uvod

Epidemiologija bolesti nastalih kontaminiranom vodom

Prema podacima Cnetre for Disease and Control od 66 epidemija bolesti nastalih
kontaminiranom vodom tokom 1980 godine, kod 50 epidemija je utvrđen uzrok. Najčešći
uzročnici su Gardia lambila, hemijski agensi, Norwalk virus, Shigella, Campylobacter I
Hepatitis A. Većina bolesti se pojavila uslijed kontaminacije javnih vodovodnih sistema. 1

WATER BORN BOLESTI

Infekcije koje nastaju zaađenom vodom posljedica su ingestije vode koja je kontaminirana
uzročnikom. Gastroenteritisi nastali uslijed ingestije kontaminirane vode javljaju se češće
ljeti. Bazeni za rekreaciju koji tokom ljtnog perioda imaju poteškoća sa snadbjevanjem
pitkom vodom veliki su izvor epidemija. Za najmanje 30 infekcioznih bolesti zna se da mogu
biti prenesene vodom. Prevalencija amebijaze najčešće parazitne infekcije koja nastaje
zagašenom vodom iznosi 10% svjetske populacije, a u nekim područjima prevalencija je veća
od 80%. Važnu ulogu u prijenosu infekcija kontaminiranom vodom ima I sposobnost
mikroorganizama o parazita da se dugo održe u vodenoj sredini. Tako adenovirusi mogu
preživjeti devet sedmica u void pri temperature od 20 ºC. 2

Salmoneloza

U većini slučajeva infekcija bakterijom Salmonella sp. Dobije se ingestijom kontaminirane

hrane ili vode. Salmonella je primarno pathogen nižih životinja te su one glavni izvor
netifoidnih Salmonella vrsta, premda infekcija može biti prenesena I sa čovjeka na čovjeka.
Neke salmonele specifično su adaptirane za određenog domaćina. Tako je jedini poznati
rezervoar S. typhy čovjek.Tifoidna groznica nastala kontaminiranom vodom koja je mnogo
prevalentnija u prošlosti, danas se javlja samo na mjestima gdje su loši sanitarni uslovi. U
epidemijskim područjima širenje bolesti je povezano sa sezonama kiše, kada kanalizacija
kontaminira tokove rijeka. Važan izvor trovanja su I školjke koje rastu u void koja je
zagađena kanalizacijom.
Ali ukoliko se voda tretira, izvor infekcije može seeliminirati. Razvoj bolesti nakon ingestije
salmonella ovisi o broju salmonella I virulenciji mikroorganizma, te od drugih faktora
vezanih za domaćina. Ingestija mikroorganizama hranom mogućje dugotrajan kontakt
uzročnika sa gastričkom kiselinom, te je za nastanak bolesti potreban veliki bakterijski
inoculum, dok voda I druge tekućine koje imaju brzo vrijeme prolaska korz želudac, mogu I
manjom kolčinom bakterija dovesti do bolesti.3

Šigeloza

Šigeloza je bolest jedinstvena među enterpatogenima po tome što samo količina od 200
patogenih bakterija Shigella spp. može uzrokovati bolest kod zdravih ljudi. Ovo objašnjava
kako se prenosi sa osobe na osobu, zato što je visok sekundarni udar bolesti kada je uzročnik
uveden u određenu zatvorenu populaciju, te što je rekurentna bacilarna dizenterija važan
problem u gusto naseljenoj populaciji. Uprkos kiseloj sredini u želucu, bakterija može biti
izolirana I nakon dvadeset sati. Bcilarna dizenterija je češća ljeti, to je bolest ljetnog perioda.
Muhe mogu biti važne u transmisiji bacilarne dizenterije, osobito u područjima tropske klime.
Bolest se u osnovnim školama I vrtićima sa bolesne djece prenosi prljavim rukama i lošom
higijenom. 3

