Professional Documents
Culture Documents
Uvod
1993, 42.). Claustra Alpium Iuliarum kao tehničko ime preneseno nam je
vjerodostojnog povjesničara2:
uspješno zarobili i tako su „zatvarači“ Julijskih Alpa bili slobodni za prolaz. […].3
linije koje su predstavljale najbrži način upada neprijatelja u Italiju jednom kad je
probijen limes na Dunavu. Takvo što se dogodilo prvi put za vladavine Marka
1
Treba napomenuti da izraz limes za zatvarače nije najspretniji iako je kao takav ušao u
znanstenu literaturu. Naime Claustra Alpium Iuliarum ne može biti limes jer se ne radi o
granici, već je sam sistem smješten unutar rimskog teritorija.
2
Amm. Marc. 31. 11. 3.
3
Veritis defensoribus ne captus ab hoste veniret et subornatus, atque contigeret aliquid in civitatis
perniciem, quale per Acacium acciderat comitem, quo per fraudem a Magnentiacis militibus capto,
claustra patefacta sunt Alpium Iuliarum. (ŠAŠEL 1971, 32.).
1
Alpium3 (ŠAŠEL 19744; BIGLIARDI 2007) sa zadatkom da štiti cestu Carnuntum-
ZACCARIA 2002,75).
3
AE 1893,88 = ILS 8977. Natpis na kamenoj bazi iz Thibilisa u Numidiji spominje legata Adventusa:
[Q(uinto) Antistio Advento] / Q(uinti) f(ilio) Quir(ina) Postumio A[q]u[i]/lino co(n)s(uli) sacerdoti
fetia/li leg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore) provinc(iae) Ger/maniae inferioris leg(ato) Aug(usti) / at
praetenturam Italiae et / Alpium expeditione Germa/nica cura(tori) operum locorumq(ue) /
publicorum leg(ato) Aug(usti) pr(o) pr(aetore) / provinc(iae) Arabiae leg(ato) Aug(usti) leg(ionis) / VI
Ferratae et secundae Ad/iutricis translato in eam ex/peditione Parthica qua do/natus est donis
militaribus / coronis murali vallari au/rea hastis puris tribus ve/xillis duobus praetori leg(ato) / pr(o)
pr(aetore) provinc(iae) Africae tr(ibuno) pl(ebis) se/viro eq(uitum) R(omanorum) q(uaestori) pr(o)
pr(aetore) provinc(iae) / Macedoniae tribuno mil(itum) / leg(ionis) I Minervae P(iae) F(idelis)
IIIIvir(o) / viarum curandarum / Sex(tus) Marcius Maximus ob in/signem eius in se
ben<e=I>volen/tiam s(ua) p(ecunia) p(osuit) d(e)d(icavit).
4
(=V: J. Šašel, Opera Selecta. – Situla 30, Ljubljana 1992, 388–396).
5
Pogledati kronološku tablicu u ŠAŠEL 1971. Po mišljenju autora mogli bi se dodati u listu
izvora i dva fragmenta iste nadgrobne stele, uzidane u ogradni zid crkvice Svetog Martina u
Podstrani, koji spominju cursus honorum Lucija Artorija Kasta, namjesnika provincije
Liburnia, procurator centenarius, za smjestiti u drugu polovicu 2.stoljeća, CIL 03,1919 =
D(is) [M(anibus)]
L(ucius) Artori[us Ca]stus |(centurio) leg(ionis)
III Gallicae item [|(centurio) le]g(ionis) VI Ferra-
2
284), kratkog sadržaja i stoga se moramo osloniti na kronologiju iz moderne
Klaudija II. Gotskog i Aurelijana. Cijeli je obrambeni sustav u tom slučaju živio
324 ; HEATHER 2008, 263) od kojih je zadnji okončan epskom bitkom između
kršćanskog cara Teodozija i pogana uzurpatora Flavija Eugenija 5-6 listopada 394.
godine6. Ad Pirum prestaje postojati ubrzo nakon 400. godine, a dokaz tome su
veličine, tucane cigle7 i grumeljima vapnene žbuke (Sl.2, 26). U antičkoj Tarsatici
a dokaz tome su nam toponimi kao Ajdovski zid, Šance, Straža, Prezid .itd
sistematskog istraživanja9 '60-ih godina 20. st. pod vodstvom J. Šašela, P. Petrua
8
Morat će se napraviti potpuniji prikaz idealne rekonstrukcije principije (VIŠNJIĆ 2009, 61) radi
recentnih otkrića tijekom poslova restauracije koji su dokazali postojanje arhitektonskih elemenata
kao što su stepenice isklesane u živcu i zid u opus mixtumu odmah lijevo od pročelja bazilike.
