Viktorija (Stojanović) Belada, dipl.

matematičar

ATRAKTIVNA GEOMETRIJA
U DODATNOJ NASTAVI

(igrom do znanja)

Podgorica, april 2005. god.

1
 Sadržaj

1. Kako učionicu pretvoriti u laboratoriju (uvod)

2. Geometrija kroz šale, dosjetke, trikove
3. Interesantni elementarni zadaci (ljepota matematičkih ideja)
4. Rekreativna geometrija velikih matematičara
5. Geometrija kroz istoriju kao neprolazna ljepota matematičkih ideja
6. Umjesto pogovora
7. Literatura

2
 Kako učionicu pretvoriti u laboratoriju

Još uvijek ima renomiranih svjetskih naučnika koji misle da učenik u

osnovnoj školi treba da nauči da rukuje lenjirom i šestarom i da stiče
"najobičnija" geometrijska znanja, tj. da nauči da razlikuje najčešće
geometrijske figure i da vrši izračunavanje nekih površina i zapremina. Ali
ovakva ideja ne može izdržati ni najblažu kritiku. Ona ignoriše osnovnu
činjenicu da se učenik neprekidno, kako fizički tako i mentalno, razvija i ako mu
se blagovremeno ne pruži hrana on zakržlja. A mentalna zakržljalost ima teže
posljedice od fiziološke i fizičke.

Istorija matematike puna je zagonetki, igri i zanimljivih problema koji su

doveli do formulisanja ozbiljnih naučnih rezultata. Matematičke igre i zagonetke
uvijek su bile aktuelne i popularne jer kreativna matematika nudi osjećaj ljepote
i radosti. To nije samo slučaj sa matematičarima amaterima već i sa
matematičarima profasionalcima. Zbog ovoga nije čudno da su svi veliki
matematičari, od antičkog perioda do današnjeg dana, bili zainteresovani za
zanimljive geometrijske probleme.

Udžbenici koji se sada stavljaju na raspolaganje nastavniku nijesu

udžbenici u klasičnom smislu. Oni znatno odstupaju od ustaljene tradicionalne
prakse, ali to nikako ne znači da se došlo do "savršenstva". Jer, "savršenstvo" u
oblasti nastave, kao i uopšte u nauci i umjetnosti, ne postoji. Polazeći od toga da
se matemetika ne uči, nego se ulazi u nju, a to naročito važi za geometriju,
učenika treba voditi tako da on samostalno, svojim misaonim aktivnostima, dođe
do svega onoga do čega može doći.

Osnovni cilj kome se teži je osposobljavanje učenika, razvijanje njegovih

misaonih sposobnosti, a ne obogaćivanje njegovog fonda riječi (što se u krajnjoj
liniji svodi na privremeno opterećivanje pamćenja, čega se ono oslobodi čim
osjeti povoljnu situaciju, tj. školskim jezikom rečeno, čim nastupi školski
raspust). Jer matematičku osposobljenost ne čine nagomilana znanja, već
nekoliko "farova" koji osvjetljavaju cijeli horizont. Uobičajeni jezik ("leži na",
"prolazi kroz", "povučemo pravu", "opišemo kružnicu", "spuštamo ili dižemo
normale i visine", "donja i gornja osnova", itd), koji čvrsto vezuje za očiglednost
i pravi velike teškoće, jer rijetko kad učenik razlikuje broj od veličine, je
neupotrebljiv u teoriji skupova. On učenika diže u svijet pojmova koji mu
omogućava generalisanje.

Vođenjem učenika od problema do problema, što samo po sebi garantuje

osposobljavanje učenika, a ono može da bude potpuno samo ako se ide redom -
učenik se postavlja pred kvalitetne originalne probleme koje mora samostalno

3
rješavati. Tih problema ima u izobilju. U njihovom rješavanju se sastoji njihov
obrazovni značaj, ali oni "ne padaju s neba". Sređeni strogo metodski, oni se
prirodno nadovezuju na otkrivene činjenice, često izviru jedan iz drugog,
kombinuju već prethodno riješen problem i tako zahtijevaju napor praćen
zadovoljstvom koje nužno slijedi poslije savladane teškoće. Taj uspjeh je
stimulans za još intenzivnije "hvatanje u koštac sa teškoćama", za kreativnost i
istraživanje, a ono što se zahtijeva od učenika je puna koncentracija, strpljivost i
upornost. Jer, bez toga nema matematičkog obrazovanja, a naša učionica je
naša laboratorija i mi se moramo osposobiti da u njoj stvaralački radimo.

