarenja prije navedenih
glavnih ciljeva, smanjuju se (nepotrebni) rezervni dijelovi i materijala na skladištu te
se smanjuje broj održavatelja.

Izbor strategije održavanje kao što je rečeno podrazumijeva pronalaženje i primjenu

odgovarajućih tehnika uklanjanja zastoja to jest kvarova. Ukupna djelatnost
održavanja se u pravilu dijeli na preventivne i korektivne radove. Preventivno
održavanje sastoji se od sistematskih kontinuiranih planskih pregleda, podmazivanja
i popravaka strojeva, uređaja i zgrada, kako bi se održali u optimalnim uvjetima.
Korektivno održavanje podrazumijeva sve radove održavanja koji se obavljaju nakon
kvara.

Zadaci funkcije održavanja obično se dijele u dvije osnovne grupe: primarne i

sekundarne. Primarne ili osnovne su: održavanje opreme, zgrada i terena, pregledi i
podmazivanje strojeva, rekonstrukcija i modernizacija postojećih strojeva, a
sekundarne su one koje djelatnici održavanja obavljaju jer imaju odgovarajuće
znanja; briga oko smanjenja buke i raznih onečišćenja - ekološki aspekt, pregledi i
kontrole atesta, osiguranje propisanih sigurnosnih mjera.

Organizacija održavanja dijeli se prema pristupu konstituiranju organizacijske

jedinice, na centraliziranu i decentraliziranu. Kada je funkcija održavanje
konstituirana kao služba na razini poduzeća govorimo o centraliziranom obliku
organizacijskog rješenja. Radionice održavanja u tom su slučaju s kompletnom
opremom za održavanje organizacijski također centralizirane.

-4-
Kada je služba održavanja podijeljena na više manjih organizacijskih jedinica koje
pripadaju proizvodnim pogonima i obavljaju samo manje zahvate održavanja, a za
veće radove se koristi vanjska usluga govorimo o decentraliziranom obliku
organizacijskog rješenja.

U svakom industrijskom poduzeću prisutan je problem održavanja opreme jer u

načelu nema industrijske opreme koja će funkcionirati cijeli svoj životni vijek na
zahtijevanoj razini. Iz tog razloga moglo bi se na održavanje gledati kao na trošak ali
u pravilu taj trošak znači ulaganje u funkcioniranje opreme radi ostvarenja svrhe
proizvodnog procesa. Održavanje treba promatrati kao investiciju u budući profit
koji će se ostvariti kroz osiguranje kapaciteta, poboljšanje kvalitete te smanjenje
ukupnih troškova.

-5-
2. ODRŽAVANJE I PONAŠANJE TEHNIČKIH
SUSTAVA

2.1. Razvoj pristupa održavanja

Moglo bi se reći da su neki oblici održavanja oduvijek prisutni u čovječanstvu. Čak i

u kamenom dobu neandertalac2 je morao održavati strijelu oštrom, a luk
funkcionalnim. Nešto kasnije kroz povijest morao je održavati i svoje nastambe.

Unatoč tome što su se neki oblici održavanja odavno razvili, održavanje kakvo danas
poznajemo u poduzećima razvilo se krajem drugog svjetskog rata i to u vojsci i
vojnoj industriji razvojem preventivnog održavanja. Ubrzo nakon toga preventivno
održavanje postaje opće prihvaćeno načelo te se širi na sve druge oblike industrije te
pridonosi razvoju svih drugih suvremenih koncepcija i pristupa održavanju: logistički
pristup, terotehnologija, cjelovito produktivno održavanje (TPM), plansko
održavanje, održavanje po stanju, ekspertni sustavi te samoodržavanje. Kako su se
kroz povijest razvijali navedeni pristupi održavanja prikazano je na slici 2.1.

Slika 2.1. Razvoj pristupa održavanja /1/

2
Neandertalac je izumrla vrsta roda Homo, predak suvremene ljudske vrste Homosapiens. Živjeli su
oko 30 000 godina pr. Kr. Dobili su ime po dolini Neandertal u njemačkoj saveznoj u kojoj se nalazi
špilja Feldhofer gdje su 1856. godine prvi put pronađeni njihovi ostaci.

-6-
2.2. Pristupi održavanja

Kao što je već spomenuto, postoji nekoliko različitih pristupa održavanja instalirane
opreme koje se u pravilu dijeli na dvije velike skupine; pristupi kod kojih se
obavljaju različite radovi kako do kvara uopće ne bi došlo te s druge strane
korektivni pristup kod kojeg se kvar uklanja tek nakon nastanka kvara, kao što je
prikazano na slici 2.2. Pod pojmom kvar podrazumijeva se svaki lom, deformacija,
istrošenje, začepljenje ili smetnja zbog koje oprema ne može obavljati svoju funkciju
/1/.

Slika 2.2. Pristupi (vrste) održavanja

-7-
2.2.1. Korektivno održavanje

Korektivno održavanje opreme najstariji je pristup kod kojeg se zahvati održavanja

izvode nakon što je došlo do kvara. Nastankom kvara dolazi do ispadanja sustava iz
rada nakon čega se zamjenjuje pozicija ili sklop novim dijelom ili se oštećeni dio
popravkom vraća u stanje "u radu" /2/. Pri tome je stohastičko vrijeme eksploatacije
opreme neovisno o stohastičkom trajanju zastoja.

Ograničene su mogućnosti organizacije održavanja ovim pristupom zbog velike

razlike potrebnog vremena za otklanjanje pojedinih zastoja i nemogućnosti
prognoziranja ponovnog nastanka kvara. Kako se svi dijelovi sustava koriste do
pojave oštećenja moglo bi se pogrešno zaključiti da su svi oni u potpunosti
iskorišteni. Međutim, iskorištenje rezerve upotrebljivosti pojedinog sklopa ili
pozicije i njegova eksploatacija u pogoršanom stanju može rezultirati oštećenjem
ostalih dijelova sustava. Na taj način značajno se povećavaju troškovi održavanja i
vrijeme zastoja.

Korektivni zahvati ne mogu se planirati po vrstama, ali na temelju broja pojava

kvarova na instaliranoj opremi u prošlom razdoblju moguće je isplanirati određeni
fond radnoga vremena održavatelja. Ovaj pristup neki autori poput profesora W.M.J.
Geraerds-a iz Nizozemske nazivaju pristupom "čekaj i vidi", te se on kao zaseban
danas ne koristi osim za održavanje jednostavne, manje važne opreme kod koje
zastoj ne utječe direktno na odvijanje proizvodnog procesa.

2.2.2. Preventivno održavanje (plansko-preventivno) /3/

Ovaj pristup razvija se nakon drugog svjetskog rata u Americi, a od pedesetih godina
uvode ga i japanski stručnjaci. Bazira se na obavljanju niza zahvata održavanja
prema unaprijed utvrđenom planu, prije nego dođe do kvara, odnosno zastoja. Dakle,
održavatelji obavljaju niz cikličkih zahvata koji trebaju biti dogovoreni s
proizvodnjom, kako bi određena oprema mogla biti zaustavljena zbog obavljanja
neophodne preventive.

-8-
Ukupni troškovi primijenjenog preventivnog održavanja vrlo su visoki jer se
angažiraju velika sredstva, a planom određeno zaustavljanje opreme na
visokoproduktivnim strojevima stvara velike gubitke uslijed planiranog zastoja.
Zamjena određene pozicije ili sklopa izvodi se po unaprijed određenim intervalima
bez obzira na trenutno stanje dijela. Iskoristivost pozicije na taj način može biti vrlo
mala pa je upravo zbog toga potrebno precizno odrediti intervale cikličkih zahvata s
težnjom da se dođe do dozvoljene granice istrošenosti.

Iz Amerike se ova koncepcija proširila po cijelom svijetu i bila je podloga svim

kasnije razvijenim suvremenim koncepcijama. Tu su koncepciju kasnije vrlo detaljno
razradili stručnjaci bivšeg SSSR za primjenu u čeličanama, a kasnije i u ostaloj
industriji. Iako suvremeni pristupi održavanju pomalo istiskuju preventivnu
koncepciju, ona je još uvijek dosta prisutna. Ovaj pristup bio je podloga kasnijim
suvremenim koncepcijama.

2.2.3. Terotehnologija

Terotehnološki pristup održavanja opreme javlja se 1970-ih godina u Velikoj

Britaniji na zahtjev britanskog Ministarstva tehnologije. Izraz terotehnologija je
izvedenica grčkog glagola "terein", što znači brinuti se, čuvati ili nadzirati i riječi
tehnologija, što nam ukazuje da se radi o djelatnosti "tehnologije održavanja"
tehnoloških sustava i njegovih komponenti /4/.

Ideja ovakvog pristupa je da se održavatelji opreme uključe u odlučivanje o opremi

tokom cijelog njenog životnog vijeka, od potreba za određenom opremom, sugestija
prilikom projektiranja i konstruiranja, kupnje, održavanja u eksploataciji i eventualne
modernizacije pa sve do otpisa opreme.

Jedna od definicija terotehnologija prema Denisu Parks-u jest:

"Terotehnologija je stručno područje koje u sebi objedinjuje problematiku

upravljanja, financija, tehničkih i ostalih disciplina primijenjenih za opremu u cilju
dobrog gospodarenja za vrijeme ekonomskog vijeka trajanja te opreme" /5/.

-9-
Stečena iskustva i znanja u jednom životnom ciklusu opreme koriste se kao povratna
informacija. Na taj su način konstrukcijska rješenja nove opreme bolje riješena s
ciljem lakšeg i jednostavnijeg održavanja te samim time povećanja raspoloživosti i
pouzdanosti u eksploataciji.

Na slici 2.3. prikazane se faze životnog vijeka opreme sa terotehnološkog stajališta.

Tek pri korištenju opreme dolazi do održavanja u pravom smislu te riječi.
Uključenjem održavatelja u konstrukciju i nabavu nove opreme dobiva se oprema
koja ima mnogo manje nedostataka tijekom eksploatacije te je na takvoj opremi
potrebno manje zahvata održavanja, samim time i manje sati utrošenih na otklanjanje
kvarova, manje doknadnih dijelova što u konačnici rezultira povećanjem
raspoloživosti i smanjenjem troškova.

Slika 2.3. Faze životnog vijeka opreme s terotehnološkog stajališta /2/

Terotehnološki pristup ukazuje na činjenicu da nije dovoljno usmjeriti pažnju

isključivo na održavanje kako bi se ostvario prvobitni cilj održavanja, već je nužno
uključiti i ostale upravljačke funkcije u poduzeću koje imaju utjecaj na performanse i
troškove poslovnog sustava.

- 10 -
Tijek informacija između proizvođača, konstruktora i korisnika nije jednosmjerno i
mora se koristiti za neprestano poboljšanje tehničkih rješenja. Uvođenjem
terotehnologije u niz britanskih industrija ukupan iznos od 2 100 miliona funti
godišnje (uzrokovan troškovima zastoja i troškovima održavanja) smanjio se za 500
miliona funti.

