SKRIPTA - ESEJI

Contents
ZADAĆE I ULOGA KNJIŽNICA .................................................................................................................... 3
Slobodan pristup informacijama ............................................................................................................................3
Cjeloživotno obrazovanje...........................................................................................................................................3
Pokretne knjižnice ........................................................................................................................................................3
JEDNAKOST U PRISTUPU SLUŽBAMA I USLUGAMA ................................................................................ 5
Osobe s posebnim potrebama; Društvena isključenost; Otvoreni pristup............................................5
SLUŽBE I USLUGE ZA DJECU I MLADEŽ .................................................................................................. 11
Mrežne stranice; Web 2.0; Knjižnične usluge za djecu i mladež u digitalnom okruženju............ 11
PROFESIONALNA ETIKA KNJIŽNIČARA I INFORMACIJSKA ETIKA ........................................................... 15
Etička pitanja, privatnost, zaštita osobnih podataka, pravo na zaborav, profesionalna tajna,
računalstvo u oblaku................................................................................................................................................. 15
OSOBNO I FORMALNO OBRAZOVANJE U KNJIŽNICAMA ...................................................................... 19
Obrazovanje.................................................................................................................................................................. 19
Informacijska pismenost ......................................................................................................................................... 20
IZGRADNJA ZBIRKI U NARODNIM KNJIŽNICAMA .................................................................................. 23
Načela izgradnje zbirki ............................................................................................................................................ 23
AUTORSKO PRAVO ................................................................................................................................ 27
Iznimke i ograničenja; Djela siročad; Prepreke masovnoj digitalizaciji; Dokumenti..................... 27
DIGITALIZACIJA ...................................................................................................................................... 31
Razlozi pokretanja projekata digitalizacije; Dokumenti ............................................................................ 31
Opsežni projekti digitalizacije............................................................................................................................... 32
Tri projekta digitalizacije ........................................................................................................................................ 34
Privatno i javno partnerstvo .................................................................................................................................. 37
Digitalizacija zavičajne zbirke ............................................................................................................................... 39
ELEKTRONIČKA KNJIGA .......................................................................................................................... 40
Prednosti, nedostaci, obilježja .............................................................................................................................. 40
Obvezni primjerak ..................................................................................................................................................... 42
Proizvodnja, distribucija i korištenje e-knjige ............................................................................................... 44
1
 Izgradnja digitalne zbirke ....................................................................................................................................... 46
Elektroničko nakladništvo ..................................................................................................................................... 46
SADRŽAJNA OBRADA ............................................................................................................................. 47
Sadržajna obrada u mrežnom okruženju, kontrolirani tezaurus ........................................................... 47
UDK .................................................................................................................................................................................. 48
Bibliotečno-klasifikacijska shema ....................................................................................................................... 50
KATALOGIZACIJA.................................................................................................................................... 50
KATALOGIZACIJA (formalna obradba knjižnične građe) - općenito..................................................... 50
Studije i modeli o zadatcima kataloga ............................................................................................................... 52
Katalogizacija e-građe .............................................................................................................................................. 53
Elektronički katalozi ................................................................................................................................................. 54
VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE ................................................................................................................... 55
Potpora učenju, podučavanju i istraživanju .................................................................................................... 55
DRUŠTVENI ZNAČAJ KNJIŽNICA I DIGITALNA TEHNOLOGIJA................................................................. 56
Kultura vrednovanja ................................................................................................................................................. 56
Digitalna knjižnica ..................................................................................................................................................... 58
UBC ................................................................................................................................................ 58

2
 ZADAĆE I ULOGA KNJIŽNICA
Slobodan pristup informacijama
Na koji način knjižnice i knjižničarska društva osiguravaju slobodan pristup informacijama?

 Prvi dio teme '' Jednakost u pristupu službama i uslugama'', dio o iznimkama i
ograničenjima unutar teme ''Autorsko pravo''

Cjeloživotno obrazovanje
Cjeloživotno obrazovanje i knjižnica.

Pokretne knjižnice
Opišite vrste knjižničnih usluga koje pružaju pokretne knjižnice. Čemu one služe? Navedi
primjer.

Smjernice za narodne knjižnice: Neke usluge i službe najdjelotvornije su ako se pružaju u zgradi
knjižnice, no postoji niz okolnosti u kojima je djelotvornije sa službama i uslugama izaći izvan zidova
knjižnice. Za pružanje usluga u rijetko naseljenim područjima koriste se različita prijevozna sredstva.
Npr., za pružanje knjižničnih i informacijskih usluga ljudima s tjelesnim ili osjetilnim invaliditetom ili
pak onima koji zbog nedostatka prijevoznih sredstava nisu u mogućnosti dolaziti u knjižnicu,
osigurava svima pristup službama u njihovim domovima ili na radnim mjestima bez obzira na
okolnosti. Te su usluge pokretne knjižnice ponekad smještene u kombi ili autobus i ne odnose se
isključivo na knjige, već i na multimedije, a sve češće i na pristup internetu.

Bibliobus je naziv za pokretni centar, obično opremljen najnovijom zbirkom knjiga, pristupom
računalima i internetu, specijaliziranim bazama podataka i AV opremom namijenjenom obrazovanju i
BIBLIOBUS
kulturnim priredbama u zajednici. Pokretna knjižnica omogućava stanovnicima udaljenih ruralnih
područja pristup informacijama i obrazovnim uslugama, pomažući tako u prevladavanju digitalnog
jaza. Bibliobusi se uspješno koriste u Finskoj, Njemačkoj, Rusiji, SAD-u.

Pokretne knjižnice mogu biti autobusi, kamioni, kombiji, vozila s prikolicom, ali i bibliobrodovi.
Također, vrstama pokretnih knjižnica možemo smatrati i prijevoz građe na motorima, biciklima,
devama, magarcima. U Norveškoj i Indoneziji uz bibliobrodove za prijevoz knjiga koriste se i bicikli i
tricikli, u Peruu magarci, Keniji deve, Zimbabveu teretna kola na dva kotača koja vuku magarci.

Smjernice za pokretne knjižnice: Naziv ''pokretna knjižnica'' uglavnom koriste britanski/australski POKRETNA
knjižničari. Pokretne knjižnice su posebne vrste motornih vozila koje prevoze knjižničnu građu. KNJIŽNICA
Koriste se i izrazi bibliobus, cybermobile, bookmobile i sl. Svaka knjižnica koja nije stacionirana na
jednom mjestu je pokretna knjižnica.

Usluge pokretne knjižnice važna su djelatnost narodne knjižnice i trebamo ih promatrati kao njezin
sastavni dio. Cilj im je promicati jednakopravnost u pružanju knjižničnih usluga povećavanjem VRSTE
USLUGA
mogućnosti pristupa svima. Možemo ih podijeliti na pokretne knjižnice uz stacionirane knjižnice,
samostalne pokretne knjižnice i specijalne pokretne knjižnice. Pokretne knjižnice uz stacionirane
knjižnice uglavnom se koriste za izolirane pojedince i male zajednice u ruralnim ili urbanim
područjima. Pokretna knjižnica djeluje uz središnju knjižnicu koja je smještena u središtu nekog
područja s okolnim ograncima u gradskim naseljima i četvrtima. Takva vrsta pokretne knjižnice jest
najčešća. Samostalne pokretne knjižnice djeluju u rijetko naseljenim područjima sa razasutim
seoskim stanovništvom gdje ne postoji glavno urbano središte. Pokretne knjižnice mogu usluživati
privremene zajednice (skupine korisnika) koje sudjeluju u kratkoročnim projektima i poslovima kao
što su žetva ili podizanje brane. Prikladne su za usluživanje nomadskog stanovništva, u područjima
koja su bila razorena u ratu ili uslijed vremenskih neprilika. Specijalne pokretne knjižnice ispunjavaju
određenu ulogu i mogu ukazivati na sveukupan razvoj i kvalitetu knjižnične djelatnosti, politiku
pružatelja knjižničnih usluga i socioekonomske uvjete koji se mijenjaju. Mogu uključivati, usluge za
djecu, usluge u školama, usluge za slabije pokretne osobe, usluge za osobe s invaliditetom, IT-vozila,
pokretne knjižnice za umirovljenička naselja i domove, pokretne knjižnice za učenje i pisanje zadaća.
Usluge za djecu koriste se za pružanje knjižničnih usluga djeci. Često surađuju s muzejima, arhivima i
galerijama. Obično se koriste za pružanje usluga djeci u školama, ali katkada i u predškolskim
ustanovama i vrtićima. Usluge u školama smatraju se bitnom nadopunom obrazovnog postupka.
Postoje knjižnične usluge pokretnih knjižnica za osobe koje su vezane za svoje domova, za starije
stanovnike ili osobe s invaliditetom. Stavlja se naglasak na manje pokretne članove zajednice. Novi je
trend IT-vozilo koje ima osobna računala, internet vezu, skener, fotokopirni uređaj, DVD-ove i CD-
ove, mogućnost prijenosa podataka i slušaonicu. Često ima stalno zaposleno osoblje i osobe koje će
poučavati korisnike. Pokretne knjižnice za umirovljeničke domove i naselja nude građu uvećanog
tiska, zvučne knjige i savjetodavnu podršku. Broj tih naselja se povećava pa je korisno odrediti vozilo
samo za ovu uslugu. Važne su i pokretne knjižnice za pisanje zadaća i za učenje. Mnoga djeca svoje
domove i okruženje smatraju neodgovarajućima za učenje pa onima kojima nisu dostupne
stacionirane knjižnice, imaju na raspolaganju pokretna vozila. Ostale specijalizirane usluge su
''infomobili'' – za osobe koje traže zaposlenje, centri za pomoć beskućnicima te usluge za
starosjedilačka naselja kao što su npr., rezervati američkih starosjedilaca.

Građa koju nude pokretne knjižnice uključuje beletristiku i publicistiku za odrasle, književnost za KNJIŽNIČNA
djecu, slikovnice, publicistiku za djecu, AV građu, knjige za mlade, knjige uvećanog tiska, zvučne GRAĐA
knjige, knjige za opismenjavanje odraslih. To se smatra početnim fondom.

 Knjižnice grada Zagreba nude uslugu pokretne knjižnice, a građa se prevozi bibliobusom.
Bibliobusna služba Knjižnica grada Zagreba putuje i donosi knjige u najudaljenije krajeve
Zagreba i Zagrebačke županije još od 1976. godine. Bibliobusnu službu čini 13 članova posade
raspodijeljenih u četiri smjene u dva bibliobusa. Bibliobusi su različitih kapaciteta: veći ima PRIMJER
kapacitet 6000, a manji 4000 svezaka. Ukupan knjižnični fond Bibliobusne službe iznosi oko
65.000 svezaka, od čega veći dio zauzima knjižna građa, a manji čini audiovizualna i
elektronička građa. Fond je smješten u podrumske prostorije Knjižnice Voltino. Bibliobus, ili
kako ga od milja zovu ''knjižnica na kotačima'', zaustavlja se na 79 stajališta. Točnu lokaciju
tih stajališta može se pogledati na web stranici KGZ-a. Na svako stajalište bibliobus dolazi
svaka dva tjedna u isto vrijeme. Knjižnu građu moguće je posuditi na rok od 30 dana s
mogućnošću produženja, a AVE građu na 14 dana s mogućnošću produženja.

4
 JEDNAKOST U PRISTUPU SLUŽBAMA I USLUGAMA
Osobe s posebnim potrebama; Društvena isključenost; Otvoreni
pristup
Kako knjižničari osiguravaju pravo na jednak pristup knjižničnim uslugama u pojedinim
tipovima knjižnica? Navedite dokumente na kojima temelje svoj rad i ilustrirajte
primjerima. Usluge knjižnice za osobe s posebnim potrebama. Koja je uloga knjižničara u
prevladavanju društvene isključenosti knjižničnih korisnika? Oprimjeri. Programi kojima se
osigurava jednakost u pristupu za sve vrste korisnika i međunarodni dokumenti na kojima
se zasnivaju. Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za osobe s posebnim potrebama? Koje
se mogućnosti za njihov razvoj pružaju u digitalnom okruženju? Navedite primjere!
Objasnite pojam otvorenog pristupa i navedite izjave na kojima se temelji. Kako konkretno
utječe na poslovanje knjižnice? Navedite njegove prednosti i nedostatke. Opišite usluge
narodnih knjižnica za specijalne grupe korisnika.

Smjernice za narodne knjižnice: Narodna knjižnica je organizacija koja osigurava pristup znanju,
informacijama, cjeloživotnom učenju i djelima mašte pomoću niza izvora i službi, a na raspolaganju je
svim članovima zajednice. Osnovno je načelo narodne knjižnice da njezine službe i usluge moraju biti
DEFINICIJA
dostupne svima. Moraju biti jednako dostupne manjinskim grupama, koje iz bilo kojeg razloga ne NARODNE
mogu koristiti uobičajene službe (npr. jezične manjine), ljudima s posebnim potrebama (tjelesnim ili KNJIŽNICE
osjetilnim) ili pak onima koji žive u udaljenim zajednicama i nemaju pristup knjižničnim zgradama. I
razvoj zbirki treba temeljiti na načelu pristupa svima. To znači da se mora osigurati i pristup oblicima
građe za posebne grupe korisnika, npr. knjigama na brajici i zvučnim knjigama za slijepe. Drugim
riječima, zadaća knjižnica i informacijskih službi je služiti svim pripadnicima zajednice u kojoj djeluju
bez obzira na dob, spol, rasu, nacionalnost, invaliditet, jezik, vjeru, politički, društveni ili ekonomski
status te obrazovanje.

IFLA-ina Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda: IFLA podržava, brani i promiče intelektualnu
slobodu kao što određuje Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima. Knjižnice i
NEOMETAN
knjižnično osoblje trebaju podržavati načela intelektualne slobode, neometanog pristupa PRISTUP INFO.
informacijama i slobode izražavanja te poštivati privatnost knjižničnih korisnika. Knjižnice omogućuju
pristup informacijama, pružaju potporu doživotnom učenju, olakšavaju pristup raznim oblicima
znanja, suprotstavljaju se svakom obliku cenzure, jednako su dostupne svima, osiguravaju pravo na
privatnost i anonimnost, financirane su javnim sredstvima i dostupne javnosti.

IFLA-in Manifest o Internetu: Osnovna je odgovornost knjižničarske struke brinuti se za osiguranje

neometanog pristupa informacija za sve korisnike knjižnice. Neometan pristup informacijama ključan
je za osobnu slobodu, jednakost, globalno razumijevanje i mir u svijetu. Omogućavanjem pristupa INTERNET
internetu knjižnice pomažu zajednicama i pojedincima da ostvare slobodu, napredak i razvoj.
Zapreke protoku informacija treba ukloniti, posebice one koje promiču nejednakost, siromaštvo i
beznadnost. Internet omogućuje pojedincima i zajednicama u cijelome svijetu jednak pristup
informacijama radi osobnog razvoja, obrazovanja, obavljanja gospodarske djelatnosti, obavještajnog
sudjelovanja u demokratskom društvu i kulturnog bogaćenja.

Manifest za narodne knjižnice ističe da se službe knjižnice zasnivaju na jednakosti pristupa svima, a
posebno se vodi briga o uslugama za one koji se iz bilo kojeg razloga ne mogu služiti redovitim
uslugama i građom, na primjer za pripadnike jezičnih manjina, osobe s tjelesnim oštećenjima,
bolesnike u bolnicama ili zatvorenike. Svim osobama s posebnim potrebama treba omogućiti pristup
različitoj vrsti građe na različitim medijima.

Uključivanje u društvo: što može učiniti knjižnica? (Aleksandra Horvat): Horvat govori kako je
društvena isključenost tj. isključenost iz informacijskog društva suvremeni svjetski problem. Socijalna
politika zapadnih zemalja u drugoj polovici 90-ih godina 20. stoljeća teži smanjenju društvene UKLJUČIVANJE
U DRUŠTVO
isključenosti posebnom brigom za ugrožene skupine stanovništva, a to su, primjerice, nezaposleni,
siromašni, beskućnici, imigranti, izbjeglice, azilanti, manjine, osobe s posebnim potrebama. Horvat
ističe kako su 90-ih godina nastali brojni međunarodni dokumenti Vijeća Europe, EU, IFLA-e, UNESCO-
a o knjižnicama i knjižničnim službama, ali društvenu isključenost spominju samo sporadično.
Međutim, vrlo jasno ocrtavaju ulogu suvremene knjižnice i njezino mjesto u društvu. Knjižnica mora
osigurati pristup različitoj građi na različitim medijima, mora osigurati jednak pristup svima, službe i
usluge moraju biti jednako dostupne i besplatne. Zadaća joj je zadovoljiti kulturne, informacijske i
obrazovne potrebe korisnika. U međunarodnim ugovorima vidi se kao mjesto doživotnog učenja,
javnog pristupa mreži i mrežnim izvorima te kao društveno okupljalište svih slojeva stanovništva u
zajednici. Knjižnice u Hrvatskoj trebaju slijediti određena načela. Trebaju težiti postati mjestom
javnog besplatnog pristupa mreži gdje građani uz korištenje mogu dobiti i poduku. Knjižnica treba
napraviti demografsku analizu prostora kojeg obuhvaća kako bi mogla uočiti različitost potencijalnih
korisnika i prema tome ponuditi različite usluge. Mora organizirati službe i usluge za sve osobe koje
imaju ili bi mogle imati poteškoća pri uključivanju u društvo, npr. manjinske etničke skupine – mora
im omogućiti dostupnost građe na njihovom jeziku i o njihovoj kulturi, ali i građu koja ih upoznaje s
kulturom u kojoj žive. Korištenje baza podataka za sada je omogućeno korisnicima visokoškolskih i
znanstvenih knjižnica, a trebalo bi biti otvoreno i korisnicima narodnih knjižnica jer su to pretežno
učenici i studenti. Usto, treba imati dovoljno velik i privlačan prostor koji je fizički dostupan svima.

Slobodan pristup informacijama za sve građene s osvrtom na posebne potrebe slijepih pojedinaca
(F. K. Cylke): Ističe kako prema procjenama u svijetu živi više od 45 milijuna potpuno slijepih osoba.
Manifest Svjetskog saveza slijepih pripremljen za Svjetski sastanak na vrhu o informacijskom društvu SLIJEPI
naglašava da treba poštivati prava slijepih i slabovidnih. Specifična prava na koja se misli su pravo na
sve informacije koje nisu zaštićene autorskim pravom, pravo na dostupne službe i proizvode, pravo
da se čuje i njihovo mišljenje, pravo na pravičnu ravnotežu između interesa stvaratelja sadržaja i
korisnika. Cylke navodi kako se informacijske potrebe slijepih i slabovidnih jednake informacijskim
potrebama onih koji vide, samo što slijepi trebaju još i specifičnu građu. Razlika između zajednice
slijepih i onih koji vide vezana je uglavnom za medij. Stoga, knjižnice nastoje osigurati specifičnu
građu za slijepe koja uključuje zvučnu građu, knjige na brajici, uvećan tisak.... U SAD-u su poznate
dvije zanimljive inicijative: Newsline i Bookshare.org. Newsline nudi zvučne verzije dnevnih novina
koristeći govor proizveden računalom i prenesen telefonom. Novine iz cijelog SAD-a surađuju s tom
službom i šalju e-tekstove Nacionalnom savezu slijepih na obradu i raspačavanje. Služba je dostupna
24/7 svakome tko ima uvjete biti korisnikom Nacionalne službe za slijepe i tjelesne invalide, a pristup
je besplatan. Bookshare.org nudi bogatu knjižnicu jeftinih digitalnih knjiga različite kvalitete. Većina
knjiga dostupna je na brajici.

Knjižnice za slijepe u informacijsko doba – smjernice za razvoj knjižničnih usluga za osobe koje ne
mogu čitati crni tisak – IFLA-ina Sekcija za knjižnične usluge za slijepe, u zemljama razvijenog svijeta
starije slabovidne osobe predstavljaju najveću skupinu među slijepim osobama. Treba uočiti da su
osobe srednje životne dobi i mlade osobe najzahtjevniji korisnici jer pohađaju ustanove višeg
obrazovnog stupnja, trebaju udžbenike i knjige za trajno obrazovanje.

Knjižnice i autorsko pravo (D. Živković i A. Horvat): U ograničenja od zaštite autorskog prava spada
ograničenje za potrebe invalidnih osoba. Najveći korisnik tog ograničenja kod nas je Hrvatska HRVATSKA
KNJIŽNICA ZA
knjižnica za slijepe u Zagrebu. Ona ima vlastitu tiskaru za brajičina izdanja i studio za snimanje zvučnih
SLIJEPE
knjiga za slijepe. Snima oko 200 naslova zvučnih knjiga na godinu i priprema i objavljuje 5 naslova
zvučnih časopisa i 3 časopisa na brajici. Knjižnice prihvaćaju poseban standard za slijepe i slabovidne

6
DAISY. DAISY standard omogućuje slijepima kretanje kroz tekst, odnosno vraćanje na određenu
stranicu, pronalaženje pojedinih dijelova teksta itd. Nema prepreke da narodne knjižnice za svojeg
člana, slabovidnog korisnika, skeniraju i digitaliziraju tekst.

 Narodne i školske knjižnice moraju usko surađivati sa specijaliziranim knjižnicama, kao što su
knjižnice za slijepe. Na mrežnoj stranici KGZ-a možemo vidjeti kako u knjižnici posjeduju
zvučne knjige za slijepe i slabovidne Zaklade „Čujem, vjerujem, vidim“. Ovu građu mogu
posuđivati članovi Knjižnica grada Zagreba koji imaju regulirani status (članske iskaznice
registriranih udruga, potvrde nadležnih ustanova ili medicinska dokumentacija). Popis
naslova moguće je vidjeti preko Kataloga Knjižnica grada Zagreba.

Pristup knjižnicama za osobe s invaliditetom (B. Irvall i G. Skat Nielsen): Osim knjižnične građe,
važno je osigurati i fizički pristup osobama s invaliditetom. Autori ističu kako treba postojati
odgovarajući pristup izvan i unutar knjižnice. Osobama s invaliditetom treba omogućiti dolazak do
PRISTUP
knjižnice, pristup zgradi i jednostavan i siguran ulazak u knjižnicu. Potrebna su automatska vrata, kosi
KNJIŽNICAMA
prilaz (rampa), telefon. Bitno je da ima dovoljno parkirnih mjesta blizu knjižnice označenih
međunarodnim simbolom za osobe s invaliditetom. Ulaz u knjižnicu treba biti dobro osvijetljen s
rukohvatima, a podloga ne smije biti skliska. U knjižnici treba omogućiti prolaz za invalidska kolica
kroz vrata, mogućnost za okretanje ispred vrata te prekidač za otvaranje automatskih vrata nadohvat
ruke. Stubišta i stepenice trebaju biti označeni kontrastnim bojama. Dizala trebaju biti dobro
osvijetljena, a gumbi na visini da se mogu dosegnuti iz invalidskih kolica. Svi dijelovi knjižnice trebaju
biti pristupačni i prostor treba biti jasno označen. Ako ima više katova potreban je lift. Treba postojati
barem jedan toalet za osobe s invaliditetom. Potrebno je osigurati pristup računalima s mjestima
prilagođenim korisnicima u invalidskim kolicima. Korisnici s teškoćama u čitanju zahtijevaju posebnu
pažnju u knjižnici. Posebna građa za osobe s teškoćama pri čitanju: zvučne knjige, knjige lagane za
čitanje, knjige na brajici i knjige uvećanog tiska, CD uređaji za reprodukciju, DAISY (Digital Audio
Information System), elektronički čitač, računala sa softverom prilagođenim za osobe s poteškoćama
pri čitanju; posebne vrste medija za osobe s invaliditetom: zvučne knjige, zvučne novine i zvučna
periodička građa, knjige lagane za čitanje, knjige na brajici i knjige uvećanog tiska, video/DVD knjige s
titlovima i/ili znakovnim jezikom, elektroničke knjige.

Smjernice za knjižnične programe opismenjavanja: Ciljane korisničke skupine su mladi ljudi koji su
napustili školu; nezaposleni mladi ljudi; starije osobe koje ne znaju čitati i pisati; odrasle osobe s
teškoćama pismenosti; osobe iz različitih zemalja, jezika i etničkih skupina; sezonski radnici;
izbjeglice; osobe u ustanovama, npr. zatvorima i bolnicama. Knjižnica treba osmisliti plan prije
početka projekta koji uključuje: informacije o zajednici, izvješće o krajnjim ciljevima, identificiranje
drugih skupina koje djeluju na području pismenosti, financijski plan. Program je potrebno promicati u
lokalnoj zajednici.

 Primjer programa za učenje informacijske pismenosti je online Virtualna učionica NSK s 8

modula: definiranje informacijskog problema, vrste i korištenje inf. izvora, pronalaženje inf.
izvora u knjižnicama, strategije pretraživanja, knjižnični katalog NSK, informacije na www,
vrednovanje inf., citiranje literature.

Smjernice za građu laganu za čitanje: Pod ''laganim za čitanje'' podrazumijeva se jezična prilagodba
teksta koja olakšava njegovo čitanje i/ili razumijevanje. Istaknuto je kako je demokratsko pravo GRAĐA
svakoga da u razumljivom obliku ima pristup kulturi, literaturi i informacijama. U prvu skupinu osoba LAGANA ZA
kojima su proizvodi lagani za čitanje prijeko potrebni spadaju osobe s posebnim potrebama, a to su: ČITANJE – 2
osobe sniženih intelektualnih sposobnosti, osobe s teškoćama u čitanju (npr. disleksija), osobe s SKUPINE
KORISNIKA
minimalnom moždanom disfunkcijom i osobe s nedostatkom pažnje, motoričke kontrola i percepcije,
osobe s autizmom, osobe koje su izgubile sluh u predjezičnoj fazi, gluhoslijepe osobe, osobe s

7
afazijom te starije, djelomično senilne osobe. Drugu skupinu osoba kojima je potrebna građa lagana
za čitanje čine čitatelji s nedostatnim poznavanjem jezika ili nedostatnom sposobnošću čitanja
(neizvorni govornici jezika, osobe s nedovoljnom naobrazbom, djeca itd.). Većina knjiga laganih za
čitanje prodaje se knjižnicama. Uspjeh u korištenju takve građe ovisi o četiri čimbenika: 1)
sposobnosti knjižnica pri radu s posebnim skupinama, 2) poznavanju posebnih potreba čitatelja, 3)
znanju i vještinama pri odabiru građe lagane za čitanje i 4) lakoći pristupa građi laganoj za čitanje u
knjižnicama – građa mora biti jasno označena i izložena. Važna je suradnja sa specijaliziranim
knjižnicama.

Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom – osobe sa specifičnim teškoćama u

čitanju, pisanju, sricanju, disleksija otežava učenje. Građa prilagođena za djecu s disleksijom: knjige DISLEKSIJA
lagane za čitanje, zvučne knjige, zvučni časopisi, bogato ilustrirane knjige. Knjižnice trebaju surađivati
s vrtićima, školama, roditeljima. Informacijska tehnologija danas uvelike olakšava probleme
razumijevanja i čitanja.

Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe: Korisnici s posebnim potrebama su i osobe s

oštećenjem sluha. Ciljane korisničke skupine su gluhe i nagluhe osobe, osoblje treba osposobiti za
učinkovitu komunikaciju s gluhima, omogućiti tumača za znakovni jezik, slušna pomagala. Građa koja
se donosi na gluhoću i kulturu gluhih, zbirka filmova na znakovnom jeziku, ponuditi programe na GLUHI
znakovnom jeziku. Knjižnice trebaju surađivati s udrugama, savezima i zajednicama za gluhoslijepe
osobe kako bi zadovoljili informacijske potrebe gluhih. Sve knjižnične zbirke, službe i usluge moraju
biti stavljene na raspolaganje zajednici gluhih osoba. Korisnici knjižnice, članovi zajednice gluhih,
trebaju biti uključeni u osmišljavanje i razvoj knjižničnih službi i usluga namijenjenih gluhima.
Knjižnice trebaju ponuditi programe na znakovnom jeziku. U svoje informacije na internetu trebaju
uključiti i lokalne informacije o gluhima, a u svoju bazu podataka na internetu dodati niz nepristranih
elektroničkih poveznica za gluhe.

Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice: U svrhu promicanja pravednosti i

jednakosti u pristupu knjižničnim uslugama za multikulturalne zajednice izrađene su i Smjernice za
knjižnične usluge za multikulturalne zajednice. Načela multikulturalne knjižnice su pružati usluge svim MULTIKULT.
članovima zajednice bez diskriminacije na temelju kulturnog i jezičnog nasljeđa, osigurati informacije ZAJEDNICE
na odgovarajućim jezicima i pismima, omogućiti pristup širokom izboru građe i usluga te zapošljavati
osobe koje će odražavati raznolikost zajednice. Uloga i svrha multikulturalne knjižnice očituje se u
nabavi građe koja treba nastojati odražavati multikultralni sastav društva i poticati razumijevanje
kulturne raznolikosti i jednakosti. Treba poticati učenje jezika te prema tome osigurati građu koja će
omogućiti učenje i organizirati aktivnosti kojima se pomaže novopridošlim useljenicima u prilagodbi.
Treba poticati cjeloživotno učenje. Važno je okupljati multikulturalne zajednice (društveni događaji,
izložbe, zajednički skupovi o kulturnim temama) te omogućiti referentne i informacijske usluge na
jezicima koji se najviše koriste. Velike knjižnične ustanove mogu preuzeti centraliziranu ulogu u
ponudi multikulturalne građe. Treba napraviti analizu zajednice i procjenu potreba korisnika.

 Npr. KGZ je središnja knjižnica Rusina, Ukrajinaca i Albanaca.

