JIM MARRS

VLADARI
IZ SJENE
Sk r iv e n a p o v i j e s t k o ja p o v e z u je
T r il a t e r a l n u k o m is iju , s l o b o d n e
z id a r e i v e l ik e p ir a m id e
 JIM
MARRS

Kao nezavisni novinar M arrs

je vrlo čest gost na raznim
radiotelevizijskim stanicama i
programima: ABC, NBC, CBS, CNN,
C-SPAN, The Discovery Channel, The
History Channel itd. Živi i radi u
Teksasu (SAD).
 Izdavač: Profil Multimedija, dio grupe Profil International d.o.o.

Naslov izvornika: Rule by Secrecy: The Hidden History that Connects the Trilateral Com m ission,
the Freemasons, and the Great Pyramids

Za izdavača: Daniel Žderić

Glavni urednik: D ra g o Glam uzina

Urednik: Stjepan Ravić

Prijevod: Igor Buljan

Lektura: Branka Ivanjek

Korektura: A n a Đordić

Grafičko oblikovanje: Renata Puki

Oblikovanje naslovnice: Studio 2 M

Tisak:
Profil, listopad 2 0 1 0 .

© Harper Collins Publishers, 2000.

© Za hrvatsko izdanje: Profil Multimedija, listopad 2010.

ISBN 978-953-319-152-2

C IP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne

knjižnice u Zagrebu pod brojem 746854.
 VLADARI IZ SJENE
Skrivena povijest koja povezuje Trilateralnu komisiju,
slobodne zidare i velike egipatske piramide

Jim Marrs

PROfIL
 | Sadržaj
i

UVOD ................................................................................................................................ 7
Napomena .......................................................................................................................... 9
Pitanje zavjere ................................................................................................................... 11
Vladavina nekolicine........................................................................................................ 16
Stajalište nekolicine ......................................................................................................... 19

PRVI DIO: SU V R EM EN A TAJNA DRUŠTVA ...................................................... 25

Trilateralna komisija ........................................................................................................ 29
Vijeće za inozemne o d n o se ............................................................................................ 37
Bilderberška skupina ....................................................................................................... 43
Rockefelleri ........................................................................................................................ 48
Morgani .............................................................................................................................. 57
Rothschildi ........................................................................................................................ 60
Tajne novca i Sustav saveznih pričuva ....................................................................... 65
Izgradnja imperija ............................................................................................................ 76
Kraljevski institut za međunarodne poslove - okrugli stolovi .............................. 80
Rhodes i Ruskin ................................................................................................................ 82
Društvo lubanje i kostiju ................................................................................................ 86
Zaklade oslobođene od poreza i „abecedne” agencije ............................................ 92
7o su za nas vijesti .......................................................................................................... 97
O sv rt.................................................................................................................................... 102

DRUGI DIO. TRAGOVI Z A V JE R E ........................................................................... 105

„Izvještaj iz Iron M o u n tain a"........................................................................................ 108
Perzijski zaljev ................................................................................................................... 112
Tko plaća račun? .............................................................................................................. 115
Vijetnam ............................................................................................................................. 118
J. F Kennedy protiv globalista ....................................................................................... 120
Prema cilju s Lyndonom B. Johnsonom ..................................................................... 124
Trgovanje s neprijateljem ................................................................................................ 130
Koreja .................................................................................................................................. 133
Uspon nacističkog kulta ................................................................................................. ..138
Teozofi, članovi Društva Thule i pripadnici drugih kultova ...................................144
Vođa dolazi ...........................................................................................................................148
Skupina potpore Hitleru ..................................................................................................153
Hitlerova se sreća okreće ..................................................................................................159
Japan bez izlaza ................................................................................................................ ..161
Drugi svjetski rat ................................................................................................................165
Posao kao i obično ..............................................................................................................167
Prvi svjetski rat ................................................................................................................. ..172
Poticaj za r a t ...................................................................................................................... ..176
Ruska revolucija................................................................................................................ ..181
Uspon komunizma .......................................................................................................... ..185
O sv rt.......................................................................................................................................188

T R E Ć I DIO: PO BU N A I R E V O L U C IJA ....................................................................191

Američki građanski rat ................................................................................................... ..195
Agitiranje tajnih d ru štav a.................................................................................................197
Preventivni udari ................................................................................................................201
Antimasonski po kret........................................................................................................ ..204
Francuska revolucija ...............................................i..........................................................208
Jakobinci i jakobiti ..............................................................................................................210
Sir Francis Bacon i Nova A tlan tida............................................................................. ..214
Američka revolucija ......................................................................................................... ..218
Uuminati ............................................................................................................................ ..221
Slobodno zidarstvo .......................................................................................................... ..227
Grof Saint-Germain i drugi magičari ............................................................................234
Masonske sp letk e.............................................................................................................. ..237
Slobodno zidarstvo protiv kršćanstva ............................................................................242
Rozenkrojceri.......................................................................................................................246
O sv rt...................................................................................................................................... 249

ČETV RTI DIO: STARIJA TAJNA D R U ŠT V A ........................................................ .251

Vitezovi templari ................................................................................................................255
Asasini ..................................................................................................................................260
Templarski bankari i grad itelji........................... .............................................................264
K a ta ri................................................................................................................................... .269
Albigenška križarska v o jn a ...............................................................................................275
Propast tem plara............................................................................................................... .279
Sionski priorat ....................................................................................................................288
Merovinzi ............................................................................................................................297
Dalekosežna mreža .......................................................................................................... .303
O sv rt......................................................................................................................................307
PETI DIO: DREVNI M ISTERIJI .............................................................................. 311
Put u R im ........................................................................................................................... 315
K ab ala.................................................................................................................................. 322
Drevne tajne i zagonetke ................................................................................................ 326
Znamo li sve o Mojsiju? ................................................................................................. 332
Svi putevi vode u Sumer ................................................................................................ 338
Anunaki .............................................................................................................................. 342
Poplave i ratovi ................................................................................................................. 351
O svrt.................................................................................................................................... 36 1
 UVOD
Svijetom vladaju posve drugi likovi nego što to zamišljaju oni koji
nisu iza kulisa.
BENJAMIN DISRAELI

Monsoni
 |Napomena

Ako vam potpuno odgovara vaš osobni pogled na ljudski rod, religiju, povijest i
svijet, i zadovoljni ste njime, ne čitajte dalje.
Ako doista vjerujete da je čovječanstvo gotovo doseglo vrhunac svojega znan­
stvenog i duhovnog razvoja i da vas masovni mediji u vlasništvu korporacija dovoljno
dobro informiraju, zaustavite se ovdje.
No, ako ste jedan od milijuna koji gledaju dnevne vijesti, češkaju se po glavi u
čudu i pitaju: „Što se to, zaboga, događa?”; ili ako se bavite pitanjima kao što su tko
smo?, odakle dolazimo? i kamo idemo?, spremni ste za zabavu.
Ova knjiga bavi se vladarima iz sjene, skrivenom povijesti i tajnim religijama;
tajnama bogatstva, moći i kontrole; tajnama rijetko zabilježenima u knjigama o povi­
jesti i potpuno prešućenima u masovnim medijima. Te bi teme neke mogle uznemiriti
i zbuniti. Ali, nitko nikada nije stekao mudrost proučavajući samo onu građu koja
podupire nečije ustaljene predodžbe.
Dotaknut ćemo pitanja za koja mnogi od nas smatraju da pripadaju samo rubnim
znanjima. Ali, koliko su često rubna pitanja iznenada postala područjima velikog zani­
manja? Stariji čitatelji mogli bi se prisjetiti iritantnog, ali naoko nevažnoga njemačkog
radikala koji je osvojio vlast u Europi 1930-ih godina. Tu je i onaj mali sukob na drugoj
strani svijeta na slabo poznatu mjestu zvanom Vijetnam. Ili bismo se mogli prisjetiti one
medijski slabo popraćene provale u središnjicu Demokratske stranke 1972. godine.
Ova se knjiga bavi i zavjerom, djelatnošću koju veliki mediji već dugo omalova­
žavaju unatoč činjenici da američko pravosuđe redovito osuđuje ljude zbog zločinač­
kih zavjera.
Pbstoje li doista tajna društva? Postoji li doista tajna vlada? Postoji li svjetska
zavjera čiji je cilj podrivanje slobode i demokracije? Ili su takve priče samo nesuvisle
besmislice „teoretičara zavjere”?
Odgovor posve ovisi o tome koga želite slušati. A previše ljudi koji pišu o zavje­
rama - s obiju strana tog problema - ima svoje posebne ciljeve. Vrijeme je da, uz
određen odmak, šire sagledamo svoj svijet i njegovu povijest.
N a početku novoga tisućljeća američki narod postaje svjesniji jedne ne tako
tajnovite zavjere: da pola godine radi samo za vladu. Otprilike prvih šest mjeseci

9
JIM MARRS

zaposlenikove zarade nestaje u porezima prije nego što zaposlenik uopće dobije svoju
plaću. Zbog dugogodišnjeg uzimanja tog poreznog novca, većina građana zaboravlja
koliki porezni teret doista nosi. A da ne spominjemo svakodnevne prodajne, državne,
gradske i druge poreze koji nas izravno opterećuju. Običan britanski porez na čaj, koji
je navodno potaknuo američku revoluciju, u usporedbi s time je milostinja.
Usprkos uvjeravanjima putem iskrivljenih statistika masovnih medija i političara
da je gospodarstvo zdravo, ankete pokazuju da javnost osjeća sve veću zabrinutost
zbog smjera u kojem ide naša zemlja.
Možda zato sve više razboritih ljudi ozbiljno gleda na zavjere i tajne skupine koje
ih pokreću. Internet je pun stranica i foruma gdje je zavjera glavna tema. Objavljuje se
sve više knjiga i časopisa o zavjerama, od križarskih tajni do atentata na Kennedyja.
Ipak, unatoč visoko razvijenim telekomunikacijama, prosječni Amerikanci i
dalje su žalosno neuki. To ne znači da su glupi ili duševno zaostali. Jednostavno
im nisu pružene danas dostupne informacije. Mnogi razboriti, obrazovani ljudi iz
raznih područja - liječnici, pravnici, računalni stručnjaci, burzovni posrednici, raču­
novođe, bankari, veletrgovci, znanstvenici, učitelji itd. - potpuno su neupućeni u
veliko mnoštvo spornih pitanja i veza između njih, a koja se tiču toga tko doista vlada
Sjedinjenim Državama.
Glavni su razlozi takva neznanja nedostatak vremena za obrazovanje i naše
oslanjanje na masovne medije u vlasništvu korporacija koji ne iznose informacije s
njihovim najširim implikacijama. Kako je A. J. Liebling jednom rekao, sloboda tiska
vrijedi za vlasnike tiskovina... ili radijskih i televizijskih postaja.
Kako onda znati što je istina, a što nije? Sto je važno, a što beznačajno? Tko je
uistinu odgovoran? Odvijaju li se trenutno zavjere koje utječu na sve nas? Postoje li
urote koje se mogu pratiti kroz ljudsku povijest? Kakve su i što im je cilj?
Ova se knjiga bavi tim pitanjima. Ali, prije nego što stignemo do odgovora,
moramo dotaknuti temu zavjere.

10
 | Pitanje zavjere

Pojam zavjere već dugo predstavlja anatemu za većinu Amerikanaca, koje su

masovni mediji naveli da vjeruju kako zavjere protiv javnosti postoje samo u banana-
republikama ili komunističkim državama.
Taj pojednostavljeni stav, koji potiču mediji čiji je cilj održati status quo, ne
uzima u obzir ljudsku povijest i ljepše značenje riječi „zavjera” (eng. conspiracy).
Ona potječe od latinske riječi conspirare, koja doslovno znači „disati zajedno”,
djelovati ili razmišljati usklađeno. U novije doba riječ je poprimila zlokobnija znače­
nja. Većina rječnika danas nudi dvije definicije: 1. tajno zajedno planirati nešto, oso­
bito izvršenje protuzakonitog ili zločinačkog čina, ili 2. tajno planirati ili spletkariti.
Prva je definicija zlokobna, druga nešto manje.
Tajnovitost je vezivno tkivo koje se provlači kroz cijelu ljudsku povijest. Postoje
tajne između pojedinih osoba i skupina kao i tajne koje moraju čuvati i crkvene i
državne vlasti. Postoje političke tajne, pa čak i financijske i trgovačke.
Očito, zavjera zaposlenika s ciljem da kupe šefu dar nije na istoj razini kao
zavjera pljačkaša banaka koji planiraju svoju sljedeću akciju. Isto tako, sitni trgovac
koji svoj poslovni plan skriva pred konkurencijom ne sudjeluje u zavjeri jednakoj onoj
vođama korporacija koji dogovaraju cijene.
Ključ zle zavjere jest svrha tajnovitosti.
Dok su neke tajne bezazlene - zašto kvariti rođendansko iznenađenje odava­
njem? - druge tajne, poput prešućivanja lijeka za rak, AIDS ili poticanja rata, savjesni
ljudi smatrali bi podlima. Tajne zbog kojih se oduzimaju ili razaraju životi, koje spre­
čavaju ljude da žive složno, i koje se koriste za kontrolu ili nedopuštenu dobit, većini
su ljudi neprihvatljive. Zato svakoga tko se urotio kako bi sačuvao takve tajne moraju
pomno nadzirati svi kojima je stalo do individualne slobode.
Komentator Stewart Alsop jednom je napisao da je znanje moć, a moć je naj­
vrednija roba vlasti. Stoga svatko tko zna tajne, kontrolira znanje i zato ima moć.
Mnogi ljudi danas smatraju da puka šačica pojedinaca i organizacija kontrolira velik
dio svjetskoga znanja. To se znanje ljubomorno čuva tajnovitošću. Ona potpuno
izokreće staru izreku: „Ono što ne znaš, ne može ti nauditi”. Ono što ne znaš, može
ti nauditi!

11
JIM MARRS

Pitanje zavjere također je bitno za stajalište prema povijesti. Postoje samo dva
stajališta: akcidentalno i zavjereničko.
Prema prvom povijest je jednostavno niz slučajnih događaja, ili Božjih djela,
koje svjetski vođe ne mogu promijeniti ili spriječiti. Jedan od pristaša tog stajališta je
Zbigniew Brzezinski, državni savjetnik za sigurnost predsjednika Jimmyja Čartera.
Brzezinski, danas član Izvršnog odbora tajnovite Trilateralne komisije, rekao je 1981.
godine: „Povijest je mnogo više posljedica kaosa nego zavjere... Kreatori politike sve
su više zasuti događajima i informacijama.”
Pristaša akcidentalnog pogleda na povijest bio je i novinar i samozvani „sekular­
ni hum anist” George Johnson. On je napisao da ideju zavjere „nameću desničarski
ekstremisti s početka stoljeća” ukazujući na to da „paranoični stil američke politike
nije umro sa senatorom Josephom McCarthyjem”.
Zavjereničko stajalište, s druge strane, moglo bi se preciznije nazvati stajalištem
„uzroka i posljedice”. Nema sumnje da se nesretni slučajevi događaju. Zrakoplovne,
željezničke i automobilske nesreće. Potonuća brodova. Ali, kroz čitavu povijest očito
je da ljudsko planiranje najčešće prethodi događajima.
Zašto onda ne znamo više o takvom tajnom planiranju?
Prema istraživačima zavjera, Jonathanu Vankinu i Johnu Whalenu, stavove
američke javnosti oblikuje uljepšani „diznijevski” pogled i na povijest i na trenutna
zbivanja. „ ' Diznijevska verzija' povijesti mogla bi se lako nazvati i 'verzijom New
)brk T im esa', ili 'verzijom televizijskih vijesti', ili udžbeničkom verzijom '”, pisali
su. „Glavni otpor teorijama zavjere ne pružaju ljudi s ulice nego mediji, akademska
zajednica i vlast - ljudi koji upravljaju nacionalnim i globalnim informacijama.”
Anthony C. Sutton, londonski profesor ekonomije koji se bavio istraživačkim
radom u Zavodu Hoover Sveučilišta Stanford, slaže se kako „povijest estabiiš-
menta” dominira u udžbenicima, nakladništvu, medijima i na policama knjižnica.
„Posljednjih stotinu godina svaka teorija povijesti ili historijski dokaz koji se ne ukla­
paju u obrazac što ga je utvrdilo Američko društvo povjesničara, i velike zaklade sa
svojom dotacijskom moći, napadnuti su ili odbijeni - ne na temelju iznesenih dokaza,
nego na temelju toga jesu li argumenti prihvatljivi liberalnom establišmentu s istočne
obale”, primijetio je. „Teško svakoj knjizi ili autoru koji se ne uklapa u službene smjer­
nice. Za njih nema potpora zaklada. Nakladnici se uplaše. Distribucija je nasumična
ili je uopće nem a.”
To je ponovio i dr. Carroll Quigley, sveučilišni mentor predsjednika Billa
Clintona. Njegova knjiga iz 1966. godine, Tragedija i nada: povijest svijeta u naše doba
(Tragedy and Hope: A History o f the World in Our Time), otkriva njegovu izravnu upu-
ćenost u suvremena tajna društva. Quigley je rekao da ju je iznenada povukao veliki
njujorški nakladnik. „D anas sam posve siguran da je Tragedija i nada bila zabranje­
na...”, napisao je Quigley sredinom 1970-ih.
Istraživači i pisci - poput pokojnog Garyja Aliena, A. Ralpha Eppersona, G.
Edwarda Griffina, dr. Johna Colemana, Jonathana Vankina, Anthony C. Suttona i

12
 VLADARI IZ SJENE

Eustacea Mullinsa, da spomenemo samo neke - godinama su pisali o zavjerama. Ali,

te su radove gotovo uvijek objavljivali mali nakladnici s ograničenom distribucijom.
Ti autori upozoravaju da masovne medije kontroliraju američke korporacije, što one­
mogućuje svaku značajniju dostupnost njihovih materijala.
Ta se zabrinutost pojavljuje i izvan SAD-a. Jednom je jedan francuski nakladnik
citiran: „N e može se ući u trag vlasnicima korporacija i ustroju vlasti u Sjedinjenim
Državama. O n i' to ne bi dopustili. O n i' bi našli načina da pronađu i podvrgnu
mukama svakoga tko bi to pokušao. Čini se da su on i' prilično mala skupina ljudi
koji se međusobno poznaju, ali mnogi od njih uopće nisu poznati javnosti. O n i'
dobivaju i prepuštaju državne poslove, ali javna im služba očito služi za stjecanje
osobne koristi, a ne obratno. Vladinoj kontroli', koju gotovo svatko spominje, ne
može se ući u trag preko dioničkih udjela, regulatornih agencija, državnih odluka.
Čini se da funkcionira pomoću labirinta osobnih kontakata i prešutnih sporazuma."
Tome bi se moglo dodati njihovo članstvo u tajnim društvima.
Mnogi autori pisali su o mračnim spletkama, čiji je cilj nametanje „novoga svjet­
skog poretka”, unutar tajnih društava poput Trilateralne komisije, Vijeća za inozemne
odnose, iluminata. Komiteta 300 i drugih. Nepristrani istraživači ukazuju na nepo­
stojanje tužbi protiv tih autora zbog klevete, što pridaje određenu vjerodostojnost
njihovim stavovima. Međutim, glavni mediji rijetko smatraju shodnim raspravljati o
takvim optužbama, a pogotovo istražiti ih.
Ipak, dolaskom novoga tisućljeća, tema zavjere našla je svoj put do svakog aspek­
ta američke svakodnevice - od knjiga, televizije i filma do politike. Čak ni predsjednik
Sjedinjenih Država ne može odoljeti čarima zavjere.
Godine 1991. novoustoličeni predsjednik Bill Clinton postavio je svog bliskog
prijatelja s kojim je igrao golf, VVebstera Hubbella, na mjesto pomoćnika ministra unu­
tarnjih poslova. U svojim nedavnim memoarima pod naslovom Prijatelji na visokim
položajima (Friends in High Places), Hubbell je napisao da mu je Clinton rekao: „Webb...
ako te postavim u ministarstvo, želim da mi pronađeš odgovore na dva pitanja. Prvo,
tko je ubio Kennedyja? I drugo, postoje li N LO -i?” „Bio je smrtno ozbiljan”, dodaje
Hubbell. „Istražio sam oba, ali nisam bio zadovoljan odgovorima koje sam dobio.”
Predsjednik i osoba koju je imenovao na jednu od najviših dužnosti u
Ministarstvu unutarnjih poslova ne mogu dobiti izravan odgovor? Tko tu zapravo
zapovijeda?
Nakon Hubbellova razotkrivanja, dr. Steven Greer, direktor Centra za prouča­
vanje izvanzemaljske inteligencije (C SE T I), otkrio je d a je 1993. godine tadašnjeg
direktora ClA-e, admirala Jam esa Woolseyja, tri sata izvještavao o postojanju NLO-a.
Greer kaže da su Woolseyjeva nastojanja da provjeri njegove informacije bila osujeće­
na i da nije mogao dobiti relevantne dokumente iz arhiva CIA-e.
Kad se stigne do najdubljih, najmračnijih tajni ove zemlje, čini se da postoje sile
više i od predsjednika Sjedinjenih Država i direktora Središnje obavještajne agencije
(CIA).

13
JIM MARRS

Autori koji pišu o zavjerama i vladini dužnosnici nisu jedini koji sumnjaju u
zavjere.
Godine 1997. anketa Scripps-Howard News Servicea i Sveučilišta Ohio dala je
sljedeće izvanredne rezultate:

- 51 posto ispitanika smatra vjerojatnim da su neki dužnosnici izravno odgovor­

ni za atentat na predsjednika Johna E Kennedyja
-više od trećine ispitanika sumnja da je Američka mornarica oborila Trans World
Airlinesov let br. 800 , namjerno ili nenamjerno
-većina ispitanika smatra kako je moguće da su dužnosnici CIA-e namjerno
dopuštali srednjoameričkim raspačivačima droge da prodaju kokain crnačkoj
djeci u sirotinjskim četvrtima
- 60 posto ispitanika drži da vlasti zadržavaju informacije o „Agent Orangeu" i
uzrocima sindroma Zaljevskoga rata
-gotovo polovina ispitanika sumnja da su FBI-ovi agenti prvi otvorili vatru u
kojoj je poginuo 61 član sekte davidijanaca kod VVacoa u Teksasu 1993. godine.
(Taj je broj nesumnjivo narastao 1999. godine nakon otkrića vladinih obmana
u vezi s pirotehničkim sredstvima koje su davidijanci navodno koristili.)
- nakon što je Američko ratno zrakoplovstvo objavilo izvješće o tome da su
„izvanzemaljci” pronađeni u Roswellu, u New Mexicu, bili zapravo lutke za
testiranja koja su započela 1954. godine, još je veći broj ljudi počeo smatrati da
Vlada prikriva i informacije o izvanzemaljcima

Reagirajući na tu anketu, Curtis Gans, izvršni direktor Vašingtonskog odbora za

proučavanje američkoga biračkog tijela, jadikovao je kako „paranoja ubija ovu zemlju".
No, je li to doista paranoja? Zar uistinu ne postoji nitko tko negdje kuje zavjere
kako bi stekao bogatstvo i moć? Stara, otrcana izreka nas podsjeća: „Sam o zato što si
paranoičan, ne znači da te neće ščepati!”
Širi se uvjerenje da su stanovite osobe s golemim bogatstvom i moći, većim dije­
lom nepoznate javnosti, pravi gospodari Sjedinjenih Država i svijeta. „Moć je životna
činjenica u Americi, ali većina Amerikanaca daleko je od nje. Tajnovitost je glavni
alat moći. Vlada se čini suzdržanom, ali ipak silničkom. Sve smo više odvojeni jedni
od drugih - prikovani uz računala i televizijske ekrane, zatočenici iza stakla. Postoji
frustrirajući osjećaj nepovezanosti u suvremenom američkom životu... Teorije zavjere
nastoje ponovno uspostaviti cjelinu”, napisao je Jonathan Vankin, novinar koji je
istraživao brojne različite teorije zavjera koje uključuju američku Vladu.
Teorije zavjere pokušaj su da se sagleda „cjelovita slika” povijesti. .Vjerujemo
da se mnogi veliki svjetski događaji koji oblikuju sudbine zbivaju zato što ih je netko

’ Let u kojem je 1996. g. poginulo svih 230 putnika i članova posade. Razlozi nesreće nisu utvrđeni do danas.
nap. ur.
Zloglasni bojni otrov koji je američka vojska koristila u Vijetnamskom ratu. nap. ur.

14
 VLADARI IZ SJENE

isplanirao”, razmišljao je konzervativni autor Gary Allen. „Radi li se o pukom zakonu

velikih brojeva, polovina događaja koji utječu na dobrobit naše zemlje trebala bi biti
dobra za Ameriku. Radi li se o pukoj nesposobnosti, naši bi vođe trebali povremeno
pogriješiti u našu korist... Ne radi se doista o slučajnosti ili gluposti, nego o planiranju
i promišljenosti.”
Manje refleksivan bio je Johnson koji je odredio način Reaganove vladavine obja­
vivši 1983. godine knjigu Arhitekti straha: teorije zavjere i paranoja u američkoj politici
(Architects of Fear: Conspiracy Theories and Paranoia in American Politics), plod niza
članaka koje je napisao kao izvjestitelj Minneapolis Stara. Johnson je tvrdio kako velik
broj Amerikanaca jednostavno ne može prihvatiti ideju da „postoje brojni načini da
se protumače događaji”, dodajući uvjereno kako „ne postoji nijedan sveobuhvatan
sustav”. Rekao je da paranoični Amerikanci „stvaraju složene sustave tumačeći sve
svjetske probleme kao dio zavjere" kako bi racionalizirali svoj strah i mržnju umjesto
da prihvate ono što on opisuje kao „pluralistički” pogled na povijest, ekonomiju i
politiku.
„Postoji razlika između onih koji povremeno podlegnu privlačnosti pripravnih,
zavjereničkih tumačenja i teoretičara zavjere... koji vjeruju da je sve loše što se ikad
dogodilo dio sveobuhvatne, višestoljetne urote”, izjavio je.
Rekavši to, Johnson je bio primoran priznati kako „ni historiografska ni sociološ­
ka analiza ne objašnjavaju zašto brojni teoretičari zavjere imaju tako napadno slične
svjetonazore". Osim toga, propustio je opaziti kako oni koji iskreno vjeruju da zavjere
ne postoje, samo potpomažu one koji možda zavjere kuju.

15
 Vladavina nekolicine

„Elite, a ne mase, kontroliraju Ameriku”, zaključili su članovi akademske zajed­

nice Thom as R. Dye i L. Harmon Zeigler u svojoj knjizi Ironija demokracije (The Irony
of Democracy). ,,U industrijskom, znanstvenom i atomskom dobu život u demokraciji,
baš kao i u totalitarnom društvu, oblikuje šačica ljudi. Unatoč razlikama u pristupu
proučavanju vlasti u Americi, stručnjaci - politički znanstvenici i sociolozi podjedna­
ko - slažu se da ključne političke, ekonomske i društvene odluke donosi neznatna
m an jin a'.”
Čini se kako ideju da mala, bogata vladajuća elita - oligarhija - kontrolira
Ameriku dobrano podupiru činjenice. Nerazmjernu količinu američkih resursa
kontrolira mala skupina naspram njezinih 265 milijuna stanovnika. Prema studiji
Upravnog odbora Središnje banke iz 1983. godine, dva posto američkih obitelji kon­
trolira 54 posto nacionalnog bogatstva, a deset posto ljudi posjeduje 86 posto uku­
pnih financijskih sredstava. Većina američkih obitelji - njih 55 posto - bila je na nuli
ili u dugovima. Ta studija nije uključivala ukupnu vrijednost ustanova koju kontrolira
gore spomenutih dva posto.
Taj ciklus u kojem se bogati bogate, a siromašni osiromašuju ubrzava se od 1960.
godine, i za vlasti republikanaca i za vlasti demokrata, a prema američkom Uredu
za popis stanovništva, zahuktao se u 1990-ima. Od 1992. do 1994., udio pet posto
najbogatijih u nacionalnom dohotku narastao je za 14 posto, gotovo dvostruko više
nego dobit svih ostalih posljednjih 25 godina. Prosječna radnička plaća 1998. godi­
ne - usklađena s inflacijom - za cijeli je dolar bila niža od satnice 1973. godine. U
posljednjih dvadeset godina jaz u prihodima između muškaraca sa sveučilišnim obra­
zovanjem i onih bez njega povećao se s 42 na 89 posto. Sindikalni poslovi ponijeli su
glavni teret. Godine 1970. sindikati automobilske i industrije čelika imali su gotovo
tri milijuna članova. Današnji broj članova manji je od milijun.
„Razvili smo se u dvoslojno društvo gdje ljudi u industriji znanja napreduju,
a oni bez sveučilišnog obrazovanja ili tehničkih vještina propadaju”, primijetio je
Mortimer B. Zuckerman, glavni urednik U. S. News & World Reporta. Mnogi se sad
pitaju je li to nestajanje američke srednje klase doista prirodna evolucija ili svjesno
planiranje „novoga svjetskog poretka”.

16
 VLADARI 12 SJB C

Naveliko se govori o tome kako Sjedinjene Države iskorištavaju svjetska prirodna

bogatstva sasvim nerazmjerno svom udjelu u broju stanovnika u svijetu. Također je
neosporna činjenica da na početku novoga tisućljeća Amerika ostaje vrhovna svjetska
sila.
Tko onda doista kontrolira Sjedinjene Države i, prema tome, svijet?
Svi su već čuli kako „oni” posjeduju golemu većinu prirodnih bogatstava, mani­
puliraju dionicama, kontroliraju cijene i izbjegavaju poreze. „Oni” također održavaju
monopole na energiju, medicinu, naoružanje i proizvodnju potiskujući nove tehno­
logije.
„Oni” imaju i prekomjeran utjecaj na medije i svjetske vlade kontrolirajući multi­
nacionalne korporacije kao i privatne organizacije poput engleskoga Kraljevskog institu­
ta za međunarodne poslove, Vijeća za inozemne odnose i Trilateralne komisije.
„Oni” također pripadaju tajnim društvima poput iluminata, Društva lubanje i
kostiju, Malteških vitezova i jezgri slobodnih zidara.
Ali, tko su točno „oni”? Tko su muškarci - čini se da je malo žena uključeno
- koji možda kontroliraju sudbinu planeta Zemlje? Zašto djeluju tajnovito i zašto ih
privlače tajne organizacije? Kakvim tajnama raspolažu i što im omogućuje da preuzi­
maju ulogu vladajuće elite? I što je još važnije, kakvi su im ciljevi i namjere?
Mnogi su ljudi čuli za gore spomenuta tajna društva. Ali, malo ih je imalo priliku
saznati pojedinosti o njihovu podrijetlu, nakanama i vezama. Stoga je prirodno upita­
ti se koliki utjecaj ili kontrolu imaju te skupine nad stvarnim događajima.
Ova je knjiga analiza tih tajnih društava - i suvremenih i drevnih - i njihove
uloge u svjetskoj povijesti, pokušaj razotkrivanja njihovih tajni, potrage za pravim
značenjem njihovih zagonetki.
Čak i najnemarnijem istraživaču postaje jasno da tajna društva ne samo da
postoje nego da su stoljećima igrala ključnu ulogu u svjetskim zbivanjima. Nejasno je
koja su točno ta društva i koliko ih je uključeno. A kakve su veze između tih skupina?
N a kraju krajeva, to su tajna društva.
Godine 1909. Walter Rathenau iz General Electrica u Njemačkoj rekao je: „Tri
stotine ljudi, koji se međusobno poznaju, upravljaju ekonomskom sudbinom Europe
i odabiru svoje nasljednike između sebe." Rathenauova brojka možda je poslužila kao
osnova za tvrdnju dr. Johna Colemana, koji piše o zavjerama, da Komitet 300 kontro­
lira „tajnu, višu paralelnu vlast koja vlada Britanijom i SAD-om”.
Joseph F Kennedy, praotac glasovite obitelji Kennedy, jednom je komentirao:
„Pedeset ljudi vlada Amerikom, a i to je velika brojka.”
Opisujući tko vlada Sjedinjenim Državama danas, David Wallechinsky i Irving
Wallace, autori popularnoga Narodnog almanaha (The People 's Almanac), ponovili
su srednjoškolsko gradivo o državnom uređenju navevši predsjednika, dvodomno
zakonodavno tijelo i deveteročlani Vrhovni sud. Spomenuli su i državne, okružne
i gradske vlasti, ali točno su primijetili da „većinu njihovih zakona može poništiti
Savezna vlada”.

17
JIM MARRS

Ali, što je sa skrivenom vlašću i kontrolom? „Mnoge sile djeluju u američkom

društvu, ali daleko su najmoćnije povezane uprave velikih banaka, korporacija i osi­
guravajućih društava, uz podršku vojnih vođa; riječima bivšega predsjednika Dwighta
Eisenhovvera, vojno-industrijski kompleks .” U redu, ali tko kontrolira taj „vojno-
industrijski kompleks”?

18
 i Stajalište nekolicine
I

Nisu samo radikalni teoretičari zavjere progovarali o skrivenoj kontroli u svi­

jetu. Britanski premijer Benjamin Disraeli još je 1856. godine govorio pred Donjim
domom Britanskoga parlamenta: „Uzaludno je poricati, zato što je nemoguće tajiti,
da je velik dio Europe - cijela Italija i Francuska te velik dio [tada rascjepkane]
Njemačke, da ne govorim o drugim zemljama - prekriven mrežom tih tajnih društa­
va... A koji su njihovi ciljevi? Ne pokušavaju ih sakriti. Oni ne žele zakonitu vlast...
žele promijeniti vlasništvo nad zemljom, istjerati sadašnje vlasnike i ukinuti religijske
ustanove [crkve].”
Predsjednik Woodrow Wilson, koji je, kako ćemo vidjeti, bio blisko povezan sa
zavjereničkim silama, napisao je: „Neki od najvećih ljudi u Sjedinjenim Državama,
s područja trgovine i industrije, boje se nekoga, boje se nečega. Oni znaju da negdje
postoji sila koja je tako organizirana, tako lukava, tako oprezna, tako zatvorena, tako
sveobuhvatna, tako prožimajuća, da im je bolje da šapću kad je proklinju.”
Felix Frankfurter, sudac američkoga Vrhovnog suda, jednom je otkrio: „Pravi
vladari u Washingtonu nevidljivi su i vladaju iza kulisa.”
U pismu datiranom 23. studenog 1933., novoizabrani predsjednik Franklin D.
Roosevelt napisao je pukovniku Edwardu Houseu, glavnom savjetniku predsjednika
Woodrowa Wilsona: „Prava je istina, kao što vi i ja znamo, da su financijski elementi
u velikim središtima imali vlast još od doba Andrewa Jacksona.”
Rooseveltov sin Elliot je napisao: „U našem svijetu postoji možda samo desetak
organizacija koje djeluju na naše sudbine jednako nepokolebljivo kao zakonito izabra­
ne vlade.”
Upozorenja o tajnoj vladi u Sjedinjenim Državama godinama su iznosili mnogi
ljudi.
John F Hylan, bivši gradonačelnik New Yorka, izjavio je 1922. godine: „Prava
je prijetnja našoj republici nevidljiva vlada koja poput divovske hobotnice širi svoje
ljigave pipke iznad našega grada, države i zemlje... N a čelu te hobotnice su poslovni
krugovi oko Rockefellera i Standard Oila te mala skupina moćnih bankarskih kuća
koje obično nazivamo međunarodnim bankarima [koji] praktički upravljaju američ­
kom Vladom radi vlastitih sebičnih ciljeva.”

19
JMMARRS

Pukovnik L. Fletcher Prouty (u mirovini) služio je kao časnik za vezu između

Pentagona i CIA-e od 1955. do 1963. godine. Sa svoje pozicije Prouty se mogao uvje­
riti u kontrolne mehanizme i obavještajne agencije i vojske.
Godine 1973. pisao je da Sjedinjenim Državama upravlja „tajni tim ”, „skrovito
svetište novog religijskog poretka” odgovorno samo sebi. „Moć tog tima potječe od
njegove goleme infrastrukture unutar vlade i izravne povezanosti s velikim privatnim
industrijama, zajedničkim fondovima i investicijskim ustanovama, sveučilištima i
medijima, uključujući strane i domaće nakladnike... Svi pravi članovi tog tima ostaju
u središtu moći bilo kao vladini dužnosnici ili bez službenog položaja, kao dio najuže
elite. Jednostavno se izmjenjuju na službenim pozicijama i u poslovnom svijetu, ili u
sigurnoj luci akademskih krugova.”
Prouty piše: „Taj veliki stroj stvorili su sposobni ljudi poput 'Divljeg B illa'
Donovana, Clarka Clifforda, Waltera Bedella Smitha, Aliena Dullesa, Maxwella
Taylora, McGeorgea Bundyja i mnogih drugih, koji su ga vodili i pretvorili u odbjeglog
diva kakav je danas. Svi ti poslovni, vladini, novčarski, interesni krugovi... djeluju u
samodovoljnoj i krajnje sebičnoj sigurnosti i tajnosti.”
Skeptik bi trebao primijetiti kako će se ta ista imena neprekidno pojavljivati u
vezi sa suvremenim tajnim društvima.
Veliki inovativni mislilac R. Buckminster Fuller također je shvatio da Sjedinjenim
Državama vladaju moćni ljudi iza kulisa. ,,SAD-om ne vlada njezina tobožnja demo­
kratska' vlast”, napisao je malo prije smrti 1983. godine. „Nem a ničeg jadnijeg od
predsjednika Sjedinjenih Država, čija je moć otprilike jednaka nuli. Usprkos tome,
mediji i većina američkih građana starijih od trideset godina i dalje se ponašaju kao
da predsjednik ima vrhovnu moć.”
Predsjednik Franklin D. Roosevelt, i sam blisko povezan s istaknutim članovima
tajnih društava, jednom je primijetio: „U politici se ništa ne događa slučajno. Ako se
dogodi, možete se kladiti d a je tako bilo planirano.”
Druga upućena osoba koja je potvrdila postojanje urote bio je prvi američki
ministar obrane Jam es Forrestal, koji je svoju otvorenost možda platio glavom. Od
1947. godine Forrestal je izražavao zabrinutost zbog toga što državni vođe dosljedno
čine ustupke Sovjetima. Skupio je više od tri tisuće stranica bilješki koje je htio, kako
je rekao jednom prijatelju, pretočiti u knjigu kako bi razotkrio prave motive svojih
nadređenih.
„Ti ljudi nisu nesposobni ili glupi. Prepredeni su i oštroumni. Da su samo glupi,
povremeno bi počinili grešku u našu korist”, primijetio je.
Forrestal, koji je znao za mnoge tajne, prema kontroverznim dokumentima
MJ-12, bio je na popisu originalnih članova krajnje tajne skupine odgovorne za pita­
nje NLO -a, dao je ostavku na zahtjev predsjednika Trumana 2. ožujka 1949. Dva
mjeseca kasnije, opet na Trumanov zahtjev, javio se u mornaričku bolnicu u Bethesdi
na rutinski pregled. Jedan je liječnik uvjeravao njegova brata da je Forrestal dobro,
ali nije dopustio ni bratu ni obiteljskom svećeniku da ga vide. Na dan kad mu je brat

20
 VLADARI IZ SJENE

stigao da ga odvede iz bolnice, Forrestalovo tijelo pronađeno je u bolnici s konopcem

oko vrata. Dužnosnici su tvrdili da je Forrestal počinio samoubojstvo, ali mnogi ljudi
- kako tada, tako i danas - ne vjeruju u taj zaključak. Njegove bilješke i dnevnike
oduzele su vlasti i zadržale ih dulje od jedne godine prije nego što je pročišćena verzija
napokon objavljena.
Premda su razni dužnosnici tvrdili da je Forrestal u to vrijeme bio umobolan,
čini se da mu je to njegovo stanje probudilo sposobnost „predviđanja" budućnost.
Prije nego što je otišao u Bethesdu, Forrestal je rekao jednom prijatelju da će američ­
ki vojnici uskoro ginuti u Koreji. Ta je tvrdnja izrečena 15 mjeseci prije nego što su
Sjevemokorejci izvršili „iznenadni” napad na Južnu Koreju.
Drugi „luđak" koji je imao proročansku viziju rata bio je senator Joseph
McCarthy, koji je dokaz o zavjeri svjetskih razmjera pogrešno shvatio kao podršku za
vlastitu predrasudu prema komunizmu.
McCarthy, koji je prouzrokovao toliko nevolja svojim nepromišljenim i vatre­
nim napadom na komunizam, ipak je bio na dobrom tragu u svojoj procjeni da se
radi o uroti za podupiranje rata za profit. Upozorio je da sporazum u Jalti između
Roosevelta, Churchilla i Staljina stoji iza sukoba u poslijeratnom svijetu. Tajni
dogovori tih svjetskih vođa - između ostalog o prepuštanju Istočne Europe Staljinu,
Bliskog istoka Britaniji, a Pacifika i Jugoistočne Azije Americi - potvrđeni su sredi­
nom 1970-ih objavljivanjem nekih Chruchillovih spisa i pisama.
23. rujna 1950., McCarthy je izjavio: „Tu [u Jalti] je potpisana smrtna presuda
za mladiće koji danas ginu u korejskim brdima i dolinama. Tu je potpisana smrtna
presuda za mladiće koji će sutra ginuti u prašumama Indokine [kasnije nazvanoj
Vijetnam], Kako možemo odgovarati za sadašnju situaciju ako vjerujemo da su se
visokopozicionirani ljudi u Vladi dogovorili [sic/] da nas prepuste katastrofi? To mora
biti plod velike zavjere, zavjere tako golemih razmjera da nadilazi sve slične podu­
hvate u povijesti čovječanstva”, upozorio je McCarthy. „Što se može zaključiti iz tog
neprekinutog niza odluka i postupaka koji pridonose strategiji poraza? N e mogu se
pripisati nesposobnosti."
McCarthyja je zadesio neslavan kraj zato što nije mogao - ili nije htio - gledati
dalje od prijetnje „komunističke” zavjere svjetskih razmjera. Srećom, tijekom vremena
mogle su se diskreditirati neke njegove bezobzirne i bombastične optužbe. Nažalost,
propast „makartizma” ostavila je neke tajne netaknutima.
Jesu li svi ti ljudi bili zaluđeni teoretičari zavjere? Ili su svi, na svoj manjkav i
ograničen način, pokušali razotkriti tajne namjere iza priča koje se podmeću javno­
sti?
Komentatori poput Noama Chomskog i Gorea Viđala progovorili su protiv „sta­
nja nacionalne sigurnosti" s ljevice. Pokojni senator Barry Goldwater i propovjednik
Pat Robertson progovorili su s desnice. Čak su i srednjostrujaški pripadnici centra,
poput komentatora Billa Moyersa i odvjetnika Gerryja Spencea, upozorili na „tajnu
vladu”. Kad povijesne osobe s različitih krajeva političkoga spektra, zajedno sa zabri-

21
JIM MARRS

nutim građanima, govore istu stvar, vrijeme je da se dobro obrati pozornost na ono
što se događa u državi.
David Wise i Thomas B. Ross pisali su o tim pitanjima početkom 1960-ih u
knjizi Nevidljiva vlada (The Invisible Government), koju je C1A pokušala zabraniti.
Upozorili su da organi tajne vlade imaju financijske veze sa zakladama i sveučilištima
te da se koriste američkim interesima kao izlikom za svoje operacije, izravno kršeći
svoje ovlasti. U novije su vrijeme ti autori napisali: „Nije se dogodilo ništa... što bi nas
uvjerilo da se opasnost od tajne vlade u otvorenu društvu imalo smanjila.”
U Vladarima iz sjene izložit ćemo nove informacije i nove načine gledanja na
povijest. Pokušat ćemo povezati labave dijelove našega kolektivnog znanja kako bismo
prikazali dugačak trag naznaka i dokaza zavjere.
Nem a jam stva da su sve ovdje iznijete informacije apsolutno i nepobitno istini­
te. No, kako bi se shvatila istina, potrebno je što više podataka. N išta se ne bi smjelo
otpisati. Svaka informacija, ma koliko naoko bila neobična ili nelogična, trebala bi se
razmotriti i ocijeniti.
lako se čini da postoji velik broj tajnih društava - i političkih i religijskih - koja
djeluju u svijetu, ovdje ćemo razmotriti samo ona za koja se čini da imaju najveći utje­
caj na javnost. Raskolničke sekte i ekscentrični kultovi - kao što su Osvetnici, Beati
Paoli, Red anđela pauna, Rajska vrata itd. - samo odvraćaju od istraživanja uistinu
ozbiljnih organizacija.
Ovdje mi dopustite da dobro razjasnim jednu stvar: ništa u ovoj knjizi nije prika­
zano s namjerom da zadire u ičija religijska uvjerenja. Sloboda vjeroispovijesti jedna je
od najvažnijih značajki američkog života. Svakoj osobi treba biti dopušteno izlaganje
vlastitih uvjerenja sve dok ona ne utječu nepovoljno na druge osobe.
No, istražujući povijest i tajna društva postaje jasno da su religija i politika, oso­
bito u prošlosti, bile nerazmrsivo isprepletene. Isključivanje religijskih tema značilo bi
iznijeti samo polovinu priče. Ta se tema mora intelektualno razmotriti. Kako se ona
može uklopiti u nečiji svjetonazor, odlučit će svaki čitatelj, ovisno o svojim religijskim
stavovima i intelektualnoj razini.
Golemo mnoštvo informacija o tajnim društvima, većinom davno zapisanih,
prepuno je imena, datuma i događaja koji ništa ne znače suvremenom čitatelju. Stoga
promišljeno uređivanje i prostorna ograničenja neizbježno čine ovu analizu pomalo
površnom. Nadam se da je sačuvano dovoljno pojedinosti koje će potkrijepiti ovaj
prikaz aktivnosti tajnih društava i da je istodobno omogućena lakoća čitanja teksta o
ovom vrlo složenom i kontroverznom predmetu.
Tajnovita narav tih skupina čini svaki pokušaj otkrivanja apsolutnog dokaza nji­
hova djelovanja i krajnjih ciljeva gotovo nemogućim. Baš kao što organi za provođenje
zakona istražuju organizirani kriminal, istraživači često moraju tražiti obrasce pona­
šanja i osobne veze između pojedinih ljudi i organizacija. Dok dokaz obično govori
sam za sebe, kolektivno okrivljavanje mora se uzeti u obzir i izbjeći. N isu svi članovi
tajnih društava zavjerenici. Cjelokupno područje raznih predmeta mora se temeljito

22
 VLADARI IZ SJENE

proučiti budno pazeći na smicalice i obmane. Mnogi su povijesni podaci nepotpuni

ili su ih iskrivili konvencionalni kroničari.
Koje to onda tajne povezuju Vijeće za inozemne odnose i slobodne zidare s veli­
kim egipatskim piramidama i onime što je bilo još prije njih?
Odbacite predrasude i unaprijed stvorene zaključke te se pridružite pokušaju
razotkrivanja povijesti i ciljeva onih koji vladaju tajnovitošću.

23
 Prvi dio
SUVREMENA TAJNA
DRUŠTVA
Tajnovitost je sloboda o kojoj sanjaju fanatici: nema stražara koji
će provjeravati vrata, nema revizora koji će provjeriti knjige, nema
suca koji će provjeriti zakon. Tajna viast nema ustav. Ona slijedi pravila
koja sama izmisli.
BILL MOYERS
 Tajna društva ne samo da postoje nego su igrala važnu ulogu u nacionalnim i
međunarodnim događajima sve do danas.
Kad razmatramo doseg suvremenih tajnih društava, poučno je najprije osvrnuti
se na nedavne američke predsjednike te ljude i događaje oko njih.
Dok su mnogi Amerikanci gledali na predsjednika Billa Clintona kao na mla­
dolikog saksofonista koji voli žene, većina nije znala za njegove veze s tri najozlo-
glašenija suvremena tajna društva: Trilateralnom komisijom, Vijećem za inozemne
odnose (C F R ) [osobito obratite pozornost na to kako se kratica C FR neprekidno
pojavljuje u analizi američkih političkih odluka i svjetskih sukoba] i bilderberškom
skupinom.
Trilateralna komisija objavljuje popis svojih članova kao i deklaracije, ali njezino
unutarnje funkcioniranje je tajna. C FR također objavljuje popis članova, ali članovi
su se obvezali da će šutjeti o njegovim ciljevima i operacijama. Bilderberška skupina
drži tajnima i namjere i članstvo.
Među istaknutim članovima Clintonove administracije su i bivši predsjednik
CFR-a Peter Tarnoff, Anthony Lake, A1 Gore, Warren Christopher, Colin Powell, Les
Aspin, Jam es Woolsey, William Cohen, Samuel Lewis, Joan Edelman Spero, Timothy
Wirth, Winston Lord, Lloyd Bentsen, Laura Tyson i George Stephenopoulos. Bivši su
članovi Trilateralne komisije Bruce Babbitt, Stephen W Bosworth, William Cohen,
Thomas Foley, Alan Greenspan, Donna Shalala i Strobe Talbott.
Nakladnik John F. M cM anus napomenuo je kako se ujesen 1998. godine, dok
mu je prijetio opoziv, Clinton požurio u New York zatražiti podršku od svojih prijate­
lja u CFR-u. „Bill Clinton je svjestan da je predsjednik zato što su ga izabrali članovi
'tajnog društva' kojemu pripada i da očekuju od njega da izvrši njihove planove”,
pisao je McManus.
Clinton nije bio jedini predsjednik povezan s tim skupinama.
Predsjednik George Bush bio je član Trilateralne komisije, CFR-a i tajanstvenog
Društva lubanje i kostiju. Predsjednik Ronald Reagan, bivši glasnogovornik General
Electrica, nije službeno pripadao tim skupinama, ali njegove su administracije bile
prepune i tadašnjih i bivših članova, o čemu će se iscrpnije govoriti kasnije.