2.2.4. Logistički pristup održavanja

Ovaj pristup nastao je u Americi otprilike u isto vrijeme kad i terotehnološki princip
u Europi (1970-ih godina). Ideje za ovu koncepciju u svezi su s logističkom
potporom u vojsci, gdje je ona bitna za uspješnost vojnih akcija. U području
održavanja opreme radi se o logističkoj podršci eksploataciji opreme u gospodarskim
i inim poduzećima. Logistika obuhvaća vještinu i znanost upravljanja, aktivnosti koje
se odnose na tehničke zahtjeve, projektiranje i razvoj, opskrbu i osiguravanje resursa
za održavanje tehničkih sustava. Sve aktivnosti usmjerene su efikasnijoj podršci
planovima i operacijama održavanja.

To je multidisciplinarno tehnička disciplina koja proučava rad, funkcioniranje i

uvijete rada tehničkih sustava, vodeći pri tome računa o svim osnovnim aktivnostima
životnog ciklusa. Zadatak logističkog pristupa je osiguranje svih čimbenika
potrebnih za pouzdan rad sustava te njegovo vračanje iz stanja "u otkazu" u stanje "u
radu" /6/.

Posebna pažnja posvećuje se fazi razvoja tehničkog sustava gdje se mora voditi
računa o ugradnji svih mogućnosti logističke podrške. Iz svega navedenoga uočava
se mnogo sličnosti sa teroehnologijom sa razlikama u širini djelovanja te nivoa
odgovornosti.

- 11 -
2.2.5. Cjelovito produktivno održavanje, TPM /6/

Dok u Europi nastaje terotehnologija, u Americi logistički pristup održavanja, u

Japanu nastaje TPM - Total Productive Maintenance, odnosno prevedeno, cjelovito
produktivno održavanje. Prvobitno se počinje primjenjivati u visokoautomatiziranoj i
masovnoj proizvodnji točnije u automobilskoj industriji Toyota. Tvorac ovog
pristupa jest Seiichi Nakajima koji koristeći iskustva američkog modela preventivnog
održavanja, te koncepta potpune kontrole kvalitete i uključivanja svih zaposlenih
razvija novi model suvremenog održavanja. Glavne ideje ovog pristupa sadržane su u
riječi "cjelovito" koja ima trojako značenje:

- cjelovito uključivanje,
- cjelovito održavanje,
- cjelovita efikasnost.

Nakajima polazi od ideje da se smije biti izražena stroga podjela između rukovatelja
opreme i održavatelja po američkom principu "ja radim – ti popravljaš".

Cjelovito uključivanje podrazumijeva da rukovatelji opreme sami izvode zahvate

održavanja na opremi na kojoj rade. Raspoloživost opreme direktno ovisi o kvaliteti
održavanja, a utječe na zaradu pojedinca pa je pojedinac motiviran u svom poslu i
sve više razvija sposobnost pravovremenog otkrivanja oštećenja.

Cjelovito održavanje uključuje održavanje u sve faze životnog vijeka opreme što
znači da se stručnjaci održavanja uključuju u fazu u kojoj se izrađuje konstrukcijski
projekt s težnjom da buduće održavanje opreme bude što jednostavnije uz minimalan
trošak.

Cjelovita efikasnost podrazumijeva da se instalirana oprema permanentno usavršava

s ciljem smanjenja intenziteta oštećenja ili kvarova pri čemu se teži potpunoj
efikasnosti to jest povećanju profita.

- 12 -
Na temelju navedenog može se zaključiti da su glavni ciljevi TPM-a:

- smanjenje gubitaka (povećanje raspoloživosti),

- prenošenje ovlaštenja na rukovoditelje,
- poboljšanje stanja održavanja,
- poboljšanje kvalitete proizvoda,
- smanjenje troškova,
- povećanje produktivnosti.

Dobar primjer učinkovitosti TMP-a jest primjer francuske tvornice Renault koja je
nakon uvođenja ovog pristupa smanjila zastoj opreme za 20 - 30 %, a povećala
raspoloživost opreme do 90% i više. Prosječna tvornica koja je uvela TPM početkom
70-tih godina smanjila je pojavu kvarova na 1/50 postojećeg broja, a raspoloživost
povećala od 17 - 26 %, dok je ljudski rad produktivniji u prosjeku za 40 – 50%. Na
slici 2.4. ispod prikazana je mogućnost povećanja operativne raspoloživosti opreme.

Slika 2.4. Povećanje operativne raspoloživost uvođenjem TPM-a /6/

Zahvaljujući S. Nakajimi, TPM se širi prvo po zemljama dalekog istoka (Kina,

Tajvan, Koreja), a sredinom 80-tih usvajaju ga i europske zemlje poput Francuske te
Portugala. U početku, TPM je bio filozofija dalekog istoka a danas jest vrlo
učinkovito sredstvo koje osigurava značajne performanse u pogledu raspoloživosti,
efikasnosti i produktivnosti.

Kao što se može zaključiti terotehnologija, logistički pristup te TPM imaju mnogo
sličnosti posebice u glavnim ciljevima. Razlike među ovim pristupima očituju se u
širini djelovanja, nivo odgovornosti te kulturi iz koje potječu. Slika 2.5. prikazuje
sličnosti i razlike ova tri pristupa.

- 13 -
 Slika 2.5. Veza terotehnologije, logističkog pristupa i TPM-a /6/

2.2.6. Održavanje po stanju

Kao poseban slučaj preventivnog održavanja javlja se model održavanja prema

stanju. Ovaj pristup temelji se na razradi metoda, tehnika i opreme za sustavno
praćenje i uvid u stanje ispravnosti elemenata tehničkog sredstava (tehnička
dijagnostika) i poduzimanje adekvatnih mjera radi sprečavanja nastanka njihove
neispravnosti /7/.

Klasični pristupi održavanja kao korektivno ili preventivno s unaprijed određenim

intervalima zahvata ne osiguravaju optimalne rezultate što kod visokoproduktivne
proizvodne opreme nije zadovoljavajuće. Upravo iz ovog razloga, maksimizacije
raspoloživosti te povećanje pouzdanosti, javlja se potreba za ovim pristupom
održavanja.

- 14 -
Ovaj pristup osigurava bolju vezu između procesa promjene pogonskog stanja i
procesa eksploatacije sistema. Bazirano je na stalnoj ili periodičnoj kontroli
ključnih tehničkih parametra, evidentiranju i ažuriranju primljenih informacija na
osnovu kojih se donose odluke o izvođenju zahvata održavanja. Zahvati održavanja
isti su kao i kod preventivnog održavanja ali se izvode samo onda kada vrijednost
kontroliranih parametara dosegne predkritični nivo.

Osnovne karakteristike održavanja prema stanju su:

- izvodi se samo u slučaju potrebe,

- izvodi se prije nastanka neispravnosti,
- broj korektivnih akcija svodi se na minimum.

Održavanje prema stanju najsloženija je i najbolja vrsta preventivnog održavanja

koja zahtijeva da svi sustavi održavanja funkcioniraju bez greške. Suvremene metode
održavanja koncipiraju se na održavanju prema stanju što zahtijeva uvođenje
dijagnostičkih postupaka kao što su: endoskopija, termografija, analiza vibracija,
metoda udarnih impulsa, mjerenje tlaka, spektrografska analiza ulja, penetrantske i
magnetske metode. Za provedbe ovih metoda u većini slučajeva potreban je
elektronska oprema pomoću koje se pregledi izvode brzo, kvalitetni, pouzdano i
precizno.

Primjena ovog pristupa može bitno umanjiti troškove održavanja preko potpunog
iskorištenja "rezerve upotrebljivosti" i trebalo bi ga primjenjivati gdje god je to
moguće i opravdano.

2.2.7. Plansko održavanje /7/

Plansko održavanje je koncepcija koja se često pojavljuje u praksi, a predstavlja

kombinaciju korektivnog i preventivnog održavanja u omjeru koji najbolje odgovara
instaliranoj opremi, zahtjevima proizvodnog procesa i raspoloživog stručnog kadra.

- 15 -
Osim korektivnih zahvata stručnjacima ostaje na raspolaganju niz preventivnih
metoda, koje se koriste ovisno o instaliranoj opremi, kao što su: planski popravci,
preventivni pregledi, plansko podmazivanje, traženje i otklanjanje slabih mjesta,
održavanje po stanju i drugi suvremeni pristupi održavanju. Slika 2.6. prikazuje
metode planskog održavanja. Taj je izbor ovisan o zahtjevima proizvođača opreme,
zahtjevima kupca, odnosno procesa.

Slika 2.6. Metode planskog održavanja /7/

Planski popravci su veći zahvati, koji podrazumijevaju planiranje:

- vremenskih ciklusa za svaki stroj,

- vrstu radova,
- vrijeme trajanja radova (stroj je u zastoju),
- potrebu za doknadnim dijelovima,
- te ostale materijale za održavanje.

Ova vrsta zahvata koristi se u procesnoj industriji kod kontinuirane proizvodnje ali
na opremi koja radi sezonski, kotlovskim postrojenjima i instalacijama toplovodnog i
parnog grijanja.

- 16 -
Planski pregledi su manji zahvati održavanja kod kojih se oprema obično ne
rastavlja, a izvode se na temelju unaprijed propisan preporuka. To su obično liste
preventivnih pregleda, na kojima se za svaki stroj nalazi popis dijelova i sklopova
koje treba pregledati, vremenski ciklusi pregleda, potreban alat i uređaj s kojim
pregled treba obaviti. Također, definirano je i vrijeme potrebno za obavljanje
zahvata, struka izvršioca održavanja te ostale posebne preporuke. Ovi se zahvati
obično obavljaju na skupoj opremi ili na opremi koja je usko grlo proizvodnje.

Traženje i otkrivanje slabih (kritičnih) mjesta na opremi jest metoda

sistematiziranog praćenja kvarova u određenom vremenskom periodu (najmanje šest
mjeseci). Priprema održavanja vodi listu kvarova i na temelju analize može
konstatirati da je učestalost nekih kvarova velika pa više nije dovoljno obaviti
klasičan popravak, već je potrebno rekonstruirati takav sklop to jest otkriti zašto
upravo na tom elementu dolazi do učestalog kvara pa sukladno s tim koristi bolje
materijale ili ga predimenzionirati.

Plansko podmazivanje podrazumijeva zahvate podmazivanja koji se izvode na

temelju lista podmazivanja izrađenih za svaki stroj, a u njima je za svako mjesto
podmazivanja navedena vrsta maziva, način podmazivanja, ciklus kontrole i zamjene
te naravno sklop stroja koji se podmazuje.