ZATO - VRATA SU OTVORENA, POZVANI I NEPOZVANI MOGU UĆI –

kaže moj učitelj Miomir Anđić.

4
 Geometrija kroz šale, dosjetke, trikove

Osnovni cilj geometrijskih problema, koji su svojevremeno "uzbuđivali"

svijet, je da zabavi, pouči i podstakne na stvaralačko, logičko i konstruktivno
mišljenje. Elementi igre koji se javljaju u rekreativnoj matematici, svojim
oblikom zagonetke, skrivalice, trika, dosjetke i slično, plijeni i privlači
matematičara, postavlja se pred njim kao izazov, podstiče ga na razmišljanje. Pri
rješavanju duhovitih zadataka dolazi do izražaja konstruktivno mišljenje, a
osjećaj ljepote geometrije čini je manje zastrašujućom i daje joj estetsku
kategoriju.

Treba staviti akcenat i na to da su mnogi zanimljivi problemi doveli do

formulisanja ozbiljnih naučnih rezultata ( na primjer, problem četri boje, prelaz
preko kenigsberških mostova, geometrijske figure fleksagoni, latinski kvadrati i
drugo). Skoro bez izuzetka, matematičari su voljeli da rješavaju i sami
postavljaju zagonetke, paradokse, skrivalice, trikove, dosjetke - sve što mi danas
prihvatamo kao zadatak.

Ohrabrujuće je to što je u slučaju "teških" zadataka za njihovo rješavanje

potrebno poznavanje samo elementarne matematike i jedino što je potrebno je
prava ideja, često skrivena paradoksalna. Upravo zbog takvih blistavih ideja ne
gubi se zabavni karakter problema ("gimnastika mozga").

Kako postati šampion u borbi sa geometrijom?

Šampion se ne postaje slučajno!
Šampion geometrije se rađa (ali ne kao šampion, već kao i svi ostali
ljudi). Postati (i ostati) šampion, znači prije svega to željeti, snažno! Snažna
želja je potrebna da se hrani strpljivošću i upornošću. Šampionu geometrije treba
pokloniti ruže. Nije važno kakve su boje, već da imaju trnje. Jer, put do trona je
trnovit. Da mu zadovoljstvo bude još veće, treba i ruže da imaju trnje.

DA BI SVE BILO LAKŠE, NE PROPUSTIMO NI JEDNU PRILIKU

DA GEOMETRIJU UČINIMO ZANIMLJIVOM.

1. Jednakostranični trouglovi
Da li se od 6 jednakih palidrvaca mogu načiniti 4 jednakostranična trougla?
Problem se može riješiti
samo u trodimenzionalnom prostoru. Radi se o pravoj
pravilnoj trostranoj piramidi.

5
2. Crtanje krugova
Kako se pomoću šestara sa fiksnim otvorom mogu nacrtati dva kruga različitih
prečnik

Izabere se jedna tačka na lopti i nacrta krug, on će biti manji od kruga

nacrtanog šestarom ( sa istim rasponom) u ravni (na papiru).

3. Oblik šahte
Zašto je bolje da poklopac na vodovodni (ili kanalizacioni) otvor bude kružnog a
ne kvadratnog oblika.

Poklopac kvadratnog oblika stranice a može se okrenuti i upasti u otvor po

dijagonali otvora koja iznosi a 2 .
Poklopac kružnog oblika prečnika r ne može ni u kom slučaju skliznuti kroz
kružni otvor.

4. Određivanje centra kruga

Kako odrediti centar kruga koristeći za crtanje
jedino trougao i olovku.

Najprije treba imati na umu

činjenicu iz elementarne geometrije:
PERIFERIJSKI UGAO koji odgovara prečniku
kruga je prav. Obrnuto tvrđenje je takođe
tačno. Posmatrajmo prav ugao C trougla za
crtanjena kružnicu. Tačke D i E,u kojima ivice
trougla sijeku kružnicu,
predstavljaju krajnje tačke prečnika kružnice.

5. Farbanje osam soba sa četri boje

Podove osam soba prostorija jedne kuće,čiji je raspored prikazan na slici,treba
obojiti pomoću 4 boje tako da susjedne prostorije ne budu obojene istom bojom.
Površina poda svake prostorije jednaka je 9m 2 sa izuzetkom one
na vrhu koja iznosi 18m 2 . Na raspolaganju su sledeće boje:
crvena (za bojenje površine od 27m 2 ), žuta (za 27m 2 ), zelena
(za 18 2 ) i plava (za 9m 2 ).

