Zglobovi

Uloga je centrisanje elementa i prenošenje rezultante sila sa jednog na drugi

konstruktivni element, uz omogućevanje relativne rotacije djelova koje zglob
povezuju
Privremeni zglobovi – omogućeno deformisanje (uglavnom od sopstvene
težine i dijela skupljanja i tečenja) bez pojave napona
Stalni zglobovi.
Dimenzionišu se prema najvećoj normalnoj sili.
Moraju da prihvate i određenu trensverzalnu silu (оd povremenog opterećenja).
Spojnica upravna na pravac rezultante od stalnog opterećenja
Klatno kao pokretno ležište

Dvostruki Freyssinet-ov
zglob = klatno
Oblikovanje zgloba
a<d/3; t<0.2a<2cm

Pukotina u vratu zgloba 3

Zglobove treba oblikovati i armirati tako da mogu prenijeti i uzdužne i poprečne
sile. Treba ih armirati tanjim profilima i s postotkom armiranja većim od 0,8% od
ukupne površine suženog dijela zgloba. Horizontalna zatežuća sile cijepanja
preuzima se uzengijama u obliku upletene zmijaste armature.
 Karakteristike ležišta
Ležišta povezuju različite djelove konstrukcije, pri čemu prenose samo određene –
izabrane sile odnosno momente. Prenos drugih sila se u potpunosti ili djelimično
isključuje uz mogućnost izvršenja određenih pomjeranja i rotacije.

Ležišta za mostove moraju:

- da preuzimaju vertikalne i horizontalne sile reakcija rasponske konstrukcije i da
ih prenose na stubove i krajnje potporne stubove;
- da omogućuju deformacije rasponske konstrukcije u vidu rotiranja koje nastaje
kao rezultat nagiba elastičnih linija savijanja nosača;
- da omogućuju pomjeranje rasponske konstrukcije u smjeru ose objekta, a kod
širokih objekata i u poprečnom smjeru.
Ležišta omogućavuju deformacije gornjeg i donjeg stroja prema zahtjevima
opterećenja (temperatura, skupljanje, tečenje, deformacije usljed prednaprezanja),
a da pri tome ne dolazi do štetnih opterećenja po konstrukciju.

Maksimalne dozvoljene
deformacije za koje se
ne zahtijevaju dodatni
dokazi vide se na slici. Dozvoljene deformacije [mm]
Na dodirnim tačkama dva dijela konstrukcije može da dođe do pojave šest
unutrašnjih sila (Vx, Vy, Nz, Mx, My, Mz) i šest relativnih pomjeranja (ux, uy, uz, αx,
αy, αz) – to su prostorski stepeni ležišta.

Unutrašnje sile i pomeranja

RASPORED (DISPOZICIJA) LEŽIŠTA
Teoretski se sile prenose preko kontaktnih tačaka, linija ili površina. U prva dva
slučaja prenos sile vrši se preko čeličnih djelova koji mogu da prime velike napone,
dok u trećem slučaju za prenos sile mogu da se upotrijebe elastomeri.

Rotaciju ležišta omogućuje pomjeranje ploče po kugli (u svim smjerovima) ili valjku (u
jednom smjeru), odnosno klizanje između kuglasto oblikovanih čeličnih izbočenja i
udubljenim dijelom ležišta, a kod neoprenskih ležišta deformacijom elastomernog
dijela. Pomjeranja u ležištu ostvaruju se pomoću elastične deformacije elastomernog
dijela (za mala pomjeranja) ili međusobnim klizanjem dva elementa ležišta
 Tipovi ležišta
• Elastomerna ležišta
• Lončasta ležišta
• Sferna ležišta
• Čelična ležišta
Čelična ležišta

Debeli sloj
zavarenog
čelika
 Elastomerna ležišta
• Ne smije se koristiti kad temperatura sredine može pasti ispod -30 °C, jer
postaju vrlo kruta, pa ne ispunjavu zahtijeve za ležišta.
• Nearmirana gumena prizma može izdržati ograničene oslonačke pritiske.
Pri višima prizma se jako izobličuje – širi se bočno i sabija se za Δt
(izbočava)

• Umetanje slojeva lima od nerđajućeg čelika velike čvrstoće smanjuje

poprečno širenje elastomera i svodi izbočavanje na minimum.
Armirani elastomerni ležaji su jednostavne i razmjerno jeftine konstrukcije, koje
se danas vrlo često primjenjuju, naročito na manjim mostovima. U osnovi sastoje
se od elastomernog bloka u kojem su vulkanizirane tanke čelične ploče. Pod
djelovanjem vertikalne sile elastorner se deformiše, ali te su defonnacije vrlo
ograničene jer izbočavanje ograničava čelik. Istovremeno, horizontalne
deformacije nisu spriječene, kao niti mala zaokretanja.