Održavanje prema stanju podrazumijeva mjerenje određenih parametara

(temperatura, vibracije, tlak, pritisak, protok itd.) pomoću određenih metoda za
određivanje stanja opreme. S obzirom na utvrđeno stanje opreme izvode se
odgovarajući zahvati održavanja što dovodi od optimalizacije zahvata održavanja.
Održavanje prema stanju detaljnije je opisano u točki 2.2.6. na stranici 14.

2.2.8. Ekspertni sustavi održavanja

Složenost opreme zahtijeva usko specijalizirane stručnjake za svako područje, a

baziranje cjelokupne koncepcije održavanja na sposobnostima nekoliko stručnjaka
nije preporučljivo jer oni osim što predstavljaju veliko financijsko opterećenje,
njihovim odlaskom, odlazi i njihovo znanje.

- 17 -
Upravo iz tog razloga se 1980-tih, razvojem softwarea i hardwarea, javljaju
ekspertni sustavi. To su kompjutorski programi, ostvareni različitim metoda umjetne
inteligencije koji rješavaju probleme uskog područja pri čemu se ponašaju kao
čovjek-ekspert. Oni oponašaju one elemente čovjekovog ponašanja to jest
rješavanja problema koje podrazumijevamo pod pojmom inteligencija a to su
zaključivanje, prosuđivanje i odlučivanje.

Oni sadrže velike baze znanja te na temelju različitih komunikacijskih sklopova i

modula za zaključivanje donose odluke čak i na osnovu nepotpunih i nepouzdanih
informacija. Ovo upućuje na ekonomsku opravdanost korištenja ekspertnih sustava
ali oni se još trebaju razviti kako bi opravdali sve nabrojane prednosti.

2.2.9. Samoodržavanje /8/

Ovaj pristup razvija se zajedno sa idejom "tvornice bez ljudi" gdje se sve operacije
izvode pomoću robota. Samoodržavanje jest najrazvijeniji oblik održavanja, a razvio
se u Japanu. Niz ekspertnih sustava signaliziraju upravljačkom sustavu o kvaru na
nekoj automatiziranoj tehnološkoj liniji u pravilu sastavljenoj od modula.
Informacija o kvaru inicirat će zamjenu pokvarenog modula koju obavlja robot.
Pokvareni modul robot odlaže u prostor neposredno uz proizvodnu liniju, uzima isti
takav ispravan modul te ga ugrađuje. Održavatelji otpremaju odloženi modul u
specijaliziranu radionicu gdje popravljaju element u kvaru te ga vračaju na skladište
ispravnih modula. Ovakav sustav omogućava vrlo kratko trajanje zastoja, visoku
raspoloživost opreme te snižavanje troškova.

- 18 -
2.3. Izbor strategije održavanja

Nakon pregleda različitih pristupa i modela održavanja nameće se pitanje koji od

navedenih odabrati a da to bude najbolje moguće rješenje za određeno poduzeće. Već
iz uvoda ovog rada dade se zaključiti da je izbor strategije u praksi veoma
kompleksan zadatak pošto ne postoji univerzalno pravilo za primjenu jednog ili
drugog pristupa održavanja. Kao što se može vidjeti na slici 2.7. za poduzeće A
najbolje strategija je ona koje ima više udjela korektivnog održavanja, dok je za
poduzeće C najbolja strategija ona koja teži samoodržavanju.

Slika 2.7. Izbor strategije održavanja /8/

Na slici 2.8. prikazani su svi utjecajni čimbenici na izbor odgovarajuće strategije

održavanja. Uz navedeno, jedna od važnih spoznaja za donošenje odluke utemeljena
je i na podacima o radu i zastojima u proteklom razdoblju za opremu.

- 19 -
 Slika 2.8. Utjecajni čimbenici na djelatnost održavanja /8/

Na temelju podataka o radu i zastojima razvijena je i jedina naučna metoda pomoću

koje se argumentirano može provesti izbor odgovarajuće strategije. Obradom
podataka proračunava se rasipanje vremena između dva kvara čiji rezultat nam
direktno govori da li izbrati cikličke zahvate ili održavanje prema stanju. Ukoliko je
rasipanje između dva kvara relativno veliko, slika 2.9., izabrat će se održavanje po
stanju s kontinuiranim praćenjem pogonskog stanja, a ukoliko je rasipanje oko
srednjeg vremena između dva kvara [SVIK] malo, slika 2.10., izabrat će se plansko
održavanje s cikličkim zahvatima.

Slika 2.9. Oblik rasipanja vremena između dva kvara koji ukazuje na mogućnost
uvođenja održavanja po stanju /8/

- 20 -
 Slika 2.10. Oblik rasipanja vremena između dva kvara koji ukazuje na mogućnost
uvođenja cikličkih zahvata /8/

Također, proračunom dobivamo srednje vrijeme trajanja pojedinih dijelova i

sklopova, što je podloga za određivanje ciklusa održavanja, zamjene dijelova ili
jednostavno planiranje količina i asortimana doknadnih dijelova.

- 21 -
2.4. Stanje sustava

Stanje tehničkog sustava je opis stupnja realizacije funkcije odnosno opis realizacije
projektirane ili deklarirane radne aktivnosti. Prema teoriji pouzdanosti tehnički
sustav može imati tri temeljna radna stanja:

- stanje sustava "u radu",

- stanje sustava "u otkazu",
- stanje sustava "u zastoju"/4/.

Osim ova tri radna stanja, u realnim uvjetima sustav se može nalaziti u velikom
broju stanja između stanja "u radu" i stanja "u otkazu". Sa stajališta uporabe
(eksploatacije) i ovisno o karakteristici sustava radno stanje "u otkazu" možemo
smatrati kao stanje smanjenje radne funkcije ili stanje "u zastoju".

Stanje "u kvaru" tehničkog sustava je svako stanje tehničkog sustava koje odstupa
od definiranih (projektiranih, specificiranih) karakteristika funkcije sustava. Bez
obzira da li uslijed pojave kvara sustav može nastaviti funkciju sa promijenjenim
performansama (smanjenom radnom aktivnošću) ili nastaje zastoj (prekid svake
aktivnosti) pojavom kvara, u teoriji pouzdanosti, smatra se da je sustav izvan
funkcije.

Postoje različiti temelji analize kvarova pa postoje i različite podjele. Kako je i

prikazano dijagramom na slici 2.11., vrste kvarova su:

- kvarovi uhodavanja,
- slučajni kvarovi,
- vremenski kvarovi /4/.

Kvarovi uhodavanja pojavljuju se odmah nakon puštanja sustava u rad. Uzrok

početnih kvarova mogu biti: nekvalitetna izrada komponenti (ili podsustava), pogrešna
montaža (pogrešni postupak ili nepridržavanje tehnološkog postupka montaže), slaba
organizacija tehnološkog postupka montaže ili nedovoljna kontrola kvalitete u tijeku
proizvodnog procesa te nedovoljna kontrola kvalitete po izradi sustava. Početni kvarovi
otklanjaju se zahvatima održavanja tijekom garancijskog perioda.

- 22 -
Slučajni kvarovi počinju se zapravo javljati od samog početka rada sustava, dakle i
u periodu uhodavanja, pri čemu ih je teško separirati od početnih kvarova. Uzroci
slučajnih kvarova ne mogu se pouzdano odrediti ili bi njihovo određivanje bilo
neekonomično. Smatramo da su slučajni kvarovi posljedica nepredvidljivih grešaka
u komponentama sustava koje se ne mogu detektirati u procesu proizvodnje, a u
cijelosti su posljedica proizvodnog procesa. Pretpostavljamo da su slučajni kvarovi
posljedica unutrašnjih koncentracija naprezanja (mehaničkih, toplinskih, električnih
i slično), a koja prelaze projektiranu izdržljivost komponente. Slučajni kvarovi se ne
mogu spriječiti niti najpažljivijim uhodavanjem niti najintenzivnijim održavanjem.
Sprječavanje posljedica pojave slučajnih kvarova i osiguranje potrebnih značajki
projekta sustava zadatak je analize pouzdanosti sustava.

Vremenski kvarovi ili kvarovi zbog istrošenosti javljaju se zadnji u vremenskom

slijedu. Pod pojmom istrošenosti kod kvarova ne podrazumijevamo samo fizičku
istrošenost (promjene dimenzija) nekog komponentnog dijela – komponente, već i
istrošenost resursa u bilo kom obliku (pojava zamora – istrošenost resursa sposobnosti
podnošenja promjenljivih opterečenja/naprezanja; pojava puzanja – istrošenost resursa
otpornosti prema pojavi trajnih deformacija, pojava zaribavanja kliznog ležaja sa
ugrađenim elementima (sredstvima) za podmazivanje (ulje u kliznom ležaju; grafitne
module i slično, istrošenost emiterskih elemenata u elektroničkim sklopovima te
starenje. Dosljednom provedbom propisanih mjera preventivnog održavanja vremenski
kvarovi mogu se potpuno eliminirati.

Slika 2.11. Krivulja učestalosti kvarova (krivulja kade) /8/

- 23 -
2.5. Značajke kvalitete opreme

Kvaliteta se iskazuje ocjenom mjerljivih i atributivnih značajki. Mjerljive značajke

su identične mjernim veličinama, a atributivne značajke predstavljaju određena
svojstva i ne mogu se mjeriti.

Sa stanovišta ocjene savršenosti proizvoda među klasičnim kriterijima najpoznatiji su

funkcionalnost, cijena, pouzdanost i troškovi eksploatacije proizvoda.

Vrijednost proizvoda može se izraziti u ovisnosti od njegove savršenosti, pri čemu su

osnovni tehnički činitelji:

- funkcionalnost (projektirana i ostvarena),

- tehnologičnost (predviđena i ostvarena),
- eksploatabilnost,
- regenerativnost.

Od suvremenih značajki kvalitete opreme najvažnije su:

- raspoloživost,
- pouzdanost,
- efektivnost,
- sposobnost za održavanje.

Operativna raspoloživost i eksploatacijska pouzdanost najčešće se koriste u

praksi tako će se i u okviru ovog rada bazirati samo na te dvije značajke kvalitete
opreme.

2.5.1. Operativna raspoloživost

Operativna raspoloživost nekog proizvodnog sredstva jest vjerojatnost da će ono biti

raspoloživo (s obzirom na ispravnost) za obavljanje namjenske funkcije u određenom
vremenu i određenim uvjetima eksploatacije /4/.

Matematički se može definirati kao omjer vremena eksploatacije u ispravnom stanju

i ukupnog teorijskog vremena prema izrazu (2.1).

- 24 -
 ti t
A= = i %  ...............................................(2.1)
ti + tz tt

A - raspoloživost,
t i - vrijeme eksploatacije u ispravnom stanju,
t z - vrijeme provedeno u zastoju,
t t - ukupno (teorijsko) vrijeme.