Djeca mlađa od šest mjeseci rijetkorazvijaju bacilarnu dizenteriju. U industrijalziranim

zemljama Shigella rijetko uzrokuje teške infekcije u novorođenčadi u zemljama u razvoju
oni su visoko rezistentni na šigelozu. U najvećem broju slučajeva široko rasprostranjene
epidemije šigeloze javljaju se u vojnoj ili civilnoj populaciji I među brodskom posadom, kao
rezultat kontaminacije grane ili vode. Epidemije šigeloze iz vode izazvane su kontaminacijom
iz izvora sa fekalnim materijama.
Shigella može preživjetišest mjeseci u uzorku vode na sobnoj temperature. Izvori su često
locirani u blizini zahodskih jama, gdje se pravilno ne slijede principi sanitacije. Zabilježen je
relativno mali broj epidemija šigeloza nastalih kontaminacijom vode. Epidemiološkim
istraživanjima ustanovljeno je da kod poboljšane sanitacije incidencija tifoidne groznicw
opada, ali incidencija bacilarn dizenterije ostaje nepromijenjena.4

Inkubacija traje 1–4 dana. Najčešći simptom, vodenasti proljev, se ne može razlikovati od
drugih bakterijskih, virusnih i protozoalnih infekcija koje izazivaju sekrecijsku aktivnost
crijevnog epitela. U odraslih, početni simptomi mogu biti napadi jake boli u abdomenu i
potrebe za defekacijom formirane stolice, što privremeno ublažava bol. Ovi se napadi vraćaju
sa sve većom žestinom i učestalošću. Proljev postaje izražen, stolica je mekana ili tekuća i
sadrži sluz, gnoj i često, krv. Uslijed jakih tenezama može doći do prolapsa rektuma i
posljedične inkontinencije stolice. Međutim, kod odraslih ne mora biti vrućice, a proljev ne
mora biti krvav niti sluzav, kao što ne moraju postojati ni tenezmi. U odraslih se bolest
obično povlači sama od sebe—blagi slučajevi za 4–8 dana, a teški za 3–6 tj. Do teške
dehidracije i gubitka elektrolita s kolapsom cirkulacije i smrti dolazi uglavnom u oslabljenih
odraslih osoba i djece <2 god. Rijetko, šigeloza započinje iznenada sa seroznom (ponekad
krvavom) stolicom ili stolicom poput rižine vode. Bolesnik može povraćati i brzo dehidrirati.
Infekcija se može očitovati delirijem, konvulzijama i komom, uz slab proljev ili bez njega.
Smrt može nastupiti za 12–24 h. U male djece, početak je nagao, s vrućicom, razdražljivošću
ili pospanošću, anoreksijom, mučninom i povraćanjem, bolovima u abdomenu i distenzijom
te tenezmima. Za 3 dana se u stolici pojavljuju krv, gnoj i sluz. Broj stolica se može povećati
na ≥20/dan a gubitak težine i dehidracija postaju izraženi. Ako se ne liječi, dijete može
umrijeti u prvih 12 dana. Ako preživi, akutni simptomi slabe tijekom 2 tj. Moguća je
sekundarna bakterijska infekcija, osobito u oslabljenih i dehidriranih bolesnika. Teški
vrijedovi sluznice mogu dovesti do značajnog gubitka krvi. Druge komplikacije su rijetke ali
obuhvaćaju toksični neuritis, artritis, miokarditis i, rijetko, perforaciju crijeva. U djece se
šigeloza može zakomplicirati hemolitično–uremičnim sindromom.5
Kampilobakterioza

Voda za piće bila je direktan uzrok velikih epidemija s bakterijama Campylobacter spp.
Kratko prije epidemije uvijek bi prethodio period jakih kiša, što bi dovelo do pojačanog
otjecanja vode I površinske kontaminacije starih vodovodnih sistema.

U oktobru 1980 godine u jednoj općini u Švedskoj pojavila se epidemija koja je zahvatila
2000 osoba , što je iznosilo 20% tamnošnjeg stanovništva. U ruralnim područjima, gdje se
površinska voda koristi za piće, postoji rizik za nastanak epidemija uzročnicima
Cmapylobacter spp iz vode. Istraživanja su pokazača da se Campylobacter može izolirati u
void za piće koja je kontaminirana u planinskim izvorima. Također je dokazano da izolacijom
istih serotipova postoji signifikantan rizik nastanka bolesti kod osoba, osobito mlađih, koje
piju netertiranu vodu.