Smjernice za knjižnične usluge za bolničke pacijente, starije osobe i osobe s posebnim potrebama u
ustanovama za trajnu skrb i smještaj: Bolnička knjižnica označava biomedicinsku/znanstvenu BOLNIČKI
knjižnicu ili knjižnicu za pacijente. Ciljevi: podrška dobrobiti i oporavku pacijenata, pružanje PACIJENITI
informacija o zdravlju, suradnja s drugim uslugama koje ustanova pruža pacijentima. Građa: općenito
treba biti zastupljeno štivo za slobodno vrijeme i zdravstvene informacije u tiskanom i netiskanom
obliku. Usluge: odvoženje knjiga kolicima na odjele s pacijentima, program međuknjižnične posudbe,
referentne usluge, pružanje zabave, glazbena terapija, susreti i rasprave.

8
Smjernice za knjižnične usluge za zatvorenike: U Smjernicama se navodi kako uz uobičajen izbor
građe kao što je beletristika, stripovi, biografije i sl. zatvorska knjižnica treba osigurati i pravnu građu
ZATVORENICI
te stručnu literaturu sa snažnim naglaskom na samopomoć, životne vještine i međuljudske odnose.
Vrlo je važno poznavati potrebe korisnika knjižnice. Knjižnična građa zatvorskih knjižnica treba
uključivati tiskanu građu te građu u drugim oblicima kako bi zadovoljila informacijske, obrazovne,
kulturne, rekreacijske te rehabilitacijske potrebe zatvoreničke zajednice. Građu treba odabirati u
skladu s planom upravljanja zbirkom koji se temelji na demografskom sastavu zatvoreničke zajednice
i bez primjenjivanja bilo kojeg oblika cenzure osim u slučajevima u kojima je poznato da pojedinačni
naslov predstavlja opasnost za sigurnost zatvora. Važno je staviti naglasak na potrebu za građom
korisnom u pripremanju zatvorenika za ponovno uključivanje u život zajednice.

Otvoreni pristup: put k znanju kao javnom dobru (J. Petrak): Kada govorimo o otvorenom pristupu
najčešće mislimo na znanstvenu literaturu i znanstvene informacije. Otvoreni pristup znanstvenoj OTVORENI
literaturi globalni je pokret kojemu se temeljni cilj nalazi u potpori slobodnom protoku znanstvenih PRISTUP
informacija. Otvoreni pristup odnosi se na model objavljivanja po kojemu je znanstvena literatura u
elektroničkome obliku, ponajprije ona objavljena u znanstvenim časopisima, slobodno i neograničeno
dostupna mrežnim putem. Prema definiciji koju donosi Budimpeštanska inicijativa iz 2002., “otvoreni
pristup” (open access) znanstvenoj literaturi podrazumijeva “slobodnu dostupnost na javnom
internetu, s time da se korisnicima dopušta čitanje, preuzimanje, umnožavanje, distribuiranje,
tiskanje, pretraživanje... ili korištenje u bilo koju zakonitu svrhu, bez ikakvih financijskih, pravnih ili
tehničkih prepreka...''. Hrvatska deklaracija o otvorenom pristupu polazi od Budimpeštanske
inicijative o otvorenom pristupu, Berlinske deklaracije o otvorenom pristupu, Budimpeštanske
deklaracije o pravu na pristup informacijama i IFLA-ine Izjave o otvorenom pristupu. Hrvatska
deklaracija o otvorenom pristupu naglašava temeljnu važnost znanstvenih informacija, nužnost
njihove dostupnosti svima i obvezu njihovog trajnog čuvanja.

Novi znanstveni rezultati imaju utjecaja na društveni i ekonomski razvoj, a posebice u znanstvenim
krugovima, povećavaju zalihu korisnog znanja, povećavaju broj obrazovanih stručnjaka. Znanstvene
publikacije su osnova za kritičku prosudbu i podloga za buduća istraživanja. Otvoreni su pristup
snažno zagovarale mnoge udruge, ustanove od kojih valja izdvojiti međunarodnu zajednicu
akademskih knjižnica SPARC. U Hrvatskoj je to nedvojbeno Hrvatsko informacijsko i dokumentacijsko
društvo koje je potaknulo osvještavanje otvorenog pristupa, utjecalo na stvaranje i razvoj platforme
Hrčak i na donošenje Hrvatske deklaracije o otvorenom pristupu. U ostvarenju OA ključnu ulogu
imaju sveučilišta. Hrčak je centralni portal koji na jednom mjestu okuplja hrvatske znanstvene i
stručne časopise koji nude otvoreni pristup svojim radovima. Korisnicima omogućuje lagano
pronalaženje časopisa i radova putem prebiranja (prema abecedi ili prema području znanosti) ili
pretraživanja prema raznim poljima.

Modeli otvorenoga pristupa: zlatni put – izvorne se znanstvene informacije prenose znanstvenim
časopisima, članci su odmah po objavljivanju otvoreno dostupni. Plaćanje troškova objavljivanja OA MODELI
radova obveza je autora ili ustanove u kojima oni rade; dijamantni ili platinasti OA – kada sve OTVORENOG
PRISTUPA
troškove objavljivanja snosi izdavač ili iz državnog proračuna; zeleni put – znanstvene informacije
postaju slobodno dostupne arhiviranjem/samoarhiviranjem prije, usporedno ili nakon objavljivanja.
To mogu biti autorske verzije rada prije ili poslije recenzije.

Rast broja znanstvenih časopisa: Directory of Open Access Journals (DOAJ) broji više od 11 000
časopisa. Kad se govori o znanstvenim časopisima, tada uvijek treba istaknuti da autori u pravilu ne
primaju novčanu naknadu za objavljivanje rada. Zadovoljstvo autora proistječe iz široke distribucije
objavljenog rada i iz odjeka koji taj rad može imati u znanstvenoj zajednici. Komercijalni izdavači
znanstvenih časopisa svoje pravo na određivanje načina korištenja znanstvenih informacija stječu
vlasničkim pravima koja im ustupaju autori radova. Izdavači tako stječu ekskluzivna prava na

9
određivanje cijene i načina pristupa. Veliki komercijalni izdavači dopuštaju tako najčešće zeleni put
OA, odnosno pravo samoarhiviranja.

Dvojbe koje izaziva otvoreni pristup su cijena objavljivanja, prosudba kvalitete i recenzija rukopisa te
pohrana i čuvanje objavljenih radova. Cijena objavljivanja – većina OA izdavača troškove odabira,
DVOJBE OA
recenziranja i objavljivanja znanstvenih radova naplaćuje autorima, dok tradicionalni izdavači te
troškove snose sami. Ovaj model autorskog plaćanja izrodio je pojavu tzv. izdavača predatora. Ti
izdavači imaju svoja web sjedišta smještena u različitim državama i objavljuju časopise upitne
znanstvene kvalitete. Prihvaćaju gotovo svaki rad, uz uvjet da autor za to plati. Prosudba kvalitete i
recenzija rukopisa – uvođenje modela autorskog plaćanja prema nekim je mišljenjima potkopalo
godinama stvarano povjerenje javnosti u integritet i kvalitetu znanstvenih publikacija. Modeli
pretplate na znanstvene časopise, odnosno tradicionalni recenzijski postupak koji su provodili
izdavači jamčili su nepostojanje konflikta interesa. Pohrana i čuvanje objavljenih radova – čuvanje
radova u otvorenome pristupu, poglavito onih pohranjenih u digitalne repozitorije, ovise o
sredstvima koja u tu svrhu izdvajaju ustanove, financijeri znanstvenih istraživanja ili određena
državna tijela.
OA osigurava brži protok znanstvenih informacija, njihovu veću javnu vidljivost, djelotvorniju
raspravu u znanstvenoj zajednici, besplatan pristup skupinama koje djeluju u manje razvijenim
zemljama itd. Javno znanje otvorenim pristupom uistinu postaje javno dobro.

10
 SLUŽBE I USLUGE ZA DJECU I MLADEŽ
Mrežne stranice; Web 2.0; Knjižnične usluge za djecu i mladež u
digitalnom okruženju
Usluge za djecu i mlade u doba weba 2.0. Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za djecu i
mlade? Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za djecu i mladež u digitalnom okruženju?
Što pokazuju istraživanja knjižničnih mrežnih usluga za mlade u Hrvatskoj?

IFLA-ine SMJERNICE ZA KNJIŽNIČNE USLUGE ZA DJECU - Svrha je smjernica pomoći narodnim

knjižnicama da uvedu visokokvalitetne usluge za djecu. Knjižnica treba podučavati djecu i roditelje KNJIŽN.
kako da što bolje iskoriste mogućnosti koje im pruža knjižnica te da razviju vještine korištenja i USLUGE ZA
elektroničke građe. Knjižnica mora organizirati posebne događaje za djecu, kao što je pričanje priča i DJECU
aktivnosti vezane za knjižnične službe i izvore. Konvencija o pravima djeteta UN-a naglašava pravo
djeteta da u potpunosti razvije svoje potencijale, pravo na slobodan i besplatan pristup
informacijama, građi, programima, pod jednakim uvjetima za sve, bez obzira na dob, rasu, spol
vjersku, nacionalnu ili kulturnu pripadnost, jezik, socijalni status, umne i tjelesne sposobnosti i
vještine. U Konvenciji su formulirane sljedeće opće obveze: poštovanje djeteta, doborobit djeteta i
sudjelovanje i suradnja s djecom. Ciljne skupine: dojenčad i mala djeca, djeca predškolske dobi, djeca
školske dobi do trinaeste godine, djeca s posebnim potrebama, roditelji i drugi članovi obitelji,
odgojitelji i učitelji, druge odrasle osobe koje rade s djecom. Ciljevi su: osigurati svakom djetetu pravo
na informaciju, kulturni razvoj, razvoj vještina i medijsku pismenost, cjeloživotno učenje, kreativne
programe u slobodno vrijeme, omogućiti slobodan pristup izvorima i medijima, organizirati različite
aktivnosti za djecu, roditelje, odgojitelje i učitelje. Financiranje: putem državne potpore, potpore
kulturnih udruga, izdavača, potpora nevladinih udruga, sponzorstva. Građa – trebaju imati raznoliku
primjerenu građu, u svim formatima. To uključuje tiskanu građu (knjige, časopise, stripove, brošure),
audiovizualnu i elektroničku građu (CD-i, DVD-i i kasete), igračke, edukativne igre, računala, softvere i
pristup internetu. Prostor treba biti lako prepoznatljiv, razlikovati se od drugih dijelova knjižnice,
obojen, šaren. Usluge: posudba građe, pružanje informacija i referentne usluge, pomoć pri odabiru
građe, promicanje čitanja, organizacija kreativnih programa i pričanja priča. Treba surađivati s drugim
ustanovama kao što su škole, vrtići itd.

IFLA-ine SMJERNICE ZA KNJIŽNIČNE USLUGE ZA MLADEŽ: Knjižnice mogu biti važan čimbenik u
uspješnom razvoju osobe i prijelazu iz djetinjstva u odraslu dob omogućujući pristup građi i KNJIŽN.
okruženjem koje potiče intelektualni, socijalni i emocionalni razvoj. U Hrvatskoj se prvi programi za USLUGE ZA
mlade javljaju 90-ih godina, Gradska knjižnica Rijeka – Mladi za mlade, 2003. u Karlovcu prva MLADEŽ
Knjižnica i čitaonica za mlade pri Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“. Svrha usluga za mladež:
omogućiti prijelaz s usluga za djecu na usluge za odrasle, poticati cjeloživotno učenje, promicati
čitanje i vještine informacijske pismenosti. Ciljna skupina: mladež se može definirati kao skupina ljudi
na razmeđu djetinjstva i odrasle dobi. Građa mora biti tiskana i neknjižna, mora odražavati njihove
potrebe za informiranjem i obrazovanjem, za razonodom, uvažavati kulturne različitosti i biti na
različitim jezicima. Usluge i programi: referentna zbirka, organizirani obilasci knjižnice radi
upoznavanja prostora i ponude, poduka pismenosti i informacijskih vještina, razgovori o knjigama,
pričanje priča, debatne grupe i klubovi za raspravu, posjeti književnika, priredbe, radionice. Suradnja
s drugim ustanovama – suradnja s drugim kulturnim ustanovama i osmišljavanje kulturnih programa
kao što su književne priredbe, izložbe, nastupi, kazališne predstave i sl., suradnja sa školama,
institucijama, ustanovama i raznim udrugama.
Smjernice za pokretne knjižnice: Specijalne pokretne knjižnice mogu uključivati pokretne knjižnice
koje pružaju usluge za djecu, usluge u školama kao i pokretne knjižnice za učenje i pisanje zadaća.
Usluge za djecu koriste se za pružanje knjižničnih usluga djeci. Često surađuju s muzejima, arhivima i
galerijama. Obično se koriste za pružanje usluga djeci u školama, ali katkada i u predškolskim
ustanovama i vrtićima. Usluge u školama smatraju se bitnom nadopunom obrazovnog postupka. Novi
je trend IT-vozilo koje ima osobna računala, internet vezu, skener, fotokopirni uređaj, DVD-ove i CD-
ove, mogućnost prijenosa podataka i slušaonicu. Često ima stalno zaposleno osoblje i osobe koje će
poučavati korisnike. Važne su i pokretne knjižnice za pisanje zadaća i za učenje. Mnoga djeca svoje
domove i okruženje smatraju neodgovarajućima za učenje pa onima kojima nisu dostupne
stacionirane knjižnice, imaju na raspolaganju pokretna vozila.

KNJIŽNICA ZA NOVE GENERACIJE: VIRTUALNI SADRŽAJI I USLUGE ZA MLADE (Alka Stropnik): Mladi
su pojedinci željni druženja u skupini, koja postaje važan čimbenik u izgradnji osobnosti (od 13 do 19
godina). Prvi odjel za mlade u Hrvatskoj je ''Idi pa vidi'' u Knjižnici Medveščak u Zagrebu 2000.
godine. Razvoj knjižnične usluge Pitajte knjižničara. Najčešći razlozi zbog kojih mladi koriste internet: ZAŠTO MLADI
korištenje elektroničke pošte, surfanje radi zabave, slanje trenutnih poruka, gledanje sadržaja vezane KORISTE
uz hobije, čitanje vijesti, igranje igrica, slušanje glazbe, chatovi. Mladi se koriste internetom radi INTERNET?
obrazovanja, zabave i druženja s prijateljima. Internet je važan izvor informacija, no osim korisnog
sadržaja postoji i mnoštvo stranica s društveno neprihvatljivim sadržajem: informacijama koje potiču
mržnju, diskriminaciju, nasilne prizore, kupovanje opasnih proizvoda, maltretiranje ili vrijeđanje u
komunikaciji, prijenos virusa, objavljivanje osobnih podataka.
Potencijalne opasnosti kojima su mladi izloženi koristeći internet su mogućnost zloupotrebe osobnih
podataka, tj. privatnosti i mogućnost ugroženosti osobne sigurnosti – seksualno uznemiravanje, OPASNOSTI
zlostavljanje, nasilni, ilegalni, pornografski sadržaji. Virtualne knjižnice – u virtualnom prostoru čine
ono što se u knjižnicama radi od njihova postanka: pronalaze, vrednuju, odabiru, organiziraju, opisuju
i daju na korištenje kvalitetne izvore informacija. Omogućuju interaktivnost sadržaja s korisnicima.

Svrha mrežnih stranica narodne knjižnice očituje se predstavljanjem i pružanjem programa i usluga MREŽNE
narodnih knjižnica na internetu. Kroz naputke za korištenje mrežnih stranca provodi se i edukacija STRANICE
korisnika te se na taj način razvija informacijska i informatička pismenost.

Razlikujemo dvije skupine informacija kojima je omogućen pristup putem mrežnih stranica, a to su
INFORMACIJE O FIZIČKOJ/TRADICIONALNOJ KNJIŽNICI i uslugama i VIRTUALNE USLUGE knjižnice.

Prije stvaranja mrežne stranice narodne knjižnice potrebno je odrediti svrhu i definirati ciljanu
skupinu korisnika. S obzirom na interaktivnost sadržaja s korisnicima može se govoriti o tri koncepta
mrežnih stranica knjižnica: 1) statičke, 2) mrežne stranice koje omogućuju interakciju, 3) mrežne
stranice kojima se osim komunikacije s knjižničarima omogućuje i međusobna korisnička
komunikacija.

Četiri su načela koja čine osnovu pristupačnosti mrežnog sadržaja: sadržaj mora biti shvatljiv,
funkcionalan, razumljiv i jak.

Web 2.0. označava promjene do kojih je došlo na mreži. Sadržaj postaje dinamičan, autori nisu više
pojedinci, već svatko može sudjelovati u stvaranju mrežnih stranica. Korištenje weba 2.0. u WEB 2.0
knjižničnom kontekstu podrazumijeva sudjelovanje korisnika u preoblikovanju knjižničnih usluga,
čime postaju njihovim sastavnim dijelom jer aktivno pridonose stvaranju, uređivanju i održavanju KNJIŽNICA 2.0
knjižničnih mrežnih stranica. Knjižnicu 2.0 moguće je opisati kroz četiri načela: knjižnica se nalazi
posvuda jer nije više ograničena zidovima, već je dostupna neovisno o lokaciji korisnika; sadržaj
postaje dostupan svima; knjižnica poziva na suradnju djelatnika i korisnika; knjižnica se lako i brzo
prilagođava.

12
Internetske usluge weba 2.0 stvorene su radi korisnika i korisničkog sadržaja, a usmjerene su na
razmjenu ZNANJA, ISKUSTVA, MISLI, IDEJA i MIŠLJENJA. Primjena usluga weba 2.0 na knjižničnim
mrežnim stranicama samo je odgovor na zahtjeve korisnika. Web 2.0 omogućuje razvoj knjižničnih
usluga i njihovu dostupnost neovisno o vremenu i mjestu korištenja usluga.

Prije primjene određene usluge zasnovane na webu 2.0 treba uzeti u obzir knjižnične usluge koje se
TRENUTNO koriste i vidjeti koja bi bolje radila ako ju se zamijeni uslugom weba 2.0. Treba ISTRAŽITI
INFORMACIJSKE POTREBE KORISNIKA te zaključiti može li koja od usluga weba 2.0 bolje odgovoriti na
njihove potrebe. Važno je ispitati mogu li se usluge koje trenutno pruža INFORMACIJSKA SLUŽBA
zamijeniti trenutnom razmjenom poruka ili pričaonicom. Treba razmotriti mogu li se KLUBOVI,
KORISNIČKE SKUPINE, AKTIVNOSTI ILI DOGAĐAJI koje organizira knjižnica prilagoditi webu 2.0. Dobro
je ispitati žele li korisnici sudjelovati u PISANJU BLOGA, komentara pročitanih knjiga, opisa događanja
i sl. Za uspješnu primjenu Knjižnice 2.0 potrebna je suradnja korisnika i djelatnika knjižnice. Kako bi
knjižničarima koji rade s mladima pojasnio i približio usluge weba 2.0 Ivan Chew je za hrvatsko izdanje
IFLA-inih smjernica za knjižnične usluge za mladež pripremio dodatak Web 2.0 i knjižnične usluge za
mladež: uvod za knjižničare. Svako poglavlje u Chewovom dodatku sadrži kratki pregled određene
web 2.0 usluge, savjete i upozorenja pri odabiru usluge te primjere dobre prakse.

Primjeri usluga web 2.0 integriranih u knjižnice su wiki, blog, IM (instant messaging), chat, RSS,
podcast, društveno umrežavanje, društveno označivanje. Primjer za Wiki – primjer izražavanja mladih
USLUGE WEB
na wikiju su ''Wiki-dveri'' Gradske knjižnice Ante Kovačića iz Zaprešića, a svrha mu je na jednom 2.0 I
mjestu objediniti informacije o kulturnoj i prirodnoj baštini zaprešićkog kraja. Primjer blogova u KNJIŽNICA -
hrvatskim knjižnicama su ''Ljetni blog'' Gradske knjižnice Zadar, ''Knjiški Frikovi'' – čitateljski blog za PRIMJERI
tinejdžere pokrenut od Gradske knjižnice Rijeka, Gradske knjižnice Zadar, Gradske knjižnice i
čitaonice Vinkovci i Narodne knjižnice ''Petar Preradović'' Bjelovar te ''Tragači'' – virtualni čitateljski
klub za djecu 8-13 godina.

Blog je online dnevnik, služi za povezivanje pojedinaca prema interesima. Wiki se razvija trajnim
radom više autora, svakom korisniku dopušta uređenje i promjenu sadržaja. RSS je format za
dijeljenje mrežnog sadržaja, omogućava da se sadržaj odabranog mrežnog mjesta objavljuje na
drugom mrežnom mjestu. Usluge društvenog umrežavanja omogućavaju stvaranje profila, razmjenu
fotografija, videozapisa i stvaranje vlastite mreže prijatelja te upoznavanje novih ljudi sa sličnim
interesima. Komunikacija se odvija objavljivanjem novosti, rasprava, povezivanjem članova.
(Facebook, Flickr, Twitter).
MREŽNE STRANICE ZA MLADE

Pripadnici Google generacije ne žele mrežne stranice pretrpane sadržajem. VEĆINOM su vizualni
tipovi. Stoga bi trebalo uvažiti sljedeće savjete: osigurati promjenu boje na stranici, dodati grafičke
elemente koji animacijama sadržaj čine privlačnijim, osigurati dobru navigaciju, početna stranica
treba biti jasna i pregledna. Knjižnica mora paziti na zaštitu osobnih podataka i privatnosti korisnika, 3 SKUPINE
pri čemu ALA preporučuje ravnanje prema COPP zakonu – Child Online Privacy Protection Act iz SADRŽAJA NA
2000. Sadržaj na mrežnim stranicama može se podijeliti u 3 skupine: INFORMACIJE, KOMUNIKACIJA, MREŽNIM
SADRŽAJ NASTAO KREATIVNIM IZRAŽAVANJEM MLADIH. STRANICAMA

INFORMACIJE se mogu odnositi na tradicionalne i virtualne usluge. Tradicionalne: poslanje i strategija

knjižnice; pravila posudbe i članstva; često postavljena pitanja; postavljanje poveznica na opće ili
posebne zbirke; karta knjižnice s označenim odjelima predstavljenim fotografijama, audiosnimkama i
videosnimkama; popis djelatnika koji rade s mladima, opis njihova radnog mjesta, fotografije,
kontakti. Virtualne: savjeti za pisanje seminarskih radova, chat, IM, blog, wiki, organizirane tematske
zbirke poveznica s kvalitetnim provjerenim sadržajem (portali, rječnici, enciklopedije, informatika,
matematika, zdravlje, zabava, umjetnost...), usluge poput Kutak za čitanje, Prijedlozi za čitanje.

13
KOMUNIKACIJA: Internet omogućava bržu i bolju komunikaciju. Mogućnosti za komunikaciju mogu
biti: SMS, RSS, IM, blog, forum, online kvizovi, upitnici i ankete, društveno umrežavanje, obrasci za
izražavanje mišljenja, komentara i prijedloga, elektronički bilten, kod kalendara događanja
postavljanje opcija poput ''pošalji prijatelju'', ''podsjeti me''.

KREATIVNO IZRAŽAVANJE: wiki, el. bilten, podcast, kvizovi, igre, slagalice, snimanje videozapisa,
Google Docs i Slideshare.

Istraživanje knjižničnih mrežnih stranica u Hrvatskoj: Uzorak se sastojao od 65 mrežnih mjesta

hrvatskih narodnih knjižnica (koje su imale mrežne stranice). Od 65 samo tri knjižnice zadovoljavaju
kriterije za odabir, odnosno imaju mrežne stranice namijenjene mladim korisnicima: Knjižnica i
čitaonica za mlade Karlovac, Gradska knjižnica Solin, Knjižnice grada Zagreba.

14
 PROFESIONALNA ETIKA KNJIŽNIČARA I
INFORMACIJSKA ETIKA
Etička pitanja, privatnost, zaštita osobnih podataka, pravo na zaborav,
profesionalna tajna, računalstvo u oblaku
Etička pitanja knjižničarske struke. Pravo na privatnost - kako se ono mijenja u digitalnom
okružju i što knjižnice mogu napraviti za zaštitu privatnosti svojih korisnika? Kako
knjižničar brine o zaštiti osobnih podataka korisnika? Što je profesionalna tajna koju treba
čuvati knjižničar? Što je pravo na zaborav? Računalstvo u oblaku: prednosti djelatnosti
knjižnica u oblaku. Kojim opasnostima su izložene knjižnice kada koriste usluge u oblaku?
Važnost profesionalne etike (Aleksandra Horvat): Posljednjih godina sve se više govori o
profesionalnoj etici. Sve je veći broj etičkih kodeksa, a u knjižničarskoj zajednici u Hrvatskoj HKD je OBNOVLJENO
objavilo već dva (1992., 2002.). Zanimanje za etiku obnovljeno je jer se društvo pod utjecajem ZANIMANJE ZA
globalizacije i ubrzanog razvoja informacijsko-komunikacijske tehnologije znatno mijenja. Promjene u ETIKU
društvu uvelike utječu i na profesiju koja je društvu dužna pružati određene potrebne usluge i jamčiti
im kvalitetu istih. To ostvaruje provedbom i poštivanjem pravila profesionalnog ponašanja zapisanom
u Etičkom kodeksu.

Etički kodeks Hrvatskog knjižničarskog društva: Etički kodeks HKD-a određuje temeljna pravila
ponašanja koja obvezuju djelatnike u knjižničarskoj struci. Kodeks treba upoznati nove članove struke ETIČKI KODEKS
s pravilima profesionalnog ponašanja, podsjetiti iskusne knjižničare na njihovu profesionalnu
odgovornost pred javnošću te potvrditi u javnosti povjerenje u struku. Hrvatsko knjižničarsko društvo
poziva knjižnične djelatnike da se u svom radu rukovode načelima navedenim u svom kodeksu, a ona
su poštivanje autorskog prava, poštivanje privatnosti korisnika, priznavanje prava na znanje i
neometan pristup informacijama, dostupnost različite vrste građe za sve skupine korisnika,
promicanje i zaštita domaće i svjetske kulturne baštine, najviša razina profesionalnog djelovanja u
skladu s odgovarajućim međunarodnim i domaćim stručnim normama i očuvanje demokratskog
načela. Načela se osiguravaju kroz profesionalno djelovanje i zalaganje za jednakost u pristupu
informacijama, profesionalnu prosudbu, suprotstavljanje bilo kakvom obliku cenzure, poštivanje
prava na povjerljivost i anonimnost korisnika, stalno stručno usavršavanje, cjeloživotno učenje,
suradnju i kolegijalnost, profesionalnu uključenost u nastavni, znanstveni i kulturni život svoje sredine
te čuvanje ugleda i integriteta struke.

IFLA-in Manifest o Internetu: Osnovna je odgovornost knjižničarske struke brinuti se za osiguranje NEOMETAN
neometanog pristupa informacijama za sve korisnike knjižnice. Neometan pristup informacijama PRISTUP INFO.
ključan je za osobnu slobodu, jednakost, globalno razumijevanje i mir u svijetu.

Knjižnice između javnosti i privatnosti (Aleksandra Horvat) (Između javnosti i privatnosti: knjižnice
u vremenu e-knjige): Zaštita privatnosti korisnika, odnosno čuvanje tajnosti osobnih podataka
korisnika i tajnosti podataka pretraživanja informacija korisnika, moralna je dužnost knjižničarske
profesije. Iako je knjižnična djelatnost javna služba (Prema Zakonu o knjižnicama), neki podaci moraju TAJNOST
OSOBNIH
ostati skriveni. Središnja uloga knjižnice u pružanju neometanog protoka informacija i njezina uloga u
PODATAKA
zaštiti tajnosti podataka, može nam se učiniti kontradiktornom ili paradoksalnom. No, već IFLA-ina
izjava Knjižnice i intelektualna sloboda, dokument koji je u cijelosti posvećen neometanom pristupu
informacijama, sadrži dio o anonimnosti i privatnosti korisnika.

Knjižnična djelatnost posebno njeguje i štiti privatnost svojih korisnika. To podrazumijeva da se trećoj
osobi ne smiju odavati osobni podaci o korisniku te se ne smije odavati što je korisnik pretraživao na
internetskim tražilicama ili koju je građu posuđivao. Takve bi informacije osobito mogle biti
zanimljive novinarima, ako se radi o javnoj osobi. Niti policiji knjižničari ne smiju odavati podatke o
korisniku bez sudskog naloga. Prije devedesetih godina policija je u Hrvatskoj bila vrlo zainteresirana
saznati tko, na primjer, čita emigrantski tisak i više je naših knjižničara bilo suočeno s dvojbom otkriti
ili ne otkriti imena čitatelja.

IFLA-in Manifest o Internetu: Knjižničari moraju poštivati privatnost svojih korisnika i povjerljivost
izvora kojima se služe, trebaju im pomoći da ovladaju potrebnim vještinama te im pružiti
odgovarajuće okruženje u kojem će se slobodno služiti odabranim izvorima i uslugama te povjerljivim
informacijama.

Između javnosti i privatnosti: Knjižnice u vremenu e-knjige (Knjižnice između javnosti i privatnosti -
Aleksandra Horvat): Jedno od osnovnih ljudskih prava koje je štićeno međunarodnim i nacionalnim PRAVO NA
zakonodavstvom jest pravo na zaštitu osobnosti. Pravo na zaštitu osobnosti možemo gledati kao ZAŠTITU
jedinstveno opće pravo ili kao niz osobnih prava (pravo na slobodu, privatni život, čast i ugled, OSOBNOSTI
tjelesni i duševni integritet, identitet i sl.). Od osobnih prava za knjižnice je posebno važno pravo na
privatnost, a posredno i pravo na čast i ugled, pravo na vlastitu sliku, pisma i osobne zapise.