Smanjivanjem vremena ispravnog rada instalirane opreme dolazi do pada

raspoloživosti koja se u normalnim uvjetima kreće do 60 %. Iako je ta informacija
direktno u vezi sa godinama eksploatiranja nekog sredstva, pomoću operativne
raspoloživosti dobivamo vjerodostojnu podlogu za buduća ulaganja obzirom na
proizvođača opreme.

Na dijagramu na slici 2.12. prikazana je ovisnost troškova zastoja i troškova

održavanja o veličini raspoloživosti. Zna se da je uz minimalne ukupne troškove
raspoloživost optimalna, a ona može i ne mora zadovoljiti zahtjeve poduzeća.
Logično je da su za veću raspoloživost potrebna i veća ulaganja u održavanje.

Slika 2.12. Odnos troškova održavanja i raspoloživosti /2/

- 25 -
2.5.2. Eksploatacijska pouzdanost /4/

Pouzdanost je vjerojatnost da će određeni tehnički sustav u propisanim uvjetima rada

i u određenom vremenu obaviti zadatak bez kvara. Na tržištu se danas određeni
elementi-pozicije ili sklopovi, pa i kompletna oprema, mogu nabaviti s određenom
pouzdanošću (što je ona veća, proizvod je skuplji). Odnos troškova proizvodnje
opreme (strojeva, tehnoloških linija) i troškova njihova održavanja prikazan je
dijagramom na slici 2.13. Također na dijagramu se lako može vidjeti kako
povećanjem pouzdanost rastu ukupni troškovi sa "C" na "C1".

Slika 2.13. Odnos troškova proizvodnje i pouzdanosti /2/

Sa stajališta korisnika opreme najveće značenje ima eksploatacijska pouzdanosti.

To je pouzdanost opreme za vrijeme eksploatacije koja se u radnom vijeku proizvoda
(opreme) mijenja.

- 26 -
Proračun eksploatacijske pouzdanosti temelji se na proračunu srednjeg vremena
između dva kvara [SVIK] koji govori o učestalosti kvarova na nekom proizvodnom
sredstvu. Recipročna vrijednost SVIK-a daje intenzitet kvarova [λ].

Na osnovu navedenih podataka može se izračunati eksploatacijska pouzdanost

svakog stroja ili pojedine grupe ali je prvo potrebno odrediti zakon po kojemu se
pokorava razdioba podataka u odnosu na empirički prikupljene podatke o zastojima
na opremi u proteklom vremenu. U ovisnosti o razdiobi kojoj se pokoravaju podaci
eksploatacijska pouzdanost računa se prema izrazu (2.2) ili prema izrazu (2.3). U
novije vrijeme prihvaćeni su proračuni prema eksponencijalnoj razdiobi.

Za eksponencijalnu razdiobu;

R  t  = e-λt …………………………………………....(2.2)

R  t  - pouzdanost stroja u vremenu (t),

λ - intenzitet kvarova.

Za Weibull-ovu razdiobu;
β
t
- 
η
R t = e ………………………………………..(2.3)

β - parametar oblika Weibull-ove razdiobe,

η - parametar razmjera Weibull-ove razdiobe.

- 27 -
2.5.3. Efektivnost tehničkih sustava /4/

Tehnički sustav je skup elemenata ili podsustava koji u sinergijskoj aktivnosti

ostvaruju radnu aktivnost. Relacija i struktura karakteristika podsustava osigurava
ostvarenje funkcije definiranih parametra i prihvatljivih kriterija. Parametre funkcije
i kriterije prihvatljivosti zajednički nazivamo funkcija kriterija.

Efektivnost sustava (učinkovitost) jest vjerojatnost da će sustav, nakon stupanja u

stanje "u radu", uspješno vršiti funkciju kriterija i prilagođavati se stanju okoline,
kroz eksploataciju i održavanje u predviđenom vremenu rada. Efektivnost se može
samo procijeniti u vrijeme projektiranja sustava kao projektirana vrijednost (temelj
za projektni zahtjev).

Analiza efektivnosti omogućava nam definiranje relacija kojima možemo prikazati

utjecaj ostvarene efektivnosti na troškove razvoja i proizvodnje sustava, troškove
nabave i puštanja u pogon sustava te posebno troškove eksploatacije. Komponente
funkcije efektivnosti su raspoloživost [A], pouzdanost [R] i funkcionalna
prilagodljivost [FP] kao što se vidi iz izraza (2.4).

E  t  = A(t) × R(t) ×FP ……………………………..(2.4)

E  t  - efektivnost sustava kao funkcija vremena rada sustava; izražena kao

vjerojatnost u granicama 0,0 < E < 1,0;
A  t  - raspoloživost sustava kao funkcija vremena; izražena kao
vjerojatnost u granicama 0,0 < A < 1,0;
R  t  - pouzdanost sustava kao funkcija vremena; izražena kao vjerojatnost u
granicama 0,0 < R < 1,0;
FP - funkcionalna prilagodljivost – sposobnost sustava na prilagodbu promjeni
opterećenja, kapaciteta i sličnim promjenama vanjskih uvjeta. Nije ovisna
o vremenu nego o konstrukciji i konfiguraciji sustava a vrijednost
analiziramo u granicama 0 < FP < 1. Kod uobičajenih proračuna uzima se
vrijednost jednaka jedinici.

- 28 -
Poznavanje funkcionalne ovisnosti između efektivnosti sustava i troškova
eksploatacije, troškova nabave i puštanja u pogon, te troškova razvoja i proizvodnje
omogućava nam definiranje optimalne efektivnosti kao što je prikazano na slici 2.14.

Slika 2.14. Optimalna vrijednost efektivnosti sustava /4/

- 29 -
3. TEMELJNA OBILJEŽJA POSLOVNOG SUSTAVA
"KONČAR – DIST"

3.1. Povijest poduzeća /9/

Poduzeće Končar – Distributivni i specijalni transformatori d.d. osnovana je kao

društvo s ograničenom odgovornošću 6. veljače 1991. godine od strane Končar-
Elektroindustrija d.d., jedinog osnivača i 100 %-tnog vlasnika. Prije toga,
proizvodnja transformatora bila je organizirana u različitim organizacijskim i
pravnim oblicima još od razdoblja drugog svjetskog rata.

Danas je poduzeće Končar - Distributivni i specijalni transformatori organizirano kao

dioničko društvo, sa sjedištem u Zagrebu, Josipa Mokrovića 8, u sastavu Grupe
Končar - Elektroindustrija, Zagreb.

Kao svojom osnovnom djelatnošću poduzeće se bavi projektiranjem, proizvodnjom,

plasmanom i servisiranjem distributivnih, specijalnih i energetskih transformatora
snage do 63 MVA i napona do 170 kV.

Poslovni procesi organizirani su kroz dva proizvodna centra, PC Distributivni

transformatori i PC Energetski transformatori sa zajedničkim službama. Proizvodna
djelatnost obavlja se na navedenoj adresi poduzeća te nema podružnica. U prilogu 1.
dan je tlocrt svih objekata i infrastrukture u vlasništu poduzeća Končar –DIST.

O uspješnosti poduzeća govori podatak iz 2007. godine kada je poduzeće dobilo

nagradu "Zlatna kuna" Hrvatske gospodarske komore za najuspješnije trgovačko
društvo u Hrvatskoj u kategoriji velikih trgovačkih društava. Također, 2008. godine
poduzeće je dobilo nagradu "Zlatni ključ" za najboljeg velikog izvoznika.

- 30 -
3.2. Organizacijska struktura

Organizacijska struktura poduzeća prikazana je shemom na slici 3.1. a čine ju

uprava, dva proizvodna centra sa pripadajućim poslužbama te zajedničke službe.
Organizacijskim jedinicama upravljaju ovlašteni zaposlenici sa definiranim
ovlaštenjima i odgovornostima.

Slika 3.1. Organizacijska shema /10/

Trenutno je poduzeću zaposleno 389 radnika od kojih je 48 zaposleno tijekom 2008.

godine većinom mlađih radnika što govori o pomlađivanju strukture zaposlenih te
povećanju broja zaposlenih. Struktura obrazovanja zaposlenih za 2008. godinu
prikazana je na slici 3.2. Također 101 radnik unutra poduzeća jest fakultetski
obrazovan što je gotovo 28 %.

Slika 3.2. Struktura obrazovanja zaposlenih /10/

- 31 -
3.3. Djelatnost i proizvodni program /11/

Poduzeće Končar – Distributivni i specijalni transformatori je regionalni lider u

dizajnu, proizvodnji plasmanu te servisiranju slijedećih grupa transformatora:
- distributivni uljni transformatori snage do 2,5 MVA i napona do 36 kV,
- energetski transformatori snage 2,5-63 MVA i napona do 170 kV,
- suhi transformatori snage do 5 MVA i napona do 24 kV,
- specijalni transformatori.

Transformatori su mirujući električni uređaji koji na načelu elektromagnetske

indukcije pretvara sustav izmjeničnog napona u drugi ili više drugih sustava napona
iste frekvencije.

Transformatori koji se koriste u elektroenergetskom sustavu za prijenos i razdiobu

električne energije nazivaju se energetski transformatori. Koriste se za povišenje ili
sniženje napona i struje u električnim mrežama uz pretvorbu značajnih količina
električne energije. Primjer energetskog transformatora dan je na slici 3.3.

Slika 3.3 Energetski transformator /11/

- 32 -
Energetski transformatori mogu biti:
- blok transformatori,
- mrežni transformatori,
- distributivni transformatori.

Blok transformatori služe za povišenje napona na nivo pogodan za prijenos. Snaga

blok transformatora može biti i do 1.500 MVA. Koriste se u elektranama za spajanje
generatora i visokonaponske mreže.

Mrežni transformatori koji transformiraju napon visokonaponske mreže npr. 400

kV, 220 kV ili 110 kV u napon distribucijske mreže 30 kV ili 35 kV. Razlikujemo
nekoliko vrsta mrežnih transformatora; tronamotni transformatori, autotransformatori
i regulacijski transformatori.

Distributivni transformatori, slika 3.4., prilagođavaju napon trošilima na mjestima

potrošnje. Izrađuju se kao dvonamotni i tronamotni.

Slika 3.4. Distributivni uljni transformator /11/

- 33 -
Osim energetskih transformatora postoje i ostale vrste transformatora kao što su:
transformatori za napajanje željeznice, transformatori za vuču, za peči, ispravljački
transformatori i drugi koji se zajedno nazivaju specijalni transformatori, slika 3.5.

Slika 3.5. Specijalni transformator /11/

Prema načinu hlađenja postoje:

- suhi transformatori, (hlađeni zrakom)
- uljni transformatori.

Suhi transformatori, slika 3.6., grade se za napone do 50 kV i snage do 10 MVA s

obzorom da zrak ima loša izolacijska svojstva i slabije odvodi toplinu nego ulje.
Njihova glavna prednost je ta što nisu zapaljivi pa se koriste na mjestima na kojima
je to svojstvo važno (brodovi, bolnice, rudnici).