27
JIM MARRS

U administraciji predsjednika Jimmyja Čartera bilo je toliko članova Trilateralne

komisije da su istraživači zavjera digli veliku galamu. Čak su i elitni mediji počeli
brujati o tome.
 i Trilaterdna komisija
i

Do početka 1970-ih, zahvaljujući razvoju komunikacijske tehnologije, mnogi su

Amerikanci postali svjesniji zatvorenih organizacija poput Vijeća za inozemne odnose.
Njegov bivši predsjednik David Rockefeller, očito nastojeći skrenuti pozornost jav­
nosti s aktivnosti CFR-a, potaknuo je osnivanje otvorenijeg izdanka te organizacije:
Trilateralne komisije.
I Komisiju i njezina prethodnika, C FR , istraživači zavjera smatraju simbolima
tajnih organizacija koje možda vode državnu politiku u smjeru suprotnom od onoga
koji je u najboljem interesu javnosti ili koji ta javnost želi.
Ideju o Trilateralnoj komisiji prvotno je Rockefelleru iznio Zbigniew Brzezinski,
tada načelnik Odsjeka za ruske studije Sveučilišta Columbia. Dok je radio u Zavodu
Brookings, Brzezinski je analizirao potrebu za užom suradnjom europskih, sjevemo-
američkih i azijskih zemalja.
Godine 1970. pisao je u Foreign Affairsu, publikaciji CFR-a: „Potreban je nov
i širi pristup - stvaranje zajednice razvijenih zemalja koja se može učinkovito baviti
problemima s kojima se suočava čovječanstvo... Vijeće koje predstavlja Sjedinjene
Države, zapadnu Europu i Japan, uz redovite susrete šefova vlada kao i nekakav mali
trajni mehanizam, bilo bi dovoljno za početak.”
Kasnije iste godine objavio je knjigu pod naslovom Između dva doba: američka
uloga u tehnotronskoj eri (Between Two Ages: America s Role in the Technotronic Era).
Na stranicama te knjige Brzezinski je iznio svoju viziju budućnosti.
Proročanski je predvidio društvo „...kulturno, psihološki, socijalno i ekonomski
oblikovano pod utjecajem tehnologije i elektronike - osobito na području računala i
komunikacija”.
Vizije Brzezinskoga izazvat će sumnje onih koji se protive stapanju svjetske
političke i ekonomske moći. Ustvrdivši da „nacionalna suverenost više nije održiv
koncept”, predvidio je „kretanje razvijenih zemalja prema većoj zajednici... putem
raznih neizravnih veza i već nastalih ograničenja nacionalne suverenosti". Predviđao
je da će se ta zajednica financirati putem „globalnog sustava oporezivanja".
Tumačeći kako bi suradnički stožer, kao što je Trilateralna komisija, mogao izvr­
šiti pripreme za buduće stapanje, zaključio je da „iako je cilj stvaranja zajednice razvi­

29
JIM MARRS

jenih zemalja manje ambiciozan od cilja stvaranja svjetske vlade, ipak je dostižniji.”
Vjera Brzezinskog u globalno društvo nije isključivala zemlje koje su tada bile
pod vlašću marksizma, a opisao ga je kao „još jednu bitnu kreativnu fazu u sazrije­
vanju čovjekove univerzalne vizije” i „pobjedu otvorenog čovjeka nad zatvorenim,
pasivnim čovjekom, te pobjedu razuma nad vjerom.”
Plan Brzezinskoga za Trilateralnu komisiju prvi je put predstavljen na sastanku
krajnje tajnovite bilderberške skupine u travnju 1972. godine u belgijskom gradiću
Knokke-Heistu. Prijedlog Brzezinskoga navodno je dočekan s oduševljenjem. U to su
doba međunarodni novčari bili zabrinuti zbog Nixonove devalvacije dolara, dodatnih
poreza na uvoz i započetog popuštanja napetosti s Kinom, zbog čega su se pogoršavali
odnosi s Japanom . Povrh toga, energetski problemi bili su sve veći uslijed povećanja
cijena Organizacije zemalja izvoznica nafte (O PEC).
Uz blagoslov bilderberške skupine i CFR-a, Trilateralna komisija počela se orga­
nizirati 23. - 24. srpnja 1972. na Rockefellerovu posjedu od 3500 jutara u Pocantico
Hillsu, kod Tarrytowna u državi New York. Među sudionicima tog privatnog sastanka
bili su Rockefeller, Brzezinski, ravnatelj vanjskopolitičkih studija Zavoda Brookings
Henry Owen, McGeorge Bundy, Robert Bowie, C. Fred Bergsten, Bayless Manning,
Karl Carstens, Guido Colonna di Paliano, Francois Duchene, Rene Foch, Max
Kohnstamm, Kiichi Miyazawa, Saburo Ikita i Tadashi Yamamoto. Po svemu sudeći,
te su osnivače odabrali Rockefeller i Brzezinski.
Trilateralna komisija službeno je osnovana 1. srpnja 1973., s Davidom
Rockefellerom kao predsjednikom. Brzezinski je imenovan za sjevernoameričkog
direktora-osnivača. Među sjevemoameričkim članovima bili su guverner Georgije
Jimmy Carter, član američkog Kongresa John B. Anderson (još jedan predsjednički
kandidat) i glavni urednik Timea Hedly Donovan. Strani članovi osnivači bili su
pokojni Reginald Maudling, lord Eric Roll, urednik Economista Alistair Burnet,
predsjednik FlAT-a Giovanni Agnelli i francuski potpredsjednik Europske komisije
Raymond Barre. Ukupno ekskluzivno članstvo broji oko tri stotine ljudi.
Prema Komisijinoj službenoj godišnjoj publikaciji Trialogiie, „Trilateralnu komisi­
ju utemeljili su 1973. godine zapadnoeuropski, japanski i sjevernoamerički državljani
kako bi potaknuli užu suradnju tih triju regija na zajedničkim problemima”. Skeptični
autori koji pišu o zavjerama vidjeli su tu „užu suradnju” kao „tajni sporazum” multi­
nacionalnih bankara i korporacijske elite u svrhu stvaranja svjetske vlade.
Trilateralna komisija ima stožere u New Yorku, Parizu i Tokiju. Izvršni odbor
od trideset pet članova upravlja radom Komisije, koja se sastaje otprilike svakih devet
mjeseci izmjenjujući se u tri regije.
Ne čudi stoga što se postavilo pitanje tko financira tu skupinu. Komisijini
glasnogovornici ističu kako skupina ne dobiva nikakva državna sredstva. Izvješće iz
1978. godine pokazuje d a je Komisijin fond, od sredine 1976. do sredine 1979. godi­
ne, iznosio 1 180 000 dolara, od čega je većina došla iz fondacija oslobođenih plaćanja
poreza kao što je Fond braće Rockefeller, koji je samo 1977. donirao 120 000 dolara.

30
 VLADARI IZ SJENE

Donacije su dolazile i od Zaklade Ford, Zadužbine Lilly, Njemačkog Marshallova

fonda i korporacija kao što su Time, Bechtel, Exxon, General Motors, VVells-Fargo i
Texas Instruments.
Uz svoj bilten Trialogue, Komisija je redovito objavljivala izvješća radne skupine
koja su dostupna javnosti. „Godinama su zavjerenički orijentirani bilteni na desnici i
ljevici razglašavali tajne' Trilateralne komisije koje su dobili izravno od nje!”, smiju-
ljio se novinar i istraživač Trilateralne komisije Robert Eringer. Većini istraživača jasno
je da ti dokumenti ne sadrže nikakve prave tajn e' sve dok su dostupni javnosti.
Jedan takav dokument, naslovljen Kriza demokracije, Komisija je objavila 1975.
godine. Jedan od njezinih autora, politolog s Harvarda Samuel R Huntington, tvrdio
je da Amerika treba „veći stupanj umjerenosti demokracije”. Naveo je kako demokrat­
ske institucije nisu u stanju odgovoriti na krize poput nuklearnog incidenta na Three
Mile Islandu ili prihvata kubanskih izbjeglica. U dokumentu se izražavao stav da su
potrebni vođe „sa stručnim znanjem, stažom, iskustvom i posebnim talentima” kako
bi se „nadišli zahtjevi demokracije”.
Evo samo nekoliko primjera koji pokazuju kako oni koji podržavaju politiku
Trilateralne komisije često na koncu primjenjuju tu istu politiku u vladi. Tri godine
nakon što mu je objavljen rad, Huntington je imenovan za koordinatora pripreme
osiguranja za Carterovo Nacionalno vijeće sigurnosti. U tom je svojstvu Huntington
pripremio predsjednički „Memorandum 32" koji je 1979. doveo do predsjedničkog
naloga za stvaranje Federalne agencije za postupanje u kriznim situacijama, civilne
organizacije s moći da preuzme totalitarnu kontrolu Vladinih funkcija u slučaju naci­
onalne „krize”.
Richard Cooper, ekonomist sa Sveučilišta Yale, vodio je Komisijinu radnu
skupinu za monetarnu politiku, koja je predlagala prodaju službenih zlatnih rezervi
privatnim burzama. Cooper je postao pomoćnik ministra vanjskih poslova za eko­
nomska pitanja, i obavljao je tu dužnost kad je Međunarodni monetarni fond prodao
dio svojega zlata.
John Savvhill, član Trilateralne komisije, bio je autor ranoga Komisijina izvješća
pod naslovom Energija: upravljanje tranzicijom, u kojemu se savjetovalo kako upravlja­
ti prijelazom na skuplju energiju. Carter je imenovao Savvhilla zamjenikom ministra
energetike. C. Fred Bergsen sudjelovao je u pripremi Komisijina izvješća pod naslo­
vom Reforma međunarodnih institucija i kasnije postao pomoćnik ministra financija za
međunarodne poslove.
„Mnogi izvorni članovi Trilateralne komisije sada su na pozicijama moći gdje
mogu primijeniti Komisijine političke preporuke; preporuke koje su sami pripremili
u Komisijino ime”, primijetio je Eringer. „Zbog tog je razloga Trilateralna komisija
stekla glas zapadne vlade u sjeni.”
„Pipci Trilateralne komisije sežu tako daleko u političku i ekonomsku sferu da
je neki opisuju kao kliku moćnih ljudi koja želi preuzeti kontrolu nad svijetom stva­
ranjem nadnacionalne zajednice kojom bi dominirale multinacionalne korporacije”,

31
JIM MARRS

pisao je istraživač Laurie K. Strand u tekstu pod naslovom „Tko ima glavnu riječ -
šest mogućih aspiranata” u Narodnom almanahu 3 (People 's Almanac 3).
Čak se i U.S. News & World Report osvrnuo na Komisijin globalistički cilj izvje-
stivši kako „članovi Komisije ne okolišaju glede toga: angažiraju samo ljude koje zani­
ma promicanje uže međunarodne suradnje...”
Istraživači Anthony C. Sutton i Patrick M. Wood u svojoj su knjizi Trilateralci
iznad Washingtona ('Trilaterals Over Washington) izrazili sumnje u tu skupinu te ponu­
dili sljedeći pogled na njezin začetak. „Trilateralna komisija utemeljena je upornim
manevriranjem Davida Rockefellera i Zbigniewa Brzezinskoga. Rockefeller, [tadašnji]
predsjednik iznimno moćne banke Chase Manhattan, direktor mnogih multinacio­
nalnih korporacija i zaklada', dugo je bio središnja figura tajnovitog Vijeća za ino­
zemne odnose. Brzezinski, sjajni prognostičar globalističkog idealizma, profesor je na
Sveučilištu Columbia i autor nekoliko knjiga koje su služile kao ' političke sm jernice'
za C FR . Brzezinski je radio kao izvršni direktor Trilateralne komisije od njezinih zače-
taka 1973. godine do kraja 1976., kad ga je predsjednik Carter imenovao pomoćnikom
za pitanja nacionalne sigurnosti."
Brzezinski je bio taj koji je vrbovao Čartera za Trilateralnu komisiju 1973. godi­
ne. Zapravo je za vrijeme administracije predsjednika Jimmyja Čartera objelodanjeno
toliko materijala Trilateralne komisije da se u medijima povela ozbiljna debata.
Čak se i prema establišmentu orijentirani Washington Post početkom 1977. pitao:
„Ali, evo što uznemiruje u slučaju Trilateralne komisije. Izabrani predsjednik (Carter)
njezin je član. Također i izabrani potpredsjednik Walter B. Mondale. Isto tako i novi
ministri vanjskih poslova, obrane i financija, Cyrus R. Vance, Harold Brown i W.
Michael Blumenthal. Isto tako i Zbigniew Brzezinski, koji je bivši direktor Trilateralne
komisije i Carterov savjetnik za nacionalnu sigurnost, kao i mnoštvo drugih koji će
kreirati američku vanjsku politiku sljedeće četiri godine.”
Sutton i Wood su komentirali: „Pokušavate li izračunati izglede da tri praktič­
ki nepoznata čovjeka (Carter, Mondale i Brzezinski), između svega 60 komisijinih
članova iz SAD-a, osvoje tri najmoćnije pozicije u državi, nemojte se truditi. Vaši će
izračuni biti beznačajni.”
Carterova administracija uključivala je i ove članove Trilateralne komisi­
je: veleposlanike Andrewa Younga, Gerarda Smitha, Richarda Gardnera i Elliota
Richardsona, ekonomskog savjetnika Bijele kuće Henryja Owena, zamjenika ministra
vanjskih poslova Warrena Christophera, direktora Agencije za kontrolu naoružanja
i razoružanje Paula Warnkea, pomoćnika ministra vanjskih poslova za ekonomska
pitanja Richarda Coopera, pomoćnicu ministra vanjskih poslova za sigurnost Lucy
Benson, pomoćnika ministra financija Anthonyja Solomona, Roberta Bowieja iz
CIA-e i pomoćnika ministra vanjskih poslova Richarda Holbrookea.
Da ne bi tko pomislio kako je Trilateralna komisija naprosto neki organ
Demokratske stranke, U.S. News & World Report popisao je 1978. ugledne repu­
blikance koji su bili njezini članovi. Među njima su bivši ministar vanjskih poslova

32
 VLADARI IZ SJENE

Henry Kissinger, bivši ministar prometa William Coleman, bivša ministrica gradi­
teljstva i urbanog razvoja Carla Hills, bivši ministar trgovine Peter Peterson i bivši
ministar zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi Casper Weinberger.
N a popisu su bili i bivši upravitelj Agencije za energetiku John Sawhill, bivši
direktor ClA-e i budući predsjednik George Bush, bivši zamjenici ministra vanjskih
poslova Robert Ingersoll i Charles Robinson, bivši zamjenik ministra obrane David
Packard, bivši upravitelj Agencije za zaštitu okoliša Russell E. Train, veleposlanik u
UN -u William Scanton, veleposlanica u Velikoj Britaniji Anne Armstrong, članovi
Kongresa John Anderson, William Brock, William Cohen, Barber Conable, John
Danforth i Robert Taft Jr. te Marina Whitman, bivša članica Vijeća ekonomskih
savjetnika.
Dodatnu zabrinutost među istraživačima zavjera izazvao je Carterov odabir
bankara Paula Volckera za čelnika američke moćne središnje banke Federal Reserve.
Navodno imenovan prema uputama Davida Rockefellera, Volcker je bio sjevernoa-
merički predsjednik Trilateralne komisije kao i član drugih tajnih skupina. Vijeća za
inozemne odnose i bilderberške skupine. Na mjestu predsjednika Središnje banke
zamijenio ga je njezin današnji predsjednik Alan Greenspan, također član Trilateralne
komisije, C FR -a i bilderberške skupine.
Lako je shvatiti zašto mnogi ljudi smatraju da se politikom američke Vlade
upravlja iz tih organizacija kojima dominiraju Rockefelleri.
Usprkos tome što su napisane prije gotovo dvadeset godina, Suttonove i
Woodove riječi danas zvuče istinito mnogim prosječnim Amerikancima koji su
zabrinuti za stanje nacije i koji sumnjaju kako superelita pokušava steći kontrolu
nad svijetom. Pisali su: „Prema biblijskim standardima. Sjedinjene Države svakako
zaslužuju Božju kaznu - u njima vlada razularena izopačenost, zlostavljanje djece je
uobičajeno, gramzivost i pohlepa preduvjet su uspjeha, a moral je iskvaren. Ako ćemo
biti bačeni u pakao srednjega vijeka, najlogičniji katalizator ili motivator na vidiku jest
Trilateralna komisija.”
Bivši senator i predsjednički kandidat Barry Goldwater ponovio je strahove
mnogih kad je napisao: „Stvarna namjera trilateralaca stvaranje je svjetske ekonomske
sile nadmoćne političkoj vlasti nacionalnih država. Kao upravitelji i tvorci tog sustava,
vladat će svijetom."
Takva je kritika nagnala Davida Rockefellera da brani Komisiju u jednom izda­
nju Wall Street Jou rm la iz 1980. godine: „Daleko od nekakve klike međunarodnih
zavjerenika kojima je namjera da potajno vladaju svijetom, Trilateralna komisija u
stvarnosti je skupina zabrinutih građana zainteresiranih za poticanje većeg razumije­
vanja i suradnje između međunarodnih saveznika...”
Ali, neke su kritike dolazile i iz same Carterove administracije. Ministar vanjskih
poslova Edmund Muskie upozoravao je da Brzezinski ne koordinira vanjsku politiku,
nego je kreira. William Sullivan, koji je bio američki veleposlanik u Iranu, optužio je
Brzezinskoga za sabotiranje američkih nastojanja da se poboljšaju odnosi s Iranom

33
JIM MARRS

nakon šahova odstupanja. ,,U studenom 1978., Brzezinski je počeo kreirati vlastitu
politiku i formirati vlastito veleposlanstvo u Iranu”, žalio se Sullivan.
Takve su optužbe izazvale u Washingtonu iznenadnu zabrinutost zbog tajnih i
polutajnih organizacija. Kolumnist Nicholas von Hoffman zabilježio je: „Brzezinski
je dugo plašio one koji se brinu zbog Trilateralne komisije, te skupine globalno
usmjerenih velikih zvjerki iz velikih industrijskih sila koju je potaknuo Rockefeller. Za
mnoge Amerikance i ljevičarskih i desničarskih uvjerenja, ta je komisija, koja poku­
šava utjecati na Vladinu trgovinsku politiku i diplomaciju, primjer zabrinjavajućeg
udruživanja.”
Zabrinutost se prelila i u organizacije veterana. Godine 1980. konvencija
Američke legije prihvatila je „Rezoluciju 773“ koja je pozivala Kongres na istragu
Trilateralne komisije i njezina prethodnika, Vijeća za inozemne odnose. Sljedeće godi­
ne sličnu su rezoluciju usvojili Veterani inozemnih ratova (VFW).
Član Kongresa Larry McDonald predstavio je te rezolucije Zastupničkom domu,
ali ništa se iz toga nije izrodilo. McDonald, koji je kao predsjednik Društva „John
Birch” bio glasan kritičar tih tajnih društava, poginuo je 1. rujna 1983. u još uvijek
nerazjašnjenom obaranju zrakoplova na letu 007 Korean Airlinesa.
Tijekom predsjedničkih kampanja 1980. godine, republikanski kandidat Ronald
Reagan oštro je napao devetnaest trilateralaca u Carterovoj administraciji - uklju­
čujući samog Čartera, koji je napisao da je njegov kontakt s Komisijom bila „izvrsna
prilika za učenje” - i obećao da će istražiti tu skupinu ako bude izabran. Dok se natje­
cao s Georgeom Bushom za nominaciju, Reagan se okomio na njega zbog članstva i u
Trilateralnoj komisiji i u CFR-u te je obećao da mu neće dati položaj u svojoj vladi.
Međutim, tijekom republikanske nacionalne konvencije zbio se niz čudnih
događaja.
Dok je Reagan bio siguran predsjednički kandidat, za mjesto potpredsjednika
vodila se žestoka borba. Sredinom tjedna medijski su komentatori iznenada počeli
govoriti o „dvojcu iz snova” koji bi trebali činiti predsjednik Reagan i potpredsjednik
(i bivši predsjednik) Gerald Ford. Počeo se stvarati pritisak za tu ideju koja bi dovela
do zajedničkog predsjednikovanja i, prema tome, podijeljene vlasti. Čak se predlagalo
da bi Ford kao bivši predsjednik trebao odabrati pola Reaganova kabineta.
Suočen s mogućnošću da vodi pola vlade, Reagan se požurio uzeti riječ na
konvenciji kasno noću te obznanio: „Znam da je to što sam došao ovamo večeras bez
presedana i uvjeravam vas u ovo kasno doba da vam neću držati govor za prihvaćanje
kandidature... Ali, s obzirom na to da sam gledao televiziju u hotelu i vidio da ovdje
kruže glasine i tračevi... dopustite mi da se što jednostavnije izjasnim i zaključim slje­
deće. Točno je da brojni republikanski vode... misle kako bi prava kombinacija uklju­
čivala bivšega predsjednika Sjedinjenih Država Geralda Forda na drugom mjestu...
Stoga sam smatrao da je zbog svih tih priča i zato što se svašta može izroditi preko
noći vrijeme da malo ubrzam dnevni red... Tražio sam i preporučujem ovom skupu da
sutra, kad se zasjedanje nastavi, George Bush bude nominiran za potpredsjednika.”

34
 VLADARI IZ SJENE

Reagan više nikad nije izgovorio ni riječ protiv Komisije ili CFR-a. Nakon što je
izabran, njegov tranzicijski tim od 59 članova bio je sastavljen od 28 članova CFR-a,
deset članova elitne bilderberške skupine i barem deset trilateralaca. Čak je postavio
istaknute članove CFR-a na tri najosjetljivija državna položaja: Alexandrea Haiga za
ministra vanjskih poslova, Caspera Weinbergera za ministra obrane i Donalda Regana
za ministra financija. Naknadno je imenovao voditelja Busheve kampanje Jam esa
A. Bakera III., koji je tada radio kao predsjednik Reaganova i Busheva kampanjskog
odbora, za svoga šefa osoblja. Baker pripada četvrtom naraštaju obitelji koja je dugo
povezana s Rockefellerovim naftaškim interesima.
Potom je, malo više od dva mjeseca nakon što je preuzeo dužnost, predsjednika
Reagana pogodio atentatorov metak koji bi, da nije bilo pola centimetra, pogurao
Busha u Ovalni ured sedam godina ranije. Prilično je neobično da je brat nesuđenog
ubojice John W Hinckley dogovorio večeru s Bushevim sinom Neilom iste noći kad
je Reagan bio ustrijeljen. Hinckleyjev otac, teksaški naftaš, i George Bush bili su
dugogodišnji prijatelji. Treba spomenuti i d a je Bushevo ime - uključujući njegov tada
slabo poznat nadimak „Poppy” - zajedno s adresom i telefonskim brojem pronađeno
u osobnom notesu naftnoga geologa Georgea DeMohrenschildta, posljednjega pozna­
toga bliskog prijatelja Leeja Harveyja Osvvalda. Postojanje FBI-ova izvješća iz 1963.
godine u kojemu se spominje „George Bush iz CIA-e”, u vezi s reakcijama američke
kubanske zajednice na umorstvo J. F. Kennedyja, privuklo je pozornost medija za vri­
jeme izbora 1992. godine. Za mnoge istraživače takve naoko sitne, nepovezane i slabo
objavljivane pojedinosti narušavaju dojam slučajnosti.
Neporecive veze između američkog vodstva i CFR-a te Trilateralne komisije - uz
činjenicu da je svjetski bankar David Rockefeller vodeća figura u objema skupinama
- izazvale su mnogo nemira među autorima koji pišu o zavjerama, kako na ljevici,
tako i na desnici.
„Ako se za Vijeće za inozemne odnose može reći da je leglo ideja o jednom
svijetu, Trilateralna komisija radna je skupina okupljena za ju riš”, pisali su Sutton i
Wood 1979. godine. „Komisija je već postavila svoje članove... na najviša mjesta koja
SAD može ponuditi."
Texe Marrs (nije u srodstvu s autorom ove knjige), predsjednik Living Truth
Publishersa iz Austina u Texasu, upozorio je: „Trilateralna komisija skupina je čiji
je cilj požuriti doba svjetske vlade i promoviranje međunarodne ekonomije koju iza
kulisa kontrolira Tajno bratstvo (iluminati)." Pokojni senator Barry Goldwater slič­
no je upozoravao. U svojoj knjizi iz 1979. godine Bez isprika (With No Apologies),
napomenuo je: „Cilj najnovije međunarodne klike Davida Rockefellera... jest da bude
sredstvo za multinacionalnu konsolidaciju trgovinskih i bankarskih interesa preuzi­
manjem kontrole nad političkom vlašću u Sjedinjenim Državama”. Takve su tvrdnje
1981. godine izazvale osvrt autora Washington Posta, inače nezainteresiranih za bilo
kakve teorije zavjere. N a koncu su priznali umiješanost Trilateralne komisije sarka­
stično napisavši: „Sjećate li se onih groznih trilateralaca, međunarodnih zavjerenika

35
JIM MARRS

s Davidom Rockefellerom na čelu koji su kanili osvojiti svijet? Jimmy Carter bio je
jedan od njih. I George Bush, i to ga je skupo stajalo u prošlogodišnjoj kampanji
protiv Ronalda Reagana. Pogodite tko dolazi u Bijelu kuću. Pogodite tko ih je pozvao.
Pogodite tko će voditi delegaciju. Tako je. Trilateralci dolaze. Predsjednik Reagan
pozvao ih je da dođu. Vodit će ih David Rockefeller. Trilateralci su se iskrcali, a teore­
tičari zavjere bez sumnje će biti blizu”, podsmjehivali su se.
Usprkos javnim poricanjima, Trilateralna komisija jam ačno spada u tajna
društva budući da joj sastanci nisu otvoreni za javnost. I sasvim sigurno predstavlja
produžetak Vijeća za inozemne odnose budući da je svih osam sjevernoameričkih
predstavnika na osnivačkom sastanku Trilateralne komisije bilo članovima CFR-a.
 i Vijeće za inozemne odnose
l

Globalizam nije započeo Trilateralnom komisijom. Ideja o svjetskoj zajednici

potječe davno prije 20. stoljeća, ali koncentrirana je u začetniku suvremenih američ­
kih tajnih društava - Vijeću za inozemne odnose (CFR).
Vijeće je nastalo kao rezultat niza susreta koji su se odvijali za vrijeme Prvoga
svjetskog rata. Godine 1917. pukovnik Edward Mandell House, povjerljivi savjetnik
predsjednika Woodrowa Wilsona, okupio je u New Yorku stotinjak uglednih ljudi kako
bi raspravljali o poslijeratnom svijetu. Proglasivši svoj rad „istraživanjem”, stvarali su
planove za mirovni sporazum koji je kasnije prerastao u slavnih Wilsonovih „četrnaest
točaka”, koje je prvi put predstavio Kongresu 8. siječnja 1918. Bili su zapravo globali-
sti, pozivali su na uklanjanje „svih ekonomskih zapreka” između zemalja, „jednakost
trgovinskih uvjeta" i stvaranje „sveopće zajednice zemalja”.
Pukovnik House, koji se jedanput opisao kao marksistički socijalist, ali čiji su
postupci više odražavali fabijanski socijalizam, bio je autor knjige iz 1912. godine pod
naslovom Philip Dru: upravitelj (Philip Dru: Administrator). U tom je djelu House
opisao „zavjeru” unutar Sjedinjenih Država s ciljem uspostave Središnje banke, stup­
njevitog poreza na dohodak i kontrole obiju političkih stranaka. Dvije godine nakon
objavljivanja knjige, ostvarila su se dva njegova književna cilja, ako ne i sva tri.
Krajem 1918. godine pat-pozicija na zapadnom frontu i ulazak SAD-a u rat
prisilili su Njemačku i centralne sile da prihvate Wilsonove mirovne uvjete. Kasnija
Pariška mirovna konferencija 1919. godine rezultirala je neugodnim Versajskim
mirovnim ugovorom koji je primorao Njemačku da plaća velike reparacije saveznici­
ma. To je uništilo njemačko gospodarstvo, što je dovelo do depresije i kasnijeg uspona
Adolfa Hitlera i njegovih nacista.
Pariškoj mirovnoj konferenciji prisustvovali su predsjednik Woodrow Wilson i
njegovi najbliži savjetnici, pukovnik House, bankari Paul Warburg i Bernard Baruch
te dvadesetak sudionika „istraživanja”. Sudionici Konferencije prihvatili su Wilsonov
mirovni plan, uključujući stvaranje Lige naroda. Međutim, prema američkom zako­
nu, sporazum je trebao ratificirati Senat, koji to nije učinio, očito ne vjerujući ni u
kakvu nadnacionalnu organizaciju.
Nepokolebljivi pukovnik House sastao se s britanskim i američkim delegatima
na mirovnoj konferenciji u pariškom hotelu Majestic 30. svibnja 1919. g. Odlučili

37
JIM MARRS

su formirati „Institut za međunarodne poslove”, s jednim ogrankom u Sjedinjenim

Državama i jednim u Engleskoj. Engleski ogranak postao je Kraljevski institut za
međunarodne poslove. Institut je trebao usmjeravati javno mnijenje prema prihvaća­
nju svjetske vlade ili globalizma.
Američki ogranak osnovan je 21. srpnja 1921. kao Vijeće za inozemne odnose
(C FR ). Stvoreno je na temelju postojećeg ali neaktivnoga istoimenoga njujorškoga
kluba koji su 1918. godine formirali ugledni bankari i pravnici kako bi raspravljali o
trgovini i međunarodnim financijama. U drugom članku propisa novoga CFR-a stoji
da svatko tko otkrije pojedinosti sa sastanaka CFR-a, krši njegova pravila te može biti
isključen iz članstva, čime se C FR kvalificira kao tajno društvo.
Tu tajnovitost neumorno štite glavni američki mediji. „Analitičari sovjetskoga
tiska kažu da se Vijeće redovitije pojavljuje u listovima Pravda i Izvestija nego u New
Y)rk Timesu”, primijetio je novinar J. Anthony Lucas 1971. godine.
Od 1945. godine stožer CFR-a smješten je u otmjenoj kući Harolda Pratta u
New Yorku. Zgradu je darovala obitelj Pratt iz Rockefellerova Standard Oila. Zdanje
sa svojim obojanim ostakljenim vratima, otmjenim tapiserijama i kaminima ima
klupsku atmosferu.
Karakteriziranje CFR-a kao „kluba starih momaka” potiče činjenica da mnogi
članovi pripadaju elitnim skupinama kao što su Century Association, Links Club,
University Club i Washington s Metropolitan Club.
U godišnjem izvješću CFR-a iz 1997. godine predsjednik Odbora Peter G.
Peterson priznao je da postoji „zrnce istine” u optužbi da je Vijeće organizacija „nju-
jorške liberalne elite”, ali ustvrdio je da se C F R danas „sve više širi Amerikom” te da
ima sve veći broj članova koji žive izvan New Yorka i Washingtona.
Članom CFR -a može se postati samo pozivom; članstvo, izvorno ograničeno
na 1600 ljudi, danas broji više od 3300 osoba koje predstavljaju najutjecajnije lidere
u financijskom, trgovačkom, komunikacijskom i akademskom svijetu. Primanje je
vrlo osjetljiv i mučan proces; kandidate treba predložiti neki član, poduprijeti drugi,
odobriti člansko povjerenstvo, provjeriti profesionalno osoblje i na koncu potvrditi
Upravni odbor.
Nastojeći se prilagoditi suvremenom svijetu, Vijeće je početkom 1970-ih proši­
rilo svoje članstvo na nekoliko Afroamerikanaca i desetak žena. Kako bi proširio svoj
utjecaj izvan istočne obale, C FR je osnovao odbore za inozemne odnose sastavljene
od lokalnih lidera u gradovima diljem zemlje. Više od 37 takvih odbora s otprilike
četiri tisuće članova postojalo je početkom 1980-ih.
Među izvornim članovima CFR-a bili su pukovnik House, bivši njujorški sena­
tor i ministar vanjskih poslova Elihu Root, kolumnist Walter Lippmann, John Foster
Dulles i Christian Herter, koji su obojica kasnije radili kao ministri vanjskih poslova,
i Dullesov brat Alien, koji je kasnije radio kao direktor ClA-e.
Osnivački predsjednik CFR-a milijunaš John W. Davies bio je osobni odvjet­
nik financijaša J. P Morgana, dok je potpredsjednik Paul Cravath također zastupao

38
 VLADARI IZ SJENE

Morganove interese. Prvi predsjedatelj Vijeća bio je Russell Leffingwell, jedan od

Morganovih partnera. S obzirom na to da je većina prvih članova CFR-a bila poveza­
na s Morganom na ovaj ili onaj način, moglo bi se reći da su na Vijeće ozbiljno utjecali
Morganovi interesi.
C FR su financirali bankari i novčari poput Morgana, Johna D. Rockefellera,
Bernarda Barucha, Jacoba Schiffa, O tta Kahna i Paula Warburga. Danas C FR finan­
ciraju velike korporacije kao što su Xerox, General Motors, Bristol-Meyers Squibb,
Texaco i drugi, kao i Njemački Marshallov fond, Zaklada McKnight, Fond Dillion,
Zaklada Ford, Zaklada Andrew W Mellon, Fond braće Rockefeller, Zaklada Starr i
Dobrotvorni trustovi Pew.
Prema Vodiču za neprofitno posredovanje i političke grupacije Centra za kapi­
talna istraživanja, članovi Odbora CFR-a povezani su s utjecajnim organizacijama
kao što su Odbor za ekonomski razvoj, Institut za međunarodnu ekonomiju, Odbor
za odgovoran savezni proračun, Business Enterprise Trust, Urbani institut, Poslovni
okrugli stol, Vijeće za konkurentnost, Američka trgovačka komora, Nacionalna poslov­
na zajednica, zavod Brookings, Forum za više poslovno obrazovanje, Vašingtonski
institut za bliskoistočnu politiku, Centar za etiku i državnu politiku, Institut Hoover,
Centar za strateške i međunarodne studije, Wilderness Society i Američko vijeće za
kapitalne investicije.
C F R je igrao ključnu ulogu u američkoj politici tijekom Drugoga svjetskog rata
pa je novinar J. Anthony Lucas primijetio: „Od 1945. sve do 60-ih članovi Vijeća bili
su u prvim redovima američkoga globalističkoga aktivizma.”
U izjavi o ciljevima iz 1997. godine službenici CFR-a, koji su bili „na gotovo svim
prošlim i sadašnjim položajima u američkoj Vladi vezanim uz međunarodna pitanja”,
stoji kako je Vijeće samo „jedinstvena članska organizacija i trust mozgova koji obučava
članove i osoblje kako bi služili zemlji s idejama za bolji i sigurniji svijet”.
Kritičari osporavaju taj cilj, napominjući da je C F R imao svoje prste u gotovo
svakom velikom sukobu u 20. stoljeću. Mnogi autori gledaju na C FR kao na skupinu
ljudi čiji je cilj ostvariti svjetsku prevlast preko multinacionalnih tvrtki, međunarod­
nih ugovora i svjetske vlade.
Čak je i njegovim pripadnicima teško uvjeriti svoje kolege da nema pokušaja
zavjereničke kontrole. Admiral Chester Ward, umirovljeni glavni odvjetnik Američke
mornarice i dugogodišnji član CFR-a, jednom je citiran: „CFR kao takav ne piše
programe obiju političkih stranaka, niti odabire njihove predsjedničke kandidate, niti
kontrolira američku obrambenu i vanjsku politiku. Ali, članovi CFR-a kao pojedinci,
djelujući složno s drugim pojedinim članovima CFR-a, to čine.”
J. Anthony Lucas slaže se s tim, napominjući da čak i ako se odbija „prosto-
dušni” diktatorski pogled na CFR, „mora se priznati da utjecaj teče zamršenijim
kanalima: kroz osobne veze stvorene između ljudi čiji se putevi neprestano križaju
u svlačionicama, časničkim menzama, klubovima, poslaničkim konferencijskim dvo­
ranama, na vrtnim zabavama, terenima za skvoš i sastancima upravnih odbora. Ako

39
JIM MARRS

Vijeće ima utjecaj - a dokazi ukazuju na to da ima - onda taj utjecaj njegovi članovi
provode putem tih kanala.”
Admiral Ward nadalje je objasnio kako je jedini zajednički cilj članova
CFR-a „izazvati predaju suverenosti i nacionalne nezavisnosti Sjedinjenih Država...
Ponajprije žele svjetski bankarski monopol bez obzira na to koja sila na koncu preuz­
me kontrolu nad svjetskom vladom", dodao je Ward.
Potanko je opisao metode CFR-a u knjizi iz 1975. godine, u koautorstvu s
Phyllis Schlafly, pod naslovom Kissinger na kauču (Kissinger on the Couch). „Čim
vodeći članovi CFR-a odluče da američka Vlada treba prihvatiti određenu politiku,
angažiraju se glavna istraživačka sredstva CFR-a kako bi se stvorili argumenti, inte­
lektualni i emocionalni, za podršku novoj politici, i kako bi se osujetio i diskreditirao,
intelektualno i politički, svaki otpor”, objasnio je.
C F R se javno očituje putem svoje publikacije Foreign Affairs, prozvane „nesluž­
benim glasilom vodstva američke vanjske politike". Premda pristaše Vijeća tvrde kako
„članci u Foreign Affairsu ne odražavaju nikakve jednodušne stavove...”, kritičari
uzvraćaju da C FR tim člancima signalizira članovima željenu politiku.
Čak i glomazna Encyclopaedia Britannica priznaje: „Ideje koje se probno iznose u
ovom časopisu često se, ako ih dobro prime čitatelji Foreign Affairsa, pojavljuju kasnije
u sklopu politike američke Vlade ili zakonodavstva; smjernice koje ne prođu taj test
obično nestanu.”
Alvin Moscow, blagonakloni biograf obitelji Rockefeller, bio je konkretniji napisav-
ši: „Članstvo u Vijeću toliko je značajno da se ono u nekim krugovima smatra jezgrom
istočnog establišmenta. Kad je riječ o vanjskim poslovima, ono jest istočni establišment.
Zapravo je teško ukazati na makar jednu značajnu smjernicu američke vanjske politike
utvrđenu od [predsjednika] Wilsona naovamo koja bi bila dijametralno suprotna tre­
nutnom razmišljanju u Vijeću za inozemne odnose.” [naglasak u izvorniku]
Vijeće ima dvije metode iznošenja ideja i želja uskoga kruga čelnika: redoviti
ručci i večere gdje se istaknuti mislioci i lideri iz svih krajeva svijeta obraćaju člano­
vima Vijeća i njegovim analitičkim skupinama koji periodički podastiru dokumente o
stajalištu prema predmetu koji je pobudio zanimanje.
Vijeće također nudi korporativne usluge, putem kojih je tvrtkama koje su
se pretplatile omogućeno da ih dvaput godišnje na večerama izvještavaju Vladini
dužnosnici kao što su ministar financija ili direktor CIA-e. Ugledni autor John
Kenneth Galbraith, koji je istupio iz CFR-a 1970. godine „iz dosade", nazvao je takve
neslužbene razgovore „skandalom”. „Zašto bi Vladin dužnosnik trebao izvještavati
poslovnoga čovjeka o informacijama nedostupnim javnosti, osobito ako to može biti
financijski korisno?”, pitao se.
G. Edward Griffin složio se da je isprva CFR-om , kao paravanom za britanski
Okrugli stol, dominirala obitelj J. P Morgana. „Morgane je postupno zamijenio
Rockefellerov konzorcij, pa sad popis uključenih tvrtki izgleda kao Fortuneova lista
500 najvećih korporacija”, napisao je 1994.

40
 VLADARI IZ SJENE

Jedan od primjera Rockefellerove dominacije CFR-om potječe s početka 1970-ih

kad je David Rockefeller zaobišao Odbor za imenovanja i ponudio uredničko mjesto u
Foreign Affairsu Williamu Bundvju, bivšem dužnosniku CIA-e koji je igrao značajnu
ulogu u Vijetnamskom ratu.
Pokazujući kako je svaka američka Vlada od početaka Vijeća bila prepuna nje­
govih članova, konzervativni novinar i istraživač CFR-a Jam es Perloff primijetio je:
„Povijesni arhivi govore još jasnije... Do 1988. godine četrnaest ministara vanjskih
poslova, četrnaest ministara financija, jedanaest ministara obrane i deseci čelnika
drugih ministarstava bili su članovi C FR -a.”
Gotovo svaki direktor CIA-e od Allena Dullesa bio je član CFR-a, uključujući
Richarda Helmsa, Williama Colbyja, Georgea Busha, Williama Webstera, Jam esa
YVoolseyja, Johna Deutscha i Williama Caseyja. „Mnogi članovi Vijeća imaju osobne
financijske interese u inozemnim odnosima”, primijetio je istraživač Laurie Strand,
„zato što njihovo vlasništvo i ulaganja štite Ministarstvo vanjskih poslova i vojska [i
C IA ].”.
Mnogi su istraživači ustvrdili da CIA zapravo služi kao sigurnosna snaga ne
samo za korporativnu Ameriku nego i za prijatelje, rođake i ortake članova CFR-a.
Tu bi se moglo raditi o obostranoj koristi. Prema bivšem izvršnom pomoćniku zamje­
nika direktora CIA-e Victoru Marchettiju i bivšem analitičaru Ministarstva vanjskih
poslova Johnu D. Marksu: „Utjecajno ali nepristupačno Vijeće, sastavljeno od nekoli­
ko stotina političkih, vojnih, poslovnih i akademskih čelnika u zemlji, često je glavni
zastupnik' CIA-e u američkoj javnosti. Kad je agencija trebala ugledne građane da
se zauzmu za agencijina privatna poduzeća ili za neku drugu posebnu pomoć, često
se obraćala članovima Vijeća.”
Članovi CFR-a koji zauzmu položaje u vladi često dovode druge članove. Kad je
Henry Stimson, član CFR-a, kao ministar rata 1940. godine došao u Washington, doveo
je sa sobom drugoga člana Johna J. McCloyja kao pomoćnika za osoblje. McCloy je
zauzvrat obavio svoj dio posla dovevši tijekom nekoliko godina još neke članove CFR-a u
Vladu. „Kad god zatrebamo novoga čovjeka [za poziciju u Vladi], samo prelistamo popis
članova Vijeća i nazovemo New York”, komentirao je jednom McCloy, bivši predsjednik
Odbora CFR-a, predsjednik Upravnog odbora banke Chase Manhattan, mentor Davida
Rockefellera i savjetnik za vanjsku politiku šestorice američkih predsjednika.
Drugi primjer utjecaja CFR-a vidljiv je iz primjera meteorskog uspona Henryja
Kissingera. Godine 1955. Kissinger je bio samo još jedan nepoznati član akademske
zajednice koji je prisustvovao sastanku u vojnoj školi u Quanticu u Virginiji, čiji je
domaćin bio tadašnji pomoćnik predsjednika za vanjsku politiku Nelson Rockefeller.
Taj je sastanak bio početak dugotrajnog prijateljstva između njih dvojice, čiji je
vrhunac bio Rockefellerovo darivanje 50 000 dolara Kissingeru. Kissinger je uskoro
bio predstavljen Davidu Rockefelleru i drugim istaknutim članovima CFR-a. Preko
CFR-a Kissinger je dobivao financije i pristup visokim dužnosnicima Komisije za
atomsku energiju, triju ogranaka vojske, CIA-e i Ministarstva vanjskih poslova. To
JIM MARRS

je iskoristio za izdavanje bestselera Nuklearno naoružanje i vanjska politika (Nuclear

Weapons and Foreign Policy), u kojemu je dokazivao kako bi se nuklearni rat mogao
„dobiti”. Za vrijeme Nixonove administracije, Kissinger je bio ministar vanjskih
poslova, a i dalje ima velik utjecaj u svjetskoj politici.
Prema objavljenim izvješćima, u Clintonovoj administraciji bilo je više od sto­
tinu članova CFR-a koji su mu na početku mandata bili na usluzi. Članovi CFR-a
imenovani su za veleposlanike u Španjolskoj, Velikoj Britaniji, Australiji, Čileu, Siriji,
Južnoj Africi, Rusiji, Rumunjskoj, Japanu, Koreji, Meksiku, Italiji, Indiji, Francuskoj,
Češkoj, Poljskoj, Nigeriji i na Filipinima. Trenutno je više od dvadeset članova CFR-a
i u Predstavničkom domu i Senatu.
Robert Anton Wilson je komentirao: „Kad bi C F R imao milijune članova poput,
recimo, Prezbiterijanske crkve, taj popis možda ne bi mnogo značio. Ali, C FR ima
samo 3200 članova.”
Zbog svojih volstritsko-bankarskih korijena i prirođene tajnovitosti, Vijeće za
inozemne odnose dospjelo je pod nesmiljen udar konzervativnih autora. Ta pozornost
javnosti dovela je do stvaranja manje tajnovite Trilateralne komisije.
Svijest o sveobuhvatnoj prisutnosti C FR -a u Vladi toliko se proširila u javnosti
da je pokojni Gary Allen, čija se knjiga o globalističkim organizacijama Nitko se ne
usuđuje spomenuti zavjeru (None Dare Call It Conspiracy) prodala u više od pet mili­
juna primjeraka usprkos ignoriranju elitnih medija, komentirao prije nacionalnih
izbora 1972. godine: „Doista nije bilo ni najmanje razlike [između predsjedničkih
kandidata]. Biračima je ponuđeno da biraju između CFR-ova zagovornika svjetske
vlade Nixona i CFR-ova zagovornika svjetske vlade Humphreyja. Promijenjena je
samo retorika kako bi se zavarala javnost.”
Pozivajući na djelovanje, Alien je ponovio upozorenje mnogih istraživača koji
su sumnjičavi prema motivima CFR-a napisavši: „Demokrati i republikanci moraju
prekinuti kontrolu koju provode članovi CFR-a nad njihovim strankama. Od tipova
iz CFR-a, njihovih slugana i oportunističkih pristaša, radi društvenog uspona mora
se zatražiti da odu ili će morati otići domoljubi." Mnogi istraživači zavjera vide para­
lelnu situaciju oko izbora 2000. godine, koji su bili natjecanje demokrata Ala Gorea
i republikanca Georgea W. Busha, a obojica su poslovno i obiteljski vezani s Wall
Streetom i članovima CFR-a.
Perloff je iz kršćanske perspektive upozorio da se priprema monumentalna bitka
između Kristova kraljevstva i „zle svjetske vlade: Antikristova kraljevstva... Mnogi
ugledni pripadnici američkog establišmenta predali su se jednoj strani u tom sukobu,
a to nije strana koju preporučuju drevni spisi... Bez obzira na to jesu li doista zavje­
renici i jesu li svjesni krajnjih posljedica svojih djela, njihov moćan utjecaj pridonio je
tome da svijet krene prema apokaliptičnim događajim a.”
Očito je C F R imao snažan utjecaj, ako ne i izravnu kontrolu, na američku politi­
ku gotovo cijelo prošlo stoljeće. Ali, gotovo pedeset godina taj je utjecaj bio podijeljen
s drugom usko povezanom tajnom organizacijom - bilderberškom skupinom.

42
 i Bilderberška skupina
I

Bilderbešku skupinu čine moćni muškarci i žene - mnogi od njih pripadnici su

europskih kraljevskih obitelji - koji se tajno sastaju svake godine kako bi raspravljali o
aktualnim pitanjima. Mnogi sumnjičavi istraživači tvrde da spletkare kako bi izazivali
svjetske događaje i upravljali njima.
Usprkos tome što se mnogi vrlo cijenjeni američki novinari sastaju s bilder-
berškom skupinom, malo se ili gotovo ništa ne izvještava o toj skupini i njezinim
aktivnostima, što navodi autore da sumnjaju u cenzuru i manipuliranje vijestima.
Kao i u slučaju Trilateralne komisije i Vijeća za inozemne odnose, članovi bilder­
berške skupine često su članovi i još jedne ili dviju tih skupina.
Britanski autor David Icke objavio je priču dr. Kitty Little koja pruža fascinantan
uvid u dugoročno planiranje jedne tajne skupine. Dr. Little, koja je radila za britan­
sko Ministarstvo proizvodnje zrakoplova tijekom Drugoga svjetskog rata i kasnije za
Zavod za istraživanje atomske energije, prisjetila se kako je prisustvovala sastanku
„analitičke skupine” Laburističke stranke na Sveučilištu Oxford 1940. godine.
Te je večeri govorio mladić koji je tvrdio da sudjeluje u „marksističkoj uroti za pre­
uzimanje vlasti” . Rekao je da je član bezimene skupine (nije imala ime kako bi bilo teže
dokazati njezino postojanje) čiji je cilj uspostaviti marksističku vlast u Britaniji, Europi
i dijelovima Afrike. S obzirom na to da Britanci ne vjeruju ekstremistima, objasnio je,
članovi skupine glumit će umjerenjake, što će im omogućiti da uklone kritičare pod
izlikom da se radi o desničarima. Dodao je kako je odabran da predvodi političku sekciju
skupine i kako očekuje da će jednoga dana biti imenovan za premijera Velike Britanije.
Taj je govornik bio Harold Wilson, koji je doista bio premijer 1960-ih i 1970-ih
godina.
Wilson se pozivao na skupinu koja će postati poznata kao Bilderberzi. Još nema
službeno ime, ali identificirana je s hotelom Bilderberg u Oosterbeeku u Nizozemskoj,
gdje je 1954. godine javnost prvi put saznala za njezino postojanje. Njezin sastanak u
veljači 1957. godine na otoku Saint Simons, blizu otoka Jekylla u Georgiji, bio je prvi na
američkom tlu.
Wilson nije bio jedini državni poglavar koji se družio s Bilderberzima. Godine
1991., tadašnjem arkansaškom guverneru Billu Clintonu pripala je čast da bude gost
Bilderberga. Sljedeće se godine kandidirao za predsjednika SAD-a i pobijedio. Nakon

43
JIM MARRS

izbora Clinton nije spominjao sastanke Bilderberga, ali je prema Spotlightu (vašin-
gtonskom tabloidu koji je godinama pratio njihove konferencije) Hillary Clinton pri­
sustvovala sastanku 1997. godine, postavši prva američka prva dama koja je to učinila.
Nakon toga bilo je sve više glasina o njezinoj budućoj ulozi u politici.
Ova iznimno tajnovita organizacija službeno je nastala negdje početkom
1950-ih godina, nakon neslužbenih susreta članova europske elite tijekom 1940-ih.
Uključivali su europske ministre vanjskih poslova, nizozemskog princa Bernharda i
poljskog socijalista dr. Josepha Hieronima Retingera, utemeljitelja Europskog pokreta
nakon Drugoga svjetskog rata. Retinger je postao poznat kao „otac Bilderberga”.
Retingera je u Ameriku doveo Averell Harriman (C FR ), tadašnji američki vele­
poslanik u Engleskoj, gdje je posjećivao ugledne građane kao što su David i Nelson
Rockefeller, John Foster Dulles i tadašnji direktor CIA-e Walter Bedell Smith. Prije
toga Retinger je formirao Američki odbor za ujedinjenu Europu zajedno s budućim
direktorom CIA-e i članom CFR-a Allenom Dullesom, tadašnjim direktorom CFR-a
Georgeom Franklinom, dužnosnikom CIA-e Thomasom Bradenom i Williamom
Donovanom, bivšim šefom Uprave strateških službi (O SS), pretečom CIA-e.
Donovan je počeo svoju obavještajnu karijeru kao agent J. P Morgana mlađeg i bio je
poznat kao „anglofU", pristaša bliskih britansko-američkih odnosa. Retinger je i dalje
sudjelovao na sastancima Bilderberga, sve do svoje smrti 1960. godine. Druga osoba
povezana s CIA-om koja je pridonijela osnivanju bilderberške skupine bio je izdavač
časopisa Life C. D. Jackson, koji je u vrijeme predsjednika Eisenhovvera radio kao
„posebni savjetnik za psihološko ratovanje”.
Iz tih veza nastala je ideja o održavanju redovitih susreta istaknutih poslovnih
ljudi, političara, bankara, pedagoga, vlasnika i voditelja medija te vojnih vođa iz svih
krajeva svijeta. Bilderberzi su također blisko povezani s europskim plemstvom, uklju­
čujući britansku kraljevsku obitelj. Prema nekoliko izvora, sastancima često prisustvu­
ju članovi kraljevskih obitelji iz Švedske, Nizozemske i Španjolske.
Prvi poticaj za sastanke Bilderberga dao je nizozemski princ Bernhard, čiji
su puno ime i titula glasili Bernhard Julius Coert Karel Godfried Pieter, princ
Nizozemske i princ Lippe-Biesterfelda.
Bernhard je bio bivši član nacističkog Schutzstaffela (SS) i zaposlenik njemačkog
I. G. Farbena u Parizu. Godine 1937. oženio se nizozemskom princezom Julianom
i postao veliki dioničar i službenik Dutch Shell Oila, zajedno s britanskim lordom
Victorom Rothschildom.
Nakon što su Nijemci okupirali Nizozemsku, kraljevski par preselio se u London.
Tu su nakon rata Rothschild i Retinger potaknuli princa Bernharda na stvaranje bil­
derberške skupine. Princ je osobno predsjedavao skupinom do 1976. godine kad je
odstupio nakon otkrića da je dobivao veliko mito od Lockiieeda kako bi zagovarao
prodaju njegovih zrakoplova u Nizozemskoj.

' Jedna od najvećih američkih zrakoplovnih kompanija, nap ur.