6
 Sa raspoloživim količinama boja zadatak se ne
može riješiti, jer je količina boje kojom treba
bojiti sobe je strogo ogrničena i do rješena se dolazi
trikom. (Ovaj uslov izdvaja problem o bojenju
"država" na ravanskoj karti pod uslovom da su
susjedne države obojene različitim bojama pri čemu
se pretpostavlja da nije postojalo ogra ničenje u
količini boja.Nije poznat ni jedan primjer karte za
čije bojenje je potrebno više od 4 boje).
1
Ako se pomiješaju odukupne količine crvene boje sa svom raspoloživom
3
količinom plave boje, dobićemo purpurnu boju dovoljnu za bojenje površine od
16m 2 . U tom slučaju problem bojenja se lako rješava.

Teško da je ijedan problem istovremeno zaokupljao kako amatere tako i

stručnjake kao što je to bio "problem četri boje" i to kroz vremenski period od
130 godina (problem je prvi formulisao Frensis Gatri 1850. godine, pokušali su
da ga riješe De Morga, Artur Kejli, Feliks Klajn, Klod Šenon, Möbius, a god.
1976. Haken, Apel i Koh najavili su pozitivno rješenje problema). Konačan
odgovor na zagonetku dat je u Časopisu "Svaka ravanske karta mora se obojiti
pomoću četri boje" (1977).

6. Soba sa ogledalima
Radoznali Hari Poter, tragajući za dvoranom tajni, našao se zarobljen u sobi
pravougaonog oblika čiji su svi zidovi ravna ogledala. Da bi izašao iz sobe, Hari
mora da zatvori "optički krug" pomoću svetlosnog zraka iz svog laserskog
pokazivača (pointera). Kako Hari treba da usmjeri svjetlosni zrak iz laserskog
pokazivača A da bi se zrak, poslije odbijanja od sva četri zida, vratio u tačku A?

Uputimo zrak iz date tačke A najprije na

zid a, pa redom na zidove b, c, d.
Zamislimo lik S1 sobe S u ogledalu a, zatim
lik S2 sobe S1 u ogledalu b1, lik S3 sobe S2
u ogledalu c2 i lik S4 sobe S3 u ogledalu
d3. Pravac zraka se dobija spajanjem tačke
A sa njenim odrazom A4 u sobi S4.

7. Izgubljen u šumi
Daglas Mekraken (konstruktor i vlasnik mašine "Sibirski berberin", film Nikite
Mihalkova- 1998.) dobio je posao da u nepreglednim sibirskim šumama nasiječe
drva za gradnju brvnara za stanovanje uspješnih naučnika. Za sječu on posjeduje

7
veoma moćnu mašinu. U jednom momentu Daglasa je obuzeo neodoljivi osjećaj
da se izgubio u šumi i osjećaj ga nije prevario. Bez karte, orjentira i slučajnog
prolaznika koji bi mu možda rekao kako da izađe iz šume i sa ogromnom
mašinom koja troši 10l goriva po km a ima 220l goriva u rezervoaru. Daglas se
našao u velikoj nevolji. Znao je jedino da šuma ima konveksan oblik i površinu
od 60km 2 , ali to mu je malo značilo. Da ste slučajni prolaznik (koji je maloprije
pomenut a u međuvremenu se nije pojavio), kako biste savjetovali drvosječi
Daglasu da sa svojom mašimom izađe iz šume?

Neka A označava lokaciju zalutalog drvosječe u

šumi. S obzirom na potrošnju goriva, svojom
mašinom on može da pređe najviše
220:10=22km - to je dovoljno za izlazak iz
šume.
Svojom mašinom drvosječa ide 11km po pravoj
liniji do izvjesne tačke C. Bar jedna od tačaka
B ili C je van šume.
Zaista, ako bi sve tri tačke A,B,C ležale unutar
šume, tada bi i svaka tačka iz unutrašnjosti
pravouglog trougla ∆ABC ležala unutar šume.
Međutim, površina ovog trougla je
11*11
=60,5km 2 , što bi značilo da je površina
2
šume veća od 60km 2 .
Ovo je kontradiktorno sa uslovima zadatka, što potvrđuje pretpostavku da bar
jedna od tačaka B i C leži izvan šume.

Najprije treba imati na umu činjenicu iz elementarne geometrije:

PERIFERIJSKI UGAO koji odgovara prečniku kruga je prav. Obrnuto
tvrđenje je takođe tačno. Posmatrajmo prav ugao C trougla za crtanjena
kružnicu. Tačke D i E,u kojima ivice trougla sijeku kružnicu, predstavljaju
krajnje tačke prečnika kružnice. Nacrtajmo ovaj prečnik a zatim, na isti način
nacrtajmo i drugi prečnik. Njihov presjek daje centar kruga.

