THE PRESENT SIMPLE

Present Simple tense je jednostavno sadašnje vrijeme koje se tvori od infinitiva glavnog
glagola koji ostaje nepromijenjen u svim licima osim u trećem licu jednine gdje mu se dodaje
nastavak –s ili –es.

Kako tvorimo Present Simple tense?

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I learn. I don't learn. Do I learn?

You learn. You don't learn. Do you learn?
He, she, it learns. He, she, it doesn't learn. Does he, she, it learn?
We learn. We don't learn. Do we learn?
You learn. You don't learn. Do you learn?
They learn. They don't learn. Do they learn?

Pomoćni glagol TO HAVE

-potvrdne rečenice- -niječne rečenice- -upitne rečenice-

I have. I don't have. Do I have?

You have. You don't have. Do you have?
He, she, it has. He, she, it doesn't have. Does he, she, it have?
We have. We don't have. Do we have?
You have. You don't have. Do you have?
They have. They don't have. Do they have?

*don't have = do not have

doesn't have = does not have

Present simple tense koristimo u sljedećim situacijama:

 radnje koje su navike, rutinske, uobičajene svakodnevne radnje;

 kad govorimo o nekim opće poznatim činjenicama
 kad govorimo o stanjima ili radnjama koje nisu činjenice, ali pak ostaju takve odnosno
ostaju nepromijenjene neki duži vremenski period

Priložne oznake vremena (adverbs of time) : always, rarely, sometimes, occasionally,

usually, often, never, every day, every month, on Mondays, on mondays
 PRESENT CONTIUNUOUS

Present Continuous se koristi za izražavanje radnje koja se odgađa baš sada odnosno u
trenutku dok mi o toj radnji pričamo ili pišemo.

Kako tvorimo Present Continuous tense?

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I am learning. I am not learning. Am I learning?

You are learning.
He, she, it is learning.
We are learning. You are
learning. They are
learning.
You aren'learning. Are you learning?
He, she it isn't learning. Is he, she, it learning?
We are not learning. Are we learning?
You are not learning. Are you learning?
They are not learning. Are they learning?

Kad koristimo Present Continuous?

 za izražavanje radnje koja se događa upravo sada, u trenutku dok o njoj govorimo ili
pišemo
 za izražavanje radnje koja se događa sada, koja je u tijeku
 za izražavanje radnje planirane za budućnost te se smatra najčešćim glagolskim oblikom
koji se koristi za izricanje nekih planova donesenih neposredno u trenutku izražavanja  I
am meeting Jane and Ann tomorrow. ; Are you doing anything tomorrow evening? No,
I'm staying home.

Kako točno upotrebljavamo nastavak –ing?

 glagoli koji završavaju na samoglasnik –e , gube prije dodavanja nastavka –ing; smoke –
smoking; come – coming; dance – dancing; write – writing
*iznimka su glagoli age, dye, singe; ageing, dyeing, singeing, kao i glagoli koji
završavaju na –ee: agree – agreeing, see –seeing
 jednosložnim glagolima s jednim samoglasnikom i jednim završnim suglasnikom,
poduplava se zadnji suglasnik; stop – stopping, hit – hitting, put – putting, run – running,
plan – planning
 kod glagola koji završavanju na nastavak –y, ne dolazi do nikakvih promjena, već im se
jednostavno dodaje nastvak –ing: play – playing, cry – crying, enjoy – enjoying.
 THE PRESENT PERFECT

Uvijek izražava strogu povezanost sa sadašnjošću, bilo da opisuje radnju koja traje do nekog
sadašnjeg trenutka ili koja se dogodila u prošlosti no koja je ostavila naglasak na sadašnjosti.

Kako tvorimo Present Perfect tense?