44
 VLADARI IZ SJENE

Od 1991. Bilderberzima predsjedava britanski lord Peter Carrington, bivši

ministar, glavni tajnik NATO-a i predsjednik Kraljevskog instituta za međunarodne
poslove, sestrinske organizacije CFR-a. Carrington je povezan s bankarskim carstvom
Rothschilda, i poslovno i brakom.
Među poznatim Amerikancima koji su prisustvovali sastancima Bilderberga
bili su članovi CFR -a George Ball, Dean Acheson, Dean Rusk, McGeorge Bundy,
Christian Herter, Zbigniew Brzezinski, Douglas Dillon, J. Robert Oppenheimer,
Walter Reuther, Jacob Javits, Robert M cNamara, Walter Bedell Smith i general
Lyman Leminitzer. Među ostalim istaknutim gostima bili su J. William Fulbright,
Henry Ford II., Georges-Jean Pompidou, Giscard d'E stain g, Helmut Schmidt i fran­
cuski barun Edmond de Rothschild.
„Bilderberzi su zapravo neka vrsta neslužbenog CFR-a podignutog na međuna­
rodnu razinu", izjavio je autor Neal Wilgus.
Autor i bivši obavještajac dr. John Coleman tvrdio je da je „bilderberška konferen­
cija tvorevina [britanskog] MI6 pod ravnanjem Kraljevskog instituta za međunarodne
poslove”. S obzirom na veze američke obavještajne službe, opravdano se može zaključiti
da je bilderberške konferencije, barem djelomično, organizirala i podupirala CIA.
Prema „strogo povjerljivim” zapisnicima Prve bilderberške konferencije, „dosad
se nedovoljna pozornost posvećivala dugoročnom planiranju i razvijanju međuna­
rodnog poretka koji će nastupiti nakon današnje krize [Hladnoga rata]. Kad sazrije
vrijeme, naše sadašnje ideje o svjetskim pitanjima proširit će se na cijeli svijet.”
Istraživački novinar Jam es P Tucker, koji je godinama uporno pratio Bilderberge,
napisao je: „Nam jera Bilderberga posve je ista kao ona njihove bratske organizacije,
Trilateralne komisije... Te dvije skupine imaju povezano čelništvo i zajedničku viziju
svijeta. David Rockefeller osnovao je Trilateralnu skupinu, ali dijeli moć u starijoj
bilderberškoj skupini s britanskim i europskim Rothschildima.”
Bilderberzi se obično sastaju jednom godišnje u luksuznim odmaralištima diljem
svijeta, a aktivnosti su im obavijene potpunom tajnovitošću usprkos prisutnosti čel­
nih ljudi američkih medija. Premda skupina tvrdi da vodi samo neformalne rasprave
o svjetskim pitanjima, ima dokaza da njezine preporuke često postaju službena poli­
tika.
Čini se da je ideja ujedinjene Europe pod centraliziranom vlašću - cilj srednjo­
vjekovnih vitezova templara - dobrano na putu da postane stvarnošću zahvaljujući
Bilderberzima. George McGhee, član Bilderberga i bivši američki veleposlanik u
Zapadnoj Njemačkoj, priznao je da je „Rimski ugovor, kojim je stvoreno [europsko]
zajedničko tržište, dogovoren na sastancima Bilderberga".
Jack Sheinkman, predsjednik Odbora banke Amalgamated i član bilderberške
skupine, izjavio je 1996. godine: ,,U nekim slučajevima rasprave imaju utjecaja i
postaju smjernice. O ideji zajedničke europske valute raspravljalo se nekoliko godina
prije nego što je postala smjernicom. Raspravljali smo o američkoj uspostavi službenih
odnosa s Kinom prije nego što je Nixon to ostvario. "

45
JIM MARRS

Sheinkman je možda jedan od onih članova bilderberške skupine koji ne razumi­

ju prave ciljeve njezine čelne elite. Prema lekeu, „bilderberška elita, poput Carringtona
i članova Glavnog odbora, koordinira redovite goste sastanaka Bilderberga - koji znaju
plan igre - i one koji se pozivaju rijetko ili samo jednom - koji možda ne znaju stvarnu
namjeru te organizacije, ali može im se podmetnuti partijska linija da svjetske insti­
tucije predstavljaju put prema miru i blagostanju.”
A koja je to „stvarna namjera”? Možda ju je otkrio princ Bernhard izjavivši kako
je „teško preodgojiti ljude odrasle na nacionalizmu da prihvate ideju prepuštanja
dijela njihova suvereniteta nekom nadnacionalnom tijelu...”
Sastanak bilderberške skupine 1998. godine održavao se od 14. do 18. svibnja u
raskošnom hotelu Turnberry kod Glasgowa u Škotskoj. Kao i obično, u glavnim ame­
ričkim medijima, malo se ili gotovo nimalo izvještavalo o tom događaju.
Za razliku od svojih američkih kolega, neki su se škotski novinari oglasili. Pod
naslovom „Cijeli svijet u njihovim rukama” Jim McBeth iz Scotsmana opisao je nepro­
bojno osiguranje sastanka komentirajući: „Svi koji su prišli hotelu, a nisu imali svoj
udio u upravljanju planetom, bili su odbijeni.”
McBeth je opisao popis gostiju kao „međunarodni tko je tko' među imućnima,
utjecajnima i moćnima... Jednom godišnje, 120 muškaraca i žena kojima se pripisuje
postavljanje Billa Clintona u Ovalni ured i izbacivanje lady [Margaret] Thatcher
s broja 10 [Downing Street], sastaju se kako bi pretresli svjetske događaje i, neki
tvrde, manipulirali njima”, dodao je. Barem jednog izvjestitelja, Campbella Thomasa
iz Scottish Daily Maila, uhitili su službenici osiguranja, stavili mu lisice i držali ga
zatočenog osam sati zato što se usudio prići mjestu održavanja sastanka bilderberške
skupine.
Pisalo se da je jedna od odluka na sastanku Bilderberga 1998. godine bila
potaknuti britanskoga premijera Tonyja Blaira da izvrši jači pritisak kako bi Britanija
ušla u sve veću Europsku Uniju, što je korak na koji je sa sumnjom gledala njegova
prethodnica Margaret Thatcher. Blair je možda otišao dalje u tom planu ograničenja
britanske nezavisnosti, budući da je ostvario svoju nakanu da raspusti Dom lordova
kasnije 1998. godine. Dok su ih mnogi smatrali neprosvijetljenim besposličarima,
drugi su imućne, ali domoljubne lordove smatrali branikom pred podrivanjem engle­
ske suverenosti od strane pristaša „novoga svjetskog poretka”.
Za razliku od njihovih američkih kolega, kanadski su mediji doista izvještavali sa
sastanka bilderberške skupine 1996. godine kod Toronta, uz naslove poput „[kanad­
ski premijer] Chretien govorit će na tajnom svjetskom sastanku”, „[kanadski izdavač
Conrad] Black ugošćuje svjetske vođe” i „Svjetska dominacija ili partija golfa?” .
Upitan da komentira zašto novinar William F Buckley, koji je prisustvovao
sastanku u Kanadi, nije izvještavao, njegov je tajnik odgovorio: „Mislim da to nije u
prirodi tog sastanka, zar n e?” Paul Gigot iz Wall Street Jourtuila, još jedan gost, obja­
snio je: „Prema pravilima konferencije, kojih se svi držimo, ne govorimo o onome što
je rečeno. Sve je neslužbeno. To što sam prisustvovao, nije tajna.”

46
 VLADARI IZ SJENE

Možda ti izvjestitelji ne govore o onome što su saznali na tim tajnim sastanci­

ma, ali očito je da im njihova druženja daju smjernice za uredničke stavove. Medijski
kritičari dugo su upozoravali da su razlike u uredničkim stavovima glavnih američkih
medija zanemarive.
„Ako bilderberška skupina nije neka vrsta zavjere, onda je, sudeći prema ponaša­
nju, njezina izvanredna imitacija”, pisao je novinar C. Gordon Tether u londonskom
Financial Timesu 1975. godine. Otprilike godinu kasnije, nakon dugotrajnih prepirki
zbog cenzure, Tethera je otpustio urednik Financial Timesa Max Henry „Fredy”
Fisher, član Trilateralne komisije.
Očita poveznica između CFR-a, Trilateralne komisije i Bilderberga obitelj je
Rockefeller, poglavito najmlađi sin David.
Nekoliko imućnih i poznatih poslovnih ljudi činilo je ono što je zapravo
predstavljalo „američku kraljevsku obitelj” na početku 20. stoljeća: vlasnik čeličana
magnat Andrew Carnegie, bankar Andrew Mellon te prijevoznički moguli Cornelius
Vanderbilt i Edward Harriman.
Ali, nijedan od njih nije se približio dugotrajnoj moći ili međunarodnim vezama
Rockefellera i Morgana.
 Rockefelleri

John Davis Rockefeller i dalje je najprepoznatljiviji (i možda najpreziraniji)

bogataš na svijetu premda je umro 1937. godine. Tijekom protekloga stoljeća nijedna
obitelj u Americi nije stekla takvu moć i utjecaj kao Rockefelleri, zahvaljujući bogat­
stvu i bliskim vezama s Engleskom.
Prije mnogo godina Rockefellerovo se ime neprekidno pojavljivalo u svakoj
raspravi o tajnim društvima, ali današnji masovni mediji rijetko govore o ulozi
Rockefellerovih u svjetskim događajima. No, u jednom je trenu ime Johna D.
Rockefellera bilo na svačijim usnama, a njegove financije bile su poznate svima.
Godine 1897. u izdanju jednoga ruralnoga teksaškoga lista pisalo je: „John D.
Rockefeller spava osam i pol sati svake noći; liježući u 22:30 i ustajući u 7:00. Svakog
jutra kad se probudi bogatiji je za 17 075 dolara nego što je bio kad je otišao u krevet.
Sjeda za doručak u 8 sati i diže se od stola u 8:30, i u tom kratkom vremenu imutak
mu se poveća za 1041,50 dolara. Nedjeljom ide u crkvu i za dva sata, koliko ga nema
kod kuće, bogatstvo mu naraste za 4166 dolara. Večernja mu je razonoda sviranje
violine. Svake večeri kad uzme svoje glazbalo bogatiji je za 50 000 dolara nego što je
bio kad ga je odložio prethodne noći. Te male činjenice donekle predočuju nesmiljen
rast bogatstva tog čovjeka."
Jedan uvid u nastanak poslovne filozofije Johna D. Rockefellera može se dobiti
iz anegdote koju je ispripovijedao Nelson Rockefeller. Navodno je Johna D., kad je bio
malo dijete, njegov otac William .Veliki Bill” Rockefeller, koji je kao trgovački putnik
prodavao „lijekove” za rak, učio da mu skoči na ruke s visoke stolice. Jednom je otac
ispružio ruke kako bi ga uhvatio, ali ih je povukao kad je mali John skočio. Sinu koji
je pao strogo je rekao: „Upamti, nikad nikome ne vjeruj potpuno, čak ni meni.”
N a početku Američkoga građanskog rata, Rockefeller je bio mešetar za poljopri­
vrednu robu u Clevelandu u Ohiju. Brzo je ondje prepoznao potencijal mlade naftne
industrije te 1863. s nekim suradnicima izgradio rafineriju. Godine 1870. osnovao je
Standard Oil Company Ohio.
„Od banke National City iz Clevelanda, koja je na kongresnim saslušavanjima
identificirana kao jedna od triju banaka obitelji Rothschild [glavna europska bankar­
ska obitelj] u Sjedinjenim Državama, John D. Rockefeller nabavio je novac za početak

48
 VLADARI IZ SJENE

svoje monopolizacije naftnoga biznisa, što je rezultiralo nastankom Standard O ila”,

spominje se u nedavnom istraživačkom videofilmu pod naslovom Gospodari novca
(The Money Masters).
Rockefeller, kojega se citiralo da je izjavio „konkurencija je grijeh”, nemilosrdno
je uklanjao konkurente spajanjem ili isplaćivanjem udjela. Ako mu to ne bi uspjelo,
rezao bi cijene sve dok konkurenti ne bi bili prisiljeni prodati. Također je isposlovao
isplative ugovore za željeznički popust, što mu je gotovo priskrbilo monopol na prije­
voz nafte. Standard Oil - Exxonov izravni predak - silno je napredovao pa je 1880.
godine Rockefeller nadzirao 95 posto cjelokupne proizvodnje nafte u Sjedinjenim
Državama.
Nevolje za Rockefellera počele su 1902. godine kada je Ida Tarbell, kći pensil-
vanijskog proizvođača nafte koji je propao zbog Rockefellera, objavila niz članaka.
Temeljeni na petogodišnjem istraživanju, članci Ide Tarbell bili su objavljivani u
McClure s Magazineu pod naslovom „Povijest tvrtke Standard O il”. Jedan je recen­
zent proglasio njezin rad „neustrašivim raskrinkavanjem moralnoga kriminala koji se
skriva iza ugleda i kršćanstva”.
To je razotkrivanje rezultiralo vladinim i sudskim mjerama, zbog kojih je naoko
prekinut monopol Standard Oila. Međutim, još 1882. godine Rockefeller je poduzeo
korake za prikrivanje svojega poslovanja stvorivši prvu veliku američku korporaciju:
Standard Oil Trust. „Trust je uključivao pravi labirint pravnog ustroja, zbog čega je
javnosti jednostavno bilo nemoguće analizirati i shvatiti njegovo funkcioniranje”,
tumači Encyclopedia Britannica.
Takvo se manipuliranje nastavilo 1892. godine kad je Vrhovni sud države Ohio
odredio da se trust raspusti. Umjesto toga Rockefeller je jednostavno preselio sjedište
Standard Oila u New York. Godine 1899. sva imovina i udjeli prebačeni su u novu
tvorevinu pod nazivom Standard Oil Company iz New Jerseyja.
Godine 1906. američka je Vlada optužila Standard Oil da je prekršio Shermanov
antitrustovski zakon. Premda su hranitelji tvrdili da je Standard Oil jednostavno
zahvatio val nezadovoljstva javnosti prekomjernim širenjem velike tvrtke, američki
Vrhovni sud je 15. svibnja 1911. formulirao svoju odluku sljedećim jasnim izrazima:
„Sedmero ljudi i korporativni stroj urotili su se protiv svojih sugrađana. Radi sigur­
nosti Republike određujemo da se ovo opasno udruživanje mora prekinuti do 15.
studenog."
Osam tvrtki formiranih nakon raspuštanja zadržalo je „Standard Oil” u svojim
imenima, ali čak su ih i ona ubrzo promijenila kako bi se izazvao dojam različitosti.
Standard Oil iz New Yorka prvo se spojio s tvrtkom Vacuum Oil formiravši Socony-
Vacuum, koja je 1966. postala Mobil Oil. Standard Oil iz Indiane spojio se s tvrtkama
Standard Oil iz Nebraske i Standard Oil iz Kansasa te 1985. postao Amoco. Godine
1984. Standard Oil iz Kalifornije i Standard Oil iz Kentuckyja postali su Chevron.
Među ostale bivše tvrtke Standard Oila spadaju Atlantic Richfield, Buckeye, Pennzoil
i Union Tank Car.

49
JIM MARRS

Ironično, raspad Standard Oila samo je povećao bogatstvo Rockefellera, koji

je sada posjedovao četvrtinu dionica 33 različitih naftnih tvrtki nastalih raspadom
Standard Oila. Ubrzo nakon početka novoga stoljeća, Rockefeller je postao prvi ame­
rički milijarder.
Da je Rockefeller nastavio upravljati, potvrdila je krajem 1930-ih godina jedina
analiza pravoga vlasništva najvećih američkih korporacija koju je napravila Komisija
za obveznice i burzu. Analiza pod naslovom Raspodjela vlasništva u 200 najvećih
nefinancijskih korporacija objavljena je 1940. godine. U njoj je zaključeno da se
Rockefellerovi udjeli, naoko mali - većina je bila manja od 20 posto raspoloživih dio­
nica - u usporedbi s preostalim vrlo raspršenim vlasništvom, smatraju dovoljnim „da
omoguće obitelji Rockefeller kontrolu nad korporacijama”.
I opet su međusobno povezana direktorska mjesta omogućila Rockefellerima i
drugima da zadrže kontrolu nad naftnom industrijom. „Svih osam najvećih naftnih
kompanija bilo je povezano 1972. godine preko velikih komercijalnih banaka s barem
još jednom članicom glavne skupine”, napisao je dr. John M. Blair, bivši pomoćnik
glavnog ekonomista Savezne komisije za trgovinu. „Exxon je imao četiri takve veze
- s Mobilom, Standardom iz Indiane, Texacom i ARCO-om. Mobil je imao tri - s
Exxonom, Shellom i Texacom - kao i Standard iz Indiane - s Exxonom, Texacom i
ARCO-om - kao i Texaco - s Exxonom, Mobilom i Standardom iz Indiane - a Shell
s Mobilom. Kad god šest [najvećih] komercijalnih banaka - izuzev Bank of America
i Western Bancorporationa - održavaju sastanke svojih upravnih odbora, direktori
prvih osam - osim Gulfa i SoCala - sastaju se s direktorima, prosječno, dva-tri najveća
konkurenta.”
Ironično, na prijelazu stoljeća stari monopol Standard Oila ponovno se stva­
ra predviđenim spajanjem dva svjetska naftna diva: Exxona i Mobila. Megaposao
vrijedan 75 milijardi dolara brzo je prozvan „Rockefellerovom osvetom". U vrijeme
nastanka ove knjige, stapanje naftnih kompanija nastavlja se najavljenim planovima
British Petroleum PLC-a da preuzme Amoco.
Do svoje smrti 1937. godine, Rockefeller i njegov jedinac John D. Rockefeller
mlađi nisu samo sagradili golemo naftno carstvo već su osnovali i ustanove kao što
su Zavod za medicinska istraživanja Rockefeller (1901.), Odbor za opće obrazovanje
(1903.), Sveučilište u Chicagu (1889.), Zaklada Rockefeller (1913.), Škola Lincoln
(1917.), gdje su Rockefellerova djeca započela svoje obrazovanje, te Sveučilište
Rockefeller u New Yorku.
Rockefelleri su također imali velik udio u eugeničkom pokretu, programu znan­
stveno primijenjenoga genetičkog odabira kako bi se održale i unaprijedile „idealne”
ljudske karakteristike, što uključuje kontrolu rađanja i broja stanovnika. Ta je ideja
potekla iz spisa viktorijanskog znanstvenika sira Francisa Galtona, koji je nakon istra­
živanja zaključio da su istaknuti članovi britanskoga društva takvi zato što su imali
„vrsne” roditelje, spojivši tako Darwinovu ideju o „preživljavanju najsposobnijih” s
klasno osviještenim pitanjem „tko ti je tata?”.

50
 VLADARI IZ SJENE

Ako vam ovo zvuči kao nacistički pokus koji je izmakao kontroli, uzmite u obzir
da su se krajem 19. stoljeća Sjedinjene Države priključile 14 drugih zemalja donijevši
neku vrstu zakonskih odredbi o eugenici. Trideset država imalo je zakone koji su
propisivali sterilizaciju duševnih bolesnika i slaboumnika. Najmanje 60 000 takvih
„defektnih” osoba bilo je zakonito sterilizirano.
Naravno, kako bi se odredilo tko „onečišćuje" gensku bazu bila je potrebna opsežna
statistika stanovništva. Zato je 1910. godine, kao ogranak Galtonova nacionalnog labo­
ratorija u Londonu, osnovan Eugenički arhiv sredstvima gđe E. H. Harriman, supruge
željezničkog magnata Edvvarda Harrimana i majke diplomata Averella Harrimana. Gđa
Harriman prodala je 1912. godine svoje dionice njujorške banke Guaranty Trust J. R
Morganu, omogućivši mu tako nadzor nad tom ustanovom.
Nakon 1900. godine Harrimanovi - obitelj koja je pomogla Prescottu Bushu
na početku njegove karijere - zajedno s Rockefellerima dali su više od 11 milijuna
dolara za osnivanje eugeničkoga istraživačkog laboratorija u Cold Spring Harboru u
New Yorku, kao i za eugeničke studije na Harvardu i Cornellu. Prvi Međunarodni
eugenički kongres održan je u Londonu 1912. godine, s Winstonom Churchillom kao
direktorom. Očito je ideja „krvnog podrijetla” tim ljudima bila vrlo važna.
Godine 1932., kad se kongres održavao u New Yorku, ugledni Nijemci stigli su na
njega brodom Hamburško-američke brodarske tvrtke, koju su nadzirali Harrimanovi
ortaci George Walker i Prescott Bush. Jedan od njih bio je dr. Em st Rudin s berlinskoga
Zavoda cara Vilima za genealogiju i demografiju. Rudin je bio jednoglasno izabran za
predsjednika Međunarodnog saveza eugeničkih društava zbog svojega rada na osniva­
nju Njemačkoga društva za rasnu higijenu, preteču Hitlerovih rasnih institucija.
Eugeničko djelovanje, pod politički korektnijim nazivima, nastavlja se sve do
danas. General William H. Draper mlađi bio je „pridruženi član" Međunarodnog
eugeničkog kongresa 1932. godine i, usprkos ili zahvaljujući svojim vezama s obiteljima
Harriman i Bush, bio je postavljen za čelnika Ekonomskog odjela Američke kontrolne
komisije u Njemačkoj nakon prekida neprijateljstava. Prema Tarpleyju i Chaikinu,
„general Draper osnovao je (kasnije) 'O dbor za populacijsku krizu' i Draperov
fon d', udruživši se s obiteljima Rockefeller i Du Pont kako bi promicao eugeniku kao
kontrolu broja stanovnika' Administracija predsjednika Lyndona Johnsona, koju je
o toj temi savjetovao general Draper, počela je financirati kontrolu rađanja u tropskim
zemljama preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USA1D).
„General Draper bio je guru Georgea Busha za populacijska pitanja... Draperov
sin i nasljednik William H. Draper III. bio je dopredsjednik za financije - šef za pri­
kupljanje novčanih sredstava - organizacije Busheve predsjedničke kampanje 1980.
godine.” Draper mlađi kasnije je sudjelovao u aktivnostima Ujedinjenih naroda na
kontroli broja stanovnika.
Rudinova eugenička djelatnost velikim je dijelom bila financirana Rockefellerovim
novcem. „Te bogate američke obitelji, kao i njihovi pandani u Britaniji, smatraju se
rasno superiornima te žele zaštititi tu svoju rasnu superiornost”, napominje Icke.

51
JIM MARRS

Nepotizam se pokazao kao karika koja povezuje lanac tih obitelji. Prema bio­
grafu Alvinu Moscowu, „počevši od 1917. i tijekom sljedećih pet godina, stariji je
Rockefeller prepuštao bogatstvo svom jedincu bez ikakvih uvjeta”. John mlađi, baveći
se poglavito filantropskom djelatnošću, ipak je slijedio očev način poslovanja, osobi­
to što se tiče otpora sindikatima. Taj se stav ublažio, barem javno, nakon pokolja u
Ludlowu 1914. godine u kojemu su pripadnici milicije iz Kolorada pucali na štrajkaše
kod tvrtke Colorado Fuel and Iron, u Rockefellerovu vlasništvu, i ubili 40 osoba.
Rockefeller mlađi pomogao je stvaranju Sjedinjenih uslužnih organizacija (U SO )
za vojnike tijekom Drugoga svjetskog rata i nadzirao je izgradnju Rockefellerova cen­
tra na Manhattanu. Nakon rata, Rockefeller je darovao zemlju na Manhattanu za
sjedište Ujedinjenih naroda.
Rockefeller mlađi bio je otac jedne kćeri, Abby, koja je umrla od raka 1976. u
dobi od 72 godine, i petorice sinova, Johna III., Nelsona, Laurancea, VVinthropa i
Davida.
Najstariji, John III., postao je predsjednik Zaklade Rockefeller i usmjerio je
milijune dolara međunarodnim agencijama kao što su Indijski međunarodni centar
i Japanski međunarodni dom. Privatni je novac davao za svoju fantastičnu zbirku
orijentalne umjetnosti i osnivanje Vijeća za populaciju, organizacije koja se bavi pre-
napučenošću i planiranjem obitelji. Umro je 1978. godine, ali njegov sin John „Jay”
Davison Rockefeller nastavio je zastupati obiteljske interese kao guverner Zapadne
Virginije.
Nelson Aldrich Rockefeller također je izgradio političku karijeru. Prije Drugoga
svjetskog rata putovao je u Venezuelu, gdje je otkrio južnoameričku kulturu, kao i
unosan naftni biznis. Zbog njegova poznavanja tog područja, sugrađanin predsjednik
Franklin D. Roosevelt povjerio je Rockefelleru mjesto u Vladi imenovavši ga koordi­
natorom za međuameričke poslove. Rockefeller je, nakon raznih pozicija u obiteljskim
naftnim i bankarskim tvrtkama, odradio i četiri mandata kao guverner države New
York.
Godine 1953. osnovano je Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi,
a Rockefeller je na preporuku ministrice Ovete Culp Hobby imenovan njezinim
pomoćnikom. Tu je Rockefeller mogao progurati mnoge socijalne programe, kako to
potanko opisuje Alvin Moscow, koji je napisao: „Oveta Culp Hobby bila je u prvom
planu kao ministrica; Nelson je djelovao iza kulisa, pronalazeći ključno osoblje za
vođenje raznih programa, provodeći istraživanja i analize, sastavljajući nove progra­
me i zatim nastojeći da ti novi programi prođu Eisenhowerovu administraciju i često
skeptični Kongres.” Eisenhower je čak postavio Rockefellera za posebnog pomoćnika
za vanjske poslove, na istu poziciju koju je njegov bliski prijatelj Henry Kissinger
držao pod predsjednikom Nixonom.
Neprekidno je nastojao nominirati se kao republikanski kandidat za predsjedni­
ka, ali planove su mu pokvarili Nixon I960, i 1968. te senator Barry Goldwater 1964.
godine. Rockefellera je naposljetku 1974. godine za potpredsjednika Sjedinjenih

52
 VLADARI IZ SJENE

Država postavio predsjednik Gerald R. Ford, kojega je pak imenovao predsjednik

Richard Nixon, prisiljen odstupiti zbog skandala Watergate. Rockefeller je umro
1979., u dobi od 70 godina, u spornim okolnostima koje su uključivale mladu asi­
stenticu.
Laurance Spelman Rockefeller bio je najviše poslovno orijentiran među braćom
i ostvario je uspješnu karijeru kao poduzetnik. Rano pokazavši zanimanje za zrako­
plovstvo, uložio je u Eastern Airlines 1938. godine, zajedno sa slavnim avijatičarem
kapetanom Eddiejem Rickenbackerom, i pretvorio tu zrakoplovnu tvrtku u jednu od
najvećih na svijetu. Rockefeller je mnogo uložio i u snove mladoga Škota po imenu
Jam es McDonnell mlađi, koji je osnovao ono što je postalo poznato kao McDonnell-
Douglas Aircraft Corp. Počeo se baviti ekologijom i postao predsjednik Građanskoga
savjetodavnog odbora za kvalitetu okoliša, predsjednik Američke udruge za očuvanje
i predsjednik Njujorškog zoološkog društva.
Winthrop Rockefeller smatran je crnom ovcom klana Rockefellerovih. Odustavši
od studija na Yaleu, otišao je u Texas gdje je radio na naftnom polju. Tijekom Drugoga
svjetskog rata služio je u pješaštvu na pacifičkom bojištu zasluživši Ljubičasto srce i
Brončanu zvijezdu s dva hrastova lista. Vrativši se kući, postao je sklon piću, ženama
i njujorškom kavanskom društvu. No, 1953. godine, umoran od takva načina života,
iznenada se preselio u Arkansas, gdje je 1956. proglašen za „čovjeka godine”. Njegovo
slavno ime omogućilo mu je da osvoji guvernerski položaj 1967. godine. Možda je
tada mladi arkansaški demokrat, Rhodesov stipendist i član DeMolayjeva bratstva,
Bill Clinton, privukao Rockefellerovu pozornost. Winthrop je umro 1973. godine,
također od raka, samo dva mjeseca nakon šezdeset prvog rođendana.
David Rockefeller najmlađi je od petero braće Rockefeller i onaj koji je postao
najmoćniji, ako ne i najistaknutiji. Nakon što je diplomirao na Harvardu, stupio je
u Londonsku školu ekonomije, koju većim dijelom financiraju Zaklada Rockefeller,
Fond Carnegie United Kingdom Trust i udovica Williarda Straighta, partnera J. R
Morgana. Tu je došao u dodir s učenjima Ruskina i drugih socijalista, uključujući
Harolda Laskija. Obrazovan na Oxfordu, Laski je isprva zagovarao politički plurali­
zam, ali poslije se okrenuo marksizmu te postao istaknuti član britanske Socijalističke
partije. Jednom je napisao da je država „temeljni instrument društva”.
Vrativši se u Sjedinjene Države, David Rockefeller ispoljio je duboku sklonost
prema Engleskoj u pismu New 'tbrk Timesu u travnju 1941. godine tvrdeći: „Trebali
bismo se držati Britanskog Carstva do kraja i pod svaku cijenu...” Baš pred izbija­
nje rata, doktorirao je na Sveučilištu u Chicagu. Doktorski rad nosio mu je naslov
„Neiskorišteni resursi i ekonomsko rasipanje”. Možda obrazlažući pokretačku težnju
braće Rockefeller, napisao je: „Od svih oblika rasipanja, međutim, najodbojniji je
lijenost. Moralna ljaga povezana s nepotrebnom i nehotičnom lijenošću duboko je
usađena u našu savjest.”
Tijekom rata stupio je u američku vojsku kao redov, ali ubrzo je surađivao u
sjevernoj Africi i Francuskoj s Upravom strateških službi (O SS), pretečom CIA-e. To

53
JIM MARRS

iskustvo, skupa sa školovanjem u Engleskoj, pojačalo je doživotni interes za vanjske

poslove. Najvjerojatnije u to vrijeme, Rockefeller je stekao visoko pozicionirane kon­
takte u obavještajnoj zajednici, pomoću kojih je kasnije iznutra doznavao za mnoge
strogo povjerljive operacije.
Do 1948. godine David Rockefeller bio je predsjednik Upravnog odbora Zavoda
Rockefeller. Predsjednik Zavoda bio je dr. Detlev VVulf Bronk, biofizičar specijaliziran
za ljudski živčani sustav. Prema kontroverznim dokumentima MJ-12, Bronk nije bio
samo član MJ-12 - navodno supertajne skupine odgovorne za pitanje N LO -a - nego
i voda tima koji je izvršio obdukciju „izvanzemaljskih bioloških entiteta” otkrivenih u
srušenom objektu blizu Roswella u Novom Meksiku, u srpnju 1947. godine.
Nakon rata Rockefeller se pridružio kadru banke Chase National u New Yorku,
gdje mu je ujak, Winthrop Aldrich, bio predsjednik Upravnog odbora. Ta banka
vuče podrijetlo još od banke Manhattan Company Alexandera Hamiltona, zagovor­
nika Središnje banke, utemeljene 1799. godine, a do 1921. postala je druga najveća
banka u Sjedinjenim Državama. Godine 1955. Rockefeller je igrao veliku ulogu
u spajanju Chase Nationala i banke Manhattan Company, čime je nastala banka
Chase Manhattan. Godine 1969. ta je banka postala dijelom Chase Manhattan
Corporationa, u skladu s trendom osnivanja holdinga kako bi se izbjegli zakoni o ban­
karstvu koji zabranjuju određene aktivnosti, poput akvizicije financijskih kompanija.
Iste je godine David Rockefeller postao predsjednik Upravnog odbora i glavni izvršni
direktor, zahvaljujući ponajprije svojem ugledu u međunarodnom bankarstvu.
Svoje veze sa svijetom međunarodne politike, kao i s obavještajnom zajednicom,
iskoristio je kad mu se ujak Aldrich povukao s mjesta predsjednika Upravnog odbora
banke 1953. godine, kako bi postao američki veleposlanik u Velikoj Britaniji. Aldricha
je naslijedio John J. McCloy, bivši predsjednik Vijeća za inozemne odnose. McCloy,
kojega su nazivali „arhitektom vrha poslijeratne američke obavještajne zajednice”,
služio je kao pomoćnik ministra rata od travnja 1941. do studenog 1945. godine,
predsjednik Svjetske banke od 1947. do 1949. te američki namjesnik i visoki povje­
renik za Njemačku od 1949. do 1952. g. McCloy je radio i u Warrenovoj komisiji,
pomažući izgladiti nesporazume s članovima koje je brinula kontroverzna „teorija
jednoga metka” o atentatu na Kennedyja. Prema Alvinu Moscowu, David Rockefeller
ubrzo je postao „neosporni McCloyjev štićenik".
Rockefeller se već 1941., prije početka rata, bio pridružio Vijeću za inozemne
odnose, a 1950. izabran je i za potpredsjednika.
Njegovo zanimanje za vanjske poslove nije moglo biti posve altruistično budući da
se procjenjuje kako su multinacionalne banke, s Chaseom na čelu, pozajmile više od 50
milijardi dolara zemljama u razvoju između 1957. i 1977. godine. Čak i, njemu sklon,
biograf Moscow priznaje: „Davidova opčinjenost međunarodnim odnosima, koja zahti­
jeva složeno poznavanje državne, socijalne i ekonomske politike zemalja diljem svijeta, s
obiju strana željezne zavjese, izvanredno se poklapa s njegovim interesom i nastojanjem
da proširi poslovanje Chase Manhattana na međunarodno bankarsko tržište.”

54
 VLADARI IZ SJENE

Reći da je David Rockefeller vjerojatno jedan od najvažnijih ljudi u Americi bilo

bi preskromno. Prema Garyju Allenu, samo 1973. godine „David Rockefeller sastao
se s 27 državnih poglavara, uključujući čelnike Rusije i komunističke Kine”. Godine
1976., kad je australski predsjednik Malcolm Fraser posjetio Sjedinjene Države,
razgovarao je s Davidom Rockefellerom prije nego što se sastao s predsjednikom
Geraldom Fordom. „To je doista nevjerojatno”, napisao je Ralph Epperson, „jer David
Rockefeller niti je izabran niti postavljen na bilo koji državni položaj da bi mogao
službeno predstavljati Vladu Sjedinjenih Država.”
Ali, utjecaj Rockefellera - ako ne i nadzor - proteže se daleko izvan njihovih
bankarskih i naftnih interesa. Fond braće Rockefeller, primjerice, godine 1997. imao
je imovinu vrijednu 500 milijuna dolara. Osnovala su ga 1940. godine petorica braće.
Otada je Fond podijelio više od 461 milijuna dolara potpore širokom spektru djelat­
nosti i ustanova, uključujući razna sveučilišta, brojne umjetničke programe, Institut
Smithsonian, Budistički zen centar, Aspenski zavod. Institut Brookings, Nacionalno
Audubonovo društvo, Zakladu nacionalnih parkova, Planirano roditeljstvo iz New
Yorka, NAACR američki Njemački Marshallov Fond, Sveučilište Yale, Centar za
strateške i međunarodne studije, Nacionalnu akademiju znanosti i Društvo za među­
narodni razvoj.
Godine 1977. Fond je dao milijun dolara Vijeću za inozemne odnose. Možda
zahvaljujući negativnom publicitetu autora koji pišu o zavjerama, taj je iznos pao na
samo 45 000 dolara 1997. godine, od čega je 25 000 otišlo na analizu „ekonomskih
i političkih implikacija korejskog ujedinjenja”. Trilateralna komisija, koja je 1977.
godine dobila 120 000 dolara od Fonda, ne spominje se u njegovu godišnjem izvješću
za 1997. godinu.
Te je godine Fond podijelio više od 1,2 milijuna dolara potpore raznim projekti­
ma u New Yorku, području od posebnog i dugoročnog interesa za Fond.
Fond je osobito uključen u pitanja okoliša, što dokazuju njegove donacije
Nacionalnoj zakladi za okoliš, Greenpeaceovoj zakladi za okoliš, Nacionalnoj federa­
ciji za životinjski svijet, Američkoj udruzi za očuvanje prirode i Fondu za obranu oko­
liša, između ostalih. Autori koji pišu o zavjerama primijetili su da je predstavnicima
tvrtki koje negativno utječu na okoliš najbolji način za stjecanje određenog stupnja
kontrole nad aktivistima davanje velikih doprinosa.
Abby M. O 'N eill, nećakinja petorice braće Rockefeller, godine 1998. okončala je
svoj mandat na mjestu predsjednice Fonda. Položaj je preuzeo Nelsonov sin, Steven
C. Rockefeller. Stajalište Rockefellera o jedinstvenom svijetu još je uvijek očito u
godišnjem izvještaju Fonda za 1997. godinu. Gda O 'N eill napisala je kako Fond ima
„preusmjerenu strategiju 'jedinstvenoga svijeta', uz izričito globalnu perspektivu i
naglasak na stapanje nacionalnih i međunarodnih okvira”.
Predsjednik Fonda i član CFR-a Colin G. Campbell napisao je da se novac
Rockefellera koristi kako bi se pomoglo stvoriti „brojna interdisciplinarna partner­
stva... koja katkad uključuju tako različite partnere kao što su neprofitne i profitne

55
JIM MARRS

organizacije, vladine agencije i nevladine udruge, znanstvena sveučilišta i pučke

aktivističke skupine.’’
„Zapravo, čini se da je djelovanje Zaklade Rockefeller u prvoj polovini 20. sto­
ljeća uvelike prokrčilo put angažiranosti američkih vlasti u zdravstvu, obrazovanju i
socijalnoj skrbi u drugoj polovini 20. stoljeća ’’, napomenuo je Moscow.
Čini se da aktivnosti Rockefellera uvijek uključuju ili stvaraju svjetske vođe.
Henry Kissinger već je spomenut. Prije Drugoga svjetskog rata na čelu Odjela za eko­
nomska istraživanja Zaklade Rockefeller nalazio se Kanađanin W. L. Mackenzie King.
Mentor Johna D. mlađega Mackenzie kasnije je postao kanadski premijer.
Moći njihova imena pridonijelo je to što su projekti Rockefellera gotovo uvijek
bili uspješni. Prema biografu Alvinu Moscowu, braća su „oprezno vukla poteze prije
nego što bi ustupila Rockefellerovo ime ili financije bilo kojem novom poslu ili pot­
hvatu. Ali kad bi se obvezali, držali bi se svoje obveze dugoročno, ulažući velikodušno
svoj novac, vrijeme i trud. Postalo je poznato u mnogim građanskim i društvenim
krugovima da projekt najvjerojatnije vrijedi, i očekuje se da uspije, ako su u njega
uključeni Rockefelleri.”
Usprkos njihovim bliskim vezama s Britanijom i pristajanjem uz nju, Rockefelleri
se čine kao isključivo američki fenomen. No, drugo američko bankarsko carstvo doista
je započelo u Britaniji.
 Morgani

Ako je John D. Rockefeller imao premca u zlatnim danima bezobzirnih magnata

s kraja 19. stoljeća, bio je to John Pierpont Morgan, čovjek još vidljivije povezan s
„anglofilskom mrežom”.
Morganovo bankarsko carstvo još uvijek kontrolira i poslovne i političke odluke
koje se danas donose, a mnogi Morganovi zaposlenici i posrednici mogu se ubrojiti
među članove tajnih društava.
Morganova majka bila je Juliet Pierpont Morgan, čiji je otac, svećenik John
Pierpont, bio javno probritanski orijentiran sin osnivača Sveučilišta Yale. Otac J. R
Morgana, Junius Spencer Morgan, bio je američki novčar koji je putovao u Englesku
1850-ih gdje se sprijateljio sa sunarodnjakom po imenu George Peabody, čovjekom
koji je već poslovao s britanskim Rothschildima. Udruživši se s Peabodyjem pod ime­
nom „Peabody, Morgan & Company", Junius je povećao bogatstvo, što je bilo rezultat
pozajmica Sjeveru tijekom Američkoga građanskog rata. Njegov sin John Pierpont
Morgan rođenje 1837. godine.
Junius i njegov sin preuzeli su brigu o poslu nakon Peabodyjeva povlačenja 1864.
godine i odmah promijenili ime u Morgan 8c Company.
Morgani su se također blisko povezali s britanskim Rothschildima te povremeno
čak odsjedali u njihovu domu. Mnogi su autori pisali da su Morgani na koncu postali
prikriveni posrednici Rothschilda. „Morganove aktivnosti 1895. - 1896., prilikom
prodaje obveznica u Europi, temeljile su se na njegovu savezu s Rothschildima ,
primjećuje Gabriel Kolko.
Ideju da su Morgani bili paravan za interese britanskog baruna Nathana Mayera
Rothschilda iznio je i Eustace Mullins, autor koji je 1952. godine prvi razotkrio manipu­
lacije koje su rezultirale stvaranjem američke Središnje banke (Federal Reserve System).
Što se tiče Rothschilda, Mullins je napisao: „Iako su imali prijavljenog posrednika u
Sjedinjenim Državama..., iznimno im je koristilo imati američkoga predstavnika koji
nije poznat kao posrednik Rothschilda." Mullins tvrdi da su Rothschildi „u Sjedinjenim
Državama preferirali djelovati anonimno, iza fasade J. P Morgana i njegove tvrtke”.
„Dio tadašnje stvarnosti bio je neugodni preporod antisemitizma”, pisao je
George Wheeler, autor knjige Pierpont Morgan i prijatelji: anatomija jednog mita

57
JIM MARRS

(Pierpont Morgan and Friends: Anatomy of a Myth). „Trebali su nekoga kao pokriće. Tko
bi bio bolji od J. Pierponta Morgana, primjera ozbiljnoga protestantskoga kapitalista
čija obitelj vuče podrijetlo još od predrevolucionarnih vremena?”
„Očita je mogućnost da su se iza velikog dijela bogatstva i moći Morganovih
uvijek nalazili bogatstvo i moć Rothschilda, koji su im pomogli u početku, i podupirali
ih sve vrijeme”, slaže se Griffin.
Premda je J. R Morgan rođen u Americi i školovan u Bostonu, godine 1856. oti­
šao je u Njemačku gdje je studirao na Sveučilištu u Gottingenu, koje je 1737. godine
osnovao engleski kralj George II. koji je tada službovao kao izborni knez Hannovera.
Ozloglašeno zbog izgona profesora disidenata prozvanih „getingenška sedmorica" -
među kojima su bili braća Grimm i drugi pristaše Georga Hegela, uključujući Karla
Marxa - to je sveučilište i dalje bilo leglo antiestablišmentske aktivnosti i tajnih dru­
štava.
Vrativši se u Sjedinjene Države, Morgan se pridružio njujorškoj bankarskoj tvrt­
ki Duncan, Sherman & Company, američkom predstavniku londonske tvrtke. „Nakon
toga, čini se da je Morgan radio kao financijski zastupnik Rothschilda i uvelike je
ostavljao dojam čistog Amerikanca”, pisao je Griffith.
Kad je izbio Američki građanski rat, mladi je Morgan pokazao kako zakonitost i
poštenje igraju malu ulogu u njegovoj poslovnoj praksi. U svibnju 1861. godine, dva-
desetčetverogodišnji Morgan ponudio je na prodaju 5 000 vojnih pušaka zapovjedni­
ku Federalne vojske stacionirane u St. Louisu, za 22 dolara po komadu. Zapovjednik
je očajnički trebao puške pa je pristao, ali kad su puške stigle, odbio je isplatu tvrdeći
da je oružje zastarjelo i oštećeno. Morgan je tužio vojsku i dobio sudsku presudu
kojom se određivalo da mu se isplati 109 912 dolara.
Kongresno istražno povjerenstvo zaključilo je 1862. godine d aje Morgan prevario
Vladu. Povjerenstvo je otkrilo da je puške, koje su se smatrale „posve neupotrebljivi­
ma, zastarjelima i opasnim a”, za 3,50 dolara po komadu u njujorškom arsenalu kupio
Simon Stevens, kojega je angažirao Morgan. Kad je zapovjednik u St. Louisu pristao
kupiti oružje na neviđeno, Morgan je iskoristio ugovor kao zalog da posudi novac kako
bi platio oružje. Tako je američka vojska kupila vlastite oštećene puške od Morgana
koji je, bez financijskoga rizika, ostvario dobit od 500 posto po svakoj pušci.
Godine 1871. postao je partner u jednoj od očevih tvrtki, Drexel, Morgan 8c
Company, koja je kasnije postala jednostavno J. P Morgan 8c Company. Ta je tvrtka
ubrzo postala glavni izvor financiranja američke Vlade.
„Zbog svoje povezanosti s Peabodyjevom tvrtkom, Morgan je imao bliske i vrlo
korisne veze s londonskom financijskim svijetom pa je stoga tijekom 1870-ih mogao
opskrbljivati američke brzorastuće industrijske korporacije prijeko potrebnim kapita­
lom britanskih bankara”, bilježi Encyclopaedia Britannica.
Uz europsku obitelj Rothschild, Morganova je kompanija postala jednom od
najmoćnijih bankarskih kuća u svijetu. Ali, to nije bilo dovoljno za Johna P Morgana,
koji je naslijedio obiteljske udjele 1890. godine, nakon očeve pogibije u nesreći kočije

58
 VLADARI IZ SJENE

na francuskoj Rivijeri. Pet godina ranije započeo je reorganizaciju najvećih američkih

željeznica pa je do 1902. postao najmoćniji željeznički magnat na svijetu, nadzirući
oko 8000 kilometara pruga.
Morgan je čak pomogao spasiti američku Vladu nakon bankarske panike 1893.
godine. Oformivši konzorcij, Morgan je sanirao vladine iscrpljene rezerve sa 62 mili­
juna dolara vrijednim Rothschildovim zlatom. 1890-ih je nadgledao spajanje Edison
General Electrica i Thomson-Houston General Electrica, čime je nastao General
Electric, koji je ubrzo preuzeo glavnu riječ u proizvodnji električne opreme. Potom je
Morgan spojio nekoliko čeličana osnovavši United States Steel Corporation, a 1902.
stvorio je International Harvester Company od nekoliko konkurentskih proizvođača
poljoprivredne opreme.
To raznoliko Morganovo carstvo nikad nije nadmašeno te i dan-danas nastavlja
dominirati američkom financijskom industrijom. „Putem sustava povezanih član­
stava u upravnim odborima tvrtki koje je organizirao ili na koje je utjecao, Morgan i
njegova bankarska kuća stekli su nestabilnu koncentraciju kontrole nad nekim vode­
ćim korporacijama i financijskim institucijama u zemlji”, pojašnjava Encyclopaedia
Britannica. To je carstvo prošireno kako bi uključivalo fondacije oslobođene od poreza,
zaklade, mirovinske fondove pa čak i pozicije u vladi. Takva manipulacija može obja­
sniti kako su oni koji imaju znanje, snagu volje i bogatstvo stekli i održali nadzor nad
trgovinskim i ekonomskim životom Sjedinjenih Država.
Premda su J. P Morgan i John D. Rockefeller konkurirali jedan drugom na
mnogim područjima, „na kraju su radili zajedno kako bi stvorili nacionalni bankarski
kartel zvan Sustav saveznih pričuva (Federal Reserve System)", pisao je Griffin.
Prvotni plan za Sustav saveznih pričuva začet je na tajnom sastanku 1910. godi­
ne u Morganovu privatnom odmaralištu na otoku Jekyll kod obale Georgije.
Morgan, koji je bio povezan s Rockefellerima preko svojeg ortaka ulagača
Nelsona Aldricha, ostao je dominantnim američkim kapitalistom do smrti 1913., iste
godine kad je nastao Sustav saveznih pričuva.
Morganov sin John Pierpont mlađi, poznat kao Jack, nastavio je povećavati obi­
teljsko bogatstvo nakon očeve smrti. Pripremajući se za mjesto upravitelja Morganova
carstva, mlađi je Morgan proveo osam godina radeći u tvrtkinu londonskom uredu i
razvijajući bliske veze s britanskim elitnim bankarskim krugovima. Tijekom Prvoga
svjetskog rata, Morgan je organizirao više od dvije tisuće banaka radi izdavanja save­
zničkih obveznica u vrijednosti od jedne milijarde dolara. Postao je jedini bankar koji
je nabavljao materijal, i vojni i drugi, i za britansku i za francusku vladu tijekom rata.
To ukazuje na povoljan položaj i priličan utjecaj unutar tih vlada, što opet upućuje
na umiješanost Rothschilda.
 Rothschildi

Premda uglavnom nepoznato današnjim Amerikancima, ime Rothschild sino­

nim je za međunarodno bankarstvo i može se otkriti iza kulisa mnogih velikih svjet­
skih događaja.
Tu tajnovitu bankarsku dinastiju začeo je Mayer Amschel Bauer, njemački Židov
rođen 23. veljače 1744. godine u Frankfurtu, tada leglu antisemitizma, koji je potjecao iz
naširoko spominjane filozofije Immanuela Kanta i Johanna Fichtea. Otac mu je proda­
vao finu svilenu tkaninu usprkos uredbama koje su Zidovima zabranjivale tu praksu.
Mladi se Mayer školovao za rabina. Osobito je bio podučavan u haskali, spoju
religije, hebrejskog prava i racionalizma koji je postao popularan tijekom razdoblja
prosvjetiteljstva. Smrt roditelja primorala je Mayera da napusti rabinsku školu i posta­
ne šegrt u jednoj bankarskoj kući.
Brzo naučivši zanat, postao je dvorski financijski mešetar Vilima IX., kraljevskog
upravitelja regije Hessen-Kassel, i istaknuti slobodni zidar. Ulagivao se Vilimu, koji
je bio samo godinu stariji od njega, pridruživši se njegovu zanimanju za masonstvo
i antikvitete. Mayer je tražio stare kovanice i prodavao ih svom dobročinitelju po
uvelike sniženoj cijeni. Uzevši u obzir njegovu obuku za rabina i ozbiljnu potragu za
antikvitetima, sigurno je temeljito upoznao drevne misterije, osobito one vezane uza
židovsku kabalu. U tom istom razdoblju, metafizika kabale počela se stapati s tradici­
jam a masonstva, što će biti opisano kasnije.
Mladi je Mayer dodao na popis svojih mušterija i njemačku kraljevsku obitelj
Thurn und Taxis, čiji će potomak biti pogubljen kao član tajnoga društva koje je
stvorilo Adolfa Hitlera. Ugledna obitelj Thurn und Taxis vodila je kurirsku službu u
Svetom Rimskom Carstvu. „Napredovali su zato što su prije svojih suparnika dobi­
vali vijesti o trendovima na tržištu, cijenama robe i velikim političkim događajima”,
zabilježio je biograf Rothschilda Derek Wilson. Mayer se iz prve ruke uvjerio da infor­
macija, osobito ona brzo dobivena, često znači veliko bogatstvo. Danas je taj aksiom
poznat kao „vrijeme je novac” . Kako bi spriječila radoznale oči da im čitaju poštu,
obitelj je svu svoju korespondenciju pisala na Judendeutschu, njemačkom pisanom
hebrejskim znakovima. Ta je šifra spriječila mnoge istraživače da jasno shvate njihove
metode i namjere.