9
U početku prošlog stoljeća sistematski rad su obavili Müllner i Puschi.
4
201110; za Tarsatiku BEKIĆ, RADIĆ ŠTIVIĆ 2009; VIŠNJIĆ 201111; za Martinj
hrib LEBEN, ŠUBIC 1990, za Ad Pirum Ulbert 1981; PETRU 1980-1981; ŠAŠEL
1988; za Lanišče čiji rezultati još uvijek nisu objavljeni, KOS 1986, 195-196, 203-
djelovi tabora u Vrhniki, zidine Castre, toranj kod Verda, Gradina kod Pasjaka,
te od nedavno Rijeci14.
opisan u falsificiranoj ispravi Bele IV. iz 15. st. u korist Frankopana i spomenut
kod Kandlera, Puschia i Degrassia (ŠAŠEL 1971, 62-63). U nastavku će biti riječ o
10
Josip Višnjić je isto tako sondirao zidine kod Prezida, pronašao lica i ustanovio postojanje veziva.
Izvještaj ima tek biti napravljen. Glede zračnog prostora od 21,5 km od Prezida do Studene (jugo-
istočno od slovenskog Snežnik) i Višnjić se zalaže za upotrebu LIDARA za potvrdu postojanja
odnosno nepostojanja limesa spomenutog u ispravi Bele IV Frankopanima i pismima šumara Zörrera.
11
Tijekom kojih je potvrđen pronalazak istočnog bočnog platoa (povišenog poput onog zapadnog, ali
bez popločenja) trga principije koji ukazuje na simetričnost kompleksa. Sondom su ustanovljena dva
reda blokova kruništa dok su viši redovi u nekom trenutku uklonjeni. Ustanovljeno je da je bočni
istočni zid bazilike građen od opeka (opus testaceum), što potvrđuje da ostaci opeke pronađene na
istočnoj bočnoj strani (2007.g.) pročelja bazilike nisu naknadno postavljeni već dio originalne
arhitekture.
12
HORVAT 1999, 255-256.
13
http://www.nms.si/index.php?option=com_content&view=article&id=348&Itemid=124&lang=en
14
http://www.korzo.net/aktualno-u-rijeci/Potpisan-ugovor-za-Arheoloski-park.html
5
Schmida kojem je austro-ugarska vojska tijekom Velikog Rata dopustila
Srba, Hrvata i Slovenaca. Na čelu talijanske komisije je bio tadašnji pukovnik Italo
15
Materijal je nabavljen zahvaljujući Odjelu gradske uprave za Kulturu Grada Rijeke kojim se ovim
putem najiskrenije zahvaljujem na ukazanoj potpori.
6
Slika 3. Položaj glavnih međaša na jugoslavensko-talijanskoj granici od Rijeke do
njen položaj iskoristi kao adut za pregovaračkim stolom u Parizu. Talijanska strana
je išla logikom da se regija Venezia Giulia prostire sve do pozicija zatvarača iako
7
sa pozicijom limesa pošto treba držati u obzir geostrateške vrijednosti pogodne za
artiljeriju.
karte detaljno opisuju samo ono što se nalazi neposredno uz samu granicu koja je
8
označena betonskim međašima (cippi) dok je ostatak pušten da pliva u bijelom
polju. Zato je Claustra prikazana samo u natruhama, iako uvijek u blizini međaša.
Tako na karti br. 78 imamo minimalnu naznaku limesa (Sl.7) opisanu kao Vallo
i kote 905. Valja još reći da ekipa Itala Gariboldija nije primjetila romboidnu
tvrđavu na Štulcu (Šiblje), kako ju je opisala Radmila Matejčić (ŠAŠEL, 1971, 60),
iako danas na njoj imamo ostatke talijanske utvrde, suhozidne masivne terase sa
Militare di Firenze).
9
Slika 7. Karta br.78, s prikazom međaša i minimalnim prikazom limesa (Istituto
Karta br.79 prikazuje zid u mnogo većem djelu. Iako postoje greške prevođenja
10
Slika 8. Karta br.79, s prikazom međaša i limesa (Istituto Geografico Militare di
Firenze).
Karta br.80 (Sl.9) pokazuje limes kako se spušta sa sjevero-istoka prema ravnici
Ravno, dotiče put za Klanu i Studenu, postaje dijelom granice kod međaša br.