Present Perfect tense se tvori od Present Simpla glagola to have i participa prošlog zadanog
glagola.
Particip prošli pravilnih glagola ima isti oblik kao i za Past Simple (worked, lived, loved,
admired...) dok onaj nepravilnih glagola ima svoj poseban oblik kojeg je potrebno naučiti
napamet.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I have lived. I haven't lived. Have I lived?

You have lived. You haven't lived. Have you lived?
He, she, it has lived. We He, she it, hasn't lived. Has he, she, it lived?
have lived. We haven't lived. Have we lived?
You have lived. They You haven't lived. Have you lived?
have lived. They haven't lived. Have they lived?

Kad koristimo Present Perfect tense?

 koristimo ga za radnje koje su se nedavno dogodile, a čije vrijeme nije spomenuto:

Have you had lunch? No, I haven't had it yet. (Jesi li ručao? Ne, nisam još.)
I have been in the library, but I haven't found that book. (Bio sam u knjižnici, no nisam
našao tu knjigu.)

 radnje koje su se netom dogodile, te imaju određeni utjecaj na sadašnjost ili im je rezultat
vidljiv u sadašnjosti:
He has had a bad car accident. (He is probably still in hospital.)
(Imalo je tešku prometnu nesreću. = Vjerovatno je još u bolnici.)

He has painted the walls. (Look, how fresh they are.)

(Obojila je zidove. = vidimo da su sviježe obojeni, zanima nas rezultat, ne vrijeme)

 koristimo ga i za radnju koja se dogodila u prošlosti i koja još uvijek traje:

She has lived in London since 2001. (..she is still living there)
(Ona živi u Londonu od 2001. godine... = i još tamo živi)

 možemo gakoristiti i za radnje koje su se dogodile u prošlosti ukoliko smo sigurni da je

takva radnja u vezi sa sadašnjošću tj. da postoji velika vjerojatnost da će se ponoviti:
He has written a number of short stories. (Napisao je velik broj kratkih priča.)
(Podrazumijeva da je pisac još uvijek živ i da će ih vjerojatno još pisati.)
Present Perfect tense koristimo uz priložne oznake:

 JUST – za nedavno dovršenu radnju:

She has just come in. = She came in few minutes ago.

Just se obavezno nalazi između pomoćnog i glavnog glagola, a koristi se najviše u izjavnim
rečenicama.

 LATELY/RECENTLY – za izricanje nedefiniranog vremena radnje:

There have been some changes lately/recently.

She has been very lucky with her exames lately/recently.

 ever/never/always/ocasionally/often/several times/many times/so

far/already/yet/before...

This is the worst football match I have ever seen. (Ovo je najgora nogometna utakmica koju
sam ikad vidio.)
Have you ever been to Paris?(Jesi li ikad bio u Parizu?)
I have seen that film many times. (Vidio sam taj film već puno puta.)

I have met her once before. (Već sam je jednom sreo.)

I haven't done everything yet. (Još nisam ništa napravio.)

 SINCE + a point in time She has lived in Split since since 2006. I haven' seen her since
2002. (Ona živi u Splitu od 2006. godine. Nisam je vidjela od 2002. g.)

Since koristimo kad želimo kazati od koje točke u vremenu radnja započinje (te njezino
trajanje od te točke u prošlosti do današnjeg trenutka.)

 FOR + a period in time She has lived in Šibenik for 10 years. (Ona živi u Šibenniku
deset godina.)
For koristimo želimo zaokružiti vremenski period; od trenutka kada je radnja započela
do sadašnjeg trenutka (budući da u tim slučajevima radnja još nastavlja svoj tijek, ne
završava se).

PAST SIMPLE TENSE

Past Simple je vrijeme kojim se izriče radnja, stanje i navike koje imaju svoj početak i kraj u
prošlosti, a čije je vrijeme zbivanja točno poznato.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I opened. I didn't open. Did I open?

You opened. You didn't open. Did you open?
He, she, it opened. He, she, it didn't open. Did he, she, it open?
We opened. We didn't open. Did we open?
You opened. You didn't open. Did you open?
They opened. They didn't open. Did they open?