C. jejuni može preživjeti na četiri stepena I do godinu dana, ali izolacija iz vode značajno
opada kada temperature naraste do 15, što je od velikog značaja, jer se Campylobacter teže
izolira iz kontaminiranihh uzoraka koji dominiraju u ljetnim mjesecima, kada povišene
temperature podržavaju preživljavanje I rast velikog broja drugih različitih bakterija.

Prva dokumenitrana epidemija ali ne imikrobiološki potvrđena opisana je 1978 godine.

ulazna vrata infekcije je glavni nefiltrirani izvor, a pojavi epidemije prethodile su obilne kiše.
Prva epidemija sa jasnom mikrobiološkom I epidemiološkom potvrdom opisana je 1981 g u
Engleskoj.6

Kolera

Kolera je zarazna bolest tankoga crijeva koju uzrokuje bakterija Vibrio cholerae. Bakterije
kolere proizvode toksin koji uzrokuje da tanko crijevo luči ogromne količine tekućine bogate
solima i mineralima. Budući da su bakterije osjetljive na želučanu kiselinu, ljudi s manjkom
kiseline osjetljiviji su na tu bolest. Ljudi koji žive u područjima u kojima je kolera česta
(endemična) postupno razviju neku prirodnu otpornost.
Kolera se širi pijenjem zagađene vode, konzumiranjem morskih rakova, školjki i riba te druge
hrane zagađene izlučevinama zaraženih ljudi. Kolera se pojavljuje u dijelovima Azije,
Srednjeg Istoka, Afrike i Latinske Amerike. U tim područjima epidemije su česte u toplim
mjesecima, a incidencija je najviša među djecom. U drugim područjima epidemije se mogu
javiti u bilo koje godišnje doba i ljudi svih dobi su podjednako osjetljivi. Ljude mogu zaraziti
i druge vrste Vibrio bakterija. Proljev koji nastaje je obično mnogo blaži nego onaj od kolere.
Simptomi, koji počinju 1 do 3 dana nakon zaraze s bakterijom, kreću se od blage
nekomplicirane epizode proljeva do teške bolesti koja može dovesti do smrti. Neki zaraženi
ljudi su bez simptoma. 7

Bolest obično počinje naglim, bolnim, vodenastim proljevom i povraćanjem. U teškim

slučajevima proljev uzrokuje gubitak više od 1 litre tekućine na sat, ali je uobičajeni gubitak
mnogo manji. U teškim slučajevima posljedični kritični manjak vode i soli dovodi do teške
dehidracije s jakom žeđi, mišićnim grčevima, slabošću i izuzetno malim stvaranjem mokraće.
Teški gubitak tekućine iz tkiva uzrokuje upale oči, a koža na prstima jako se nabora. Ako se
zarazu ne liječi, posljedična teška neravnoteža između volumena krvi i povećane
koncentracije soli može dovesti do zatajenja bubrega, šoka i kome.

Simptomi obično prolaze za 3 do 6 dana. Većina ljudi se oslobodi uzročnika za 2 tjedna, ali
neki postaju dugotrajni kliconoše. Dijagnozu kolere se potvrđuje pronalaženjem bakterija u
brisevima rektuma ili svježim uzorcima stolice. Kako bakterija Vibrio cholerae ne raste u
rutinskim kulturama stolice, liječnik može zatražiti posebnu kulturu za Vibrio organizme.8

Infekcije s hepatits A virusom

Transmisija hepatitisa A javlja se ingestijom kontaminirane hrane ili vode. HAV se izlučuje u
fecesu bolesnika tokom inkubacionog perioda i u akutnom stanju bolesti. Virus može dugo
preživjeti u kanalizacionoj zagađenoj vodi. U endemskim područjima sa lošom sanitacijom i
lošim odvodom kanalizacije djeca budu češće inficirana nego odrasli. Infekcija se javlja kada
kanalizacija dospije u sistem voda za piće
Prevencija HAV infekcije jeste sprovođenje lične higijene, mogućnost pristupa ispravnoj
vodi za piće i pravilno uklanjanje fekalija. 9