( Pressica ) na visini od 580 m. To je dio kod kružne kule koju je Gariboldi dao
betonirati kako bi učvrstio kamen međaš te malo južnije pronalazimo tijek limesa
te malo kasnije Vallo Giulio i Rupnikova linija, na istoku od prve, potvrđuju razlog
16
Primorsko-goranska županija zajedno sa Gradom Rijeka i suradnicima iz Slovenije planira
valorizirati nekadašnju granicu između kraljevine Italije i Jugoslavije zajedno sa vojarnama i
bunkerima s obiju strana. Radi se o ukupnom potezu od 264 kilometara što bi bila idealna turistička
euroregionalna trekking staza za rekreativce i turiste. Zajedno sa time, istraživanje, konzerviranje i
prezentiranje Claustre Alpium Iuliarum poprima još više smisla.
11
Slika 9. Karta br.80 s prikazom međaša i limesa (Istituto Geografico Militare di
Firenze).
17
Zbog nedostatka financijskih sredstva koji bi dopustili korištenje LIDAR tehnologije ne preostaje
ništa drugo nego korištenje GPS Garmin naprave tijekom ciljanog rekognosciranja i dojava kazivača.
S toga zahvale idu Draženu Klanjecu koji je vodio do lokacije na Pobojištu na kojem je spazio kružnu
kulu
12
Slika 10. Lokacija kružne kule u odnosu na tijek limesa (crvena, rekognoscirano
13
Slika 12. Rub centralne kule od poluobrađenih blokova]
nanos smeđe zemlje s vidljivim primjesama vapnene žbuke, tucane cigle i kamenja
različitih dimenzija. Dominira nad dolinom Drage. Odavdje je vidljiv limes na koti
611, kod dalekovoda. Vidi se lovački dom, nekadašnja karaula. Na površini nema
poslužiti kao stepenište. Istu takvu kulu istog promjera je istražio Ranko Starac na
limesu kod Vranjena, pored lovačke kuće. Na limesu je podignut na kapi već
zida. Starac ga nije prokopao iz unutra, ali po vidljivim dijelovima koji su bili
obrušeni čini se da jezgra nije bila zidana. Isto tako je moguće je da se radi o
vremena provala Turaka (STARAC 2009, 281; MALNAR 2007, 35). Potrebno je
14
podignut za vrijeme Klanjske bitke koja je na ovim područjima trajala 15 dana,
kost, dokaz da se odvijala borba i oko nje godine 1945. Bitke 18 tijekom koje su se
području istočno od Klane i Studene. Limes se nalazi upravo tamo jer kontrolira
puteve iz Jelenske Rebri i Podkilavca u slučaju ako limes kod Jelenja kapitulira. To
bi značilo da čitava zona između Klane i Jelenja zapravo služi poput svojevrsne
zasunske komore. Dokaz tome je povlačenje njemačke vojske kroz cijeli taj koridor
humah, širina 3,5 m, oba lica zida porušena sa strane. Moglo bi biti riječi o dva
nova kraka koji se nadovezuju na glavni ili tek zidovi čija je gradnja napuštena.
18
Dražen Klanjec „Bitka za Klanu u travnju i svibnju 1945. godine“ – predavanje tijekom
XX. Dana Matka Laginje.
15
Slika 13. Položaj novog kraka na Bergudaču, točke 1,2,3, u odnosu na onog na
16
Zid kreće od same granice k.o. Studena i Jelenje, između Topolovaca, Kičeja (605
Velom Brigu (sl.13, točka 1,2,3, sl.27), 300 m sjevero-zapadno od vrha Kičeja. Zid
Slika 15. Krak limesa na lokalitetu Bergudač kao produženi kameni humak, točka
1.
Iduči krak koji se odvaja od glavnog tijeka limesa koji nastavlja prema Proslopu na
sjevero-istok (točka limes) je onaj kod kote 587, na biviju makadamskih putova,
(Sl.16, točke 029,030 i 031, Sl.17,18) po vrhu grebena preko Širokog na Vrh
(788.2). Scenarij je isti kao prije: lica razrušena, širina 3,5 m, izgled produženog
kamenog humka. Bez invazivnog zahvata nije moguće provjeriti postojanje veziva.
17
Slika 16. Prikaz lokacija limesa na Širokom i Proslopu.
18
Slika 18. Limes. Pogled sa juga prema Širokom.
Da Claustra nudi još nepoznatih djelova koji se imaju tek otkriti je najbolji primjer
Otkriće se desilo koncem 2011.g. kada su cestari proširili cestu iz Nove Poti za
19
Zahvaljujem se gospodinu Antonu Maroltu iz Nove Poti na vođenju po terenu i ujedno nj
familiji Marolt na gostoprimstvu.
19
Slika 19. Prikaz lokacija s potezom novootkrivenog limesa u Novem Potu.
