Geografija (grč.

γεωγραφία, od γῆ: zemlja + γράφεıν: pisati), znanost koja proučava prostornu stvarnost Zemljine površine;
zemljopis. Uz filozofiju i historiju, geografija pripada među najstarije znanosti ljudske civilizacije. Ona se za objašnjavanje
geografskog prostora koristi metodama prirodnih i društvenih znanosti. S obzirom na raznoznačnost geoprostora, geografija je kao
znanost vrlo kompleksna. To je jedina dualna znanost, koja povezuje prirodne i društvene znanosti.[1][2] Naziva se i svjetskom
disciplinom. [3]
Geografija je, dakle, sintetička znanost, koja spaja mnoga dostignuća brojnih znanosti radi objašnjavanja geografskog prostora. Ona
pripada u skupinu prirodnih znanosti jer joj je osnovno polazište u prirodnim značajkama geoprostora.
Geografija kao znanost o geografskom prostoru (Zemljinoj površini) objašnjava raširenost, utjecaje i međuzavisnost svih najvažnijih
prirodnih i društvenih čimbenika, koji sudjeluju u oblikovanju geoprostora kao cjeline ili njegovih prostornih dijelova (regija).
Termin geografija potječe iz klasične starine, a upućuje na prvotno značenje geografije. Etimološki elementi (morfemi) prema kojima
je nastala riječ geografija jesu prefiksalni morfem geo- koji dolazi od grč. γεο- zemljo-, koji se odnosi na zemlju; γῆ zemlja,
te sufiksalni morfem -grafija koji dolazi od grč. -γραφια -pis(anje), a srodan je morfemima -graf, -grafika, -grafički, -grafizam, grč. -
γραφος -pisac, koji piše; γράφω pišem, γραφικός pismeni.[4] [5] Geografija tada nije bila znanost s određenim objektom i ciljem
proučavanja, već neka vrsta opće enciklopedije o Zemlji. Riječ geografija prvi je skovao Eratosten oko 200. pne. kako bi označio
opisno učenje o Zemlji. Na temelju prvotnog značenja geografije u zapadnim i južnim slavenskim jezicima tokom 19. vijeka nastaje i
riječ zemljopis (češ. zeměpis, sk. zemepis, sl. zemljepís) koja je zaživjela kao ime geografskog osnovnoškolskog predmeta
u Jugoslaviji 1950-ih i Hrvatskoj (1991. - 2005.).