8
 Interesantni elementarni zadaci (ljepota matematičkih ideja)

Veliko otkriće rješava veliki problem, ali i u rješavanju svakog problema

ima zrno otkrića. Naš problem može biti skroman, ali ako on izaziva
radoznalost, i pokreće pronalazačke sposobnosti i ako se riješi sopstvenim
snagama utisnuće doživotni pečat na mišljenje i karakter.
TU SE MATEMATIČARU PRUŽA VELIKA PRILIKA.

1. Jin i Jang
Simbol Jing i Jang (Cao-Či u Kini, Tomoi u Japanu) je drevni simbol naroda na
Istoku koji simboliše dvije suprotnosti: dobro i zlo, mir i rat, prijateljstvo i
neprijateljstvo, pametno i glupo, ljepoticu i zvijer itd. U literaturi se ovaj simbol
često može sresti pod nazivom "monada".

Pretpostavimo da je granica simbola Jing (crna boja) i Jang

(bijela boja) obrazovana pomoću dvije polukružnice istog
poluprečnika. Kako se pomoću samo jedne prave obai simboli
mogu istovremeno podijeliti na dva dijela jednakih površina?

I pored toga što u prvom trenutku ovaj problem djeluje vrlo "ozbiljano" kao
većina suvoparnih domaćih zadataka, učeniku se pruža mogućnost istraživanja
(igranja) i pronalaženja više rješenja.

Kroz tačke A i B na kružnici monade, u kojima se

dodiruju simboli Jing i Jang, povucimo prečnik AB.
Oko monade opišemo kvadrat sa stranicama
paralelnim ovom prečniku i povucimo dijagonalu d
kvadrata (ova dijagonala dijeli simbole Jing i Jeng
na djelove jednakih površia).
Površina kruga K, koji leži ispod prečnika AB,
jednaka je osmini površine cijele monade.
Sektoru većeg kruga između prečnika AB i
dijagonale d odgovara centralni ugao od 45˚ pa je
njegova površina jednaka osmini površine velikog kruga. Polukrug K i pomenuti
sektor zajedno imaju površinu jednu četvrtinu površine velikog kruga.
Prema tome simbol Jing je podijeljen na dva dijela jednakih površina.
Zbog simetrije simbola slijedi da je dijagonalom d i simbol Jang podijeljen na
dva jednaka dijela.

9
2. Zbir uglova
Nadareni slikar iz garda Nije-Važno-Kog nacptao je kvadrat. Ta slika mu se
toliko svidjela da je taj zaista tako nadaren slikar nacrtao još dva kvadrata i
uglove α, β i γ, kao na slici.
"Nešto mi se čini da je zbir uglova α, β jednak uglu
γ, ali ja ne znam trigonometriju da bih to dokazao",
priznao je samom sebi.
Pomozimo slikaru i, koristeći samo elementarnu
geometriju (zaboravite tangense!), dokažimo
α + β = γ.

I ovaj primjer matamatičaru daje zabavu rješavanjem ga na više načina. Evo

jednog rješenja.

Najprije treba konstruisati dva kvadrata sa

stranama jednakim dijagonalama datih
kvadrata. Zbir uglova α i δ očigledno je jednak
uglu γ.
Odavde odmah slijedi dokaz jer su uglovi δ i β
međusobno jednaki kao odgovarajući uglovi
sličnih pravouglih trouglova.

3. Pakovanje cigle
Da li se cigla koja ima oblik kocke ivice 10cm može umotati u roze papir (vrlo
čest rođendanski poklon tinejdžerima) oblika kvadrata stranice 30cm.

Razvijeni dvodimenzionalni model (mreža),dobi-

jena od papira oblika kvadrata stranice30cm,
koji daje najveću kocku je prikazan na slici.
30 2
Stranica ove kocke je  10,6cm, što znači
4
da je moguće zapakovati kockastu ciglu ivice 10
cm u kvadratni papir stranice 30cm.

10
4. Površina kružnog prstena
Data su dva koncentrična kruga i tetiva većeg kruga koja dodiruje manji krug.
Ako je dužina ove tetive 20cm, izračunat napamet površinu kružnog prstena.