Pravo na privatnost je pravo čovjeka da bude sam kada to želi, što uključuje pravo da ga se ne nadzire PRAVO NA
te da podatke o sebi ne mora dijeliti s drugima. Privatnost može biti prostorna, komunikacijska i PRIVATNOST
informacijska. Prostorna privatnost odnosi se na dom i drugi prostor u kojem osoba živi zasebno od
drugih. U javnim prostorima dozvoljen je videonadzor, osim u toaletima, kupaonicama i
garderobama. Videonadzor se koristi i u knjižnicama, no kako bi se osigurale od krađe, koriste i RFID.
Moguće je korištenje i biometrijskih podataka za iskaznice, čime bi se izbjeglo posuđivanje.
Komunikacija se odnosi na osobne zapise i komuniciranje osobe s drugima (pisma, telefonski
razgovori, elektronička pošta). Informacijska privatnost odnosi se na osobne podatke o pojedincu koji
se prikupljaju, obrađuju i koriste za različite svrhe. Ona je uređena Zakonom o zaštiti osobnih
podataka. Prilikom upisa, knjižničari od korisnika traže samo najosnovnije podatke: ime i prezime,
datum rođenja, adresu, oib, broj telefona, stupanj obrazovanja i to u svrhu kontaktiranja, jamstva
povrata posuđenih knjiga, za potrebe usklađivanja i planiranja nabavne politike i izrade statistike.
Osobni se podaci moraju prikupljati na zakonit način i za određenu, opravdanu, svrhu, koju prikupljač
mora iskazati te trebaju biti relevantni za svrhu za koju se traže. Ako se podaci daju na uvid, korisnik
mora reći za što su mu podaci potrebni. Kada više nema razloga da se pohranjeni podaci čuvaju, oni
se moraju uništiti. Pravo na privatnost ima samo živa osoba pa prestaje smrću osobe, ali nasljednici
mogu nastaviti brinuti za čast i ugled osobe.

Knjižničari štite osobne podatke svojih korisnika. Podaci moraju biti zaštićeni tako da se spriječi uvid
neovlaštenih osoba ili potpuni gubitak podataka. Podaci moraju biti točni i redovito se
osuvremenjivati. Svaki pojedinac ima pravo uvida u svoje podatke i ima pravo zatražiti njihov
ispravak, ako smatra da nisu točni.

Važna obveza koju pripadnici profesije imaju prema svojim klijentima jest profesionalna tajna. PROFESIONAL
Tajnima se moraju čuvati osobni podaci o korisnicima, ali i podaci o tome što posuđuju i koje NA TAJNA
informacije traže.

Javno i tajno u knjižnicama (Aleksandra Horvat): Za knjižničare je, kako naglašava Horvat u članku,
svakako relevantan Zakon o zaštiti tajnosti podataka koji utvrđuje da postoje tajni podaci, a
profesionalnu tajnu definira kao podatke o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju
svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, te druge službene osobe u obavljanju svojega
poziva. Iako knjižničari nisu posebno spomenuti svakako se mogu ubrojiti u ''druge službene osobe''.
Knjižničari tijekom obavljanja svoga posla saznaju ne samo osobne podatke o svojim korisnicima,
poput imena i prezimena, adrese, datuma rođenja, već i mnogo podataka o njihovim sklonostima,
interesima i čitalačkim navikama. Ti podaci pripadaju domeni privatnosti i otkrivaju mnogo o samoj

16
osobi. Knjižničar, dakle, ima uvid u to koju građu korisnik posuđuje ili pregledava, kao i koje
informacije traži u knjižnici, a ti podaci ulaze u širu sferu privatnosti. Pitanju tajnosti osobnih
podataka posvećuje se posebna pažnja od sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, kad je uvođenje
nove informacijske tehnologije omogućilo ne samo učinkovitije i brže prikupljanje i prijenos
podataka, već i objedinjavanje različitih vrsta osobnih podataka.

Između javnosti i privatnosti: Knjižnice u vremenu e-knjige (Knjižnice između javnosti i privatnosti -
Aleksandra Horvat): Pojavom i razvojem informacijsko komunikacijske tehnologije, odnosno POPIS
digitalnog okruženja, povećala se i mogućnost zlouporabe osobnih podataka, a time i opasnost ČLANOVA
narušavanja privatnosti korisnika. Popis članova knjižnice je zbirka osnovnih podataka o kojoj se treba KNJIŽNICE
brinuti u skladu sa Zakonom o zaštiti osobnih podataka. Popis mora biti evidentiran na posebnom
obrascu i dostavljen Agenciji za zaštitu osobnih podataka koja čuva središnji registar o zbirkama
osobnih podataka. Podaci o posudbi i drugom korištenju potrebni su u nabavi i odabiru građe, a neki
korisnici žele da ih knjižničar upozori što su pročitali. Međutim, potrebno je odrediti rok zapisa o
posudbi i podatke obrisati, kao i podatke o zakasnini. Knjižnični OPAC čuva povijest pretraživanja,
kao i računala u knjižnici.

U digitalnom okruženju javio se novi oblik poslovanja poznat kao računalstvo u oblaku. Računalstvo u RAČUNALSTVO
oblaku omogućuje da pojedinac ili tvrtka pohrani i obrađuje podatke izvan svog računala, tj. na U OBLAKU
udaljenom računalu pružatelju usluga. Pojedinac ili tvrtka ima pristup svojim evidencijama,
dokumentaciji i podacima na računalu neke treće tvrtke, što znači da su ti podaci dostupni nekoj
trećoj osobi. Privatni podaci važni za život i posao pojedinca ali i cijele organizacije dostupni su nekoj
trećoj, privatnoj tvrtki. Računalstvo u oblaku privlačno je knjižnicama jer na prvi pogled nudi uštede.
Drugim riječima, nije potrebno neprestano osuvremenjivati opremu, nov softver, povećavati
memoriju i dodatno usavršavati zaposlenike za primjenu novih tehnologija. Međutim, posljedice
mogu biti nezakonite. Jedna od mana računalstva u oblaku jest ta da je u oblaku teško utvrditi tko je
za što odgovoran. Računalstvo u oblaku ne može knjižnicama jamčiti da će podatke o fondu čuvati
trajno ili barem dok same ne odluče da ih više ne trebaju, što se kosi s osnovnim ciljem knjižnica o
trajnom čuvanju i zaštiti informacija. Također, ne može se jamčiti pravo na zaštitu podataka. Stoga bi
za prenošenje podataka korisnika na oblak, trebalo tražiti dozvolu korisnika. Digitalnu sredinu
karakterizira besprijekorno sjećanje. Bilo koji podatak na webu ostat će zauvijek dostupan i spreman
za raspačavanje. Iz jednom zabilježenih podataka o navikama, mislima, afinitetima i djelovanju osobe
u digitalnoj sredini moguće je stvoriti i njezin profil i procijeniti njezino buduće djelovanje. Takvo
digitalno pamćenje može nam biti korisno, ali nam može i naštetiti.

Među suvremena digitalna prava pojedinaca spada i tzv. pravo na zaborav (engl. right to be PRAVO NA
forgotten). Veliki pretraživači poput Googlea bilježe i čuvaju podatke o postavljenim upitima, ali i ZABORAV
dokumentima koje je korisnik dobio kao odgovor na traženje te koje je dokumente otvorio. Krajem
2011. godine povjerenica za pravdu Europske unije Viviene Reding najavila je da će nova Direktiva o
zaštiti podataka zajamčiti pravo pojedincima da izbrišu sve ikad zabilježene podatke o sebi, a
posebno one koje su sami postavili na internet. Iste godine napravljen je i prijedlog nove Uredbe o
zaštiti pojedinaca glede obrade osobnih podataka i slobodnog protoka istih, koja uvodi novi
koncept prava na zaborav koji omogućuje pojedincima da traže od organizacije koje čuvaju njihove
podatke da ih izbrišu kada više ne postoji zakonski temelj za njihovo čuvanje.

Pravo na zaborav: nestanite iz Google pretraga1: Pravo na zaborav je pravo da budemo trajno
uklonjeni iz rezultata pretraživanja u svjetskim internetskim tražilicama kao što je Google. Google u
prosjeku prihvati više od 25% zaprimljenih zahtjeva te se svaki slučaj posebno razmatra. On nas
uklanja iz rezultata pretraga ako ne postoji javni interes za informacije koje idemo ukloniti te ako se

17
radi o podacima o našem zdravlju, vjeri, rasi, političkoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji. Brišu se i
podaci vezani uz maloljetnike ili kaznena djela koja je netko počinio kao maloljetnik. Najčešće se traži
da se uklone linkovi koji vode na Facebook, Google Groups, YouTube videosadržaje i Twitter. Česti su
zahtjevi za uklanjanje vijesti o pojedincima s novinskih portala. Godine 2014. Europski sud pravde
presudio je da fizičke i pravne osobe od najpoznatije svjetske internetske tražilice imaju pravo tražiti
da se uklone linkovi na stranice na kojima se spominje njihovo ime ili podaci o njima.

Sve je počelo 2009. godine kada se gospodin Mario Costeja Gonzales požalio da se nakon upisivanja
njegova imena i prezimena u Google u rezultatima pretraga pojavljivao podatak o prisilnoj prodaji
njegove kuće koja je bila stavljena na javnu dražbu. Stvar je bila u tome što je on na kraju uspio
zadržati kuću, i podatak o prodaji kuće bio je zastario te je štetio njegovom ugledu i privatnosti. G.
Costeja je 5 godina tražio da se maknu sporni rezultati iz Google tražilice i konačno je Europski sud
pravde 2014. presudio u njegovu korist (vidi Google vs. Costeja) te je sud naložio Googleu da iz
rezultata pretraživanja izbriše sporne i zastarjele podatke.2

 Opća uredba o zaštiti osobnih podataka (GDPR) počela se primjenjivati u Hrvatskoj, kao i u
ostalim članicama EU, 25. svibnja 2018.

2Pravo na zaborav: nestanite iz Google pretraga, Dostupno na: https://internetske-usluge.com/pravo-zaborav-nestanite-iz-

google/ (4. 5. 2018.)

18
OSOBNO I FORMALNO OBRAZOVANJE U KNJIŽNICAMA
Obrazovanje
Nabroji kompetencije informacijskih stručnjaka 21. stoljeća. Koje kompetencije mora imati
knjižničar-informator?
Prema Komisiji za kompetencije specijalnih knjižničara koja je napisala dokument Kompetencije
informacijskih stručnjaka 21. stoljeća: definiraju informacijskog stručnjaka kao osobu koja strateški
koristi informacije u svom poslu kako bi unaprijedio poslanje vlastite organizacije (ustanove) , on rabi
tehnologiju kao nužno sredstvo za postizanje ciljeva. Izrazom informacijski stručnjak obuhvaćamo
knjižničare, upravljače znanjem, voditelje informacijskih odjela, osobe koje razvijaju službe i usluge na
webu (web developers). Informacijske organizacije (ustanove) su knjižnice, informacijski centri, centri
za izvore znanja, organizacije za upravljanje sadržajem.
STRUČNE KOMPETENCIJE – odnose se na znanje praktičara o građi, pristupu, tehnologiji i upravljanju
te na sposobnost uporabe tih znanja kao temelja za pružanje informacijskih usluga najviše kvalitete –
4 su temeljne stručne kompetencije, od kojih je svaka proširena specifičnim vještinama:
1. upravljanje informacijskim organizacijama - informacijski stručnjaci upravljaju
informacijskim organizacijama (ustanovama) koje imaju jednog do nekoliko stotina
zaposlenika – te organizacije mogu djelovati u obrazovnom, javnom, državnom okruženju;
2. upravljanje građom - informacijski stručnjaci posjeduju stručnost za sveukupno upravljanje
građom i informacijskim izvorima, uključujući identifikaciju, odabir, procjenu, pohranu te
pružanje pristupa relevantnim jedinicama građe;
3. upravljanje informacijskim uslugama - Informacijski stručnjaci upravljaju informacijskim
uslugama, od oblikovanja, razvoja, oglašivanja, pakiranja, dostave i povlačenja usluge;
4. primjena informacijskih pomagala i tehnologija – koriste se suvremena i odgovarajuća
tehnološka pomagala kako bi omogućili najbolje usluge, pristup najrelevantnijoj građi te
razvoj i pristup pomagalima u učenju radi maksimalne korisničke učinkovitosti pri uporabi
informacija.
OSOBNE KOMPETENCIJE – predstavljaju skup stavova, vještina i vrijednosti koje omogućuju
praktičarima da učinkovito rade i doprinose vlastitoj organizaciji, korisnicima i struci. Svaki
informacijski stručnjak: iskorištava sve mogućnosti, vidi širi kontekst, komunikativan je, jasno izlaže
ideje, pregovara sigurno i uvjerljivo, stvara partnerstvo, gradi okružje uzajamnog poštivanja i
povjerenja, poštuje i cijeni različitost, koristi timski pristup, planira vlastitu karijeru, razmišlja
kreativno i inovativno, uravnotežuje obveze na poslu, u obitelji i zajednici, ostaje fleksibilan u
vremenu stalnih promjena.
TEMELJNE KOMPETENCIJE – povezuju stručne i osobne kompetencije, dvije su temeljne
kompetencije: informacijski stručnjaci doprinose temeljnom znanju struke međusobno dijeleći
primjere najbolje prakse i iskustva, učeći stalno o informacijskim proizvodima, uslugama i upravljanju
tijekom cijelog života, te su jasno opredijeljeni za stručnu izvrsnost i etičke vrijednosti te vrijednosti i
načela struke.

Prema Machala i Horvat u Nacionalnom programu trajne izobrazbe knjižničara stručnjaci su

prisiljeni održavati razinu stručnih kompetencija, sve je razvijenija svijest o potrebi planiranja i
stjecanja stručnih i ključnih kompetencija tijekom cijelog života. Knjižnično-informacijski stručnjaci
obrazuju se u okviru visokoškolskog obrazovanja na nekoliko hrvatskih sveučilišta (Zagreb, Osijek,
Zadar), a po ulasku u profesiju i nakon godinu dana rada u knjižnici razinu stručnosti ovjeravaju
polaganjem stručnog ispita. Organiziran je središnji sustav trajnog stručnog usavršavanja knjižničara u
NSK, osnovan Centar za stalno stručno usavršavanje knjižničara - provodi nacionalni program trajne
izobrazbe knjižničara u obliku jednodnevnih tečajeva, radionica ili predavanja. Cilj Centra je
postizanje fleksibilnog sustava cjeloživotnog obrazovanja. Prema WIlliamu Liebiu osobna unutarnja
motivacija za promjenom vodeće je načelo doživotnog obrazovanja knjižničara – navodi sljedeće
oblike doživotnog obrazovanja: sudjelovanje na stručnim skupovima, seminarima, konferencijama,
praćenje stručne literature, prisustvovanje sastancima stručnih udruga, pisanje stručnih radova,
izlaganja na stručnim skupovima.

Prema IFLA-inim Smjernicama za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju informacijske

kompetencije su ključni čimbenik cjeloživotnog učenja te ih je potrebno razvijati cijeli život.
Cjeloživotno učenje i informacijska pismenost ovise o motivaciji i očekivanim ciljevima pojedinca,
omogućuju samoosposobljavanje i samoostvarivanje pojedinca. Knjižničari bi trebali: preuzeti novu
ulogu u postupku poučavanja i prenošenja znanja, stručnim savjetima pomagati kod pristupa
informacijama i odabiranja informacijskih izvora te korištenja informacija u postupku učenja te
upoznavati i poučavati o novim formatima u kojima informacije dolaze. Stručni razvoj knjižničara ovisi
o njihovom vlastitom učenju koje stalno trebaju razvijati i poboljšavati. Trebalo bi razvijati sljedeće
kompetencije: pedagoške, tehnološke, informacijske i upravljanje vlastitim vještinama.

Prema Horvat u Knjižničarski studiji u Hrvatskoj cjeloživotno učenje u Europi definira se kao učenje
tijekom života sa svrhom poboljšanja znanja, vještina i/ili kvalifikacija iz osobnih, društvenih i/ili
stručnih razloga sa svrhom poboljšanja ili osuvremenjivanja znanja i vještina ili usvajanje novih znanja
za prekvalifikaciju. U radnom dokumentu Prema europskom kvalifikacijskom okviru za cjeloživotno
učenje, koji je izradila komisija europskih zajednica, razlikuju se formalno i neformalno učenje:
Formalno – odvija se u organiziranoj i ustrojenoj sredini, u školi ili nekom središtu za organiziranu
poduku, ili na poslu, a sam proces učenja završava uručenjem svjedodžbe bilo koje vrste.
Neformalno – nije nužno označeno kao učenje, ali ima neke elemente usvajanja znanja, ono
pridonosi povećanju znanja i poboljšanju vještina pojedinaca, osoba često nije ni svjesna da usvaja
nova znanja.
Knjižničar- informator je djelatnik koji radi u službama za izravnu komunikaciju s korisnicima. U
manjim knjižnicama informatori ujedno obavljaju i tehničke poslove posudbe i vraćanja građe. Na
korisnički upit knjižničari-informatori mogu odgovoriti odmah, ili im je za to potrebno određeno
istraživanje i malo više vremena. Da bi mogao uspješno komunicirati s korisnicima, uz široko opće
znanje, informator mora dobro poznavati knjižnični fond, strukturu svih kataloga i referentne zbirke
svoje knjižnice. Poželjno je također da kao informator radi osoba koja se lako ophodi i komunicira s
ljudima. Za svaki upit na koji želi dati što bolji odgovor, knjižničar-informator mora jezik upita
(govorni jezik) prilagoditi jeziku sustava koji mu stoje na raspolaganju: autorskoj ili predmetnoj
odrednici, stručnoj oznaci, deskriptorima.

Informacijska pismenost
Informacijska pismenost i uloga knjižničara

 Glavna uloga narodnih knjižnica je omogućiti pristup informacijama svim svojim korisnicima.
Stoga, trebaju provoditi programe informacijskog opismenjavanja.

IFLA-ina Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda: Svaki pojedinac ima pravo na pristup svim oblicima
znanja, intelektualne aktivnosti, stvaralačkog mišljenja i pravo na slobodno izražavanje svoga
mišljenja.

 Da bi se pojedinac razvio u informacijski pismenu osobu i da bi mogao imati određena znanja

te sudjelovati u društvu, mora imati pristup informacijama, tj. mora biti informacijski
opismenjen.

20
Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge (Alka Stropnik): S obzirom na pristup
informacijama knjižnice se danas mogu podijeliti na 3 tipa: tradicionalne, hibridne i digitalne. Prema INFORMACIJSKA
ALA-inom Izvješću (Presidental Comitee 1989.) informacijska pismenost je definirana kao sposobnost PISMENOST
pretraživanja, pronalaženja, vrednovanja i korištenja informacija. Informacijski pismena osoba je
osoba koja je naučila kako učiti jer zna kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije i kako ih
koristiti na svima razumljiv način. To su osobe pripremljena na učenje tijekom cijelog života.

Najpoznatiji metamodel informacijske pismenosti je ISP tj. Information Search Process. Taj proces
sastoji se od 1. ZAPOČINJANJA zadatka, 2. Izbora TEME, 3. ISTRAŽIVANJA radi formuliranja teza i
ISP
fokusiranja unutar područja, 4. FORMULIRANJA teza i fokusiranja na određenu temu, 5.
PRIKUPLJANJA informacija, 6. ZAVRŠAVANJA pretraživanja. Od 2. do 5. zone knjižničar poduzima
korake kojima vodi korisnika do rješenja problema i to kroz razgovor s korisnikom o postavljenom
zadatku, o roku za predavanje, o dostupnim ili nedostupnim informacijama. Carol Kuhlthau dijeli
knjižničare na 5 razina djelovanja pri posredovanju znanjem: preporučitelj, organizator, lokator,
identifikator, savjetnik. Poznat je i model informacijske pismenosti The Big Six, a obuhvaća definiranje THE BIG SIX
zadatka, odabir strategije pretraživanja informacija, lociranje i pretraživanje informacija, korištenje
informacija, sinteza i vrednovanje.

Razvojem tehnologije i globalne internetske mreže pojavile su se razne vrste pismenosti pa tako
možemo govoriti o tehničkoj, informacijskoj, informatičkoj, tehnološkoj, kritičkoj, medijskoj i web
pismenosti, odnosno o multimodalnoj pismenosti. Informacijska pismenost se često miješa s pojmom VRSTE
informatičke pismenosti. Informacijski pismena osoba zna prepoznati potrebu za informacijom, zna PISMENOSTI
kako je pronaći te ju umije kritički vrednovati. Stoga, informacijska pismenost je usko povezana s 21. STOLJEĆA
kritičkom pismenošću. Informatička pismenost, s druge strane, podrazumijeva sposobnost pojedinca
tj. vještinu korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije. Pripadnici Google generacije tj. novi
milenijci uglavnom su informatički pismeni, ali često ne znaju kritički procijeniti i vrednovati
informaciju. Mladi traže informacije iz više razloga, a svi se mogu svrstati u tri kategorije:
obrazovanje, zabava i druženje.

U internet okruženju vrlo je lako doći do informacije, no ono donosi i određene opasnosti. Dvije su
vrste opasnosti s kojima se mladi mogu susresti na internetu, a to su opasnost zlouporabe osobnih OPASNOSTI
podataka i mogućnost ugroženosti vlastite osobnosti. Internet je postao važnim izvorom informacija, WEBA
no osim korisnih sadržaja postoji i mnoštvo mrežnih stranica s društveno neprihvatljivim sadržajem
(nasilje, govor mržnje...). Za djecu i mlade u knjižnici odgovaraju knjižničari koji im omogućavaju
istodobno pravo na pristup informacijama i pravo na zaštitu.

Kada se govori o dostupnosti informacija putem interneta važno je pronaći ravnotežu između prava
na slobodan pristup informacijama i prava na zaštitu. Jedan od načina zaštite mladih je postavljanje
filtera, no u knjižničnom kontekstu to bi značilo i prepreku slobodnom pristupu informacijama. Stoga,
postoje dva načina kako korisnike zaštiti. Jedan od njih je stvaranje provjerenih kvalitetnih poveznica ZAŠTITA
na mrežne stranice knjižnice, a drugi i najefikasniji je informacijski poučiti korisnike bilo individualno,
bilo skupno. Djecu treba poučavati i informacijski i informatički opismenjavati od najranije dobi kako
bi u tinejdžerskoj dobi bili pismeni, a to zahtjeva aktivno sudjelovanje roditelja, knjižničara i učitelja.

Za razliku od weba 1.0, web 2.0 pruža mnoge mogućnosti, a njegova je osnovna značajka
interaktivnost. Pojam web 2.0 uvodi Tim O'Reilly kako bi istaknuo razlike koje su se dogodile u
odnosu na web 1.0. Dok je web 1.0 bio statičan, tj. korisnik je pasivan korisnik informacija, uz dakako WEB 2.0
određenu aktivnost vrednovanja informacija, web 2.0 je dinamičan, a korisnik uz primanje
informacija može sudjelovati i u njihovu kreiranju. Korištenjem usluga weba 2.0 pri pružanju mrežnih
usluga knjižnice omogućavaju korisnicima sudjelovanje u stvaranju sadržaja na mrežnim stranicama
knjižnice. Ono što knjižnice mogu ponuditi u konceptu cjeloživotnog učenja sastavni je dio usluga koje
pružaju korisnicima, a odnosi se na učenje, pretraživanja i korištenje informacija iz različitih izvora.

21
Primjer programa za učenje informacijske pismenosti je i ''Virtualna knjižnica NSK'' koji provodi NSK u
Zagrebu. Program nudi 8 modula i ispit za samoprocjenu znanja.

IFLA-in Manifest o Internetu: Uz mnoge vrijedne izvore koji su dostupni na internetu postoje i oni
koji su netočni, koji izazivaju zabunu ili su čak uvredljivi. Knjižničari bi korisnicima trebali pružati
informacije i izvore o tome kako se učinkovito služiti internetskim elektroničkim informacijama.

IFLA-ine Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju: Informacija je ''zapakirano''

ljudsko znanje. Kompetentan pojedinac zna kada su mu informacije potrebne, gdje i kako ih može
pronaći, na koji način vrednovati, organizirati i učinkovito koristiti. Informacijska pismenost je skup
vještina koje se mogu naučiti dok je cjeloživotno učenje pozitivna navika koja se mora steći.
Knjižničari trebaju promicati programe i aktivnosti vezane uz informacijsko opismenjavanje jer je
njihova knjižnica ili informacijsko središte repozitorij znanja, prostor za učenje, spremište informacija
različitih formata, mjesto koje omogućuje pristup internetu...

 Primjer programa za učenje informacijske pismenosti je online Virtualna učionica NSK sa 8

modula: definiranje informacijskog problema, vrste i korištenje inf. izvora, pronalaženje inf.
izvora u knjižnicama, strategije pretraživanja, knjižnični katalog NSK, informacije na www,
vrednovanje inf., citiranje literature. Knjižnične mrežne stranice su važne jer pružaju
informacije o ustanovi, uslugama, službama, informacijskim izvorima, npr. elektronički
katalog, dostupne su 24h na dan. Sadržaj mrežnih stranica knjižnice može se podijeliti na
opće informacije, online kataloge, elektroničke izvore, usluge knjižnice, informacije,
izobrazbu, upute, pomoć, pretraživanje, novosti u knjižnici i na mrežnim stranicama i -
digitalne referentne zbirke i usluge, knjižnične kataloge i portale, baze podataka, elektroničke
knjige i elektroničke časopise.

22
 IZGRADNJA ZBIRKI U NARODNIM KNJIŽNICAMA
Načela izgradnje zbirki
Koja su načela izgradnje zbirki u narodnim knjižnicama? Kako biste ih oblikovali u poslanju
knjižnice?

Smjernice za narodne knjižnice: Narodna knjižnica je organizacija koja osigurava pristup znanju,
informacijama, cjeloživotnom učenju i djelima mašte pomoću niza izvora i službi, a na raspolaganju je DEFINICIJA
svim članovima zajednice. Osnovno je načelo narodne knjižnice da njezine službe i usluge moraju biti NARODNE
dostupne svima. Moraju biti jednako dostupne manjinskim grupama, koje iz bilo kojeg razloga ne KNJIŽNICE
mogu koristiti uobičajene službe (npr., jezične manjine), ljudima s posebnim potrebama (tjelesnim ili
osjetilnim) ili pak onima koji žive u udaljenim zajednicama i nemaju pristup knjižničnim zgradama. I
razvoj zbirki treba temeljiti na načelu pristupa svima. To znači da se mora osigurati i pristup oblicima
građe za posebne grupe korisnika, npr. knjigama na brajici i zvučnim knjigama za slijepe. Drugim
riječima, zadaća knjižnica i informacijskih službi je služiti svim pripadnicima zajednice u kojoj djeluju
bez obzira na dob, spol, rasu, nacionalnost, invaliditet, jezik, vjeru, politički, društveni ili ekonomski
status te obrazovanje.

Izgradnja knjižne zbirke u narodnim knjižnicama (Nebesny i Švob): Međunarodni dokumenti

UNESCO-ov Manifest za narodne knjižnice i IFLA-ine Smjernice za razvoj narodnih knjižnica
definiraju narodnu knjižnicu kao ustanovu koja osigurava pristup raznovrsnim zapisima znanja,
informacija, umjetničkim djelima, i to putem usluga što se pod istim uvjetima pružaju svim
građanima, bez ikakve rasne, spolne, vjerske, jezične i ekonomske ili neke druge diskriminacije.
Svjesni su kako je tako široko postavljene zahtjeve teško potpuno ostvariti i da narodne knjižnice
djeluju u različitim okolnostima. Stoga, svaka zajednica mora definirati zadaće i usluge svoje narodne
knjižnice, u skladu s hrv. i međunarodnim dokumentima3, s potrebama svojih građana i realnim
financijskim mogućnostima. Narodna knjižnica mora u dogovoru sa svojim osnivačima i korisnicima
ŠIROK KRUG
utvrditi i javno proglasiti zadaće koje će ispunjavati. Teoretičari bibliotekarstva slažu se da je najteže
KORISNIKA
definirati zadaće i zbirke narodnih knjižnica stoga što one imaju višestruke namjene i širok krug
korisnika.

Javno objavljen dokument o zadaći knjižnice - Knjižnice javnosti nude na uvid svoje smjernice za
nabavu, odnosno dokument o nabavnoj politici kojeg se pridržavaju, opravdavajući svoje postupke u DOKUMENT O
nabavi građe ili pak tražeći dodatne izvore financiranja za to. Izrađeni dokumenti o nabavnoj politici i ZADAĆI
smjernice za nabavu pomoć su kod svih obrazloženja za naslove koji jesu ili nisu uvršteni u zbirku, KNIŽNICE
nužno su pomagalo pri izlučivanju i otpisu građe, a isto tako pri uvrštavanju ili otklanjaju darova ili pri
raspravi o otkupima knjiga za narodne knjižnice.