60
 VLADARI IZ SJENE

LI tom je razdoblju, prema Encyclopaediji Britannici, „Mayer uspostavio obrazac

koji će obitelj uspješno slijediti - poslovati s vladarskim kućama i izroditi što više
sinova koji će voditi mnogobrojne obiteljske poslove u inozemstvu".
Prema nekoliko autora, obiteljsko je bogatstvo stvoreno novcem pronevjerenim
od Vilima IX., kojemu je britanska Vlada isplatila golemu svotu kako bi osigurao
vojnike iz Hessena koji će se boriti protiv američkih kolonista za vrijeme Američkoga
rata za nezavisnost. Vilim je taj novac dao Mayeru za ulaganja, ali ovaj ga je navodno
umjesto toga iskoristio za postavljanje svoga sina Nathana na čelo londonskog ogran­
ka obiteljske bankarske kuće. Mayer je na koncu vratio novac, ali „Nathan je manipu­
lirao situacijom tako se to danas smatra početkom golemog bogatstva Rothschilda”,
piše Icke.
Biograf Derek Wilson priznao je to napisavši: „Privremeno preusmjeravanje
golemih svota novca koji je potjecao iz Hessen-Kassela omogućilo je N. M.-u [kako
je Nathan volio da ga zovu] da započne svoju bankarsku djelatnost, pribavivši mu i
likvidnost i ugled."
„Od prvih dana Rothschildi su znali cijeniti važnost bliskosti s političarima,
ljudima koji određuju ne samo razmjer proračunskih deficita, nego i unutarnju i
vanjsku politiku...”, piše biograf Niall Ferguson. „Utjecaj Rothschilda proširio se i na
kraljevske obitelji. Nathan je prvo stupio u kontakt s britanskom kraljevskom obitelji
zahvaljujući tome što je njegov otac otkupio dugove princa regenta Georgea - kasnije
kralja Georgea IV. - i njegove braće.”
Ferguson prati utjecaj Rothschilda na britansku kraljevsku obitelj do Alberta,
muža kraljice Viktorije, i njegova sina. Britanski Rothschildi bili su sasvim bliski s
najistaknutijim viktorijanskim političarima kao što su lord John Russell, lord William
Gladstone, Benjamin Disraeli, Arthur Balfour, Joseph Chamberlain i lord Randolph
Churchill, Winstonov otac.
U vrijeme Nathanova dolaska u London, Mayer Bauer promijenio je ime u
Rothschild (doslovno: „crveni štit”), prema amblemu s crvenim štitom na kući nje­
govih predaka u getu. To je ime nesumnjivo bilo pokušaj da odvoji svoju obitelj od
antisemitizma koji je tada uvelike bjesnio u Njemačkoj. Kako bi što više izolirali obi­
telj od takva rasizma, Rothschildi su se kao fasadom služili iskusnim posrednicima za
vođenje svojih posvuda rasprostranjenih poslova.
Ovdje bi bilo dobro odbaciti tvrdnje kako suvremena tajna društva, svjesno ili
ne, promiču ciljeve međunarodne židovske zavjere. Premda je nedvojbeno točno da
su mnogi pripadnici svjetske bogate elite židovskoga podrijetla, ne treba biti zaveden
pitanjem rase ili religije. Ne postoji pravi dokaz da su Zidovi ili Hebreji - ili bilo koja
druga rasna ili religijska skupina - pohlepniji ili ambiciozniji od drugih. Nadalje,
svaka rasprava o antisemitizmu često se gubi u pogrešnom shvaćanju razlike između
Hebreja, Zidova i cionista.
Rječnik američke baštine engleskoga jezika definira Hebreja kao pripadnika
semitskoga naroda, rase koja potječe od Abrahama iz Staroga zavjeta i koja, ironično,
JIM MARRS

uključuje većinu Arapa. Židov je, s druge strane, pristaša judaizma, religije koju su
namrijeli Izraelićani. Cionist je član političkoga pokreta čiji je cilj očuvati i promicati
interese izraelske države. Tu se radi o tri različita predmeta: rasi, religiji i politici.
Povezati te odvojene predmete u jednu zavjeru, pogrešno je i protivno povije­
snim dokazima. Većina ljudi u današnjoj Americi shvaća kako je pogrešno prosuđivati
osobu na temelju rase, značajke nad kojom ta osoba nema nadzora. Isto tako, većina
smatra nepristojnim javno napadati vjeru druge osobe. Jedino se nečije političko opre­
djeljenje smatra poštenom metom za neslaganje i prepiranje.
Upravo je tu, na području politike, posijano mnogo zbrke. Pristaše cionizma
godinama su vješto napadali svoje protivnike kao „antisemite" u tolikoj mjeri da su
mnogi Amerikanci, Židovi i nežidovi podjednako, a osobito mediji, neskloni čak i
propitivati političke odluke Izraela, koliko god odbojne bile.
Povrh toga, široko primjenjiva etiketa antisemitizma često se lijepila za svakoga
tko iskazuje zavjerenički pogled na povijest.
Premda je možda točno da su tajne organizacije u prošlosti bile izgrađene i na
rasnim i na religijskim temeljima, pokušaj uvlačenja rase ili religije u raspravu o suvre­
menim tajnim društvima služi samo zamagljivanju teme i odbijanju savjesnih istra­
živača. Iako su mnogi međunarodni novčari židovskoga podrijetla, optužiti hebrejsku
rasu za međunarodnu zavjeru bilo bi jednako pravedno kao okriviti sve bijelce zbog
postupaka Hitlerovih nacista.
W Cleon Skousen, bivši agent FBI-a koji je radio kao šef policije u Salt Lake
Citvju krajem 1950-ih godina, pisao je o međunarodnim zavjerama u nekoliko knjiga,
uključujući i knjigu Goli komunist (The Naked Communist). I on je shvatio da je rasna
identifikacija „pojednostavljeno objašnjenje uspona globalne vladajuće strukture koja je
uhvatila čovječanstvo u zamku ”. Pojasnio je: „Pri analizi globalne zavjere važno je imati
na umu kako nije neka određena rasa ili religija već 'žudnja za novcem i m oći' usko
povezala svjetske financijske tajkune u društvo u kojemu se međusobno potpomažu.”
No, takvo razborito i argumentirano shvaćanje antisemitizma nije bilo u modi u
vrijeme Mayera Rothschilda. Zato je stvarao svoje financijsko carstvo pažljivo nasto­
jeći izbjeći tadašnji rasizam.
To ne mora značiti da Rothschildi nisu bili ponosni na svoje židovsko podrijetlo.
Po svemu sudeći, glave obitelji krajnje su se usrdno pridržavale židovskih tradicija i
običaja. Tijekom mnogih godina ta je obitelj izdašno doprinosila židovskoj stvari i
možda je čak igrala ključnu ulogu u osnivanju izraelske države premda neki zavjere­
nički autori tvrde kako se interesi Rothschilda u Izraelu više tiču nadzora nad naftom
nego ljubavi prema domovini.
Jedna od metoda koje su se rabile za izbjegavanje rasizma bilo je angažira­
nje nežidovskih agenata kao paravana za organizaciju Rothschildovih. Za vrijeme
Američkoga građanskog rata, J. P Morgan javno je iznosio antisemitske opaske, a ipak
je ostvarivao ciljeve Rothschilda. „Koliko je Morganov prividni antisemitizam bio
stvaran, a koliko možda pragmatična izlika, u krajnjoj je liniji od male važnosti... Bez

62
 VLADARI IZ SJENE

obzira na to kako tko tumačio narav odnosa Morgana i Rothschilda, ostaje činjenica
da je on bio blizak, trajan i unosan za obje strane. Ako je Morgan doista bio sklon
antisemitizmu, ni on ni Rothschildi nikad nisu dopustili da im to stoji na putu u
poslovanju”, napominje Griffith.
Prema Ickeu, Morgan i Rockefeller bili su imućna „potrkala” koja su
Rothschildovim financijama „izgradili golema carstva koja nadziru bankarstvo, biznis,
naftu, čelik itd. te upravljaju američkom ekonomijom kao što Oppenheimeri uprav­
ljaju južnoafričkom”.
Proračunato je bilo i korištenje sinova Mayera Rothschilda, poznatih kao „fran­
kfurtska petorka”, koji su se brižno školovali i odgajali kako bi odano proširili obiteljski
bankarski biznis.
Dok su ga Mayer i najstariji sin Amschel Mayer nadzirali iz svoje frankfurtske
banke, sin Nathan Mayer osnovao je 1804. godine londonsku podružnicu. U među­
vremenu, najmlađi sin Jakob (koji je više volio da ga zovu Jam es) priključio se pariš­
kim bankarskim krugovima 1811. godine, dok je Salomon Mayer počeo djelovati u
Beču, a Karl Mayer u Napulju.
Mayer je radio i sa susjedima. „Warburgovi su počeli lobirati za Rothschildovu
tvrtku u Hamburgu već 1814. godine iako redovito poslovanje nije pokrenuto do
1830-ih...”, piše biograf Niall Ferguson.
Godine 1785. Rothschildi su dijelili stan s obitelji Schiff. Unuk Jacob Henry
Schiff emigrirao je u Ameriku 1865. godine nakon što je upoznao Abrahama Kuhna,
koji g a je pozvao da se pridruži njegovoj ulagačkoj tvrtki u New Yorku. Godine 1875.
mladi se Schiff oženio kćeri Solomona Loeba, tadašnjega direktora moćne ulagačke
bankarske tvrtke Kuhn, Loeb & Company iz New Yorka. Schiff je postao direktor
tvrtke 1885. godine, nakon Loebove smrti. Schiff je bio taj koji je financirao kupnju
Union Pacifica za željezničkog magnata Edwarda H. Harrimana, oca državnika W.
Averella Harrimana. 1 Schiff i Averell igrat će važne uloge u usponu komunizma u
Rusiji.
Harrimanova dva najstarija sina pohađala su Yale i postala članovima Društva
lubanje i kostiju - William Averell (član Reda od 1913.) i Edward Roland Noel
(član Reda od 1917.). 1930-ih godina Averellova bankarska tvrtka, W A. Harriman
& Company, spojila se s međunarodnom bankarskom tvrtkom braće Brown te je
tako nastao Brown Brothers, Harriman 8c Company, čiji je dugogodišnji partner bio
Prescott Bush (član Reda od 1917.), otac Georgea Busha (član Reda od 1949.).
Brakovi između istaknutih židovskih useljeničkih obitelji bili su uobičajeni
na prijelazu stoljeća. „Kad su počinjali štititi svoje goleme imetke, ti su židovski
moćnici često smatrali korisnim sklapati brakove između članova svojih obitelji,
kako u Sjedinjenim Državama, tako i u Europi", piše profesor povijesti Howard M.
Sachar. „Solomon Loeb oženio je sestru Abrahama Kuhna, a Kuhn njegovu, dok je
Jacob Schiff automatski postao partner oženivši Loebovu kćer. S druge strane, Felix
Warburg, potomak ugledne hamburške bankarske obitelji, osigurao si je čelno par-

63
JIM MARRS

tnersko mjesto uz Kuhna i Loeba oženivši Schiffovu kćer Friedu. Felixov brat Paul
oženio je kćer Solomona Loeba, Ninu - od Loebove druge žene. Drugi partner, Otto
Kahn, oženio je Adelaide Wolff, kćer jednog od izvornih ulagača tvrtke. U tvrtki
Goldman, Sachs & Co. dva su Sachsova sina oženila dvije Goldmanove kćeri.”
Drugi, noviji primjer tih visokih veza bila je mnogo spominjana ljubavna priča
iz 1950-ih godina između Elieja de Rothschilda i Pamele Churchill, bivše snahe
Winstona Churchilla. Nakon što su prekinuli vezu, ona se preselila u New York gdje
se, nakon kratkotrajna braka s jednim brodvejskim producentom, udala za novčara
i člana CFR-a Averella Harrimana. Godine 1993. predsjednik Clinton imenovao je
Pamelu Harriman za američku veleposlanicu u Francuskoj.
Neumoljiva usmjerenost na posao, zajedno s brakovima unutar istog roda i kori­
štenjem paravana, stvorila je divovsko i tajnovito bankarsko carstvo Rothschilda. To
je carstvo izvršilo znatan utjecaj na ekonomsku pa stoga i političku povijest Europe,
kao i Sjedinjenih Država, premda na prikriveniji i neizravniji način.
Godine 1806. Nathan je postao engleskim građaninom i oženio je Hannu
Cohen, najstariju kćer Levija Barenta Cohena, tadašnjega vodećega londonskog nov­
čara. Taj je brak potvrdio njegovo primanje u britansku bankarsku elitu.
„Nathan Rothschild mogao se kasnije hvalisati kako je u 17 godina, koliko je bio
u Engleskoj, prvotni ulog od 20 000 funti, koji mu je dao otac, povećao za 2500 puta,
odnosno na 50 milijuna funti - što je uistinu golema svota za ono doba, u usporedbi
s današnjom kupovnom moći milijardi dolara”, tvrdi jedan istraživač Rothschilda.
Derek Wilson, Rothschildima sklon biograf, napominje kako je 1810. godine
Nathan bio samo jedan od nekoliko novčara koji su djelovali u Londonu. No, do
1815. postao je jedan od glavnih financijera britanske Vlade i njezine Središnje banke
(Bank o f England). „Taj izvanredan uspjeh mogao se postići samo zamršenim nizom
poslovnih poteza, od kojih su mnogi bili obavijeni tajnovitošću kroz koju se danas ne
može prodrijeti”, komentirao je Wilson.
Icke vidi tu povezanost kao dokaz zavjereničke kontrole Rothschilda. „Bile su
im dužne i europske okrunjene glave, među njima i jedna od dinastija crnoga plem­
stva, Habsburgovci, koji su vladali Svetim Rimskim Carstvom 600 godina”, piše on.
„Rothschildi su preuzeli nadzor i nad engleskom Središnjom bankom. Ako bi došlo do
rata, Rothschildi bi bili iza kulisa, potičući sukob i financirajući obje strane.”
„Možda su imali državljanstvo zemlje u kojoj su prebivali, ali domoljublje je bilo
izvan njihove sposobnosti shvaćanja", piše Griffin. „Bili su također vrlo bistri, ako ne
i prepredeni, i spoj tih osobina čini ih uzorom hladnih pragmatičara koji dominiraju
današnjim političkim i financijskim svijetom.”
Financijsko carstvo Rothschilda poteklo je od zajmova europskim vladarima i
uspješne obiteljske uporabe frakcijskoga bankarstva. Kako bi se razumjelo frakcijsko
bankarstvo, nužan je kratak pregled terminologije i povijesti novca; a kako bi se razu­
mjela njegova primjena, nužno je baciti pogled na jednu od najmoćnijih financijskih
institucija na svijetu.

64
 i Tajne novca i Sustav
i .1 .v
i saveznih pričuva

Novac - bilo kao komad papira ili brojka na ekranu računala - u biti je bezvri­
jedan, ali ipak pokreće današnji svijet. Simbolika novca i bankarstva uspoređuje se sa
simbolikom religije, no samo oni koji profitiraju od njega razumiju unutarnje funkci­
oniranje kulta novca. 1 silno se trude da tako ostane.
U Americi vrhovni nadzor nad novcem imaju bankari iz Sustava saveznih priču­
va (Federal Reserve System), „ključne anomalije u samoj jezgri predstavničke demokra­
cije, koja stoji u neugodnom proturječju s građanskom mitologijom samoupravljanja",
kako ga je opisao William Greider, bivši pomoćnik izvršnog urednika Washington
Posta. Njegova knjiga iz 1987. godine, Tajne hrama: kako Sustav saveznih pričuva vlada
zemljom (Secrets o f the Temple: How the Federal Resen>e Runs the Country), omalova­
žava „nativističke teorije zavjere”, no ipak predstavlja rječit dokaz koji otkriva zavje­
reničku kontrolu Središnje banke.
Rani ljudi nisu trebali novac. Kad su bili gladni, lovili su i obrađivali zemlju kako
bi skupili hranu za zimu. Ako su trebali robu koju su imali njihovi susjedi, dolazilo
bi do zamjene.
Ali, kako je rad postajao sve specijaliziraniji, postajala su očita i ograničenja
zamjene. Čuvar ovaca nije uvijek mogao odvesti cijelo stado na tržnicu. Zato su se
ljudi okrenuli kovanom novcu kao mjeri vrijednosti. Količina plemenitih metala, oso­
bito zlata, bila je ograničena, ali uvijek su bili poželjni i lako su se prenosili kao male
kovanice s utisnutim riječima ili slikama, kako bi se osigurala autentičnost i čistoća - k
tome još, prema njima se osjećalo neko drevno, gotovo pobožno poštovanje. Ali, teške,
pretrpane vreće zlatnika bile su opterećenje, a također, što ne treba ni spominjati,
privlačna meta za lopove i pljačkaše.
Tako je rođen papirnati novac. Papirnata novčanica jednostavno je bila zadužni­
ca. Kao takav, papir se smatrao vrijednim kao i stvarna roba i usluge. Taj je postupak
dobro funkcionirao neko vrijeme, ali onda su neke osobe shvatile da se papirnati
novac, posudi li se uz pristojbu, može iskoristiti da bi se stvorilo još novca.
Rani zlatari koji su skladištili zlatnike koristili su to nagomilano bogatstvo kao
temelj za izdavanje papirnatih novčanica. Budući da je bilo vrlo malo vjerojatno da će
svi istodobno tražiti svoje zlato natrag, zlatari su postali bankari. Posudili bi dio svojih

65
JIM MARRS

zaliha za kamatu ili profit. Ta praksa posuđivanja većega dijela bogatstva i zadržavanja
samo malog dijela za hitne slučajeve postala je poznata kao frakcijsko zadržavanje
ili frakcijsko bankarstvo. Taj sustav dovoljno dobro djeluje ukoliko svi najednom ne
„navale" na banku i zatraže povrat svojih pologa.
Frakcijskom bankarstvu pridodana je ideja novca „bez pokrića” - radi se zapravo
o bezvrijednom papirnatom novcu koji postane prihvatljivim zakonom ili odredbom
vlade. Rani primjer takva sustava zabilježio je Marco Polo na svom putovanju u Kinu
1275. godine. Polo je zapisao kako je car primorao ljude da prihvate crne komade
papira sa službenim pečatom kao zakonit novac pod prijetnjom zatvora ili smrti. Car
je potom iskoristio taj novac bez pokrića kako bi platio sve svoje dugove.
„Dođe vam da se čudite [carevoj] drskoj moći i pokornosti njegovih podanika
koji su podnosili takvo nasilje”, piše Griffith, „ali naša samodopadnost nestaje kad
uzmemo u obzir sličnost s našim novčanicama koje izdaje Središnja banka. Ukrašene
su potpisima i žigovima, krivotvoritelji se teško kažnjavaju, vlada njima plaća svoje
troškove, stanovništvo je primorano prihvatiti ih; jednako kao i nevidljivi' čekovni
novac za koji se mogu zamijeniti, izrađuju se u tako golemoj količini da su valjda jed­
nake svom blagu svijeta. A ipak njihova izrada ne stoji ništa. Zapravo je naš monetarni
sustav identična kopija onoga koji je uzdržavao vojskovođe prije sedam stoljeća.”
Ali, danas su bankari, a ne vojskovođe, ti koji profitiraju od novca, i stvorili su
nevjerojatan mehanizam za to: Sustav saveznih pričuva.
Svatko tko nastoji dokazati postojanje zavjera u Americi ne treba tražiti dalje
od podrijetla naše današnje Središnje banke. To je dobro dokumentirana zavjera koja
uključuje ista imena povezana sa suvremenim tajnim društvima.
Rani američki kolonisti tiskali su male količine papirnatoga novca i uspješno
se razvijali. Benjamin Franklin je objasnio: ,,U kolonijama izdajemo vlastiti novac.
Zovemo ga kolonijalni bon. Izdajemo ga u količini koja odgovara zahtjevima trgovi­
ne i industrije kako bi proizvodi lako prelazili od proizvođača do potrošača... Na taj
način, stvarajući za sebe vlastiti papirnati novac, nadziremo njegovu kupovnu moć i
ne moramo nikome plaćati kamate.”
Engleski parlament, na poticaj Središnje banke, obustavio je taj napredak kolonija
usvojivši zakon o valuti 1764. godine, kojim se zabranjivalo tiskanje novca. Kolonisti su
bili primorani prihvatiti novčanice engleske Središnje banke. Franklin i drugi tvrdili su
d aje to stavljanje izvan zakona novca slobodnog od duga uzrokovalo ekonomsku depre­
siju i rasprostranjenu nezaposlenost koji su doveli do Američke revolucije.
Sama ideja središnje banke koju vode profesionalni bankari prijeporno je pita­
nje još od osnutka Sjedinjenih Država. Argumenti za i protiv središnje banke mogu
se naći u debatama članova Ustavotvorne skupštine SAD-a Thomasa Jeffersona i
Alexandera Hamiltona.
Hamilton je vjerovao u snažnu centraliziranu vlast i središnju banku koju nad­
zire bogata elita. „Nijedno društvo koje nije ujedinilo interese i utjecaj bogatih poje­
dinaca i države nije moglo uspjeti”, pisao je. Pristaše Hamiltonovih elitističkih ideala

66
 VLADARI 12 SJENE

osnovali su prvu američku političku stranku - federaliste. Hamilton, jednom opisan

kao „marioneta međunarodnih bankara”, smatrao je da će „nacionalni dug, ako nije
pretjeran, za nas biti nacionalni blagoslov".
Sjevemoameričku banku stvorio je 1781. godine, čak i prije nacrta ustava, član
ustaničkog kongresa Robert Morris, koji ju je pokušao ustrojiti kao središnju banku po
uzoru na englesku. Trajala je samo tri godine prije nego što je raspuštena zbog brojnih
prijevara i inflacije uzrokovane stvaranjem novca bez pokrića.
Hamilton, bivši Morrisov suradnik, postao je ministar financija, a 1791. godi­
ne predvodio je sljedeći pokušaj uspostave središnje banke osnivanjem Prve banke
Sjedinjenih Država - potez kojemu su se snažno protivili Jefferson i njegovi pristaše.
Jefferson je na primjeru europske povijesti znao da središnja banka može vrlo
lako postati gospodar zemlje. Ukazao je na britansko iskustvo i primijetio kako su
„druge zemlje u Europi iskušale svaki nasilni ili besmisleni način u jalovoj potrazi
za istim ciljem, a mi ipak očekujemo da ćemo žonglerskim trikovima i bankarskim
snovima otkriti kako se novac može stvoriti ni iz čega...”
„Iskreno vjerujem... da su bankarske ustanove opasnije od vojske; i da načelo
trošenja novca koji će otplatiti potomci, pod imenom fondova, nije ništa drugo doli
masovno varanje budućih naraštaja”, pisao je Johnu Tayloru 1816. godine, dodajući:
„Već su stvorili novčarsku aristokraciju... Moć izdavanja novca treba biti oduzeta ban­
kama i vraćena narodu kojemu s pravom pripada.”
Jefferson je osim toga smatrao da je središnja banka neustavna. „Smatram da
se Ustav temelji na sljedećem: sve ovlasti koje prema Ustavu nisu prenijete na
Sjedinjene Države niti se prema njemu uskraćuju Državama, rezervirane su za Države
ili za n arod.' Učiniti samo jedan korak izvan granica koje su namjerno postavljene
oko ovlasti Kongresa, znači steći bezgraničnu moć koja više nije podložna nikakvoj
definiciji. Osnivanje banke, i ovlasti predviđene ovim zakonom, po mom mišljenju
nisu prenijete na Sjedinjene Države, prema U stavu.”
Ironično, Jeffersonovi pristaše, tada smatrani liberalnima, osnovali su ono što će
postati Republikanska stranka.
Jefferšon nije bio jedini član Ustavotvorne skupštine koji je izražavao nesklonost
prema profitu banaka. „Uvijek sam se gnušao cijelog našeg bankarskog sustava, gnu­
šam ga se i dalje, i umrijet ću gnušajući ga se...”, pisao je John Adams 1811. godine.
Svaka banka s kamatama, svaki profit koji ostvari [pozajmljivač], izravna je korupcija.
To je oporezivanje javnosti radi koristi i profita pojedinaca..."
Prva banka Sjedinjenih Država također je bila slično ustrojena kao engleska
Središnja banka i stvorila je partnerstvo između Vlade i bankarskih interesa. 20 posto
kapitala banke osigurala je savezna Vlada, dok su preostalih 80 posto uložili privatni
ulagači, uključujući strance kao što su Rothschildi. „Pravni arhiv pokazuje da su oni
[Rothschildi] imali moć u staroj banci Sjedinjenih Država", piše Gustavus Myers.
Očito je da su udruženi europski bankari i njihovi ortaci iz Novoga svijeta pokušavali
steći nadzor nad američkom zalihom novca.

67
JIM MARRS

Ta je banka prouzročila i inflaciju proizvodnjom novčanica frakcijske pričuve.

Trgovci novcem su napredovali, ali prosječni su građani trpjeli. Godine 1811., kad se
bankin dvadesetogodišnji patent trebao produljiti, ukinut je većinom od jednog glasa
i u Senatu i u Zastupničkom domu.
Ali, troškovi rata 1812. godine, zajedno s kaotičnim financijskim prilikama,
naveli su Kongres da izda dvadesetogodišnji patent Drugoj banci 1816. godine. Ta
je Središnja banka prestala postojati 1836. godine, nakon što je predsjednik Andrew
Jackson 1832. uložio veto na kongresni zakon kojim joj se produljuje patent, što je
dovelo do Bankovnog rata. Jackson, junak Bitke za New Orleans i prvi američki pred­
sjednik koji nije bio rođen na Istočnoj obali, optužio je Središnju banku da je neu­
stavna i „nesreća za republiku; budući d a je smišljena kako bi Vladu okružila bogatom
aristokracijom koja je opasna za slobode zemlje”.
Vjerojatno nije bila slučajnost što je upravo na Jacksona bio izvršen prvi pokušaj
atentata u Americi 1835. godine, od strane čovjeka po imenu Richard Lawrence, koji
je tvrdio da je ,,u kontaktu s europskim silam a”. Lawrenceov je pištolj zatajio, a neo­
zlijeđeni, ali pobješnjeli Jackson povukao je Vladine fondove iz „legla otrovnica” pa je
predsjednik Druge banke Nicholas Biddle uzvratio ograničavanjem kredita u cijeloj
zemlji, prouzročivši opću ekonomsku paniku. Prema Eustaceu Mullinsu, Biddle je bio
zastupnik Jakoba Rothschilda u Parizu.
N adalje, Jacksonu su Biddleovi pomagači u Senatu izglasali nepovjerenje
(omjer glasova 26:20) zato što nije uspio dobiti odobrenje od Kongresa za povla­
čenje fondova. Politička motivacija tog postupka potvrđena je 1837. kad je Senat
poništio to izglasavanje nepovjerenja (omjer glasova 24:19). Biddle je nestao sa
scene, i do kraja svoja dva mandata „Stari Hikori" uspio je potpuno eliminirati
nacionalni dug.
Jackson je Biddleovo manipuliranje smatrao neprikrivenim pokušajem ucjenji­
vanja Vlade da obnovi bankin patent. Upozorio je: „Drski pokušaj sadašnje banke da
kontrolira Vladu, oskudica koju je bezobzirno prouzročila... nisu ništa doli nagovještaj
sudbine koja očekuje američki narod bude li namamljen da produlji trajanje te insti­
tucije ili osnuje drugu nalik njoj.”
Bilo je drugih pokušaja oživljavanja Središnje banke, ali nijedan nije uspio sve
do stvaranja Sustava saveznih pričuva 1913. godine.
Akcija obnavljanja Središnje banke zapravo je počela tri godine ranije. „Jednom
sam prilikom, pred kraj 1910. godine, doista sudjelovao u nečem tajnom i ponašao se
kao zavjerenik... N e smatram pretjeranim govoriti o našoj tajnoj ekspediciji na otok
Jekvll kao o prigodi kad je zapravo zamišljeno ono što je na koncu postalo Sustav
saveznih pričuva...”, pisao je Frank A. Vanderlip, jedan od ljudi koji su stvorili Sustav.
Kasnije je postao predsjednik njujorške banke National City.
Vanderlip je mislio na tajno noćno putovanje, 22. studenog 1910. godine, sed­
morice ljudi koji su predstavljali možda četvrtinu svjetskoga bogatstva na otok Jekyll,
odmaralište J. P Morgana blizu obale Georgije. Ta je misija bila tako povjerljiva da

68
 VLADARI IZ SJENE

su se koristila samo osobna imena, a uobičajene sluge na otoku zamijenili su novi

namještenici koji nisu poznavali nijednog sudionika.
Tajnovita sedmorica bili su Vanderlip, koji je predstavljao Williama Rockefellera i
ulagačku tvrtku Jacoba Schiffa - Kuhn, Loeb & Company; pomoćnik ministra finan­
cija Sjedinjenih Država Abraham Piatt Andrew; glava tvrtke J. R Morgan Company
Henry R Davison; predsjednik banke First National iz New Yorka (institucija kojom
je dominirao Morgan) Charles D. Norton; Morganov pomoćnik Benjamin Strong;
partner tvrtke Kuhn, Loeb & Company Paul Moritz Warburg; i vođa Republikanske
stranke u Senatu iz Rhode Islanda Nelson W Aldrich, predsjednik Nacionalne mone­
tarne komisije, jedini nebankar u toj skupini. No, bio je ortak bankara J. R Morgana i
tast Johna D. Rockefellera mlađeg. Warburg, predstavnik europskih Rothschilda, bio
je brat Maxa Warburga, šefa tvrtke M. M. Warburg Company, bankovnog konzorcija
u Njemačkoj i Nizozemskoj.
Skupina se na tjedan dana osamila na otoku kako bi pripremila planove za
bankovnu reformu, koju je Vlada smatrala nužnom zbog niza financijskih panika.
Danas mnogi istraživači vjeruju da su te panike umjetno stvarane kako bi se javnost
primorala da prihvati te iste „reforme”.
Ralph Epperson spominje da se Morgan vratio u Ameriku nakon posjeta Europi
početkom 1907. i pokrenuo glasine da je banka Knickerbocker u New Yorku insol-
ventna. Uplašeni klijenti izvršili su navalu na banku, što je izazvalo navale na druge
banke, pa je nastala panika. „Analiza panika 1873., 1893. i 1907. godine pokazuje da
su te panike bile posljedica operacija međunarodnih bankara u Londonu”, zaključio
je Eustace Mullins, ovlašteni biograf pjesnika Ezre Pounda, koji je potaknuo Mullinsa
da istraži Sustav saveznih pričuva 1948. godine.
Rektor Sveučilišta Princeton Woodrow Wilson (koji će ubzro postati američki
predsjednik) iznio je svoje rješenje za financijsku paniku: „Sve te neprilike mogle bi
se izbjeći ako imenujemo odbor od šest ili sedam ljudi kojima je stalo do društvene
dobrobiti, poput J. R Morgana, da srede stvari u našoj zemlji.” Vapaji za stabilnim
nacionalnim bankarskim sustavom bili su sve glasniji.
„Tako je američki narod, koji je pretrpio Američku revoluciju, rat 1812. godine,
borbe između Andrewa Jacksona i Druge banke Sjedinjenih Država, Građanski rat,
prijašnje panike 1873. i 1893. godine, i sad paniku 1907., na koncu doveden do
prihvaćanja rješenja koje su ponudili oni koji su prouzročili sve te događaje: međuna­
rodni bankari. To je tješenje središnja banka”, piše Epperson.
Pod pritiskom birača, Kongres je 1908. prihvatio Aldrich-Vreelandov zakon
kojim su nacionalne banke ovlaštene da izdaju kriznu valutu zvanu „bon” i formirao
Nacionalno monetarno povjerenstvo - sa senatorom Aldrichem kao predsjednikom -
koje će preporučiti kako stabilizirati američki monetarni sustav.
,.Od samih početka bilo je očito da je povjerenstvo prijevara”, piše Griffin.
„Takozvano istražno tijelo nije održalo službeni sastanak gotovo dvije godine, dok je
Aldrich obilazio Europu savjetujući se sa središnjim bankama Engleske, Francuske

69
JIM MARRS

i Njemačke. 300 000 tisuća poreznih dolara potrošeno je na ta putovanja, a jedini

opipljivi plod rada povjerenstva bilo je 38 golemih svezaka povijesti europskoga ban­
karstva." I i su svesci bili usredotočeni na njemački Reichsbank, čiji su glavni dioničari
bili Rothschildi i VVarburgova obiteljska tvrtka M. M. Warburg Company.
Završni izvještaj povjerenstva pripremilo je sedmero istaknutih ljudi koji su
tajno otputovali na Morganov otok Jekyll kako bi tobože lovili patke. Ti su ljudi
odredili da u Sjedinjenim Državama bude nekoliko središnjih banaka umjesto jedne
i dogovorili se da nitko neće izgovarati riječi „središnja” i „banka". Što je najvažnije,,
odlučili su da će ta tvorevina biti organizirana tako da izgleda kao službena agencija
američke Vlade.
U govoru pred zahvalnom publikom Američkoga bankarskog društva, Aldrich
je izjavio kako „predložena organizacija nije banka, nego zadruga svih banaka u
državi za točno određene svrhe". Warburg je zamislio formiranje te zadruge na način
prihvatljiv i bankarima i javnosti. Sva ograničenja koja se tiču bankara mogla su se
kasnije ukinuti - što je i učinjeno.
Ali, taj prijedlog, koji je postao poznat kao Aldrichev plan, prema svom senat­
skom predlagatelju, bio je zle sreće od početka. Previše je ljudi shvaćalo da je to
proziran pokušaj bankara da stvore sustav za same bankare. „Aldrichev je plan Wall
Streetov plan”, upozorio je član Kongresa Charles A. Lindbergh, otac slavnog avijati-
čara. Kad je Aldrich iznosio svoj plan u obliku zakonskoga prijedloga, nikad nije izašao
izvan povjerenstva.
Greider se podrugivao da su „kritičari skloni zavjerama preuveličavali važnost
sastanka na otoku Jekyll", ali priznao je da su „njihove sumnje u prenesenom smislu
točne" budući da su bankari znali da bi „svaki prijedlog prepoznat kao prijedlog Wall
Streeta bio osuđen na propast u Zastupničkom domu s demokratskom većinom”.
Bila je potrebna nova taktika, i došla je u obliku predsjednika Odbora za ban­
karstvo i tečaj Čartera Glassa, člana Kongresa iz Virginije, koji je otvoreno napao
Aldrichev plan tvrdeći da mu manjka Vladine kontrole i da stvara bankarski monopol.
Glass je sastavio nacrt alternative, Zakon o saveznim pričuvama, i izjasnio se protiv
Wall Streeta.
Planeri s otoka Jekyll Vanderlip i Aldrich žučljivo su govorili protiv Glassova
prijedloga zakona premda su cijeli odjeljci bili isti kao u Aldrichevu planu. Bio je to
očit pokušaj skupljanja javne podrške Glassovu prijedlogu prividnim protivljenjem
bankara.
Te je pokušaje naglašavala organizacija za bankovnu reformu zvana Nacionalna
građanska liga, „koju su u cijelosti financirale i kontrolirale banke pod vodstvom Paula
Warburga”, prema Griffinu.
„Zadaća te organizacije bila je podijeliti stotine tisuća 'obrazovnih' brošura,
organizirati kampanje pisanja pisama članovima Kongresa, dobavljati medijima mate­
rijale koji se mogu citirati i na druge načine stvoriti privid najšire podrške planu s
otoka Jekyll”, dodao je.

70
 VLADARI IZ SJENE

N a čelu Lige bio je J. Laurence Laughlin, profesor ekonomije sa Sveučilišta u

Chicagu, koje je primalo obilne donacije od Johna D. Rockefellera.
Dok se prikupljala narodna podrška za novi bankarski sustav, u političkoj areni
koristila se još jedna često primjenjivana taktika. Predsjednik William Howard Taft
već je javno dao riječ da će uložiti veto na svaki zakon kojim bi se stvorila središnja
banka. Bankari su trebali popustljivijeg vođu.
Taj je vođa bio Woodrow Wilson, član akademske zajednice kojega su na položaju
rektora Sveučilišta Princeton zadržali njegovi bivši drugovi iz razreda, Cleveland H.
Dodge i Cyrus McCormick, oba direktori Rockefellerove banke National City iz New
Yorka. „Gotovo dvadeset godina prije svoje nominacije, Woodrow Wilson kretao se u
sjeni Wall Streeta", piše Ferdinand Lundberg. Wilson, koji je uzdizao J. R Morgana 1907.
godine, bio je imenovan za guvernera New Jerseyja. Sad je bio bankarski izbor za pred­
sjednika. Wilsonovu nominaciju osigurao je čovjek koji će otada nadalje biti njegov stalni
pratitelj i savjetnik, pukovnik Edward Mandell House, bliski Warburgov i Morganov
suradnik. „Schiffovi, Warburgovi, Kahnovi, Rockefelleri i Morgani imali su povjerenja u
Housea”, napominje profesor Charles Seymour, koji je uredio Houseove spise.
Ali, postojao je jedan problem. Rane ankete pokazivale su da demokrat Wilson ne
može pobijediti republikanca Tafta. Manevrom koji je otada uspješno korišten neko­
liko puta, bivši predsjednik Theodore „Teddy” Roosevelt, također republikanac, bio je
potaknut da se kandidira u ime treće stranke velikim svotama novca koje su njegovoj
Naprednoj stranci pribavila dva velika donatora blisko povezana s Morganom. Plan je
dobro funkcionirao. Roosevelt je oteo glasove Taftu pa je Wilson, koji je već obećao da
će potpisati Zakon o saveznim pričuvama, bio izabran neznatnom većinom.
Bilo je nužno prividno protivljenje Wall Streeta. William McAdoo, Wilsonov
zet koji je bio imenovan za ministra financija, kasnije je otkrio: „Bankari su se borili
protiv... Zakona o saveznim pričuvama s neumornom energijom ljudi koji se bore
protiv šumskoga požara. Govorili su d a je populistički, socijalistički, nepotpun, pogu­
ban, djetinjast, loše zamišljen i neprovediv.” Međutim, McAdoo je o razgovorima s
tim bankarima rekao: „Postupno sam uvidio, kroz svu maglu i dim polemika, da se
bankarski svijet zapravo ne protivi toliko zakonu koliko se čini...”
Wilson je potpisao Zakon o saveznim pričuvama 23. prosinca 1913. godine,
samo dva dana prije Božića, dok su neki članovi Kongresa već bili kod kuće za blagda­
ne, i dok je pozornost prosječnog građanina očito bila usmjerena drugamo.
„Kongres je bio nadigran, nadmudren i nadmašen varavim ali sjajnim psihološ-
ko-političkim napadom ”, komentirao je Griffin.
Sustav saveznih pričuva danas je sastavljen od dvanaest banaka Saveznih priču­
va, svaka opslužuje jedan dio zemlje, ali dominira njujorška banka Saveznih pričuva.
Te banke vođi Upravni odbor čije članove imenuje predsjednik, a potvrđuje Senat, što
je obično automatski postupak.
Sustav predstavlja tako važnu silu u svjetskoj ekonomiji da financijski stručnjaci
svih država pozorno prate svaku akciju koju poduzme. „Pozornost je opravdana”, piše

71
JIM MARRS

Kim Clark iz U.S. News & World Reporta, „budući da i najmanja promjena kamatnih
stopa može uznemiriti tržišta i stvoriti ili uništiti milijune radnih mjesta".
Ali, bit čitavog sustava je u tome tko njime upravlja i radi čega. „Korištenje
Središnje banke za stvaranje izmjeničnih razdoblja inflacije i deflacije radi ostvarenja
golemih profita, čime se dvostruko vara javnost, međunarodni su bankari razradili u
egzaktnu znanost", napominje Alien.
Član Kongresa Lindbergh izjavio je 1913. da Sustav saveznih pričuva „formira naj­
veći konzorcij na svijetu... Kad predsjednik potpiše taj zakon, bit će legalizirana nevidljiva
vlada koja će vladati zahvaljujući moći novca. Novi će zakon stvoriti inflaciju kad god
konzorcij bude htio inflaciju. Odsada će depresije biti znanstveno stvarane”, upozorio je.
Sustav saveznih pričuva brzo su popunili isti ljudi koji su stajali iza njegova stva­
ranja. Morganov bankar Benjamin Strong postao je prvi upravitelj njujorške banke
Saveznih pričuva, dok je prvi upravitelj Upravnog odbora Sustava bio nitko drugi
doli Paul Warburg, čovjek kojemu se pripisuje planiranje većine pojedinosti Sustava
saveznih pričuva i koji je kasnije postao njegov predsjednik.
Usprkos riječi „savezne” u svojem imenu, Sustav nije dio američke Vlade. To je
privatna organizacija čije su vlasnice banke članice, koje su, s druge strane, vlasništvo
privatnih dioničara. A tko su ti dioničari?
„Pregled najvećih dioničara njujorških banaka jasno pokazuje da nekoliko obitelji,
povezanih podrijetlom, bračno ili poslovnim interesima, još uvijek nadzire njujorške
banke koje, s druge strane, drže kontrolni paket dionica njujorške banke Saveznih
pričuva”, izvještava istraživač Eustace Mullins u svojoj knjizi iz 1983. godine Tajne
Saveznih pričuva (The Secrets of the Federal Reserve). Mullins je pokazao grafikone koji
povezuju obitelji Rothschild, Morgan, Rockefeller, Warburg i druge.
Ta kontrola privatnih banaka nad Sustavom traje i danas. „Njujorška banka
Saveznih pričuva - koja potpuno dominira nad ostalih jedanaest ogranaka vlasničkim
udjelom, kontrolom i utjecajem, ima jedino stalno mjesto s pravom glasa u Saveznom
odboru za otvoreno tržište i upravlja svim transakcijama obveznica na otvorenom
tržištu - ima 19 752 655 neplaćenih dionica i u većinskom je vlasništvu dviju banaka:
Chase Manhattan (sad je spojena s bankom Chemical), koja ima 6 389 445 dionica
ili 32,35 posto, i Citibank, koja ima 4 051 851 dionicu ili 20,51 posto. Te dvije banke
zajedno imaju 10 441 295 dionica ili 52,86 posto, što je većinski udio”, stoji u izvje­
štaju istraživača Erica Samuelsona iz 1997. godine.
Reklo bi se da su se Jeffersonova i Lindberghova upozorenja o privatnom nad­
zoru nad Središnjom bankom pokazala točnima.
Griffin je ukazao na to da su stvaranjem Saveznih pričuva najveći bankari
konačno postigli dugogodišnji cilj - odgovornost poreznih obveznika za gubitke pri­
vatnih banaka. Citirao je Paula Warburga, koji je priznao: „Dok je tehnički i zakonski
novčanica Saveznih pričuva, obveznica Vlade Sjedinjenih Država, u stvari je ona
obveznica za koju jedina stvarna odgovornost leži na bankama pričuva... Vlada jedino
može biti pozvana da ih preuzme nakon što banke pričuva padnu pod stečaj.”

72
 VLADARI IZ SJENE

„Čovjek koji stoji iza Sustava saveznih pričuva kaže nam da novčanice Sustava
pričuva predstavljaju privatno izdani novac, a porezni su obveznici spremni pokriti potenci­
jalne gubitke tih banaka koje su ga izdale ”, pojašnjava Griffin [naglasak u izvorniku].
Novac kojim se pokriva Vladino prekomjerno trošenje dolazi putem mehanizma
koji su potaknuli isti ljudi u istom razdoblju - poreza na dohodak i sredstava njegova
ubiranja.
Zapravo su globalistički bankari iza Wilsona imali razloga za slavlje. Zvučeći
jezivo slično današnjim političarima, Wilson je proglasio da njegovu Vladu „više
zanimaju ljudska prava nego vlasnička prava". Pod krinkom te retorike, Wilson je
progurao zakonske odredbe „naprednije" od svih prijašnjih američkih administracija,
pridodavši Sustavu saveznih pričuva nametanje stupnjevitog poreza na dohodak (koji
će prikupljati Porezna služba Ministarstva financija), savezni Zakon o poljoprivred­
nim zajmovima (kojim je stvoreno dvanaest banaka za poljoprivrednike) i Savezno
trgovinsko povjerenstvo koje regulira poslovanje, između ostalih zakona.
Mnogim su se ljudima u ono doba svi ti zakoni činili nužnima. Neki bi i dalje mogli
tvrditi kako je možda bolje da upućeni bankari budu odgovorni za nacionalnu zalihu
novca. N a kraju krajeva, u publikaciji Saveznih pričuva iz 1963. stoji: „Zadaća Saveznih
pričuva je da potiče protok novca i kredita, koji će olakšati uredan gospodarski rast, sta­
bilnost dolara i dugotrajnu ravnotežu u našem međunarodnom platnom prometu.”
No, je li Sustav ostvario svoje naznačene ciljeve? Svatko stariji od 40 godina
iskusio je izmjenična razdoblja inflacije i recesije. Godine 1972. Nixon je devalvirao
dolar nakon što su ga Europljani odbili prihvatiti. „Od 1976. Sjedinjene Države
imaju negativnu trgovinsku bilancu, a 1985., prvi put od 1914., američka dugovanja
stranim vjerovnicima premašila su strana dugovanja američkim vjerovnicima”, stoji u
Encyclopaediji Britannici.
Ako su iznesene zadaće Sustava prave, onda je Sustav neslavno zatajio. „Čini
se da bi Sustav s tako bijednim rezultatima... bio ukinut bez odlaganja”, smatra
Epperson, koji sugerira da je možda „Sustav stvoren da radi baš suprotno od onoga
što tvrdi američkom narodu”.
Druga tajna značajka te igre novcem jesu traženi depoziti, novac pohranjen u
banci koji na zahtjev može biti povučen bilo kada. Taj sustav nam je poznat kao teku­
ći računi. Danas se vrlo brzo novac zamjenjuje plastičnim „debitnim” karticama, a
deponenti plaćaju sve veće „troškove usluge” za pravo da njihova banka koristi njihov
novac radi profita.
Recimo da neka osoba položi 50 dolara u banku, to je u stvari pozajmica banci,
budući da na zahtjev taj novac mora biti vraćen. Zato se u evidenciji tih 50 dolara
vodi kao pasiva. Međutim, banka zatim posuđuje tih 50 dolara nekom drugom koji ih
mora vratiti s kamatama. Sad se tih 50 dolara smatra aktivom. Istih 50 dolara je i akti­
va i pasiva, koje se stoga neutraliziraju, dokazujući da je novac u biti bezvrijedan.
Ali, tu je onda pitanje kamata. Kad se 50 dolara položi na štedni račun, prido­
daje se određeni mali postotak kamata, često pod uvjetom da se novac ne može brzo

73
JIM MARRS

povući. Kad se 50 dolara položi na tekući račun, deponent ne dobiva nikakve kamate.
No, kad banka pozajmi 50 dolara, zaračunava popriličnu kamatu prema trenutnim
stopama i ubire profit. Stoga je očito da je u bankarstvu dug jednak profitu.
To je glavna tajna novca.
Nije teško uvidjeti d aje mnogo unosnije otvoriti banku nego tekući račun. To tako­
đer može objasniti zašto su nekoć moćne Sjedinjene Države postale dužnička zemlja.
l ihva je izraz koji je gotovo nestao iz našega jezika. Danas mlađi ljudi nemaju
predodžbu o toj riječi. Nekoć se lihva definirala kao bilo kakva kamata koja se zaraču­
nava za pozajmicu, ali suvremeni rječnici ublažili su to na samo „previsoku kamatu.
Teksaški ustav nekoć je definirao lihvu kao svaku kamatu koja premašuje šest posto.
Ta je granica povećana tijekom godina sve dok cijeli pojam nije izbrisan. Kritičari
bankarstva primijetili su da čak i Biblija zahtijeva deset posto za Boga.
„Zaračunavanje kamata na tobožnje pozajmice je lihva, i to je postalo institucio­
nalizirano pod Sustavom saveznih pričuva”, tvrdi Griffin. To se postiglo prikrivanjem
postupaka Sustava tajnovitim i zakučastim ekonomskim izrazima. „Mehanizam kojim
Sustav pretvara dug u novac možda se čini složenim na prvi pogled, ali jednostavan
je sjetimo li se da nakana ni nije bila da taj proces bude logičan, nego zbunjujući i
varav”, dodaje Griffin.
Greider se složio napisavši: „Predviđeno je da postupci Sustava budu preezote-
rični da bi ih shvatio običan građanin.” Neki smatraju da bi to neznanje moglo biti
blagoslov. Henry Ford navodno je rekao: „Dobro je da ljudi u našoj zemlji ne razu­
miju naš bankovni i monetarni sustav jer da razumiju, mislim da bi do jutra izbila
revolucija.”
.Većina Amerikanaca zapravo ne razumije djelovanje međunarodnih pozajmlji-
vača novca”, slagao se s tim pokojni senator Barry Goldvvater. „Bankari žele da tako
bude. Svjesni smo na maglovit način da obitelji Rothschild i Warburg iz Europe te J. R
Morgan, Kuhn, Loeb & Company, Schiff, Lehman i Rockefelleri posjeduju i kontrolira­
ju golemo bogatstvo. Kako su stekli tu golemu financijsku moć i kako je primjenjuju, za
većinu je nas neshvatljivo. Međunarodni bankari zarađuju dajući kredite vladama. Što
je veći dug države, veće su kamate koje su vraćaju pozajmljivačima. Europske nacional­
ne banke zapravo su u vlasništvu i pod kontrolom privatnih interesa.” Može se dokazati
da ti isti privatni interesi posjeduju i kontroliraju Sustav saveznih pričuva.
Prema Greideru, današnji gospodari novca stvorili su tako zamršene i ezoterične
detalje oko svojih financijskih transakcija da je Sustav poprimio razmjere kulta.
„Modernim se umovima čini bizarnim razmišljati o Sustavu pričuva kao o
religijskoj instituciji”, piše on. „No, teoretičari zavjere na svoj su suludi način bili
na tragu nečeg stvarnog i značajnog... [Sustav] također funkcionira u sferi religije.
Njihova tajanstvena moć stvaranja novca, naslijeđena od svećeničkih preteča, zakri-
ljuje složen niz socijalnih i psiholoških značenja. S vlastitim oblikom tajnih čarobnih
riječi, Savezne pričuve vrše društvene rituale koji izazivaju strahopoštovanje, tako
moćne i zastrašujuće transakcije da se čine izvan našeg poimanja... Prije svega, novac

74
 VLADARI IZ SJENE

je funkcija vjere. Zahtijeva bezuvjetni i sveopći društveni pristanak koji je doista

misteriozan. Da bi se stvarao i rabio novac, svi moraju vjerovati. Samo tada bezvri­
jedni komadići papira dobivaju vrijednost.”
Mnogi istraživači i autori smatraju profitiranje od duga, zaodjeveno u drevni i
mistični žargon, skupa s dokumentiranim vezama bankara koji upravljaju odlukama
vlasti, glavnim uzrokom povećanja duga, kako javnog, tako i osobnog.
„Zahvaljujući odluci Saveznih pričuva da dopuste enormno povećanje zalihe
novca i obilju stranog kapitala koji traži sigurnu luku u Sjedinjenim Državama,
potrošači i tvrtke i dalje su prezasićeni kreditom koji im stoji na raspolaganju", pišu
Phillip J. Langman i Jack Egan u poslovno orijentiranom U.S. News & World Reportu
u siječnju 1999. godine. Također napominju: „Gospodarstvo i dalje stvara nova radna
mjesta, ali Amerikanci se zadužuju brže nego što im rastu prihodi.”
Prije 1930-ih godina papirnate novčanice mogle su se zamijeniti za zlato, s obzi­
rom na to d a je paragraf 10 američkog Ustava označivao zlato i srebro kao jedino zako­
nito sredstvo plaćanja. Stare novčanice Saveznih pričuva imale su natpis: „Zamjenjivo
za zakonit novac u državnoj blagajni Sjedinjenih Država ili bilo kojoj banci Saveznih
pričuva.” Ali, više ne.
„Nova dimenzija povjerenja pridodana je iluziji [stvarne vrijednosti]”, pojašnja­
va Greider. „N a koncu, posljednje uporište iluzije novca odbačeno je u ovom stoljeću:
napušten je zlatni standard.” Izvorna svrha novca - da predstavlja konkretna dobra i
usluge - zaboravljena je.
Jednostavne tajne novca pomno je sakrilo svećenstvo kulta novca. „Američka
javnost, čime se ne razlikuje od svojih političkih vođa, ovisi o poznatim klišejima zbog
svojeg ograničenog razumijevanja novca”, napominje Greider. „Prosječni građani jedno­
stavno ne mogu razumjeti taj jezik, a većina ekonomista nije im ga pokušala prevesti. ”
Novac su danas sve više elektronske točkice na ekranu računala kojemu se pri­
stupa plastičnim karticama na bankomatima. N išta ne stoji iza njega. Ipak, taj ilu­
zorni novac velike institucije posuđuju uz kamate. Kako ukupna količina novca raste,
njegova se vrijednost smanjuje. To se naziva inflacijom, što je zapravo ugrađeni porez
na uporabu novca. A oni koji nadziru optjecaj papirnatoga novca ili elektronskih toč­
kica mogu manipulirati inflacijom u oba smjera.
„Posljedica tog cijelog sustava golem je dug na svim razinama današnjega druš­
tva”, piše William Bramley. „Banke su dužne klijentima, a novac klijenata je posuđen
i stvara zaduženost prema bankama. Ono što taj sustav čini nalik nečemu proizašlom
iz luđačkog delirija činjenica je da banke, poput drugih pozajmljivača, često imaju
pravo zaplijeniti fizičku imovinu ako im se ne vrati njihov papirnati novac.”
Tijekom Velike depresije 1930-ih godina, novac je zadržao svoju vrijednost.
Jednostavno je bilo teško doći do njega pa su cijene pale odražavajući njegovu nesta­
šicu. Danas Amerika doživljava inflatornu depresiju - cijene nastavljaju rasti zbog
napuhane količine novca. Što je više novca u optjecaju, manje vrijedi.

75
 i Izgradnja imperija

Bankari poput Rothschilda brzo su shvatili da mogu manipulirati vrijednošću

novca nadzirući količinu u optjecaju. Frakcijsko bankarstvo omogućilo im je da izdaju
ili povlače novac prema vlastitom nahođenju.
Umnogostručili su svoje profite i moć iznova posuđujući novac čitavim država­
ma radije nego samo pojedincima. „Kako su sazrijevali i učili magiju pretvaranja duga
u novac, prelazili su granice Frankfurta”, bilježi Griffin. Kao što je dokumentiralo
nekoliko autora, Rothschildi su pridodali i učinkovite obavještajne mreže i kvazisluž-
beno krijumčarenje kako bi povećali svoje carstvo.
Primjerice, kad je Napoleon odbio pozajmice od Rothschilda, osnovavši svoju
Francusku banku, stvorio je osvetljive neprijatelje. Nakon povratka iz progonstva
1815. godine, Napoleona su okolnosti prisilile na velike pozajmice kako bi obranio
Francusku od britanskoga vojvode od Wellingtona i njegove skrpane europske vojske.
Nathan Rothschild iz Londona pozajmio je Napoleonu pet milijuna funti. Nathan
je u isto vrijeme, pomoću drugih članova obitelji Rothschild, prokrijumčario golemu
količinu zlata preko Francuske kako bi opskrbio Wellingtona. Opet su Rothschildi
sjedili na dvije stolice.
Kada je u lipnju 1815. godine Wellingtonova preporođena vojska porazila
Napoleona kod Waterlooa, u Englesku su, zajedno s viješću o pobjedi, pohita­
li i Rothschildovi teklići noseći svoje dobro poznate nedodirljive crvene torbe.
Rothschildov glasnik stigao je cijeli dan prije Wellingtonova. Znajući za tu sposobnost
brzog informiranja, sve oči na londonskoj burzi bile su uprte u Nathana Rothschilda,
koji je, čineći se malodušnim, naredio prodaju svojih dionica. Sigurni u to da je
Wellington poražen, svi su počeli mahnito prodavati, što je na kraju rezultiralo time
da su mešetari Nathana Rothschilda ubrzo mogli pokupovati priličnu većinu britan­
skih dugova za samo mali dio njihove prave vrijednosti.
Mnogo kasnije, Nathan Rothschild komentirao je svoj postupak: „Bio je to naj­
bolji poslovni potez u mom životu.”
Do početka 19. stoljeća Rothschildi su uspjeli steći plemićke titule. Francuska
loza dodala je ,,đe" ispred imena 1816. godine, dok su austrijski ogranci postali baru­
nima 1882. Nesklona kraljica Viktorija 1885. g. dodijelila je titulu baruna Nathanielu
Rothschildu, Nathanovu unuku.