Neka je d =20cm dužina tetive i neka su R i r

poluprečnici velikog i malog kruga.
Površina kružnog prstena je
P = R 2  - r 2  = (R 2 - r 2 )  .
Pomoću Pitagorine teoreme nalazimo
d
( ) 2 = 100 = R 2 - r 2 , te je P = 100  .
2

5. Površina presjeka tri kruga

Gost u kafani stavlja svoju pivsku čašu na barski šank tri puta da bi načinio tri
kruga prikazana na slici.
On to čini vrlo pažljivo tako da svaki krug prolazi kroz
centar druga dva. Barmen tvrdi da površina zajedničkog
dijela (osjenčenog dijela) manja od jedne četvrtine povr-
šine kruga, dok gost misli da je ova površina veća od je -
dne četvrtine. Ko je u pravu?

Tri kruga koja se sijeku pri čemu svaki prolazi

kroz centar druga dva, mogu se "reprodukovati"
šest puta u ravni tako da formiraju uzorak dat na
slici.
Posmatrajući centralni krug zaključujemo da je
svaki krug sastavljen od šest krivolinijskih
deltoidnih figura D i 12 "banana" B. Zato jedna
četvrtina površine kruga mora biti jednaka sumi
1
površina 1 "delte" i tri "banane".
2
Tražena zajednička površina tri presecajuća
kruga (osjenčen dio na slici) sastoji se od jedne
delte i tri banane, što je manje od jedne četvrtine kruga za polovinu površine
jedne delte.
Izračunavanje bi pokazalo da je zajednička preklapajuća površina malo veća od
22% površine kruga.

11
6. Napoleonov zadatak
Ovaj zadatak poznat je u literaturi kao "Napoleonov zadatak". Navodno
Napoleon ga je predložio italijnskom geometru Maskeroniju. (Poznato je da je
Napoleon bio ljubitelj geometrije i da mu je francuski matematičar Gaston Morž,
osnivač nacrtne geometrije, bio blizak prijatelj).

Koristeći samo šestar treba podijeliti datu kružnicu, čiji je centar poznat, na četri
jednaka luka.
Drugim riječima, potrebno je odrediti tjemena kvadrata upisanog u kružnicu sa
dati centrom.

Neka je k zadata kružnica čiji je centar tačka O,

a poluprečnik r. Sa otvorom šestara jednakim
ovom poluprečniku odredimo na kružnici tačke
A, B, C i D. Tetive AB, BC i CD su među sobom
jednake (kao stranice ravnostranog šestougla),
dok je tetiva AD jednaka prečniku kruga 2r.
Iz tačaka A i D kao centra konstruišemo lukove
poluprečnika AC, a njihov presjek označimo sa
E. Iz tačke A kao centar opišemo luk poluprečni-
ka OE. Presječne tačke ovog luka i kružnice k
označimo sa F i G; lukovi AF, FD, DG i GA su
jednaki među sobom, što znači da tačke A, F, D i G predstavljaju tjemena
kvadrata upisanog u dati krug.

Radoznali matematičar bi se morao upustiti u dokaz poslednje konstatacije!

(Tačke A, B, C i D predstavljaju tjemena pavnostranog šestougla- tako da
centralni ugao nad tetivom iznosi 120˚ . Iz ∆ABC je: OA = OC = r,
AOC =120˚. Lako se nalazi da je AC = 2 3 = AE. Iz pravouglog trougla ∆AOE
je: OE 0 AE 2  OA2 = 3r 2  r 2 = r 2 = AF.
Kako je AF = GA, a tačke F i G predstavljaju tjemena pravih uglova (nad
prečnikom AD), takođe imamo FD = DG = r 2 , tj. tetive AF, FD, DG i GA
jednake su stranici kvadrata upisanog u krug poluprečnika r.

7. Dijagonala kvadra
Ako je površina kvadra jednaka 2, dokazati da dijagonala kvadra ne može biti
manja od 1.

(Elementarni zadatak koji bi učenici trebali sa radošću rješavati na redovnim

časovima matematike).
x, y, z - stranice kvadra: P = 2(xy+yz+zx)- njegova površina, D= x2  y 2  z 2 -
njegova dijagonala

12
Na osnovu nejednakosti između geometrijske i aritmetičke sredine (za pozitivne
ab
brojeve a i b važi ab  , slijedi iz ( a - b ) 2  0), imamo
2
x y xz yz
xy  , xz  , yz  . Ako svaku od ovih nejednakosti
2 2 2
kvadriramo, zatim pomnožimo sa 2 i saberemo lijeve i desne strane, dobićemo
2xy + 2xz + 2yz 
x 2  y 2  2 xy x 2  z 2  2 xz y 2  z 2  2 yz
 