Kad koristimo Past Simple?

 radnja koja je točno određena i završena u prošlost:

I bought this book ten years ago. (Kupio sam ovu knjigu prije deset godina.)

 u pitanjima koja se odnose na prošlost:

When did her grandfather die? (Kad je njen djed umro?)
Did you get my message?(Jesi li dobila moju poruku?)

 kad je jasno da se neka radnja dogodila u prošlosti premda točno vrijeme radnje nije
navedeno:
How did you buy that car? (Kako si kupila taj auto?)
Shakespeare wrote at least 36 plays. (Shakespeare je napisao najmanje 36 drama.)

 za radnje čije vrijeme nije točno definirano, no koja je imala određeno vrijeme trajanja
(svoj početak i kraj u prošlosti):
Mark lived in London for five years. (but he does not live there now)

Priložne oznake vremena koje najčešće susrećemo uz Past Simple tense:

 yesterday
 prilozi sa ago; two days ago, ten minutes ago, five years ago...
then, when, in 1992, in 2000...
 prilozi sa last; last year, last month, last Saturday...

PAST CONTINUOUS
Past Continuous tense je radnja koja je svoj početak i kraj imala u prošlosti, međutim koja
naglaska stavlja na trajanju same radnje (slično kao i Present continuous u sadašnjosti).

Kako tvorimo Past Continuous tense?

Tvorimo ih od Past Simpla pomoćnog glagola to be i glavnog glagola s nastavkom –ing.

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I was learning. I was not learning. Was I learning?

You were learning.
He, she, it was learning.
We were learning.
You were learning.
They were learning.
You were not learning. Were you learning?
He, was not learning. Was he, she, it learning?
We were not learning. Were we learning?
You were not learning. Were you learning?
They were not learning Were they learning

Kad koristimo Past Continuous tense?

 za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon neke druge radnje u
prošlosti:
The children were playing when Jane entered the room. (Djeca su se igrala kad je Jane
ušla u sobu.)

 za izricanje radnje koja je bila u trajanju u prošlosti prije i nakon nekog vremenskog
perioda odnosno određene točke u prošlosti, a ne nužno neke druge radnje:
Last night at 6 pm I was eating dinner. (Jučer u 6 sati sam večeravao.)
This time last year we were travelling across America. (Lani u ovo vrijeme smo putovali
po Americi.)

 za izricanje dviju ili više istovremenih prošlih radnji koje su se u prošlosti događale
paralelno:
I was studying while he was watching TV

FUTURE SIMPLE
Tvorimo ga od glagola will (za sva lica) i infinitiva glavnog glagola; I will go out. = Ići ću
vani.)

-potvrdne rečenice - -niječne rečenice - -upitne rečenice-

I will learn. I will not (won't) learn. Will I work?

You will learn. You will not learn. Will you work?
He, she, it will learn. We He, she, it will not learn. Will he, she, it work?
will learn. We will not learn. Will we work?
You will learn. You will not learn. Will you work?
They will learn. They will not learn. Will they work?

BE GOING TO + INFINITIV

Glagol BE GOING TO + Infinitiv koristimo za izražavanje poveznice između sadašnjosti i

budućnosti.

 možemo ga koristiti za planove i namjere koje smo već odlučili napraviti prije vremena
govorenja; to nije trenutno donesena odluka (instant decision) kao u prijašnjem slučaju
(Future simple):
Are you going to watch that film this evening?(Ideš li gledati taj film večeras?)
I am going to visit my friends in Germany next Christmess. (Posjetit ću svoje prijatelje u
Njemačkoj slijedeći Božić.)