- 34 -
 Slika 3.6. Suhi transformator /11/

Uljni transformatori imaju aktivni dio (jezgru i namot) uronjene u izolacijsku

tekućinu. S obzirom na dobra izolacijska svojstva i veliku specifičnu toplinu ulja,
transformatori za više napone i velike snage izrađuju se redovito kao uljni. Aktivni
dio transformatora i ulje nalaze se u kotlu kojem pripada poklopac s provodnim
izolatorima i konzervator. Preko stijeni kotla toplina se prenosi iz aktivnog dijela
transformatora na okolni zrak. Na slici 3.7. prikazan je uljni transformator.

Slika 3.7. Uljni transformator /11/

- 35 -
3.4. Proces oblikovanja proizvoda i proizvodni procesi

Na slici 3.8. prikazan je proces oblikovanja transformatora te pripadajući proizvodni

procesi. Projektiranje i konstruiranje transformatora odvija se u tehničkim uredima.
Odjel pripreme i planiranja brine se o nabavi i skladištenju ulaznih materijala i
dijelova potrebnih za proizvodnju te o internom transportu.

Slika 3.8.Proces oblikovanja i proizvodnje transformatora

- 36 -
Proces proizvodnje transformatora počinje rezanjem namota transformatorskog
lima koji kasnije tvori jezgru transformatora, slika 3.9. Transformatorski lim
posebnog je sastava (s dodatkom silicija) od feromagnetskog materijala koji ima
dobru magnetsku provodljivost i osiguravaju dobru magnetsku spregu između
namota.

Slika 3.9. Uzdužno rezanje namota transformatorskog lima

Nakon uzdužnog rezanja transformatorski limovi reže se poprečno te se slaže u

slojeve za jezgru transformatora (slika 3.10.) kako bi se što više smanjili gubici
uslijed vrtložnih struja.

- 37 -
Transformatorski lim reže se na tri strojna sustava;

- uzdužno rezanje lima na strojnom sustavu Georg

- poprečno rezanje lima na strojnom sustavu Georg
- poprečno rezanje lima za velike transformatore (energetske) na strojnom
sustavu Soenen TRL 600

Slika 3.10. Jezgra transformatora

Na namatalicama izrađuju se namoti žice (primarni i sekundarni). Između svakog

sloja namota stavlja se dodatni papir kao izolator, slika 3.11. Gotovi namoti
montiraju se na jezgru transformatora te se pomoću dizalica transportiraju u metalnu
konstrukciju te potapljaju sa transformatorskim uljem. Transformatorsko ulje koristi
se kod većih transformatora za hlađenje. Metalnu konstrukciju izrađuju druga
poduzeća (kooperanti) a u Končaru-D&ST izrađuju se valovite strane koje se
otpremaju tim kooperantima. Nakon montaže slijedi sušenje u ogromnim pećima
kako bi se vlaga izvukla iz transformatora koja uzrokuje probijanje struje. Gotovi
transformatori velikim dizalicama (do 80 tona) transportiraju se do ispitne stanice
gdje se provodi završna kontrola, pakiranje te daljini transport prema kupcima, slika
3.12.

- 38 -
Slika 3.11. a) Izolirani namoti i sušenje u ogromnim pećima

Slika 3.11. b) Izolirani namoti i sušenje u ogromnim pećima

- 39 -
 Slika 3.12. Pakiranje i transport

Nakon svih različitih strojnih sustava posebnu pozornost treba obratiti strojevima za
rezanje transformatorskog lima pošto ovi strojevi rade neprekidno to jest oni diktiraju
proizvodni proces.

- 40 -
3.5. Pokazatelji poslovanja

U 2008. godini nastavljen je trend rasta prihoda poduzeća uz povećanje

profitabilnosti te ugovorenosti novih poslova što se vidi iz tablice prikazane na slici
3.13.

Slika 3.13. Financijski pokazatelji /10/

Struktura izvoza prikazana je tortnim dijagramom na slici 3.14. Na navedenoj slici

uočava se da poduzeće otprilike 73 % svojih proizvoda i usluga izvozi, odnosno
prodaje u druge zemlje. Neke od država u koje Končar – D&ST izvozi više svojih
proizvoda su: Švicarska, Češka, Emirati, Katar, Finska, Estonija, Mađarska te Bosna
i Hercegovina.

Slika 3.14. Struktura prodaje po zemljama /10/

- 41 -
Od ukupnog proizvodnog asortimana dominirale su dvije glavne grupe proizvoda –
distributivni i specijalni distributivni transformatori s prihodom od 190 miliona kuna
i srednji energetski transformatori s prihodom od 295 miliona kuna. Struktura
proizvodnje i podaje prema vrsti transformatora prikazana je tortnim dijagramom na
slici 3.15.

Slika 3.15. Struktura proizvodnje prema vrstima transformatora /10/

3.6. Funkcija održavanja

Funkcija održavanja organizirana je unutar dva odjela zajedničkih službi; odjela

održavanje te unutar odjela razvoja proizvodnje koji planiraju i provode
cjelokupno održavanje infrastrukture i opreme poduzeća. Vrsta i oblik održavanja
primjereni su elementima infrastruktura i opreme na koju se odnosi. Jedan dio
opreme poduzeća, ali najvažniji za neometan tijek proizvodnog procesa
transformatora, prikazan je na tablicom 3.1.

Održavanje obuhvaća:
- preventivne zahvate u svrhu održavanja funkcionalnosti elemenata infrastrukture i
opreme,
- korektivne zahvate u svrhu popravaka elemenata infrastrukture i opreme,
- rekonstrukcije u svrhu poboljšanja tehničkih karakteristika ili funkcionalnosti
elemenata infrastrukture i opreme.

- 42 -
TABLICA 3.1. VITALNA OPREMA I POSTROJENJA PODUZEĆA KONČAR –
D&ST /12/

U svrhu praćenja i registriranja poduzetih aktivnosti, dokumentacija o održavanju

obuhvaća:
- "Zahtjev / nalog za održavanje", prilog 2.,
- "Evidencijska knjiga zahtjev za održavanjem", prilog 3.,
- "Plan održavanja".

- 43 -
Korektivno održavanje provodi se na cjelokupnoj instaliranoj opremi u slučaju
nepredvidivog nastanka kvara ali se preventivnim postupcima teži da takvi slučajevi
budu jednaki nuli. Za korektivno održavanje rukovoditelji pojedinih radionica
dostavljaju "Zahtjev / nalog za održavanje" za opremu i postrojenja poduzeća.

Na temelju "Zahtjeva / nalog za održavanje" inženjer razvoja proizvodnje u suradnji

s rukovoditeljem održavanja dalje organizira i provodi sve potrebne aktivnosti u
svrhu uklanjanja nedostataka i dovođenja opreme u ispravno i za rad sigurno stanje.
Svaki dostavljeni "Zahtjev / nalog za održavanje" upisuje se u "Evidencijsku knjigu
zahtjeva za održavanjem" koja se vodi u odjelu održavanja. Poduzete aktivnosti odjel
održavanja upisuje u računalni program te se nakon završetka radova vrši ispis
zahtjeva za održavanjem u papirnatom obliku koji se arhivira sa "Zahtjevom /
nalogom za održavanje" u odjelu održavanja. Prilogom 4. dan je primjer zapisa
„Zahtjeva za održavanje“ u softverskom paketu kojeg koristi odjel održavanja.

Preventivno održavanje koje je potrebno izvršiti na važnim i manje važnim

elementima opreme i infrastrukture provodi se na temelju unaprijed definiranog
"Plana održavanja". Plan održavanja sa jasno definiranom vrstom aktivnosti na
konkretnom elementu infrastrukture i opreme izrađuje rukovoditelj odjela održavanja
u dogovoru sa rukovoditeljem PC distributivni transformatori i PC energetski
transformatori te inženjerima iz razvoja proizvodnje. Uprava poduzeća daje svoju
suglasnost na "Plan održavanja" u okviru usvajanja godišnjeg plana.

Plan krupnog održavanja infrastrukture i opreme za proizvodni centar energetski

transformatori za 2009. godinu dan je u prilogu 5. Također, prilogom 6. prikazan je
plan održavanja zajedničkih službi.

Aktivnosti planskog održavanja, za opremu prikazanu tablicom na slici 3.17. provode

tvrtke koje imaju sklopljen ugovor za održavanje infrastrukture. Osim ugovorenih
održavatelja (vanjskih poduzeća) definirano je: razina održavanja te vremenski
period trajanja ugovora za pojedinu opremu. Odjel održavanja i razvoja proizvoda u
dogovoru s rukovoditeljima proizvodnih centra te pojedinih odjela organiziraju ove
aktivnosti održavanja.

- 44 -
TABLICA 3.2. OPREMA S UGOVORENIM GODIŠNJIM ODRŽAVANJEM /12/

Za svu preostalu opremu, koja nije uključena ugovorom o održavanju, odjel

održavanja i razvoja proizvodnje koordiniraju i vode plansko održavanje. Svi
relevantni podaci o aktivnostima održavanja upisuju se u računalni program te se
nakon završetka radova vrši ispis zahtjeva za održavanje u papirnatom obliku koji se
arhivira zajedno sa "Zahtjevom / nalogom za održavanje" u odjelu održavanja.

Aktivnošću preventivnog održavanja smatra se i nabavka rezervnih dijelova za

pojedine elemente infrastrukture i opreme prije nego što se ukaže potreba za
njihovom ugradnjom. Ova aktivnost ne ulazi u plan održavanja već se provodi
kontinuirano sukladno potrošnji rezervnih dijelova sa skladišta ili uviđanjem za
njihovo nabavljanje.

- 45 -
4. ANALIZA POSTOJEĆEG SUSTAVA ODRŽAVANJA

Najpouzdaniji način dobivanja realne slike stanja i kvalitete opreme te efikasnost

primijenjene koncepcije održavanja jest proračun operativne raspoloživosti,
eksploatacijske pouzdanosti te efektivnosti (učinkovitosti) tehničke opreme.
Navedena metoda temelji se obradi podataka o zastojima u prošlom razdoblju
odnosno proračunavajući učestalost zastoja te duljini trajanja zastoja.

Zbog velikog broja strojne opreme te sukladno tome velikog broja dijelova te veoma
opsežnih podataka o zastojima navedeni proračun izvršit će se na jednom liniji za
poprečno rezanje lima: Soenen TRL 600 prikazan na slikama 4.1. a) i b). Na ovom
stroju reže se transformatorski lim za jezgru velikih, energetskih transformatora.

Tablicom 4.1. prikazane su glavne karakteristike strojnog sustava Soenen TRL 600
za koji će se prikupiti podaci o zastojima te izvršiti potrebni proračuni.