Smjernice za izgradnju zbirki - Zbog čega je potrebno izrađivati vlastite smjernice, a ne oslanjati se
samo na opće preporuke? Upravo stoga da bi se opravdala nužna selekcija građe, koja se neizbježno SMJERNICE ZA
obavlja u knjižnici, sa suvremenom sveobuhvatnom informacijskom zadaćom što zahtijeva širok, IZGRADNJU
slobodan pristup raznovrsnoj građi i informacijama. Temeljni kriteriji za zbirke najnovijih stručnih ZBIRKI
smjernica kažu da narodne knjižnice moraju imati zbirku koja sadrži raspon grade koji zadovoljava sve
članove zajednice. Opravdano se stoga postavlja pitanje kako pomiriti i uskladiti te dvije oprečne
činjenice: neminovnost selekcije i potrebu za širokim, demokratskim pristupom informacijama?
Rješenje izgradnje zbirke vidimo upravo u pomnjivu promišljanju zadaća knjižnice, u izradi pisanog
dokumenta i njegova javnog objavljivanja. Ako knjižnica primjerice utvrdi da će uglavnom

3 Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj, IFLA-ine smjernice, preporuke UNESCO-a i Vijeća Europe.
zadovoljavati zabavne i rekreativne čitalačke potrebe, onda je izvjesno da će pretežno nabavljati i
takvu vrstu literature. Ne treba pritom misliti kako su neke zadaće "uzvišenije", a druge manje važne,
potpuno je legitimno opredijeliti se za zadovoljavanje potreba svojih korisnika, s obzirom na njihove
istražene ili pretpostavljene zahtjeve. Na osnovi dokumenta koji utvrđuje zadaće knjižnice, treba
izraditi smjernice za izgradnju zbirke - kao pisani, javno objavljeni dokument- na temelju kojih će se
izrađivati dugoročni, srednjoročni ili godišnji planovi nabave, kao što preporučuju Standardi za
narodne knjižnice. Blizina pojedinih fakulteta može nametnuti pojačanu nabavu literature te struke,
naselja s velikim brojem male djece ili umirovljenika također će "pomaknuti" težište nabavne politike
prema dječjoj knjizi, zabavnoj beletristici, knjigama za samopomoć, samoobrazovanje, literaturi za
pojedine hobije (npr. uređenje kuće, vrta, voćnjaka) i sl. Smjernice za izgradnju zbirki moraju
sadržavati jasno oblikovane kriterije za izbor građe. Te kriterije treba utvrditi posebno za svaku vrstu
građe koju knjižnica nabavlja: za knjige, periodiku, note, gramofonske ploče, zvučne i videokasete,
CD-ove, CD-ROM-ove, igračke, izvorna umjetnička djela. Ako knjižnica ima posebne odjele ili zbirke,
kriteriji za izbor građe utvrđuju se za opći, posudbeni fond i za svaku zbirku ili odjel posebno. Kriteriji
za zbirke trebaju biti detaljniji i razrađeniji nego kriteriji za izgradnju općeg fonda, budući da su ciljevi
i zadaci svake zbirke vrlo jasno utvrđeni.

Kriteriji za izbor pojedinačnog naslova - Prilikom izbora građe za knjižnične zbirke svaki naslov mora
se posebno vrednovati. Osnovni kriteriji za prosudbu pojedinog naslova jesu kriterij vrijednosti i KRITERIJ
kriterij potražnje. Kriterij vrijednosti odnosi se na sadržajnu i fizičku vrijednost publikacije. Sadržajna VRIJEDNOSTI I
vrijednost procjenjuje se prema ugledu autora ili nakladnika, novosti i relevantnosti teme, dubini KRITERIJ
POTRAŽNJE
razrade teme, referencama u literaturi, načinu obrade teme, tj. objektivnosti autora, opremljenosti
djela bibliografskim podatcima, kazalima, statističkim i drugim pokazateljima, predgovorima i
pogovorima, razmatra se kvaliteta prijevoda, jasnoća stila i slično. Fizička vrijednost publikacije ovisi o
kvaliteti papira, tiska i uveza, procjenjuju se izgled publikacije, njezin opseg, kvaliteta grafičkih i
slikovnih priloga, a procjenjuje se i cijena publikacije. Ako je isti naslov dostupan u tvrdom i mekom
uvezu, prednost za knjižnice ima tvrdo uvezana knjiga. Kriterij potražnje temelji se na istraživanju
potreba korisnika, utvrđivanju zadovoljenih i nezadovoljenih zahtjeva. Smjernice moraju sadržavati i
prioritete u nabavi, koje svaka knjižnica određuje sama, opet prema zacrtanim ciljevima i zadaćama.
Primjerice, za Gradsku je knjižnicu jedan od prioriteta zavičajna zbirka, Zagrabiensia, za koju se uvijek
nabavljaju novi naslovi, bez obzira na smanjivanje novčanih sredstava. Na temelju usvojenih
smjernica za izgradnju zbirki svaka knjižnica donosi godišnje, srednjoročne i dugoročne planove
nabave. U tim će se planovima nastojati smjernice prilagoditi raspoloživim sredstvima. Ukoliko su
sredstva kojima knjižnica raspolaže manja, utoliko selekcija građe mora biti stroža. Određenu ulogu
pri primjeni smjernica za izgradnju zbirki mora imati i prostor kojim knjižnica raspolaže za smještaj
građe. Smjernice za razvoj zbirki moraju sadržavati i kriterije za pročišćivanje zbirki i otpis građe kao i
kriterije vrednovanja (evaluacije) uspješnosti izgradnje zbirki.

Pročišćivanje zbirki i otpis - Narodna knjižnica redovito pročišćuje svoje fondove. Razlozi za
pročišćivanje su različiti. Knjige mogu sadržajno zastarjeti, što se osobito brzo događa u području PROČIŠĆIVANJE
primijenjenih znanosti i tehnologije (npr. informatička literatura). Zbog smanjenog zanimanja I OTPIS
korisnika za neku temu ili naslov (npr. knjiga prestaje biti lektira), može se pojaviti višak primjeraka.
Velik broj narodnih knjižnica suočen je s nedostatkom prostora pa je i to, uz navedeno, razlog za
redovito pročišćivanje zbirki i otpis. Otpisuju se i nevraćeni, izgubljeni i otuđeni primjerci građe kako
bi se dobilo brojčano stvarno stanje zbirki. Pročišćivanje građe i otpis provode se u skladu s posebno
donesenim pravilnikom. Pravilnik sadrži omjere kojima se propisuje postotak građe koji knjižnica
može otpisati u određenom razdoblju.

24
Vrednovanjem uspješnosti izgradnje zbirki treba ustanoviti je li zbirka zadovoljila ispunjavanje zadaća
knjižnice, kako je odgovorila na potrebe korisnika, koje su njezine slabosti te što bi trebalo
promijeniti. Postoje različite metode za procjenu uspješnosti izgradnje zbirki. Neke od njih su VREDNOVANJE
USPJEŠNOSTI
kvantitativne, a neke kvalitativne. Budući da nijedna metoda nije potpuno objektivna, a njihovi
IZGRADNJE
rezultati podliježu različitim interpretacijama, tek spajanje više metoda daje kvalitetnu procjenu ZBIRKI
uspješnosti izgradnje zbirki. Metode koje se upotrebljavaju moraju biti standardizirane tako da se
rezultati vrednovanja različitih zbirki mogu međusobno usporediti. Jedna od metoda procjene
uspješnosti izgradnje zbirki može biti uspoređivanje relevantnih izvora (liste uspješnica, izdavački i
knjižarski katalozi, katalozi velikih knjižnica, specijalizirane bibliografije) s listom prinova knjižnice.
Ako liste prinova knjižnice sadrže visok postotak naslova iz tih izvora, izgradnja zbirki može se
smatrati uspješnom. Druga je metoda vrednovanja uspješnosti izgradnje zbirki fizički uvid u stanje na
policama. Ta je metoda brza, neposredno se utvrđuje snaga i slabost zbirke, a mogu se i odmah
izdvojiti oštećeni primjerci za popravak ili otpis. Metoda je, ipak, donekle impresionistička, nije
kvantitativna. Knjižnica nema uvijek na raspolaganju stručnjake za sva područja, pa je i to nedostatak
ove metode. Procjena stanja zbirke ne mora biti posve točna i zbog toga što je dio knjiga u posudbi.
Procjena uspješnosti izgradnje zbirki može se dobiti i pomoću različitih statističkih podataka, kao što
su broj prinovljenih naslova i svezaka (ukupno i unutar pojedinih stručnih skupina) u određenom
vremenskom razdoblju, te usporedbom tih podataka s valjanim standardima. Procjena uspješnosti
nabave dobiva se i analizom ispunjenih i neispunjenih zahtjeva korisnika, zatim zahtjevima za
međuknjižničnom posudbom. Najbolji pokazatelj uspješnosti izgradnje zbirki u narodnim je
knjižnicama analiza posudbe. Za ocjenu uspješnosti nabave važna su i mišljenja korisnika.

Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj propisuju sljedeću strukturu fonda narodnih
knjižnica: - općinska ili gradska: 45% beletristike, 25% znanstvene, 27% dječje, 3% priručne;
- županijska knjižnica: 35% beletristike, 45% znanstvene, 15% dječje, 5% priručne.

IFLA-ine Smjernice za narodne knjižnice: Narodna knjižnica treba osigurati jednakost u pristupu nizu
izvora koji zadovoljavaju potrebe korisnika za obrazovanjem, informacijama, razonodom i osobnim
razvojem. Ona treba osigurati pristup baštini svoga društva te razvijati raznolike kulturne sadržaje i
iskustva. Za ispunjavanje tih zadaća neophodno je neprestano dogovaranje s lokalnom zajednicom.
Smjernice počinju univerzalno primjenjivim preporukama za sve vrste knjižnica, npr. IFLA-ina Izjava o
slobodnom pristupu informacijama. Narodna knjižnica treba osigurati široki izbor građe u različitim
oblicima i količini dostatnoj za zadovoljavanje potreba i interesa zajednice. Sljedeće kategorije
KATEGORIJE
knjižnične građe mogu biti zastupljene u tipičnoj narodnoj knjižnici: Beletristika i nebeletristika za
KNJIŽNIČNE
odrasle, mlade i djecu; Referentna građa; Pristup bazama podataka; Periodičke publikacije; Lokalne, GRAĐE
regionalne i nacionalne novine; Informacije vezane za lokalnu zajednicu; Službene informacije;
Poslovne informacije; Zavičajna građa; Genealoška građa; Građa na službenom jeziku zajednice;
Građa na jezicima manjina u zajednici; Građa na drugim jezicima; Note; Računalne igre; Igračke;
Društvene igre i slagalice; Pribor za učenje.
Oblici građe koji se mogu uključiti u zbirku narodne knjižnice: Knjige u tvrdom i mekom uvezu;
Brošure i sitni tisak; Novine i časopisi (tiskani i online); Digitalne informacije na Internetu; Online baze
podataka; Softverski programi; Mikrooblici; Kompaktni diskovi (CD) i digitalni video diskovi (DVD);
Videeokasete; Laserski diskovi; Građa tiskana velikim slovima; Građa na Brailleovu pismu; Zvučne
knjige; Elektroničke knjige; Plakati.
Glavni kriteriji za zbirke bi trebali biti: opseg građe dostatan da udovolji potrebama svih članova
zajednice; građa u različitim oblicima koji će omogućiti svim članovima zajednice korištenje knjižnične GLAVNI
službe; priljev novih naslova; priljev novih knjiga i druge građe; posudba građe; širok izbor KRITERIJI ZA
beletrističnih vrsta i nebelestrističnih predmetnih područja; osiguravanje netiskanih oblika građe; ZBIRKE
otpis starih, dotrajalih i zastarjelih knjiga, netiskane građe i informacijskih izvora; pristup vanjskim
izvorima.

25
Kriteriji za otpis su: građa koja se malo ili uopće ne koristi; koja već postoji drugdje u zbirci; pohabana
i oštećena građa; zastarjela i nevažna građa. Standardi za knjižne zbirke: 2-3 primjerka građe po KRITERIJI ZA
stanovniku; fond najmanjeg ogranka ne bi smio biti manji od 2500 knjiga. Standardi za računalnu OTPIS
opremu – najčešće jedno računalo na 5000 stanovnika – barem 75% ukupnog broja računala
STANDARDI
namijenjenih korisnicima treba imati pristup internetu, a sva bi računala trebala imati pisač. Općenite
stope nabave i otpisa ne mogu se primjenjivati na neke specijalne zbirke, kao npr. zbirke građe o
kulturi autohtonog naroda, zavičajna zbirka, referentne zbirke.

 Može se pisati još i o građi koju treba nabavljati za slijepe, gluhe, osobe s disleksijom, građi
laganoj za čitanje, specifičnom izboru građe za zatvorenike (naglasak na samopomoć,
međuljudske odnose, odgoj djece, rehabilitaciju, rekreaciju...) i multikulturalne zajednice,
pokretnim knjižnicama i njihovoj zbirci, može se pisati o proširenju fonda digitalizacijom i
stvaranju digitalnih zbirki, općenito o otpisu i reviziji iz Pravilnika i sl.

26
 AUTORSKO PRAVO
Iznimke i ograničenja; Djela siročad; Prepreke masovnoj digitalizaciji;
Dokumenti
Autorsko pravo. Zašto knjižničari trebaju poznavati iznimke i ograničenja od zaštite autorskog
prava? U kojim slučajevima u knjižnici je dopušteno umnožavanje tiskane knjižnične građe bez
odobrenja autora ili nositelja autorskog prava? Ograničenja autorskog prava prema Hrvatskom
zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Autorska prava i djela siročad. Koje su
autorskopravne prepreke opsežnoj digitalizaciji u knjižnicama? Navedite dokumente i primjere.
Objasnite u kojim slučajevima u postupku digitalizacije knjižnica treba tražiti odobrenje nositelja
autorskog prava? Kako se postupa s djelima za koja nije pronađen nositelj prava?

IFLA-in Manifest o Internetu: Osnovna zadaća knjižnica je omogućiti korisnicima slobodan pristup
NEOMETAN
informacijama. Neometan pristup informacijama ključan je za slobodu, jednakost, globalno PRISTUP INFO.
razumijevanje i mir u svijetu.

IFLA-ina Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda navodi kako IFLA podržava intelektualnu slobodu
kako ju određuje Opća deklaracija UN-a o ljudskim pravima. IFLA izjavljuje da ljudska bića imaju
temeljno pravo na pristup svim oblicima znanja, stvaralačkog mišljenja, intelektualne aktivnosti kao i
javnih izražavanja svojih pogleda.

Knjižnice i autorsko pravo (Aleksandra Horvat i Daniela Živković): Autorovo pravo da slobodno
koristi svoje djelo tj. da dopusti ili ne dopusti njegovo korištenje, lako može doći u suprotnost sa RAVNOTEŽA
željom društva da svim pojedincima osigura slobodan pristup informacijama. Današnje društvo,
dakle, suočeno je s dvjema suprotstavljenim težnjama koje nastoji pomiriti: ono s jedne strane nastoji
udovoljiti interesima i potrebama korisnika djela, a s druge strane želi zaštititi prava autora, jer se bez
njihova stvaralaštva teško može dalje razvijati. Tu ravnotežu narušava digitalna tehnologija koja
omogućava da djelo bude trenutačno umnoženo i distribuirano. U strahu da će im djela biti korištena
bez njihova znanja, autori su se okupili u različite organizacije nositelja prava koje utječu na
pooštravanje zaštite autorskog prava. Odveć stroga zaštita autorskog djela ozbiljno ugrožava
slobodan pristup građi. EBLIDA–ine4 Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i politiku u Europi
Vijeća Europe donose načela kojima bi se trebale voditi suvremene europske knjižnice, navode da
reproduciranje u knjižnicama mora biti usklađeno s nacionalnim zakonom o autorskom pravu,
autorsko pravo je u RH zajamčeno Ustavom, svrstano je među osnovna ljudska prava, izjednačeno je
s pravom na slobodu izražavanja. Većina europskih zemalja svoje prve zakone o autorskom pravo
dobiva u 19. st. – u Austrijskom Carstvu prvi je zakonski propis Carski patent o zaštiti književnog i
umjetničkog vlasništva. U Hrvatskoj trenutno vrijedi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz
2003. prema koje je autorsko djelo, bez obzira na medij zaštićeno za života autora, cijelu godinu u
kojoj je autor umro i idućih 70 godina. Zakonski propisi o autorskom pravu uključuju i neke sankcije –
autorska prava se štite građanskopravnom zaštitom i kaznenopravnom zaštitom.

4 European Bureau of Library, Information and Documentation Associations

Za autorsko pravo posebno su zainteresirane knjižnice jer u svojim zbirkama čuvaju i daju na
korištenje brojna autorska djela koja su zaštićena autorskim pravom. Knjižničari moraju dobro MEĐUNAR.
poznavati različite odredbe koje uređuju područje autorskog prava. Prvi multilateralni međunarodni UGOVORI
ugovor o autorskom pravu je Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela (1887.),
koja stranim autorima omogućava nacionalni tretman uz poštivanje minimalnih konvencijskih
moralnih i imovinskih prava. Konvencija predviđa neobvezatni opći rok zaštite djela za autorova
života i 50 godina nakon smrti. Berlinskom revizijom Bernske konvencije u zaštitu su uključeni i
filmovi. UNESCO je 50-ih godina 20. stoljeća prišao izradi međunarodne konvencije koja bi mogla
zadovoljiti države koje nisu vezane odredbama Bernske konvencije – Univerzalna konvencija o
autorskom pravu (1951). Kao formalnu obvezu Konvencija traži otiskivanje znaka copyright na
publikaciji uz podatak o nositelju prava i godini prvog izdanja. Prvi multilateralni međunarodni ugovor
o srodnim pravima je Rimska konvencija (1961) – međunarodna konvencija za zaštitu umjetnika
izvođača, proizvođača fonograma i organizacija za radiofuziju. Njome se stranim državljanima
osigurava jednak tretman kao i vlastitim.

Jedna od najvažnijih međunarodnih organizacija koje djeluju na području autorskog prava jest WIPO
(World Intelectual Property Organization/Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo). Osnovana WIPO
je 1967., a danas ima 191 članicu5. Svrha WIPO-a je promicati i na međunarodnoj razini usklađivati
zakonske propise o autorskim pravima kako bi se olakšao izvoz tehnologije u zemlje u razvoju i tako
pomoglo njihovom razvitku. WIPO promiče razvitak efikasnih mjera za zaštitu intelektualnog
vlasništva i usklađivanje nacionalnog zakonodavstva. Naručuje i provodi istraživanja o autorskom
pravu, pruža pravne i tehničke savjete zemljama članicama, obavlja administrativne poslove vezane
uz primjenu Bernske konvencije, potiče izradu i donošenje međunarodnih ugovora o intelektualnom
vlasništvu. WIPO je pokrenuo program Razvoj na dnevnom redu (2004) kojemu je prethodila Ženvska
deklaracija o budućnosti WIPO koja ističe kako je zemljama u razvoju prijeko potreban pristup
intelektualnom vlasništvu za njihov razvoj, a stroga zaštita razvijenih zemalja to onemogućuje.
Godine 2005. osnovan je PCDA (Privremeni odbor za prijedloge vezane uz Razvoj na dnevnom redu) u
sklopu čijeg programa su izrađene studije o iznimkama i ograničenjima od zaštite autorskim pravom.
MEĐUNAR.
Od međunarodnih ugovora WIPO-a važni su Ugovor o autorskom pravu (WCT) i Ugovor o izvedbama UGOVORI
i fonogramima (WPPT). Nazivaju se internetskim ugovorima jer se njima rješavaju pitanja autorskih WIPO-A
prava u digitalnom okruženju. Prema WCT-u prijenos djela u digitalni medij smatra se aktom (INTERNETSKI
reproduciranja za koje je potrebno dopuštenje autora. WPPT oslanja se na Rimsku konvenciju, ali za UGOVORI)
razliku od nje priznaje izvođačima i moralna prava tj. prava da im ime bude označeno i da se njihova
izvedba ne mijenja. Izvođačima se za njihove izvedbe priznaju i imovinska prava i pravo naknade za
korištenje izvedbi.

Autorsko djelo je književna, umjetnička ili znanstvena intelektualna tvorevina koja može biti izražena
AUTORSKO
jezikom, zvukom, pokretima, oblicima ili njihovom kombinacijom – djelo se očituje u različitim
DJELO
materijalnim oblicima kao knjiga, članak u časopisu, kazališno djelo, zvučna izvedba itd. Zakonom se
štite samo originalna autorska djela – originalnost djela odnosi se na način na koji je djelo prikazano
odnosno na oblik (formu) djela. U autorska djela ubrajaju se i djela izvedena iz već postojećih djela,
tzv. prerade – prijevodi, prilagodbe, obrade. Kad dvije ili više osoba zajedničkim radom stvore djelo,
smatraju se koautorima – svaki autor zadržava pravo na svoj udio u djelu.
Autor je tvorac djela, odnosno intelektualne tvorevine, koja je njegovo duhovno, odnosno
intelektualno vlasništvo; može biti samo fizička osoba. Autorima se smatraju, npr. pisci tekstova, AUTOR
slikari, kipari, grafičari, crtači, skladatelji, kartografi, koreografi, arhitekti, fotografi i filmski redatelji.

5 Provjeriti ''svježu'' informaciju o broju članica na http://www.wipo.int/members/en/

28
Autorska prava = skup ovlasti koje autor ima nad svojim djelom. Neke od tih ovlasti autor za života AUTORSKA
može prepustiti drugoj osobi, ugovorom ili drugim pravnim poslom – nakon autorove smrti njegova PRAVA:
prava prelaze na nasljednika ili više njih (70 godina nakon smrti autora) – nakon tog razdoblja MORALNA
autorsko pravo prestaje, a djelo postaje javno dobro koje se može slobodno koristiti. Prava koja PRAVA I
pripadaju autoru mogu biti moralna (osobna) i imovinska. IMOVINSKA
Moralna (osobna) prava - Prava koja štite autorove osobne interese i kao takva pripadaju isključivo PRAVA
autoru. Autor se svojih moralnih prava ne može odreći, zasnivaju se na ideji da djelo izražava
autorovu osobnost. Prema hrvatskom Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima (ZASP) moralna
prava obuhvaćaju: pravo prve objave – autor je taj koji odlučuje hoće li djelo objaviti odnosno kada
će ga, gdje, kako i pod kojim uvjetima objaviti; pravo na priznaje autorstva (pravo paterniteta) –
znači da autor ima pravo da njegovo ime bude uvijek navedeno na primjercima djela; pravo na
poštivanje autorskog djela i čast ili ugled autora – autorovo pravo da se usprotivi bilo kakvom
pokušaju izmjene djela; pravo pokajanja – autor može odlučiti povući već objavljeno djelo.
Imovinska prava - Autor može dobiti naknadu samo kad postoji zanimanje za njegovo djelo odnosno
kad ga netko želi izdati ili objaviti. Imovinska prava obuhvaćaju: pravo reproduciranja – autor sam
odlučuje kome će povjeriti izdavanje svojega djela, autor to pravo koristi tako što nađe nakladnika
zainteresiranog da objavi djelo i s njim sklopi ugovor o izdavanju – tim na nakladnika prenosi pravo
izdavanja i iskorištavanja djela, a nakladnik ga obeštećuje tako što mu isplaćuje paušalnu naknadu;
pravo distribucije (stavljanja u promet) i iznajmljivanja = pravo stavljanja djela u promet; pravo
priopćavanja javnosti – obične se rabi za kazališna, filmska ili radijska djela. Ako se u knjižnici
priopćava glazba s radija potrebno je zatražiti odobrenje odgovarajuće udruge za kolektivno
ostvarivanje prava i platiti naknadu; pravo stavljanja na raspolaganje javnosti; pravo prerade –
autor ima pravo dopustiti preradu svojega djela, a za dopuštenje tražiti naknadu.

Druga prava – prava koja su u europsko zakonodavstvo uvedena relativno kasno (u Hrvatskoj tek DRUGA PRAVA
2003. godine u Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima): pravo na naknadu za reproduciranje
za privatno korištenje, pravo na naknadu za javnu posudbu, pravo slijeđenja likovnih djela, pravo
pristupa djelu, pravo zabrane javnog izlaganja, online prava.

Srodna prava – pripadaju osobama koje nisu stvaratelji djela u pravom smislu, ali koje pomažu da se
djelo izvede, postavi na scenu itd. (glazbenik ili pjevač koji izvodi skladbu, glumac). Tu se ubrajaju i SRODNA
prava proizvođača zvučnih snimki i videosnimki. Tu pripadaju i prava proizvođača baze podataka – PRAVA
trajanje tih prava ograničeno je na 15 godina od izrade odnosno objave.

Stroga zaštita autorskog prava može biti u suprotnosti sa slobodnim pristupom informacijama,
osobito kada govorimo o nerazvijenim zemljama kojima su informacije i znanje bitni za kulturni IZNIMKE I
razvoj. Kako bi se uspostavila ravnoteža između prava autora na njihovo djelo i prava društva na OGRANIČENJA
slobodan pristup informacijama kao temeljno ljudsko pravo, potrebno je unijeti i određene iznimke i
ograničenja od zaštite autorskih prava. Iznimke i ograničenja omogućuju društvu da pomiri
suprotstavljene interese autora, kojima se jamči pravo na isključivo iskorištavanje djela i korisnika,
koji djelo žele slobodno koristiti. Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz Bernske
konvencije preuzeo je test u tri koraka.

Iznimke i ograničenja od interesa za knjižnice

Iznimke od zaštite autorskih djela i ograničenja primjene autorskog prava poznaju svi nacionalni
zakoni o autorskom pravu, ali i meĐunarodni ugovori – njima se pokušava postići ravnoteža izmeĐu
prava autora i potreba javnosti za slobodnim korištenjem njihovih djela. Moralna prava moraju se
uvijek i bez iznimke poštovati. Iznimke su citiranje, privatno korištenje - pojedinac smije umnožiti
djelo za osobnu upotrebu i o tome autora ne treba obavijestiti – fotokopirati ili umnožiti kad želi
pročitati. Za knjižnice je ova iznimka vrlo važna jer im dopušta da za svoje korisnike umnožavaju inače
zaštićena djela – knjižničar smije za korisnika fotokopirati, skenirati, digitalizirati, ali nije dopušteno za
cijelu knjigu, samo određeno poglavlje. Ograničenje u korist knjižnice – knjižnice smiju reproducirati

29
primjerak djela koji posjeduju, ali samo jednom. Nastava i znanstveno okruženje – reproduciranje ali
isključivo za potrebe nastave, ograničenje za potrebe invalidnih osoba - dopušteno je slobodno
korištenje djela na način koji je u izravnoj vezi s njihovom invalidnošću, informiranje javnosti –
reproduciranje javno održanih govora, predavanja, plakati i katalozi, baze podataka, ograničenje
prava distribucije, ograničenje prava javnog izlaganja.

Načini ostvarivanja autorskog prava: individualno: autor svoja prava ostvaruje osobno, sam sklapa
ugovor i dogovara uvjete i kolektivno – uz pomoć udruga za kolektivno ostvarivanje prava,
UDRUGE ZA
organizacije koje zastupaju više autora. Autori počinju shvaćati da će se lakše izboriti za svoja prava
KOLEKTIVNO
ako se udruže. Danas u Hrvatskoj djeluju sljedeće udruge: HDS – ZAMP (Hrvatsko društvo skladatelja OSTVARIVANJE
– zaštita autorskih muzičkih prava) – prava skladatelja na naknadu za javnu izvedbu, ZANA (Udruga PRAVA
za zaštitu prava nakladnika), DHK – Društvo hrvatskih književnika, DHFR – Društvo hrvatskih filmskih
redatelja.

Slučajevi u kojima knjižnica treba tražiti odobrenje nositelja autorskih prava:

- Ako se često digitalizira cijelo djelo, kad se ono sastoji od radova raznih autora treba za svaki DOPUŠTENJE
dio ustanoviti kada mu ističe rok zaštite. AUTORA
- Postupak digitalizacije novina i časopisa iziskuje dodatni oprez – novine i časopisi objavljuju
se kroz duže razdoblje, a uz autore vrlo važnu ulogu u njihovu objavljivanju imaju i urednici i
izdavači – ako je autor novinskog članka poznat, prilog je zaštićen, ako nije potpisan, nositelji
prava su obično nakladničke kuće (uz to autorska djela su i novinske fotografije, privatna
pisma koja imaju oblik književnog djela, pisma čitatelja i sl.)
- Nakon digitalizacije preslika postaje dostupna korisnicima knjižnice – knjižnica može digitalnu
građu učiniti dostupnom u prostorima knjižnice putem intraneta, ovlaštenim korisnicima
putem interneta ili pak svakome tko pristupa mrežnom mjestu knjižnice putem interneta –
no pristup građi nije jedini oblik korištenja; važno je znati smije li se i pod kojim uvjetima
građu učitati, ispisati ili čak otisnuti – potrebno istaknuti na mrežnom mjestu projekta.

Digitalizacija i knjižnice (Aleksandra Horvat): Djela siročad su djela kojima se ne može utvrditi ili DJELA
pronaći autor. Ona predstavljaju najveći problem za opsežnu digitalizaciju. Dokument Digitalni plan SIROČAD
za Europu predviđa donošenje Direktive o djelima siročadi koja bi pomogla digitalizaciji kulturnih
djela u Europi. Kako bi se utvrdilo da je neko djelo doista siroče mora se provesti tzv. marljiva potraga MARLJIVA
= razumno i u dobroj vjeri poduzeto traganje za nositeljem prava u zemlji u kojoj je objavljeno prvo POTRAGA
izdanje djela; potraga uključuje i traganje za nositeljima prava na sva djela umetnuta u neko drugo
djelo. Marljiva potraga uključuje pretraživanje svih kataloga i ostalih popisa u knjižnici, kao i popisa
odnosno baza podataka koje posjeduju udruge za kolektivno ostvarivanje prava. Europska komisija je
pokrenula izradu baze Arrow koja bi trebala sadržavati podatke o europskim nositeljima prava, što BAZA ARROW
uključuje i podatke o pravnom statusu djela (zaštićena, rasprodana, djela siročad).
Moguća rješenja: 1) rješenja se najčešće nude kao različite vrste licencija koje se sklapaju između
korisnika, npr. knjižnica i udruga za kolektivno ostvarivanje prava, 2) uvođenje tzv. proširene
kolektivne licencije, 3) da država izda licenciju ustanovama koje žele digitalizirati baštinsku građu, 4)
uvođenje posebnog ograničenja ili iznimke od zaštite za knjižnice.

Opsežna digitalizacija je tehnički izvediva ali joj je glavna prepreka dobivanje dopuštenja nositelja
prava koje onemogućuje primjenu automatiziranog postupka digitalizacije jer zahtjeva da se svaka PREPREKE
jedinica građe pregleda, da se utvrdi tko je autor i da se taj autor pronađe. Problem je još teži ako se OPSEŽNOJ
radi o djelima nastalim u koautorstvu ili pak zbirkama (čitanke, antologije i dr.), ako se radi o DIGITALIZACIJI
efemernoj građi (sitni tisak: fotografije, plakati, pozivnice, razglednice, programi i sl.), ako se radi o
tzv. umetnutim djelima (karte, ilustracije, fotografije i sl.) čiji autori su ponekad i navedeni, ali ne
naslovnoj stranici nego na nekom drugom mjestu u knjizi, a podaci o njima često nisu navedeni u
katalozima (potrebno knjigu otvoriti, što opet onemogućuje automatiziranje postupka).