Osnovne osobine armiranih elastomemih ležajeva su:

- vertikalna elastičnost (kod djelovanja opterećenja dolazi do malih povratnih
deformacija)
- ravnomjerna raspodjela napona zatezanja (ovršinski prenos reakcije)
- mala konstruktivna visina, jednostavno oblikovanje i ugradnja.
Elastomerni ležajevi mogu preuzeti i horizontalne sile, no one ne smiju djelovati
stalno. Uslijed djelovanja horizontalne sile na ležaj, nastaju pomjeranja koja
izazivaju reakciju (povratnu silu). Reakcija se prenosi trenjem između podloge i
ležaja pa je potrebno provjeriti ostvaruje li se u svim slučajevima o pterećenja
vertikalna sila dovoljna za ostvarivanje minimalno potrebnog trenja. U slučaju da
to nije ispunjeno, koriste se usidreni annirani elastomerni ležaji.
Standardni neusidreni ((tip a i neke konstrukcije usidrenih elastomernih ležaja
(tipovi b do d))
Izbor ležaja prema katalogu proizvođača moguć je na slijedeći način:

• Veličina osnove bira se tako da deklarisana nosivost ležaja bude veća

ili jednaka maksimalnoj vertikalnoj reakciji (bez faktora sigurnosti).

• tip ležaja (usidreni ili neusidreni) bira se upoređenjem najmanjih

ostvarenih naprezanja s najmanjim dopuštenim naprezanjima za
neusidrene ležajeve (treba poznavati minimalnu vertikalnu reakciju bez
faktora sigurnosti)

• visina ležišta se bira tako da deklarisano dopušteno pomjeranje bude veće

od maksimainoga proračunskog pomjeranja

• provjerava se da li su računske rotacije manja od najvećih dopuštenih.

 Lončasta ležišta
Nepokretna

Klizno pokretno u
svim pravcima

Nepokretno u poprečnom
u podužnom klizno
Sastav ležišta

čelično kućište,
elastomerni jastuk,
unutrašnja i spoljna zaptivka,
poklopac lonca,
klizni deo sa prokronskim limom i PTFE
Karakteristike standardnih lončastih ležišta
 SFERNI (KALOTNI) LEŽAJEVI
Osnovni tip sfernog ležaja sastoji se od tri dijela: konkavne ploče, sfernog elementa i
gornje ploče. Pojeranja među dijelovima osiguravaju se kliznim pločama na kontaktu.
Konkavni donji element ima PTFE ploču na gornjoj ploči, dok sfemi element ima
uglačanu kliznu ploču odozdo i PTFE ploču odozgo. Kao i kod lončastih ležaja, PTFE
ploče imaju džepove ispunjene silikonskim mazivom.
Karakteristike standardnih sfernih ležišta
Uređenje oslonačke ploče oko ležišta
Jedan oblik armature ležajnoga kvadera za preuzimanje sila cijepanja
Damper radi prigušenja pri dejstvu zemljotresa

31
Dilatacione sprave
Konstrukcija dilatacija treba ispuniti sljedeće zahtijeve:
• kapacitet ostvarivanja pomjeranja
• nosivost s obzirom na statička i dinamička djelovanja
• vodonepropusnost
• omogućiti miran prelaz bez buke
• saobraćajna sigurnost.
Izvođačke crteže ugradnje dilatacija izrađuje isporučitelj. Projektant mosta mora
se pobriniti za određene uslove, prije svega, osigurati dovoljno prostora za
ugradnju i sidrenje.
Dialatcije, kao i ležajevi, uglavnom se biraju po katalogu gotovih rješenja
ili se posebno naručuju, pa je zadatak projektanta:
• poznavati uslove za ugradnju, odnosno priključak na most
• pravilno definisati zahtjeve proizvođača dilatacija.
 Dilatacija za mala pomjeranja

Asfaltna ili elastobitumenska dilatacija za mala pomjeranja

deklarisani pomaci od ± 25 mm mogu realizovati pri visini sloja od 100 mm

Prelazne naprave s čeličnim profilima povezanim elastomernim

gumenim uloškom
 Dilatacija za srednja pomjeranja
Dva su osnovna tipa:
- mehanički – ivični profili s
čeličnim letvama između njih
(slika lijevo)

- elastični – kolovoz nad

prorezom zamjenjuje
elastomerni element s
vulkaniziranim
čelič nim profilima (sledeći
slajd).

Ovakve naprave
omogućavuju
pomjeranja veličine do
150 mm (±75 mm).
Nedostatak dilatacije sa elastomjernim elementom preko kojeg se odvija
saobraćaj je u tome što se elastomjer troši, a posebno je izložen oštećenjima
kod čišćenja snijega.
 Dilatacija za velika pomjeranja

Veličina ostvarivog pomaka

definisana je brojem
međuletava: jedna međuletva
osigurava dva proreza
veličine ± 60 mm (80 mm),
dvije međuletve tri proreza
standardne veličine, itd.
U prospektima su dilatacije
do pomjeranja od 120 cm
(±60 cm).

Dilatacije za veća
pomjeranja s
međuletvama i
gumenim profilima
Prstasta dilatacija
Dilatacije za jako velika pomeranja > 300 mm