76
 VLADARI IZ SJENE

„Tijekom prve polovine 19. stoljeća braća su izvršavala važne transakcije u ime
vlada Engleske, Francuske, Prusije, Austrije, Belgije, Španjolske, Napulja, Portugala,
Brazila, raznih njemačkih država i manjih zemalja. Bili su osobni bankari mnogih
okrunjenih europskih glava. Mnogo su ulagali, preko posrednika, u daleka tržišta
poput američkog, indijskog, kubanskog i australskog”, napominje Griffin.
Naravno, da bi zaštitili tako velika ulaganja, Rothschildi su morali u nekoj mjeri
nadzirati aktivnosti država u kojima su djelovali. Također, financirali su razne zemlje
i zatim ih navodili na sukob kako bi ih podvrgli svojoj volji. Taj je manevar poznat kao
„ravnoteža snaga” i zahtijevao je veliku tajnovitost.
„Ostajući iza kulisa, mogli su izbjeći nalet bijesa javnosti koji je, umjesto prema
njima, bio usmjeren na političke figure koje su oni u velikoj mjeri kontrolirali", objaš­
njava Griffin, dodajući: „To je tehnika kojom se otada služe financijski manipulatori,
a danas se u cijelosti njome koriste oni koji upravljaju Sustavom saveznih pričuva.”
Rothschildi su ostali klanski orijentirani kroz cijelo 20. stoljeće, kao što dokazuje
biograf Wilson opisujući kako je Lionel de Rothschild „jednom prošao sa mnom popis
svih živućih članova obitelji - desetine njih. 1 mogao je svakog na brzinu verbalno
skicirati."
Do kraja 1990-ih patrijarsi carstva Rothschilda bili su baruni Guy i Elie
de Rothschild u Francuskoj i lord Jacob Rothschild i sir Evelyn de Rothschild u
Britaniji.
Usprkos današnjoj otvorenosti medija, Rothschildi i dalje kriju svoje tajne.
Godine 1998. predavaču povijesti na Oxfordu, Niallu Fergusonu, dopustili su objaviti
iscrpnu biografiju Rothschilda - ali samo do 1848. godine. Osvrnuo se na „suludu
skupinu" zavjereničkih autora koji vide svjetsku kontrolu u aktivnostima Rothschilda
i pokušao napisati tobože „znanstvenu povijest" te obitelji.
Međutim, Fergusonove izjave o nedužnosti Rothschilda opovrgava njegovo vla­
stito priznanje da mu je čak i kao službenom biografu istraživanje bilo ograničeno.
„Od početka je službeno dogovoreno da ću imati pravo slobodno citirati bilo koji
materijal iz arhive Rothschilda u Londonu datiran prije ožujka 1915. godine... i iz
bilo kojeg drugog arhiva i privatne zbirke spisa ako mi njihovi skrbnici to dopuste",
objasnio je.
Čak i tada je Ferguson otkrio značajne praznine i ispuštanja u arhivima, osobito
što se tiče godina koje prethode Američkom građanskom ratu. Kao samozvani „ateist
iz kalvinističke sredine”, nije obraćao nimalo pozornosti na metafizičke aspekte podri­
jetla Rothschilda, njihovo poznavanje kabalističke tradicije ili vezu s masonstvom i
drugim tajnim društvima.
Međutim, Rothschildi ne mogu pobjeći svim medijskim istraživanjima pa do nas
povremeno dopre neka kratka vijest, kao 8. srpnja 1996. g., o „tajnovitom samouboj­
stvu” 41-godišnjeg Amshela Rothschilda, upravitelja obiteljskoga financijskog carstva.
Amshel je, kao najstariji sin, postao izvršni direktor Rothschild Asset
Managementa 1990. godine te napredovao do mjesta predsjednika 1993. Navodno

77
JIM MARRS

mu je bila „neugodna njegova uloga u bankarskom carstvu na koju g a je prisilio nje­

gov otac lord Victor Rothschild. Kružile su glasine da su članovi obitelji nezadovoljni
njegovom poslovnom politikom. Prema novinarki Sally Bedell Smith, tvrtka je izgu­
bila devet milijuna dolara u godini prije Amshelove smrti, l o se dogodilo u vrijeme
kad je Evelyn Rothschild upravo dogovorio partnerstvo s drugom najvećom bankom
u Kini. Nastojeći neutralizirati taj gubitak, Amshel je planirao stopiti raštrkane obi­
teljske operacije u jedan globalni koncern vrijedan 28 milijardi dolara.
Amshel Rothschild pronađen je mrtav u mramornoj kupaonici svoje hotelske
sobe u Parizu. Ležao je ispod držača za ručnike koji je bio samo metar i pol od poda,
što je nagnalo jednog izvjestitelja na komentar: „Čovjeku visokom 1,85 m nije bilo
lako objesiti se.” Nosio je samo frotirni orgtač, a jedan kraj remena ogrtača bio mu je
omotan oko vrata. Drugi je kraj bio svezan za držač ručnika koji je navodno slučajno
izvukao iz zida jedan od istražitelja.
Isprva je objavljeno da je uzrok smrti srčani udar, ali kasnije je to promijenjeno
u očito samoubojstvo gušenjem. Nije bilo poruke ni dokaza nasilnog čina premda je
policijski izvještaj poslan izravno francuskom ministru unutarnjih poslova, zaobilaze­
ći uobičajene kanale. To je očito učinjeno na zahtjev obitelji koja izbjegava publicitet,
što je dobar pokazatelj njezine moći nad Vladom.
Zbog izostanka uočljivih privatnih problema i poruke, samoubojstvo se čini naj­
manje vjerojatnom teorijom o Amshelovoj smrti.
Usprkos neobičnim okolnostima smrti i njegovu položaju u svjetskom bankar­
stvu, Amshel jedva da je bio spomenut u medijima, a zaključak da se objesio objav­
ljen je bez pitanja ili komentara. U Godišnjaku Encylopediae Britannice 1997. njegova
se smrt spominje u samo jednoj rečenici. Zametnuta je u odjeljku pod naslovom
„Ekonomski poslovi: bankarstvo" i glasi: „Britansku bankarsku industriju u srpnju je
potreslo navodno samoubojstvo Amshela Rothschilda, izvršnog direktora rukovodstva
imovinom i ulaganja londonskog ogranka obitelji Rothschild i vjerojatnog nasljednika
obiteljskih globalnih bankarskih operacija.” Nedostatak izvještavanja o sumnjivoj
smrti tako istaknute osobe govori u prilog onih koji vide skrivenu kontrolu medija.
Biograf Rothschilda Derek Wilson bio je zapanjen izdržljivošću te obitelji.
„Genetika, mitologija, promišljena obuka, prilike koje pružaju bogatstvo i veze, sve
je to imalo svoju ulogu u stvaranju jedne od najizuzetnijih - možda i najizuzetnije -
obitelji u novijoj povijesti”, zaključio je s divljenjem. „Malo je dinastija, s iznimkom
nasljednih monarhija sačuvanih od zaborava pravom prvorodstva, održalo svoj utjecaj
u svijetu kroz sedam naraštaja.”
Prvorodstvo se odnosi na glavni uvjet izvorne oporuke Mayera Amschela koji
nalaže da samo najstariji sin u svakom naraštaju može upravljati obiteljskim bogat­
stvom. N a taj način ne samo da se obitelj Rothschild čvrsto drži zajedno, nego, kao u
tajnim društvima, oni članovi obitelji koji nisu upućeni u najskrovitiju kontrolu malo
znaju o njezinim financijskim poslovima. Bivši visoki rukovoditelji tvrtki Rothschilda
žale se kako često „nisu bili u toku” glede važnih odluka.

78
 VLADARI 12 SJENE

To obiteljsko zajedništvo i tajnovitost, zajedno s nevjerojatnom moći njiho­

va bogatstva, može razjasniti često citirane riječi patrijarha Mayera Rothschilda:
„Dopustite li mi da upravljam novcem neke zemlje, nije me briga tko određuje njezine
zakone." v
Utjecaj Rothschilda proširio se diljem svijeta. Njihov utjecaj na glavnu japansku
bankarsku kuću Nomura potječe od prijateljstva Edmunda Rothschilda i Tsunaa
Okumure, čovjeka najodgovornijeg za stvaranje tog financijskog diva.
Upravo su Rothschildi pridonijeli stvaranju izraelske države. Godine 1917.,
nakon što je služio kao član britanskoga Parlamenta, cionist lord Lionel Walter
Rothschild drugi - najstariji sin koji je naslijedio Nathanov novac i titulu nakon nje­
gove smrti 1915. - primio je pismo od britanskoga ministra vanjskih poslova Arthura
Balfoura kojim se izražava suglasnost za osnivanje židovskoga nacionalnog doma u
Palestini. To je pismo kasnije postalo poznato kao Balfourova deklaracija. Godine
1922. Liga naroda potvrdila je Balfourov mandat u Palestini, utrvši tako put za
kasnije stvaranje Izraela. Barun Edmond de Rothschild, koji je izgradio prvi naftovod
od Crvenoga mora do Sredozemlja kako bi iransku naftu doveo u Izrael i utemeljio
izraelsku Središnju banku, prozvan je „ocem modernog Izraela”.
U SAD-u je novinar William T. Still rekao da je obiteljsko stvaranje bogatstva
bilo „temeljito”. „Djelujući preko volstritskih tvrtki Kuhn, Loeb & Co. i J. P Morgan
Co., Rothschildi su financirali Johna D. Rockefellera kako bi mogao stvoriti carstvo
Standard Oila", piše Still. „Financirali su i aktivnosti Edvvarda Harrimana [željezni­
ce] i Andrevva Cam egieja [čelik].”
Bez obzira na to dominiraju li doista Rothschildi američkom ekonomijom ili
utječu na nju, bliske veze između američkih i britanskih bogatih obitelji i tajnih dru­
štava čvrsto dokazuju povezanost s Europom.
Jedna od takvih veza je sestrinska organizacija Trilateralne komisije, CFR-a i
Bilderberga: Kraljevski institut za međunarodne poslove.
 | Kraljevski institut za međunarodne
j poslove - okrugli stolovi

Zadaci i metode suvremenih američkih tajnih društava nisu nastali u Americi,

već su uvezeni iz tajnih društava koja su stoljećima dominirala Europom.
Vratimo li se na sastanak u Parizu 1919. godine koji je doveo do stvaranja Vijeća
za inozemne odnose, valja napomenuti da je to Vijeće bilo samo američki ogranak
predloženog „Instituta za međunarodne poslove". Engleski ogranak zadržao je izvor­
no ime, postavši poznat kao Kraljevski inistitut za međunarodne poslove (R1IA).
Kao i u slučaju CFR-a, stvaranje Instituta potaknuli su savjetnik VVoodrovva
Wilsona, pukovnik House, bankari Warburg i Baruch te drugi članovi Houseove
„istraživačke skupine" internacionalista. RIIA je izgrađena na postojećem tajnom
društvu, Skupinama okruglog stola, koje je oko 1910. osnovao trust engleskoga dija­
mantnog magnata Cecila Rhodesa.
Donald Gibson ovako je sve to objasnio: „Kraljevski institut osnovan je 1919.
kako bi održao britansku moć u svijetu i potpomogao je osnivanje Vijeća za inozemne
odnose kao dio nastojanja da poveže britansku i američku višu klasu i njihove vanj­
skopolitičke interese.”
Taj je pogled iznio i David leke napisavši: „Takozvani poseban odnos' između
Britanije i Amerike ustvari je odnos između RlIA-e i Vijeća za inozemne odnose.”
Sjedište RIlA-e je u Chatham Houseu na londonskom St. Ja m e s's Squareu,
nasuprot doma bogate obitelji Astor. Često se kaže da se britanska vanjska politika
kreira u Chatham Houseu.
Stvaranje RIlA-e vodio je Lionel Curtis, veteran južnoafričkih burskih ratova
koji je postao tajnik sira Alfreda Milnera, britanskoga visokog povjerenika za Južnu
Afriku. Curtis je bio jedan od nadarenih mladih Milnerovih štićenika poznatih kao
„Milnerov dječji vrtić”. Opisivali su ga kao „britanskoga javnog djelatnika i pisca,
zagovornika britanskoga imperijalnog federalizma i svjetske države koji je imao pri­
ličan utjecaj na nastanak Commonvvealtha... Bio je najviše odgovoran za zamjenu
izraza [britansko] 'carstvo' 'Commonvvealthom'. ”
Milner, „vatreni imperijalist” obrazovan na Oxfordu, izazvao je svojim krutim
stavovima Burski rat (1899. - 1902.), a pobjedom je Britanija stekla nadzor nad
južnoafričkim rudnicima dijamanata i dobrim dijelom zaliha zlata. Nije slučajno
Milner postao glavni upravitelj imetka Cecila Rhodesa, južnoafričkoga dijamantskog

80
 VLADARI IZ SJENE

tajkuna.
Cecil Rhodes, više od bilo koga drugog, dao je poticaj za formiranje nekoliko
tajnih društava uključujući RIIA-u i C FR , počevši s njegovim Skupinama okruglog
stola.
Profesor Carroll Quigley, ugledni povjesničar i profesor povijesti u Diplomatskoj
školi na Sveučilištu u Georgetownu i sveučilišni mentor predsjednika Clintona, obja­
snio je: „Rhodesove stipendije [Clinton je dobio jednu]... poznate su svima. Ono što
nije opće poznato jest da je Rhodes u pet prethodnih oporuka ostavio svoje bogat­
stvo za stvaranje tajnoga društva koje će se posvetiti očuvanju i širenju Britanskoga
Carstva. A ono što se čini da nije poznato nikome jest to da to tajno društvo... postoji
i danas.”
Budući da Quigley i mnogi drugi smatraju Skupine okruglog stola pretečama
suvremenih tajnih društava, trebalo bi se pobliže pozabaviti Cecilom Rhodesom,
njegovim pouzdanikom lordom Milnerom i njihovim stajalištima.
 Rhodes i Ruskin

Cecil Rhodes, duhovni otac suvremenih tajnih društava, i njegov sveučilišni

mentor John Ruskin nastavljali su filozofsku tradiciju koja se može pratiti sve do stare
Grčke pa i prije. Tu tradiciju slijedili su i pioniri socijalizma Karl Marx i Friedrich
Engels.
Rođen 1853. godine, Rhodes, sin vikara iz B ish o p 's Stortforda, bio je obuzet
religijskim idejama od rane dobi. Godine 1879. pridružio se svojemu bratu, koji je
upravljao jednom južnoafričkom farmom pamuka. Oba je brata ubrzo privuklo tra­
ganje za dijamantima.
Nakon određenoga početnog uspjeha, Rhodes je osnovao tvrtku De Beers
Consolidated Mines, nazvanu prema parcelama obitelji Nicholasa de Beersa koje je
preuzeo.
Osam je godina Rhodes provodio vrijeme paralelno u rudnicima u Kimberleyju
u Južnoj Africi i na studiju na Oxfordu, gdje g a je očarao profesor likovnih umjetnosti
John Ruskin.
Sin imućnog trgovca vinom, Ruskin se toliko udaljio od uobičajenog načina raz­
mišljanja da je jedan biograf rekao kako živi „težak, osamljenički unutarnji život, često
proganjan i zahvaćen ludilom”. Sklon čestom masturbiranju i nimfolepsiji (mahnita
sklonost prema maloljetnicama), Ruskin ipak nije uspio konzumirati brak s devetnae­
stogodišnjom Effie Gray, 1848. godine. Šest godina kasnije, još uvijek djevica, dala je
poništiti brak, što je bio šokantan razvoj događaja za ono doba.
Ruskin je bio revni proučavatelj Biblije, ali kasnije je odustao od vjerovanja u
Boga. „John Ruskin, čovjek koji je nadahnuo Cecila Rhodesa, Alfreda Milnera i one
koji su osnovali tajno društvo Okrugli stol, bio je pod utjecajem ezoteričnih tekstova
[grčkoga filozofa] Platona i madame Blavatsky [osnivačica okultnog Teozofskog druš­
tva], knjiga lorda Edwarda Bulwera-Lyttona i tajnih društava tipa Red zlatne zore”,
piše Icke.
Ruskin, koji je navodno svaki dan čitao Platonovu Državu, prihvatio je Platonovu
ideju savršenoga društva u čijoj je strukturi na vrhu centralizirano vodstvo - vladajuća
klasa. Marx i Engels, utemeljitelji modernog komunizma, također su bili poznavatelji
Platona i imali su slične poglede kao Ruskin. Zagovarajući strogo centralizirani nad­

82
 VLADARI IZ SJENE

zor nad državom, bilo diktatora ili posebne vladajuće klase, Ruskin je ustvrdio: „Moj
je stalni cilj pokazati vječitu nadmoć nekih ljudi nad drugima, katkad čak i jednoga
čovjeka nad svima ostalim a.”
Prema Quigleyju, Rhodesa se toliko dojmila Ruskinova filozofija da je rukom
prepisao jedno od njegovih oksfordskih predavanja i nosio ga sa sobom trideset
godina.
Michael Baigent i Richard Leigh, autori Hrama i lože, otkrili su da je Rhodes
bio aktivan među britanskim slobodnim zidarima, što ga povezuje s drugim istaknu­
tim osobama iz 19. stoljeća poput kraljeva Georgea IV i Vilima IV., kao i s lordom
Randolphom Churchillom (Winstonovim ocem), markizom od Salisburyja, Arthurom
Conanon Doyleom, Rudyardom Kiplingom i Oscarom Wildeom. Zaokupljenost te
skupine Platonovom i Ruskinovom filozofijom te teozofijom madame Blavatsky
podudarala se s idealima slobodnih zidara.
Uz pomoć bliskoga prijatelja, njemačkoga veletrgovca Alfreda Beita, Rhodes
je širio.svoju dijamantsku tvrtku pa je De Beers 1891. godine kontrolirao 90 posto
svjetske proizvodnje dijamanata. Sredinom 1890-ih Rhodes je utemeljio Diamond
Syndicate, preteču današnjega Central Selling Organizationa, koji nadzire gotovo 80
posto svjetske trgovine dijamantima.
Također je stekao velik nadzor nad transvalskim rudnicima zlata, koji su se vrlo
brzo razvijali. Uz bogatstvo koje se neprekidno povećavalo, Rhodes je počeo sanjati
i o željezničkoj pruzi od Južne Afrike do Kaira i širenju britanskog imperija, što je
uključivalo i stoljetni san o vraćanju američkih kolonija.
Kao i iza Morgana i Rockefellera, i iza Rhodesa otkrivamo golemu moć obitelji
Rothschild.
„Bili su financijeri Cecila Rhodesa, omogućivši mu da ostvari monopol nad
nalazištima dijamanata u Južnoj Africi”, piše Griffin. „Još su uvijek povezani s De
Beersom.” U studenom 1997. godine kad je, u dobi od sedamdeset jedne godine, u
Zencvi umro barun Edmond Adolphe Maurice Jules Jacques de Rothschild, izvješteno
je da je imao značajan udio u tvrtki De Beers Consolidated Mines u Južnoj Africi.
Ideju o povezanosti Rhodesa i Rothschilda iznio je i bivši britanski obavještajac
dr. John Coleman, koji piše: „Rhodes je bio glavni posrednik Rothschilda... [koji je]
izvlastio južnoafričke Bure od njihova prava na zlato i dijamante koji leže u njihovoj
zemlji. Prema Colemanu, Rhodesova prva Skupina okrugloga stola osnovana je u
užnoj Africi financijama britanskih Rothschilda da bi se Britaniji odani poslovni
deri obučavali kako održati nadzor nad bogatstvom te zemlje. Ideju da su Rothchildi
nancirali Rhodesa podržava i Frank Aydelotte, koji je u Američkim Rhodesovim sti-
idijama (American Rhodes Scholarships) napisao: „Rhodes je 1888. napisao svoju
“u oporuku... ostavivši sve lordu Rothschildu...”
Okrugli stolovi počeli su kao niz polutajnih skupina, po uzoru na iluminate
slobodne zidare s „unutarnjim" i „vanjskim” krugovima i piramidalnom hijerar-
jom. Unutarnji se krug nazivao krugom upućenih (ili odabranih) dok se vanjski

83
JIM MARRS

nazivao društvom pomagača. Dva člana Rhodesova unutarnjega kruga upućenih bili
su britanski novčar lord Victor Rothschild i lord Milner. Rhodes je prozvao svoje
tajno društvo Okruglim stolom prema legendarnom sastajalištu kralja Artura. Valja
napomenuti da je legenda o Arturu i Svetom gralu usko povezana s kontroverznom
idejom loze koja vuče podrijetlo od Isusa - sangreala ili kraljevske krvi, o čemu ćemo
raspravljati kasnije.
Coleman piše da su se, opskrbljeni golemim bogatstvom koje su stekli kontro­
lirajući zlato, dijamante i lijekove, „članovi Okrugloga stola raštrkali po svijetu kako
bi preuzeli kontrolu nad fiskalnom i monetarnom politikom i političkim vodstvom u
svim zemljama u kojima su djelovali.”
Predstavljajući primjer za današnje međusobno povezane uprave korporacija i
zaklada oslobođenih od poreza, „sam Okrugli stol sastoji se od labirinta tvrtki, insti­
tucija, banaka i obrazovnih ustanova, za koji bi i kvalificiranom aktuaru trebala cijela
godina da ga sredi”, tvrdi Coleman.
Dok bi neki mogli optužiti Colemana kao teoretičara zavjere, to ne bi mogli reći
i za dr. Quigleyja.
„Uistinu postoji, i postojala je cijeli jedan naraštaj, međunarodna anglofilska
mreža koja djeluje, u određenoj mjeri, onako kako radikalna desnica smatra da djeluju
komunisti”, potvrdio je Quigley. „Znam za djelovanje te mreže zato što sam je istraži­
vao 20 godina, a dvije mi je godine, početkom 1960-ih, bilo dopušteno proučavati nje­
zine dokumente i tajne arhive. Nemam averziju prema njoj ni prema većini njezinih
ciljeva jer velik sam dio života bio blizak i njoj i njezinim instrumentima... Općenito,
moje se mišljenje najviše razlikuje po tome što ona želi ostati nepoznata, a ja vjerujem
da je njezina uloga u povijesti dovoljno značajna da bude poznata.”
Quigleyjeve riječi ponovili su Wallechinsky i Wallace, koji su citirali Rhodesovu
oporuku. Ona poziva na „osnivanje, promicanje i razvoj tajnoga društva, čiji će pravi
cilj i svrha biti produljenje britanske vladavine diljem svijeta... [što uključuje] konačni
povratak Sjedinjenih Američkih Država”.
Godine 1890. kraljica Viktorija, impresionirana njegovim imperijalističkim
pogledima, imenovala je Rhodesa premijerom afričke kolonije Cape. Nakon njegove
smrti od srčane bolesti 1902. godine, Rhodesovu reputaciju nepopustljivog biznisme­
na i političara ublažila je vijest o njegovu velikodušnom planu da omogući stipendije
mladim ljudima na Oxfordu koji mnogo obećavaju. Premda su Rhodesa uzdizali zato
što je zabranio diskvalificiranje kandidata na temelju rase, očito je ostao čovjek svoje­
ga doba budući da je jednom iznio svoju želju za „jednakim pravima za sve bijelce".
Za samoga se Rhodesa smatralo da je bio član tajne skupine poznate kao „olim-
pijci”, po grčkim bogovima. Prema Colemanu, to je bilo samo drugo ime za globaliste
koje on naziva Komitetom 300. Povrh toga, smatralo se da je Rhodes bio povezan i s
tajnovitim iluminatima, najvjerojatnije preko svojih masonskih veza.
Quigley je Rhodesovo tajno društvo oslovljavao u množini - Skupine okrugloga
stola, koje su imale pridodane ogranke u sedam zemalja do 1915. godine. Premda su

84
 VLADARI IZ SJENE

ga stvorili Curtis i drugi, društvo su financirali uglavnom Rhodesovi sljedbenici i lord

Milner. „Od 1925. bilo je značajnih donacija od bogatih pojedinaca i zaklada te tvrt­
ki povezanih s međunarodnim bankarskim bratstvom, osobito od Carnegie United
Kingdom Trusta i drugih organizacija povezanih s J. P Morganom, Rockefellerima i
W hitneyjima...”, dodao je Quigley, ne spominjući Rothschilde imenom.
Nakon Rhodesove smrti, Milner, Rothschild i njihovi međunarodni bankarski
ortaci stekli su potpuni nadzor nad Okruglim stolovima koji su se počeli širiti daleko
izvan Britanskoga Carstva. Profesor Quigley objašnjava: „N a kraju Prvoga svjetskog
rata postalo je jasno da će se ta organizacija [Okrugli stol] morati silno proširiti."
Lionel Curtis pozvan je da osnuje Kraljevski institut za međunarodne poslove kao
okvirnu organizaciju tu. Skupine okrugloga stola.
Quigley je ciljeve tih skupina - od kojih je glavni očito bio spajanje svjetskih
država u jedan entitet gdje bi se govorio engleski, kako bi se održao mir i omogućili
stabilnost i napredak nerazvijenim područjima - smatrao „vrlo pohvalnima".
Velika je ironija da je organizacija Okrugloga stola - koja je proklamirala svjetski
mir kao glavni cilj - možda izravno potaknula razvoj atomske bombe. Tijekom svojega
razdoblja širenja, Okrugli stolovi osnovali su mnoge prateće organizacije, od kojih je
jedna Zavod za napredna istraživanja (IAS) u Princetonu u New Jerseyju. To je bila
„američka kopija koledža All Souls na Oxfordu", prema Quigleyju. IAS je izdašno
financirao Rockefellerov Odbor za opće obrazovanje. Ondje su znanstvenicima koji
su radili na atomskoj bombi pomagali članovi IAS-a Robert Oppenheimer, Niels Bohr
i Albert Einstein.
Unatoč svemu tome, Quigley je pisao s divljenjem: „Bila su to dobrohotna i kul­
turna gospoda donekle ograničena društvenog iskustva, vrlo zainteresirana za slobodu
izražavanja manjina i vladavinu zakona za sve..."
Drugi komentatori nisu bili tako laskavi. Novinar William T. Still u svojoj knjizi
N m i svjetski poredak: drevni plan tajnih društava (New World Order: The Ancient Plan
of Secret Societies) piše o „stoljetnim planovima tajnih društava da građanima oduzmu
Ustav Sjedinjenih Država”.
„Rhodes je napravio istu pogrešku poput tolikih filantropa prije njega”, piše
William Bramley, „mislio je da može postići svoje ciljeve preko kanala iskvarene mreže
Bratstva. Rhodes je stoga završio osnivajući institucije koje su odmah pale u ruke onih
koji će učinkovito koristiti te institucije kako bi ugnjetavali ljudsku rasu.”
Ali, nisu samo organizacije Okrugloga stola omogućile američkim bogatim moć­
nicima da se druže i razgovaraju. U stanovitim krugovima postojale su bratske veze
preko mnogo tajanstvenijih skupina, poput zlokobnoga Društva lubanje i kostiju.

85
 | Društvo lubanje i
I kostiju

Lubanja i kosti, vrlo tajnovito bratstvo otkriveno po svemu sudeći samo na

Sveučilištu Yale, izvor je nezapamćenoga broja vladinih dužnosnika koji su promicali
globalističke ciljeve svoje braće iz drugih tajnih skupina, kako tvrde istraživači.
„Kad su članove CFR-a optužili da su uključeni u zavjeru, prosvjedovali su protiv
toga. I uvelike su bili u pravu”, navodi istraživač zavjera Anthony C. Sutton. ,Većina
članova CFR-a nije uključena u zavjeru i ne zna ništa ni o kakvoj zavjeri... Međutim,
postoji skupina unutar Vijeća za inozemne odnose koja pripada tajnom društvu, koja
se zaklela na šutnju i koja više-manje kontrolira C F R .” [naglasak u izvorniku]
Članstvo čine iznimno moćni ljudi kao što su Henry Stimson, ministar rata za
vrijeme predsjednika Franklina D. Roosevelta, opisivan kao „čovjek iz najužeg vodstva
američke vladajuće klase”, američki veleposlanik u Rusiji Averell Harriman, naklad­
nik Henry Luce te dugogodišnji upravitelj Rockefellerova bogatstva, J. Richardson
Dilvvorth.
Prema Suttonu i drugima, to je tajno društvo američki ogranak starije njemačke
tajne organizacije. Poznata kao „Ogranak 322“, „Bratstvo sm rti” ili „Red", t a je sku­
pina šire poznata kao „Lubanja i kosti” ili jednostavno „Kosti”.
Američki ogranak Reda osnovali su na Sveučilištu Yale, 1832. godine, general
William Huntington Russell i Alphonso Taft.
Taft, koji će 1876. godine postati ministar rata, a kasnije i ministar unutarnjih
poslova te veleposlanik u Rusiji, bio je otac Williama Hovvarda Tafta, jedine osobe
koja je služila kao predsjednik Sjedinjenih Država i kao predsjednik Vrhovnoga suda
SAD-a.
Russell će kasnije postati član Opće skupštine Connecticuta. Njegova je obitelj
bila u vrhu tvrtke Russell & Company, koju su nadzirale neke od najboljih bostonskih
obitelji „plave krvi”, koje su se isprva obogatile trgovinom robljem, a zatim krijum­
čarenjem opijuma početkom 19. stoljeća. Neki istraživači smatraju da ta sumnjiva
prošlost objašnjava gusarski simbol lubanje i prekriženih kostiju koji je prihvaćen kao
znak Reda, a izvorno se rabio i kao zastava starih vitezova templara.
Prema Suttonu, Red je iz Njemačke u Yale doveo Russell, čiji je bratić Samuel
Russell sudjelovao u opijumskim ratovima u Kini, koje su izazvali Britanci. U pam ­

86
 VLADARI IZ SJENE

fletu s pojedinostima istraživanja stožera Lubanje i kostiju na Yaleu (poznatog kao

„Grobnica”), koje je provelo suparničko tajno društvo, stoji: „Njegov osnivač [Russell]
boravio je u Njemačkoj prije završne godine i sklopio prijateljstvo s vodećim članom
jednoga njemačkog društva. Doveo ga je pred upravu koledža kako bi ondje osnovao
ogranak. Tako su osnovane Kosti.”
To tajno njemačko društvo možda su upravo tajanstveni i zloglasni iluminati.
Ron Rosenbaum, jedan od nekolicine novinara koji su ozbiljno istraživali Lubanju i
kosti, primijetio je da je službeni znak društva - lubanja i kosti - bio i službeni grb
iluminata. U istraživačkom texstu za časopis Esquire, Rosenbaum je napisao: „Čini
se da sam pronašao nepobitne, premda okvirne veze između porijekla rituala Kostiju
i onih ozloglašenih bavarskih iluminata... [koji] imaju stvarno mjesto u povijesti... od
1776. do 1785. bili su ezoterično tajno društvo vezano uz mističnije slobodoumne
njemačke masonske lože.”
Ecke se složio s tim, napisavši da je predstavljao samo „prikrivene iluminate...
Čini se da simbolizam [njegove] inicijacijske ceremonije upućuje u najmanju ruku na
bliske veze s masonima”, dodao je. Masonski znakovi i simboli, njemačka krilatica, čak
i uređenje njihovih inicijacijskih prostorija - sve je to isto kao u masonskim ložama u
Njemačkoj, povezanim s iluminatima.
S obzirom na sramotnu prošlost njegovih osnivača i njihovih obitelji, Webster
Griffin Tarpley i Anton Chaitkin upozoravaju: „Iza Lubanje i kostiju stoji priča o
opijumu i imperiju, ogorčena borba za političku kontrolu nad novom američkom
republikom.”
Kakav god bio njihov početak. Lubanja i kosti službeno su osnovane kao Russell
Trust 1856. godine. Red održava godišnje sastanke na lokaciji „Deer Hand" (sic) na
rijeci Saint Lawrence u državi New York. Ime se pogrešno piše na zahtjev darivatelja,
člana Kostiju Georgea D. Millera.
Iako nesumnjivo najvažniji tajni klub, Lubanja i kosti nisu jedini. Prema
Tarpleyju i Chaitkinu, „Princeton ima svoje banketske klubove', osobito Ivy Club i
Cottage Club, čija oligarhijska tradicija vodi od Jonathana Edwardsa i Aarona Burra
preko braće Dulles. N a Harvardu postoji potpuno aristokratski Porcelian (poznat i
kao Pore ili Pig Club). Theodore Roosevelt hvalisao se njemačkom caru da je član tog
kluba; Franklin D. Roosevelt bio je član malo 'priprostijega' Fly C luba.”
Postoje i drugi tajni klubovi na Yaleu - Vučja glava i Svitak i ključ, da spomene­
mo dva - a, kako tvrdi Rosenbaum, svatko iz istočnog establišmenta tko ne pripada
Lubanji i kostima gotovo sigurno pripada jednoj od tih drugih skupina. Ali, nijedna
druga skupina nema tako očite krvne i financijske veze kao Lubanja i kosti.
Svake godine odabire se samo petnaest studenata treće godine koji će sudjelovati
u aktivnostima Lubanje i kostiju tijekom svoje četvrte godine.
Uz iznimnu tajnovitost - članovi Kostiju moraju napustiti prostoriju ako tko
spomene skupinu - red ima vlastito nazivlje za članove. Novi članovi nazivaju se
vitezovima, prema običaju starijih tajnih društava poput vitezova templara, malteških

87
JIM MARRS

vitezova ili vitezova svetog Ivana. Punopravni član poznat je kao starješina, i poštuje
ga se kao osnivača.
Nečlanovi se pogrdno nazivaju „poganima” ili „vandalima”.
Sutton napominje da aktivni članovi u Lubanji i kostima dolaze iz „jezgre od
možda 20 - 30 obitelji... Najprije imamo stare američke obitelji koje su stigle na
istočnu obalu u 17. stoljeću, primjerice Whitney, Lord, Phelps, Wadsworth, Allen,
Bundy, Adams i tako dalje”, piše on. „Zatim imamo obitelji koje su stekle bogatstvo
u posljednjih 100 godina, slale svoje sinove na Yale i u međuvremenu postale poput
starih obitelji, primjerice Harriman, Rockefeller, Payne, Davison.”
Ecke piše da se te obitelji brinu o svojemu nasljedstvu i lozama kao u Starom
svijetu. Kaže da se koriste dogovorenim brakovima „kako bi zaštitile ili unaprijedile'
genetičko nasljedstvo nazoviaristokrata koji duguju svoje naslijeđeno bogatstvo i utje­
caj krijumčarenju droge, robovlasništvu i pomno odabranim bračnim partnerima. Te
međusobno izmiješane obitelji pomažu i podupiru jedna drugu u svojemu nastojanju
da ostvare financijsku, političku i genetsku dominaciju.”
„Imate osjećaj da je mnogo brakova između obitelji čiji su članovi pripadnici reda
Kostiju", slaže se Rosenbaum. Godinu za godinom u Kostima nalazite Whitneyja,
Townsenda, Phelpsa... Zapravo bi se moglo napola ozbiljno ustvrditi da Kosti služe
kao neka vrsta trajnoga neslužbenoga elitnoga eugeničkog projekta kojim se novi jaki
geni dodaju lozama stimsonskog establišmenta."
Nepotizam je duboko ukorijenjen u Redu, što se vidi iz činjenice da je financijama
Russell Trusta upravljao John B. Madden mlađi, partner u Brown Brothers Harrimanu,
koji je nastao spajanjem tvrtki Brown Bros. & Company i W. A. Harriman & Company
1933. godine. Madden je počeo raditi ondje 1940-ih dok je glava tvrtke bio Prescott Bush,
otac bivšega predsjednika Georgea Busha, a svi su oni bili članovi Lubanje i kostiju.
Noviji primjer strastvene odanosti članova viđen je u skandalu iz 1980-ih,
povodom povezanosti predsjednika Busha s kriminalnim aktivnostima u Kreditno-
trgovačkoj međunarodnoj banci (BC C I). Kad su nezakonite aktivnosti te banke izašle
na vidjelo - uključujući mnoga istaknuta imena, Busheva administracija pokušala
je spriječiti ili oslabiti bilo kakvu značajnu istragu. N a koncu je službenu istragu
BCCl-ja pokrenuo Senatov vanjskoposlovni pododbor za terorizam, narkotike i
međunarodne aktivnosti koji je vodio senator iz Massachusettsa John Kerry. Kerry je
bio predsjednik Odbora za kampanju za Senat Demokratske stranke, koji je dobivao
značajne priloge od BCCI-ja, a Kerry je bio i član Lubanje i kostiju. Istraga koju je
vodio Kerry je propala. Jack Blum, posebni odvjetnik Kerryjeva pododbora izjavio je:
„Predložio sam ozbiljnu istragu BCCI-ja, i ignorirali su me... Zataškavanje na visokoj
razini svega što se tiče BCCI-ja počelo je nakon što su carinske vlasti otkrile njihovu
operaciju pranja novca u Miamiju, a to je i dalje zataškano.”
Interesi Morgana i Rockefellera bili su dobro zastupljeni u Redu. Član Percy
Rockefeller povezao je Red sa Standard Oilom, a brojni Morganovi ljudi pojavljuju se
na popisima Lubanje i kostiju.
 VLADARI IZ SJENE

Dok J. R Morgan nije bio član Kostiju, Harold Stanley (Red, 1908.) priklju­
čio se Morganovoj bankarskoj tvrtki Guaranty Trust 1915. godine i kasnije postao
Morganov partner i predsjednik udružene tvrtke Morgan, Stanley & Company. W.
Averell Harriman (Red, 1913.) bio je član uprave Guaranty Trusta. H. R Whitney
(Red, 1894.) i njegov otac W. C. Whitney (Red, 1863.) bili su direktori Guaranty
Frusta.
Financijska moć nije uvijek bila usmjerena kroz izravno članstvo u Lubanji i
kostima. „Red kontrolira značajan dio bogatstva Andrevva Carnegieja, ali nijedan
Carnegie nije bio član Reda", piše Sutton. „Red je iskorištavao Fordovo bogatstvo tako
očito protiv želja obitelji Ford, da su se dva člana obitelji povukla iz Upravnog odbora
Zaklade Ford. Nijedan Ford nije bio član Reda. Morganovo ime nikad se nije pojavilo
na popisu članova, premda su neki Morganovi suradnici bili u najužoj jezgri Reda,
primjerice [partner Harold] Stanley [iz tvrtke Morgan, Stanley & Co.], [sin Henryja
R] Davison i [John] Perkins.”
MeGeorge Bundy (Red, 1940.) bio je predsjednik Zaklade Ford od 1966. do
1979. godine. Od početka do sredine 1960-ih Bundy je služio kao nacionalni savjetnik
za sigurnost i predsjedniku Johnu F Kennedyju i predsjedniku Lyndonu Johnsonu. U
isto vrijeme, njegov brat William Bundy (Red, 1939.), koji je radio za ClA-u, služio
je kao pomoćnik ministra vanjskih poslova za istočnu Aziju i Pacifik.
Mnoga druga glasovita imena mogu se povezati s Lubanjom i kostima: Low,
Forbes, Coolidge, Delano, Taft, Stimson i drugi. Među istaknute članove u novije
vrijeme spadaju predsjednik George Bush (Red, 1949.), William Bissell (Red, 1925.),
čiji je brat Richard Bissell postao zamjenik direktora planiranja u CIA-i; Amory Howe
Bradford (Red, 1943.), koji je oženio Carol Warburg Rothschild 1941. i ubrzo postao
glavni direktor New )brk Timesa; Henry Luce (Red, 1919.), koji je postao čelnik moć­
noga i utjecajnoga nakladničkog carstva koje uključuje časopise Time i Life; i William
F. Buckley (Red, 1950.), poznati konzervativni kolumnist.
Tarpley i Chaitkin nisu sve to smatrali bezazlenim sveučilišnim bratstvom.
„Ovo stoljeće duguje mnoge svoje strahote utjecajnim anglofilskim američkim obite­
ljima koje dominiraju društvom Lubanja i kosti i koriste ga kao agenciju za političko
novačenje, osobito obiteljima Harriman, Whitney, Vanderbilt, Rockefeller i njihovim
odvjetnicima iz obitelji Lord, Taft i Bundy”, komentirali su.
Drugi istraživači vide Lubanju i kosti kao epicentar kontrole novoga svjet­
skog poretka. Red se naziva „odskočnom daskom” za Vijeće za inozemne odnose,
Bilderberge i Trilateralnu komisiju.
Nakon proučavanja utjecaja tog Reda i njegove kontrole na području vanjske
politike, financija, obrazovanja i religije, kršćanski autor i nakladnik Texe Marrs ista­
knuo je: „Društvo lubanje i kostiju mora biti raskrinkano - ono je velika i neposredna
opasnost za naše slobode i naša ustavna prava.”
Rosenbaum je u pokušaju da objasni sablasna vanjska obilježja Reda napisao
da to jednostavno treba pripisati „povodljivom mladom Russellu [koji je] nabasao

89
JIM MARRS

na istu zlatnu žilu pseudomasonske maskerade kao i iluminati". Iako je, možda uz
malo sarkazma, izrazio i mogućnost da je „istoćni establišment demonska tvorevina
skrivene elite koja manipulira poviješću, a Lubanja i kosti jedan od njezinih centara
za novačenje”.
Rosenbaum je također napisao da vidi Lubanju i kosti u „strmoglavom opada­
nju pa su posljednjih godina postale „apatičnija, hedonističkija, lagodnija pa čak,
kažu neki, i dekadentnija skupina”.
Kontroverza oko Reda izbila je na površinu tijekom predsjedničkih izbora
1980. godine. Bivši predsjednik američke Laburističke stranke Lyndon H. LaRouche
pokušao je nominirati se kao nezavisni kandidat. N a nominacijskim izborima u New
Hampshireu, LaRouche je napao republikanskog kandidata Georgea Busha zbog
njegova članstva u Redu izjavivši kako „Lubanja i kosti nisu obično bratstvo, nisu
posebno društvo bivših studenata s pridodanim glupostima. To je vrlo ozbiljan, vrlo
predan kult i zavjera protiv američkog ustava. Poput apostola s Cambridgea, osoba
uvedena u Lubanju i kosti ostaje doživotno predani agent britanske tajne obavještajne
službe.” Mnogi promatrači smatraju d a je otkrivanje povezanosti s Lubanjom i kosti­
ma, CFR-om i Trilateralnom komisijom stajalo Busha nominacijskih izbora u New
Hampshireu i naposljetku predsjedničkog mandata 1980. godine.
„Red je ili osnovao ili ušao u baš svaku značajnu znanstvenu, političku i istraži­
vačku organizaciju u Sjedinjenim Državama”, obznanio je Sutton.
Postoje naznake da bi Sutton mogao imati pravo. Jedno od najtemeljitijih istra­
živanja institucionalnih vlasničkih udjela, analiza je senatskog Odbora za državne
poslove iz 1980. godine pod naslovom Struktura korporativne koncentracije vlasništva
(Structure o f Corporate Concentration). Njezin zaključak, kako izvještava Donald
Gibson, bio je konkretan: „Financijske institucije, dijelom ili u velikoj mjeri povezane
s Morganovim i Rockefellerovim kompleksom, dominantna su sila u gospodarstvu.”
Nakon analize tog izvještaja, Gibson je napisao: „Morganov Upravni odbor
uključuje pojedince koji sjede u odborima 31 od prvih 100 tvrtki. Citicorp je povezan
s 49 najvećih tvrtki, a Chase Manhattan, Chemical i Metropolitan Life imaju po 24
predstavnika drugih najvećih tvrtki u svojim upravnim odborima. Ta i niz drugih pre­
klapanja među 100 najvećih tvrtki predstavljaju gustu mrežu odnosa pojačanu čestim
vezama preko privatnih klubova, obrazovanja, brakova i članstva u organizacijama
poput Vijeća za inozemne odnose [Lubanja i kosti, Trilateralna komisija] i Poslovnog
vijeća.”
Gibson također napominje da su barem dvije Morganove i Rockefellerove insti­
tucije među šest najvećih dioničara AT&T-a, General Motorsa, Du Ponta, Exxona,
General Electrica, IBM-a, United Technologiesa i Union Pacifica.
Kao i u drugim tajnim društvima, mogu se uočiti mnoge doušničke veze između
Lubanje i kostiju i CIA-e. Uz prije spomenute Busha, Bundyja i Bissella, među druge
članove Kostiju koji su postali dužnosnici CIA-e spadaju direktor osoblja F. Trubee
Davison (Red, 1918.); šef CIA-ine-oaze u Bejrutu Jam es Buckley (Red, 1944.);

90
 VLADARI IZ SJENE

Khodesov stipendist i zamjenik direktora za planiranje Hugh Cunningham (Red,

1934.); i pjesnik Archibald MacLeish (Red, 1915.), koji je pomogao šefu Uprave
strateških službi (O SS) Williamu Donovanu osnovati CIA-u krajem 1940-ih.
„Yale je utjecao na Središnju obavještajnu agenciju više od bilo kojega drugog
sveučilišta, zbog čega se CIA čini kao središte ponovnog okupljanja studenata”, ustvr­
dio je Gaddis Smith, profesor povijesti na Yaleu. Rosenbaum je dobro primijetio kako
je na Yaleu žargonska riječ za člana tajnoga društva „sablast” (spook), ista kojom se
CIA služi za tajnog agenta.
Ipak, CIA je samo jedna od brojnih „abecednih” službi američke Vlade koju
mnogi optužuju da se koristi kao oruđe za promjene i kontrolu, zajedno s desecima
i desecima paravanskih organizacija, zaklada, trustova mozgova i kružoka koje su
stvorila i/ili financirala tajna društva. Mnogi istraživači tvrde da su te privatne orga­
nizacije zapravo stvorili vodeći članovi tajnih društava.
 I Zaklade oslobođene od poreza i
i „abecedne" agencije

Danas u Sjedinjenim Državama postoji više od 40 000 zaklada oslobođenih od

poreza, a većina ih izražava najpohvalnije namjere. No, za mnoge od njih moglo bi se
reći da promiču plan tajnih društava koji se odnosi na globalizaciju i centraliziranu
vlast.
Norman Dodd, šef Povjerenstva Zastupničkog doma za istragu zaklada i sličnih
organizacija, izjavio je 1952. godine da mu je predsjednik Zaklade Ford bez uvijanja
rekao kako će njegova zaklada „iskoristiti svoju donacijsku moć da promijenimo način
života u Sjedinjenim Državama kako bismo se bez teškoća mogli spojiti sa Sovjetskim
Savezom”. Sa slomom komunizma, usponom Ujedinjenih naroda i NATO-a, te
zajedno s raznim ekonomskim sporazumima koji se trenutno provode, čini se da je
taj cilj blizu ostvarenja.
Letimičan pogled nekoliko autora na neke bivše i sadašnje organizacije i zaklade
povezane s Lubanjom i kostima, CFR-om , Trilateralnom komisijom, iluminatima
i drugim tajnim društvima otkriva neka iznenađenja. Da spomenemo samo neke:
Agencija za međunarodni razvoj, Američki savez za građanske slobode, Američko
vijeće za rasne odnose, Američki zavod za tisak, Antidefamacijska liga, Arapski ured,
Aspenski zavod, Društvo za humanističku psihologiju, Memorijalni zavod Battelle,
Centar za napredne studije u bihaviorističkim znanostima, Centar za ustavna prava,
Centar za kubanske studije, Centar za demokratske institucije. Kršćanska socija­
listička liga, Komunistička liga, Fond za okoliš, Fabijansko društvo, Zaklada Ford,
Zaklada za nacionalni napredak, Njemački Marshallov fond, Zavod Hudson, Zavod
za pacifičke odnose, Zavod za narkotike, kriminal i pravosuđe, Međunarodni zavod za
strateške studije. Zavod Mellon, Metafizičko društvo. Grupa Milner, Društvo Mont
Pelerin, Nacionalna udruga za napredak ljudi druge boje kože, Nacionalno vijeće
crkava, Zaklada Novog svijeta, Zavod Rand, Istraživački zavod Stanford, Zavod za
ljudske odnose Tavistock, Savez zabrinutih znanstvenika, Međunarodni crveni križ i
YMCA.
Aspenski je zavod, primjerice, „globalni koncern s osjetnim diplomatskim
utjecajem” vrijedan gotovo 60 milijuna dolara koji „redovito ugošćuje predsjednike,
premijere, filozofe, državnike, savjetnike, pedagoge, novinare, umjetnike, aktiviste i

92
 VLADARI 12 SJENE

niz predstavnika korporacija koje bi mogli konkurirati Fortuneovoj listi 500 najvećih
tvrtki”, piše Paul Anderson u Aspen Times Weeklyju. „Ipak, usprkos njegovu nacio­
nalnom - zapravo, međunarodnom - značenju, Zavod ostaje enigma većini lokalnih
stanovnika i posjetitelja.”
Osnovan je 1940-ih godina kao Aspenski zavod za humanističke studije - dio
imena koji se tiče humanizma izbačen je 1970-ih godina. Medu utemeljiteljima
su bili Walter Paepcke, čikaški industrijalac; Robert Maynard Hutchins, rektor
Sveučilišta u Chicagu kojim dominiraju Rockefelleri; filozof Mortimer Adler; i član
C FR -a i Kostiju Henry Luce, utjecajni šef publikacija Time i Life. Svi su ti ljudi bili
blisko povezani s tvrtkom Encyclopaedia Britannica, povezanom sa Sveučilištem u
Chicagu.
Usprkos nizu žestokih razmirica s gradom zbog širenja i korištenja zemljišta,
Zavod i dalje koristi smirujuću atmosferu Stjenjaka kako bi ugodio gostima na mno­
gim utjecajnim seminarima i konferencijama.
Zavod za političke studije (IPS), krovna organizacija koja obuhvaća stotine razli­
čitih skupina koje predstavljaju i lijevi i desni dio političkoga spektra, i dalje djeluje
u Washingtonu. To je još jedan primjer organizacije povezane s tajnim društvima.
Coleman piše: „IPS je oblikovao i preoblikovao američku politiku, vanjsku i unutar­
nju, otkad su ga osnovali Jam es P Warburg i Rothschildove tvorevine u Sjedinjenim
Državama, te podupirali Bertrand Russell i britanski socijalisti preko svojih mreža
u Americi... Ciljevi IPS-a potječu od zadataka koje je pred njega postavio britanski
Okrugli stol... od kojih je jedan od najvažnijih stvoriti 'novu ljevicu' kao masovni
pokret u SAD-u. IPS treba izazvati razdor i nemire te proširiti kaos poput požara koji
se oteo nadzoru, proširiti ideale' ljevičarskoga nihilističkog socijalizma, podržati
neograničenu uporabu droga svih vrsta te biti batina' kojom će se udarati po poli­
tičkom establišmentu Sjedinjenih Država.”
Prema Colemanu, osnivači IPS-a Richard Barnett i Marcus Raskin kontrolirali
su tako različite elemente kao što su Crne pantere, Daniel Ellsberg, član osoblja
Nacionalnoga sigurnosnog vijeća Morton Halperin, organizacije Weatherman i
Venceremos te kampanjsko osoblje predsjedničkoga kandidata Georgea McGoverna.
S. Steven Powell napominje da je proklamirani cilj IPS-a bio „likvidirati sve eko­
nomske, političke, socijalne i kulturne institucije u Sjedinjenim Državama”. Nakon
opsežnog istraživanja, malo prije sloma komunizma, zaključio je: „Temeljiti pregled
[aktivnosti IPS-a] otkriva da mnogo toga što Zavod čini zapravo služi i interesima
Sovjetskoga Saveza... IPS je bio iznimno uspješan u promoviranju sveobuhvatnoga
radikalnog plana održavajući fasadu znanstvenoga istraživačkog centra."
Prema istraživačima, IPS dobrim dijelom financiraju organizacije povezane s
CFR-om, uključujući Zakladu Rubin, koju predstavlja njujorška odvjetnička tvrtka
Lord. Day & Lord. Obitelj Lord ima članove na popisima Lubanje i kostiju od 1898.
godine. Winston Lord (Red, 1959.), bivši pomoćnik Henryja Kissingera, bio je predsjed­
nik Vijeća za inozemne odnose 1983. godine, a kasnije Reaganov veleposlanik u Kini.

93
JIM MARRS

Dugogodišnji predsjednik Zaklade Ford bio je sveprisutni McGeorge Bundy,

član CFR -a i Kostiju te savjetnik za nacionalnu sigurnost koji je nadzirao incident u
Tonkinškom zaljevu što je doveo do Vijetnamskoga rata.
Sredinom 1980-ih pokret za promjenu američkog Ustava zahuktao se djelomice
zahvaljujući radu Centra za proučavanje demokratskih institucija, koji je osnovan
novcem Zaklade Ford. Izjalovio se zbog općeg protivljenja.
Stajališta bogatih utuvljuju se drugima osiguravanjem velikih obrazovnih cen­
tara poput Londonske škole ekonomije i političkih znanosti. Osnivanje te ustanove
financirali su Zaklada Rockefeller, Fondacija Carnegie United Kingdom Trust i druge
organizacije povezane s tvrtkom J. R Morgan 8c Company. Tu je prestižnu ustanovu
osnovao Sidney Jam es Webb, jedan od utemeljitelja Fabijanskoga društva.
Utemeljeno u Londonu 1883. godine, Fabijansko je društvo bilo skupina evolu­
cijskih socijalista koja je ime uzela prema rimskom vojskovođi Fabiju Cunctatoru, koji
je uspio poraziti brojniju Hanibalovu vojsku nizom iznenadnih napada. Izbjegavajući
klasične frontalne bitke, Fabije je na koncu uspio slaviti. Fabijansko društvo, čiji je cilj
bio „reorganizacija društva emancipacijom zemlje i industrijskoga kapitala od indivi­
dualnog i klasnog vlasništva”, prihvatilo je Fabijevu taktiku.
Zapravo, pitanje taktike bilo je vjerojatno jedina razlika između fabijanskih
socijalista i komunista. Dok su komunisti željeli uspostaviti socijalističku vlast putem
revolucije, fabijanski socijalisti zadovoljavali su se time da se polako kreću prema
socijalizmu putem propagande i zakonodavstva.
Jednom ih je zbog njihovih metoda ukorio jedan od najistaknutijih članova, pisac
H. G. Wells. Godine 1906. Wells je rekao: .Vidim u našem društvu... neobično utvara-
nje lukavosti, nešto poput uvjerenja da se svijet može manipulacijom uvesti u socijali­
zam, a da toga ne bude svjestan.” Radije nego da prihvate taj poziv na veću otvorenost,
fabijanski socijalisti ignorirali su Wellsa i nastavili taktikom tajnosti i smicalica.
Drugi značajni fabijanski socijalisti bili su George Bernard Shaw i engleski eko­
nomist John Maynard Keynes, čija je „nova ekonomija" veće zaduženosti i Vladina
strožega ekonomskog nadzora bila glavni oslonac američke ekonomije do dolaska
„reganomije” i „protureformacije” koju je svojim monetarnim teorijama potaknuo
ekonomist sa Sveučilišta u Chicagu, Milton Friedman.
Nakon što nisu uspjeli ostvariti svoje socijalističke ideale unutar britanske
Liberalne i Konzervativne stranke, fabijanski socijalisti osnovali su 1906. godine
moćnu Britansku laburističku stranku.
Početkom 20. stoljeća, osnivač Fabijanskoga društva Sidney Webb reorganizirao
je Sveučilište u Londonu u društvo obrazovnih ustanova, pripremio britanske zakone
o obrazovanju 1902. i 1903. godine te utemeljio Londonsku školu ekonomije.
Među poznate studente tog fakulteta spadaju David Rockefeller, Joseph
Kennedy ml. i njegov mlađi brat, budući predsjednik John F. Kennedy, Robert
Kennedy ml., budući senator Daniel Moynihan, pisac Zecharia Sitchin i komentator
Eric Sevareid.