Giardijaza
Giardijaza je zarazna bolest tankog crijeva koju uzrokuje jednostanični parazit Giardia
lamblia (Slika 1)

Slika 1. Giardia lambila

Giardijaza se pojavljuje diljem svijeta i osobito je česta među djecom i na mjestima gdje su
loši higijenski uvjeti. U Sjedinjenim Državama giardijaza je jedna od najčešćih parazitskih
infekcija crijeva. Češća je u muških homoseksualaca i u ljudi koji su putovali u zemlje u
razvoju. Isto je tako češća u ljudi koji imaju slabiju želučanu kiselost, kojima je uklonjen
želudac, koji imaju kronični pankreatitis ili imaju oštećen imunološki sustav.

Parazit se prenosi s jedne osobe na drugu cistama koje se izlučuju stolicom. Prenijeti se može
neposredno među djecom ili seksualnim partnerima ili posredno preko zagađene hrane ili
vode. Simptomi, na mahove i obično blagi, mogu biti mučnina, napuhnutost, flatulencija
(nadutost), nelagoda u trbuhu, obilne i zaudarajuće stolice te proljev. Ako je infekcija teška,
važni se hranjivi sastojci ne resorbiraju što dovodi do značajnog gubitka težine. Nije poznato
zašto giardijaza smeta apsorpciji hranjivih sastojaka 10
Amebijaza

(Entamebijaza)

Amebijaza je infekcija koju uzrokuje Entamoeba histolytica. Često je bez simptoma, no može
doći do blagog proljeva pa sve do teške dizenterije. Ekstraintestinalne infekcije obuhvaćaju
apscese jetre. Dijagnoza se postavlja otkrivanjem E. histolytice u uzorcima stolice ili
serološkim pretragama. Simptomatska bolest se liječi metronidazolom ili tinidazolom, a
zatim se daju paromomicin ili drugi lijekovi djelotvorni protiv cista u lumenu. Dvije vrste
Entamoebe se morfološki ne mogu razlikovati: E. histolytica je patogena, no naseljavanje
debelog crijeva s E. dispar je bezazleno. One postoje u dva oblika; kao trofozoiti i kao ciste.
Pokretni trofozoiti se hrane bakterijama i tkivom, razmnožavaju se i naseljavaju lumen i
sluznicu debelog crijeva, te ponekad prodiru u tkiva i organe. Trofozoiti prevladavaju u
tekućoj stolici, no izvan tijela brzo ugibaju. Neki trofozoiti u lumenu debelog crijeva postaju
ciste koje se izlučuju stolicom. Ciste prevladavaju u formiranoj stolici i otporne su na vanjski
okoliš. Mogu se širiti neposredno s čovjeka na čovjeka ili posredno, putem hrane ili vode.
Amebijaza se može spolno prenijeti oralno– analnim dodirom.11

Trofozoiti E. histolytice se hvataju za epitelne stanice debelog crijeva i PMN i uništavaju ih,
te mogu izazvati krvavo–sluzavu dizenteriju. Oni također izlučuju proteaze koje razgrađuju
ekstracelularni matriks što omogućuje prodor u stijenku crijeva i izvan nje. Trofozoiti se
mogu širiti portalnom cirkulacijom i uzrokovati nekrotizirajuće apscese jetre. Infekcija se
može širiti neposredno iz jetre ili krvotokom u pluća, mozak i druge organe. Većina zaraženih
osoba nema simptoma, ali kronično izlučuju ciste stolicom. Simptomi koji nastaju prilikom
prodora u tkiva obuhvaćaju povremeni proljev i opstipaciju, flatulenciju i grčevitu bol u
trbuhu. Može se pojaviti osjetljivost iznad jetre ili uzlaznog debelog crijeva a stolice mogu
sadržavati sluz i krv.11
 CILJEVI RADA