, što daje P 
2D2  P.
2 2 2 2
P
Odavde je D 2  =1, i poslije korijenovanja dobijamo D  1.
2

Rekreativna geometrija velikih matematičara

Istorija matematike puna je matematičkih zanimljivih problema koji su

doveli do formulisanja ozbiljnih naučnih rezultata i razvoja novih matematičkih
disciplina.
Veza između problema rekreativnog tipa i značajnih matematičkih oblasti,
vrlo je dominantna u geometriji.
GEOMETRIJA KAO MOGUĆNOST TESTIRANJA LOGIČKIH I
MATEMATIČKIH SPOSOBNOSTI:

1. Obućarski nož (Arbelos problem)

U svojoj Knjizi lema Arhimed je razmatrao sledeći interesantan problem iz
geometrije, poznat pod imenom arbelos, što znači obućarski nož. "Obućarski
nož" ili arbelos je oblast ogranicena sa tri polukruga koja se međusobno dodiruju
(osjenčena oblast na slici). Naziv potiče otuda što
osjenčena oblast dosta podsjeća na obućarski nož.

Arhimedov zakon glasi: Ako je CD normala na

prečnik AB, dokazati da je površina jednaka po-
vršini kruga (isprekidana linija) čiji je prečnik CD.

Arhimedov zadatak se lako rješava, pa je preporučljiv za redovnu nastavu u

osmom razredu).

13
∆ABD je pravougli (periferijski ugao nad prečnikom AB).
2
Po Pitagorinoj teoremi: ( AC  CB )2 = AD  BD 2
= |AC 2 + |DC 2
+ |CB 2 + |DC 2
odakle je |DC 2 =|AC ∙|CB , što je dobro poznat rezultat koji se odnosi na
geometrijsku sredinu.
Neka su Pa i Pk površine arbelosa i kruga sa prečnikom CD. Na osnovu gornje
relacije je:
  
Pa = |AB| 2 - |AC| 2 - |CB| 2 = {( |AC|+|CB|) 2 -|AC| 2 - |CB| 2 }
8 8 8
 
= |AC|∙ |CB|= |CD| 2 = Pk,
4 4
čime je dokaz završen.

2. Prečnik materijalne sfere

Arapski naučnik Tabin ibn Kora interesovao se za razne konstrukcije sa sfernim
površinama. Jedan od njegovih izazovnijih zadataka je: Prečnik materijalne
sfere.

Koristeći jedino šestar i lenjir (Euklidova oruđa) odrediti prečnik lopte načinjene
od tvrdog materijala.

Koristeći šestar iz proizvoljne tačke U na površini

lopte opišimo krug  . Neka su A, B, C proizvoljno
odabrane tačke na ovoj kružnici. Na posebnom papiru
konstruišemo ravanski trougao ∆ABC. Naravno, ovu
konstrukciju je lako sprovesti prenoseći šestarom
rastojanja |AB|, |BC|, |CA| sa lopte. Konstruišimo
krug opisan oko ovog trougla i izmjerimo njegov
poluprečnik r. Primijetimo da ovaj krug ima isti
poluprečnik r kao i krug  nacrtan na lopti.
Neka je V tačka na kružnici  i neka je q=|UV| dužina izmjerena šestarom.
Označimo sa T tačku dijagonalno suprotnu tački U u odnosu na centar lopte.
Pravougli trougao ∆UVT ima za visinu poluprečnik r a za hipotenuzu traženi
prečnik d=|UT|. Sa slike se vidi da su pravougli trouglovi ∆UVT i ∆USV slični
(jer imaju isti ugao u tjemenu U). Na osnovu toga imamo proporciju
r | VT | d 2  q2 q2
  , odakle se određuje prečnik d= 2 2 .
q d d q r

14
3. Cilindar najveće zapremine (vinska burad)
U svojoj knjizi Nova geometrija vinskih buradi, Johan Kepler je opisao metod
jednostavnog mjerenja zapremina buradi razljčitog oblika. Kepler je razvio svoj
metod uvođenjem novih ideja pri rješavanju problema minimuma i maksimuma
koje su u suštini bile slične diferencijalnom i integralnom računu. Jedna od
teorema datih u Keplerovoj knjizi tvrdi sledeće:

Od svih cilindara sa istom dijagonalom najveću zapreminu ima onaj cilindar kod
koga je odnos prečnika baze i visine jadnak 2 .

Neka je R poluprečnik lopte i neka je x (<R) polovina visine h cilindra.