30
 DIGITALIZACIJA
Razlozi pokretanja projekata digitalizacije; Dokumenti
Koji su razlozi pokretanja projekata digitalizacije? Navedite inozemne i hrvatske
dokumente na kojima se digitalizacija temelji (smjernice za digitalizaciju). Ilustrirajte
hrvatskim i inozemnim primjerima digitalizaciju raznih vrsta građe?

Vidovi organizacije digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu

(Radovan Vrana): Kako bi zadovoljile potrebe svojih korisnika i ponudile im građu u digitalnom obliku PROŠIRENJE
FONDA
mnoge knjižnice odlučuju se na proširenje svojih fondova na jedan od tri načina: digitalizacijom
knjižnične građe, nabavom građe u izvorno digitalnom obliku koju su stvorili nakladnici i znanstvenici
te ponudom poveznica prema mrežnim mjestima, drugim knjižničnim zbirkama ili računalnim
poslužiteljima nakladnika.

Buisness Dictionary: Digitalizacija je proces pretvaranja analogne informacije u digitalnu pomoću

određenih uređaja (skenera, računala).

Knjižnice i autorsko pravo (Daniela Živković i Aleksandra Horvat): Digitalizacija je postupak

konverzije podataka u digitalni format namijenjen računalnoj obradi i predstavlja oblik umnožavanja, DEFINICIJA
a izvodi se na dva načina. Prvi je konverzija tiskane građe u ASCII kodu, a naziva se samo digitalizacija. DIGITALIZACIJE
Drugi je način skeniranje slike izvornog tiskanog dokumenta tako da izgleda kao izvornik, a obično se
naziva elektroničko umnožavanje. Prvi način rezultira strojnočitljivim podacima i zahtijeva malo
prostora na disku, a korisnik može preuzimati dijelove i/ili anotirati tekst.

IFLA-ina načela za skrb i rukovanje knjižničnim građom: Snimanjem digitalnom kamerom ili
skenerom dobiva se e-slika u binarnom digitalnom kodu koja se može vidjeti na zaslonu računala i
ispisati na papiru. Softver za OCR (engl. OCR – Optical Character Recognition), tj. program za optičko
prepoznavanje slova omogućava da se skenirani tiskani dokument prenese u tekst koji se može
preuređivati u programima za obradu teksta.

Vidovi organizacije digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu

(Radovan Vrana): Knjižnice pokreću projekte digitalizacije zbog dva važna razloga, a to su 2 RAZLOGA
reformatiranje ugrožene i krhke građe na papiru kako bi ju očuvali i povećanje pristupa knjižničnim DIGITALIZACIJE
zbirkama. Digitalizacija knjižnične građe te oblikovanje digitalnih zbirki promijenili su ulogu
knjižničara, koji je sve manje čuvar građe, a sve više pružatelj pristupa građi u digitalnom obliku. PROMJENJENA
Digitalizacija knjižnične građe knjižnicama donosi brojne prednosti. Neke od njih su mogućnost ULOGA
pohrane na drugim medijima, povećana dostupnost građi, povećana funkcionalnost građe te KNJIŽNIČARA
proširene mogućnosti aktivnosti očuvanja građe.

 Digitalizacija treba biti pomno isplanirana te se zasnivati na odgovarajućoj

dokumentaciji: Smjernicama za odabir i pripremu građe za digitalizaciju DOKUMENTI
izrađene u sklopu Nacionalnog programa digitalizacije arhivske knjižnične i
muzejske građe, tj. u sklopu projekta ''Hrvatska kulturna baština'', IFLA-ine
SMJERNICE ZA PROJEKTE DIGITALIZACIJE ZBIRKI I FONDOVA U JAVNOM
VLASNIŠTVU, POSEBNO ONIH KOJI SE ČUVAJU U BIBLIOTEKAMA I ARHIVIMA, a
iznimno je važno poznavati i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima te
iznimke i ograničenja bitne za knjižnice. Važno je da knjižnica poznaje i načela
navedena u IFLA/UNESCO Manifestu za digitalne knjižnice.
  Knjižnice digitaliziraju raznu vrstu građe te stvaraju digitalne zbirke. Tako, u
digitalnim zbirkama nalazimo knjige (Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Priče iz
davnine), rukopise (Vinodolski zakon, Dragutin Domjanić – Zbirka originalnih
rukopisa), kartografsku građu (Nacrt grada Zagreba, na stranici NSK možemo
naći stare karte 16., 17. i 18 st.), zvučne zapise (Ljubav i zloba, Porin), grafičku
građu (Djela Andrije Medulića, Djela Julija Klovića, Grafike 19. i 20. stoljeća),
sitni tisak (Raspored šaljive zabave u Maksimirskom perivoju, Program
svečanoga koncerta ''Večer Lisinskova'') i serijske publikacije (Bosiljak, Vijenac,
Naša sloga, Danica ilirska).

 Valja istaknuti projekt digitalizacije Stare hrvatske novine i Stari hrvatski časopisi
NSK-a. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu digitalizira različitu vrstu PRIMJER:
građe: knjige, vizualnu građu, rukopise, kartografsku i glazbenu građu. Također, NSK – ''STARE
objavljuje i digitalizirane novine i časopise. Godine 2008. NSK je pokrenula HRVATSKE
projekt ''Portali digitaliziranih starih novina i časopisa''. Projekt je nastao u NOVINE'' I
''STARI
okviru nacionalnog projekta digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe
HRVATSKI
pod nazivom ''Hrvatska kulturna baština''. Osnovni ciljevi projekta NSK bili su ČASOPISI''
zaštita izvornika, veća dostupnost starih novina i časopisa, uspostava modela i
izrada alata za upravljanje digitalnim preslikama te izrada portala i kooperativne
baze podataka o svim starim hrvatskim novinama i časopisima.

 Britanska knjižnica jedna je od najvećih sakupljača tiskanih novina na svijetu.

Njena kolekcija novina seže unatrag do 16. stoljeća. Ima detaljno razvijenu
strategiju i ciljeve digitaliziranja koja je javno dostupna na web stranicama
knjižnice. Britanska knjižnica, navode autorice djela Knjižnice i autorsko pravo
odredila je način korištenja digitalizirane građe. Korisnicima je osiguran
slobodan pristup digitaliziranom izdanju u prostoru knjižnice. Surađuje s
komercijalnim sektorom tako što Gale Cengage Learning digitaliziranu zbirku
nudi uz odgovarajuću licenciju korisnicima izvan prostora knjižnice. Besplatan
pristup imaju obrazovne i istraživačke ustanove zahvaljujući potpori
Zajedničkog odbora za informacijske sustave (JISC-Joint Inforamtion Systems
Committee).

Knjižnice i autorsko pravo (Daniela Živković i Aleksandra Horvat): Digitalizacija novina i časopisa
zaslužuje posebnu pozornost. Uz autore vrlo važnu ulogu imaju i urednici i izdavači. Sadržavaju brojne NOVINE
i raznovrsne priloge koji su često autorska djela. Ako je autor novinskog članka poznat, djelo je
zaštićeno. Često se događa da novinski prilozi nisu potpisani i tada su obično nositelji prava na članku
novinske kuće. Knjižnice svakodnevno pružaju korisnicima niz usluga iz časopisa i novina – vrijednog i
krhkog dijela svog fonda. Knjižnica može bez pitanja autora za dopuštenje i bez plaćanja naknade
jednom umnožiti novine iz svojega fonda te davati kopiju na bilo kojem mediju korisniku na
korištenje. Na taj način očuvat će izvornik. No, novine i časopisi koji nisu u fondu tj. vlasništvu
knjižnica i elektroničke knjige kojima knjižnica ima samo pristup, knjižnica ne može umnožavati bez
odobrenja nositelja prava i bez naknade.

Opsežni projekti digitalizacije

Kako opsežni projekti digitalizacije utječu na izgradnju i poslovanje hibridnih knjižnica?
Navedi hrvatske i inozemne primjere.

32
Knjižnice na putu od poslanja do strategije (Daniela Živković): Novi način proizvodnje građe, TRADIC. 
umnožavanja i prijenosa sadržaja utjecao je na poslovanje tradicionalnih knjižnica pretvarajući ih u HIBRIDNO 
hibridne na putu ka digitalnim. DIGITALNO

Manifest za digitalne knjižnice: Digitalna knjižnica je online zbirka digitalnih objekata provjerene
kvalitete koji su izrađeni ili prikupljeni, kojima se upravlja u skladu s međunarodno prihvaćenim DIGITALNA
načelima za izgradnju zbirke i koje su dostupne na smislen i održiv način te podržavaju usluge KNJIŽNICA -
neophodne za omogućivanje korisnicima dohvaćanja i iskorištavanja izvora. Poslanje digitalne DEFINICIJA
knjižnice jest dati izravan pristup informacijskim izvorima, digitalnim i ne-digitalnim, na strukturiran i
mjerodavan način i tako povezati tehnologiju, obrazovanje i kulturu u suvremene knjižnične usluge.

Vidovi organizacije digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu

ČUVAR 
(Radovan Vrana): Digitalizacija knjižnične građe te oblikovanje knjižničnih zbirki promijenili su ulogu
PRUŽATELJ
knjižničara. Knjižničar je sve manje čuvar građe, a sve više postaje pružateljem pristupa građi u PRISTUPA
digitalnom obliku. Uz promjenu uloge knjižničara došlo je i do promjene načina rada knjižnica kojima
digitalizacija građe donosi brojne koristi poput povećane dostupnosti građe, povećane
funkcionalnosti građe, mogućnosti pohrane na drugim medijima, proširene mogućnosti aktivnosti VIDLJIVOST
očuvanja građe i slično. Također, digitalizacija pomaže knjižnicama povećati vidljivost svojih fondova i
usluga u društvu. S obzirom na obujam građe koju je potrebno digitalizirati Coyle razlikuje dvije vrste
digitalizacije: masovnu digitalizaciju i digitalizaciju dijela fonda, dijela zbirki ili čak pojedinačnih 2 VRSTE
publikacija. Masovna digitalizacija cjelokupnih fondova najčešće se odvija bez prethodne selekcije DIGITALIZACIJE
građe. Međutim, javljaju se brojne prepreke masovnoj digitalizaciji.

Digitalizacija i knjižnice (Aleksandra Horvat): Prvi projekti digitalizacije knjižnične građe u Europi, ali i
Hrvatskoj rađeni su kao obrtnički proizvodi: građa koja će se digitalizirati pažljivo je birana s obzirom
na format i sadržaj, pazilo se da se biraju slobodna djela, osigurana je odgovarajuća financijska PREPREKE:
podrška, cijeli je postupak nadgledan, provjeravana je kvaliteta, digitalni je sadržaj opisan pažljivo
biranim metapodacima. Takav način predstavlja dugotrajni proces i trebali bi desetci godina da se AUTORSKO
digitaliziraju cijele zbirke. Danas postoji oprema koja omogućuje digitalizaciju 40-50 milijuna stranica PRAVO
godišnje, a sam je postupak digitalizacije djelomično ili potpuno automatiziran. Opsežna digitalizacija
je, dakle, tehnički izvediva, ali joj je glavna prepreka dobivanje dopuštenja nositelja prava što EFEMERNA
onemogućava primjenu automatiziranih postupaka digitalizacije. Problem predstavlja i koautorstvo i GRAĐA
zbirke kao što su antologije ili čitanke. Dodatni problem knjižnicama stvara i činjenica da veliki dio
UMETNUTI
njezine zbirke sadrži efemerna građa tj. sitni tisak, a ona obuhvaća fotografije, pozivnice, razglednice,
TISAK
plakate i sl. Upravo je ta građa često birana za prve projekte digitalizacije velikih knjižnica poput
Kongresne knjižnice i Britanske knjižnice jer se radi o zanimljivom slikovnom materijalu privlačnom DJELA
široj javnosti. Problem predstavljaju i umetnuta djela kao što su karte i ilustracije. Autori takvih djela SIROČAD
ponekad su i navedeni, ali rijetko na naslovnoj strani, već na nekim drugim mjestima u knjizi. To
onemogućuje automatiziranje postupaka digitalizacije jer se svaka knjiga mora otvoriti i pregledati.
Najveću prepreku masovnoj digitalizaciji predstavljaju djela siročad, a to su ona djela kojima se ne
može utvrditi ili pronaći autor. Kako bi se utvrdilo da je neko djelo siroče mora se provesti marljiva KOLEKTIVNO
potraga, tj. razumno i u dobroj vjeri poduzeto traganje za nositeljem prava u zemlji u kojoj je OSTVARIVANJE
objavljeno prvo izdanje djela. Međutim, to iziskuje puno vremena i nije praktično za knjižnice. Stoga, PRAVA;
knjižnice nastoje naći neka druga rješenja, koja bi olakšala projekte masovne digitalizacije i LICENCIJE
unaprijedila poslovanje knjižnice. Jedno od njih je kolektivno ostvarivanje autorskih prava. Rješenja
se najčešće nude putem licencija.

 U Hrvatskoj još nema opsežne digitalizacije, a za sporadične projekte bira se

uglavnom građa koja nije zaštićena autorskim pravom. Od svjetskih projekata
opsežne digitalizacije poznati su Google Books, Million Book i Projekt
Gutenberg. Opsežnom digitalizacijom papirna se građa čini dostupnom u
digitalnom obliku svima, a potreban je pristup internetu. Internet omogućuje da
se jaz između ''informacijski bogatih'' i ''informacijski siromašnih'' zemalja

33
 smanji. Postavljanjem digitalnih zbirki u mrežnu okolinu mogu se pojaviti i novi
korisnici knjižnice.

 PRIMJERI: Hrvatska kulturna baština, Zagrebačka digitalizirana baština, Projekt

Gutenberg, Europeana..

Tri projekta digitalizacije

Tri projekta digitalizacije/Hrvatska kulturna baština

Nacionalni projekt HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA6

Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe pokrenulo je Ministarstvo

kulture RH na temelju prijedloga radne grupe koju je 2005. imenovao ministar kulture. Radna grupa HKB
imala je zadaću razmotriti moguće pristupe i strategije digitalizacije knjižnične građe na nacionalnoj
razini i predložiti program aktivnosti. MK prihvatilo je prijedlog programa 2006. godine, a 2007.
godine potpisan je Sporazum o suradnji na provedbi nacionalnog projekta Hrvatska kulturna baština
između MK kao osnivača te NSK, Hrvatskog državnog arhiva i Muzejskog dokumentacijskog centra
kao nositelja projekta. Predviđeno je da će projekt trajati tri godine.

Dakle, Projekt HKB je nacionalni projekt digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe.
Njime se želi potaknuti stvaranje novog digitalnog sadržaja, poboljšati njegovu dostupnost i vidljivost
te promicati sustavan i ujednačen pristup digitalizaciji građe u kulturnim ustanovama.

Zamisao Nacionalnog projekta digitalizacije „Hrvatska kulturna baština“ je omogućiti

ustanovama da digitaliziranu građu pohrane u zbirke na portalu kultura.hr ili da ih postave on-line na PORTAL
svojim web stranicama. Sustav za pretraživanje izlistati će zbirke posjetitelju portala kultura.hr u oba KULTURA.HR
slučaja. Portal omogućuje pretraživanje i pristup raznovrsnim zbirkama digitalizirane građe muzeja,
knjižnica i arhiva u Hrvatskoj, neovisno o tome jesu li nastale u okviru ovog projekta ili su ovdje samo
registrirane i opisane. Svečana objava portala „Hrvatska kulturna baština“ održana je 4. lipnja 2008.
godine u prostoru Hrvatskog državnog arhiva. Portal je središnje mrežno mjesto koje osigurava
pristup i pretraživanje postojećih ili digitalnih zbirki izrađenih u okviru Nacionalnog projekta
„Hrvatska kulturna baština“. Primjer je modernog 2.0 web rješenja koje Nacionalnom projektu
digitalizacije AKM građe osigurava na jednom mrežnom mjestu pohranjivanje digitaliziranih sadržaja
u on-line bazi podataka u tekstualnom, slikovnom, video i audio obliku.

Zbirke se mogu pretraživati i pregledavati tematski, kronološki, prema vrsti građe, mjestu
gdje se nalaze, području ili značajnim osobama, stvarima ili događajima na koje se odnose. Osim
klasičnih pretraživanja po upitu, zbirke se mogu pregledavati u interaktivnom Vremeplovu ili
zemljopisno na Karti kulturne baštine. Neke od zbirki su: Zbirka gradiva o Nikoli Tesli, Zbirka planova i
nacrta...

Retultati projekta su i uspostava serverske baze za digitalni arhiv, odjel za digitalizaciju

arhivske, knjižnične i muzejske građe, osnivanje Radnih grupa za izradu smjernica: Smjernice za
RADNE GRUPE
odabir i pripremu građe za digitalizaciju; Upute o postupku digitalizacije; Formati datoteka za ZA IZRADU
pohranu i korištenje; Preporuke za oblikovanje digitalne zbirke; Preporuke za praćenje kakvoće SMJERNICA
postupaka digitalizacije. Njihov je rad završio 2008. godine. Ustanove i osobe koje se bave
digitalizacijom građe na portalu mogu naći smjernice i upute za digitalizaciju i druge slične stručne
sadržaje koji im mogu pomoći u pripremi i vođenju projekata digitalizacije.

Tijekom provedbe projekta HKB Ministarstvo kulture financijski je podržalo 79 projekta

digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe bez obzira iz koje ustanove dolazili predloženi

6
http://www.kultura.hr/O-nama/Projekt-HKB (2018.)

34
projekti. U projektu je digitalizirano i na portalu „Hrvatska kulturna baština“ vidljivo niz stranica
knjiga, periodike, novina, zvučnih zapisa, fotografija, dokumenata ali i brojni spisi, povelje, rukopisi,
isprave, medalje, sadreni odljevi, prirodnine, a svakodnevno se broj navedene građe povećava.

U okviru projekta HKB provodi se niz projekata. Na stranici kultura.hr može se pronaći popis
aktualnih i završenih projekata. U sklopu nacionalnog projekta HKB provedeni su, primjerice, projekti
Knjižnice grada Zagreba - Digitalizirana zagrebačka baština, Hrvatski planinarski savez - Digitalizacija
časopisa, Gradska knjižnica i čitaonica Pula: Virtualna zavičajna zbirka, Stare hrvatske novine, Stari
hrvatski časopisi...

DIGITALIZIRANA ZAGREBAČKA BAŠTINA

DIGITALIZIRANA ZAGREBAČKA BAŠTINA je mrežno mjesto, odnosno zbirka koja je prvi korak
izgradnje digitalne knjižnice u sklopu Knjižnica grada Zagreba (digitalnezbirke.kgz.hr).

Knjižnice grada Zagreba su 2008. godine započele digitalizaciju građe u okviru projekta
Osvijetlimo dio svoga nasljeđa: Zagreb na pragu modernog doba koji je podržalo Ministarstvo kulture KGZ
a 2009. i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba. Građa digitalizirana u tom
projektu sastavni je dio zbirke Digitalizirana zagrebačka baština. Cilj projekta je da se djeca i mladi, ali
i drugi građani Zagreba, Hrvatske pa i svijeta upoznaju s nekadašnjim izgledom grada, s istaknutim
pojedincima i institucijama, glazbom i književnošću, kazališnim i drugim kulturnim, sportskim i
gospodarskim događanjima koja su obilježavala svakodnevni život grada krajem 19. i početkom 20.
st.

Virtualna izložba Zagreb na pragu modernog doba tematski je podijeljena u 7 osnovnih

cjelina: 1. Moderno doba, 2. Utemeljiteljsko doba i društva, 3. Zelena potkova, 4. Slobodni i kraljevski
zemaljski glavni grad Zagreb, 5. Zagreb i glazba te 6. Veličina malenih i 7. Vremeplov. Svaka od
cjelina nudi poveznice na dio digitalizirane građe.

Posebno je zanimljiva cjelina Veličina malenih u kojoj se nalazi 1. izdanje remek-djela dječje
književnosti Čudnovate zgode šegrta Hlapića autorice Ivane Brlić Mažuranić.

Digitalizacija i knjižnice (Aleksandra Horvat): Knjižničarke Gradske knjižnice u projektu su odlučile

odmah na početku digitalizirati slobodna djela. Aleksandra Horvat u radu navodi kako je autoricama
projekta bilo posebno stalo da digitaliziraju prvo izdanje Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića Ivane Brlić
Mažuranić iz 1913. jer se radi o jednoj od najpoznatijih knjiga na kojoj je odraslo više naraštaja i jer su
znale da je djelo slobodno. Međutim, vrlo brzo su otkrile da je 1. izdanje opremljeno ilustracijama
slikarice Naste Rojc i da su one još zaštićene. Uslijedjela je potraga za slikaričinim nasljednikom i sva
je sreća da se netko prisjetio kako je sredinom 90-ih u Umjetničkom Paviljonu održana retrospektivna
izložba slikaričinih djela. U Umjetničkom Paviljonu imali su podatak o slikaričinoj nećakinji jer je za
izložbu posudila nekoliko djela. Daljnja je sreća da nećakinja, nasljednica autorskog prava, nije tražila
naknadu, već samo digitalni primjerak. Cijela je potraga, uključujući sklapanje ugovora s nositeljicom
prava trajala 2 mjeseca, a time i nepredvidivo produljila i poskupila izvedbu projekta.

 Općenito o portalu/zbirci: Digitalizirana zagrebačka baština okuplja na mrežnom

mjestu KGZ-a digitalne reprodukcije vrijedne i rijetke građe pohranjene u zbirkama i
odjelima Gradske knjižnice i Knjižnice Božidara Adžije. Javno dostupne digitalne
reprodukcije mogu se pregledavati prema vrsti građe po zbirkama ili u kontekstu
teme, kroz pojedini tematski projekt ili virtualnu izložbu. Za formalnu organizaciju
građe odabran je raspored u zbirke nazvane prema vrsti izvorne građe -grafička
građa, kartografska građa, knjige, knjige za djecu i mladež, notni zapisi,

35
 rukopisi, serijske publikacije, sitni tisak, zvučni zapisi i usmeni izvori. Zbirka grafičke
građe ima i određene podzbirke (npr., fotografije, razglednice...). Na mrežnoj stranci
može se pristupiti građi digitaliziranoj u sljedećim projektima: Zagreb na pragu
modernog doba, Zagrebačke tiskare 17. i 18. stoljeća, Zagreb i Prvi svjetski rat,
Glasovi književnog petka (2017.), Ilirci, Za radnička prava, Priznanja zagrebačkih
društava, Iz opusa Dragutina Domjanića (iz zaštićenog fonda Knjižnice – RARA), Iz
opusa Franje Serafina Vilhara-Kalskog. Želeći objediniti i popularizirati građu
digitaliziranu unutar pojedinog projekta izrađene su virtualne izložbe: Ivana Brlić
Mažuranić, Zagrebačke tiskare 17. i 18. stoljeća, Zagreb na pragu modernog doba.
Odabir građe vrši se prema procjeni potreba i interesa korisnika te prioriteta u zaštiti
često posuđivanih primjeraka vrijedne i rijetke građe. Kako je izgradnja zbirke
zahtjevan i dugotrajan posao, kontinuirano će se stvarati u različitim projektima
usmjerenim ka tematskom predstavljanju najvrednije građe iz zbirki KGZ-a. Građa
objavljena na portalu Digitalizirana zagrebačka baština pridružena je ostaloj
digitalnoj građi Europeane, te se može pretraživati po autoru, naslovu, predmetu ili
pak godini objave.

Projekti masovne digitalizacije (više o tome u radu MASOVNA DIGITALIZACIJA KNJIGA:

UTJECAJ NA KNJIŽNICE, Marica Šapro-Ficović)
MASOVNA DIGITALIZACIJA KNJIGA: UTJECAJ NA KNJIŽNICE (Marica Šapro-Ficović): Projekt
Gutenberg najstariji je veliki projekt digitalizacije i najstariji proizvođač elektroničkih knjiga. Osnovna PROJEKT
zamisao projekta je da svatko na svijetu tko ima pristup računalu može imati slobodan pristup GUTENBERG
poznatim knjigama i tekstovima – svatko može slobodno dobiti primjerak digitalne verzije originalne
knjige ili teksta. Započeo ga je 1971. godine Michael Hart vođen zamisli da je jedna od najvećih
vrijednosti računala sposobnost pretraživanja, pronalaženja i pohrane onoga što se danas nalazi u
knjižnicama te davanje slobodnog pristupa. Unio je u računalo prvi tekst, Deklaraciju nezavisnosti
SAD potvrđujući time da se sve što je postavljeno u računalu može reproducirati u neograničenom
broju. Tekstovi su se unosili ručno do 1989. godine. Od 1991. projekt poprima današnji oblik. Nove
tehnologije se redovito uključuju u projekt kao suvremene tehnologije za automatsko skeniranje. Za
upotrebu, danas se knjige mogu preuzimati ne samo na računala, nego i na čitav niz prijenosnih
uređaja kao iPhone, Kindle, Sony Reader i druge, u raznim formatima. U projektu Gutenberg
digitaliziraju se knjige kojima je isteklo autorsko pravo. Također se uključuju djela zaštićena autorskim
pravom za koje su autori odobrili slobodan pristup – njih je srazmjerno mali broj. Sve knjige su
namijenjene slobodnom i besplatnom korištenju. Prevladava proza na engleskom jeziku, zato što je
najviše volontera koji to žele raditi. Licencija za svaku knjigu propisuje da se raspačavanjem sadržaj
ne smije mijenjati i ne smije koristiti u komercijalne svrhe. Postoji i dio knjiga zaštićenih autorskim
pravom za koje je projekt dobio dopuštenje, ali ona sadrži i neka ograničenja koje je nositelj propisao.
Najviše je knjiga na engleskom jeziku. Osim knjiga, projekt Gutenberg je objavio i nekoliko glazbenih
dokumenata, filmova, ljudski genom, crteže iz špilje s juga Francuske itd. Danas nudi preko 57000
besplatnih knjiga.

Projekt Million Books je projekt koji je osnovan 2002. godine na Sveučilištu Carnegie Mellon (SAD) s
početnom potporom Nacionalne zaklade za znanost SAD-a i u suradnji s brojnim sveučilištima i PROJEKT
radnim centrima u Indiji i Kini, a poslije i Egiptu. Od početka pa do danas je izrazito međunarodni MILLION
projekt.7 Glavnu ulogu u osnivanju i širenju projekta imao je Raj Radja, profesor na Fakultetu za BOOKS
računalstvo, Sveučilišta Carnegie Mellon. Iza 2007., MBP prerasta u The Universal Digital Library
(UDL) (http://www.ulib.org/). Dugoročna vizija ovog projekta je pohraniti u digitalnom obliku sva
značajna književna, umjetnička i znanstvena djela čovječanstva i učiniti ih dostupnima u svakom

7Troll Covey, D. Global Cooperation for Global Access : the Million Book Project. Carnegie Mellon University [citirano 2010-
04-09]. Dostupno na: http://www.andrew.cmu.edu/ user/troll/TrollCovey_BelgiumREV.pdf.

36
dijelu svijeta. Skeniranje knjiga počelo je 2002. godine u nekoliko središta u Indiji i Kini. Velika pažnja
je posvećena problemima točnosti i kvaliteti skeniranja raznih alfabeta i starih knjiga. Skeniranje prati
odgovarajuće standarde za formate dokumenata i bibliografske metapodatke kako bi se osigurala
interoperabilnost s postojećim sustavima i omogućilo prelaženje na druge sustave u budućnosti.
Upisom knjiga u digitalni registar OCLC-a8, izbjeglo se zalihosno skeniranje istih knjiga.

Projekt Google Books - Google je osnovan 1998. godine i smatra se najpopularnijom internetskom
tražilicom na svijetu. Njegove ambicije međutim, daleko premašuju granice internetskog PROJEKT
pretraživanja i oglašavanja. Poslanje tvrtke je organizirati svjetske informacije i učiniti ih općenito GOOGLE
dostupnima i korisnima.9 Google je 2004. najavio novi projekt Google Print (nazvan kasnije Google BOOKS
Book Search i konačno Google Books). Svrha toga projekta je “olakšati ljudima pronalazak značajnih
knjiga”.10 U opisu projekta GB (odabir građe, korištenje, reguliranje autorskih prava) potrebno je
razlikovati vrijeme od početka projekta do sastavljanja Sporazuma o nagodbi (Settlement Agreement,
listopad 2008.) s nositeljima autorskih prava i onoga što će uslijediti nakon što je Sporazum konačno
potvrđen na sudu. Sporazum o nagodbi znatno je promijenio korištenje digitalizirane građe. U
početku su izdavači, osobito neprofitni kao što su sveučilišne naklade, bili oduševljeni projektom
Google Book, smatrajući da će tako mnogi korisnici znati da postoji knjiga koju žele. Međutim, odluka
o širenju projekta na digitalizaciju zbirki 5 znanstvenih knjižnica, izazvala je nezadovoljstvo mnogih
izdavača, uključujući i dotadašnje suradnike u projektu. Autorska komora (Authors Guild) je u rujnu
2005. inicirala tužbu protiv Googlea optužujući ga za sustavno kršenje autorskih prava, a to je učinilo
još pet izdavača. U listopadu 2008. Google sklapa sporazum s tužiteljima i prihvaća da im plati 125
milijuna dolara kao naknadu za skenirane knjige zaštićene autorskim pravima.11 Usporedo s razvojem
GB, rastao je broj kritika i tužbi protiv Googlea kao i literatura, od stručnih članaka do napisa u
dnevnim novinama. Niti jedan drugi projekt digitalizacije nije privukao toliku medijsku pažnju i
izazvao toliko reakcija i rasprava. Reakcije izdavača i ustanova koje brinu o zaštiti autorskih prava,
knjižničara, informacijskih stručnjaka i ustanova, kao i ostalih koji se bave pohranom, zaštitom i
diseminacijom pisane građe, kretale su se od zadivljujućih pohvala do žestokih kritika. Prijepori su se
najvećim dijelom ispleli oko pristupa digitaliziranim djelima zaštićenima autorskim pravom. Kritike su
se odnosile i na lošu kvalitetu skeniranja (otkinute stranice knjiga, vide se ruke preko slika, tekst iz
iskrivljenih kutova itd.), zbog koje su, prema tvrdnjama kritičara, mnoga djela zapravo nečitljiva.12

 Pogledati dokumentarac ''Google and The World Brain''

Privatno i javno partnerstvo

Objasni prednosti i nedostatke privatnog i javnog partnerstva tvrtke poput Googlea i
knjižnica u projektima digitalizacije. Kako se odražava na poslovanje knjižnica u
ispunjavanju njihove četiri funkcije?