TABLICA 4.1. GLAVNE KARAKTERISTIKE STROJNOG SUSTAVA SOENEN

TRL 600

Energetski transformatori najzastupljeniji su dio proizvodnog programa, čak preko

52% svih proizvoda otpada na energetske transformatore. Uzimajući u obzir da su i
najskuplji to jest da donose najveći profit možemo reći da su energetski
transformatori glavni proizvod poduzeća Končar – DIST.

- 46 -
Prema tome linija za poprečno rezanje lima biti će reprezentativni stroj za proračune
pošto on diktira tijek proizvodnog procesa energetskih transformatora. Možemo sa
sigurnošću tvrditi da će dobiveni rezultati analize za navedeni stroj vjerno prikazivati
opće stanje opreme u poduzeću.

Slika 4.1. a) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600

Slika 4.1. b) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600

- 47 -
Slika 4.1.c) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600

Slika 4.1.d) Strojni sustav za poprečno rezanje lima Soenen TRL 600

- 48 -
Za ovaj rad preuzeti su podaci o zastojima iz softvera (baze podataka u Access-u)
kojeg služba održavanja koristi za evidentiranje kvarova, evidentiranje rezervnih
dijelova, praćenje narudžba, praćenje radnika koji obavljaju pojedine zahvate
održavanja i drugo. Preuzeti podaci odnose se na razdoblje od 4.2.2004. do
28.8.2009. godine.

Kako bi se preuzeti podaci mogli koristiti za daljine proračune isti su razvrstani te

strukturirani u nekoliko tablica ovisno o tome što će biti potrebno za proračune.
Prema tome u tablici 4.2. kvarovi su razvrstani, podijeljeni u 14 različitih grupa
prema vrsti kvara. Svi evidentirani kvarovi biti će pridijeljeni nekoj od skupina pa će
se obradom frekvencija pojedinih skupina dobiti informacija koja vrsta kvara je
najzastupljenija.

TABLICA 4.2. GRUPIRANJE I ŠIFRIRANJE KVAROVA PREMA VRSTI

KVARA

Tablicom 4.3. prikazan je, zbog opsežnosti, samo dio podataka o kvarovima po
pojedinom sklopu odnosno dijelu. Svi podaci o kvarovima dani u prilogu 7.
Obradom ovih podataka dobiti će se informacije o sklopovima koji su se najviše
kvarili, otkriti će se kritični sklopovi na koje treba djelovati da bi značajno smanjili
pojavu kvara.

49
TABLICA 4.3. PODACI O KVAROVIMA PO POJEDINIM SKLOPOVIMA KOJI
SU SE KVARILI

* Nepotpun skup podataka

Tablicom 4.4. prikazan je, zbog opsežnosti, jedan segment podatka o trajanju zastoja
po datumu pojave zastoja. Također, prikazan je i sat nastanka zastoja3 s time da
brojanje počinje 4.2.2004. u 7 sati ujutro što znači da se prvi kvar pojavio u 9 sati
ujutro te je zbog toga sat nastanka kvara poprimio vrijednost 2. Uzima se da stroj
Soenen TRL 600 radi u jednoj smjeni. U tablici 4.4. proračunati je i sat završetka to
jest otklanjanja kvara te srednje vrijeme između dva kvara [SVIK]4 što će nam biti
potrebno kod daljnjih analiza.

3
Sat nastanka zastoja [VDK] – vrijeme proteklo do kvara u satima, (eng TTF – time to faulire)
4
SVIK – srednje vrijeme između dva kvara u satima, služi za proračun eksploatacijske pouzdanosti te
intenziteta kvarova

50
 TABLICA 4.4. TRAJANJE POJEDINOG ZASTOJA TE PRORAČUN SVIK-a

* Nepotpun skup podataka

51
4.1. Proračun raspoloživosti

Proračun raspoloživosti proračunavati će se prema izrazu (2.1) danom u točki 2.5.1.

na stranici 25 ovog rada. Uz tablice 4.4. izvučeni su potrebni podaci te grupirani po
godinama kako je to prikazano na tablici 4.5.

TABLICA 4.5. PRORAČUN RASPOLOŽIVOSTI

Teoretsko Vrijeme u Vrijeme u Raspoloživost
vrijeme rada zastoju radu Raspoloživost A
Godina tt (h) tz (h) ti (h) A (%)
2004 1728 86 1642 0,9502 95,02
2005 1896 79 1817 0,9583 95,83
2006 1936 38 1898 0,9803 98,03
2007 2000 36 1964 0,9820 98,20
2008 1928 157 1771 0,9185 91,85
2009 1240 79 1161 0,9362 93,62
∑ 10728 475 10253 0,9543 95,43

Teoretsko vrijeme rada [tt] dobiva se da se množenjem sume radnih dana u godini sa
8 radnih sata u jednom danu. Pri tome treba uzeti u obzir da preuzeti podaci iz baze
podatka službe održavanja nisu potpuni za sve praćene godine pa je za svaku godinu
potrebno izračunati broj radnih dana.

Vrijeme u zastoju [tz] dobiva se sumiranjem trajanja zastoja po godini, dok se

vrijeme u radu [ti] dobiva prema izrazu (4.1) odnosno oduzimanjem stupca
„Teoretsko vrijeme u radu“ i stupca u tablici 4.5. „Vrijeme u zastoju“.

t i = t t - t z .............................................................(4.1)

t i - vrijeme eksploatacije u ispravnom stanju

t z - vrijeme provedeno u zastoju
t t - ukupno (teorijsko) vrijeme

52
U tablici 4.5. dobili smo operativnu raspoloživost po godinama ali i ukupnu
raspoloživost za razdoblje na koje se odnose prikupljeni podaci. Na slici 4.2. grafom
je prikazana vrijednost operativne raspoloživosti u postocima po godinama. Iz grafa
uočavamo da je 2007. godine raspoloživost strojnog sustava Soenen TRL 600 bila
najveća čak 98,20 %. Suprotno tome 2008. godine stroj je imao najnižu raspoloživost
91,85% što se može pravdati činjenicom velikog servisa od strane belgijskog
proizvođača Soenen-a koji je trajao 100 sati. Ukupna operativna raspoloživost5 za
promatrano razdoblje iznosi 95,43% što je u odnosu na neku normalnu, realnu
raspoloživost opreme od otprilike 60 % mnogo više.

Slika 4.2. Operativna raspoloživost strojnog sustava Soenen TRL 600

Pošto je strojni sustav Soenen TRL 600 jedan od naj zauzetijih proizvodnih strojeva
to jest jedan od strojeva koji se najviše koriste u proizvodnom procesu zaključuje se
da je raspoloživost ostalih strojeva približno ista ili veća kao i na reprezentativnom
strojnom sustavu Soenen TRL 600.

5
U razgovoru sa ljudima iz odjela održavanja zaključeno je da to možda i nije stvarna slika operativne
raspoloživosti pošto ponekad neke kratke zastoje, kod kojih nema potrebe za zamjenom dijelova već
samo neko pritezanje i slično, ne unose u bazu podataka. Ali unatoč tome smatra se da je operativna
raspoloživost iznad 90 % što opet predstavlja zavidnu razinu raspoloživosti.

53
4.2. Proračun eksploatacijske pouzdanosti

Za proračun eksploatacijske pouzdanosti koristiti će se eksponencijalna razdioba što

znači da će se proračun temeljiti na izrazu (2.2) danom u točki 2.5.2. na stranici 27
ovog rada. Prije samog proračuna potrebno je pripremiti podatke odnosno testirati da
li se empirijski podaci podvrgavaju pretpostavljenoj, teorijskoj razdiobi. Također,
podaci o zastojima uzrokovani planskim i preventivnim zahvatima se ne uzimaju u
proračunima jer bi oni dali krivu sliku o kvaliteti stroja (na stroju se nije dogodio
kvar iako je bio zastoj).

4.2.1. Testiranje podataka

Slika 4.3. Obrada podataka srednjeg vremena između dva kvara na strojnom sustavu
Soenen TRL 600

54
Na slici 4.3. histogramom6 je dan prikaz relativnih frekvencija srednjeg vremena
između dva kvara [SVIK] za strojni sustav Soenen TRL 600. Također za navedene
podatke SVIK-a proračunata je aritmetička sredina7 ( x = 148,611 ) te standardna
devijacija8 ( σ = 145,495129 ). Osim toga, na slici 4.3. su prikazani Box – Whisker
graf9 te regresijska10 krivulja kao rezultat regresijske analize. Iz navedenog
histograma uočavamo da rasipanje vremena između dva kvara ukazuje na mogućnost
uvođenja održavanja po stanju kako je to objašnjeno slikom 2.9. u točci 2.3. na
stranici 20 ovog rada.

Za testiranje pretpostavljene razdiobe koristiti će χ2 test11 (hi – kvadrat). Testiranje,

daljnja obrada podataka te crtanje krivulje pouzdanosti napravljeno je u statističkom,
softverskom paketu Statsoft Statistica 9.

6
Histogram - je zapravo stupičasti graf, koji na osi apscisa ima vrijednosti nezavisne varijable, a na
osi ordinata vrijednosti zavisne varijable.
7
Aritmetička sredina - je pojam iz statistike, koji se računa za neki skup brojeva kao kvocijent zbroja
članova i broja članova skupa
8
Standardna devijacija je statistički pojam koji označava mjeru raspršenosti podataka u skupu.
Interpretira se kao prosječno odstupanje od prosjeka i to u apsolutnom iznosu.
9
Box-and-whisker-plot dizajnirao je John Tukey. Grafikon prikazuje položaj medijana, interkvartila
te ekstreme (vanjske vrijednosti).
10
Regresija – definira oblik povezanosti dviju ili više varijabli, Francis Galton, 1986.g.
11 2
[χ ] Hi-kvadrat test je vrlo praktičan test koji može osobito poslužiti onda kad želimo utvrditi da li
neke dobivene (opažene) frekvencije odstupaju od frekvencija koje bismo očekivali pod određenom
hipotezom. Kod ovog testa katkada tražimo postoji li povezanost između dvije varijable i on pokazuje
vjerojatnost povezanosti. Kod hi-kvadrat testa smatramo da je razlika između opaženih i teoretskih
frekvencija statistički značajna, ako je dobiveni hi-kvadrat veći od granične vrijednosti u tablici hi-
kvadrata, uz određeni broj stupnjeva slobode. Najčešće upotrebljavamo hi-kvadrat test u ovim
slučajevima; 1. Kad imamo frekvencije jednog uzorka pa želimo ustanoviti odstupaju li te frekvencije
od frekvencija koje očekujemo uz neku hipotezu; 2. Kad imamo frekvencije dviju ili više nezavisnih
uzoraka te želimo ustanoviti razlikuju li se uzorci u opaženim svojstvima; 3. Kad imamo frekvenciju
dvaju zavisnih uzoraka, koji imaju suprotna svojstva, te želimo ustanoviti razlikuju li se uzorci u
mjerenim svojstvima, odnosno je li došlo do promjene.