Poluprečnik osnove cilindra je r= R 2  x 2 , te je njegova
zapremina Vc(x)= r 2 h =2  R2  x2  x=2  f(x). (*)
Cilj je odrediti x tako da zapremina Vc cilindra bude
maksimalna.
Da bismo riješili problem, dovoljno je posmatrati funkciju
f(x)= (R 2 -x 2 )x koja zadovoljava (*). predstavimo ovu
funkciju na sledeći način:
2 R3 2 R3 R 2 2R 2R2
2 3 2
f(x)=R x-x = R x-x - 3
 =-(x- ) (x+ )+ .
3 3 3 3 3 3 3 3
S obzirom da je drugi sabirak pozitivan, očigledno je da će funkcija f dostići svoj
R
maksimum kada prvi (negativan) član bude jednak nuli, tj. kada je x= . Za
3
ovu vrijednost x, visina i poluprečnik baze cilindra postaju jednaki
2R 2
h=2x= i r= R 2  x 2 =R .
3 3
Ovdje se vidi da je odnos prečnika osnove cilindra i njegove visine jednak 2,
kao što je tvrdio Kepler.

4. Hamiltonova igra na dodekaedru (Hamiltonovi putevi)

Čuveni irski matematičar Vilijam Hamilton postavio je 1857. godine jedan
zanimljiv zadatak u vezi sa dodekaedrom. Da podsjetimo, dodekaeder je jedan
od pet pravilnih poliedara, poznatih kao Platonova tijela, koji ima 12 strana-
pravilnih petouglova, 20 tjemena i 30 ivica.

Hamiltonov zadatak glasi: Obići sva tjemena

dodekaedra prelazeći preko svakog tjemena
jednom i samo jednom.

(Kasnije je Hamilton patentirao ovu

zagonetku kao igru koja se postavlja sredinom prošlog vijeka. Igra je često
opisivana kao "nalaženje puta oko svijeta")

15
 Hamiltonov put po mreži dodekaedra prikazanoj na slici.
Rješenje se može predstaviti i nizom slova koja
označavaju tačke preko kojih se sukcesivno prelazi
prilikom trasiranja: A-B-C-D-E-F-G-...-R-S-T.

5. Maksimalan broj pravaca (Turski vojnici)

Veliki britanski matematičar Džems Silvester, pored svojih matematičkih
istraživanja, interesovao se i za zanimljive matematičke probleme rekreativnog
tipa. Jedan od najpoznatijih je sledeći zadatak:

Kako se n tačaka u ravni može rasporediti tako da leže na pravama, pri čemu se
zahtijeva da svaka prava sadrži r tačaka a da pritom broj pravih bude što je
moguće veći?

Henri Djudeni, engleski kreator matematičkih zagonetki, je rješenje ovog

problema prikazao u obliku priče iz Prvog svjetskod rata: "Na bojnom polju 11
turskih vojnika bilo je opkoljeno od strane 16 ruskih vojnika. Svaki ruski vojnik
pucao je samo jednom i svaki metak je prošao kroz turbane tri turska vojnika.
Koliko turskih vojnika ima neprobušene turbane?" (Odgovor je:Nijedan, što
ćemo vidjeti)

Kada je r=2, problem je trivijalan: svaki par od n

tačaka određuje pravu što znači da je maksimalan
broj pravih jednak
k=  (n,2)=n(n-1)/2.
Kada je r=3, problem određivanja funkcije k=  (n,3)
ne samo da postaje zanimljiv i težak, već takođe vrlo
interesantan i za druge matematičke discipline kao
što su blok-dizajn.
Optimalno rješenje je prikazano na slici.

6. Površina osjenčenog dijela (igrajmo se)

Izračunati površinu osjenčenog dijela, pomoću poluprečnika r.

16
7. Nacrtajmo i računajmo
a) Kostruisati romb ABCD čija je stranica a=4cm, a unutrašnji ugao tog romba
kod tjemena A je 60˚; povući mu dijagonale AC i BD i iz njihve presječne tačke
S opisati kružnicu k koja prolazi kroz B i D.

b) Dokazati da kružnica k prolazi kroz središte

stranice romba ABCD.

c) Izračunati površinu onog dijela koji se nalazi van

romba ABCD.

(preporučuje se da rezultat bude izražen u cm 2 i izračunat tačno bar na dvije

decimale).

8. Malo aritmetike, malo geometrije- čigra

Čigra se sastoji od polulopte i kružnog konusa koji imaju zajedničku bazu
(krug). Poluprečnik polulopte je 2dm, a visina konusa je u cm izraženo rješenje
jednačine:
poigrajmo se sa čigrom
1 4
x 2x 
2 - 5 + x + 10 = 0.
1 1
1 1
4 5

Izračunaj površinu (na dvije decimale tačno,

izraženu u dm 2 ) i zapreminu čigre.