MASOVNA DIGITALIZACIJA KNJIGA : UTJECAJ NA KNJIŽNICE (Marica Šapro-Ficović):

Mnoge knjižnice u svijetu digitaliziraju knjige iz svojih zbirki; međutim, daleko najveća količina knjiga
već je digitalizirana, a i dalje se ubrzano digitalizira u masovnim projektima. Masovna digitalizacija

8 OCLC je svjetska neprofitna organizacija i usluga za knjižnice svih vrsta. Osnovala je računalnu mrežu koja obuhvaća
podatke niza knjižnica u SAD-u i svijetu. Dostupnost građe OCLC-a provjerava se na WorldCatu. WorldCat je najveća
knjižničarska baza podataka koja objedinjuje građu 72 000 svjetskih muzeja, knjižnica i arhiva.
9 The New York Times. Google Inc. [citirano: 2010-04-09]. Dostupno na : http://topics.

nytimes.com/top/news/business/companies/google_inc/index.html
10 Google Books Library Project – An enhanced card catalog of the world’s books [citirano: 2010-04-09]. Dostupno na :

http://books.google.com/googlebooks/library.html.
11 Wikipedia. Google Book Search Settlement Agreement. 2010. [citirano: 2010-04-10]. Dostupno na:

http://en.wikipedia.org/wiki/Google_Book_Settlement.
12 http://www.googlebooksettlement.com

37
označava projekte kojima se knjige digitaliziraju u industrijskim razmjerima, uz uporabu napredne i
suvremene tehnologije te uz velika ekonomska ulaganja u te projekte.

Najveći projekti masovne digitalizacije knjiga počivaju na suradnji velikih informacijskih tvrtki s
knjižnicama. Velika je novost u zadnjih nekoliko godina da su te tvrtke prirodnu suradnju s izdavačima MASOVNA
pomalo zamijenile suradnjom s knjižnicama. Izgledno je da su obje strane u tome našle svoje DIGITALIZACIJA
interese. Najbolji primjer za to daje Google Books. Knjižnice su s ciljem boljeg pristupa građi i
očuvanja odavno počele digitalizirati svoje zbirke. Ipak, riječ je o manjim, odabranim dijelovima fonda
jer knjižnice nisu u stanju ekonomski pokriti visoke troškove ovakvih projekata. S druge strane, velike
informacijske tvrtke (Google, Yahoo, Microsoft) pronalaze u knjižnicama izvore dobro uređene građe,
do kojih dolaze na jednostavan način i pomoću kojih šire svoje “informacijsko carstvo”. Ciljevi obiju
strana u ovom slučaju se podudaraju, obje strane žele učiniti znanje i informacije sveopće
dostupnima. No, problemi i izazovi su nastali oko načina na koji se sve to želi izvesti. Kritike projekta
masovne digitalizacije kao što je GB od velikog su značenja za knjižnice jer su potaknule niz drugih
projekata koji nastoje riješiti na drukčiji način probleme oko autorskih prava, kvalitete skeniranja,
dostupnosti itd. Kritike ovog projekta imaju osim toga pravne, socijalne i političke implikacije.
Prijepori oko Googlovog projekta, pokrenuli su znanstvenike, knjižničare i druge na dublja
promišljanja o budućnosti knjige i knjižnica u digitalnom svijetu i poduzimanje odgovarajućih akcija.
Postavljaju se pitanja o budućnosti knjižnica i načinu na koji ljudi koriste informacije, oko kojih i
knjižnična zajednica izražava podvojene stavove. Nasuprot mračnim prognozama da ovo označava
početak kraja knjižnica, nalaze se drukčija razmišljanja. D. Webster, izvršni direktor Udruženja
znanstvenih knjižnica ALA/ARL, smatra projekt značajnim za razvoj cijelog društva, a osobito za
znanstvene knjižnice pred kojima su novi izazovi: zaštita digitalnih dokumenata, promjena uloge
znanstvenih knjižnica i pitanja autorskih prava. Knjižničari Sveučilišta Michigan ovo smatraju pravom
prigodom da se struka nanovo oživi i dobije dublji smisao. Nekad su knjižnice bile podizane kao javno
dobro za zavičajnu zajednicu, a masovna digitalizacija je to javno dobro pretvorila u masovno javno
dobro. Knjižnice ne moraju više imati primjerak svega, više nije važno tko zapravo posjeduje knjigu.
Korištenje digitaliziranih časopisa pokazalo je visoku korištenost. Mijenja se pojam knjižničnog
korisnika. Knjižničari svjedoče o promijenjenom ponašanju korisnika koji postaju nestrpljivi ako
moraju pronaći tiskanu knjigu, fotokopirati je ili prepisati neki dio. Projekti masovne digitalizacije će,
po svemu sudeći, pojačati korištenje knjižnice.

M. Gorman (SAD) je izjavio da se Googleove tražilice “ne mogu niti početi uspoređivati s dobrim
knjižničnim katalogom, a da će većina knjiga predloženih za digitalizaciju imati vrlo ograničenu
iskoristivost s obzirom da su svedene na natuknice izvan konteksta.”13 Najviše je pažnje javnosti
privukla kritika koju je iznio Jean-Noel Jeanneney, ravnatelj Francuske nacionalne knjižnice.14 Naglasci
su kritike na pet ključnih točaka: 1. Odabir: Google planira u 6 godina digitalizirati 15 milijuna knjiga
što je oko 15 posto literature samo zapadnoga svijeta. Građa se, dakle, mora odabrati, pri čemu
ogromnu prednost imaju tekstovi engleskoga govornog područja. Postoji mišljenje da Google
ovakvim aktivnostima narušava duh Deklaracije o kulturnim različitostima (UNESCO, 2001). 2.
Prezentacija: loša kvaliteta skeniranih knjiga (otkinute stranice knjiga, vide se ruke preko slika, tekst
iz iskrivljenih kutova itd.) navela je kritičare projekta na tvrdnju da je opasno davati ovakav postupak
u ruke onima koji imaju poslovne planove drukčije od zaštite kulturnog dobra. Osim toga, prikaz
tekstova pomoću ključnih riječi izvan konteksta, omogućuje učinkovito povezivanje riječi (što je
Googleu potrebno za oglašavanje), ali zanemaruje pažljivija pretraživanja i daje površnu sliku o knjizi.
3. Vrednovanje rezultata: pretraživanje skeniranih stranica pokazalo je da se traženi rezultat nalazi
daleko iza prvog mjesta tako da može zauvijek biti izgubljen. Jeanneney smatra da na ovaj način

13Flagg, G. Google partners with libraries in massive digitization project // American libraries 36, 1(2005),27.
14Kritika je objavljena prvi put u članku Quand Google defie l’Europe, Le Monde, 22. siječnja 2005., a zatim prošireno u
knjizi Google and the Myth of Universal Knowledge, Chicago University Press, 2005. Vidi u: Bearman, D. Jean-Noel
Jeanneney’s critique of Google : private sector book digitization and digital library policy. // D-lib magazine, vol. 12, no. 12,
Dec. 2006. [citirano: 2007-11-20]. Dostupno na: http://www.dlib.org/dlib/december/06/bearman.html

38
Google proizvodi ogromnu količinu neorganiziranih informacija. 4. Budućnost digitalizirane građe:
kritika nije okrenuta protiv Googla kao takvog, nego je kritika tržišta i komercijalnog upletanja. Nije
dobro da privatna tvrtka ima vlasništvo nad svjetskom digitalnom knjižnicom slika i OCR tekstova.
Postavlja se pitanje: što će se dogoditi u budućnosti ako Google propadne ili bude prodan? Što ako
netko tko kupi Google, zabrani ili ograniči korištenje digitaliziranih sadržaja? 5. Autorska prava:
Jenneney smatra da Googleov pristup pitanjima autorskih prava nije u skladu s europskim, posebno
francuskim poimanjem moralnih prava autora. Svaka javna ustanova u Europi najprije bi se upustila u
pregovore s nositeljima autorskih prava dok se ne postignu uzajamno prihvatljivi uvjeti za
digitalizaciju njihovih djela. Google se nije potrudio to učiniti, nego je svojim postupkom izazvao
tužbu. Kritiku projekta GB (J. N. Jeanneneya) podržao je i francuski predsjednik Chirac te pozvao
Francuze da preuzmu vodstvo u digitalizaciji knjiga u Europi.

Knjižnice kao fizička mjesta neće nestati, nego će virtualne i stvarne knjižnice živjeti zajedno.
One, međutim, trebaju sve manje biti spremišta građe, a svoje prostore trebaju preobraziti u tzv.
intelektualna raskrižja, prostore za rad, učenje, poučavanje i nove programe. Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske je u ožujku 2007. pokrenulo nacionalni projekt digitalizacije hrvatske kulturne
baštine. Pojedine knjižnice digitaliziraju knjige i drugu građu iz svojih zbirki, pa iako se godišnje
povećava broj prijavljenih programa, ukupan broj digitaliziranih knjiga u Hrvatskoj je srazmjerno
malen. Hrvatske knjižnice nisu sudjelovale ni u jednom od međunarodnih projekata digitalizacije.

Digitalizacija zavičajne zbirke

Digitalizacija zavičajne zbirke u narodnoj knjižnici! Kako bi pokrenuli postupak, na što treba
paziti kod autorskih prava?

39
 ELEKTRONIČKA KNJIGA
Prednosti, nedostaci, obilježja
E-knjiga (prednosti i nedostaci)? Koja su obilježja e-knjige? Opišite specifičnosti poslovanja
tom vrstom građe u izgradnji digitalnih knjižnica i navedite dva primjera

Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige (Elektronička knjiga - Daniela Živković):
Najučestalija definicija e-knjige jest ona UNESCO-ova, a ona glasi da je elektronička knjiga jedna ili DEFINICIJA E-
više računalnih datoteka omeđenog sadržaja koji su dostupni javnosti na mreži (mrežna knjiga) ili na KNJIGE
nekom materijalnom mediju (disketa, CD-ROM, DVD...). Uz tekst može donositi i sliku i zvuk, a može
biti i interaktivna. Mora imati oznaku ISBN koja može biti samostalna ili u kombinaciji s DOI i URN OZNAKE
oznakama specifičnim za elektroničku građu. Može biti dostupna u različitim formatima a svaki bi
trebao imati svoj poseban ISBN. Od formata se obično koriste PDF i ePUB te formati za mobilne FORMATI
uređaje EXE, FK8, MOBI, AZW. Najpoznatiji svjetski izdavači e-knjiga su Google, Amazon i Apple, a u
Hrvatskoj je najveći proizvođač e-knjige Naklada Bulaja.

Obilježja e-knjige mogu biti formalna i intelektualna. Pod formalnim podrazumijevamo prirodu,
materijal, tehniku proizvodnje, opseg i opremu, način objavljivanja i način korištenja. Intelektualna OBILJEŽJA
obilježja: posjeduje izvornost, namijenjena je čitanju, rezultat je intelektualnog rada, govori o
predmetu ili temi, predstavlja izvor podataka za korisnike, raspačava se uz naplatu ili besplatno,
dostupna je korisnicima u knjižnici, sadržaj prema stupnju obrade može biti primaran, sekundaran i
tercijaran.
E-knjiga nudi niz mogućnosti. Njezine prednosti su što omogućava pregledavanje, pretraživanje po
ključnim riječima, bookmarkiranje i anotiranje. Također, omogućuje povezivanje sadržaja unutar PREDNOSTI
dokumenta te izdvajanje teksta, uspoređivanje i vrednovanje. Usto, lagana je za prenošenje i
dostupna velikom broju ljudi u isto vrijeme u bilo koje doba dana. E-knjiga na jednom mjestu sadrži
velik broj podataka. Može se čitati u mraku, a njezino se sučelje može prilagoditi potrebama
korisnika. Omogućuje i povećanje slova, izdvajanje sadržaja, a određeno se mjesto u knjizi može
istaknuti na zaslonu.

 Prednost e-knjige je i u tome što ona dovodi i nove korisnike u knjižnicu, koji su
do njezine pojave mislili da im knjižnica nema što ponuditi. To se posebice
odnosi na mlade korisnike, Google generaciju, koju spominje Alka Stropnik u
djelu Knjižnica za nove generacije: virtualni sadržaji i usluge za mlade.

Znanstvene knjižnice u digitalnom okruženju: nove prilike i izazovi (Dora Sečić): Pojava e-knjige ima
i svojih mana. Otežala je položaj knjižnica u vidu nabave i posudbe e-literature jer propisi o
autorskom pravu nisu u skladu s novonastalom situacijom, a komercijalni nakladnici otežavaju
nabavu raznim licencijama. Javlja se potreba da se knjižnice, autori i izdavači sporazume o
prihvatljivim uvjetima nabave e-građe kako bi knjižnica bila i dalje globalno medijsko i komunikacijsko
središte.

Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige (Elektronička knjiga - Daniela Živković):
Za čitanje e-knjige potrebna je određena tehnička oprema. Čitanje na zaslonu računala ili mobitela, NEDOSTATCI
može biti zamorno i takvi ekrani često nisu ugodni za oči. Stoga, najpraktičniji je e-čitač koji nudi niz
mogućnosti, a zaslon je ugodan za oči. Međutim, takvi su čitači skupi. Također, autor ili nositelj e-
knjiga može ograničiti korištenje svog djela. Problem je i što je najviše knjiga objavljeno na engleskom
jeziku, a na drugim jezicima ih nije toliko zastupljeno. Osim toga, postavlja se i vrlo važno pitanje
zagađenja okoliša zbog prevelike proizvodnje e-čitača u budućnosti. Ograničenja koja na korištenje
nameće upravljanje digitalnim vlasničkim pravima (DRM) mogu otežati korištenje e-knjiga. U
digitalnom okruženju izuzetno je jednostavno napraviti savršenu kopiju digitalnog objekta i
distribuirati ju u elektroničkom okruženju. To je prijetnja svima koji žele ostvariti dobit na temelju
sadržaja tog digitalnog objekta. Cijene e-čitača previsoke su da bi ih naše knjižnice kupovale i davale
na posudbu, s obzirom na njihov proračun. Usto, čitanje e-knjiga iziskuje i određena tehnička znanja,
posjedovanje interneta te poznavanje informacijske i komunikacijske tehnologije. Kao nedostatak
javlja se i nekompatibilnost formata e-knjiga koje nisu čitljive na svim e-čitačima. Najbolji je format
ePub jer je podržan od strane velikog broja e-čitača.

Uvođenje elektroničke knjige u knjižnice praćeno je nizom prepreka, od tehničkih, organizacijskih i UVOĐENJE E-
financijskih do odbijanja nakladnika da knjižnicama dopuste nabavu i posudbu te vrste građe, čime se KNJIGE U
izravno dovodi u pitanje tradicionalno poslanje i služba knjižnica. Također, knjižnice bi mogle prestati KNJIŽNICE
biti mjestom susreta.

E-knjiga raspačava se putem platformi, a može ju se čitati na zaslonu računala, neposredno na RASPAČAVANJE
internetu ili preuzetu na stolno ili prijenosno računalo ili na razne mobilne uređaje.
Posudba e-knjige razlikuje se u pravnom smislu od tiskanih i ostalih materijalnih oblika građe. E- POSUDBA
posudbu možemo definirati kao pružanje dostupnosti nekom digitalnom djelu ili objektu na
određeno vrijeme radi ostvarivanja izravne ili neizravne nekomercijalne koristi. E-posudba ostvaruje
se na dva načina. Korisnik može imati pristup djelu određeno vrijeme, a nakon isteka tog vremena
pristup je onemogućen. Drugi je način da korisnik preuzme djelo na svoje računalo, no datoteka OGRANIČENJE
prestaje biti dostupna nakon određenog vremena. Za knjižnice bi se za potrebe e-posudbe moglo ISKLJUČIVOGA
uvesti ograničenje isključivoga prava autora na priopćavanje javnosti, a da bi se omogućila posudba PRAVA AUTORA
NA
zaštićenih e-knjiga potrebno je biti u skladu s ''testom u tri koraka'' Bernske konvencije. Posudba e- PRIOPĆAVANJE
građe zahtjeva rješenje licencijom s autorima ili nositeljima autorskih prava za e-posudbu. Tim JAVNOSTI
ugovorom knjižnica za svoje korisnike stječe pravo iskorištavanja i on mora biti sklopljen u pisanom
obliku. Time, nakladnik iznajmi e-knjigu knjižnicama, a one ju daju na posudbu svojim korisnicima, što
znači da e-knjiga više u većini slučajeva nije vlasništvo knjižnice.
Nabava, pohrana i čuvanje e-knjige novi je izazov za knjižnice. Objavljene e-časopise sveučilišni
nakladnici nude knjižnicama na temelju licencija.

PRIMJERI:

 Primjerice, na mrežnoj stranici KGZ-a dostupan je različit sadržaj e-građe.

Dostupna je građa digitalizirana kroz 9 projekata, a obuhvaća e-izdanja grafičke i KGZ
kartografske građe, knjiga, slikovnica, notnih i zvučnih zapisa, sitnog tiska,
serijskih publikacija, rukopisa i usmenih izvora. Također, mrežna stranica KGZ-a
nudi i poveznice na niz besplatnih e-knjiga na drugim portalima, primjerice
Hrvatska ljubavna lirika, Zbirka književnih djela na hrvatskome jeziku (FFZg),
International Digital Children's Library, Project Gutenberg - Free e-Books itd.

Projekt Biblos – slovenska e-knjižnica & knjižara (Bartolčić, N.): U našoj je regiji najveći iskorak do
sada napravila Slovenija. U proljeće 2013. s testnim je radom započeo projekt Biblos koji se u PROJEKT
međuvremenu razvio u stabilnu platformu za posudbu i kupovinu elektroničkih knjiga koju su BIBLOS
zajednički razvili Institut informacijskih znanosti iz Maribora i nakladnička kuća Študentska založba, a
u projekt je uključeno i pedesetak slovenskih javnih knjižnica. Projekt, osim što korisnicima nudi
mogućnost kupnje e-knjiga, također i članovima mreže slovenskih javnih knjižnica nudi mogućnost
posudbe oko 600 naslova e-knjiga. Biblos je razvio iOS i Android aplikacije za pametne telefone i
tablete, a posuđene ili kupljene e-knjige mogu se čitati preko većine e-čitača. Iznimka je Kindle zbog

41
zatvorenosti Amazonovog sustava. Korisnici odjednom mogu posuditi do 4 knjige na rok posudbe od
14 dana.15
Obvezni primjerak
Objasni zašto dostupnost elektroničkog obveznog primjerka ostaje za knjižnice ključno
pitanje. Navedi primjere.

Kao i tiskane publikacije i publikacije objavljene na internetu predstavljaju dio suvremene kulturne
baštine. Hrvatski Zakon o knjižnicama propisuje dostavu obveznog primjerka u nacionalnu knjižnicu ZAKON O
NSK, a uz tiskanu građu uključio je i elektroničku građu, kako u materijalnom obliku, tako i na mreži. KNJIŽNICAMA
Zbog dinamičnosti interneta, mnoge mrežne publikacije više nisu dostupne pa knjižnice nastoje
pronaći efikasna rješenja kako da tu građu prikupe, očuvaju i osiguraju pristup korisnicima. Osnovna
funkcija obveznog primjerka je očuvanje nacionalne kulturne baštine i sastavljanje nacionalne
bibliografije. Obveza dostave određenog broja publikacija objavljenih u zemlji jedan je od najstarijih
načina kojim država osigurava svojim građanima slobodan pristup građi.

Knjižnice i autorsko pravo (Aleksandra Horvat i Daniela Živković): Od sredine devedesetih godina
prošloga stoljeća mnoge zemlje, a među njima i Hrvatska, zakonsku obvezu polaganja građe proširile i KAKO
na elektroničku građu. Knjižnice su morale odlučiti na koji će način prikupljati takvu vrstu građe. PRIKUPLJATI E-
Europske nacionalne knjižnice u početku su odlučile prikupljati e-građu samo u materijalnom obliku, GRAĐU?
no građa objavljena na internetu postavila je pred nacionalne i druge depozitne knjižnice nove i
drugačije probleme. Knjižnice je tako zanimalo koju će građu prikupljati, kako, u kojem formatu, kako
će je opisati i kako će je trajno sačuvati. Prvo rješenje za kojim su knjižnice posegnule, nije se
pokazalo dobrim. Knjižnice su odustale od izgradnje vlastitih zbirki i odlučile omogućiti korisnicima
da građi pristupaju na internetskoj adresi nakladnika, proizvođača ili autora, a ne na knjižničnom
poslužniku. To je knjižnice učinilo ovisnima o proizvođačima građe i dovelo u pitanje mogućnost AUTORI –
trajnog pristupa građi. Naime, nakladnik ili proizvođač ne mogu nikako jamčiti trajan pristup PRAVO
elektroničkoj građi jer nakladničke kuće nastaju i nestaju, a autori se u svakom trenutku mogu PRIOPĆAVANJA
pozvati na svoje pravo priopćavanja javnosti i ne dopustiti daljnje korištenje svojega djela. NSK u JAVNOSTI
Zagrebu još je 1998. započela s katalogizacijom mrežnih publikacija. Publikacije nisu bile arhivirane,
tako da im se moglo pristupiti jedino na njihovoj izvornoj web-adresi. Mnogi sadržaji vrijedni čuvanja
zbog toga su nepovratno izgubljeni. To se kosilo s osnovnom zadaćom nacionalnih knjižnica da
prikupljaju i trajno čuvaju zbirku nacionalne građe. Bila je upitna dostupnost i trajnost informacija
elektroničke građe.

Stoga se već sredinom devedesetih godina dostava obveznog primjerka nastoji riješiti drugačije.

Poseban problem pri dostavi predstavljaju publikacije koje je nakladnik tehnički zaštitio od
neovlaštenog korištenja. Nacionalni zakoni obično određuju da je nositelj prava koji koristi tehnička TEHNIČKA
mjerila zaštite djela dužan određenim korisnicima na koje se odnose ograničenja autorskog prava ZAŠTITA
omogućiti elektroničke publikacije bez obzira na zaštitu. To se ostvaruje sklapanjem sporazuma ili
osiguravanjem posebnih mjera.

Početkom 21. stoljeća knjižnice počinju usvajati ideju o pobiranju djela u internetskom prostoru.
Pobiranje se izvodi tako da se u određenim vremenski razmacima snimi cijeli internetski prostor ili se POBIRANJE
to izvodi selektivno tako da se odabire željena domena i utvrde mrežna mjesta koja se žele stalno
pratiti i na kojima se bilježe sve promjene. Budući da autorskih djela na internetu ima jako mnogo,
knjižnice koje primaju obvezni primjerak jednostavno ne mogu tražiti dopuštenje od nositelja prava
za svako autorsko djelo, već moraju tražiti i dobiti opće dopuštenje za pobiranje. Dakle, najprije si
moraju osigurati zakonsko uporište koje će im omogućiti pobiranje. Autorska djela na internetu
DOPUŠTENJE
15
AUTORA
Bartolčić, N. Projekt Biblos – slovenska e-knjižnica & knjižara. Moderna vremena. URL: www.mvinfo.hr/clanak/projekt-
biblos-slovenska-e-knjiznica-knjizara (25.5.2018.)

42
zaštićena su kao i sva druga autorska djela. Njihovo umnožavanje ili priopćavanje mora dopustiti
autor.

Knjižnice moraju riješiti pitanje pristupa tim djelima tj. njihovog korištenja. Korištenje tih djela moglo
bi naštetiti ekonomskim interesima autora i biti u suprotnosti s ''testom u tri koraka'' Bernske PITANJE
konvencije. Stoga se zakonom najčešće uređuje da se pobranu internetsku građu smije koristiti samo PRISTUPA
u prostoru depozitarne knjižnice. Pristup izvana dopušten je samo istraživačima za potrebe
znanstvenog rada i samo onim djelima koja nisu u prodaji.

 Kako bi prikupila i zaštitila taj dio hrvatske nakladničke produkcije NSK

uspostavila je u suradnji sa Sveučilišnim računskim centrom Sveučilišta u HAW
Zagrebu (Srce) ''Hrvatski arhiv weba'' (HAW). Hrvatski arhiv weba NSK zbirka je
odabranih sadržaja preuzetih s interneta koji su pohranjeni na računalnom
poslužitelju Knjižnice. Namijenjen je preuzimanju i trajnom čuvanju publikacija s
interneta kao dijela hrvatske kulturne baštine. Arhivirani sadržaji mogu se
pretraživati putem URL-a, naslova, ključnih riječi i predmetnih područja. NSK
selektivno prikuplja obvezni primjerak mrežnih publikacija pobiranjem od 2004.
godine na temelju Zakona o knjižnicama iz 1997. godine. Nakladnici i autori
mrežnih publikacija mogu putem obrasca obavijestiti Knjižnicu o izlaženju svoje
publikacije. Arhivirane publikacije dostupne su putem kataloga NSK i na stranici
arhiva haw.nsk.hr. S naročitom se pažnjom prikupljaju sadržaji koji postoje
samo na webu i dokumentiraju sadašnji društveni trenutak, društvene
trendove, popularna zbivanja, važne sportske, političke, kulturne i druge
događaje. Do 2011. arhivirano je više od 3600 naslova u preko 25300 pobiranja.
U Hrvatskom arhivu weba pohranjuju se publikacije objavljene na internetu -
statične publikacije čiji se sadržaj ne mijenja, npr. knjige, i građa čiji se sadržaj
mijenja i/ili nadopunjuje, npr. časopisi, e-novine, e-zini, portali, mrežna mjesta
institucija, udruga, događaja, znanstvenih projekata.16

Pobiranje donosi i probleme vezane uz osobne podatke. Na internetu se nalazi niz osobnih podataka
koji pobiranjem postaju dostupni velikom broju ljudi. Prvenstveno su to mrežne stranice državnih OSOBNI
tijela, organizacija, ustanova i tvrtki na kojima su objavljeni podaci o zaposlenima. Osobne podatke PODATCI
štiti zakon i svaki pojedinac ima pravo prigovoriti arhiviranju podataka o sebi, čak i kad je svojevoljno
pristao da se objave. Također, kad je svrha radi koje se podaci prikupljaju izvršena, zakonski propisi o
zaštiti podataka obično zahtijevaju da se podaci izbrišu. U skladu sa zakonskom obvezom zaštite
osobnih podataka pristup tim podacima ne bi smio biti dopušten, no takva odredba bila bi u
suprotnosti s osnovnom svrhom stvaranja internetskog arhiva.

 ZAKLJUČAK: Elektronička građa, njezino arhiviranje, čuvanje, pitanja pristupa i

fonda za knjižnicu su još uvijek izazov. Usto, javljaju se i pitanja zaštite prava
autora, zaštite osobnih podataka, problemi tehničke zaštite djela od strane
nakladnika. Poteškoće predstavljaju i fizičko propadanje digitalnih informacija, IZAZOV
promjena kodiranja i formata, brza promjena softverskih sustava i hardvera. Na
nacionalnim je knjižnicama da nađu rješenja koja će pomiriti legitimne interese
pojedinaca za zaštitom osobnih podataka i interesa javnosti da ima zajamčen i
trajan pristup kulturnoj baštini u koju se danas ubrajaju i djela u internetskom
prostoru.

16 http://haw.nsk.hr/o_arhivu_weba (25.5.2918)

43
 Proizvodnja, distribucija i korištenje e-knjige
Objasnite specifičnost proizvodnje i distribucije e-knjige te njezinog korištenja u
knjižnicama. Navedite inozemne i hrvatske primjere.

E-knjiga nastaje ili u izvorno digitalnom obliku ili postupkom digitalizacije.

Knjižnice i autorsko pravo (Aleksandra Horvat i Daniela Živković): Kod digitalizacije postoje
određena ograničenja koja knjižničar mora poznavati. Slučajevi u kojima knjižnica ne treba DOPUŠTENJE
dopuštenje autora za digitalizaciju su: privatno korištenje, nezaštićena djela, zaštita i čuvanje građe, AUTORA –
umnožavanje dopušteno postojećom licencijom. KADA NIJE, A
KADA JEST
Slučajevi u kojima knjižnica treba tražiti dopuštenje autora su: Prije se građa mikrofilmirala radi POTREBNO
zaštite. Kako ograničenja u korist knjižnica dopuštaju samo jednu reprodukciju, za digitalizaciju kao
drugu reprodukciju potrebno je tražiti dozvolu nositelja autorskog prava uz plaćanje naknade.
Knjižnica može učiniti djelo dostupno na računalu knjižnice, na više računala knjižnice, ali i preko REPRODUKCIJA
interneta. Autor treba dati dozvolu za pristup djelu u prostoru knjižnice, ali i za objavljivanje na
internetu tj. na mrežnom mjestu knjižnice ili portalu projekata digitalizacije. Time knjižnica postaje
raspačavatelj ili čak izdavač e-knjiga koje je digitalizirala iz svojega fonda. Knjižnica smije digitalizirati SAMO IZ SVOG
samo građu iz svoga fonda koja je u njezinom trajnom vlasništvu. Prije digitalizacije treba utvrditi FONDA
nositelja autorskog prava koji će dopustiti reprodukciju djela u postupku digitalizacije. Knjižnica treba
najprije pokušati stupiti u kontakt s nositeljem autorskog prava neformalnim dopisom. Ipak, najbolje
je s nositeljem autorskih prava sklopiti formalni ugovor kojim se određuju: predradnje neophodne za FORMALNI
digitalizaciju; za što se daje dozvala (pristup ili više toga); da će se na digitaliziranoj građi istaknuti UGOVOR
podatak o nositelju autorskih prava ili dopuštenim postupcima s građom; da ustanova koja digitalizira
jamči za njezinu integritet nekom tehničkom ili administrativnom mjerom. Važno je da nositelji
projekta digitalizacije uz rješavanje pitanja nositelja autorskih prava razmotre i pitanja etičkog
korištenja građe i zaštite podataka u postupku digitalizacije. Zato je na mrežnom mjestu projekta
potrebno istaknuti kako se građa može koristiti i u koje svrhe.