55
Tablicom 4.6. prikazan je postupak χ2 testa te dobivena vrijednost hi-kvadrata
(χ2=4,19774). Do dobivenog rezultata dolazi se preko izraza (4.2)
2
2  fo - ft 
χ α   ft
...................................................(4.2)

f o - empirijske frekvencije (eng. observed frequency),

ft - teorijske frekvencije (eng. expected frequency).

TABLICA 4.6. POSTUPAK χ2 HI – KVADRAT TESTA

Postavlja se nul-hipoteza H0 → empirijski podaci podvrgavaju se pretpostavljenoj

eksponencijalnoj razdiobi (nema značajnih odstupanja). Granična vrijednost χ 2α
očitava se iz statističkih tablica za df = 5 (stupanj slobode, eng. degree of freedom)
uz razinu značajnosti12 [α = 0.05] te se uspoređuje s dobivenom vrijednošću χ2.

χ 2
0,05 = 11,070   χ 2
=4,198 

12
Razina značajnosti [α] - određuje površinu ispod distribucijske krivulje vrijednosti statističkog testa
koja je iznad vrijednosti na horizontalnoj osi u području odbacivanja H0. Razina značajnosti
predstavlja graničnu vjerojatnost uz koju još uvijek valja prihvatiti eventualno istinitu nul-hipotezu.
Veličina razine značajnosti govori o tome u kojem postotku si istraživač dopušta načiniti grešku
odbacivanja istinite nul-hipoteze H0.

56
Iz gornjeg izraza zaključuje se da je izračunati χ2 manji od očitanog što znači da
nema značajnih odstupanja od pretpostavljene eksponencijalne razdiobe →
prihvaćamo nul-hipotezu H0 (podaci se podvrgavaju eksponencijalnoj razdiobi).

Na slici 4.4. histogramom je dan prikazan relativnih frekvencija srednjeg vremena

između dva kvara sa ucrtanom eksponencijalnom razdiobom kojoj se podvrgavaju.

Slika 4.4. Histogram relativnih frekvencija SVIK-a sa pripadajućom

eksponencijalnom razdiobom

57
4.2.2. Proračun eksploatacijske pouzdanosti

Nakon testiranja podataka te prihvaćanja nul-hipoteze moguće je valjano proračunati

eksploatacijsku pouzdanost strojnog sustava Soenen TRL 600. Eksploatacijska
pouzdanost proračunati će se prema izrazu (2.2) danom u točki 2.5.2. na stranici 27
ovog rada. Kako eksploatacijska pouzdanost zavisi o vremenu eksploatacije,
proračun je predočen grafom na slici 4.5. gdje je na apscisi vrijeme eksploatacije u
satima, a na ordinati eksploatacijska pouzdanost izražena kao vjerojatnost. Veoma je
uočljivo kako eksploatacijska pouzdanost pada sa porastom vremena eksploatacije.

Slika 4.5. Eksploatacijska pouzdanost strojnog sustava Soenen TRL 600 u ovisnosti
o vremenu eksploatacije

Na slici su prikazani realne vrijednosti eksploatacijske pouzdanosti. Uočljivo je da

nakon 100 sati rada vjerojatnost ispravnog rada pada na 51 % da bi nakon 200 sati
rada eksploatacijska pouzdanost pala na otprilike 26 %. Ovdje treba napomenuti da
svaki zahvat održavanja uključujući i zamjenu pojedinih pozicija povećavaju
pouzdanost. Navedene činjenice ukazuju na mogućnost smanjenja nastanka zastoja s
ciljem povećanja eksploatacijske pouzdanosti. Upravo iz ovog razloga biti će
provedena daljnje istraživanje, otkrivanje sklopova i pozicija s učestalom pojavom
kvara.

58
4.3. ABC analiza (Pareto - analiza)

Na temelju dosadašnjih analiza dobiven je veoma dobar uvid u stanje te razinu

kvalitete strojnog sustava Soenen-a TRL 600 kao reprezentativnog stroja. Sada je
potrebno uvidjeti kako to stanje poboljšati jer uvijek može biti bolje. Za to će biti
provedene dvije nezavisne ABC – analize13 odnosno Pareto analize.

4.3.1. ABC analiza zastoja po vrsti kvara

Prva ABC analiza napraviti će se na podacima prikazanim histogramom na slici 4.6.

Podaci o zastojima grupirani su prema vrsti kvara. Svaka vrsta kvara šifrirana je radi
jednostavnije obrade podataka. Sa slike 4.6. vidljivo je da vrsta kvara sa šifrom 04
najzastupljenija. Iz tablice 4.2. (strana 49) vidi se da je opis vrste kvara sa šifrom 04
trošenje i čvrsto nasjedanje.

Slika 4.6. Histogram zastoja po vrsti kvara

13
ABC analiza slikovito prikazuje informacije zbog pronalaženja utjecajnih parametra koji su sa
određenog stajališta od najveće važnosti na način da ih grupira po grupama A, B, C...Naziva se još i
Pareto analiza pošto se temelji na pravilu kojeg je postavio talijanski ekonomist Vilfredo Pareto,
(1848. – 1923.),

59
ABC analiza po vrsti zastoja prikazana je na slici 4.7. Iz slike se vidi da vrsta zastoja
sa šifrom 04 (trošenje, čvrsto nasjedanje) te 02 (lom, prekid, deformacija) uzrokuju
69, 76 % svih zastoja. Ovi zastoju dodijeljeni su grupi A što znači da ova grupa
sadrži 14,28 % svih vrsta kvarova. Ujedno ova grupa uzrokovala je najviše zastoja
čak 69, 76 %.

Slika 4.7. ABC analiza po vrsti zastoja

Grupu B sačinjavaju sljedeći kvarovi: 12 (kvara na električnim instalacijama), 11

(mehanički kvara), 00 (preventivni pregled, planski popravci), 10 (kontrola,
podešavanje, regulacija, ispitivanje), 13 (ostalo), 09 (montaža, demontaža). Ova
grupa sadrži šest različitih vrsta kvara što je 42,85 % a uzrokovala je 23,26 % svih
zastoja. Kumulativno sa prijašnjom grupom uzrokuje 93,02 % svih zastoja.

U grupu C svrstani su preostali kvarovi 01 (olabavljenje), 03 (korozija, erozija,

starenje), 05 (zračnost), 06 (začepljenje, onečišćenje), 07 (propuštanje) te 08
(rekonstrukcija). Grupa C uzrokuje 6,98 % svih zastoja a kumulativno sa prijašnjim
grupama uzrokuje 100 % svih zastoja (svi zastoji su grupirani u tri grupe).

60
4.3.2. ABC analiza zastoja po sklopovima odnosno pozicijama

Drugom ABC analizom obrađeni su podaci o kvarovima iz tablice 4.5. koja je u

cijelosti prikazana prilogom 7. Podaci o zastojima prikupljeni su i grupirani po
određenim sklopovima koji su se kvarili kako bi se dobio uvid o sklopovima koji su
se najviše kvarili. Također svaki sklop je šifriran određenom šifrom zbog lakšeg
prepoznavanja, obrade te upravljanja sa podacima. Histogramom na slici 4.8.
vizualno je prikazana učestalost zastoja po pojedinom sklopu.

Slika 4.8. Histogram zastoja po pojedinom sklopu

Uočavamo da su pozicije sa šifrom 12 te sa šifrom 19 uzrokovali najviše zastoja,

svaki po 7. Ukoliko se vratimo na tablicu 4.3. vidimo sa se pod šifrom 12 nalazi
pozicija sa imenom „Transportni remen na donjem slaganju“ a pod šifrom 19
pozicija „Transportni remen na gornjem slaganju“. Nakon ovako grupiranih podataka
provedena je ABC analiza čiji je rezultat prikazan na slici 4.9.

61
 Slika 4.9. ABC analiza zastoja po pojedinom sklopu

Iz provedene analize uočava se da je 20 % svih sklopova koji su se kvarili

uzrokovalo 50 % svih zastoja. Sklopovi i pozicije koji su uzrokovali 50 % svih
zastoja prikazani su u tablici 4.7. Ovo su kritična mjesta14 na strojnom sustavu
Soenen TRL 600 te to treba uzeti u obzir prilikom naručivanja rezervnih dijelova.

TABLICA 4.7. KRITIČNI SKLOPOVI I POZICIJE NA STROJNOM SUSTAVU

SOENEN TRL 600
Šifra sklopa ili pozicije Ime sklopa ili pozicije
12 Transportni remen na donjem slaganju
19 Transportni remen na gornjem slaganju
04 Transportne rolice
11 Transportni remen na rolicama
13 Transportni remen na gornjoj rampi
26 Transportni remen iza škara S2 dolje
42 Preventivni pregled, planski popravak
06 Pneumatski cilindar
30 Senzor

09 Softver

14
Kritična ili slaba mjesta – su pozicije ili sklopovi čija je frekvencije ili učestalost kvarova veća od
uobičajene.

62
Za potrebe planiranja i naručivanja DD15 te ciklusa zamjene pojedinog dijela
napravljena je dodatna analiza vremenskog intervala između dva zastoja (SVIK).
Rezultati analize prikazani su tablicom 4.8. Srednje vrijeme između dva kvara za
određenu poziciju predstavlja prosječno vrijeme trajanja te pozicije. Kao primjen
uzeti će se pozicija sa šifrom 12 (transportni remen na donjem slaganju). SVIK za
navedenu poziciju iznosi 1120 sati što znači da je prosječno vrijeme trajanja ove
pozicije 1120 radnih sati. Uz pretpostavku da mjesec dana ima 176 radnih sati, ovu
poziciju je potrebno mijenjati svakih 6,4 mjeseci odnosno dva puta godišnje. Ovi
podaci veoma su korisni prilikom naručivanja DD za određeno plansko razdoblje.

TABLICA 4.8. PROSJEČNO TRAJANJE KRITIČNIH POZICIJA

Šifra sklopa ili SVIK

Ime sklopa ili pozicije
pozicije (h)
12 Transportni remen na donjem slaganju 1120
19 Transportni remen na gornjem slaganju 1454,86
04 Transportne rolice 1652,67
13 Transportni remen na gornjoj rampi 2036,8
26 Transportni remen iza škara S2 dolje 1587,2

Također ukoliko se želi smanjiti pojava zastoja ovo su dijelovi na kojima treba
temeljiti daljine analize: proučiti zašto baš te pozicije ima povećanu učestalost
kvarova te na koji način to promijeniti. Iz tablice 4.6. uočavamo da transportno
remenje16, u globalu, uzrokuje najviše kvarova čak 36,78 % svih zastoja.

Prijedlog za smanjenje ovih zastoja odnosno povećanja raspoloživosti jest nabava

transportnog remenja drugog proizvođača koji bi bio otporniji na trošenje te imao
duži radni vijek. Naravno za argumentiranu odluku bilo bi potrebno daljnje
proračunavanje cijene novog remenja u odnosu na postojeće uz odgovarajući
proračun troškova zastoja za svaku vrstu remenja.