S obzirom na to da bolesti uzrokovane zagađenom vodom koje pogađaju ljudi

širom svijeta, predstavljaju značajan javno zdravstveni i ekonomski problem, a agensi koji
ih izazivaju potencijalno biološko oružje, one su oduvijek bile predmet interesovanja
mnogih naučnika. Kao temeljni ciljevi ovog rada postavljeni su:
1. Prikupljanje dostupnih podataka o bolestima uzrokovanih zagađenom
vodom na području Federacije Bosne i Hercegovine u vremenskom periodu
od 2016. do 2017. godine.
2. Izvršiti statističku obradu prikupljenih podataka.
 MATERIJAL I METODE

3.1. Materijal
U ovoj retrospektivnoj studiji je korišten deskriptivni epidemiološki metod za
analizu podataka o bolestima uzrokovanih zagađenom vodom u Federaciji Bosne i
Hercegovine (dalje: FBiH) u periodu 2016-2017. godina na osnovu godišnjih Izvještaja o
zdravstvenom stanju stanovništva. Nadzor nad zaraznim bolestima u FBiH vrši Zavod za
javno zdravstvo FBiH u saradnji sa Federalnim ministarstvom zdravstva i 10 kantonalnih
ministarstava i zavoda za javno zdravstvo, 79 domova zdravlja, 19 općih bolnica, 2
univerzitetsko-klinička centra i jednom Sveučilišnom bolnicom. Na osnovu podataka
prikupljenih njihovom saradnjom i analizama u ovlaštenim laboratorijama, izrađuju se
mjesečni/godišnji izvještaji u vidu epidemioloških biltena dostupnih javnosti.

Izvršen je i pregled postojećih literaturnih podataka o raširenosti spomenutih bolesti

u svijetu, njihovoj epidemiologiji, uzročnicima, prenošenju, vektorima i profilaksi. Pregled
literature je urađen koristeći primarno PubMed, besplatnu tražilicu koja pretražuje
MEDLINE bazu podataka i koju održava američki NCBI (National Center for
Biotechnology Information). Na NCBI serverima se nalazi i PMC (PubMed Central),
besplatna arhiva kompletnih naučnih radova koji su korišteni u izradi ovog diplomskog
rada. Pored njih, korištene su i drugi besplatni pretraživači.
 3.2. Metode
Statistika je naučna metoda koja sadrži postupke za analizu podataka, dobivenih
metodama i sredstvima naučnog (Petz, 1974). U ovom radu za analizu podataka
izračunavana je aritmetička sredina, minimalna I maksimalna vrijednost uzorka te postotak
određenih bolesti. Izvršena je dobna I spolna analiza oboljelih u dvogodišnjem period.

Aritmetička sredina dobije se sabiranjem svih vrijednosti članova jedne serije i

dijeljenjem dobijenog zbira s brojem članova te serije. Izračunava se prema formuli:
 x1  x2  x3  ...  xn
x 
n

Minimalna vrijednost predstavlja najmanju vrijednost u ispitivanju uzorka, dok

maksimalna vrijednost predstavlja najveću vrijednost u ispitivanju uzorka.

Postotak predstavlja stoti dio nečega i koristi se za usporedbu veličina koje se mogu
predstaviti kao stoti dio osnovne vrijednosti.

p%=N*P/100

Obrada podataka i njihovo prikazivanje u vidu dijagrama je izvršeno u programu

Microsoft Excel 2007.
 REZULTATI

Realizacija prethodno postavljenih ciljeva ovog seminarskog rada se sastoji od

pregleda podataka Zavoda za javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine i
utvrđivanja uzroka razlike u broju oboljelih u odabranom vremenskom periodu od 2016. do
2017. godine. U toku ovog dvogodišnjeg perioda praćeni su podaci o broju registrovanih
slučajeva sljedećih bolesti uzrokovanih zagađenom vodom: salmoneloza, šigeloza,
kampilobakterioza, infekcije hepatitis A virusom, kolera, giardioza i amebioza. Obrađeni
podaci su prikazani tekstualno, tabelarno i grafički.