Vrijeme izraženo u takvim rečenicama može biti bliza ili daljnja budućnost (no naglasak
je uvijek na tome da koristimo going to + infinitiv kad govorimo o našim unaprijed
donesenim planovima za budućnost):

I am going to call Anna this afternoon. (Nazvat ću Anu danas popodne.)
We are going to visit Italy next year. (Posjetiti ćemo Italiju sljedeće godine.)

Going to + infinitive koristimo kako bismo izrazili naša predviđanja oko onoga što bi se
moglo dogoditi kad za to postoji opravdana pretpostavka (future evidence) u sadašnjosti (tj.
kad je to jasno vidljivo iz neke sadašnje situacije): Be careful! You are going to fall! (Pazi!
Past ćeš!)

PASIVNE REČENICE
(passive voice)
AKTIVNA REČENICA Mary writes a book. = Mary piše knjigu.
PASIVNA REČENICA A book is written by Mary. = Knjiga je pisana od strane Mary.

Kako tvorimo Pasivni oblik u engleskom jeziku?

POGODBENE REČENICE
(Conditional sentences)
Pogodbene rečenice tipa I (first conditional) poznate kao i kao kondicional budući (future
conditional). One nam ukazuju na to da će se određena radnja dogoditi u budućnosti ukoliko
se ostvari određeni uvjet iz sadašnjosti. Pogodbena rečenica je zavisno složena rečenica što
znači da se sastoji od glavne rečenice i zavisne ili –if rečenice.

Ukoliko zavisna rečenica stoji na prvom mjestu, biva odvojena zarezom prije dodavanja
glavne rečenice. Ukoliko pak glavna rečenica stoji na prvom mjestu, tada ne biva odvajana
zarezom, već nakon nje slijedi -if rečenica.

If you arrive on time, we will go to the cinema. (Ako dođeš na vrijeme, otići ćemo u kino.)

We will go to the cinema if you arrive on time. (Ići ćemo u kino ako dođeš na vrijeme.)

Pogodbene rečenice tipa II (second conditional) poznate i kao kondicional sadašnji. U ovim
rečenicama je vjerojatnost da se ispuni uvjet ili pogodba jako mala i ponekad u potpunosti
nemoguća. Sastoje se od –if rečenice u Past Simplu i glavne rečenice s glagolom would +
infinitivom glavnog glagola.

If I had time, I would take coffee with you. (Da imam vremena, popila bih kavu s tobom. = ali
nemam vremena pa je ne mogu popiti.)

If I knew Japanese, I would speak with Japanese tourists. (Da znam japanski, pričao bih s
japanskim turistima. = ali ne pričam japanski pa to nije moguće.)

I would buy that dress if I were you. (Da sam ja na tvom mjestu, kupila bih tu haljinu. = ali ja
nisam na tvom mjestu pa ne mogu kupiti tu haljinu.)

 Kondicional I

If I have time, I will go out with you. (if + present s., will + infinitiv)

 Kondicional II

If I had time, I would go out with you. (if + past s., would + infinitiv)

UPRAVNI I NEUPRAVNI GOVOR

(Reported speech)
Anna said: „I like walking here“. Ann said to me: „I like walking here.“
Anna said that she liked walking there. Ann told me that she liked walking there.

Present Simple  Past Simple

U gore navedenom primjeru može se primijetiti kako se zamjenica I promijenila u she, kako
se vrijeme iz Present simpla promijenilo u Past simple te kako se prilog here promijenio u
there.

Say se koristi kad nije navedena osoba kojoj se netko obraća u, a tell (Ann told me...) kada
navodi osoba kojoj se netko u neupravnom govoru obraća; kad nam je jasno kome je poruka
upućena

*tell traži objekt

UPRAVNE REČENICE NEUPRAVNE REČENICE

(direct speech) (reported speech)
PRESENT SIMPLE PAST SIMPLE
He said:“I am late“. He said that he was late.
PRESENT CONTINUOUS PAST CONTINUOUS
He said: „I am watching TV“. He said that he was watching TV.
PAST SIMPLE PAST PERFECT
He said: „I was late“. He said that he had been late.
PAST PERFECT PAST PERFECT
He said: „I had been late“ He said that he had been late.
PRESENT PERFECT TENSE PAST PERFECT
He said: „I have been late“. He said that he had been late.
PAST CONTINUOUS PAST PERFECT CONTINUOUS
He said: „I was watching TV“. He said that he had been watching TV.
FUTURE SIMPLE (will + glagol) He said: WOULD + glagol
„I will be late“. He said that he would be late.