17
 Geometrija kao neprolazna ljepota matematičkih ideja

Geometrija predstavlja grčko otkriće bez koga bi savremena nauka danas

bila nemoguća. Grci su deduktivnim putem izvodili zaključke iz onoga što je
očigledno, a ne induktivne iz onoga što se posmatralo. Mada, i nešto malo
geometrije je postojalo i među Egipćanima i Vaviloncima, ali uglavnom u
obliku praktičnih mjerenja- čime bi trebalo započeti kurs dodatne nastave iz
geometrije (naslov: Geometrija kroz šale, dosjetke, trikove).

Postoje mnoge interesantne priče, vjerovatno istorijske, koje pokazuju

koji su praktični problemi podsticali istraživanja matematike. Najstarije priče
odnose se na Taleta. Kad je ovaj bio u Egiptu, kralj je od njega zatražio da
pronađe visinu jedne piramide.
On je sačekao ono doba dana kada je njegova sijenka bila jednaka s
njegovom visinom, i tada je izmjerio sijenku piramide.
Sledeći problem je bio udaljenost lađe na moru, zatim problem
udvostručavanja zapremine. Prolazilo je vrijeme, a ni mnogo kasnije Platonova
Akademija nije riješila problem sa zapreminom. Geometri su na njemu radili
stotinama godina, stvarajući s vremena na vrijeme djela dostojna divljenja.
Problem sa zapreminom se, naravno, sastojao u određivanju 3 2 .
(Problem iracionalnog broj 2 bio je poznat već ranije, Pitagorovci su otkrili
genijalne metode za približno određivanje njegove vrijednosti).

Vjekovi su prolazili, a GEOMATRIJA je neosporno bila nauka broj

jedan. Jedna činjenica je nepobitna- mi živimo u svijetu matematike. Neki je
nazivaju slugom nauke, a ona je u stvari kraljica! Gotovo je savršena.

Najnovija, najsavršenija, najneverovatnija tehnologija današnjice je plod

koji je oprašen na matematičkim granama - to je elektronski računar. Sve to,
čemu se s pravom svi divimo, samo je proizvod maleckog napora ljudskog uma.
To su samo mrvice, nedovoljno iskorišćenog, ogromnog potencijala ljudske
pameti.

Taj tvorac, taj BOG NAUKE - ljudski mozak, mora neprestano da se

upotrebljava. Mora da se "gimnasticira"! A najbolja, idealna gimnastika uma, je
- igranje geometrijom.

Kad učenik počne sa obraćanjem maksimalne pažnje i na naizgled sitne

detalje zabavljajući se geometrijom, biće kao sportista u punom treningu, pred
odlučujeće takmičenje. A kad postigne šampionski nivo ( i bude mogao
samostalno da krstari kroz zadatke- Rekreativna geometrija velikih
matematičara), treba mu čestitati, a ako je propustio jednu šansu, podstaknite ga
da se ne predaje.

18
 Kad se učvrsti ovaj korak, treba načiniti nov, veći i čvršći.

DANAŠNJE VRIJEME JE ZLATNO DOBA GEOMETRIJE (MATEMATIKE)

POZLATIMO SE SVI !

Umjesto pogovora

Komunikacija nastavnik - učenik daje prave rezultate samo ako je

dvosmjerna i ako se zasniva na principu uzvraćene ljubavi.

Iskrena želja i trud da se znanje prenese, odnosno prihvati, ravni su

nastojanjima da se ugodi voljenoj osobi.

19
 Literatura

1 J. Stanković, Računica sa geometrijom, Nolit, Beograd, 1956.

2 K. Orlov, M. Živković, Matematika za drugi razred gimnazije prirodno-matema-
tičkog smjera, Zavod za izdavanje udžbenika, Beograd, 1961.
3 S. Gorušanin, Matematika, dodatna nastava, Svjetlost, Sarajevo, 1984.
4 P. Mladenović, V. Petrović, Stereometrija, izabrani problemi, Mikroknjiga,
Beograd, 2001.
5 M. Miletić, Ljudski je griješiti, Mikroknjiga, Beograd, 2003.
6 V. Stojanović, Trougao plus, Mikroknjiga, Beograd, 2001.
7 V. Stojanović, Inostrana juniorska takmičenja, Mikroknjiga, Beograd, 2000.
8 Matematiskop.co.yu

20