Pregled bolesti u 2016 godini

Na osnovu prikupljenih podataka evidentirano je 109 oboljelih od bolesti uzrokovanih

zagađenom vodom (grafikon 1)

Broj oboljelih u 2016. godini

40
40
29
30

20
11 10 9
6
10 4

Grafikon 1. Prikaz broja oboljelih u 2016 godini

Najveći broj oboljelih zabilježen je za salmonelozu (37%) i šigelozu (27%) a najmanjj broj
zabilježen je za giardiozu (5%) i amebiozu (4%) (grafikon 2)

Infekcije s Giardioza Amebioza

hepatits A 5% 4%
virusom
8%
Salmoneloza
Kolera 37%
9%

Kampilobakterio
za Šigeloza
10% 27%

Grafikon 2. Procentualni prikaz bolesti koje se prenose vodom u 2016 godini

Budući da je salmoneloza bila najzastupljenija od bolesti uzrokovanih zagađenom vodom u

Federaciji BIH najosjetljivija skupina pokazala se od 25-49 godina, gdje je zabilježeno 9
slučajeva ove bolesti kod muškaraca i 7 slučajeva kod žena. Ova bolest nije zabilježena kod
najmanje dobne skupine od 0-6 godina (grafikon 3).

10 9

8 7

6
M
4 4 4
4 3 3 Ž
2 2 2
2
0 0
0
0-6 07--14 15-25 25-49 50-64 65 I >

Grafikon 3. Spolna i dobna struktura struktura oboljelih od salmoneloze

U tabeli br 1. Prikazanaa je rasprostranjenost tri najčešće bolesti po kantonima. Ono što je
evidentno iz tabele 1 jeste da je u Tuzlanskom kantonu zabilježen najveći broj slučajeva
oboljelih od sve tri bolesti., dok u kantonu 10 nije evidentiran nijedan slučaj zaraznih bolesti.

Tabela 1. Prikaz oboljenja po kantonima u 2016 godini

Kanton Salmoneloza Šigeloza Kampilobakterioza

Unsko-sanski 8 3 2
Posavski 2 0 0
Tuzlanski 13 6 3
Zeničko-dobojski 3 10 0
Bosansko-
podrinjski 1 0 1
Srednjobosanski 2 3 0
Hercegovačko- 6 3 2
neretvanski
Zapadno- 1 0 0
hercegovački
Kanton Sarajevo 4 4 3
Kanton 10 0 0 0

Pregled bolesti u 2017 godini

Broj oboljelih u 2017. godini

60 52
41
40
20
20 9 8
0 0
0

Grafikon 4. Prikaz bolesti zabilježenih u 2017 godini

Kao što vidimo iz grafikona 4 u 2017 godini je zabilježeno 130 slučajeva oboljelih od bolesti
koje se prenose vodom. Nijedan slučaj u ovoj godini nije zabilježen za giardiozu i amebiozu.
Najveći broj 52 oboljela zabilježen je za salmonelozu, a nešto manji 41 za šigelozu. Tako
udio salmoneloze u 2017 godini iznosi 40%, šigeloze 32%, a amebioze i giardioze 0%
(grafikon 5)

Infekcije s hepatits Giardioza Amebioza

A virusom 0% 0%
6%

Kolera
7%

Salmoneloza
Kampilobakterioza 40%
15%

Šigeloza
32%

Grafikon 5. Procentualni prikaz oboljenja u 2017 godini

U 2017 godini najveći broj slučajeva salmoneloze zabilježen je u zeničko dobojskom

kantonu, a najmanji u kantonu 10. U unsko sanskom kantonu, tuzlanskom. Bosansko-
podrinjskom, hercegovačko nervetvanskog, zapadno hercegovačkom I sarajevskom
zabilježene su sve tri najčešće bolesti koje se prenose vodom (tabela 2).
 Tabela 2. Prikaz oboljenja po kantonima u 2017 godini

Kanton Salmoneloza Šigeloza Kampilobakterioza

Unsko-sanski 6 4 1
Posavski 3 3 0
Tuzlanski 5 7 4
Zeničko-dobojski 11 2 0
Bosansko- 3
podrinjski 4 6
Srednjobosanski 3 4 0
Hercegovačko- 9 4 2
neretvanski
Zapadno- 4 4 6
hercegovački
Kanton Sarajevo 6 6 4
Kanton 10 1 1 0