94
 VLADARI IZ SJENE

Među Vladine „abecedne” agencije podložne kontroli tajnih društava ne

spada sam o Središnja obavještajna agencija (CIA ), nego i Nacionalno vijeće za
sigurnost (N S C ), Savezni istražni ured (F B I), Nacionalna agencija za sigurnost
(N SA ), O bram bena obavještajna agencija (D IA ), Nacionalna uprava za izviđanje
(N R O ), Agencija za borbu protiv droge (D EA ), Ured za alkohol, duhan i vatreno
oružje (BA TF), Porezna služba (IR S), Savezna agencija za upravljanje kriznim
situacijam a (FEM A ) i mnoge druge. Te su agencije tajnovite, pozivaju se na naci­
onalnu sigurnost, pravo izvršne vlasti ili potrebu da zaštite doušnike ili kriminalne
istrage.
Jedan od glavnih primjera stroge unutarnje kontrole Vlade koju provode člano­
vi tajnih društava može se naći u Nacionalnom vijeću za sigurnost (N S C ) koje od
svojeg osnutka zakonom o nacionalnoj sigurnosti 1947. godine dominira američkim
političkim odlukama uključujući i one koje se tiču uporabe oružane sile. Većina
Amerikanaca nema pojma o tome tko točno spada u N SC . Mogli bi se iznenaditi
kad saznaju da su glavni članovi vijeća predsjednik, potpredsjednik i ministri vanj­
skih poslova i obrane, čije su pozicije u 20. stoljeću pretežno držali članovi CFR-a
ili Trilateralne komisije.
Ako vrhovne pozicije u vlasti i biznisu kontroliraju tajna društva, kao što tvrdi
većina autora koji pišu o toj temi, onda su aktivnosti podređenih agencija i odsjeka
od malog značenja. Vladini birokrati - većinom pošteni i dobronamjerni radnici -
jednostavno se pokoravaju naredbama i odlukama koje donesu nadređeni. Mnogi
Vladini namještenici izgubili su svoj posao ili odstupili zbog direktiva koje zbunjuju
neupućene u unutarnje tajne.
Mnogi ljudi danas smatraju da ta ista skupina muškaraca i žena, skupa s prija­
teljima i ortacima, ne samo manipulira velikim svjetskim događajima nego i nadzire
zaklade oslobođene od poreza. Ti se ljudi povezuju jedni s drugima na razne načine -
putem međunarodnoga biznisa i politike, konferencija, društvenih okupljanja, zakla­
da itd. - i stoga tvore kohezivnu skupinu. Ta se skupina naziva brojnim imenima:
novi svjetski poredak. Komitet 300, iluminati, tajno bratstvo ili jednostavno „oni".
Nekoliko autora čak pretpostavlja da te osobe vodi ili kontrolira neljudska inteligen­
cija, koju se opisuje kao „nadzornike" ili „stražare”.
„D o početka 20. stoljeća središte plana za novi svjetski poredak bilo je u mason­
stvu, zatim iluminiranom masonstvu, ali pojavom Skupina okrugloga stola - koje
postoje i danas - i njihove američke subraće, Vijeća za inozemne odnose, štafeta se
prenosila iz stoljeća u stoljeće”, piše novinar William T Still.
Do sredine 1999. godine činilo se da se ta ista stara štafeta i dalje prenosi, kad
se počela nazirati izborna godina - 2000. Zagovarajući „suosjećajni konzervativizam ,
George W. Bush, stariji sin bivšega predsjednika i direktora CIA-e koji je pripadao
svim gore spomenutim tajnim društvima, bio je vodeći republikanski kandidat.
Clintonov potpredsjednik i član CFR-a, A1 Gore, bio je na čelu svadljivog društva
demokrata. Gore je od početka tražio upute vodećih glava Wall Streeta.

95
JIM MARRS

Još su jednom američki birači trebali odabrati između kandidata s podrškom

globalista Busha i kandidata s podrškom globalista Gorea. Očito, globalisti će biti
pobjednici, bez obzira na ishod izbora.
Krajem 1999. godine globalizam je pretrpio mali neuspjeh kad je više od 60 000
demonstranata, koji su predstavljali čudnu mješavinu sindikalista, zelenih i strogih
konstitucionalista, prosvjedovalo protiv gubitka suverenosti Sjedinjenih Država i
radnih mjesta tijekom sastanka Svjetske trgovinske organizacije (W TO) u Seattleu.
Predvidljivo, mediji pod kontrolom korporacija prozvali su prosvjednike neposlušnim
izgrednicima premda je u drugim izvještajima stajalo da su problemi počeli tek kad je
teško naoružana policija počela mlatiti sudionike i bacati suzavac.
Kontroverzni Opći carinsko-trgovinski sporazum (GATT), preimenovan 1995.
u Svjetsku trgovinsku organizaciju (W TO), mnogi su vidjeli tek kao sredstvo za
ostvarivanje cilja Bilderberga - uklanjanja svih trgovinskih zapreka. Napomenuvši da
slobodna trgovina „ukida stare nacionalnosti" i „pospješuje društveni prevrat”, Karl
Marx je 1848. godine obznanio: „Ja podupirem slobodnu trgovinu.”
Kako se cilj novoga svjetskog poretka danas bliži ostvarenju, autori i istraživači
koji su sumnjičavi prema ulozi tajnih društava i njihovih financijskih podupiratelja u
vlasti, biznisu i zakladama, osjećaju kako se suočavaju s deprimirajućim nizom pre­
preka dok nastoje iznijeti priču pred javnost. Veliki nakladnici i novinske agencije ne
žele prihvatiti ili distribuirati te priče i često ismijavaju njihove autore kao „paničare”
i „teoretičare zavjere". Povremeno se čak prijeti nasiljem istraživačima koji kopaju
preduboko.
Pogled prosječnoga građanina - dovedenoga do toga da uzima u obzir samo
teme koje mu svakodnevno nude mediji - zamućuje se prilikom bilo kakve rasprave
o tajnim društvima ili skrivenoj povijesti. N a kraju krajeva, pitaju oni, ako bi išta od
toga bilo stvarno, ne bi li bilo prikazano u emisiji 60 minuta ili večernjim vijestima?

96
 To su za nas vijesti

<

Iako masovni mediji ne djeluju u tajnosti, njihova unutarnja struktura i funk­

cioniranje ostaju zagonetni većem dijelu javnosti. A njihov utjecaj ne može se pod­
cijeniti.
Tijekom 1998. godine, u vrijeme Clintonove administracije, nije se moglo previ­
še pratiti ustupanje nuklearne tehnologije Kini ili predsjednikovo potpisivanje upitnih
izvršnih naloga, kao sto je produženje međunarodne zone duž južne američke granice
za više od 200 kilometara. Masovni su mediji svima usmjerili pozornost isključivo na
Clintonove seksualne ispade.
„Mediji nam možda ne mogu uvijek govoriti što da mislimo, ali iznimno nam
uspješno govore o čemu da mislimo", izjavio je medijski kritičar Michael Parenti.
Mnogi se ljudi žale da su veliki mediji površni, konformistički i subjektivni pri
odabiru vijesti. Anketa Istraživačkog centra Pew pokazala je da 60 posto ispitanika
smatra medijsko izvještavanje pristranim i netočnim. Istraživanje koje je provela
publikacija medijske industrije Editor & Publisher pokazalo je da se i sami novinari
slažu s tim. Gotovo polovina njih izrazila je uvjerenje da su medijski izvještaji plitki
i manjkavi.
Svrha masovnih medija, prema medijskim kritičarima, nije da kažu kako stvari
stoje, nego prije da kažu ono što žele i misle njihovi vlasnici. Parenti piše da je glavna
uloga tiska „da neprestano iznosi pogled na stvarnost koji podržava postojeću vlast
određene društvene i ekonomske klase”. Ta iskrivljena perspektiva lako je uočljiva u
izrazima koji se koriste u izvještajima o „radničkim nemirima" - nikad se ne spominju
„menadžerski neredi”. Ukazao je na to da uprava uvijek daje „ponude”, dok radnici
imaju „zahtjeve”.
„Dobar dio onoga o čemu se govori kao o vijestim a' nije mnogo više od nekri­
tičkog prenošenja službenih stajališta nesumnjičavoj javnosti. Ono što [izvjestitelji]
prikazuju kao objektivnost samo je neinteligentna vrsta neutralnosti”, rekao je novi­
nar Britt Hume, dodajući da izvjestitelji „ne bi trebali pokušavati biti objektivni, nego
pošteni".
Ipak, moć je udruženih medija golema. Istraživanje koje je 1994. proveo Veronis,
Suhler & Associates otkriva da tipični Amerikanac provodi dnevno više od četiri sata
JIM MARRS

gledajući televiziju, tri sata slušajući radio, 48 minuta slušajući snimljenu glazbu, 28
minuta čitajući novine, 17 minuta čitajući knjige i 14 minuta čitajući časopise.
Stapanje korporacijske medijske moći koja stvara te proizvode što troše vrijeme
strahovito se ubrzalo u 1990-im godinama, pretvarajući nekoć ugledne tiskovine u
tek nešto više od reklamnih distribucijskih sustava. A čak se i njihov broj smanjuje.
Ben Bagdikian, bivši dekan Fakulteta novinarstva na Kalifornijskom sveučilištu u
Berkeleyju, izvještava d a je 1982. godine 50 korporacija kontroliralo većinu masovnih
medija u Sjedinjenim Državama. Do siječnja 1990. taj se broj smanjio na samo 23, a
do kraja 1997. pao je na deset.
Prema istraživanju Standard 8c Poora, deset najvećih medijskih korporacija
(počevši od najveće) bili su Time-Warner (časopisi, radio/TV, kabelska TV); Walt
Disney (novine, časopisi, radio/TV, kabelska TV); Tele-Communications (kabelska
TV); News Corp. (novine, časopisi, radio/TV' kabelska TV, drugo); C B S (radio/TV,
kabelska TV, drugo); General Electric (radio/TV, kabelska TV); Gannett (novine,
radio/TV, kabelska TV); Advance Publications (novine, časopisi); Cox Enterprises
(novine, radio/TV, kabelska TV); i New York Tim es (novine, časopisi, radio/TV).
Svaka od tih deset kompanija ima godišnji bruto-prihod veći nego sljedećih pet­
naest najvećih medijskih tvrtki zajedno.
Tijekom 1990-ih „telekomunikacijske tvrtke bile su sudionice najpraćenijih i
najdramatičnijih udruživanja i spajanja”, piše Greider u knjizi Jedan svijet, spremni ili
ne (One World, Ready or Not). ,,AT8cT, Time Warner, T C I, M CI, Ameritech i Nynex,
C B S, ABC, Disney i mnogi drugi - dogovori o spajanju bili su zapanjujući, dok su
američke tvrtke hrlile ujediniti tržišne snage i tehnološka sredstva u kabelskim i tele­
fonskim sustavima, radioteleviziji, filmskoj industriji, nakladništvu i drugim medi­
jima, istodobno osnivajući telekomunikacijska partnerstva u inozemstvu. Američki
potrošači osigurat će kapital za te goleme nove konglomerate preko dereguliranih
pristojbi koje plaćaju kabelskim i telefonskim tvrtkama. Jasno je da će pobjednici biti
nekoliko golemih i moćnih medijskih saveza, koji će dominirati kao željeznički i naftni
trustovi 1890-ih godina.”
Veterani Drugoga svjetskog rata mogli bi se lecnuti kad saznaju da je preuzima­
njem Random Housea u srpnju 1998., njemačka tvrtka Bertelsmann A. G. postala
najveći nakladnik na engleskom govornom području. Samo ta tvrtka sad kontrolira više
od dvadeset najvećih nakladnika, uključujući Ballantine, Bantam, Crown, Del Ray,
Delacorte Press, Broadway Books, Dell, Dial, Doubleday, Fawcett, Harmony, Laurel,
Pantheon, Princeton Reviews i Times Books. Uza svu nakladničku moć, Bertelsmann,
čije je sjedište u Frankfurtu, rodnom gradu Mayera Rothschilda, u listopadu 1998.
kupio je 50 posto udjela knjižarske internetske stranice barnesandnoble.com.
Povrh tog vlasničkog udruživanja smanjuje se broj distribucijskih tvrtki, koje su
ključne za širenje informacija. Urednici Standard 8c Poora požalili su se 1996. godine
da su distribucijski problemi uzrokovani udruživanjem nekoć nezavisnih distributera
„poremetili isporuke i odnose s trgovcima... Odgođene, pogrešne i zakašnjele isporu­

98
 VLADARI IZ SJENE

ke bile su uobičajena pojava”. Autori su se godinama žalili da se čini kao da knjige o

kontroverznim temama uvijek nailaze na probleme s distribucijom ili reklamiranjem.
S obzirom na procijenjenih 800 novih časopisa koji se svake godine pojavljuju, uz
postojećih 18 000 (većina propadne tijekom prve godine), lako je shvatiti važnost
distribucije.
Velike banke posjeduju značajan broj dionica u sve većem broju medijskih korpo­
racija, koje s druge strane kontroliraju članovi tajnih društava. „Preko elitnih skupina
koje određuju političke smjernice, kao što su Vijeće za inozemne odnose i Poslovni
okrugli stol, skreću državni brod prema onom što smatraju financijski povoljnim
smjerom”, upozoravali su Martin A. Lee i Norman Solomon 1990. godine. „Neki
članovi upravnih odbora GE-e, CapCitiesa, CBS-a, New York Timesa i Washington
Posta sjede u Vijeću za inozemne odnose.” Danas se malo toga promijenilo. Letimičan
pogled na Standard & Poorov izvještaj o korporacijama za 1998. godinu otkriva da
nekoliko članova CFR-a i Trilateralne komisije sjedi u upravnim odborima velikih
medijskih korporacija.
Vlasnička struktura korporacija prožeta članovima tajnih društava, od kojih
su mnogi zaposleni u medijima, mogla bi objasniti zašto o sastancima Bilderberga,
Trilateralne komisije i C FR-a ne izvještavaju „budni” američki mediji. Ustvari, popisi
članova tih tajnih društava izgledaju kao „tko je tko” u masovnim medijima.
Među te članove spadaju mnogi bivši i sadašnji korporacijski čelnici kao što su
Laurence A. Tisch i William Paley iz C BS-a; John F. Welch ml. iz N BC-a; Thomas S.
Murphy iz ABC-a; Robert McNeil, Jim Lehrer, Hodding Carter III. i Daniel Schorr iz
Public Broadcast Servicea; Katherine Graham, Harold Anderson i Stanley Swinton iz
Associated Pressa; Michael Posner iz Reutersa; Joan Ganz-Cooney iz Children 's TV
Workshopa (Ulica Sezam); W Thomas Johnson iz C N N -a; David Gergen iz U.S. News
&• World Reporta; Richard Gelb, William Scranton, Cyrus Vance, A. M. Rosenthal i
Harrison Salisbury iz New* Y)rk Timesa; Ralph Davidson, Henry Grunwald, Sol
Linowitz i Strobe Talbott iz Timea; Robert Christopher i Phillip Geyelin iz Newsu’eeka;
Katherine Graham, Leonard Downie ml. i Stephen S. Rosenfeld iz Washington Posta;
Arnaud de Borchgrave iz Washington Timesa; Richard Wood, Robert Bartley i Karen
House iz Wall Street Joum ala; William F. Buckley ml. iz National Reviewa; te George
V Grune i William G. Bowen iz Reader's Digesta. Osim toga, u upravnim odborima
korporacija koje posjeduju medije sjede članovi tajnih društava.
Neki od dobro poznatih izvjestitelja, voditelja i kolumnista koji su članovi
CFR-a i/ili Trilateralne komisije su Dan Rather, Bill Moyers, C. C. Collinwood,
Diane Sawyer, David Brinkley, Ted Koppel, Barbara Walters, John Chancellor, Marvin
Kalb, Daniel Schorr, Joseph Kraft. Jam es Reston, Max Frankel, David Halberstram,
Harrison Salisbury, A. Ochs Sulzberger, Sol Linowitz, Nicholas Katzenbach, George
Will, Tom Brokaw, Robert McNeil, David Gergen, Mortimer Zuckerman, Georgie
Ann Geyer, Ben J. Wattenberg i mnogi drugi. Nije čudno što mnogi istraživači vide
zavjeru šutnje između tih medijskih moćnika.

99
JIM MARRS

Tu su i organizacije koje prate medije, poput Točnosti u medijima (AIM). Mnogi

ljudi pretpostavljaju da takve skupine paze na interese javnosti.
N e prema Michaelu Collinsu Piperu, koji je 1990. godine objavio da je osnivač
AIM-a Reed Irvine plaćen 37 000 dolara godišnje kao „savjetnik Odsjeka za međuna­
rodne financije” Sustava saveznih pričuva. Napomenuvši da i mnogi članovi Sustava
saveznih pričuva pripadaju tajnim društvima, Piper piše: „D o danas Irvine i AIM
nikad nisu dotaknuli nijednu temu koja je osjetljiva za interese međunarodnog esta-
blišmenta: radilo se o bilderberškoj skupini, Trilateralnoj komisiji, Vijeću za inozemne
odnose ili istini o privatnom vlasništvu nad Saveznim pričuvama.”
Postoje i točke zagušenja u protoku informacija, kao što je međunarodni desk u
sjedištu Associated Pressa u New Yorku, gdje jedna osoba odlučuje koje će se vijesti
izvan Sjedinjenih Država prenijeti. Važno je shvatiti da stvarna kontrola nad masov­
nim medijima nije izravna kontrola nad tisućama marljivih urednika, izvjestitelja i
novinara diljem zemlje, već prije kontrola nad distribucijom informacija.
Tu je i strahovit pritisak koji stvara strah za sigurnost radnoga mjesta i od gubit­
ka izvora. Mnogi kolumnisti moraju se oslanjati na unutarnje izvore kako bi pružili
sočnu informaciju. Mnoge od tih informacija dolaze od Vladinih izvora, koji bi bili
izgubljeni objave li pogrešnu priču. Čak i agresivniji izvjestitelji moraju biti suzdržani
ako žele sačuvati svoje unutarnje izvore.
Koncentrirano vlasništvo korporacija nad medijima znači da je objektivnost
novinarstva, koje se dugo smatralo javnom službom, izbačeno iz igre u korist krajnjega
profita temeljenog na rejtingu. U vrijeme atentata na Kennedyja tri najveće televizijske
mreže - ABC, C B S i N B C - podupirale su svoje odjele vijesti sredstvima javnih službi.
Danas se ti isti odjeli vijesti financiraju kao programi čija je primarna briga gledanost.
Novinarstvo je danas „neka vrsta robe na tržištu, a ne više posvećeno zanimanje”,
komentirao je bivši dopisnik CBS-a Daniel Schorr. „Danas novinarstvo jednostavno više
nije važno. Naprosto zarađujete svoj novac, a javna služba neka ide kvragu.”
Novinarski veteran Walter Cronkite slaže se s tim. Za jedan profesionalni časo­
pis izjavio je da je sadašnje stanje televizijskoga novinarstva „katastrofalno i opasno”
te je osudio „pretjerane profite... kako bi se zadovoljili dioničari. Zahtijevajući profit
sličan onome na području zabave, sve nas srozavaju."
..Izazivam svakoga gledatelja da uoči razliku između [voditelja televizijske emisi­
je] Jerryja Springera, triju večernjih emisija vijesti i C N N -a”, komentirao je dopisnik
emisije 60 minuta Morley Safer.
Budni američki mediji, kako se vole prikazivati, prije se čine kao da spavaju u
krilu svojih korporativnih vlasnika. To bi možda moglo objasniti zašto šest od prvih
deset „cenzuriranih priča” 1995. godine, kako je utvrdila novinska agencija Alternet,
uključuju poslovne priče poput monopolizacije telekomunikacija, prisilnoga dječjeg
rada, povećanoga Vladinog trošenja na nuklearno naoružanje, prijevara medicinske
industrije, borbi kemijske industrije da potkopa zakone za očuvanje okoliša te prekr­
šenih obećanja Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA).

100
 VLADARI IZ SJENE

Takve priče ne uspijevaju stići do šire javnosti zato što će, kako Greider točno
ukazuje, „svakoga tko preispituje vladajuću općeprihvaćenu ekonomsku mantru oštro
kazniti tisak i multinacionalni interesi".
Osobito je zagonetno to što nijedan od američkih „budnih” medija ne pokazuje
mnogo zanimanja da se ustanovi tko je vlasnik korporacija koje kontroliraju medije i
zemlju. Jedno od objašnjenja za taj nedostatak istraživačkoga žara mogao bi se naći u
priči jednoga novinara N BC-ja koji se 1990. godine obratio Toddu Putnamu, ured­
niku National Boycott Newsa. Novinara je zanimalo koji je „trenutno najveći bojkot".
Putnam je odgovorio: „Najveći bojkot u zemlji je onaj protiv General Electrica.” Na
što je novinar N BC-ja odmah odvratio: „N e možemo to objaviti... Zapravo, mogli
bismo to objaviti, ali nećemo.” Godine 1986. General Electric kupio je N BC .

101
 Osvrt

N e bi trebalo biti spora o realnosti tajnih društava danas. Postojanje skupina

poput Trilateralne komisije, Vijeća za inozemne odnose i Bilderberga dobro je doku­
mentirano. Jedino je pitanje razmjer njihova nadzora i manipulacije velikim svjetskim
događajima.
Isto tako, nije upitno imaju li ta društva pretjeranu kontrolu nad mnogim
velikim svjetskim korporacijama i bankama. Te korporacije, opet, kontroliraju bitne
rude, energiju, prijevoz, lijekove, poljoprivredu, telekomunikacije i zabavu - drugim
riječima, osnove suvremenoga života.
Također, guraju ljude za ključne pozicije u Vladi na temelju „sustava okretnih
vrata”. Ti dužnosnici često provode istu politiku koju su odredila i za koju se zalažu
ta društva.
Ia društva imaju priličan utjecaj na državne izbore i politiku, ali ipak se čine
neobično imunima na bilo kakvu istragu, bilo od strane Vlade, bilo od strane masov­
nih medija. Od njegovih početaka 1913. godine, nije bilo vanjske, objektivne revizije
Sustava saveznih pričuva usprkos povremenim zahtjevima. Isto se može reći i za
moćne privatne zaklade koje uvelike ravnaju suvremenom znanošću i kulturom.
Sagledane zajedno, te činjenice ukazuju na to da je generalni plan tih suvre­
menih društava stvoriti jedinstvenu svjetsku vladu s popratnom centraliziranom
društvenom kontrolom i gubitkom nacionalne suverenosti. Taj se cilj sve više bliži
ostvarenju, uglavnom kroza sve veću korporativnu i financijsku kontrolu, i nad vla­
dama i nad ekonomijama.
Samuel Berger, Clintonov savjetnik za sigurnost, koji redovito prisustvuje
sastancima Bilderberga, otkrio je stajalište te skupine u nedavnom razgovoru na
Institutu Brookings ustvrdivši: „Globalizacija - proces ubrzavanja ekonomske, tehno­
loške, kulturne i političke integracije - nije izbor. To je sve veća realnost. To je realnost
koja će se nastaviti, s našom privolom ili bez nje. To je realnost koju ignoriramo na
svoj rizik.”
Nitko ne predlaže da se ta tema ignorira. Upravo suprotno. Autori koji pišu
o zavjerama traže otvoreniji dijalog o tom pitanju. Veliki su mediji ti koji se boje te
teme.

102
 VLADARI IZ SJENE

Možda je globalna vlada poželjna. Svakako se čini neizbježnom. 1 to nije ništa

novo. Svjetska prevlast u žarištu je interesa ljudi još otprije Aleksandra Velikog. Zašto
je onda ta tema danas tako obavijena tajnovitošću?
Pitanje - je li plan za jedinstvenu svjetsku vladu mračna zavjera za podjarmljiva­
nje stanovništva ili jednostavno nastojanje da se olakša prirodni evolucijski korak - još
uvijek čeka odgovor, očito uz slabu pomoć masovnih medija ili posve bez nje.
Ali, jedna je stvar apsolutno jasrta. Očito je da globalizacija, ili jedinstvena svjet­
ska vlada, ili novi svjetski poredak, nije samo tlapnja teoretičara zavjere ili paranoika,
nego artikuliran cilj tajnih bratstava, organizacija i skupina, od kojih svi nose trag
starih redova slobodnih zidara, okruglih stolova i iluminata, koje ćemo podrobnije
istražiti kasnije.
Upućeni stručnjaci, poput Quigleyja i drugih citiranih, prepoznali su vladajuću
elitu što je, sa sumnjama mnogih drugih u tajnu kontrolu, stvorilo klimu u kojoj
prosječna osoba osjeća da ima sve manje nadzora i nad nacionalnom i nad vlastitom
sudbinom.
N ije nužno vjerovati u tako sveobuhvatne zavjere. Nužno je znati da drugi vje­
ruju i djeluju u skladu s tim. Kako bismo shvatili svijet oko nas, moramo analizirati
sve dokaze ako želimo izbjeći pogubnu paranoičnost ili neosnovanu i naivnu vjeru.
Dokazi jasno ukazuju na zajedničku namjeru članova tajnih društava i na to da
su ti članovi, njihovi rođaci, suradnici i najamnici međusobno blisko povezani.
Nepobitno je da vodeće ličnosti suvremenih tajnih društava - ljudi povezani
rodbinski, bračno, društvenim ili poslovnim vezama - upravljaju međunarodnim
korporacijama koje dominiraju dobrim dijelom suvremenoga života preko svoje moći
u biznisu, oglašavanju, vlasti i masovnim medijima. Dominirali su situacijom još
od vremena Mayera i Nathana Rothschilda, Cecila Rhodesa i Alfreda Milnera, J. R
Morgana i Johna D. Rockefellera.
A trag njihovih društava može se pratiti izravno do starijih tajnih organizacija,
čime se uspostavlja zavjerenički lanac kroz povijest. Čini se da slijede plan koji je
formuliran i artikuliran prije mnogo godina. Taj je plan, nastavak ciljeva iluminata
i slobodnih zidara, našao svoj izraz u Okruglim stolovima masona Cecila Rhodesa.
Preuzeli su ga „prosvijetljeni” članovi Kraljevskog instituta za međunarodne poslove,
Vijeća za inozemne odnose, Trilateralne komisije i njihovih brojnih zaklada i trustova.
To se incestuozno bratstvo također obilato koristilo tajnim obavještajnim agencijama
i u Britaniji i u Americi kako bi ostvarilo svoje planove.
Sve to navodi na nekoliko pitanja. Ako su CFR, Trilateralna komisija i Bilderberzi
samo nevini dobronamjerni ljudi koji se trude stvoriti miroljubiv i uspješan svijet, kako
tvrde, čemu onda sva ta tajnovitost? Čemu sve te paravanske organizacije, od kojih su
mnoge suprotnost jedne drugima? Čemu očito nepovjerenje u pozornost javnosti?
Sve to vodi nas do najvažnijega pitanja: ako doista stvaraju centraliziranu jedin­
stvenu svjetsku vladu, što će spriječiti nekog tiranina nalik na Hitlera da preuzme
kontrolu?

103
JIM MARRS

lajnovitost je ključna. Svaka pravedna i plemenita aktivnost trebala bi se suočiti

sa sudom javnosti. Kad se tajne tih društava otvoreno iznesu pred javnost, svatko će
moći sam procijeniti vrijednost njihovih ciljeva i namjera.
l)ok se to ne dogodi, marljivi istraživač mora prebirati po historijskim zapisima,
sastavljajući dijelove indicija koje će dokazati ili opovrgnuti umiješanost tajnih dru­
štava u svjetske događaje, tražeći izdajničke tragove zavjere.

104
 Drugi dio
TRAGOVI ZAVJERE
Rat je reket... Rat je većim dijelom stvar novca. Bankari posuđuju
novac stranim zemljama, a kad ove ne mogu platiti, predsjednik šalje
vojsku.
general-bojnik Smedley D. Butler (1881. - 1940.)
 Teoretičari zavjere dugo su sumnjičili članove tajnih društava da koriste svoju
moć i utjecaj kako bi izazivali ratove. Optuženi su da su potaknuli Hladni rat, dva
svjetska rata, Američku, Francusku i Rusku revoluciju, uz nebrojene druge sukobe i
prevrate. Također se tvrdilo kako se te skrivene ruke mogu pratiti izravno do tajnih
organizacija u prošlosti.
A pomna analiza povijesti doista otkriva prevratničke tragove tajnih društava
kroz povijest ratovanja.
Od svih ljudskih aktivnosti, rat nudi najveći potencijal za profit - i od ratnih
materijala i od pozajmica za njihovu proizvodnju. A postoje i skriveniji razlozi, kao što
su potreba da se javnost odvrati od domaćih problema i skrivene namjere vladara.
„Američki kapitalizam trebao je međunarodno suparništvo - i povremene ratove
- kako bi stvorio neprirodno zajedništvo interesa bogatih i siromašnih, potkopavajući
prave zajedničke interese siromašnih koji se ispoljuju u sporadičnim pokretima”, pisao
je profesor povijesti Howard Zinn.
O tom se stajalištu iscrpno govori u kontroverznoj analizi rata i mira iz 1966.
godine pod naslovom „Izvještaj iz Iron M ountaina".

107
 „Izvještaj iz
Iron Mountaina"

Istraživanje koje je dovelo do „Izvještaja iz Iron Mountaina" započeli su 1961.

dužnosnici Kennedyjeve administracije kao što su McGeorge Bundy (C FR , Bilderberg
i Društvo lubanje i kostiju), Robert M cNamara (Trilateralna komisija, C F R i
Bilderberg) i Dean Rusk (CFR i Bilderberg). Znajući za Kennedyjev cilj okončanja
Hladnoga rata, ti su se ljudi pobrinuli da ne bude ozbiljnog planiranja dugoročnog
mira.
Početkom 1963. godine odabrana je radna skupina čiji je zadatak bio analizirati
hipotetske probleme mira, kao što su Vladini trustovi mozgova, poput zavoda Rand
i Hudson, analizirali rat. Petnaest članova te skupine nikad nije javno identificirano,
ali među njima je navodno bilo vrlo cijenjenih povjesničara, ekonomista, sociologa,
psihologa, znanstvenika pa čak i jedan astronom i industrijalac. Skupina se sastajala
jednom mjesečno na raznim lokacijama diljem zemlje.
No, glavni susreti održavali su se u Iron Mountainu, golemom podzemnom
korporacijskom „atomskom skloništu” blizu Hudsona u državi New York, sjedištu
Zavoda Hudson, koji se općenito smatra CFR-ovim trustom mozgova. Ondje su za
slučaj nuklearnoga napada bili smješteni mnogobrojni zajednički uredi Rockefellerova
Standard Oila iz New Jerseyja, Morganove banke, Manufacturers Hanover Trusta
i Dutch Shell Oila, kojemu je tada na čelu bio osnivač bilderberške skupine princ
Bernhard.
Kopija „Izvještaja iz Iron M ountaina” procurila je preko čovjeka poznatog samo
kao „John Doe”, sveučilišnog profesora sa Srednjeg zapada koji je tvrdio da je sudje­
lovao u njegovoj izradi. Objavio ga je Dial Press 1967. godine. John Doe je rekao
nakladniku da se, iako se slaže s nalazima istraživanja, ne slaže s odlukom skupine
da sakrije svoj rad od javnosti, „koja nije podložna nuždi visoke političke ili vojne
odgovornosti". Rekao je kako smatra da američka javnost, čijim je poreznim novcem
plaćen izvještaj, ima pravo znati za njegove uznemirujuće zaključke, dok su se njegovi
kolege koautori plašili „očite i predvidljive opasnosti od krize povjerenja javnosti, koju
bi prerano objavljivanje Izvještaja' očekivano moglo izazvati".
„Izvještaj iz Iron M ountaina” dugo nije dobivao gotovo nimalo publiciteta, a
određeni članovi Vlade i medija pokušali su ga odbaciti kao šalu ili satiru. Ali, Dial

108
 VLADARI IZ SJENE

Press objavio je taj rad bez ikakva ograđivanja, a ozbiljan i učen ton te studije s fusno­
tama, skupa s globalnim i makroanalitičkim pristupom, protuslove tvrdnji da se radi
0 fikciji. Riječ je o nevjerojatnom dokumentu, napisanom na početku američkoga
nacionalnog iskustva u Vijetnamu, i on nesumnjivo odražava elitističke poglede onih
koji su navodno tražili tu analizu.
John Doe je tvrdio da su „momci iz Iron M ountaina”, kako su se nazivali, proveli
neslužbeno, neregistrirano istraživanje nesputano uobičajenim Vladinim ograničenji­
ma. Predali su svoj izvještaj u ožujku 1966. godine.
Prema izvještaju, „sam rat temeljni je društveni sustav unutar kojega se drugi
sporedni načini društvene organizacije sukobljavaju ili kuju urote. To je sustav koji je
upravljao većinom povijesnih ljudskih društava, kao što upravlja i današnjim. ” Autori
izvještaja smatraju rat i nužnom i poželjnom „glavnom organizacijskom snagom" kao
1 „bitnim ekonomskim stabilizatorom suvremenih društava”.
Izrazili su zabrinutost da bi zbog „neodlučnog vodstva" „vladajuća upravljačka
klasa” mogla izgubiti sposobnost da „racionalizira željeni rat”, što bi dovelo „prak­
tički do ukidanja vojnih institucija", moguće posljedice koju su smatrali „katastrofal­
nom ”.
Stoga autori izvještaja zaključuju: „najprije moramo odgovoriti, najodlučnije
što možemo, da se ne može odgovorno dopustiti da ratni sustav nestane dok (1.) ne
znamo kojim ga točno oblicima društvene kontrole kanimo zamijeniti, i (2.) dok ne
budemo sigurni, bez ikakve opravdane sumnje, da će te zamjenske institucije služiti
svojoj svrsi...”
Najvažnije, u izvještaju stoji: „Eliminiranje rata podrazumijeva eliminiranje
nacionalne suverenosti i tradicionalne nacionalne države.” I osim toga: „Mogućnost
rata pruža osjećaj vanjske nužnosti bez koje nijedna vlada ne može dugo ostati na
vlasti... Temeljna vlast suvremene države nad svojim narodom počiva u njezinoj rat­
noj snazi.”
U izvještaju nadalje stoji da je rat „služio kao posljednja velika zaštita od elimi­
nacije nužnih društvenih klasa... drvosječa i vodonoša” i da je funkcija rata kontrola
„bitnih klasnih odnosa”.
Autori izvještaja pripisuju u zasluge vojnim institucijama to što su omogućile
„asocijalnim elementima prihvatljivu ulogu u društvenoj strukturi... Nije teško zami­
sliti, primjerice, stupanj društvenog poremećaja do kojega je moglo doći u Sjedinjenim
Državama u posljednja dva desetljeća da problem socijalno nezadovoljnih razdobljem
nakon Drugoga svjetskog rata nije bio predviđen i uspješno dočekan”, stoji u izvješta­
ju. „Mlađe i opasnije od tih neprijateljskih društvenih grupacija drži pod kontrolom
Sustav selektivne službe." U prošlosti se maloljetnim prijestupnicima često nudio
izbor između odlaska u zatvor i odlaska u vojsku.
U izvještaju se sugerira što bi trebalo učiniti s „ekonomski ili kulturno hendikepi­
ranima” među nama. „Mogući nadomjestak za kontrolu potencijalnih neprijatelja jest
ponovno uvođenje ropstva, u nekom obliku usklađenom s modernom tehnologijom

109
JIM MARRS

i političkim napretkom... Razvoj sofisticiranog oblika ropstva možda je isključivi pre­

duvjet društvene kontrole u mirnodopskom svijetu.” Možda se to odnosi na trenutno
sve rašireniju praksu privatnih tvrtki da koriste robovski rad ili „rad za preživljavanje",
odnosno iskorištavaju one koji su toliko zaglibili u kredite da nemaju nikakva izbora
doli nastaviti raditi za nadnicu na poslu koji ih nimalo ne usrećuje.
Vrlo je zanimljivo usporediti preporuke tog izvještaja s današnjim životom u
Sjedinjenim Državama. „M omci” iz Irona Mountaina nabrojali su sljedeće moguće
zamjene za „funkcije rata”:

- opsežan program socijalne skrbi,

-golemi program istraživanja svemira bez definiranog kraja, usmjeren prema
nedohvatnim ciljevima (misija na Jupiter itd.),
- trajan, ritualiziran, pretjerano složen sustav kontrole razoružanja (kao u Iraku
i Bosni),
- sveprisutne, praktički svemoćne međunarodne policijske snage (mirovne snage
U N -a, kao u ratu u Perzijskom zaljevu ili na Balkanu),
-ustanovljena i prepoznata izvanzemaljska prijetnja (N LO -i i izvanzemaljske
otmice),
- masovno globalno zagađenje okoliša,
-izmjenični fiktivni neprijatelji (Sadam Husein, Moamer Gadafi, Slobodan
Milošević, i svi koji ih slijede),
-programi koji su većim dijelom proistekli iz modela Mirovnoga zbora (Radni
zbor, Dobrovoljci u službi Americi),
- moderan, sofisticiran oblik ropstva (gore spomenut),
- nove religije ili druge mitologije (teologije New Agea, kultovi, itd.),
- društveno orijentirane krvave igre (nogometna liga, WWF itd.),
-sveobuhvatni program primijenjene eugenike (pobačaji i kontrola rađanja).

Autori su priznali da se „alternativni neprijatelji” možda neće pojaviti, ali nagla­

sili su da se „moraju pronaći” [naglasak u izvorniku] ili, što je vjerojatnije, da se „takva
prijetnja mora izmisliti".
N a koncu, posebna radna skupina iz Iron Mountaina predlaže osnivanje, putem
predsjedničkog naloga, trajne i strogo povjerljive „ratne/mirnodopske istraživačke
agencije", organizirane „poput Nacionalnog vijeća za sigurnost (izvan vidokruga
Kongresa, medija i javnosti)”, koja bi raspolagala „sredstvima nepodložnima reviziji”
i „odgovarala isključivo predsjedniku”. Svrha te agencije bilo bi „mirnodopsko istra­
živanje" koje bi uključivalo gore nabrojane zamjene za funkcije rata i „neograničeno
pravo uskraćivanja informacija o svojim aktivnostima i odlukama svima osim pred­
sjedniku, kad god se smatra d a je takva povjerljivost u javnom interesu".
Čini se da nitko ne zna - ili nije voljan reći —je li se o takvoj tajnoj agenciji ikad
razmišljalo i je li ikad osnovana. Bez obzira na to, ton ovih prijedloga nedvojbeno je

110
 VLADARI 12 SJENE

zavjerenički, a zasnovali su ih ljudi povezani s tajnim društvima čiji su klasno svje­

sni ciljevi odraženi u tom izvještaju. Isti su ljudi odgovorni za američki angažman u
Vijetnamu 1960-ih i 1970-ih godina, a njihov način razmišljanja stoji iza pokušaja
raspirivanja rata u Nikaragvi 1980-ih, kao i sukoba na Bliskom istoku i Balkanu
1990-ih.
,,U humanističkom smislu, riječ je o skandaloznom dokumentu", komentirao
je Leonard C. Lewin, koji je pripremio izvještaj za objavljivanje. ,,I objašnjava, ili se
barem čini da objašnjava, aspekte američke politike inače neshvatljive prema uobiča­
jenim standardima zdravog razum a.”
Usprkos toj analizi „mira", kako se Hladni rat početkom 1990-ih okončao, došlo
je do još jednog velikog, naizgled „neshvatljivoga" modernog rata za ostvarivanje cilje­
va onih ljudi iz tajnih društava koji traže profit iz neprijateljstava: rata u Perzijskom
zaljevu.

7 -

111
 I Perzijski zaljev

Savezničku pobjedu u Perzijskom zaljevu 1991. godine američki su masovni

mediji razglašavali na sva usta, ali o akcijama koje su dovele do tog sukoba rijetko se
izvještavalo. Te su makinacije uključivale ljude iz tajnih društava i ukazivale su na
mnogo drugačije opravdanje za rat od onog koje je iznijeto pred javnost.
Nitko ne može osporiti da se američka vojska, uz određenu pomoć britanskih,
francuskih i arapskih snaga, nije iskazala tijekom tog kratkog sukoba. Bilo je potreb­
no samo kratko vrijeme između 17. siječnja i 28. veljače 1991. godine da koalicija u
operaciji Pustinjska oluja do nogu porazi iračke snage Sadama Huseina, koje su tada
predstavljale petu najveću vojsku na svijetu. Glavni je razlog tog zapanjujućeg vojnog
uspjeha nadmoć savezničkih snaga u naoružanju i obuci nad Sadamovim unovače­
nim vojnicima koji su, premda su bili veterani rata protiv Irana, imali ograničenu
obuku i nizak moral.
Ta je neujednačenost dovela do neravnopravnog rata koji je rezultirao s više od
300 000 iračkih žrtava, kako vojnih, tako i civilnih, i 65 000 zarobljenika, u usporedbi s
izvanredno malim savezničkim gubicima - 234 poginula, 470 ranjenih i 57 nestalih.
Glavni ratni vođa bio je američki predsjednik George Bush, bivši član CFR-a,
Trilateralne komisije i Lubanje i kostiju.
Kao i u većini ratnih sukoba na Bliskom istoku, glavna sporna točka bila je nafta.
1 Bush i američki ministar vanjskih poslova Jam es Baker bili su duboko u naftnom
biznisu. Svaka Busheva odluka koja bi dovela do povećanja cijene nafte značila je veći
profit za njegove tvrtke, tvrtke njegovih naftaških pristaša i, naravno, naftni kartel
kojim dominiraju Rockefelleri.
Dodatni je bonus bio to što bi svaki sukob koji bi podijelio arapski svijet samo pove­
ćao moć SAD-a, Britanije i Izraela u toj regiji. Koalicija zemalja koja se bori za Ujedinjene
narode samo bi mogla pospješiti globalistički plan za jedinstvenu svjetsku vojnu silu.
Ta „bitka za novi svjetski poredak bila je neka vrsta izmišljene krize sa skrivenim
namjerama”, pišu istraživači zavjera Jonathan Vankin i John Whalen nakon pomne
analize događaja koji su doveli do tog sukoba.
Bush i Sadam Husein imali su blizak odnos mnogo godina. U svojoj ulozi
direktora CIA-e, i kasnije kao potpredsjednik, George Bush podržavao je Sadam a u
osmogodišnjem ratu protiv Irana nakon zbacivanja šaha 1979. godine.

112
 VLADARI IZ SJENE

Do 1990. Sadamov Irak bio je glavna prijetnja ravnoteži snaga između Izraela i
njegovih arapskih susjeda, ali nedostajalo mu je gotovine zbog rata s Iranom pa nije
mogao platiti svoje račune. Pod pritiskom međunarodnih bankara zbog sporog vraća­
nja zajmova i Organizacije zemalja izvoznica nafte (O PEC ), koje mu nisu dopustile
da podigne cijenu nafte, Sadam se okrenuo Kuvajtu kao izvoru prihoda. U to je doba
Kuvajt bio treći najveći proizvođač nafte, uz Irak i Saudijsku Arabiju.
Kuvajt je od Iraka odvojila Britanija, koja je 1899. godine preuzela kontrolu nad
kuvajtskom vanjskom politikom prema sporazumu s diktatorskom obitelji Sabah. Ta
je obitelj dala niz šeika nakon sto je preuzela vlast nad nomadskim plemenima na tom
području 1756. godine. Kuvajt je postao britanski protektorat 1914. godine, kad je
njemački interes iznenada tom području dao stratešku važnost. Britanska dominacija
učvršćena je i slanjem britanskih postrojbi na to područje 1961. godine, nakon što je
Irak zatražio njegov povratak.
Pentagon je još od sredine srpnja 1990. godine znao da se iračke postrojbe
koncentriraju duž kuvajtske granice. 25. srpnja Sadam je tražio savjet od Sjedinjenih
Država glede svojih namjera da vrati Kuvajt. Sastao se s američkom veleposlanicom
April Glaspie koja mu je rekla: „Imam upute izravno od predsjednika Busha da
poboljšam naše odnose s Irakom. Imamo prilično razumijevanje za vaš zahtjev za
višim cijenama nafte, neposredan uzrok vaše konfrontacije s Kuvajtom... Dobila sam
nalog da vas pitam, u duhu prijateljstva, a ne konfrontacije, glede vaših namjera: zašto
se vaše postrojbe koncentriraju tako blizu kuvajtske granice?"
Prema transkriptima objavljenim dugo nakon rata, Husein je objasnio da mu je,
iako je spreman na pregovore o svojem graničnom sporu s Kuvajtom, namjera „oču­
vati cjelovitost Iraka u obliku koji želimo”. Taj je oblik, dakako, uključivao Kuvajt,
koji je Sadam i dalje smatrao dijelom Iraka. „Koje je mišljenje Sjedinjenih Država o
tom e?” pitao je.
„Nemamo mišljenje o vašim međuarapskim sukobima, kao što je vaš spor s
Kuvajtom”, odvratila je Glaspie. „Ministar Baker uputio me da naglasim kako kuvajtsko
pitanje nema veze s Amerikom, što je prvi put rečeno Iraku 1960-ih godina."
..Ubrzo nakon toga, April Glaspie napustila je Kuvajt radi ljetnog odmora, što
je bio još jedan znak opće američke nezainteresiranosti za kuvajtsko-iračku krizu",
napominju larpley i Chaitkin, autori knjige George Bush: neautorizirana biografija
(■George Bush: The Unauthorized Biography). Bush se 31. srpnja sastao s republikan­
skim čelnicima u Kongresu, ali nije ništa rekao o situaciji u Zaljevu.
Kriza se zaoštrila 2. kolovoza kad su iračke postrojbe ušle u Kuvajt. Bush je
zamrznuo svu iračku imovinu u SAD-u, povećavši tako Sadamove probleme koji su
se pogoršali nakon što su mu 1990. godine međunarodni bankari odbili daljnje pozaj­
mice. Glaspiejevoj je Ministarstvo vanjskih poslova zabranilo da govori pa američka
javnost nije mogla saznati za Bushevu dvoličnost.
U kasnijem svjedočenju pred senatskim Odborom za vanjske poslove, Glaspie je
ukazala na to da je sastanak 25. srpnja bio njezin prvi i jedini susret sa Sadamom, koji

113
JIM MARRS

se nije sastao ni s jednim stranim veleposlanikom još od 1984. godine, usred njegova
rata s Iranom.
Ali, ako se Sadam nije sastajao s američkim diplomatima, isto se ne može reći
za američke biznismene. Ekonomist Paul Adler napominje: „Poznato je da se David
Rockefeller sastao s iračkim čelnicima u barem tri navrata nakon što je konzorcij Chase
Manhattan postao glavna banka u mnogim najvećim iračkim kreditnim zadrugama.
Također je izvještavano da se Alan Stoga, potpredsjednik Kissinger Associatesa, sasta­
jao s iračkim čelnicima u dvogodišnjem razdoblju prije zaljevskog sukoba.
„Sadam je počeo shvaćati da ne može dobiti ono što želi. Počeo je poslovati s
ljudima koji su mu bili važni - stranim biznismenima, vojnim dobavljačima, tehno-
lozima i znanstvenicima, povremeno čak i gostujućim novinarima", izvještavao je
vašingtonski list The Spotlight.
Prateći put novca od tih nediplomatskih kontakata koji je doveo do Zaljevskog
rata, član Kongresa Henry Gonzalez, predsjednik Odbora za bankarstvo, financije i
urbanizam, otkrio je da je gotovo pet milijardi dolara zajmova proslijeđeno Sadamu
Huseinu 1980-ih godina preko podružnice talijanske državne banke Banca Nazional
del lavoro (B N L) u Atlanti u Georgiji. Upravitelj te podružnice Christopher Drogoul
na koncu je izveden pred Savezni sud, gdje je priznao krivnju za odobrenje te goleme
novčane transakcije bez odobrenja BNL-ova stožera u Italiji. Međutim, cijela je istra­
ga stavljena na čekanje za vrijeme Zaljevskoga rata.
Većina promatrača ne vjeruje da je Drogoul mogao izvršiti tako golemu tran­
sakciju bez znanja nadređenih. Bobby Lee Cook, jedan od Drogoulovih branitelja,
zaključio je da je njegov klijent ispao naivčina u „spletki orkestriranoj na najvišim
pozicijama američke Vlade”.
N a sudu je BNL-ov službenik Franz von Wedel posvjedočio da je njegov šef
Drogoul djelovao prema savjetu bankinih konzultanata, tvrtke Kissinger Associates.
I 1989. i 1990. godine Bushevo Ministarstvo unutarnjih poslova poništilo je
optužnicu protiv BN L-a, koja je uslijedila nakon racije FBI-a 4. kolovoza 1989. godi­
ne. Postupak protiv menadžera banke otezao se više od godinu dana. Optužnice su
napokon podignute nakon što je Bush proglasio prekid vatre u Zaljevskom ratu.
Taj je skandal - prozvan „Iraqgate” - potaknuo Gonzaleza da pripremi rezoluci­
ju Zastupničkog doma Kongresa kojom se traži postupak za opoziv Busheva ministra
unutarnjih poslova Williama Barra zbog „ometanja istrage u skandalu oko BN L-a”.
Predsjednik Sudskog odbora Zastupničkog doma, Jack Brooks, pozvao je Barra da ime­
nuje posebnog tužitelja za taj slučaj. U klasičnom primjeru slučaja „tko će nadgledati
nadglednike?”, Barr je rekao da ne vidi dokaze za svoju krivicu i odbio je imenovati
posebnog tužitelja. To je jedini slučaj da ministar unutarnjih poslova nije imenovao
posebnog tužitelja kad je Kongres to zatražio.

114
 j Tko plaća račun?

Presudan faktor ove ružne priče o financijskom spletkarenju i dužnosničkom

kriminalu jest činjenica da ne samo da je veći dio od pet milijardi dolara Sadam
iskoristio za kupovinu oružja kojim će se služiti protiv američkih pripadnika oružanih
snaga nego su američki porezni obveznici platili račun za to!
Gonzalez je rekao da je 500 milijuna dolara od pozajmica Sadamu došlo preko
tvrtke Commodity Credit Corporation (C C C ) iza koje stoji Vlada, a taj je novac bio
namijenjen kupovini žitarica od američkih poljoprivrednika. Međutim, žitarice otpre­
mljene iz luke u Houstonu otišle su u zemlje tadašnjega sovjetskog bloka u zamjenu
za oružje, dok je novac namijenjen žitaricama omogućio Sadamu da ograničenim pri­
čuvama gotovine kupi još vojnog materijala. Busheva je administracija dala jamstva
poreznih obveznika u slučaju da Sadam ne vrati pozajmice, što se i dogodilo nakon što
je poslao vojsku u Kuvajt. Prema barem jednom javnom izvoru, više od 360 milijuna
dolara američkoga poreznog novca plaćeno je banci G ulf International u Bahreinu,
koja je bila u vlasništvu sedam zaljevskih zemalja, uključujući Irak. Ta je svota bila
samo dio procijenjene jedne milijarde dolara koje će C C C isplatiti deset banaka kako
bi pokrio pet milijardi Sadamovih pozajmica koje nije vratio.
„Isporuka jedne milijarde dolara, u obliku Vladinih jamstava za kupovinu ame­
ričkih poljoprivrednih proizvoda, omogućila je Sadamu da kupi potrebnu hranu na
kredit i potroši svoj oskudni konvertibilni novac na oružje, što je dovelo do rata u
Perzijskom zaljevu”, piše Russell S. Bowen.
Čak i nakon početka invazije na Irak 2. kolovoza, Bush se u javnosti činio neo­
bično suzdržanim. N a pitanje novinara namjerava li intervenirati u zaljevskoj krizi,
Bush je rekao: „N e razmišljam o takvoj akciji...”
Očito je drastično promijenio stav istog dana nakon susreta s britanskom pre-
mijerkom Margaret Thatcher, redovitom gošćom na sastancima Bilderberga, koja je
zajedno s Bushem bila upletena u dva skandala: Iran-Contra i „Listopadsko iznena­
đenje".
Nakon susreta s Thatcher, Bush je počeo opisivati Sadama kao „novog Hitlera’
te je izjavio da je „status quo neprihvatljiv i da bi daljnja [iračka] ekspanzija bila još
neprihvatljivima".