20
Otkrivena je nova dionica u obliku produženog zemljanog humka od 2,60 m širine,
1,50 m visine, na kojem rastu bukve, koja se može pratiti po dužini od 253 m
(Sl.20). Na ovom potezu20 imamo čak dvije pravokutne kule (Sl.19,točke 6, 3) 3x3
dominantan materijal u okolici zapravo dolomit srednje kvalitete jer se lako drobi.
(Stari Trg).
Slika 21. Limes u Novem Potu kao produljeni zemljani humak u šumi.
20
Novootkrivena dionica će biti preciznije prezentirana ove godine u objavi koju uređuje
Jure Kusetič.
21
Slika 22. Prikaz položaja limesa kod Beneta.
Kod točke br.1 humak se gubi, ali on je očito povezan sa zidom koji počinje 2
Bloke), u dužini od 672 metara. Radi se o limesu koji je danas međa između
Rakek, dekanata Ribnice i Cerknice. Tijek ide od točke 263 južno prema točki 257
gdje se spušta i nestaje u klancu u kojoj teče Mateča voda. Kod točaka 251 i 254 se
nalaze kvadratne kule dimenzija 5,70 x 5,70 m . Kula kod točke 251 izgleda
sondirana na pola što bi mogao biti dokaz iskopavanja Waltera Schmida22 tijekom
1.svijetskog rata ili Balduin Saria koji je u '30 godinama prošloga stoljeća
istraživao Nadleški hrib kod Loške doline (BITELLI 1999, 38). Razlog
21
Slov. sodna pristojnost.
22
Bilješke Waltera Schmida koje nisu nikad objavljenje su u postupku digitalizacije pri
Joanneumu u Gracu.
22
odnosno Savske nizine. Isto je primijetio i Gariboldi (Sl.23) jer nema te orografije
(Sleme, Devce).
Slika 23. Prikaz orografije onog što Gariboldi naziva Centralne Julijske Alpe
ZAKLJUČAK
rekognoscirane Claustre (Sl.27, moguća nova dva kraka kod Klane , kružna kula na
23
Slika 24. Shematski prikaz klanaca i prolaza na našem području (GARIBOLDI
1931, 9).
brdovitom području koji svoje hrbtove i klance (Sl.25) drži usmjerene sjevero-
zapadno, odnosno jugo-istočno (osim Učke koja prati usmjerenje sjever-jug). Ako
pogledamo shematski prikaz koji nam nudi Gariboldi (Sl.24) može nam biti jasno
zašto je general išao istim putem nekadašnjih Rimljana pošto je cilj opet bio isti:
23
I kad se zanemari talijansko pejorativno promišljanje o „slavenskoj rasi“ koje se sasvim logično
uklapa u ideologiju '20 i '30 godina.
24
Slika 25. Shematski prikaz klanaca i prolaza na našem području (GARIBOLDI
1931, 9).
Slika 26. Pronađeno vezivo od vapnene žbuke, tucane cigle, kamenja i oblutka
različite veličine u donjim redovima zida na lokalitetu Čelo kod Jelenja. Vizualno
25
Slika 27. Ucrtani zatvarač kod Studene s dodatkom kružne kule kod Pobojišta te
26
POPIS LITERATURE
GARIBOLDI, I.1921. Il vallo romano, Le vie d' Italia, Rivista mensile del T.C.I.
1965: Settlement and Small Finds, Arheološki Vestnik 50, 1999, 215-257.
27
LEBEN, F, ŠUBIC, Z. 1990. Poznoantični kastel Vrh Brsta pri Martinj Hribu na
79-82.
MÜLLNER, A., PUSCHI, A. 1902. Il limes romano delle alpi Giulie, Archeografo
italico: il vallo intorno a Nauporto; PUSCHI, A. I valli romani della Alpii Giulie),
Trieste.
KOS, P. 1986. The Monetary Circulation in the Southeastern Alpine Region ca.
KOS, P.2012. The construction and abandonment of the Claustra Alpium Iuliarum
defence system in light of the numismatic material. Arheološki Vestnik 63, 265-
300.
28
HEATHER, P. 2008. La caduta dell’impero romano. Una nuova storia. Milano.
2008.
173-178.
slovenskih krajih (The revival of the late ancient roman wall in the area of
29
ŠAŠEL, J. 1974. Über Umfang und Dauer der Militärzone Praetentura Italiae et
ŠAŠEL, J. 1988, Ad Pirum - rimska štabna baza na Hrušici, Kult. nar. spom. Slov.
Ljubljana, 159.
Udine.
2012, 135-167.
30