Zbirni prikaz bolesti u 2016 i 2017 godini

U tabeli br 3 prikazan je spolna struktura osoba oboljelih od bolesti koje se prenose vodom.
Kao što vidimo iz ove tabele veći broj slučajeva zabilježen je kod muškaraca, nego kod žena
u ovom dvogodišnjem periodu

Tabela 3. Spolna struktura oboljelih u 2016 i 2017 godini

N %
Spol Muški 142 59,00%

Ženski 97 41,00%

Total 239 100,00%

 Najveći broj slučajeva oboljelih od bolesti koje se prenose vodom zabilježen je u tuzlanskom
kantonu s udiom od 21%, a najmanji broj u kantonu 10, 1% (tabela 4)

Tabela 4. Prikaz broja oboljelih po kantonima u 2016 i 2017 godini

N %
Kanton Unsko-sanski 32 13%

Posavski 26 11%

Tuzlanski 49 21%

Zeničko-dobojski 37 16%

Bosansko-podrinjski 15 6%

Srednjobosanski 12 5%

Hercegovačko neretvanski 24 10%

Zapadno hercegovački 13 5%

Kanton Sarajevo 28 12%

Kanton 10 3 1%
Total 239 100,00%
Što se tiče dobne strukture u grafikonu 6 vidimo daje u ovom dvogodišnjem periodu
najosjetljivija kategorija bila od 15-24 godine, a najmanje osjetljiva skupina od 0-6 godina.

40
35
30
25
20
15
10
5
0
Infekcije s
Kampilobakt
Salmoneloza Šigeloza Kolera hepatits A Giardioza Amebioza
erioza
virusom
0-6 6 4 2 0 0 0 0
07--14 22 20 5 3 3 0 0
15-24 36 26 4 2 4 1 2
25-49 16 10 9 7 7 3 2
50-64 7 6 7 3 5 1 0
65 I > 5 4 4 3 0 1 0

Grafikon 6. Prikaz bolesti unutar dobnih skupina u period 2016-2017 godine

 DISKUSIJA

Bolesti putem vode prelaze na ljude. Postoji širok spektar patogena koji mogu
izazvati zagađenje, uključujući viruse, bakterije, parazite, gljivice i prione. Širenje bolesti
putem vode je postalo globalni problem u posljednje dvije decenije. Osim opasnosti pa
ljudsko zdravlje ove bolesti, predstavljaju i veliki teret za ekonomiju pogođenih regiona.

U posmatranom dvogodišnjem periodu od 2016. do 2017. godine, utvrđena su

ukupno 239 slučajeva bolesti onečišćene vode na području Federacije Bosne i
Hercegovine. To je znatno više od godina koje su prethodile posmatrano razdoblje. Stoga
je potrebna prevencija bolest koje se prenose vodom. Premda je prevencija bolesti nastalih
kontaminacijom voda zapravo jednostavna i jeftina, mnogi ljudi ignoriraju osnovne
principe sanitacije.
 ZAKLJUČAK

Kako se sam proces zagađivanja vode teško može sprečiti, zaštita voda
prvenstveno je usmjerena na smanjenje uticaja onečišćene vode, u najboljem slučaju,
potpuno otklanjanje ikakvog uticaja. To se radi kroz opšte ekološke mjere (radne akcije,
ekološki aktivizam), kao i kroz mkere specifične za slučaj voda (obrazovanje pojedinaca na
polju značaja vode za planetu Zemlju). U principu, najvažnije je sljedeće:

utvrđivanje kvaliteta vode i mogućnosti vodotoka da primi onečišćene vode

registrovanje svih poznatih zagađivača, njihovu lokaciju i stepen zagađivanja

vršenje stalne kontrole otpadnih voda u blizini vodotoka

prečišćavanje otpadnih voda (takozvani sistemi za obradu otpadnih voda)

izmještanje industrije na mjesta na kojima će zagađivanje biti minimalno

podizanje svijesti pojedinaca o neophodnosti čiste i pitke vode (environmentalizam)

LITERATURA