Vidovi organizacije digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu

(Radovan Vrana): Kako potrebe korisnika visokoškolskih knjižnica za digitalnom građom rastu, PROŠIRENJE
knjižnice se nalaze pod sve većim pritiskom da prošire svoje fondove građom u digitalnom obliku. FONDA
Kako bi zadovoljile potrebe svojih korisnika i ponudile im građu u digitalnom obliku mnoge knjižnice
odlučuju se za proširenje fonda na jedan od tri načina: digitalizacijom knjižnične građu, nabavom
građe izvorno nastale u digitalnom obliku koju su stvorili nakladnici i znanstvenici ili nudi pristup
građi na udaljenoj mrežnoj lokaciji koja se ne nalazi u lokalnim zbirkama knjižnice, već knjižnica nudi
poveznice prema mrežnim mjestima, drugim knjižničnim zbirkama ili računalnim poslužiteljima
nakladnika.

Znanstvene knjižnice u digitalnom okruženju: nove prilike i izazovi (Dora Sečić): Sve razvijenija
informacijsko komunikacijska tehnologija knjižnicama je omogućila stavljanje digitalnog sadržaja na IKT
mrežu, djelotvorniju komunikaciju s korisnicima te njihovo umrežavanje s arhivima i muzejima.
Pojava e-knjige ima i svojih mana. Otežala je položaj knjižnica u vidu nabave i posudbe e-literature jer
propisi o autorskom pravu nisu u skladu s novonastalom situacijom, a komercijalni nakladnici
otežavaju nabavu raznim licencijama. Javlja se potreba da se knjižnice, autori i izdavači sporazume o
prihvatljivim uvjetima nabave e-građe kako bi knjižnica bila i dalje globalno medijsko i komunikacijsko
središte.

Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige (Elektronička knjiga - Daniela Živković):
IFLA-ina Sekcija za nabavu i izgradnju zbirki objavila je početkom 2012. godine općenite smjernice
pod naslovom Ključna pitanja izgradnje digitalnih zbirki: vodič za knjižnice koje trebaju biti pomoć

44
bibliotekaru koji nabavlja e-građu u procjeni tehničke izvedivosti, funkcionalnosti i pouzdanosti,
podrške trgovca, nabave-model kupnje, licenciranja.

 Poslovne modele ponude određuje više čimbenika kao što su vrsta licencija,
cijena, sadržaj djela, načini korištenja, broj pristupa djelu kao i opcija POSLOVNI
konzorcijske nabave koja knjižnicama uvelike olakšava proces nabave. Možemo MODELI
PONUDE
razlikovati nekoliko osnovnih modela nabave. Jedan od modela je pretplata koja
je obično godišnja, a po njenom se isteku gubi pristup djelu. Taj je model
MODELI
prikladan kada se radi o građi koja sadržajno brzo zastarijeva. Također je NABAVE
moguće kupiti stalan pristup, kao i iznajmljivanje pristupa (leasing) koji
omogućuje određeni broj iznajmljivanja knjige. Pay per view model omogućuje
kratkotrajni pristup pojedinim poglavljima ili naslovima na kraće razdoblje
(obično 24 sata) koje korisnici mogu ispisati ili pohraniti na vlastito računalo.
Nabava na zahtjev korisnika omogućuje knjižnicama da nabave samo one
naslove koji će se zaista koristiti, a isključuje posredničku ulogu knjižnice te
omogućuje kupnju neposredno od nakladnika isključujući pritom potrebu za
posudbom. Ono što je knjižnicama prilično važno jest može li elektroničku
knjigu istovremeno koristiti više korisnika (multi-user access) ili je korištenje
ograničeno samo na jednog korisnika (single-user access).

Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige (Elektronička knjiga - Daniela Živković):
Posudba e-knjige bitno se razlikuje u pravnom smislu od posudbe tiskanih i ostalih materijalnih oblika POSUDBA
knjige i ostale građe. Moglo bi ju se definirati kao pružanje dostupnosti nekom digitalnom objektu ili E-KNJIGE
djelu na ograničeno vrijeme radi ostvarivanja izravne ili neizravne nekomercijalne koristi. Dosadašnja
e-posudba ostvaruje se na 2 načina: korisnik ima pravo pristupa na određeno vrijeme, a nakon isteka
tog vremena pristup je onemogućen ili korisnik preuzme djelo na svoje računalo, no datoteka
prestane biti dostupna nakon nekog vremena. Posudba e-građe zahtjeva rješenje licencijom s
autorima ili nositeljima prava za e-posudbu.

Europske knjižnice i izazovi e-nakladništva (EBLIDA): Kada se iscrpi pravo distribucije nakon prve
prodaje, knjižnica primjerke objavljenog djela može kupiti od knjižara te ih posuđivati korisnicima EBLIDA
knjižnice. Postupci knjižnice nisu u sukobu s autorskim ili drugim pravima vlasništva. Zato knjižnica u
skladu s vlastitom nabavnom politikom odlučuje koje će knjige kupiti i koristiti za javnu posudbu.
Međutim, budući da je e-posudba usluga, pojam iscrpljenja ne može se primijeniti i knjižnica može
nabaviti jedino digitalni objekt, e-knjigu ili e-časopis, potpisujući licencni ugovor s autorom ili drugim
nositeljem prava. Nositelj prava slobodno odlučuje hoće li dopustiti pristup nekom određenom djelu
te određuje uvjete tog pristupa. Posljedica je toga da o nabavnoj politici umjesto knjižnice može
odlučivati nakladnik. Knjižnicama je neprihvatljiva promjena da o nabavnoj politici knjižnica mogu
odlučivati nakladnici, te da oni odlučuju o slobodnom pristupu za sve europske građane.
Pronalaženje rješenja ovog problema predstavlja izazov. Stoga, EBLIDA predlaže sklapanje
memoranduma o razumijevanju s Udrugom europskih nakladnika o uspostavi ''Pravičnih modela
licenciranja'' te revidiranje sustava autorskih prava za e-knjige, e-posudbu i e-sadržaje kako bi se
knjižnicama omogućilo da nastave pružati usluge svim europskim građanima.

Izazovi organizacije, korištenja i vrednovanja elektroničkih knjiga u knjižničnim zbirkama (Kornelija

Petr Balog, rad): U Hrvatskim knjižnicama elektroničke se knjige još ne mogu posuđivati. Međutim,
knjižnice zapadnih zemalja već duže vrijeme u svojim fondovima imaju ovakvu vrstu građe. Prednosti
e-knjiga prve su prepoznale visokoškolske knjižnice. Istraživanja pokazuju da interes narodnih
knjižnica za elektroničku knjigu iz godine u godinu rapidno raste. Također, mnoge knjižnice vjeruju da
su na taj način privukle mnoge nove korisnike koji su ranije smatrali da im one nemaju što ponuditi.

 PRIMJERI: Biblos, KGZ, Njemačka digitalna knjižnica...

45
 Izgradnja digitalne zbirke
Objasnite ulogu e-knjige u izgradnji digitalnih zbirka i knjižnica

Manifest za digitalne knjižnice: Digitalna knjižnica je online zbirka digitalnih objekata provjerene DIGITALNA
kvalitete koji su izrađeni ili prikupljeni, kojima se upravlja u skladu s međunarodno prihvaćenim KNJIŽNICA
načelima za izgradnju zbirke i koje su dostupne na smislen i održiv način te podržavaju usluge
neophodne za omogućivanje korisnicima dohvaćanja i iskorištavanja izvora. Poslanje digitalne
knjižnice jest dati izravan pristup informacijskim izvorima, digitalnim i ne-digitalnim, na strukturiran i
mjerodavan način i tako povezati tehnologiju, obrazovanje i kulturu u suvremene knjižnične usluge.

Izgradnja digitalne knjižnice zahtijeva izvore sadržaja u digitalnom obliku, bilo digitaliziranog ili
izvorno digitalnog sadržaja. Digitalizacija omogućuje stvaranje virtualnih zbirki povezivanjem građe IZGRADNJA
mimo kontinenata. Ima i ulogu zaštite u slučaju propadanja izvornih dokumenata i medija. Proizvode DIGITALNE
digitalizacije također treba očuvati, jednako kao što i izvorno digitalna građa mora biti očuvana. KNJIŽNICE

Vidovi organizacije digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova Sveučilišta u Zagrebu

(Radovan Vrana): Kako bi zadovoljile potrebe svojih korisnika i ponudile im građu u digitalnom obliku PROŠIRENJE
mnoge knjižnice odlučuju se za proširenje fonda na jedan od tri načina: digitalizacijom knjižnične FONDA – 3
građu, nabavom građe izvorno nastale u digitalnom obliku koju su stvorili nakladnici i znanstvenici ili NAČINA
nudi pristup građi na udaljenoj mrežnoj lokaciji koja se ne nalazi u lokalnim zbirkama knjižnice, već
knjižnica nudi poveznice prema mrežnim mjestima, drugim knjižničnim zbirkama ili računalnim
poslužiteljima nakladnika.

Između javnosti i privatnosti: knjižnice u vremenu e-knjige (Elektronička knjiga - Daniela Živković):
Kada se radi o e-knjigama pravni temelji za nabavu, posudbu i korištenje građe se dramatično
mijenjaju. Razlog tome je što postojeći zakon o autorskim pravima koji se odnosi na tiskana djela nije
moguće jednostavno prenijeti i na elektroničke knjige. IFLA-in Odbor za autorsko pravo i druga pravna
pitanja je 2001. objavio Načela licenciranja koja bi trebala umanjiti zamke koje za knjižnice
licenciranje predstavlja, no napominje kako mnoga pitanja tek treba riješiti.

Posudba elektroničkih knjiga se bitno razlikuje od posudbe tiskanih knjiga. E-posudba je vrsta e-
usluge kojom se pruža dostupnost digitalnom objektu na neki ograničeni vremenski period. Ona se E-POSUDBA
može ostvariti na dva načina: korisnik ima pravo pristupa djelu na određeno razdoblje nakon kojeg je
pristup onemogućen ili korisnik na svoje računalo preuzima datoteku koja nakon isteka perioda
prestaje biti dostupna.

Pažur, I. Zastupljenost elektroničke knjige u visokoškolskim i srodnim knjižnicama u Hrvatskoj. //

Vjesnik bibliotekara Hrvatske: Korisnici u knjižnicama u svijetu koje u svojim fondovima imaju
elektroničke knjige istima mogu pristupiti pomoću platforme izdavača, putem mrežnih stranica ili iz
repozitorija knjižnice, a posuditi ih mogu pomoću posebne platforme za posudbu ili na elektroničkom
čitaču.

 Knjižnice grade svoje digitalne zbirke kroz projekte digitalizacije (Projekt HKB,
Zagreb na pragu modernog doba, KGZ, Biblos...)

Elektroničko nakladništvo
Usporedite razvoj elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj i inozemstvu

46
 SADRŽAJNA OBRADA
Sadržajna obrada u mrežnom okruženju, kontrolirani tezaurus
 Doraditi!

Koje su specifičnosti sadržajne obrade/indeksiranja/predmetnog označivanja u mrežnom

okruženju? Primjer. Kontrolirani tezaurus. Koja je uloga indeksiranja i izradbe kontroliranih
rječnika? Što je indeksiranje i čemu služi dokumentacijska obrada teksta?

OPĆENITO: Služba nabave i obrade obavlja poslove NABAVE KNJIŽNIČNE GRAĐE, SADRŽAJNU
OBRADU (signiranje, klasifikacija, predmetizacija, izrada anotacija), RAČUNALNI UNOS PODATAKA te CILJ
STVARA KATALOŽNU BAZU PODATAKA. Cilj predmetnog označivanja i pretraživanja je: 1) smisleno PREDMETNOG
smjestiti građu, osigurati pristup sadržaju dokumenta, organizirati znanje prema disciplinama. OZNAČIVANJA
Smisleno smjestiti građu znači smjestiti je prema vremenu pristizanja građe (recentnosti), ali se ne
oslanja na sadržaj dokumenta; 2) građa se može smisleno smjestiti i prema logičkim cjelinama (npr.
knjige za djecu, periodika...) - ne oslanja se na sadržaj premda se unutar tako razvrstane građe može
dalje okupljati prema sadržajnim cjelinama i 3) građa se može smjestiti i prema stručnim skupinama i
tu je sadržaj dokumenta bitan element za razvrstavanje.

Jezici za označivanje i pretraživanje su standardizirani i formalizirani jezici (prirodni), a sastoje se od JEZICI ZA

rječnika i sintakse. Dvije su kategorije jezika koji se koriste u knjižnici. Knjižnične klasifikacije koriste OZNAČIVANJE
jezik simbola – slovnih i brojčanih oznaka. Abecedni kontrolirani rječnici podrazumijevaju da se
predmetni sustavi, tezaurusi, sastoje od formaliziranog rječnika i formaliziranih sintaktičkih pravila.
Sadržajni označitelj je izraz izveden iz prirodnog jezika (imenica, imenska riječ), koji se može sastojati
od jedne ili više riječi, a označitelj (deskriptor) je izraz dosljedno korišten za označavanje određenog
pojma.

Klasifikacija je raspoređivanje predmeta, pojava i pojmova po klasama-grupama prema njihovim

KLASIFIKACIJA
karakteristikama.

Rječnik je popis dopuštenih, odabranih riječi od kojih se sastavljaju jednostavne ili složene predmetne
odrednice.

Predmetna obrada/sadržajno označivanje je čin opisivanja i identifikacije dokumenata prema

predmetima o kojima se govori u njegovu sadržaju. Rezultat predmetne obrade su stručni katalozi, PREDMETNA
predmetni katalozi, predmetna kazala (indeksi), sažeci, referentne baze podataka. OBRADA

Subjektivna paradigma sadržajnog označivanja (Sonja Špiranec): Sadržajna obrada je postupak koji
se sastoji od najmanje 2 koraka: 1) određuju se bitne značajke sadržaja na temelju sadržajne analize
(ANALIZA) i 2) prethodno utvrđena sadržajna obilježja predstavljaju se pomoću jezika za označivanje
(PRIJEVOD). Godine 1985. objavljen je međunarodni standard – ISO standard 5963. On predstavlja ISO STANDARD
skup smjernica i metoda za sadržajno označivanje. Definira tri koraka u postupku označivanja: 1) 5963
određivanje sadržaja i pregledavanje dokumenta, 2) prepoznavanje glavnih koncepata u sadržaju i 3)
njihovo iskazivanje u jeziku za označivanje. Standard napominje da predmetni stručnjak nema
vremena pregledati cijeli sadržaj te bis e trebao usredotočiti na elemente poput naslova i podnaslova,
kazala, predgovora i sl.

47
Možemo govoriti o 5 različitih pristupa u indeksiranju: SIMPLICISTIČKI – usmjeren je na sadržaj punog
teksta, OZNAČIVANJE UTEMELJENO NA DOKUMENTU – uvažava strukturalna obilježja teksta i temelji 5 PRISTUPA
se na analizi određenih dijelova dokumenta (sadržaj, sažetak, naslov...; ISO standard primjenjuje ovaj INDEKSIRANJU
pristup), OZNAČIVANJE UTEMELJENO NA SADRŽAJU (nastoji opisati sadržaj u potpunosti i neutralno,
a obuhvaća i analizu sadržaja dokumenta), KORISNIVCIMA USMJERENO OZNAČIVANJE (temelji se na
znanju o korisnicima i području u kojem će se dokument koristiti), ZAHTJEVIMA USMJERENO
OZNAČIVANJE (polazi se od znanja o uporabi informacija; gleda dokumente kao izvore koji nastaju
radi priopćavanja znanja).

Korisničko označivanje uvažava mogućnost da postoji čitav spektar konotacija nekog izvora koji se
temelje na širokom rasponu mogućih značenja u nekom trenutku. Folksonomija počiva na ideji da KORISNIČKO
korisnici po vlastitom nahođenju odabranim informacijskim izvorima dodjeljuju oznake (tags). Pri OZNAČIVANJE
(FOLKSONOMIJA)
tome su potpuno spontani i slobodni. Budući da ne postoje ograničenja u količini oznaka koje se
mogu dodijeliti nekom izvoru, posredno se postiže i visoka informativnost o pojedinom izvoru. Da je
posrijedi subjektivni pristup najbolje pokazuje potpuno nova vrsta oznaka koje autori nazivaju
osobnim ili subjektivnim oznakama. Riječ je o oznakama poput ''zanimljiv'', ''glupo'', ''dosadno'' koje
se odnose na emocije, mišljenja, stavove i prosudbu o kvaliteti informacijskog izvora.

Folksonomija i kolaborativno označivanje ili društveno označivanje je kategoriziranje sadržaja

korištenjem tagova - ključnih riječi u opisivanju sadržaja bloga, profila, web stranica,
Youtubea, Facebooka.

Rad u knjižnici: priručnik za knjižničare (Katica Tadić): Istodobno s predmetnom obradbom, izrađuje TEZAURUS
se i nadopunjuje ključ ili tezaurus predmetne obradbe odnosno predmetnog kataloga. Tezaurus je
radno pomagalo terminološke kartoteke pomoću kojega se postiže jednolikost u izboru i oblikovanju
odrednice, odbacuju sinonimi, ali se na njih upozorava uputnim listićima. To je popis usvojenih
odrednica, s odgovarajućim pododrednicama koje su međusobno povezane uputno-obavijesnim
listićima. Tezaurus se izgrađuje i proširuje tijekom same predmetne obradbe. Izrađuje se u obliku
listića (kartoteka) ili se u strojnoj obradbi unosi u posebnu datoteku, što omogućuje lako
popunjavanje i obogaćivanje, usklađeno s popunjavanjem knjižničnoga fonda.

 Tezaurus je rječnik kontroliranih termina iz određenog područja. Sastoji se od normiranih

ključnih riječi – deskriptora i zabranjenih termina nedeskriptora (sinonimi). Vrste tezaurusa:
jednojezični, višejezični, makrotezaurus, mikrotezaurus, fasetni, tematski, ciljani, izvorni i
specijalni.

UDK
UDK i druge opće klasifikacijske sheme dostupne na webu

OPĆENITO: Knjižnične klasifikacije bave se znanjem nakon što je ono pohranjeno u dokumentima,
vodeći računa o znanstvenim pronalascima i o filozofskom pogledu na svijet. Bibliotečno- KNJIŽNIČNE
bibliografske klasifikacije prema opsegu mogu biti opće i specijalne. Opće: Deweyeva decimalna k. KLASIFIKACIJE
(DDK), Univerzalna decimalna k. (UDK), Ekspanzivna k. (C. A. Cutter), Svjetska bibliotečno-
bibliografska k., Klasifikacija s dvotočkom (S. R. Ranganathan), Bibliografska k. H. E. Blissa, Klasifikacija
Kongresne knjižnice u Washingtonu (KKK). Specijalne mogu biti: 1) sveobuhvatne, međunarodno
priznate, specijalne klasifikacijske sheme kao National Library of Medicine Classification i 2) ''interne''
klasifikacijske sheme koje su jednostavne, okrenute praktičnoj svrsi i smještaju građe prema kojem
jednostavnom principu (vrsta/veličina građe, vrste korisnika...).

Temeljna načela UDK su univerzalnost, hijerarhičnost, sintetičnost, aspektnost. Načelo

univerzalnosti odnosi se na primjenjivost za klasificiranje različitih vrsta zbirki. Načelo hijerarhičnosti UDK

48
označava da se svaka skupina može primjenom načela podjele dalje podijeliti na svoje logične
dijelove. Načelo aspektnosti ukazuje na to da su pojmovi podređeni aspektu s kojeg ih promatramo,
promatraju se s obzirom na gledište s kojega su obrađeni. Načelo sintetičnosti ukazuje na to da je
klasifikacija analitčko-sintetička tj. da se pojmovi rastavljaju na jednostavne elemente, a zatim se
kombiniraju u svrhu izrade novih kombinacija koje označavaju nove pojmove.
Izrađen je s ciljem izgrađivanja bibliografije svih dotada zapisanih ljudski znanja bez obzira na vrijeme,
mjesto, oblik. UDK oznaka specificira se izravnom podjelom skupine (opis skupine – termin),
dodavanjem pomoćnog broja ( broj skupine – simbol), povezivanjem oznake danog predmeta s
oznakom za drugi predmet pomoću simbola.

Glavne tablice UDK

0 Općenito
1 Filozofija
2 Religija, Teologija
3 Društvene znanosti
4 (Filologija i lingvistika bile su uključene u ovu skupinu do 1964. godine, kada su
prebačene u skupinu 8. Skupina 4 još je uvijek nepopunjena.)
5 Matematika. Prirodne znanosti
6 Primijenjene znanosti. Medicina. Tehnika
7 Umjetnost. Arhitektura. Fotografija. Razonoda. Šport
8 Jezici. Lingvistika. Književnost
9 Zemljopis. Biografije. Povijest

UDK i druge opće velike klasifikacijske sheme dostupne na webu (Aida Slavić): Na osnovi
elektroničkih izdanja velikih klasifikacijskih sustava izrađena su različita referentna pomagala za
klasifikaciju. Tri su najveća opća klasifikacijska sustava dostupna na webu: DDK, KKK, UDK. Od
značajnijih specijalnih klasifikacija treba spomenuti Klasifikaciju Nacionalne knjižnice za medicinu koja
je također dostupna na webu. DDK bila je prva klasifikacijska shema dostupna u elektroničkom
obliku. Odmah nakon nje, 1993. srednje englesko izdanje UDK unijeto je u CDS/ISIS bazu koja je
nazvana UDC Master Reference FILE, a danas se smatra standardnim izdanjem klasifikacije.
Automatizacija KKK također je započela početkom 90-ih da bi tek 1995. većina glavnih i pomoćnih
podjela bila unijeta u e-oblik. Zajednički motiv automatizacije bio je lakše i jednostavnije održavanje,
distribucija, prevođenje i tiskanje klasifikacijskih tablica. Klasifikacijske tablice u e-obliku izravno su
utjecale i na razvoj MARC formata za normativne datoteke tih klasifikacija, a na osnovi e-verzija svaka
se klasif. našla u položaju da proizvodi i pomagala namijenjena klasifikatorima. DDK bila je prva u
izradi pomagala klasifikatorima u Windows okruženju (Dewey for Windows). UDC Master Reference
File (MRF UDK) poslužio je kao osnova nizu izdanja tablica ne CD-ROM-u (npr. izdanja tablica na
češkom, španjolskom na CD-ROM-u...).

Stavljanje tablica na web logična je i prirodna posljedica promjena u radnom okruženju suvremenih
knjižnica. Moći brzo provjeriti klasif. oznaku, a da se ne prekida tekući posao, velika je pomoć.
Bibliografski stručnjaci, nastavnici i istraživači koji se klasifikacijom koriste i izvan regularnog radnog
vremena mogu sada lako pristupiti potrebnom izvoru kod kuće, na putu, u školi i sl. Za hrvatske
knjižnice važan je UDC Online.

UDC Online17: UDK Online središnji je servis za pristup UDK tablicama na različitim jezicima, a rezultat
je suradnje UDC Consortiuma i UDK nakladnika u nekoliko zemalja. Servis je započeo s radom u
kolovozu 2013., objavljivanjem tablica na engleskom jeziku. Nakon toga objavljene su tablice
na nizozemskom i češkom, a u lipnju 2015. ovim se jezicima pridružuju hrvatski i španjolski. Web-
sučelje omogućuje niz funkcija nužnih u radu s tablicama: pretraživanje, pregledavanje i gradnju
složenih brojeva. Pristup otpisanim brojevima omogućen je kako bi knjižničari mogli provjeriti status

17 http://hr.udc-hub.com/hr/overview.php (25. 5. 2018.)

49
otpisanih brojeva koji se još uvijek koriste u fondovima i vidjeti uputnice na nove brojeve. Servis se
stalno razvija, a u planu je dodavanje funkcija provjere/rastavljanja složenih brojeva te abecedno-
predmetno kazalo. Također se razmatra mogućnost povezivanja s predmetnim sustavima i skupnim
katalozima.
Hrvatski UDK Online najopsežnije je izdanje Univerzalne decimalne klasifikacije dostupno na
hrvatskom jeziku. Najznačajnije obilježje hrvatskog mrežnog izdanja jest da je ono uvijek sukladno s
aktualnom verzijom UDK standarda (UDC Master Reference File). Uredništvo UDK u NSK u Zagrebu
kontinuirano dopunjava Hrvatski UDK prijevod u središnjoj bazi prijevoda u UDC Consortiumu i radi
na poboljšanju tablica. UDK Online profesionalno je pomagalo za indeksiranje i klasificiranje s
pomoću UDK. Namijenjeno je svim stručnjacima za klasifikaciju u knjižnicama i drugim bibliografskim
informacijskim službama koje se služe hrvatskim jezikom. Iako je sučelje nizom uputa i savjeta o
klasificiranju prilagođeno korisnicima, podrazumijeva se da svi korisnici sustava posjeduju znanje o
sadržajnoj analizi i klasificiranju prema UDK.
Zbog značajnog opsega i obilja terminologije, posebno u područjima znanosti i tehnologije, hrvatske
tablice UDK vrijedan su izvor indeksnih izraza i pojmova koji može poslužiti u prevođenju ili u
sastavljanju različitih rječnika.
UDK Online temelji se na posljednjoj važećoj verziji UDC Master Reference File (UDC MRF) koja se
održava na engleskom jeziku, a redovito je proširuje i obnavlja Urednički odbor UDK u Haagu. Od
lipnja 2015. hrvatski prijevod obuhvaća sve UDK oznake. U svakom budućem proširenju UDC MRF
korisnicima će uvijek biti vidljiv cjelokupan UDC MRF, a nove dodane oznake do prijevoda na hrvatski
sadržavat će privremeno engleski tekst.

Bibliotečno-klasifikacijska shema
Usporedba pretraživanja pomoću bibliotečno-klasifikacijske sheme s pretraživanjem weba

KATALOGIZACIJA
KATALOGIZACIJA (formalna obradba knjižnične građe) - općenito
Katalogizacija je takva obradba građe tijekom koje se popisuju podaci bitni za identifikaciju
određenog primjerka. To je formalan postupak prenošenja podataka. Katalogizacija se uvijek obavlja
de visu, znači na osnovi samoga primjerka, i to otvorenog na naslovnoj stranici. Svrha je katalogizacije
izradba abecednoga kataloga u koji se listići za katalogizirane publikacije slažu prema abecednom
redu prezimena autora ili prema naslovu tih publikacija. Katalogizacija se obavlja prema određenim
pravilima.

Pravila i međunarodni standardi za katalogizaciju

U prvoj polovici 19. stoljeća Antonio Panizzi, knjižničar u Knjižnici Britanskoga muzeja, izradio je jasna
načela o katalogizaciji prikazana u 91. pravilu. Uslijedila su ALA Cataloguing rules for author and title
entries - angloamerička kataložna pravila za autorske i naslovne odrednice, Pravila Vatikanske
knjižnice. Za nas su najvažnija Pruska pravila koja su se prije primjenjivala u Hrvatskoj. Eva Verona
objavila 1970. Pravilnik i priručnik za izradbu abecednih kataloga. Izdavanjem toga Pravilnika, Pariška
su načela zaživjela u katalogizaciji koja se provodi u našim knjižnicama.
ISBD(M) - Međunarodni standardni bibliografski opis monografskih publikacija (International
standard bibliographic description for monographs)
ISBD (S) - Standard za opis serijskih publikacija
Standard za kartografsku građu (CM), za neknjižnu građu (NBM), te za tiskane muzikalije, bez
predviđene oznake (poslije je nazvana PM)

50
UNIMARC (UNIversal MAchine Readable Catalogue) prikladan je oblik za razmjenu podataka, a
njegova je velika prednost u tome što nije ovisan o kataložnim pravilima

Kataložnim pravilima se utvrđuje: odrednica - podaci o autoru ili naslovu publikacije prema kojima se
određuje njezino mjesto u abecednom katalogu, i kataložni opis - ostali podaci bitni za identifikaciju
određene publikacije.

Kataložna jedinica je skup svih podataka o određenoj publikaciji, upisanih u kataložni listić ili u bazu
podataka. Razlikujemo tri vrste kataložnih jedinica:

 glavna kataložna jedinica (glavni kataložni listić) koja u abecednom katalogu zastupa
određenu publikaciju;
 sporedna kataložna jedinica (sporedni kataložni listić) kojoj je zadatak omogućiti korisniku
pronalaženje publikacije koju on traži prema podacima koje katalogizatori nisu utvrdili kao
sastavne dijelove odrednice glavne kataložne jedinice;
 uputnica, koja može biti opća, unakrsna i objasnidbena.

Kataložna odrednica je skup ili niz riječi odnosno znakova koji određuju redno mjesto kataložne
jedinice u katalogu i sadrže sažetu obavijest o važnim elementima publikacije.