115
JIM MARRS

Usprkos Sadamovim uvjeravanjima da mu je Kuvajt jedini cilj, i bez konkretnih

dokaza za suprotno. Bush je ipak osobno nazvao čelnike Saudijske Arabije i upozorio
ih da će biti sljedeća meta „novog Hitlera”. Saudijci su u panici preko člana obitelji
Sabah i predsjednika kuvajtskog Ureda za ulaganja, šeika Fahda Mohammeda al-
Sabaha, Bushu i drugim svjetskim čelnicima isplatili četiri milijarde dolara, kao tajnu
naknadu da im obrane kraljevstvo.
Dugo poslije Zaljevskog rata, kad su revizori otkrili da je taj novac skrenut u
jedan londonski crni fond, protusabahski elementi u Saudijskoj Arabiji kritizirali
su tu isplatu. Prema al-Sabahu rečeno im je: „Taj je novac iskorišten za kupovinu
kuvajtskog oslobođenja. Njime je plaćena politička podrška Zapada i arapskih čelnika
- podrška za Pustinjsku oluju, međunarodnu akciju koju smo hitno trebali."
Igrao taj novac ikakvu ulogu ili ne, Bush je ubrzo povukao „crtu u pijesku”
kako bi spriječio daljnje iračko uplitanje. Zanimljivo je da se ta crta nalazila između
iračkih snaga i naftnih interesa njegova sina Georgea W. Busha, koji će ubrzo postati
guverner Teksasa.
Bush, predsjednikov najstariji sin, bio je „konzultant” za 50 000 dolara godišnje
i član Upravnog odbora tvrtke Harken Energy iz mjesta Grand Prairie u Teksasu,
blizu sjedišta Texas Rangersa, bejzbolske momčadi čiji je mlađi Bush bio suvlasnik.
U siječnju 1991., samo nekoliko dana prije nego što je započela Pustinjska oluja,
Harken je šokirao poslovni svijet objavivši sporazum o proizvodnji nafte s Bahreinom,
malom otočnom državom, bivšim britanskim protektoratom i utočištem međunarodnih
bankara, nedaleko od obale Saudijske Arabije u Perzijskom zaljevu. Bahrein je bio među
četrdeset država u svijetu s najvišim bruto domaćim proizvodom 1996. godine. Iskusni
naftaši glasno su se pitali kako je nepoznati Harken, bez prijašnjeg iskustva trpljenja
nafte, sklopio tako unosan posao. Povrh toga, obznanjeno je da će „Harkenova ulaganja
na tom području štititi sporazum koji je 1990. godine Bahrein potpisao s SAD-om, kojim
dopušta američkim i multinacionalnim' snagama da postave trajne baze u toj zemlji”.
Mlađi je Bush u listopadu 1990. godine izjavio novinaru Houston Posta Peteru
Brewtonu kako su optužbe da je njegov otac poslao postrojbe na to područje kako bi
zaštitio Harkenova bušotine „malo nategnute”. K tome je tvrdio da je prodao svoj
udio u Harkenu prije invazije na Irak, ali Brewton nije mogao pronaći zapis o prodaji
u Komisiji za vrijednosnice i burzu (SEC ).
Zapis o Bushevoj prodaji Harkenovih dionica konačno se pojavio u ožujku
1991. godine, osam mjeseci nakon 10. srpnja 1990. godine, SEC-ova krajnjeg roka
za prijavu takvih priopćenja. Tjedan dana nakon što su Sadamove postrojbe ušle u
Kuvajt, Harkenove dionice pale su za 3,03 dolara. Zakašnjeli SEC-ov zapis otkriva da
je nekim sretnim slučajem Bush prodao 66 posto svojeg udjela u Harkenu 22. lipnja
1990. godine - samo nekoliko tjedana prije iračke invazije - za odličnu cijenu od četiri
dolara po dionici, čime je ostvario čist dobitak od od 848 560 dolara. Usprkos otkri­
ću bogatih izvora u Južnoj Americi, zbog pada cijena nafte početkom 1999. godine,
Harkenove dionice ostale su na otprilike četiri dolara.

116
 VLADARI IZ SJENE

Kupovina dionica, poslovi s naftom i žitaricama, prodaja oružja, pozajmice i

jamstva, slabljenje Arapa u korist Izraela, kretanje prema stvaranju globalne vojske i
vlade, stvaraju zatupljujuću zbrku. „Dvojbeno je hoće li pravi' razlozi zbog kojih su
Sjedinjene Države ušle u rat u Perzijskom zaljevu ikad izaći na vidjelo”, pišu Vankin
i Whaley. „Za razliku od Vijetnama, gdje je nejasan ishod izazvao razumljive sumnje,
u Perzijskom je zaljevu nesumnjivost pobjede zakopala istinu dublje nego ijednoga
iračkog ili američkog vojnika koji je završio u pješčanom grobu.”
Dvoličnost nije prestala s prestankom borbi. Za vrijeme Clintonove administra­
cije bilo je povremenih zračnih upada u Irak, tobože da bi se kaznio Sadam zato što
sprečava UN-ov nadzor njegovih razvojnih centara za biološko i nuklearno oružje.
Međutim, ovaj je put postojala velika razlika - ozbiljna su pitanja postavljali i sum ­
njičava javnost i nekoliko manje bojažljivih pripadnika medija.
Nakon napada projektilima i bombama krajem 1998. godine, jedan je čitatelj u
pismu jednom informativnom tjedniku pitao: „Služeći se oružjem za masovno uni­
štenje kako bismo spriječili Irak da proizvede oružje za masovno uništenje, ne čini
li Amerika istu stvar za koju mi upozoravamo Irak da je ne čini?” Drugi su posta­
vili pitanje zašto smo napali Irak zbog njegova odbijanja UN-ove inspekcije vojnih
postrojenja kad je predsjednik Clinton također odbio takve inspekcije u Sjedinjenim
Državama - što je bilo široko pozdravljeno u javnosti.
Scott Ritter, član Posebne komisije U N -a (U N SC O M ), osnovane kako bi se loci­
rala i uništila tajna skladišta oružja Sadama Huseina, odstupio je u kolovozu 1998.
godine i optužio američku Vladu da je koristila komisiju kako bi opravdala napad na
Irak. Ritter je rekao da prije svoje ostavke nije vjerovao bagdadskom ministru obrane
kad mu je rekao da je U N SC O M iskorišten za „izazivanje krize", ali s vremenom se
složio s tom optužbom. Ritterovi nadređeni ismijali su te navode, ustvrdivši da je
Ritterovo poznavanje situacije bilo „ograničeno”.
Međutim, početkom 1999. godine obznanjeno je da je Washington iskoristio
U N SC O M kako bi podmetnuo uređaje za prisluškivanje u Ministarstvo obrane (irač­
ki Pentagon), a drugi američki dužnosnici potvrdili su dobar dio Ritterovih optužbi.
„Odnos između Sjedinjenih Država i nadzorne komisije... dugo je bio predmet
rasprava”, piše novinar U.S. Newsa Bruce B. Auster. „Tema je osjetljiva zato što je
U N SC O M tijelo Vijeća sigurnosti U N -a, a ne agencija Sjedinjenih Država, iako se
oslanja na američke obavještajce i osoblje.”
15. prosinca 1998. godine, nakon nagomilavanja krstarećih raketa u Perzijskom
zaljevu tijekom jeseni, SAD je započeo dugo odgađani zračni napad na Bagdad.
Ali, dok se bližio Božić, većina Amerikanaca nije se mogla previše uzrujavati
zbog civilnih žrtava na drugom kraju svijeta. A sve sumnje o američkoj umiješanosti u
Perzijskom zaljevu - osim među onim nesretnicima koji su se morali nositi sa sindromom
Zaljevskoga rata uzrokovanim smrtonosnom kombinacijom naftnih požara, bioloških
agensa, topničkih i tenkovskih projektila punjenih radioaktivnim uranom - odbačene su,
zajedno sa žutim vrpcama koje su ponosno iskazivale potpunu podršku neupućenih.

117
 Vijetnam

Iako se prešutni pristanak ljudi na namjerno prouzročen rat može činiti nevje­
rojatnim onima koji nisu svjesni metoda tajnih društava, postoji mnogo dokaza koji
ukazuju na to da su Vijetnamski rat smislili ljudi s istim načinom razmišljanja kao
autori „Izvještaja iz Iron M ountaina”.
Mnogi autori koji pišu o zavjerama vide Vijetnamski rat kao klasičan primjer
Hegelove dijalektike na djelu - stvoriti problem (Vijetkong kojega podupire Sjeverni
Vijetnam), ponuditi rješenje (sve veća pomoć i sve brojnije postrojbe u Južnom
Vijetnamu) kako bi se stvorila sinteza (američka prevlast u jugoistočnoj Aziji).
Američki angažman u Vijetnamu počeo je tajnim sporazumima na Jalti za vrijeme
Drugoga svjetskog rata. Američka „sfera utjecaja” trebala je biti Pacifik - još smo uvijek
prisutni na Filipinima i južnopacifičkim otocima - i jugoistočna Azija. Međutim, nakon
prekida neprijateljstava u Europi, Francuska je brzo povratila svoju vojnu kontrolu nad
francuskom Indokinom pa su američki planovi za tu regiju stavljeni na čekanje.
Povijest Vijetnamskog rata može se ocrtati na primjeru Nguyena Vana Thanha,
sina skromnoga vijetnamskoga seoskog učitelja. Taj je čovjek kasnije promijenio ime
u Ho Ši Min (Onaj Koji Prosvjetljuje) i postao pokretačka snaga indokineskog nacio­
nalizma tijekom tri desetljeća. I njega se može povezati s istim silama koje su stvorile
komunistički pokret u 20. stoljeću.
Kao mladić Ho je za vrijeme Prvoga svjetskog rata živio u Francuskoj gdje je stu­
pio u kontakt s francuskim socijalistima i njihovom filozofijom koja vuče korijene od
iluminata i masona. Godine 1919. govorio je pred braćom Warburg i drugim uzvani­
cima na Versajskoj mirovnoj konferenciji, pozivajući na proširenje prava u Indokini.
Godine 1930. Ho je osnovao Vijetnamsku komunističku partiju koja je kasnije,
na poticaj sovjetskih čelnika, promijenila ime u Indokineska komunistička partija da
je se ne bi doživljavalo samo kao nacionalni pokret. Međutim, nacionalizam Hoove
partije potvrđen je 1941. godine, kad su on i drugi stigli u Vijetnam i osnovali Ligu
za nezavisnost Vijetnama, ili Vijetmin.
Kad su Japanci pregazili Indokinu 1945. godine, Ho i general Vo Nguyen Giap
počeli su surađivati s američkom Upravom strateških službi kako bi izbacili okupa­
cijske snage.

118
 VLADARI IZ SJENE

Ho je i dalje primao američku pomoć kad su se Japanci povukli iz Vijetnama

nakon predaje 14. kolovoza 1945. godine. „Imali smo pouzdanog zastupnika kojega
smo redovito opskrbljivali oružjem, radijskom opremom, tehničarima i lijekovima. Sve
je to poslužilo za jačanje njegove pozicije i statusa”, pisao je novinar Lloyd Shearer.
Charles de Gaulle shvatio je da Ho namjerava stvoriti nezavisni Vijetnam, što
bi njegovim američkim pomagačima dalo pristup tom području. Zato je u listopadu
1945. godine poslao francuske-postrojbe u Sajgon. Nadajući se povratku Vijetnama u
francuski posjed, de Gaulle je čak obećao da će vratiti vijetnamskoga cara Bao Daija
na vlast, ali Ho nije htio pristati ni na što manje od nezavisnosti.
Nakon dugogodišnjih borbi, Ho Ši Minov Vijetmin, pod vodstvom njegova sposob­
noga generala Giapa, stekao je kontrolu nad većinom seoskih područja pa je nakon pora­
za kod Dien Bien Phua, u svibnju 1954. godine, francuska vojska bila prisiljena otići.
N a kasnijoj Ženevskoj konferenciji u srpnju, na kojoj se trebala definirati
budućnost Vijetnama, Hoovu delegaciju dočekala je suparnička delegacija koja je
predstavljala cara Bao Daija, uz francusku potporu. Nastali spor izglađen je podjelom
Vijetnama duž sedamnaeste paralele, a Ho je dobio kontrolu nad sjevernim dijelom.
Ho je prihvatio tu podjelu uglavnom zato što su Ženevskim sporazumom bili obećani
izbori za ponovno ujedinjenje na objema stranama, a on je bio uvjeren da će se ujedi­
niti pod njegovim vodstvom. Sporazum nisu potpisale Sjedinjene Države.
Južni Vijetnam, u kojemu se nalazi većina prirodnih bogatstava, završio je u
rukama Ngoa Dinha Diema, katolika u zemlji s 95 posto budista. Diem je nakon
francuskoga poraza živio u SAD-u i sastajao se s visokim dužnosnicima i članovima
CFR-a. S dvadesetogodišnjim iskustvom u državnoj upravi, Diem je imao podršku
pukovnika Edwarda Lansdalea, šefa upravo pristigle Skupine za savjetodavnu i vojnu
pomoć. Lansdaleova skupina bila je ondje kako bi pomagala Vijetnamskoj nacionalnoj
armiji od 234 000 pripadnika, koju je stvorio i financirao SAD.
Diemova vlada, u dogovoru sa Sjedinjenim Državama, odgodila je, na neodređe­
no vrijeme, izbore za ponovno ujedinjenje. „Sve to ukazuje na to d a je SAD spletkario
protiv Ženevskog sporazum a...”, piše novinar Michael McClear. To je, također, prak­
tički jamčilo građanski rat u Vijetnamu.
Vijetnamski nacionalisti, većinom protukatolički raspoloženi budisti i veterani
Vijetmina, potpomognuti sve većim brojem prognanika koji su se vraćali sa Sjevera,
počeli su tražiti povratak područja na jugu pod imenom Viet Nam Cong-san ili samo
Vijetkong.
Sve veće nasilje potaknulo je dolazak američkih vojnih „savjetnika” u Južni
Vijetnam, potez koji Kongres nije potpuno podržavao. „Nikakva američka vojna
pomoć u Indokini ne može svladati neprijatelja koji je posvuda i istodobno nigdje,
'neprijatelja naroda' koji uživa simpatije i prikrivenu podršku toga istog naroda",
upozorio je senator John F. Kennedy 1954. godine.
Pomoć komunističkom Sjevernom Vijetnamu stizala je iz Rusije i Kine, dok je
Južni Vijetnam bio sve ovisniji o američkoj podršci. Ravnoteža snaga se izravnavala
Sve je bilo spremno za rat.

119
 I J. F. Kennedy
i protiv globalista

Do 1963. godine najveća smetnja većem ratu u Jugoistočnoj Aziji bio je pred­
sjednik John F. Kennedy, koji je već izražavao svoju suzdržanost glede američkog
uplitanja.
Demokrat John F Kennedy pobijedio je Eisenhowerova potpredsjednika, repu­
blikanca Richarda Nixona na izborima 1960. godine, a glavni su mu savjetnici dolazili
iz tajnih društava. Posebni savjetnik John Kenneth Galbraith napomenuo je: „N as
koji smo radili na Kennedyjevu izboru Vlada je zbog toga tolerirala i pitala nas za
mišljenje, ali vanjsku politiku i dalje su određivali ljudi iz Vijeća za inozemne odnose."
Prekomjeran broj članova CFR-a u Vladi čak je privukao i pozornost predsjednika
Kennedyja koji je komentirao: .Volio bih vidjeti neka nova lica, ali tu su neprestano
jedna te ista.”
Odmah nakon što je izabran, Kennedy se suočio sa sukobom u Laosu.
Nagovještavajući Vijetnam, u tom su sukobu bili suprotstavljeni komunisti Pathet
Laoa i general Phoumi Nosavan, koji je imao podršku CIA-e. Nakon što je preuzeo
dužnost, Kennedyju su svi, od bivšega predsjednika Eisenhowera do Glavnoga stože­
ra, savjetovali da pošalje postrojbe kao podršku Nosavanu. Ministar obrane Robert
Strange, M cNam ara i Walt Rostow, čelnik Vijeća za strateške smjernice Ministarstva
vanjskih poslova, oba članovi CFR-a, glasno su podržavali slanje postrojbi. Kennedy
je to odbio.
C F R se zanimao za Vijetnam od samoga početka. Godine 1951. C F R je zajedno
s Kraljevskim institutom za međunarodne poslove osnovao radnu skupinu, financira­
nu preko Zaklade Rockefeller, koja će se između ostalog baviti Jugoistočnom Azijom.
Ia je skupina predlagala zajedničku britansko-američku prevlast nad tim područjem
u skladu sa sporazumima iz Jalte. Za vrijeme Eisenhowerova mandata, osnivač CFR-a
i ministar vanjskih poslova John Foster Dulles, zajedno sa svojim bratom Allenom
Dullesom, također osnivačem CFR-a i direktorom ClA-e, nadzirao je provedbu te
politike koja je kasnije uključivala i dolazak američkih vojnih savjetnika nakon poraza
Francuza.
U rujnu 1954. godine, samo četiri mjeseca nakon pada kod Dien Bien Phua,
američki ministar vanjskih poslova John Foster Dulles, osnivač CFR-a, sazvao je

120
 VLADARI IZ SJENE

Manilsku konferenciju, koja je rezultirala Obrambenim savezom jugoistočne Azije

(SEA TO ). Tim su se potezom SADv Velika Britanija (uključujući Australiju i Novi
Zeland), Francuska, Filipini i još neke zemlje uključile u zajednički obrambeni pakt
u Indokini.
C. L. Sulzberger iz New York Timesa izjavio je 1966. godine: „Dulles je bio
začetnik SEATO-a s promišljenom namjerom, kako mi je objasnio, da pruži am e­
ričkom predsjedniku zakonske ovlasti za intervenciju u Indokini. Kad je Kongres
potvrdio SEATO, potpisao je prvi u nizu akata koji daju ovlasti nad politikom prema
Vijetnamu.”
Ubrzo je postalo očito da Kennedy, za razliku od svojih prethodnika, nije
bio voljan da njime manipulira istočni establišment. „Zapravo je neprihvaćanje
Kennedyja od strane establišmenta postajalo sve snažnije tijekom njegova m andata”,
piše profesor sa Sveučilišta u Pittsburghu Donald Gibson u svojoj odlično dokumenti­
ranoj knjizi iz 1994. godine, Borba protiv Wall Streeta: Kennedyjev predsjednički mandat
(Battlittg Wall Street: The Kennedy Presidency).
Sve više proučavatelja Kennedyjeva umorstva vjeruje da je protivljenje namjera­
ma globalista moglo igrati značajnu ulogu u njegovoj nerazjašnjenoj smrti.
Kao „dotad u ekonomiju najupućeniji predsjednik", kako g a je opisao ekonomist
Seymour Harris, Kennedy je brzo pokrenuo razne dalekosežne inicijative kako bi
povećao i ljudski i tehnološki potencijal zemlje. „Svime što je poduzeo, od globalnoga
investicijskog sustava do poreznih ušteda za pojedince, pokušao je preoblikovati zako­
ne i politiku tako da moć vlasništva i težnja za profitom na koncu ne unište, nego
omoguće ekonomski napredak države”, objasnio je Gibson.
Kennedy je otkrio svoj animozitet prema poslovnim divovima u proljeće 1962.
godine kad je prisilio velike američke proizvođače čelika na opoziv povećanja cijena.
Dogovor da se cijene ne podižu u zamjenu za radničke ustupke iznenada je dobio
drugo značenje nakon što je obustavljeno povećanje plaća. Bijesan zbog te izdaje,
Kennedy je naredio svojemu bratu, ministru unutarnjih poslova Robertu Kennedyju,
da pokrene istragu o špekulantskom odredivanju cijena, zaprijetio otkazivanjem ugo­
vora Ministarstva obrane s proizvođačima čelika te objavio američkoj javnosti da je
njihov postupak bio neopravdan i neodgovoran. Proizvođači čelika, na čelu s tvrtkom
United States Steel, popustili su.
Smatrajući postupke upravnih odbora proizvođača čelika napadom na njegov
cjelokupni predloženi ekonomski program, Kennedy je izjavio novinarima: „Po moje­
mu mišljenju, da se dopustilo povećanje cijena, bilo bi iznimno teško osigurati pri­
hvaćanje zakona.” Valja napomenuti d a je Upravni odbor U.S. Steela, koji je dugo bio
pod kontrolom interesa Morgana, uključivao mnoge članove CFR-a i drugih moćnih
institucija.
Kennedyjev kontrolor novca u optjecaju, Jam es J. Saxon, bio je u sve većem
sukobu s Upravnim odborom Saveznih pričuva potičući šira ulaganja i dajući sve veće
ovlasti bankama izvan Sustava saveznih pričuva. Saxon je također odlučio da te banke

121
JIM MARRS

mogu izdavati državne i municipalne obveznice, još više oslabljujući dominantne

banke Saveznih pričuva.
U lipnju 1963. godine, Kennedy je poduzeo radikalan korak protiv Središnje
banke odobrivši izdavanje više od četiri milijarde dolara u „novčanicama Sjedinjenih
Država" preko Ministarstva financija, a ne Saveznih pričuva. „Kennedy je očito
zaključio da bi se vraćanjem Ustavu, u kojemu stoji da samo Kongres smije izdavati
i regulirati novac, sve veći nacionalni dug mogao smanjiti tako što se neće plaćati
kamate bankarima iz Sustava saveznih pričuva, koji tiskaju papirnati novac i onda ga
posuđuju Vladi uz kamate”, primjećuje jedan autor teorija zavjere.
U svojem nastojanju da uravnoteži ekonomsko poprište, Kennedy je povukao
cijeli niz poteza, od kojih su svi produbili neprijateljstvo Wall Streeta. Kako je doku­
mentirao Gibson, to uključuje:

-porezne prijedloge kako bi se preusmjerila ulaganja američkih tvrtki u inozem­

stvu,
-razlikovanje u poreznoj reformi proizvodnih i neproizvodnih ulaganja,
- ukidanje poreznih povlastica za globalne ulagačke tvrtke sa sjedištem u SAD-
u,
- oštre mjere protiv stranih poreznih rajeva,
- podržavanje prijedloga za ukidanje poreznih povlastica za bogate,
- prijedlog povećanja poreza za velike naftne i rudarske tvrtke,
- reviziju rasterećenja poreza na ulaganje,
- izradu prijedloga za proširenje predsjedničkih ovlasti u borbi protiv recesije.

Kennedyjevu ekonomsku politiku i prijedloge napali su urednik časopisa Fortune

Charles J. V Murphy, guverner New Yorka Nelson Rockefeller, David Rockefeller i
urednici Wall Street Joum ala. Kennedyjev ministar financija, član CFR-a, Douglas
Dillon izrazio je slaganje s Davidom Rockefellerom glede njegova protivljenja pred­
sjednikovoj politici 1962. godine, a 1965. pridružio se Rockefelleru pri osnivanju
formalne skupine za podršku ratu u Vijetnamu.
U vanjskoj politici Kennedy se izrazito protivio i kolonijalizmu (otvorenoj kon­
troli nad političkim i ekonomskim životom neke zemlje) i neokolonijalizmu (skrivenoj
kontroli). „Kennedyjeva podrška ekonomskom razvoju i nacionalizmu Trećega svijeta
te njegova tolerancija spram državne planske ekonomije, čak i kad to uključuje ekspro­
prijaciju imovine u vlasništvu američkih tvrtki, dovele su do sukoba između njega i
elita, kako u SAD-u, tako i u inozemstvu”, piše Gibson.
U Vijetnamu je Kennedy od početka umirio svoje ratu sklone savjetnike pove­
ćavajući broj vojnih savjetnika, sve dok krajem 1963. godine taj broj nije narastao
na otprilike 15 000. Ali, kolebao se pa je, nakon zlosretne invazije u Zaljevu svinja
1961. godine, postajao sve sumnjičaviji u obavještajne podatke i vojske i CIA-e. 11.
listopada 1963. godine odobrio je predstavku o nacionalnoj sigurnosti br. 263, kojom

122
 VLADARI IZ SJENE

se odobrava mogući prekid akcija u Vijetnamu do kraja 1965. godine i čak naređuje
pritajeno povlačenje dijela vojnog osoblja do kraja tekuće godine.
Uporno je odbijao preporuke da uključi kopnene snage, kao što je to učinio
ranije u Laosu. „Odbijajući proširiti vojnu umiješanost, Kennedy se protivio Glavnom
stožeru i mnogim visoko pozicioniranim ljudima u svojoj Vladi, uključujući (članove
CFR-a) Deana Ruska, Roberta M cNamaru i McGeorgea i Williama Bundyja", napo­
minje Gibson.
Drugi ključni igrač bio je Averell Harriman, član CFR-a, čija se povezanost
s manipulacijama tajnog društva proteže sve do Prvoga svjetskog rata i nastanka
sovjetskoga komunizma. U jesen 1963. godine, Harriman, jedan od najbližih ljudi
JFK-a, bio je taj koji je zagovarao uklanjanje vijetnamskoga predsjednika Diema i koji
je poslao ono što je postalo poznato kao brzojav „sa zelenim svjetlom” u Sajgon. U
tom je brzojavu izražena podrška pokretu protiv korumpirane Diemove vlade. „Nije
se radilo o upozorenju o državnom udaru pa se stoga činilo da ga podržava”, primje­
ćuje Michael McCIear. Diem je ubijen 2. studenog u državnom udaru koji su izvršili
njegovi vlastiti generali, a mnogi smatraju da ga je potaknula CIA. Vijetnamski rat
uskoro se rasplamsao.
„Osovina Lodge [CFR] - Harriman [CFR] bila je prejaka da bi je predsjednik
Kennedy mogao osujetiti ili nadvladati”, primijetio je bivši američki veleposlanik u
Sajgonu Frederick E. Nolting.
Kennedy je znao da treba oprezno postupati protiveći se ratu koji su podrža­
vali tako moćni interesi. Povjerio je senatoru Mikeu Mansfieldu da se odlučio na
„potpuno povlačenje iz Vijetnama”, ali rekao je da se to ne može izvršiti prije nego
što osvoji drugi mandat na izborima 1964. godine. Korporativna Amerika mogla je
Kennedyja smatrati itekako „neodlučnim vodom" koji je toliko brinuo „momke iz Iron
M ountaina”.
Premda postoje svi znakovi da je Kennedy planirao okončati američki vojni
angažman u Vijetnamu, nikad nećemo moći biti sigurni u to. Atentat u Dallasu 22.
studenog 1963. godine, prekinuo je njegovo predsjednikovanje. Okolnosti atentata na
Kennedyja ostaju u najmanju ruku kontroverzne.
Možemo napomenuti da je supruga optuženog atentatora Leeja Harveyja
Oswalda godine 1994. izjavila A. J. Webermanu: „Rješenje Kenenedyjeva umorstva
nalazi se u Sustavu saveznih pričuva. Nemojte to omalovažavati. Pogrešno je kriviti
isključivo [dužnosnika CIA-e Jamesa] Angletona i CIA-u. To je samo jedan prst na
istoj ruci. Ljudi koji izdaju novac iznad su CIA-e.”
Valja napomenuti još dvije stvari. Jedna je da je dr. Martin Luther King ml.
ubijen 1968. godine tek kad je usmjerio svoje dinamične govorničke i organizator-
ske vještine protiv Vijetnamskoga rata. Drugo, brojni dokazi ometanja vjerodostojne
istrage Kennedyjeve smrti ukazuju na primjenu strahovite i trajne sile koja potječe s
najviše razine američke vladajuće strukture - razine koju kontroliraju tajna društva i
njihovi članovi iz Wall Streeta.

123
 Prema cilju s
Lyndonom B. Johnsonom

Kennedyjev nasljednik, Teksašanin Lyndon B. Johnson, moćni vođa senatske

većine koji je bio član Odbora za oružane snage Zastupničkog doma, bio je pažljiviji
prema Glavnom stožeru i društvu iz CFR-a.
2. prosinca 1963. godine, samo nekoliko dana nakon što je postao predsjednik,
Johnson je poslao predstavku generalu Maxwellu Tayloru (C FR ), javno objavljenu tek
1998. godine, u kojoj stoji: „Što više gledam, sve mi je jasnije da je Južni Vijetnam
trenutno naše najkritičnije vojno područje. Nadam se da ćete se Vi i Vaši kolege
iz Glavnoga stožera pobrinuti da se najbolji časnici stave na raspolaganje generalu
[Paulu] Harkinsu na svim područjima i u sve svrhe. Moramo angažirati svoje najbolje
ljude za ovaj zadatak na svim razinama.”
Čak i uz taj promijenjeni stav Washingtona prema Vijetnamu, rat je trebao biti
isprovociran kako bi se pridobila podrška javnosti skupa s odobrenjem Kongresa.
,,U nadi da će isprovocirati sjevernovijetnamski napad, Johnson je odobrio ponovno
uvođenje razaračkih patrola u Tonkinškom zaljevu”, piše povjesničar s West Pointa,
bojnik H. R. McMaster. Ta se taktika pokazala uspješnom u takozvanom incidentu u
Tonkinškom zaljevu.
4. kolovoza 1964. godine, američki razarači Maddox i Turner Joy, koji su
patrolirali u Tonkinškom zaljevu ispred vijetnamske obale, dobili su poruku da je
Nacionalna agencija za sigurnost uočila pripreme za napad sjevernovijetnamskih
topovnjača. Ministar obrane telefonirao je predsjedniku Johnsonu i potvrdio „pred­
viđeni" napad.
To je bilo samo dva dana nakon što su tri mala sjevemovijetnamska torpedna
čamca izvršila neuspješne napade na Maddox u znak odmazde zbog prepada čamaca
pod zajedničkim vodstvom Američke mornarice i Južnoga Vijetnama na sjevernovijet-
namskoj obali, u akciji zvanoj „Operacija planiranje (O PLA N) 34-A', provokativnom
planu koji je oduševljeno odobrio McNamara. Posade razarača nisu ništa znale o
O PLAN-u 34-A.
Posade razarača zauzele su borbene položaje, a dva sata kasnije grmjeli su mor­
narički topovi. Kad se razišao dim, nije prijavljena nikakva šteta ili žrtve, niti su tor-
pedni čamci uopće viđeni. Zapovjednik Wesley McDonald, čija je eskadrila zrakoplova

124
 VLADARI IZ SJENE

A-4 kružila iznad zaljeva, kasnije je izvijestio: „Posade razarača dojavljivale su gdje
misle da su bili torpedni čamci, ali ja nigdje nisam mogao naći te proklete čamce.
Ipak, na temelju toga „fantomskog” napada, Johnson je sazvao kongresne vode i
zatražio odobrenje da vojno odgovori. Rekao im je: „Želim da oni [Sjevernovijetnamci]
znaju da to nečemu pokorno podnositi” i da „naši momci plove tim vodama".
Uspaničen u tim napetim hladnoratovskim danima, Zastupnički dom jednogla­
sno je dopustio Johnsonu, kao vrhovnom zapovjedniku, „da poduzme sve nužne kora­
ke, uključujući uporabu oružane sile, kako bi se pružila pomoć svakoj zemlji članici ili
potpisnici Sporazuma o zajedničkoj obrani koja traži pomoć u obrani svoje slobode”.
Rezolucija o očuvanju međunarodnoga mira i sigurnosti u jugoistočnoj Aziji,
poznatija kao „rezolucija o Tonkinškom zaljevu”, usvojena je u Senatu s omjerom gla­
sova 88 naprema 2. Jedan od protivnika rezolucije, aljaški senator Ernest Gruening,
upozorio je da rezolucija nije ništa drugo doli „prijevremena objava rata”. A oregonski
senator Wayne Morse upozorio je: „Smatram da će u sljedećem stoljeću budući nara­
štaji gledati sa zgražanjem i velikim razočaranjem na Kongres koji je počinio takvu
povijesnu pogrešku."
Rezolucija je uredno zaobišla ustavni uvjet prema kojemu samo Kongres ima
ovlasti objaviti rat. Krajem siječnja 1965. M cNamara i savjetnik za nacionalnu sigur­
nost McGeorge Bundy rekli su predsjedniku Johnsonu kako je vrijeme da se prekine
petnaestogodišnji ograničeni američki angažman u Vijetnamu. Rekli su da je vrijeme
za izravnu vojnu intervenciju ili za kraj sukoba putem pregovora. „Bob i ja bili smo
skloniji prvom rješenju”, Bundy je kasnije napisao. Johnson se složio, i mjesec dana
kasnije započela je akcija bombardiranja Sjevernog Vijetnama pod kodnim imenom
„Kotrljajuća grmljavina". Do lipnja je Johnson poslao 100 000 vojnika i Vijetnamski
je rat ozbiljno započeo.
Kako bi se dodatno ojačala ta kampanja, američki veleposlanik u Sajgonu, član
CFR-a, Henry Cabot Lodge, zamijenjen je članom CFR-a i bivšim šefom Glavnoga
stožera, generalom Maxwellom Taylorom.
Iz perspektive 1984. godine, urednici U.S. News &■ World Reporta točno su
uvidjeli da je tada „posijano sjeme za današnji sukob između predsjednika Reagana
i Kongresa zbog uporabe američke vojne sile - od Centralne Amerike do Libanona
i Perzijskoga zaljeva”. Godine 1999., dok je predsjednik Clinton bio pred opozivom
/bog tajenja seksualne afere, čini se da se nitko u Kongresu nije zamarao time što
je nastavio tu neustavnu tradiciju napadima na Irak i Kosovo u ime Ujedinjenih
naroda.
Pogled na članove Vijeća za inozemne poslove - tu tvorevinu Rockefellerovih
i Morganovih ljudi koji su povezani s mentalitetom Rhodesova i Milnerova tajnoga
društva - otkriva nam popis glavnih likova ere Vijetnamskoga rata: M cNamara, Cyrus
Since, Walt Rostow, William i McGeorge Bundy, Dean Acheson, Dean Rusk i Averell
'arriman. Svi američki veleposlanici u Sajgonu za vrijeme rata - Henry Cabot Lodge,
laxwell Taylor i Ellsworth Bunker - bili su članovi CFR-a i igrali su istaknute uloge

125
JIM MARRS

u američkoj politici. „Ustvari, mnogi od najvažnijih zagovarača američkog angažma­

na u Vijetnamu, i unutar i izvan Vlade, bili su članovi Upravnog odbora C FR -a”,
napominje Donald Gibson. To uključuje Aliena Dullesa, Davida Rockefellera, Johna
J. McCloyja i Henryja M. Wristona (Morganova suradnika).
Primijetivši d a je William „Divlji Bill” Donovan, čelnik Uprave strateških službi,
preteče CIA-e, kao mladić bio osobni posrednik J. P Morgana mlađeg, Gibson napo­
minje: ..Do početka 1960-ih Vijeće za inozemne odnose, Morganovi i Rockefellerovi
interesi i obavještajna zajednica bili su toliko međusobno povezani da su praktički bili
jedan entitet.' Prema istraživaču CFR-a Jamesu Perloffu, Walt Rostovv, koji je postao
nacionalni savjetnik za sigurnost predsjednika Johnsona 1966. godine, ne samo d a je
bio član CFR-a, nego je bio i triput odbijen za mjesto u Eisenhovverovoj administraciji
zato što nije prošao sigurnosne provjere. U svojoj knjizi iz 1960. godine, Sjeditijene
Države na svjetskom poprištu (The United States in the World Arena), Rostow je otkrio
svoje CFR-ovsko globalističko stajalište pozivajući na stvaranje međunarodnih policij­
skih snaga. „Legitiman američki nacionalni cilj jest da se svim državama - uključujući
Sjedinjene Države - ukine pravo da koriste temeljnu vojnu silu kako bi provodile
vlastite interese. Budući d a je to preostalo pravo korijen državne suverenosti... u ame­
ričkom je interesu da nestane državnosti u historijskom sm islu”, napisao je.
Član C FR -a M cNam ara pridodao je američkom obavještajnom aparatu
Obrambenu obavještajnu agenciju (DIA), osnovanu 1. kolovoza 1961. godine. Do
rujna, on i Taylor vršili su pritisak za veći američki angažman u Vijetnamu prepo­
ručujući slanje dodatnih 16 000 vojnika. Žestoko se usprotivio pomoćnik ministra
vanjskih poslova George Ball, upozorivši da bi takav potez rezultirao razmještajem
najmanje 300 000 američkih vojnika u dvije godine. Kennedy je uvažio McNamarin
savjet.
Upravo je M cNamara kasnije, služeći kao ministar obrane do 1968. godine,
neprekidno smanjivao američke vojne snage i formulirao politiku kojom su se zabra­
njivali strateški zračni napadi na Sjeverni Vijetnam. Godine 1978., nakon što je
Vijetnamski rat završio komunističkim preuzimanjem vlasti u Južnom Vijetnamu,
McNamara je postao predsjednik Svjetske banke (profitne agencije Ujedinjenih
naroda i omiljen projekt CFR-a) te koordinirao pozajmicu 60 milijuna dolara pobjed­
nicima.
William Bundy (Red, 1939.), koji se pridružio CIA-i 1951. godine, postao je
direktor C FR-a 1964., iste godine kad je imenovan pomoćnikom ministra vanjskih
poslova za dalekoistočne poslove. Velikim dijelom stojeći iza planiranja američke poli­
tike prema Vijetnamu, Bundy je, prema „pentagonskim dokumentima", načinio nacrt
rezolucije o lonkinškom zaljevu. Bundy je bio umiješan i u OPI A N 34-A, agresivne
upade američkih topovnjača pred sjevernovijetnamsku obalu pod vodstvom CIA-e
(možda uz kršenje međunarodnih zakona) koji su izazvali odmazdu prema američkoj
Šestoj floti, što je rezultiralo incidentom u Tonkinškom zaljevu. Bundy je kasnije
postao urednikom CFR-ove publikacije Foreign Affairs.

126
 VLADARI IZ SJENE

*
Bundyjev brat, član CFR-a, McGeorge Bundy (Red, 1940.), navodno je bio
jedan od poticatelja „Izvještaja iz Iron M ountaina" te Kennedyjev i Johnsonov
posebni pomoćnik za pitanja nacionalne sigurnosti; tu je poziciju mogao koristiti
da sortira informacije svom šefu. Bundy se priključio američkoj vojsci kao redov na
početku Drugoga svjetskog rata i ubrzo je pomagao u planiranju invazije na Siciliju i
Normandiju. Kasnije je, u dobi od 27 godina, postao pomoćnik ministra rata. Potom
je služio kao predsjednik Zaklade Ford od 1966. do 1979. godine.
„Djelujući zajedno, braća Bundy mogla su potpuno kontrolirati tijek informacija
koje se odnose na Vijetnam iz obavještajnih agencija te Ministarstva vanjskih poslova
i obrane”, pretpostavlja Anthony C. Sutton.
Ministar vanjskih poslova Dean Rusk, koji je također imenovan kao poticatelj
„Izvještaja iz Iron M ountaina", bio je zamjenik šefa osoblja u savezničkom zapo­
vjedništvu u Aziji za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Dean Rusk, Rhodesov stipen­
dist, član CFR-a i predsjednik Zaklade Rockefeller, provodio je politiku Johna F
Kennedyja, ali i politiku svojega bliskog prijatelja Lyndona Johnsona, koji je svojoj
biografinji Doris Kearns rekao da je „izgradio svoj savjetnički sustav oko Ruska”.
Članovi CFR-a Dean Acheson i Robert Lovett „oduševljeno" su preporučili Ruska
predsjedniku Kennedyju.
Kako su dokumentirali Walter Isaacson i Evan Thomas, predsjednik Johnson
sastajao se s odabranom skupinom od četrnaest savjetnika gotovo svakodnevno. Među
njima je bilo dvanaest članova CFR-a, svi su bili bankari ili pravnici i svi su prepo­
ručivali veći angažman u Vijetnamu. Šestorica ključnih savjetnika bili su Trumanov
ministar obrane Robert Lovett, John J. McCloy, Averell Harriman, Dean Acheson te
savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova Charles Bohlen i bivši američki veleposlanik
u Rusiji George Kenna - svi Članovi CFR-a. Johnson ih je zvao svojim „mudracima”.
Do 1968. godine svi ti savjetnici najednom su se okrenuli protiv rata.
Johnson je bio tako šokiran i utučen zbog te izdaje vanjskopolitičke elite da je
na televiziji obznanio da se neće ponovno kandidirati. Kad su ga upitali zašto su
Johnsonovi savjetnici promijenili stav, general Maxwell Taylor mogao je odgovoriti
samo sljedeće: „Moji prijatelji iz Vijeća za inozemne odnose živjeli su u sjeni Next'
\brk Timesa.” Drugim riječima, ti su se ljudi prenuli iz samozavaravanja i shvatili da
su Sjedinjene Države podijeljene oko Vijetnama. Čak i tada, rat se nastavio sljedećih
sedam godina.
S novoimenovanim predsjednikom Richardom Nixonom na čelu ratnog pothva­
ta. član CFR-a i Trilateralne komisije Henry Kissinger stupio je na dužnost savjetnika
za nacionalnu sigurnost početkom 1969. godine. Do kraja te godine Kissinger je
;uzeo kontrolu nad američkom politikom u Vijetnamu. Neki tvrde da je postavljen
tu poziciju upravo radi toga. Nixonov ministar obrane Melvin Laird priznao je:
kao bih d aje , što se tiče ideološkog pogleda na svijet, predsjednik Nixon u velikoj
jeri bio pod Kissingerovim utjecajem premda mu nije bio prijatelj i nije ga poznavao
je prosinca 1968. godine.”

127
JIM MARRS

Godine 1970. Kissinger se sastao nasamo s članom osoblja VVinstonom Lordom.

Prema Lordu, njegov je šef „htio podijeliti i razmotriti sa svojim najbližim suradnici­
ma glavne političke odluke, tako da se raširena predodžba o Kissingeru kao o čovjeku
koji ne voli čuti neslaganje pokaže neistinitom". Lord i drugi članovi osoblja očito su
odobrili Kissingerov plan za eskalaciju rata, budući da su se borbe uskoro proširile
i u Kambodžu. Usprkos tom širenju, u ratu je bilo sve manje pomaka te je počeo
jenjavati.
Kissinger, smatran vodećim američkim diplomatom sve do 1990-ih godina,
naveo je Eugenea McCartyhja na komentar: „Henry Kissinger dobio je Nobelovu
nagradu [za mir] za nadgledanje završetka rata koji je zagovarao - to je uistinu visoka
diplomacija.”
Godine 1971. član Kongresa iz Louisiane John R. Rarick bezobzirno je optužio
C FR da je poticao rat u Vijetnamu. U jednoj okružnici Rarick je napisao: „Masakr
u Mi Laiju, osuđivanje poručnika [Williama] Calleyja na doživotni zatvor, Prodaja
Pentagona' i takozvani pentagonski dokumenti glavni su primjeri pokušaja da se
sva krivnja u očima naroda svali na vojsku. Ali, nitko ne pokazuje na Vijeće za
inozemne odnose - C FR - skupinu od otprilike 1400 Amerikanaca koja uključuje
gotovo sve osobe na najvišim razinama koje su donosile odluke i vodile politiku u
Vijetnamskom ratu. C B S govori narodu kako želi da zna što se dogada i koga valja
kriviti. Zašto C B S ne kaže američkom narodu o CFR -u i pusti ga da sam odluči
koga kriviti za fijasko u Vijetnamu - planere i one koji su donosili najvažnije odlu­
ke iz tijesno povezane financijsko-industrijsko-intelektualne aristokracije ili vojne
vođe pod civilnom kontrolom koji su imali malo ili nimalo glasa u cjelokupnoj poli­
tici i operacijama te kojima je zakonom zabranjeno reći američkom narodu svoju
stranu priče... Tko će narodu reći istinu ako oni koji kontroliraju 'm ehanizam prava
na zn an je' kontroliraju i V ladu?”
Budući da su članovi CFR-a shvaćali ekonomsku nužnost rata, ali su se i slagali
da nuklearni rat ne dolazi u obzir, odlučeno je da će budući sukobi biti ograničena
domašaja. „Moramo biti spremni sami izvoditi ograničene akcije”, napisao je jedan
suradnik CFR-ova Foreign Affairsa 1957. godine. „Inače nećemo napredovati dalje od
' masovne odm azde', što nam veže ruke u sukobima gdje je u pitanju manje od našeg
opstanka. A moramo biti spremni i na gubitke u ograničenim akcijama.”
Nije teško izgubiti u sukobu kad je vojska onemogućena. Godine 1985.,
Kongresni arhiv objavio je „pravila angažmana” pod kojima se američka vojska borila
u Vijetnamu, s kojih je tada skinuta oznaka povjerljivosti. Ta su pravila zauzimala 26
stranica i uključivala ograničenja kao što su opetovana odbijanja dopuštenja zračnim
snagama da bombardiraju mete od najveće strateške važnosti koje je odredio Glavni
stožer, opća naredba američkim vojnicima da ne smiju pucati na Vijetkong ako oni ne
pucaju na njih, zabrana bombardiranja vozila udaljena više od 200 metara od Ho Ši
Minova puta, zabrana napadanja sjevernovijetnamskih lovaca ako nisu u zraku i ne
ponašaju se otvoreno neprijateljski, zabranjen pristup mjestima za lansiranje projek­

128
 VLADARI IZ SJENE

tila zemlja-zrak u izgradnji, zabrana progona neprijateljskih postrojbi ako prijeđu u

Laos ili Kambodžu.
SAD je javno uvjeravao Sjeverni Vijetnam da neće bombardirati određena
područja, što je omogućilo njihovim protuzračnim postrojbama da se koncentriraju
na područjima koja bi mogla biti bombardirana, zbog čega su uvelike povećani ame­
rički gubici.
Povrh tih ograničenja, koja su bila potpuno neshvatljiva obrazovanim časnicima,
bilo je dopušteno da se vitalni materijali i zalihe neometano prevoze preko sjeverno-
vijetnamske luke Haiphong, od čega je oko 80 posto dolazilo od tobožnjih neprijatelja
- Rusije i Kine.

129
 I Trgovanje s neprijateljem

N a vrhuncu rata, trgovina s komunističkim zemljama koje su opskrbljivale

Sjeverni Vijetnam zapravo se pojačala - što je bio još jedan cilj CFR-a.
Još 1961. godine, osnivač Trilateralne komisije Zbigniew Brzezinski napisao je u
Foreign Affairsu da bi SAD trebale pružiti ekonomsku pomoć istočnoj Europi. David
Rockefeller signalizirao je da odobrava tu trgovinu posjetom Moskvi sredinom 1964.
godine.
„David Rockefeller, predsjednik banke Chase Manhattan, izvijestio je danas
predsjednika Johnsona o svojem nedavnom susretu s ruskim premijerom Nikitom S.
Hruščovom. Rockefeller je obavijestio Johnsona d a je u dvosatnom razgovoru komu­
nistički čelnik rekao kako bi SAD i Sovjetski Savez trebali više trgovati'. H ruščovje,
prema Rockefellera, rekao da bi volio da SAD poveća dugoročne kredite [pozajmice]
Rusima”, izvijestio je Chicago Tribune 12. rujna. Rockefelleri su imali dugu povijest
trgovanja s Rusima, koja datira još od 1920-ih godina kad je banka Chase poduprla
osnivanje Američko-ruske trgovačke komore.
13. listopada 1966. godine New Ibrk Times je izvijestio: „SAD je danas prihva­
tio jedan od prijedloga predsjednika Johnsona za poticaj trgovine između Istoka i
Zapada ukinuvši ograničenja izvoza više od 400 proizvoda u Sovjetski Savez i istočnu
Europu.” Niti jedan mjesec kasnije, 27. listopada, Times izvještava: „Sovjetski Savez i
njegovi saveznici sporazumjeli su se na konferenciji svojih čelnika u Moskvi prošloga
tjedna da dodijele Sjevernom Vijetnamu materijalnu i novčanu pomoć u iznosu od
oko jedne milijarde dolara.”
Godine 1967. Rockefelleri su zajedno sa Cyrusom Eatonom, kojega je časopis
Parade nazvao „najboljim kapitalističkim prijateljem komunista”, financirali tvornice
aluminija i gume u Sovjetskom Savezu. Mladog je Eatona John D. Rockefeller odvra­
tio od toga da postane propovjednik pa je umjesto toga postao osnivač tvrtke Republic
Steel. Američkom tehnologijom i financijama, uglavnom preko Rockefellerove banke
Chase Manhattan, izgrađena je 1970-ih godina tvornica na rijeci Kami vrijedna pet
milijardi dolara. U tvornici su se proizvodili kamioni, od kojih su mnogi bili prilago­
đeni za vojnu uporabu.
Sporazume koji odobravaju američko financiranje te tvornice potpisao je George
Pratt Shultz, koji je kasnije zamijenio člana C FR-a Alexandera Haiga na mjestu mini­

130
 VLADARI IZ SJENE

stra vanjskih poslova predsjednika Reagana. Shultz je bio direktor CFR-a i rođak gđe
Harold Pratt, koja je donirala Pratt House Vijeću za sjedište.
Dakle, američki vojnici borili su se protiv Sjevernog Vijetnama, dok su američki
proizvodi i financije odlazili u Rusiju i istočnu Europu koji su slali novac i materijale
u Sjeverni Vijetnam. Stoga je razumljivo zašto su studenti, od kojih su mnogi bili
itekako svjesni apsurdnosti te situacije i od kojih su svi bili podložni vojnoj obvezi,
počeli demonstrirati protiv rata.
Čak i u antiratnom pokretu može se pronaći ruka tajnih društava. Godine 1968.,
Jam es Simon Kunen, autor knjige o svojim studentskim aktivističkim danima pod
naslovom Izjava o jagodama: bilješke studenta revolucionara (The Strawberry Statement:
Notes of a College Revolutionary), napisao je: ,,I na skupu [Prve studentske interna-
cionale pod pokroviteljstvom organizacije Studenti za demokratsko društvo] ljudi s
okruglih stolova Business Internationala - sastanaka pod pokroviteljstvom Business
Intemationala za njihove klijente i čelnike vlada - pokušali su vrbovati neke radikale.
I i su ljudi vodeći svjetski industrijalci i sastaju se kako bi odlučili kako će nam se
odvijati životi. To su tipovi koji su napisali Savez za napredak [Kennedyjev program iz
1961. godine čija je svrha bila oko 20 milijardi dolara pozajmica za ekonomske i druš­
tvene reforme u 22 latinoameričke zemlje, koji je propao ubrzo nakon njegove smrti].
Oni su lijevo krilo vladajuće klase... Ponudili su da financiraju naše demonstracije u
Chicagu. Nudili su nam i novac od Essa, tj. Rockefellera. Žele da napravimo velik
radikalni metež kako bi se činilo da su oni u centru dok se kreću ulijevo.”
Kunen je uhvatio zbunjeno stanje duha mlađahnih antiratnih demonstranata na
početku svoje knjige napisavši: „’’Nije li neobično da nitko nikad ne ide u zatvor zato
što vodi rat, a kamoli zato što ga zagovara? Ali, zatvori su puni onih koji žele mir. Ne
htjeti ubijati znači biti kriminalac. Strpaju te u zatvor samo ako tražiš od njih da te
puste na miru. To mi se čini sasvim neobičnim.”
Za one Amerikance koji su to proživjeli - bili protiv rata ili ne - cijena
Vijetnamskoga rata trebala bi ostati svježa u svijesti: gotovo 50 000 mrtvih vojnika,
više od 300 000 ranjenih (mnogo više onih s mentalnim i emocionalnim problemima)
i propale nade predsjednika Johnsona u „divno društvo”, koje je srušila podijeljena,
neprijateljska javnost, opterećeno uzdrmanim gospodarstvom. Mnogo je veću cijenu
platio Vijetnam - 250 000 mrtvih Južnovijetnamaca i 600 000 ranjenih, u usporedbi
s 900 000 ubijenih i dva milijuna ranjenih Sjevernovijetnamaca i vijetkongovaca.
Pbginule su još stotine tisuća civila i u Sjevernom i u Južnom Vijetnamu, mnogi u
američkim bombardiranjima, a seoska su područja bila uništena bombama, topniš­
tvom, minama i kemikalijama. Ukupna financijska cijena rata procijenjena je na 200
milijardi dolara.
Nakon svega toga, SAD se povukao. Nepojmljivo je kako itko danas može
promatrati američko iskustvo u Vijetnamu ikako drugačije nego kao potpuni poraz -
raz neshvatljiv hrabrim muškarcima i ženama koji su se borili ondje, kao i većini
merikanaca.