15
DD – doknadni dijelovi (rezervni dijelovi na skladištu)
16
Transportni remen – služi za transport transformatorskog lima zbog čega dolazi do povećanog
trošenja remena.

63
5. PRIJEDLOG POBOLJŠANJA SUSTAVA
ODRŽAVANJA

Dobiveni rezultati provedenih analiza i proračuna ukazuju na visoku razinu kvalitete

instalirane opreme. Kod navedenog treba uzeti u obzir da je cjelokupna analiza
napravljena za jedan strojni sustav koji je uzet kao reprezentativan. Stoga je, prije
provođenja bilo kakovih unaprjeđenja i poboljšanja cjelokupnog proizvodnog
asortimana te uvođenja nove strategije održavanja, potrebno provesti identičnu
analizu za preostalu vitalnu opremu.

Bez obzira na navedenu činjenicu moguće je na temelju rezultata analize provedene

u ovom radu dati prijedlog poboljšanja cjelokupnog sustava održavanja te
argumentiran prijedlog poboljšanja održavanja strojnog sustava Soenen TRL 600 na
kojem je izvršena analiza.

Na temelju obrade podataka na strojnom sustavu Soenen TRL 600 na slici 4.3 na
stranici 54 prikazan je histogram relativnih frekvencija srednjeg vremena između dva
kvara [SVIK]. Iz navedenog histograma uočljiv je veliki raspon vrijednosti SVIK-a
što ukazuje na mogućnost održavanja po stanju. Upravo na temelju te informacije
kao poboljšanje postojećeg sustava održavanje na strojnom sustavu Soenen TRL 600
predlaže se uz postojeće plansko održavanje (kombinacija korektivnog i
preventivnog) uvođenje održavanja prema stanju.

Održavanje prema stanju kao poseban model preventivnog održavanja opisan je u

točki 2.2.6. na stranici 14. Bazira se na stalnoj periodičnoj kontroli ključnih tehničkih
parametara, evidentiranju i ažuriranju primljenih informacija na osnovu kojih se
donose odluke o izvođenju zahvata održavanja.

Kao što je zaključeno u točki 4.3.2. transportno remenje uzrokuje najviše kvarova.
Razumno je upravo na ovim pozicijama mjerenje određenih parametra bitnih za
ocjenjivanje njihova stanja te na temelju toga donositi odluke o naručivanju te
zamjeni. U skladu s time potrebno je nabaviti elektronsku opremu ili instrumente za

64
provođenje dijagnostičkih postupaka što ujedno znači da će biti potrebna i edukacija
odnosno osposobljavanje osoblja za rad sa navedenom opremom.

Pri tome potrebno je uzeti u obzir da li praćenje može biti kontinuirano ili može biti
periodično, koje parametre pratiti te koju vrstu dijagnostički postupaka primijeniti.
Na slici 5.1. prikazan je algoritam procesa održavanja po stanju te je lijepo vidi
ukoliko dođe do odstupanja izmjerenih podataka od dopuštenih granica alarmira se
služba održavanja koja tada izvodi potrebne preventivne zahvate održavanja.

Slika 5.1. Algoritam procesa održavanja po stanju

65
Dijagnostička metoda koja bi se mogla primijeniti za praćenje i utvrđivanje stanja
transportnog remenja jest metoda mjerenja tenzije17 remena. Uređaj za mjerenje
tenzije remena prikazan je na slici 5.2. Instrument se sastoji od mjerne optičke sonde
i mikroprocesorskog dijela koji indicira vlastitu frekvenciju napetog remena i na
temelju tog podataka i podataka o upotrijebljenom remenu izračunava tenziju
remena. Instrument omogućuje mjerenje u skladu sa standardom ISO 9001 i daje
podatak koji iskazuje napetost tenzije remena u jedinici N (Newtons) koja je prema
navedenom standardu i prepoznatljiva te internacionalno priznata. Očitani podaci
uspoređuju se sa graničnim to jest dopuštenim te se na osnovnu toga izvode potrebni
zahvati održavanja.

Slika 5.2. Uređaj za mjerenje tenzije remena

17
Tenzija - sila koja nastoji što ili koga rastegnuti, čin ili proces rastezanja ili stanje onoga što je ili
koji je rastegnut

66
Prije konačne odluke o nabavi određene dijagnostičke opreme potrebno je napraviti
daljine analize isplativosti budući da navedena opreme ne rijetko zahtijeva povećana
ulaganja s jedne strane dok s druge strane uvelike umanjuje troškove održavanja.

Uvođenje održavanja prema stanju ne isključuje postojeći preventivni sustav

održavanja već ga nadopunjuje što uz povećanje raspoloživosti i pouzdanosti znači
da povećava cjelokupnu učinkovitost i kvalitetu sustava održavanja.

67
6. ZAKLJUČAK

U početku rada definirani su važni čimbenici na temelju kojih će se provesti egzaktna

analiza strategije održavanja (utvrđivanje koliko je strategija pogodna to jest
efektivna za navedeno poduzeće). Važniji čimbenici koji su detaljnije definirani su:
srednje vrijeme između dva kvara [SVIK], operativna raspoloživost [A],
eksploatacijska pouzdanost [R] te efektivnost opreme. Osim opisa ovih čimbenika
dani su i izrazi prema kojima se matematički izračunavaju vrijednosti ovih
parametara. Također na slikama su prikazani važniji odnosi parametara i troškova
održavanja te ukupnih troškova.

Prije provođenja obrade podataka te navedenih analiza iznesena su osnovna obilježja

poduzeća Končar – DIST te se iz točke 3.4. može vidjeti da poduzeće svake godine
nastavlja trend rasta prihoda uz povećanje produktivnosti te ugovorenosti novih
poslova. Detaljnijim opisom organizacije održavanja u poduzeću zaključuje se da
pristup održavanju u poduzeću Končar – DIST odgovara suvremenom pristupu
održavanja opisan u točki 2.2.7., odnosno pristupu koji predstavlja kombinaciju
korektivnog i preventivnog održavanja koji se naziva plansko održavanje. Za dio
opreme i postrojenja poduzeće ima ugovoreno godišnje održavanje od strane drugih
poduzeća što znači da je organizacija održavanja kombinirana sa outsorcing-om.

Nakon prvog, teorijskog dijela ovog rada prikupljeni su stvarni podaci za

reprezentativni strojni sustav Soenen TRL 600 te napravljeno nekoliko tablica sa
određenim grupiranim podacima kako bi se mogle provesti daljnje analize.Na kraju
svake provedene analize koristeći se rezultatima istih donijeti si konačni zaključci sa
utvrđenim mjerama za poboljšanje postojećeg stanja opreme i sustava održavanja.

Proračunom i obradom podataka o zastojima na strojnom sustavu Soenen TRL 600

utvrđene su glavne suvremene značajke stanja opreme (operativna raspoloživost i
eksploatacijska pouzdanost). Rezultati proračuna navedenih značajki ukazuju na
visoku razinu kvalitete istraživane opreme.

68
Daljnjom analizom prikazano je koja vrsta kvara uzrokuje najviše kvarova te koji
dijelovi i pozicije imaju povećanu učestalost kvarenja odnosno otkrivena su kritična
mjesta na promatranoj opremi. Upravo ti sklopovi i pozicije koji su argumentirano
prozvani kritičnim mjestima bili su predmet daljnje analize budući da smanjenjem
pojave kvara na ovim pozicijama drastično povećavamo srednje vrijeme između dva
kvara [SVIK]. Povećanjem SVIK-a ujedno povećavamo i eksploatacijsku pouzdanost
a samim time i operativnu raspoloživost što je jedan od ciljeva rada. Na kraju analize
došlo se do vjerojatno najvrjednijeg rezultata: prosječnog vremena trajanja kritičnih
pozicija. Ovaj podatak omogućava argumentirano naručivanje i praćenje DD po
asortimanu i po količini te pouzdanije planiranje ciklusa održavanja što na kraju
rezultira smanjenjem troškova.

Osim navedenog, obradom podataka srednjeg vremena između dva kvara utvrđeno je
relativno veliko rasipanje SVIK-a na temelju čega je dan prijedlog poboljšanja
postojećeg sustava održavanja uvođenjem jednog od suvremenog pristupa
održavanja. Detaljan opis suvremenih pristupa održavanja dan je u drugom poglavlju
ovog rada sa opisom postupka izbora strategije održavanja. Predloženi suvremeni
pristup jest održavanje prema stanju. Uvođenje održavanja prema stanju bilo bi
nadogradnja postojećeg sustava održavanja a ne potpuna zamjena budući da
postojeći sustav obavlja svoje zadaće na zadovoljavajućoj razini. Uvođenje
održavanja prema stanju zahtijeva nabavu dijagnostičke opreme ali uvelike umanjuje
troškove održavanja, smanjuje rezerve nepotrebnih dijelova i materijala na skladištu
te uvelike olakšava planiranje i nadziranje radova održavanja.

Na kraju rada predložena je i opisana konkretna dijagnostička tehnika koja bi se

mogla koristiti za smanjenje zastoja na otkrivenim kritičnim mjestima promatrane
opreme.

Na temelju navedenog može se zaključiti da su ciljevi i svrha rada opisani u uvodu

ostvareni; provedena je analiza na egzaktnim podacima o zastojima, utvrđeno je
postojeće stanje opreme u poduzeću a samim time i stanje sustava održavanja. Na
temelju rezultata provedenih analiza dan je argumentiran prijedlog povećanja glavnih
značajki opreme te poboljšanja postojećeg sustava održavanja u odnosu na
suvremene trendove u održavanju.

69
 LITERATURA

/1/ I. Čala.: Održavanje opreme, Inženjerski priručnik 4, Školska knjiga, Zagreb,

2002.

/2/ E. Rejec: Terotehnologija, Informator, Zagreb, 1974.

/3/ A. Vila: Organizacija plansko preventivnog održavanja, Zavod za unapređenje

produktivnosti rada, Zagreb, 1964

/4/ S. Belak: Terotehnologija, Visoka škola za turistički menadžment, Šibenik,

2005.

/5/ D. Parkes: Izvještaj o progresu u Terotehnologiji, OMO br. 7/8, Ljubljana,

1980.

/6/ S. Nakajima: Introduction to TPM, Productivity Press, Cambridge,

Massachusetts, 1988.

/7/ I. Čala: Prilog uvođenju planskog održavanja, 1982

/8/ I. Čala: Suvremeni pristupi strategiji održavanja, BIAM, Zbornik radova,

Zagreb, 1994.

/9/ Web stranica poduzeća: http://www.koncar-dst.hr/

/10/ Godišnje izvješće poduzeća Končar – DIST, 2008

/11/ Katalog poduzeća Končar – DIST, 2008

/12/ Organizacijska procedura Končar - DIST, Održavanje infrastrukture i opreme,

2009

70
PRILOZI

71