Odrednica može biti:

 osobna (individualna) odrednica - ime stvarne osobe;

 korporativna odrednica - naziv korporativnog tijela;
 stvarna odrednica - glavni stvarni naslov publikacije;
 formalna odrednica – službene publikacije

Kataložni opis je skup podataka koji određuju publikaciju, a ustanovljen je standardom ISBD (M),
označujemo kao kataložni opis omeđenih publikacija. Osnovni je izvor podataka za kataložni opis
sama publikacija.
Podaci bibliografsko-kataložnog opisa svrstani su u osam obveznih skupina:

 prva skupina: podaci o glavnom stvarnom naslovu, usporednom naslovu, podnaslovu i

odgovornosti;
 druga skupina: podaci o izdanju i odgovornosti vezanoj uz izdanje;
 treća skupina: podaci specifični za građu (ne upisuju se u obradbi monografskih publikacija
jer bi trebalo upisivati "tiskani proizvod" ili sl.);
 četvrta skupina: podaci o mjestu izdanja, nakladniku, godini izdanja, te podaci o tiskanju;
 peta skupina: podaci o kolaciji (materijalni opis) - broj stranica i svezaka, ilustracije, dimenzije
(visina hrpta) te prilozi;
 šesta skupina: podaci o nakladničkoj cjelini (naziv i numeracija), o podskupini nakladničke
cjeline, međunarodni serijski standardni broj nakladničke cjeline ili podskupina;
 sedma skupina: napomene;
 osma skupina: međunarodni standardni broj za knjigu (International Standard Book Number -
ISBN)

51
 Studije i modeli o zadatcima kataloga

Od zadataka kataloga do postupaka korisnika (Ana Barbarić): A. Panizzi početkom 19. st. zapošljava
se kao katalogizator u Knjižnici Britanskog muzeja i bio je zadužena za izradbu Pravila za sastavljanje
kataloga tiskanih knjiga Britanskog muzeja. Iznio je 91 pravilo na temelju kojeg se trebao sastaviti PANIZZI
novi katalog. Branio je stav da se bez unaprijed točno utvrđenih načela ne mogu izraditi kataložna
pravila, dok se sam katalog ne može izraditi bez slijeđenja tih pravila.
CUTTER
Chareles A. Cutter bio je prvi koji je sustavno prikazao ciljeve kataloga: 1) omogućiti da se pronađe
knjiga za koju je poznat autor, naslov ili predmet, 2) pokazati što knjižnica posjeduje o određenom
predmetu, o nekoj vrsti literature i od nekog autora i 3) pomoći u izboru knjige s obzirom na izdanje i LUBETZKY
s obzirom na vrstu.

Seymour Lubetzky objavljivao je radove u kojima je pisao o problemima teorije i prakse VERONA
katalogizacije. Bio je jedan od ključnih sudionika Međunarodne konferencije o kataložnim načelima
održane u Parizu 1961. koja je urodila Pariškim načelima. Lubetzky prepoznaje 2 zadatka kataloga: 1)
da odredi posjeduje li knjižnica neku knjigu i 2) koja djela nekog autora sastoji i koja izdanja ili
prijevode pojedinog djela knjižnica posjeduje.

Eva Verona u članku Literarna jedinica nasuprot bibliografskoj jedinici analizira Kataložna pravila ALA-
e i ističe kako je okupljanje podataka o svim djelima nekog autora zaseban, treći zadatak kataloga.

Konferencija je urodila dokumentom Izjava o međunarodnim kataložnim načelima poznatijim kao

Pariška načela. Prema njima katalog mora od biti utvrditi: 1) posjeduje li knjižnica određenu knjigu
koju pobliže označuje autor i stvarni naslov, ako autor nije naveden tada samo stvarni naslov ili ako
autor i stvarni naslov za identifikaciju nisu prikladni, tada prikladna zamjena za naslov, 2) koja djela
određenog autora postoje u knjižnici i riječ je o preuzimanju određenih zadataka kataloga Lubetzkog.

FRBR studija ne govori o zadacima kataloga, već definira uvjete za funkcionalnost bibliografskih FRBR
zapisa u odnosu prema općim postupcima korisnika pri pretraživanju i korištenju kataloga i
nacionalnih bibliografija. Tradicionalno navođenje zadataka kataloga kao odgovora na korisnička
pitanja preoblikuje u navođenje korisničkih postupaka pri pretraživanju i korištenju bibliografskih FRAD
zapisa u strojno čitljivim katalozima i bazama podataka. E. Svenonius pozitivnim ocjenjuje zamjenu
izraza knjige općenitijim nazivom entitet i ukidanje ograničenja pretraživanja prema autoru, stvarnom
naslovu i predmetu. No, zabrinjava ju urušavanje tradicionalnih zadataka kataloga - pronalaženja i FRSAD
okupljanja, tj. njihovo stapanje u jedan zadatak pronalaženja. Svenonius smatra da četiri navedena
cilja u studiji FRBR (pronaći, identificirati, odabrati, pristupiti) nisu dostatna te kao peti cilj pridodaje
cilj kretanja. FRBR-LRM

FRAD: U studiji FRAD korisnici autoriziranih podataka široko su definirani kako bi uključili stvaratelja
autoriziranih podataka i korisnike koji aut. informacije rabe izravnim pristupom aut. podacima ili RDA
neizravno putem nadziranih pristupnica u katalozima. Definirana su 4 postupka kojima su obuhvaćeni
svi korisnici: pronalaženje, identificiranje, kontekstualiziranje, opravdanje. U studiji FRAD prva 2
korisnička postupka, naravno u kontekstu autoriziranih podataka, odgovaraju korisničkim postupcima
utvrđenim FRBR-om, a treći i četvrti postupak su potpuna novost. Riječ je upravo o kretanju. Novi
postupci govore o proširenju obuhvata pojma ''korisnik''. Katalogizator mora zabilježiti zašto se
odlučio za neku nadziranu pristupnicu te time krajnjem korisniku olakšati postupak
kontekstualiziranja.

FRSAD je studija koja se odnosi na predmetne autorizirane podatke te time pripada u područje
predmetne obrade. Govori o 4 korisnička postupka: 1. pronalaženje jednog ili više predmeta

52
upotrebom atributa i odnosa, 2. identificiranje predmeta prema njegovim atributima ili odnosima, 3.
odabir predmeta, 4. istraživanje odnosa između predmeta i/ili njihovih naziva. Korisnički postupak
istraživanja je novi postupak uveden u FRSAD, a ostali postupci su prethodno navedeni u
konceptualne modele FRBR i FRAD. Studije FRBR (za bibliografske podatke), FRAD (za autorizirane
podatke), FRSAD (za predmetne autorizirane podatke) u korisničkim postupcima nadograđuju jedna
drugu, što donosi i znatna razmimoilaženja. Stoga je IFLA pristupila objedinjavanju triju studija, tj.
triju konceptualnih modela u novi model.

FRBR-LRM: IFLA-in dokument FRBR-Library Reference model (2015.) u odnosu prema prijašnjim
modelima potpuno je novi model. Govori o 5 temeljnih korisničkih postupaka čime utvrđuje svoju
usmjerenost na potreBe krajnjeg korisnika: pronalaženje, identificiranje, odabir, nabava, istraživanje.

RDA je anglo-američki pravilnik (Resource Description and Access), a polazi od korisničkih postupaka
modela FRBR. Razvojem IKT-a korisnici pretražuju mrežne kataloge i druge informacijske sustave te
su aspekti njihovih strategija pretraživanja prepoznati kao polazišna točka za obuhvat i strukturiranje
suvremenih i budućih kataložnih pravilnika i standarda.

Katalogizacija e-građe

Razvoj normi za deskriptivnu katalogizaciju kroz prizmu elektroničke građe (Tanja Buzina): Prema ISBD (ER)
ISBD (ER)-u (specijalizirani standard, međunarodni standard bibliografskog opisa elektroničke građe)
elektronička građa (podaci ili programi) je građa kodirana za rad na računalu. Obuhvaća građu koja
zahtjeva uporabu vanjskih uređaja računala (čitač CD-ROM-a) i online službe (mrežna mjesta). U OBJEDINJENI
novom objedinjenom ISBD-u vidi se pokušaj ujednačavanja daljinski i mjesno dostupne građe
uvođenjem skupine 5 Materijalni opis kao obveznog elementa opisa daljinski dostupne građe. ISBD
Novo izdanje el. građe nastaje kada se utvrdi da postoje značajne razlike u intelektualnom i
umjetničkom sadržaju. Osnova za opis je sama jedinica građe. Izvori podataka za el. građu su
unutarnji izvori, izvor na materijalnom nositelju ili na naljepnici materijalnog nositelja, spremnici, RDA
dokumentaciji uz građu ili drugoj popratnoj građi. Kada se podaci ne mogu pronaći ISB(ER) dopušta
korištenje vanjskih izvora (bibliografske baze podataka). ISBD uporabu kratica prepušta kataložnoj
agenciji. On navodi kratice koje se preporučuju, ali nisu obvezne. RDA ne koristi kratice u opisu. ISBD
nalaže da prvo slovo prve riječi svake skupine mora biti veliko, kao i prvo slovo prve riječi nekih
elemenata ili dijelova elementa, a u ostalim riječima po pravopisu. Kod online integrirane građe javlja
se neuobičajena uporaba velikih slova pa je katalogizator u nedoumici kako postupiti jer ne postoje
jasna pravila. RDA dopušta da se velika i mala slova u naslovu prenose doslovno kako su navedena
na izvoru. U objedinjenom ISBD-u skupna 0 zamjenjuje opću oznaku građe koja je u ISBD(ER)-u nije
bila obvezna. Skupina 0 sada je obavezni element opisa. Odvajanje podataka o obliku sadržaja građe i
podatku o vrsti medija odmah na početku opisa korisniku bi trebalo olakšati pronalaženje,
identificiranje i odabir građe. RDA isto ukida opću oznaku građe i dijeli je na 3 skupine: vrstu medija,
vrstu sadržaja i vrstu nositelja. Uvođenjem skupine 0 ne postoji ''elektronička građa'' kao vrsta građe,
već je raščlanjena na oblik sadržaja (npr. program) i vrstu medija (elektronički).
Podaci bibliografsko-kataložnog opisa svrstani su u osam obveznih skupina (uz navedenu skupinu 0):
Prva: Stvarni naslovi i podaci o odgovornosti - to su podaci koji se odnose na entitet pojavni oblik.
Prvi izvor podataka s prednošću za el. građu je unutarnji izvor.
Druga: Izdanje

Treća: Podaci specifični za vrstu građe/ Brojčani podaci - ISBD je ukinuo opis građe i opseg građe koji
su bili pod skupinom 3 u ISBD(ER)-u jer se smatra da nije prikladno za ovu skupinu. Nova skupina 3
bila bi Brojčani podaci (serijska publikacija, integrirana građa)

53
Četvrta: Izdavanje, proizvodnja, raspačavanje - kada je uz nakladnika vezano više mjesta izdavanja
ISBD daje prednost grafički istaknutom, a RDA prvom u nizu. ISBD nalaže da se godina copyrighta
dodaje godini izdanja samo ako je različita od godine izdanja ili kao je značajna za korisnike kataloga.

Peta: Materijalni opis - ISBD uvodi opis i za online građu. Opis se može navesti za omeđene jedinice
građe (daljinski dostupne građe) izražen kao veličina datoteke u okrugloj zagradi. Zbog stalne
promjene veličine online građe ne može se navoditi opseg. U podatku o prisutnosti boje ISBD
upućuje da treba zabilježiti podatke o ilustraciji u bojama.

Sedma: Napomene - ISBD smatra da je napomena potrebna samo za mjesno dostupnu građu (obično
se navodi da je potrebno korištenje računalne opreme).

Osma: Identifikator jedinice građe. DOI, URN; NBN, ISBN za formate ePUB i PDF.

U tradiciji hrvatske knjižničarske prakse je prihvaćanje ISBD-a kao norme za opis građe.

Elektronički katalozi
Elektronički katalozi. Prijenos MARC formata u digitalnom okruženju. Koje sve funkcije omogućuje
(!) strojno čitljiv katalog u elektroničkom okruženju? Značajke tradicionalnog kataloga u
elektroničkom okruženju. Opiši ulogu abecednog kataloga u digitalnom okruženju. Usporedi s
uslugom kataloga na listićima i IFLA-inim dokumentima.

54
 VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE
Potpora učenju, podučavanju i istraživanju
Koje usluge visokoškolskih hibridnih knjižnica služe kao potpora za učenje, podučavanje i
istraživanje? Ilustrirajte hrvatskim i inozemnim primjerima.

 NADOPUNITI!

Ključne riječi: repozitorij, nakladništvo, e-učenje, digitalizacija

Tradicionalne knjižnice bile su usmjerene na zbirke, dok digitalne knjižnice stavljaju fokus na
potrebe korisnika. Suvremene potrebe korisnika iziskuju od knjižnica konstantno unapređivanje
njihovih usluga i nove načine pristupa građi. Suvremene knjižnice nastoje ići ukorak s vremenom
transformirajući se iz tradicionalnih u hibridne na puta ka digitalnim. Visokoškolske knjižnice
usmjerene su na potrebe studenata te služe kao snažna podrška njihovu obrazovanju. Kako bi što
efikasnije ostvarile tu zadaću nastoje ponuditi nove načine poučavanja i pristupa građi.

Digitalno okruženje pretvorilo je tradicionalne knjižnice u hibridne na putu ka digitalnim.

Dora Sečić u članku Znanstvene knjižnice u digitalnom okruženju: nove prilike i izazovi navodi kako
su pokretači potrebnih inovacija u znanstvenim knjižnicama sve razvijenija informacijsko
komunikacijska tehnologija, promjene u znanstvenoj komunikaciji, promjene u znanstvenom
izdavaštvu te promjene u visokom školstvu.

Informacijsko-komunikacijska tehnologija omogućila je stavljanje digitalnog sadržaja na

mrežu. Visokoškolske i znanstvene knjižnice djeluju kao nakladnici. One stvaraju svoje institucijske
repozitorije, što se može smatrati novim oblikom nakladništva jer unutar njega pohranjuju radove
članova znanstvene i sveučilišne zajednice. Glavna uloga repozitorija jest podupiranje obrazovanja,
intelektualnog rada i struke. Repozitorij je digitalna zbirka, elektronički arhiv, koji sadrži skup različitih
dokumenata znanstvenih, stručnih i istraživačkih radova. Njegova je odlika otvoreni pristup, a J.
Petrak u članku Otvoreni pristup: put znanju kao javnom dobru ističe da je otvoreni pristup model
objavljivanja po kojem je znanstvena literatura u elektroničkom obliku slobodno i neograničeno
dostupna elektroničkim putem. Cilj mu je osigurati slobodan protok informacija i ukloniti sve
prepreke širenju znanstvenih sadržaja.

Promjene u visokom školstvu događaju se zbog povećane potražnje visokog školovanja u

kontekstu cjeloživotnog učenja, zbog potrebe reorganizacije znanja i novih očekivanja zajednice u
novim uvjetima ističe Dora Sečić. Visokoškolske knjižnice, kao hibridne knjižnice koje nude i
tradicionalne usluge i elektroničku građu i usluge, pružaju potporu za učenje, podučavanje i
istraživanje na više načina. Uz već spomenuto pružanje elektroničke građe na korištenje, tu su i
usluge poput e-učenja, e-tečajeva, pametnih ploča i slično. Radovan Vrana u radu Vidovi organizacije
digitalizacije građe u knjižnicama visokoškolskih ustanova, navodi kako potrebe korisnika
visokoškolskih knjižnica za digitalizacijom građe rastu i knjižnice se nalaze pod velikim pritiskom da
prošire svoje fondove građom u digitalnom obliku. Kako postojeći fondovi u papirnoj građi ne bi bili
nedostupni korisnicima koji preferiraju pristup građi i njezinu upotrebu putem računala i interneta
knjižnice su pokrenule projekte digitalizacije. Internet omogućuje brz i lak dolazak do znanstvenih,
stručnih i popularnih sadržaja u digitalnom obliku.

Visokoškolske knjižnice mogu koristiti usluge u oblaku kao što su Mendeley ili Zotero usluge
namijenjene organizaciji znanstvenog rada i istraživanja, odnosno alati za otkrivanje, prikupljanje,
pohranu i organizaciju bibliografskih izvora.

55
 DRUŠTVENI ZNAČAJ KNJIŽNICA I DIGITALNA
TEHNOLOGIJA
Kultura vrednovanja
Što je kultura vrednovanja i koja joj je uloga? Posjeduju li hrvatske knjižnice tu vrstu
kulture?

Petr Balog, K. Kultura vrednovanja kao dio organizacijske kulture hrvatskih knjižnica. // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 55,1(2012). Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/vbh/ (Iz Anitine skripte):
- sve češće su knjižnice pred zahtjevom financijera da opravdaju svoje troškove – takvom
okruženju za knjižnice je postao imperativ da mjere i vrednuju svoje poslovanje
- svaka organizacija ima svoju organizacijsku kulturu = podrazumijeva širok raspon društvenih
pojava u sklopu jedne radne organizacije uključujući način oblačenja, ophođenje, komunikaciju,
vjerovanja, priče i mitove, rituale i sl.
- kad bi knjižnice u potpunosti analizirale i razumjele svoju organizacijsku kulturu, njezine jake i
slabe strane, bilo bi im lakše nositi se s izazovima poslovanja u doba recesije
- Schein predlaže analizu na 3 razine:
1. artefakti i tvorevine – tehnologija, umjetnost, uzroci ponašanja (izgled, govor) – najvidljivija
razina
2. vrijednosti – mogu se testirati u fizičkom okruženja, samo uz društveni konsenzus
3. temeljne pretpostavke – odnos prema okruženju, realnost, vrijeme i prostor, ljudska priroda

- oblici organizacijskih struktura:

a) Goffee i Jones – identificirali su 4 vrste organizacijske kulture: umreženu, plaćeničku,
fragmentiranu i komunalnu
b) Hofstede – govori o udaljenosti snaga, izbjegavanju nesigurnosti, individualizmu i muževnosti
c) Martin – organizacijsku kulturu promatra s 3 perspektive: integracija, diferencijacija i
fragmentacija
d) Wallach – kulturu podijelila na 3 tipa: birokratsku, podržavajuću i inovativnu
- u znanstvenoj zajednici poseban odjek imala je teorija nazvana Competing Values Framework
(CVF) – postoje 2 temeljne dimenzije koncepta uspješnosti:
1. prva dimenzija povezana je s fokusom organizacije – može biti interni (bavi se dobrobiti i
razvojem djelatnika) i eksterni (bavi se dobrobiti i razvojem same organizacije)
2. druga dimenzija bavi se vrstom strukture koju organizacija preferira (stabilnost i nadzor
nasuprot prilagodljivost i promjena)
 ove dimenzije skupa čine četiri kvadrat koji imaju konfliktne značajke – paradoks se
očituje u sljedećem – organizacije trebaju biti prilagodljive i promjenljive, ali
istovremeno želimo da budu stabilne i pod nadzorom
- Quinn i Kimberly su ovaj teorijski okvir proširili na organizacijsku kulturu – iz njega su izrasle 4
vrste (arhetipa) organizacijske učinkovitosti: klanska, hijerarhijska, adhokratska i marketinška
- Na temelju CVF-a osmišljeno je pomagalo pod nazivom Organizational Culture Assessment
Instrument (OCAI) kojim se dijagnosticira 6 ključnih vidova organizacijskih kultura ili kulturnih
podsustava:
1. klanska - najviše sliči obiteljskom okruženju; organizacije odlikuje kohezija njezinih članova,
zajedničke vrijednosti i vjerovanja
 2. adhokratska – njeguje inovativnost, kako proizvoda tako i usluga, odlikuje se visokom
sposobnošću prilagodbe novim uvjetima poslovanja, vlast nije centralizirana, a iznimno se
cijeni poduzetništvo, organizacije nastoje biti prve u osmišljavanju novih proizvoda i usluga
3. natjecateljska – usmjerena prema vanjskom okruženju, ne zanimaju ih pretjerano odnosi u
organizaciji, funkcionira poput tržišta
4. hijerarhijska – voli strukturu i nadzor, rukovoditelji su dobri organizatori i koordinatori, važna
je stabilnost
- organizacije rijetko imaju samo jednu vrstu kulture – već se u jednoj organizaciji često susreću 2
– 4 vrste kulture
- knjižnice moraju ići u korak s vremenom – potreba mijenjanja postojećih vrijednosti, uvjerenja i
načela, tj. potreba za promjenom postojeće organizacijske kulture – mnogi su autori mišljenja da
postoje 3 ključna čimbenika za mjerenje uspješnosti poslovanja: knjižnice moraju shvatiti da je to
politički motivirana aktivnost, da uključuje složene mehanizme vrednovanja te da je to aktivnost
koja zahtijeva odgovarajuću motivaciju (uprave i djelatnika) - zato je potrebno uvođenje kulture
vrednovanja = organizacijsko okruženje u kojem su odluke utemeljena na činjenicama,
istraživanju i analizi te gdje su usluge planirane i isporučene na način koji će dovesti do
maksimalno pozitivnih krajnjih rezultata (outcomes) i učinaka (impact) kako za korisnike
knjižnice tako i za sve zainteresirane dionike (stakeholders)
- autori nude okvir odnosno elemente koji moraju biti prisutni da bi se postojeća organizacijska
kultura mogla nazvati kulturom vrednovanja:
1. poslanje, poslovanje i poslovna politika knjižnice trebaju biti usmjereni prema van, odnosno,
treba im biti za cilj omogućiti korisniku da zadovolji potrebu za informacijama
2. strateški planovi i ciljevi knjižnice sadrže informaciju o načinima mjerenja uspješnosti
knjižnice
3. vodstvo ustanove podržava i financijski prati aktivnosti vezane uz mjerenje uspješnosti
poslovanja
4. prikupljanje podataka (uključujući i povratne informacije od korisnika) u organizaciji je
rutinirano, obavlja se svakodnevno, analizira te koristi za kod određivanja prioriteta,
preraspoređivanje sredstava te za donošenje odluka
5. zaposlenici su svjesni vrijednosti mjerenja i prikupljanja podataka i to rade svakodnevno;
zaduženja pojedinaca ili skupine su jasno naznačena i dio su opisa radnog mjesta ili su
formalizirana na neki drugi način
- knjižnicama ispitanima u RH (visokoškolskim i narodnim) ne nalaze se elementi pod brojem 2 i 5

57
 Digitalna knjižnica
Organizacija građe i poslovanja digitalne knjižnice; Obvezni primjerak u digitalnoj knjizi i
zašto je to važno za knjižnice?

 Odgovori pod cjelinom ''Digitalizacija''

UBC

Koje su karakteristike razvoja univerzalne bibliografske kontrole u novome dobu?

58
 TEME ZA ESEJ
Zadaće i uloga knjižnica

1. Na koji način knjižnice i knjižničarska društva osiguravaju slobodan pristup informacijama?

2. Cjeloživotno obrazovanje i knjižnica
3. Opišite vrste knjižničnih usluga koje pružaju pokretne knjižnice. Čemu one služe? Navedi primjer.

Jednakost u pristupu službama i uslugama

4. Kako knjižničari osiguravaju pravo na jednak pristup knjižničnim uslugama u pojedinim tipovima
knjižnica? Navedite dokumente na kojima temelje svoj rad i ilustrirajte primjerima.
5. Usluge knjižnice za osobe s posebnim potrebama
6. Koja je uloga knjižničara u prevladavanju društvene isključenosti knjižničnih korisnika? Oprimjeri.
7. Programi kojima se osigurava jednakost u pristupu za sve vrste korisnika i međunarodni dokumenti na
kojima se zasnivaju

8. Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za osobe s posebnim potrebama? Koje se mogućnosti za njihov
razvoj pružaju u digitalnom okruženju? Navedite primjere!

9. Objasnite pojam otvorenog pristupa i navedite izjave na kojima se temelji. Kako konkretno utječe na
poslovanje knjižnice? Navedite njegove prednosti i nedostatke.

10. Opišite usluge narodnih knjižnica za specijalne grupe korisnika.

Službe i usluge za djecu i mladež

11. Usluge za djecu i mlade u doba weba 2.0
12. Zadaće i uloge školske knjižnice u procesu izobrazbe
13. Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za djecu i mlade?
14. Koje su specifičnosti knjižničnih usluga za djecu i mladež u digitalnom okruženju?
15. Što pokazuju istraživanja knjižničnih mrežnih usluga za mlade u Hrvatskoj?

Profesionalna etika knjižničara i informacijska etika

16. Etička pitanja knjižničarske struke
17. Pravo na privatnost, kako se ono mijenja u digitalnom okružju i što knjižnice mogu napraviti za zaštitu
privatnosti svojih korisnika?
18. Odnos prema pravu na privatnost u digitalnoj sredini je znatno promijenjen. Zašto? Kako knjižničar
čuva korisnikovo pravo na privatnost?
19. Što je profesionalna tajna koju treba čuvati knjižničar?
20. Kako knjižničar brine o zaštiti osobnih podataka korisnika?

59
21. Što je pravo na zaborav?

22. Računalstvo u oblaku

23. Prednosti djelatnosti knjižnica u oblaku
24. Kojim opasnostima su izložene knjižnice kada koriste usluge u oblaku?

Osobno i formalno obrazovanje u knjižnicama

Obrazovanje
25. Nabroji kompetencije informacijskih stručnjaka 21. stoljeća. Koje kompetencije mora imati knjižničar-
informator?

Informacijska pismenost
26. Informacijska pismenost i uloga knjižničara
Izgradnja, organizacija i korištenje zbirki
Izgradnja zbirki
27. Koja su načela izgradnje zbirki u narodnim knjižnicama? Kako biste ih oblikovali u poslanju knjižnice?
28. Čemu služi obvezni primjerak i kako se prikuplja? Zašto dostupnost elektroničkog obveznog primjerka
ostaje za knjižnice ključno pitanje. Objasnite i ilustrirajte primjerima.

Autorsko pravo
29. Autorsko pravo
30. Zašto knjižničari trebaju poznavati iznimke i ograničenja od zaštite autorskog prava? U kojim
slučajevima u knjižnici je dopušteno umnožavanje tiskane knjižnične građe bez odobrenja autora ili
nositelja autorskog prava?
31. Ograničenja autorskog prava prema Hrvatskom zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima
32. Autorska prava i djela siročad
33. Koje su autorskopravne prepreke opsežnoj digitalizaciji u knjižnicama? Navedite dokumente i primjere.
34. Objasnite u kojim slučajevima u postupku digitalizacije knjižnica treba tražiti odobrenje
nositelja autorskog prava? Kako se postupa s djelima za koja nije pronađen nositelj prava?

Digitalizacija
35. Kako opsežni projekti digitalizacije utječu na izgradnju i poslovanje hibridnih knjižnica? Navedi
hrvatske i inozemne primjere.
36. Koji su razlozi pokretanja projekata digitalizacije? Navedite inozemne i hrvatske dokumente na kojima
se digitalizacija temelji (smjernice za digitalizaciju). Ilustrirajte hrvatskim i inozemnim primjerima
digitalizaciju raznih vrsta građe?
37. Digitalizacija zavičajne zbirke u narodnoj knjižnici! Kako bi pokrenuli postupak, na što treba paziti kod
autorskih prava?

60
38. Objasni prednosti i nedostatke privatnog i javnog partnerstva tvrtke poput Googlea i knjižnica u
projektima digitalizacije. Kako se odražava na poslovanje knjižnica u ispunjavanju njihove četiri
funkcije?
39. Tri projekta digitalizacije i utjecaj digitalizacije na poslanje knjižnice
40. Portal Hrvatska kulturna baština

Elektronička knjiga
41. E-knjiga (prednosti i nedostaci)
42. Objasni zašto dostupnost elektroničkog obveznog primjerka ostaje za knjižnice ključno pitanje. Navedi
primjere.
43. Objasnite specifičnost proizvodnje i distribucije e-knjige te njezinog korištenja u knjižnicama. Navedite
inozemne i hrvatske primjere.
44. Koja su obilježja e-knjige ? Opišite specifičnosti poslovanja tom vrstom građe u izgradnji digitalnih
knjižnica i navedite dva primjera.
45. Objasnite ulogu e-knjige u izgradnji digitalnih zbirka i knjižnica.
46. Usporedite razvoj elektroničkog nakladništva u Hrvatskoj i inozemstvu

Sadržajna obrada
47. Koje su specifičnosti sadržajne obrade u mrežnom okruženju? Primjer.
48. UDK i druge opće klasifikacijske sheme dostupne na webu
49. Usporedba pretraživanja pomoću bibliotečno-klasifikacijske sheme s pretraživanjem weba
50. Koja je uloga indeksiranja i izradbe kontroliranih rječnika?
51. Što je indeksiranje i čemu služi dokumentacijska obrada teksta?
52. Kontrolirani tezaurus

Katalogizacija
53. Elektronički katalozi
54. Prijenos MARC formata u digitalnom okruženju
55. Koje sve funkcije omogućuju (!) strojno čitljiv katalog u elektroničkom okruženju?
56. Značajke tradicionalnog kataloga u elektroničkom okruženju
57. Opiši ulogu abecednog kataloga u digitalnom okruženju. Usporedi s uslugom kataloga na listićima i
IFLA-inim dokumentima.

Visokoškolske knjižnice
58. Koje usluge visokoškolskih hibridnih knjižnica služe kao potpora za učenje, podučavanje i istraživanje?
Ilustrirajte hrvatskim i inozemnim primjerima.

61
 Društveni značaj knjižnica i digitalna tehnologija
Kultura vrednovanja

59. Što je kultura vrednovanja i koja joj je uloga? Posjeduju li hrvatske knjižnice tu vrstu kulture?

Digitalna knjižnica

60. Organizacija građe i poslovanja digitalne knjižnice

61. Obvezni primjerak u digitalnoj knjizi i zašto je to važno za knjižnice?

62. Koje su karakteristike razvoja univerzalne bibliografske kontrole u novome dobu?

62