MODALNI GLAGOLI Direct speech Reported speech

(modal verb)
He said: „I can do that“. He said that he could that.
can He said: „You may go“. He said that you might
may He said: „Bill must go. He said that Bill
must apply...“ must/HAD to apply.. He
will He said: „I will repair said that he would repair..
that...“

Pitanja koja počinju s pomoćnim glagolom (do, does, is, are, have, did...)
Ann asked me: „Are you tired?“
Ann asked me if I was tired.

Ann asked me: „Did John arrive late yesterday evening?“

Ann asked me if John had arrived late the evening before.
 ČLANOVI
(ARTICLES)

Članovi općenito

A / AN - neodređeni član (indefinite article), koristi se kad imenicu spominjemo po prvi put u
nekom određenom kontekstu (u govoru ili pisanju).

THE - određeni član (definite article), koristi se kad je imenica sugovorniku već poznata iz
konteksta ili pak kad govornik neku imenicu želi izdvojiti iz cjeline.

Kad koristimo članove a/an?

A - ispred imenica koje počinju suglasnikom; a car, a factory, a dog, a teacher...

AN - ispred imenica koje počinju samoglasnikom; an elephant, an apple, an idea...

Neodređeni član se koristi:

 kad se uvodi neka nova informacija u govoru i pisanju, a svako njeno sljedeće korištenje
u tom istom kontekstu, zahtjeva korištenje određenog člana THE.

You have an exam next week. The exam isn't so difficult.

 kad se odnosimo prema nekoj grupi stvari kao cjelini

Can you pass me a paper clip from that desk nearby the window?

 ispred naziva profesija i zanimanja; a professor, an architect, a fireman, a doctor, a

market research consultant, an investment banker, a project manager.

USPOREDIMO!

She reads a book.

(imenicu „book“ spominjemo po prvi put, nije nam je poznata iz određenog konteksta, tj.ne
znamo o kojoj se knjizi radi stoga ispred te imenice stavljamo neodređeni član a)

Have you read the book I gave you?

(imenica „book“ je u ovom slučaju već pobliže definirana WHICH BOOK?.......''the book I
gave you'')

„Jesi li pročitao knjigu koju sam ti dao?“

Za razliku od prvog primjera, u drugom primjeru imenica book je definirana: „the book I gave
you“, stoga joj ne prethodi neodređeni član kao u prvom primjeru, već dobiva određeni član
the jer govornik želi precizirati o kojoj je knjizi riječ.
Određeni član „the“

Određeni član THE se koristi za uvođenje imenice koja nam je već poznata iz konteksta bilo
da imenicu spominjemo po drugi put u nekom određenom kontekstu, u govoru i pisanju, ili da
je na neki način pobliže označavamo.

She has two houses. The one in Šibenik and the other in her native town.

We will have an exam next week. You must prepare yourself for the exam.

Were you talking with the girl who was sitting next to you on our last history lecture?

 Koristi se ispred imenica koje se po svojoj prirodi smatraju jedinstvenima (pa stoga ne
mogu imati neodređeni član); the moon, the stars, the sea, the sky, the air, the ground...

 Koristi se ispred imenica koje označavanju nacionalnu pripadnost ili pak neku drugu
grupu (gledanu kao cjelinu); the Croats, the Italians, the Germans...

 ispred pridjeva u superlativu, te rednih brojeva; the best day of my life, the first snow
this year...