131
JIM MARRS

„Vijetnamski je rat zagonetka samo ako ga se promatra kroz mitove stvorene o

njemu - poput onoga da je posljedica nepromišljenosti ili presamouvjerenog šoviniz-
ma", objašnjava Perloff. „Međutim, gledan kao vježbanje hotimično lošeg vođenja, ne
može zavarati, jer njegov je ishod posve ispunio uobičajene ciljeve C FR -a.”
 I Koreja

Manipulacija tajnih društava objema sukobljenim stranama bila je najočitija u

Koreji početkom 1950-ih godina. Kao i u Perzijskom zaljevu i Vijetnamu, taj se sukob,
koji je stajao života 34 000 Amerikanaca, službenom terminologijom nazivao „policij­
skom akcijom”, a ne ratom.
Mnogi dokumenti pokazuju da je korejski sukob bio rezultat pomnog planiranja
ljudi čija se kontrola proteže i na SAD i na Sovjetski Savez.
Taj je sukob započeo osnivanjem Ujedinjenih naroda krajem Drugoga svjetskog
rata. Naziv „Ujedinjeni narodi" utisnut je u umove Amerikanaca tijekom rata kad se
odnosio na države ujedinjene protiv Njemačke, Italije i Japana.
Organizacija U N -a samo je izdanak stare Lige naroda, tog neuspješnog pokuša­
ja stvaranja svjetske vlade koji su potaknuli Woodrow Wilson i članovi Milnerovih i
Rhodesovih tajnih društava. Ta je ideja oživjela tijekom ludila svjetskoga rata kad su
se predstavnici SAD-a, Sovjetskoga Saveza, Velike Britanije i Čang Kai-šekove Kine
sastajali na posjedu Dumbarton Oaks kod Washingtona od 21. kolovoza do 7. listo­
pada 1944. godine.
Glavni pokretač te i sljedećih akcija za osnivanje Ujedinjenih naroda bio je John
Foster Dulles, koji je pomagao pri osnivanju Vijeća za inozemne odnose. Sudionik
mirovne konferencije u Versaillesu 1917. godine, Dulles je stvorio i Obrambeni savez
jugoistočne Azije, koji je pružio opravdanje za Vijetnamski rat.
Daljnje potankosti djelovanja Ujedinjenih naroda razrađene su tijekom ključne
Konferencije u Jalti u veljači 1945. godine. Upravo je tajnim protokolima u Jalti
dogovorena podjela Koreje duž 38. paralele te dopušteno Sovjetskom Savezu i Kini
da kontroliraju sjeverni dio.
Takav se potez razmatrao godinu ranije. Članak u Foreign Affairsn u travnju
1944. godine pozvao je na „skrbništvo nad Korejom... koje ne bi preuzela određena
Vžava, nego skupina sila, recimo, SAD, Velika Britanija, Kina i Rusija”. Čelništvo
FR-a shvaćalo je da američka javnost možda neće pristati na rat u slučaju da takvo
krbništvo” bude ugroženo pa je počelo smišljati opravdanje za intervenciju.
U internoj predstavci CFR-a iz 1944. stajalo je da bi se „fetiš suverenosti i „teš-
'a... koja nastaje zbog ustavne odredbe da samo Kongres može objaviti rat mogli

133
JIM MARRS

pohiti „tvrdnjom da bi sporazum prevladao tu zapreku [pa se]... naše sudjelovanje u

takvoj policijskoj akciji, koju bi mogla preporučiti [neka] međunarodna organizacija
za sigurnost, ne bi nužno moralo shvaćati kao rat.”
„Nije nerazumno tvrditi da komunističkog režima u Sjevernoj Koreji i Korejskoga
rata ne bi ni bilo, da pomoću američkih pregovora [koje su vodili članovi CFR-a] i pošiljki,
u Drugom svjetskom ratu, SSSR nije doveden na pacifičko ratište”, komentira Perloff.
Službeno stvaranje UN -a započeto je dva mjeseca nakon Jalte na Konferenciji
Ujedinjenih naroda o međunarodnoj organizaciji održanoj u San Franciscu. Rezultat
je bila povelja potpisana u lipnju, koja je stupila na snagu 24. listopada 1945. godine,
malo više od dva mjeseca nakon završetka Drugoga svjetskog rata. Ujedinjene narode
stvorilo je „Vijeće za inozemne odnose", piše Ralph Fpperson. ,,U američkoj delegaciji
na UN-ovoj konferenciji u San Franciscu bilo je 47 članova Vijeća.”
Njihov „glavni savjetnik" bio je John Foster Dulles. „Ohrabren tim impresivnim
postignućima, Dulles je smatrao svoje imenovanje za ministra vanjskih poslova predsjed­
nika Eisenhovvera, u siječnju 1953. godine, mandatom za određivanje vanjske politike,
što se obično smatra predsjednikovom domenom", stoji u Encyclopaediji Britannici.
S obzirom na to da Dulles i drugi članovi CFR-a stoje iza stvaranja UN-a, ne
iznenađuje to što ta organizacija danas nadzire Međunarodnu banku za obnovu i
razvoj (koja se obično naziva Svjetskom bankom) i Međunarodni monetarni fond.
UN je također dom brojnih društvenih organizacija, uključujući Međunarodnu orga­
nizaciju rada (ILO ), Organizaciju za hranu i poljoprivredu (FAO), Svjetsku zdrav­
stvenu organizaciju (W HO), UN-ovu organizaciju za obrazovanje, znanost i kulturu
(U N E S C O ) i Fond U N -a za djecu (U N IC E F ).
Godine 1947., nakon prekida pregovora o ponovnom ujedinjenju, pitanje Koreje
prepušteno je Ujedinjenim narodima. Do 1949. godine i SAD i Sovjetski Savez
povukli su veći dio ratnih okupacijskih postrojbi s Korejskog poluotoka. Američko
povlačenje ostavilo je samo 16 000 Južnokorejaca naoružanih uglavnom pješačkim
oružjem da se suoče s više od 150 000 pripadnika sjevernokorejske komunističke voj­
ske s najmodernijim ruskim tenkovima, zrakoplovima i topništvom. General Albert C.
Wedemeyer, kojega je predsjednik Truman poslao da procijeni situaciju, izvijestio je
da komunisti predstavljaju izravnu prijetnju Južnoj Koreji. Bio je ignoriran, a njegov
izvještaj skriven od javnosti.
U siječnju 1950. godine sjevernokorejski premijer Kim Il-sung proglasio je
„godinu ujedinjenja” i počeo gomilati postrojbe duž 38. paralele. Kao i u budućem
Zaljevskom ratu, američko Ministarstvo vanjskih poslova, puno članova CFR-a, nije
učinilo ništa. Trumanov ministar vanjskih poslova, član CFR-a, Dean Acheson, javno
je rekao d a je Koreja izvan obrambene linije SAD-a. „To je dalo jasan znak Kimu, koji
je u lipnju, uz pokroviteljstvo Rusa, izvršio invaziju na Južnu Koreju ”, piše Perloff.
Američki čelnici izražavali su iznenađenost i ljutnju zbog sjevernokorejskoga
napada te zatražili hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN -a, tada sastavljenog od SAD-
a, Velike Britanije, Francuske, Sovjetskoga Saveza i nacionalističke Kine.

134
 VLADARI IZ SJENE

\
Vijeće je u odsutnosti Sovjetskoga Saveza i s Kinom, koju je predstavljao samo
antikomunist Čang Kai-šek, izglasalo intervenciju UN-a u Koreji. Teoretičari zavjere
napominju da je tu odluku mogao spriječiti ruski veto. Ali, neobično je da su sovjet­
ski delegati bojkotirali sastanak zato što U N nije priznao komunističku Kinu. Ubrzo
nakon tog glasanja sovjetski su se delegati vratili iako Narodna Republika Kina još
nije bila priznata.
27. lipnja, uz odobrenje UN-a, predsjednik Truman naredio je američkim
postrojbama sudjelovanje u UN-ovoj „policijskoj akciji" obrane Južne Koreje. Tijekom
srpnja i kolovoza, brojčano i naoružanjem slabija južnokorejska vojska, zajedno s
četiri slabo opremljene američke divizije koje je poslao Truman, bila je potisnuta na
vrh Korejskog poluotoka. Situacija je do sredine rujna izgledala vrlo loše, a tada je
general Douglas MacArthur izvršio sjajan i smion napad na luku Inchon, smještenu
na polovici poluotoka, kojim je prekinuta sjevernokorejska borbena linija i kojom su
presječene opskrbne rute.
Razbijeni Sjevernokorejci povukli su se pred postrojbama U N -a - od kojih su
90 posto činili Amerikanci. Kad su borbe prešle 38. paralelu, Mao Zedong je upo­
zorio da bi svaki pokret postrojbi UN-a prema rijeci Yalu Jiang na granici s Kinom
bio neprihvatljiv. MacArthur je upozorio Ministarstvo vanjskih poslova da se kineske
postrojbe gomilaju sjeverno od te rijeke, ali na njegova se upozorenja nisu obazirali.
25 studenog gotovo 200 000 kineskih „dobrovoljaca” prešlo je Yalu Jiang i sukobilo
se s nepripremljenim postrojbama UN-a. U prosincu ih je prešlo još 500 000. Opet
su Amerikanci i njihovi saveznici bili potisnuti, ali uspjeli su se pregrupirati pa su
se kasnije protunapadom vratili do 38. paralele. Rat se pretvorio u niz akcija iznad i
ispod sporne paralele.
Kao i u Vijetnamu, američka je vojska bila onemogućena političkim odlukama
koje su je spriječile da u potpunosti sudjeluje u korejskom sukobu. Ali, za razliku od
Vijetnamskoga rata, prilično ugledni vojni čelnici usprotivili su se tim ograničenjima
i apelirali izravno na američku javnost da ih podrži.
General MacArthur, junak Drugoga svjetskog rata, zapovjedio je zračnim snaga­
ma da bombardiraju mostove na rijeci Yalu Jiang, što bi prekinulo kineske opskrbne i
komunikacijske linije. Obratio se naklonjenim članovima Kongresa da podrže njegove
vojne akcije i dopuste nacionalističkim Kinezima na Tajvanu da otvore drugi front
protiv Kine kako bi se ublažio pritisak na Koreju.
Službena reakcija bila je žustra. MacArthurove zapovijedi za bombardiranje
poništio je general George Marshall (otac Marshallova plana za obnovu Europe nakon
Drugoga svjetskog rata i član C FR-a kojega je predsjednik Truman povukao iz miro­
vine da mu bude ministar obrane). To je isti Marshall koji je kao šef Glavnog stožera
navodno bio unaprijed obaviješten o napadu na Pearl Harbor.
MacArthuru je naređeno da ne bombardira ključne kineske opskrbne baze i da
zapovijedi pilotima da ne love neprijateljske zrakoplove u bijegu. Kineski zapovjednik
Lin Piao reći će kasnije: „Nikad ne bih izvršio napad te riskirao živote svojih ljudi

135
JIM MARRS

i svoj vojnički ugled da nisam bio uvjeren kako će Washington spriječiti generala
MacArthura da poduzme odgovarajuće protumjere protiv mojih opskrbnih i komu­
nikacijskih linija.”
Zbog obraćanja javnosti predsjednik Truman razriješio je MacArthura dužnosti
10. travnja 1951. godine. Zamijenio ga je general Matthew B. Ridgeway, koji je kasnije
postao član CFR-a.
MacArthurov plan za diverzijski napad Tajvana nikad nije ostvaren. Blokiran
je Trumanovom naredbom samo dva dana nakon sjevernokorejskog napada. IVema
Vladinim dokumentima, Truman je rekao: „Zapovjedio sam Sedmoj floti da spriječi
svaki napad na Formozu [današnji lajvan]. Kao dodatak tom potezu, pozivam kinesku
Vladu na Formozi da prekine sve zračne i pomorske operacije protiv kontinenta. Sedma
flota pobrinut će se da to bude učinjeno.” General Marshall također je odbio ponudu
Čang Kai-šeka da pošalje postrojbe kako bi pomogle Amerikancima u Koreji.
Osim tih neshvatljivih naredbi kojima su se ograničavale vojne opcije, nevjero­
jatna je i činjenica da su ruski zapovjednici upravljali sukobom na objema stranama.
Zbog sporazuma iz Jalte i zahvaljujući opskrbljivanju Sjeverne Koreje vojnom opre­
mom i tehnologijom, sovjetski su vojni dužnosnici uvelike nadzirali rat. Epperson
je citirao priopćenje za tisak Pentagona koje označava dva sovjetska časnika odgo­
vornima za pokrete preko 38. paralele. Jedan od njih, general Vasiljev, bio je zapravo
prisluškivan dok je davao zapovijed za napad 25. lipnja 1951. godine.
Zapovjedni lanac generala Vasiljeva pružao se od Koreje preko Moskve do UN-ova
glavnog podtajnika za politička pitanja i pitanja Vijeća sigurnosti. Istodobno, zapo­
vjedni lanac generala MacArthura išao je preko predsjednika Trumana do zamjenika
glavnog tajnika UN -a za politička pitanja i pitanja Vijeća sigurnosti, čiju je funkciju
tada obnašao Rus Konstantin Zinčenko. To znači da su sovjetski časnici nadgledali
sjevernokorejsku ratnu strategiju izvještavajući drugoga sovjetskog dužnosnika u istoj
UN-ovoj službi koja je koordinirala savezničke ratne akcije.
„Ustvari, komunisti su upravljali objema stranama u ratu , piše Griffin. Ono što
teoretičari zavjera dosad nisu uzimali u obzir jest dokaz da su komunističku Rusiju
od početka financirali i kontrolirali najuži krugovi suvremenih američkih tajnih dru­
štava.
U ratu je na koncu došlo do pat-pozicije, što je završilo primirjem potpisanim
27. srpnja 1953. godine, šest mjeseci nakon što je general Dwight Eisenhower postao
predsjednik SAD-a.
MacArthur je, napomenuvši da prvi put u svojoj vojnoj povijesti SAD nije uspio
izvojevati pobjedu, kasnije izjavio: „Nikad prije ova zemlja nije bila upletena u borbu
na život i smrt s neprijateljskom silom bez vojnoga cilja, bez politike osim ograničenja
koja su utjecala na operacije i zapravo čak bez službeno proglašenoga ratnog stanja."
To je presedan u SAD-u koji nas proganja do dana današnjeg.
JV>, je li opet postojala skrivena svrha tog naoko besmislenog sukoba, svrha
koja dopire do najviših krugova tajnih društava? Članak u Foreignu Affairsu iz 1952.

136
 VLADARI IZ SJENE

godine objašnjava: „Značenje našeg iskustva u Koreji, kako ga ja vidim, u r-me je

što smo napravili povijesni napredak prema održivom sustavu kolektivne sigur­
nosti.” Dakle, Koreja je bila još jedan korak naprijed prema ostvarivanju CFR-ova
cilja jedinstvene svjetske vlade, poduprt ujedinjenim vojnim zapovjedništvom kao u
Sjevernoatlantskom savezu (NATO). Član CFR-a Dean Acheson kasnije je priznao:
„Jedini razlog zašto sam rekao predsjedniku da se bori u Koreji bio je taj da se potvrdi
NATO.”
I NATO i Ujedinjeni narodi posljedica su najznačajnijeg događaja 20. stoljeća -
Drugoga svjetskog rata - a revni istraživač tu otkriva još jedan bjelodani otisak tajnih
društava.

137
 i Uspon nacističkog kulta

Amerikancima odgojenim na ratnim propagandnim filmovima i izdanjima

posvećenim samo ratnoj tehnologiji i bitkama teško je povjerovati da je Drugi svjet­
ski rat velikim dijelom bio posljedica interne borbe između tajnih okultnih društava
sastavljenih od bogatih biznismena koja je naposljetku dovela do međunarodnih
napetosti što su izazvale otvoreni rat.
Kao i u drugim sukobima, manipulacija i utjecaj tih društava može se otkriti u
izvorištu i financiranju tog rata, a ne na bojnom polju. Danas postoji obilje dokaza koji
ukazuju na to da su Drugi svjetski rat izazvali posrednici i članovi tajnih društava pove­
zanih s iluminatima i masonima i u Njemačkoj i u Britaniji. Upravo su se u tom „pra­
vednom ratu” starija mistična društva koja traže oslobođenje od Crkve i države stopila sa
suvremenim tajnim društvima kojima je ponajprije stalo do bogatstva, moći i kontrole.
„Sir Winston Churchill osobno je... zahtijevao da se okultizam Nacističke partije
ni pod kakvim okolnostima ne otkrije širokoj javnosti”, piše Trevor Ravenscroft, koji
je tvrdio da je blisko surađivao s dr. Walterom Johannesom Steinom, Churchillovim
povjerljivim savjetnikom. „Zato što Niirnberški proces nije uspio identificirati narav
zla koje je djelovalo iza vanjske fasade nacionalsocijalizma, bio je uvjeren da moraju
proći još tri desetljeća prije nego što će postojati dovoljno brojno čitateljstvo koje će
razumjeti inicijacijske obrede i metode crne magije jezgre nacističkog vodstva.”
Tu značajnu izjavu potvrdio je Airey Neave, jedan od tužitelja u Niirnbergu, koji
je rekao da su okultni aspekti djelovanja nacista proglašeni neprihvatljivima zato što
se sud bojao psiholoških i duhovnih implikacija u zapadnim zemljama. Također su
smatrali da bi se takva vjerovanja, oprečna općem racionalizmu, mogla iskoristiti za
obranu koja bi se temeljila na neuračunljivosti nacističkih vođa.
4 Povijest prepoznaje Adolfa Hitlera kao dominantnu figuru rata, stoga da bi se
razumjela umiješanost tajnih društava, mora se prvo razumjeti Hitler i podrijetlo
njegove Nacističke partije. Napisano je mnogo knjiga i članaka te snimljeno mnogo
posebnih televizijskih emisija koji dokumentiraju veze Hitlerovih nacista i okultnih
društava, ali malo ih je uspjelo razjasniti da je Hitler bio njihovo djelo.
Kako bi se potpuno shvatilo kako je i radi čega Hitler bio stvoren, treba pomno
analizirati tajne skupine koje su djelovale oko Hitlera, kao i njihove veze s vojnim
obavještajnim službama.

138
 VLADARI IZ SJENE

Hitlerovi nacisti bili su kudikamo više od običnoga političkog pokreta. Sebe su

vidjeli kao vođe kvazireligijskog pokreta poteklog iz tajnih organizacija čiji su ciljevi
bili isti kao oni iluminata ili slobodnih zidara. „Bili su kult... i kao kod svakog tipičnog
kulta, glavni su im neprijatelji bili drugi kultovi”, napominje Peter Levenda u dobro
dokumentiranoj knjizi o nacistima i okultnom.
Hitler je sam to priznao izjavivši: „Svatko tko tumači nacionalsocijalizam samo
kao politički pokret ne zna ništa o njemu. On je više od religije; on je nastojanje da
se stvori nov čovjek.”
Nacistički kult nastao je iz raznih organizacija, teologija i vjerovanja koja su
postojala u Njemačkoj na kraju Prvoga svjetskog rata, a sva potječu od misterija stari­
jih skupina kao što su bavarski iluminati, Germanenorden, slobodni zidari i teutonski
vitezovi.
Preduvjet za razumijevanje tog podrijetla jest razumijevanje Protokola učenih
sionskih staraca, poznatih i kao Protokoli sionskih mudraca, popis postupaka za svjet­
sku prevlast. Taj je dokument možda uzrokovao najviše razaranja od svih književnih
radova u novije doba.
Jedna verzija Protokola najprije se pojavila 1864. u Francuskoj u knjizi pod naslo­
vom Dijalog u paklu između Machiavellija i Montesquieua ili Machiavellijeva politika u
19. stoljeću prema jednom suvremeniku. Napisao ju je anonimno francuski odvjetnik
Maurice Joly, a shvaćena je kao politička satira protiv Macchiavellijem nadahnutih
makinacija Napoleona III. Joly je navodno bio prijatelj Victora I lugoa, a obojica su
bila članovi Reda ruže i križa ili rozenkrojcera, tajnoga društva koje je možda utjecalo
na njegovo djelo. Jolyjev identitet bio je otkriven pa je osuđen na petnaestomjesečnu
zatvorsku kaznu zbog svoje drskosti, a knjiga je bila gotovo zaboravljena.
Sredinom 1890-ih Jolvjevu opskurnu knjigu prepisala je i opremila antisemit­
skim materijalima ruska Ohrana, carska tajna policija. Knjiga je pridodana djelu
religioznog pisca po imenu Sergej Nilus i objavljena kako bi se poklopila s osnivanjem
prvoga cionističkog pokreta (koji je tražio povratak u Palestinu) na Svjetskom kon­
gresu Zidova u švicarskom Baselu 1897. godine. Protokoli su uključeni kao dodatak
Nilusovoj knjizi djelomice naslovljenoj Antikrist je blizu.
Cilj je bio riješiti cara pritiska javnosti prikazujući ruske revolucionare kao piju­
ne međunarodne židovske zavjere. U dokumentu se tvrdilo da će židovska i masonska
klika udružiti snage kako bi stvorile jedinstvenu svjetsku vladu pomoću liberalizma i
socijalizma, a ta je zavjerenička teorija još živa u nekim krugovima.
Čitatelje Protokola još uvijek hvata jeza od proročanskog opisa metodologije za
tiraniju nekolicine. Njihova se poruka posve podudara s elitističkim nazorima ljudi
poput Cecila Rhodesa i Rothschilda. „Mi smo izabrani, mi smo jedini pravi ljudi.
Naši umovi zrače istinskom moći duha; inteligencija ostatka svijeta tek je instinktivna
I i životinjska. Oni mogu vidjeti, ali ne mogu predvidjeti; njihova je domišljatost samo
materijalna. Ne proizlazi li iz toga da nas je sama priroda predodredila da dominira­
mo cijelim svijetom ?” stoji u Protokolima. „Izvana, međutim, u našem službenom '

139
JM MARRS

izražavanju, odabrat ćemo suprotan postupak i uvijek davati sve od sebe kako bismo
se činili časnima i susretljivima. Državnikove riječi ne moraju se uvijek podudarati s
njegovim postupcima. Držimo li se tih načela, vlade i narodi koje smo na taj način
pripremili primat će naše zadužnice kao gotovinu. Jednog će nas dana prihvatiti kao
dobročinitelje i spasitelje ljudske rase. Ako nam se bilo koja država usudi oduprijeti,
ako njezini susjedi pristanu uz nju protiv nas, pokrenut ćemo svjetski rat."
Protokoli dalje objašnjavaju kako će cilj svjetske prevlasti biti dostignut kontro­
liranjem javnoga mišljenja, kontroliranjem onoga što čuje, stvaranjem novih sukoba
ili restauracijom starih poredaka, širenjem gladi, neimaštine i pošasti, zavođenjem i
smućivanjem mladeži. „Svim tim metodama tako ćemo slomiti države da će biti pri­
morane ponuditi nam svjetsku prevlast", najavljuju.
Neki od 24 protokola imaju kratak sažetak. Ako je vjerovati ijednom njihovu
dijelu, oni otkrivaju jasnu vezu sa slobodnim zidarima i drevnim misterijima, kao i
zapanjujuće upute za podjarmljivanje svijeta. Zato što su prije Prvoga svjetskog rata
Protokoli bili prerađeni i pripisani Zidovima, s namjerom pobuđivanja protužidovskog
raspoloženja, izraz gojim, pogrdna židovska riječ za nežidova, zamijenjena je izrazom
„m ase”. Relevantne točke uključuju:

- Plan Protokola „ostat će nevidljivim do trenutka kad stekne toliku snagu da

ga više nikakva prepredenost ne može potkopati". (Protokol 1)
- „Ratovi, koliko je to moguće, ne bi smjeli rezultirati teritorijalnim dobicima."
(Protokol 2)
- „Umovi [masa] moraju biti preusmjereni prema industriji i trgovini, lako će
svi narodi biti obuzeti jurnjavom za dobiti i... neće primjećivati zajedničkog
neprijatelja.” (Protokol 4)
- „Pokrenut ćemo pojačanu centralizaciju vlasti”, (Protokol 5 ) .... moramo stvo­
riti nadvladu predstavljajući je kao zaštitnicu i dobrotvorku svih onih koji joj
je se dobrovoljno pokore... Ubrzo ćemo početi stvarati goleme monopole...”
(Protokol 6)
- „Pojačano naoružavanje, povećanje policijskih snaga... [tako da će] u svim
državama svijeta, osim nas, [biti] samo mase proletarijata, nekolicina miliju­
naša odanih našim interesima, policija i vojnici.” (Protokol 7)
- „Predat ćemo vladarsku moć u ruke osoba s takvom prošlošću i reputacijom
da između njih i naroda leži ponor, osobe koje će se, u slučaju nepokoravanja
našim uputama, morati suočiti s optužbama za kriminal...” (Protokol 8)
- „Zaludili smo, smutili i iskvarili mladež [masa] odgojivši ih na načelima i
teorijama za koje znamo da su pogrešne...” (Protokol 9) „Uništit ćemo među
masama važnost obitelji i njezinu obrazovnu vrijednost.” (Protokol 10)
- „Smislili smo svu tu politiku i usadili je u umove [masa]... kako bismo zaobilaznim
putem postigli ono što je... nedohvatno na izravan način... Upravo je to poslužilo
kao temelj naše organizacije tajne masonerije, koja je nepoznata, i čije ciljeve čak

140
 VLADARI IZ SJENE

ni ne naslućuje ta... stoka, koju smo namamili u lažno mnoštvo masonskih loža
kako bismo bacili prašinu u oči njihovim drugovima." (Protokol 11)
- „Koju ulogu igra tisak danas?... Služi sebičnim ciljevima... Često je plitak,
nepravedan, lažljiv, a veći dio javnosti nema pojma o tome kojim ciljevima
tisak uistinu služi. Čvrsto ćemo ga zauzdati... Nijedna vijest neće izaći u
javnost bez našega nadzora...” (Protokol 12)
- „Potreba za kruhom svagdanjim prisiljava mase da šute i pokorno nam služe...
Kako same mase ne bi naslutile što im se sprema, dodatno ćemo ih odvratiti
zabavom, igrama, razbibrigama, strastima, narodnim domovima [nema tele­
vizije u to doba]. Ubrzo ćemo putem tiska predlagati natjecanja u umjetnosti,
u svim vrstama sporta..." (Protokol 13)
- „Bit će nepoželjno da postoji ijedna druga religija osim naše... Stoga moramo
zbrisati sve oblike vjerovanja." (Protokol 14) „Sloboda savjesti proglašava
se posvuda, tako da nas sad samo godine dijele od časa potpunog uništenja
• kršćanske religije, dok ćemo s drugim religijama imati još manje teškoća pri
obračunavanju.” (Protokol 17)
- „Kad konačno u cijelosti uspostavimo svoju vladavinu pomoću državnih udara,
koji će posvuda biti pripremljeni za jedan te isti dan... zadaća će nam biti da se
pobrinemo da protiv nas ne bude više nikakvih urota. U tu ćemo svrhu nemi­
losrdno pobiti sve koji uzmu oružje u ruke kako bi se oduprli našem dolasku...
Sve nalik na tajno društvo također će biti kažnjivo smrću... (Protokol 15)
- „Prema našem programu jedna trećina [masa] nadzirat će ostale iz osjećaja
dužnosti, po načelu dobrovoljnoga služenja Državi. Neće biti sramota uho­
diti ili potkazivati, nego vrlina... kako [bismo] drukčije... povećali... nerede?"
(Protokol 17) „Buntovništvo nije ništa drugo doli štektanje psića na slona...
Kako bismo uništili ugled junaštva, politički zločinci bit će procesuirani u
kategoriji krađe, umorstva i svih vrsta odvratnih i prljavih zločina. Tada će
ih javno mnijenje... žigosati s jednakim prezirom.” (Protokol 19) „Sve dok
[protivnici] ne počine neko neprikriveno djelo nećemo ih ni pipnuti, već samo
uvesti u u njihove krugove nadzorne elemente..." (Protokol 18)

Daljnji protokoli bave se financijama. Protokol 20 poziva na opće oporezivanje,

.zakonitu konfiskaciju bilo kojeg iznosa radi reguliranja optjecaja u Državi”. To će biti
popraćeno „progresivnim porezom na imovinu” a onda na koncu i stupnjevitim pore-
m na dohodak, „porezom koji se povećava u odnosu na kapital”, kao i porezima na
odaju, „novčani prihod”, nasljedstvo i prijenos vlasništva. Raspravlja se o „zamjeni
pirnatoga novca opterećenog kamatama”, budući da „izazivamo ekonomske krize...
ino povlačenjem novca iz optjecaja”.
Protokoli također naširoko razmatraju pozajmice, za koje tvrdi da „vise poput
moklova mača iznad glava vladara, koji umjesto da uzimaju od svojih podanika
moću privremenog poreza, prose ispruženih ruku od naših bankara”.

141
JIM MARRS

Tko god izdao Protokole očito je razumio tajne bankarstva. U odjeljku koji bi
mogao biti naslovljen „Nacionalni dug SAD-a”, u Protokolu 20 stoji: „Pozajmica je
izdavanje državnih mjenica s kamatnim postotkom u razmjeru s iznosom pozajmlje­
nog kapitala.” Nadalje se objašnjava: „Ako pristojba za pozajmicu iznosi 5% [prilična
kamata za to doba] onda će država dvadeset godina uludo plaćati postotke čiji će iznos
biti skoro u visini posuđenoga, za četrdeset godina platit će dvostruko, a za šezdeset
godina trostruko od pozajmice, a dug uvijek ostaje jednak i nepokriven."
Autor je također utvrdio da nitko neće shvatiti što se događa. „Tako ćemo urediti
naš sustav računanja da ni vladar ni sitni namještenik neće moći neprimjetno podići
ni najmanji iznos, osim ako je dio isplaniranoga u kojoj od namjena.”
U Protokolima se vidi i veza s drevnim misterijima, aludiranjem na loze kao što
je „sjeme Davidovo”, „tajne misterije” pa čak i na „simboličkog zm aja”, simbol naj­
starijih kultova.
Sam og su N ilusa Protokoli očito posve opčinili. Zvučeći jezivo slično današ­
njim televizijskim propovjednicima, napisao je 1905. godine da se nada kako će
„upozoriti na opasnost one koji još uvijek imaju uši da čuju i oči đa vide kako se
događaji u svijetu zastrašujuće ubrzavaju: svađe, ratovi, glasine, gladi, epidemije,
potresi - sve što je jo š jučer bilo nemoguće, danas je gotovo činjenica... Sve stoljetne
svađe i raskoli moraju se zaboraviti u ime neizbježne potrebe za pripremu protiv
Antikristova dolaska."
Usprkos njihovu sumnjivu podrijetlu, Protokole su ozbiljno shvatili mnogi
moćni ljudi, uključujući njemačkoga cara Vilima II., ruskoga cara Nikolu I. i američ­
kog industrijalca Henryja Forda, koji se njima poslužio kako bi nagovarao američki
Senat da ne pristupi Ligi naroda predsjednika Wilsona.
Ohranin plan bio je previše uspješan. Došlo je do kontrarevolucije i uslijedili
su dobrovoljački pogromi ruskih Zidova, koje je potaknula caristička propaganda.
Neprekidna nestabilnost i nasilje konačno su rezultirali Ruskom revolucijom 1905.
godine, za vrijeme koje su caristički elementi ponovno izvukli Protokole kako bi razja­
rili javnost.
Hitler je smatrao Protokole stvarnim proglasom unatoč dokazima o izmišljotini.
U Mein Kampfu napisao je: „Navodno su krivotvorina', o kojoj Frankfurter Zeitung
cvili i vrišti svijetu jednom tjedno; to je najbolji dokaz da su ipak autentični... Ali,
najbolji sud o njima daje stvarnost. Tko god istražuje povijesni razvoj u posljednjih
stotinu godina sa stajališta ove knjige [Protokola], odmah će shvatiti i galamu židov­
skoga tiska. Jer čim je ta knjiga postala zajedničko vlasništvo naroda, židovska je
opasnost morala biti onemogućena.”
Premda je poricao autentičnost Protokola, Hitlerov suvremenik i antinacist,
Konrad Heiden u njima je vidio i određenu točnost. „Danas je neosporno dokazano
da je riječ o krivotvorini, no ipak je ostalo nešto neizmjerno značajno: udžbenik za
svjetsku prevlast... važno načelo nejednakosti bori se da očuva svoju vladavinu; filozo­
fija vladajuće klase o prirodnoj hijerarhiji, o prirođenim razlikama među ljudima. Čim

142
 VLADARI IZ SJENE

je to načelo izraženo u obliku povijesnih događaja, ubrzo poprima i aspekt zavjere...

Duh Protokola stoga sadrži povijesnu istinu premda su sve činjenice iznijete u njima
krivotvorine."
Upravo zbog mogućnosti „povijesne istine”. Protokoli neprekidno kruže od svo­
jih početaka. Danas ih autori koji pišu o zavjerama smatraju stvarnim programom koji
prethodi nacizmu i komunizmu. Neki tvrde da je Joly jednostavno uključio u svoju
knjigu ideje koje je čuo kao član tajnog društva. David leke vidi „napadnu sličnost”
između Protokola i zaplijenjenih tajnih dokumenata zagonetnih bavarskih iluminata s
kraja 18. stoljeća. „Ja ih zovem Protokolima iluminata”, piše leke, uz određeni odmak
s obzirom na brojne masonske reference u njima.
Autori Svete krvi, Svetog grala imaju još intrigantniji pogled na Protokole.
Napominju da izvorno Nilusovo izdanje sadrži reference na kralja, kao i na „mason­
sko kraljevstvo”, pojmove koji očito nisu židovskoga podrijetla. Osim toga, završava
se očitovanjem: „Potpisali predstavnici Siona 33. stupnja."
Ti autori zaključuju da je Nilus stvorio „radikalno izmijenjen tekst” temeljen
na pravovaljanom izvorniku koji je kreirala „neka masonska organizacija ili masonski
orijentirano tajno društvo koje je prihvatilo riječ ' S i o n i koji je doista mogao biti
ozbiljan plan za infiltriranje među slobodne zidare i stjecanje globalne prevlasti.
Ukazali su na jedno tajno društvo kao na glavnog sumnjivca - zagonetni Sionski
priorat, o kojemu će kasnije biti više govora.
Protokoli bi doista mogli odražavati neku dublju zavjeru iza njihove namjene
da potaknu antisemitizam, skrivenu među najvišim krugovima iluminata i slobodnih
zidara.
Ljeta 1917. godine, mladi estonski Židov po imenu Alfred Rosenberg bio je stu­
dent u Moskvi, gdje je dobio primjerak Protokola od nekog neznanca. Nakon Ruske
revolucije sljedeće godine, Rosenberg je kao antiboljševik pobjegao u Njemačku, gdje
je iskoristio knjigu kako bi ušao u jedno tajno društvo u Miinchenu, što je bio potez
koji je imao dalekosežne posljedice po svijet.
Krajem 1918. godine Rosenberg je pokazao Protokole vremešnom minhenskom
novinskom nakladniku po imenu Dietrich Eckart. Piću sklon bonvivan i jedan od
poznatijih pjesnika u tadašnjoj Njemačkoj, Eckart je bio očaran tim planom za
.svjetsku prevlast. Predstavio je Rosenberga kolegama članovima Thule Gesellsehafia
ili Društva Thule, skupine za „književne razgovore koju je osnovao barun Rudolf
Freiherr von Sebottendorff. Pokazalo se da je društvo samo paravan za još tajnije
društvo, Gennanenorden ili Njemački red. Oba su bila antisemitske nacionalističke
anizacije protkane vjerovanjima u nadnaravno. Eckart je tvrdio da je „kršćanski
istik” koji je, prema članku koji je napisao Rosenberg nakon Eckartove smrti, biu
■ pućen u drevnu indijsku predaju o kozmičkoj svijesti (atman) i ideju da je stvarnost
zapravo iluzija (maya).
Sebotendorff, Eckart i drugi unutar Društva Thule bili su pod velikim utjecajem
erovanja najistaknutije dvadesetostoljetne okultne skupine - Teozofskoga drušn a

143
 Teozofi, članovi Društva Thule i
pripadnici drugih kultova

Izraz teozofija potječe od grčkih riječi theos (bog) i sophia (mudrost) i tumači se
kao „božanska mudrost”.
Teozofija je ušla u uporabu 1875. godine kad je mističarka ruskoga podrijetla
Helena Petrovna Blavatsky u New \brku osnovala Teozofsko društvo. Blavatsky je
emigrirala u Ameriku 1873. godine nakon dugogodišnjih putovanja i istraživanja po
Europi i Bliskom istoku.
Između 1877. i 1888. godine, Blavatsky je objavila okultne materijale uključu­
jući dvije svoje najpoznatije knjige Razotkrivena Izida i Tajni nauk. Nakana obiju bila
je da ponude kvaziznanstvenu potporu religiji, čiji je utjecaj tada bio u opadanju
zahvaljujući znanstvenim otkrićima i teorijama Charlesa Danvina.
Godine 1878., Blavatsky je zajedno sa svojim gorljivim sljedbenikom, pukovni­
kom američke vojske Henryjem Steelom Olcottom, preselila sjedište društva u Madras
u Indiji, gdje je ostalo do danas. Teozofska društva šire se preko Istoka u Europu i
Ameriku, privlačeći znatnu pozornost na istočnjačke filozofije. To promicanje hindu­
izma i budizma uvelike je utjecalo na pojedine religijski orijentirane pokrete uklju­
čujući „Jesam ", Liberalnu katoličku crkvu, rozenkrojcere. Crkvu jedinstva i, u novije
doba, razne „new age” skupine.
Teozofija crpi svoja razmišljanja od istih starih filozofa koje su štovala tajna
društva poput slobodnih zidara, iluminata i okruglih stolova - Platona i Pitagore,
kao i od egipatskih starih misterijskih škola. Prema Nesti Webster, bilo je očito da je
Blavatsky uvelike crpila i iz hebrejske kabale i Talmuda, potvrđujući vezu s drevnim
misterijima.
Pišući 1924. godine, Webster je upozorila: „Teozofsko društvo nije kružok,
nego propagandno društvo koje teži zamijeniti čisto i jednostavno učenje kršćanstva
začudnom smjesom istočnjačkog praznovjerja, kabalizma i osamnaestostoljetnog
šarlatanstva...”
To je društvo propovijedalo vjeru u jednog stvoritelja, u to da postoji skriveno
jedinstvo u svemiru koje uključuje sve ljude, da se tajna značenja nalaze u svim reli­
gijama i, što je najkontroverznije, da „veliki učitelji” ili „adepti”, katkad zvani „veliko
bijelo bratstvo”, tajno upravljaju evolucijom čovječanstva.

144
 VLADARI IZ SJENE

Blavatsky je osnivanjem njemačkog ogranka Teozofskoga društva 1884. godine

donijela i svoje vjerovanje u kanaliziranje, reinkarnaciju, rasnu superiornost i izvan­
zemaljske posjete ljudima, koji će kasnije formirati teološku osnovu nacizma.
„Njemački okultisti kao što su Lanz von Liebenfels, Guido von List i Rudolf
von Sebottendorff mnogo su toga prisvojili od Blavatskyjeve. Nastojali su dokazati
da su stari Germani bili čuvari tajne znanosti - koja potječe iz raja/Atlantide”, piše
William Henry.
„Temelj mnogih kasnijih nacističkih projekata može se naći... u idejama koje je
prva popularizirala Blavatsky", slaže se Levenda, koji je potanko opisao veze s drugim
europskim tajnim organizacijama. „Imamo Teozofsko društvo, O TO [Ordo Templi
Orientis ili istočnjačke templare], Antropozofsko društvo [dr. Rudolfa Steinera] i Red
zlatne zore isprepletene u incestuoznom zagrljaju.”
Nakon Prvoga svjetskog rata, okultna društva počela su se spajati s političkim
aktivizmom, osobito u južnoj Njemačkoj.
Miinchen je bio preplavljen antikomunističkim izbjeglicama iz Rusije, a Dietrich
Eckart bio je presretan što je u Protokolima našao ono što je smatrao konačnim
dokazom židovsko-masonsko-boljševičke svjetske zavjere o kojoj se dugo teoretiziralo.
Pobrinuo se za njihovo brzo objavljivanje, a knjiga se munjevito proširila Njemačkom,
Europom pa čak i Amerikom. „Priča o kolanju Protokola sionskih mudraca kao da uka­
zuje na postojanje međunarodne mreže tajnih veza i suradničkih sila... prilično jasno
opisanih u samim Protokolima”, komentira Heiden.
Protokoli su bili osobito dobro primljeni u Njemačkoj, gdje se izbezumljeno i osi­
romašeno stanovništvo pitalo zašto je Njemačka izgubila rat. Bez crnaca, Hispanaca
ili Azijaca pri ruci, sudbina žrtvenog jarca zapala je istočnoeuropske Židove. Kolanje
Protokola rasplamsalo je dugotinjajući antisemitizam u užarenu lomaču mržnje i
razdora.
Političke struje borile su se u cijeloj zemlji, a novopristigla komunistička filozofija
stjecala je mnoštvo poklonika u razočaranoj javnosti nenavikloj na samoupravljanje.
Radi otpora toj komunističkoj prijetnji i sve većem kaosu, samo u Miinchenu
nastalo je više od dvadeset desničarskih nacionalističkih organizacija. Među njima
je bilo i Društvo Thule, nazvano po mitskoj germanskoj domovini okovanoj ledom.
Ultima Thule. Znak društva bila je svastika iznad mača.
Thule je prema razmišljanjima njemačkih okultista bila teutonska Atlantida,
mistični prapovijesni otok u sjevernim krajevima za koji se vjerovalo da je domovina
vno nestale civilizacije izvanzemaljaca koji su izgubili svijest o svojemu podrijetlu kri­
jući se s ljudima. Eckart, Sebottendorff i njihovi sljedbenici vjerovali su da je napred-
znanost Thule preživjela kroz stoljeća tako što su je prenosili odabrani pojedinci
učeni u tu tajnu i ezoteričnu mudrost. Članovi Društva Thule neprestano su tragali
tom mudrošću putem obreda čija je namjena bila kontakt sa superiornim bićima.
„Svi u jezgri te skupine bili su sotonisti koji su prakticirali crnu magiju", piše
ror Ravenscroft. „To znači da ih je zanimalo isključivo uzdizanje svijesti putem

145
JIM MARRS

obreda kako bi postali svjesni zla i neljudskih inteligencija u svemiru te tako ste­
kli sposobnost komunikacije s tim inteligencijama. A glavni adept tog kruga bio je
Dietrich Eckart.”
Dobro je poznato da je u Miinchenu tijekom tih turbulentnih poslijeratnih
godina bilo nekoliko stotina nerazriješenih „političkih" umorstava i otmica. „I upravo
među tim nestalim osobama, od kojih su većina bili ili Zidovi ili komunisti, mora­
mo tražiti 'žrtv e' ubijene u obredima 'astrološke m agije' koje su izvodili Dietrich
Eckart i najuža jezgra Thule Geselkchafta”, optužuje Ravenscroft, koji je tvrdio kako
je „dobro poznata činjenica” da su članovi Društva Thule bili „društvo ubojica”.
Bili ubojice ili ne, točno je da su 7. travnja 1919. godine, kad su komunistički
revolucionari na kratko preuzeli Miinchen proglasivši Bavarsku Sovjetsku Republiku,
jedini ljudi koje su revolucionari uhićivali i pogubljivali kao opasne subverzivce bili
članovi Društva Thule, uključujući njihova mladog tajnika i princa von Thurn und
Taxisa. Do 3. svibnja, vojni su veterani, koji su sačinjavali Freikorps, sa svojim kaci­
gama ukrašenim svastikom Društva Thule, oslobodili Miinchen od boljševika. Bila
je to posljednja ozbiljna komunistička prijetnja Njemačkoj sve do razdoblja nakon
Drugoga svjetskog rata.
Monarhisti i industrijalci iz Društva Thule znali su da moraju osvojiti potporu
običnih radnika kako bi pobijedili radničke sindikate prepune socijalista. U tu su
svrhu odabrali dvostranu strategiju. Dok su minhenski poslovni, vojni i intelektualni
čelnici kovali urote na sastancima Društva Thule u hotelu Vier Jahreszeiten, osnovana
je druga, radnička organizacija, Njemačka radnička partija, koju su vodili sportski
novinar Karl Harrer i željeznički strojar Anton Drexler. Prema urednicima Time-Lifea,
„Društvo [Thule] se obratilo Drexleru zato što se nadalo da će potaknuti radničku
revoluciju, ali nije znalo ništa o radnicima”.
Stranka je osnovana u siječnju 1919. godine spajanjem Drexlerova Odbora neza­
visnih radnika s Harrerovim Radničkim političkim krugom. Krug je osnovao teozof
Sebottendorff, koji je sudjelovao i u stvaranju tajnog Gennanenordem.
Gemianenorden je bio red po uzoru na slobodne zidare, ali nedvojbeno antima-
sonski i antižidovski, sa zamršenim inicijacijama i ceremonijama kojima se veličala
slava njemačke mitologije i srednjovjekovnih teutonskih vitezova, koji su osnovani uz
pomoć vitezova templara.
Ugledni Hitlerov biograf John Toland opisao je Sebottendorffa samo kao „tajan­
stvena čovjeka” i Platonova poklonika. Kako se ispostavilo, Sebottendorff je zapravo
rođen kao Rudolf Glauer, sin drezdenskog vlakovođe. Grof je rekao da ga je zakonito
usvojio grof Heinrich von Sebottendorff te da ima pravo prisvojiti naslijeđenu titulu.
Eckart i ostali nisu htjeli otkriti njegov pravi identitet zbog straha da ne diskreditiraju
svoju ideju.
Općenito smatran subverzivnim, Sebottcndorffov Germatienorden stvorio je
Društvo Thule kao paravan. „Izvorna predodžba modernih članova Društva Thule
bila je krajnje sirova i naivna”, piše Ravenscroft. „Sofisticiranije verzije legende o Thuli

146
 VLADARI IZ SJENE

tek su se postupno razvile u rukama Dietricha Eckarta i generala Karla Haushoffera,

a kasnije su usavršene i proširene prema uputama Reichsfiihrera SS-a Heinricha
Himmlera koji je zastrašivao velik dio njemačkoga sveučilišnog svijeta kako bi pružili
profesionalnu pomoć i ovjekovječili mit o njemačkoj rasnoj superirornosti.”
Prema Williamu Bramleyju, Haushofer je bio član .Vrila”, još jednog tajnog
društva, koje se zasnivalo na knjizi britanskoga rozenkrojcera lorda Bulvvarda Littona
o posjeti arijevske „nadrase” Zemlji u dalekoj prošlosti. Haushofer je bio mentor i
Hitleru i njegovu zamjeniku Rudolfu Hessu. Himmler je bio i istaknuti član „Vrila”.
Haushofer je mnogo putovao na Daleki istok prije nego što je postao general car­
ske vojske. „Njegove stare veze s utjecajnim japanskim biznismenima i državnicima
bile su ključne za stvaranje njemačko-japanskoga savezništva u Drugom svjetskom
ratu”, piše Levenda. „Također je bio prvi visoko pozicionirani nacist koji je uspostavio
važne odnose s južnoameričkim vladama u očekivanju vojne i političke akcije protiv
SAD-a, odnose koji će kasnije iskoristiti ratni zločinci - i nacistički kultisti - bježeći
izvan dohvata niirnberških tužitelja.” Haushofer je kao profesor na Sveučilištu u
Miinchenu razradio Hitlerovu politiku Lebensrauma, „životnoga prostora” za okru­
ženu Njemačku.
Uz potporu nasilnih smeđekošuljaša kapetana Ernsta Rohma i nahuškana pro-
tužidovskim i protuboljševičkim tiradama, mlada Njemačka radnička partija pridru­
žila se sve većoj oporbi nestabilnoj vajmarskoj vladi.
Eckart, koji je bio član i mlade Partije i Društva Thule, shvaćao je da Njemačka
radnička partija treba vođu. „Trebamo na čelu osobu koja može podnijeti zvuk stroj­
nice. Rulja im mora utjerati strah u kosti. Ne možemo iskoristiti nekog časnika zato
što im ljudi više ne vjeruju. Najbolji bi bio neki radnik koji zna kako govoriti... Ne
ora biti osobito pametan... Mora biti neženja, onda ćemo privući žene”, rekao je
novima za vrijeme jednog sastanka 1919. godine.

147
 I Vođa dolazi
i

Eckart je našao svojega vođu u vojnom obavještajnom agentu poslanom da se

infiltrira u partiju - propalom slikaru rođenom u Austriji, Adolfu Hitleru, jednom
opisanom kao „dijete iluminizma”.
Dobro je dokumentirano kako je Hitler dijelio Eekartovo zanimanje za nad­
naravno i okultno. Kao dijete rastao je u Austriji na junačkim narodnim pričama o
teutonskim vitezovima.
Kao siromašan umjetnik u Beču prije Prvoga svjetskog rata, Hitler je obilazio
stare knjižare puneći si glavu ezoteričnim predajama i protužidovskom propagandom.
Bio je obožavatelj Hegela i njegove filozofije, a proučavao je drevnu povijest, istoč­
njačke religije, jogu, okultizam, hipnotizam, teozofiju i astrologiju.
Prema Ravenscroftu, čak je tražio prosvjetljenje u stilu 1960-ih godina uzima­
jući halucinogene droge. ,,U malom uredu knjižare u staroj gradskoj četvrti Ernst
Pretzsche [vlasnik knjižare] otkrio je Hitleru tajne skrivene iza astrološkog i alke­
mijskog simbolizma potrage za gralom”, piše on. „Upravo je ondje zlokobni grbavac
dao svom monstruoznom gojencu drogu koja je izazvala vidovnjačku viziju Azteka,
čarobni pejotl obožavan poput božanstva."
Ravenscroft, bivši britanski komandoski časnik, napominje d a je Hitler, đok je
boravio u Beču, postao opsjednut takozvanim „Kopljem sudbine”, navodno kopljem
rimskoga vojnika Gaja Kasija koji će postati poznat kao Longin. Prema legendi,
Longin je kopljem probo bok Isusu na križu, ne da bi ga kaznio, nego da bi mu
milostivo skratio muke. Navodno se radi o koplju izloženom u muzeju Hofburg u
Beču.
Tamo je, prema Ravenscroftu, mladi Hitler doznao za legendu prema kojoj onaj
koji posjeduje Heilige Lanze, ili Sveto koplje, kontrolira sudbinu svijeta. U svojoj knjizi
Koplje sudbine Ravenscroft izrađuje bogat vez njemačke povijesti i folklora, povezujući
Hitlera i koplje s iscrpnom poviješću magije, okultizma i tajnih društava.
Ravenscroft je svoje spoznaje o koplju i o Hitleru pripisivao svojem mentoru, dr.
Walteru Johannesu Steinu, bečkom znanstveniku i filozofu koji je poznavao Hitlera,
ali je kasnije pobjegao u Englesku. Stein je govorio o tome kako je Hitler pao u trans
dok je „kanalizirao” neko neljudsko biće u blizini koplja. „Hitlerov duševni život nije

148
 VLADARI IZ SJENE

bio u tom trenutku dovoljno zreo kako bi održao svijest o sebi i svojoj okolini kad je
to izvanzemaljsko biće ušlo u njega”, objašnjavao je Stein Ravenscroftu.
To kanaliziranje nalik na trans primijetio je jedan slušatelj za vrijeme jednog
Hitlerova govora: „Sam o je govorio i govorio, kao ploča koja se vrti, sat i pol prije
nego što se potpuno iscrpio... a kad je završio i ostao bez daha, samo je sjeo, opet
kao jednostavan i pristojan čovjek... Kao da se prebacio u drugu brzinu. A nije bilo
međurazdoblja.”
Sam Hitler aludirao je na metafizičku kontrolu. Spomenuo je pojedinim surad­
nicima da ga vodi „unutarnji glas" i jednom je rekao: „Slijedim put točno i sigurno
poput mjesečara.”
Također za vrijeme boravka u Beču, Hitler je upoznao Jorga Lanza von
Ijebenfelsa, nakladnika Ostare, časopisa o okultnim i ezoteričnim temama. Liebenfels,
cistercitski redovnik koji je osnovao tajni antisemitski Red novih templara, zajedno
sa svojim mentorom, Guidom von Listom, htio je obnoviti srednjovjekovno bratstvo
teutonskih vitezova koji su rabili svastiku kao svoj znak.
List je bio cijenjen autor koji je pisao o pangermanskom misticizmu, sve dok nije
otjeran iz Beča nakon otkrića da je njegovo tajno bratstvo uključivalo seksualne per­
verzije i „srednjovjekovnu crnu magiju”. Upravo je Liebenfelsova i Listova filozofija,
koja je uzdizala slavu poganskog okultizma i superiornost arijske rase, dala temelj za
Društvo Thule. „Listovo i Liebenfelsovo ime ubrzo je postalo sinonim za pangerman-
ski volkisch pokret koji je kasnije rezultirao Nacističkom partijom”, piše Levenda.
Sto god Hitler saznao u Beču, to ga je drastično promijenilo. Dotad pobožni
katolički momak iz crkvenog zbora, koji je razmišljao o tome da postane svećenik,
stao je otvoreno antireligiozan i čak je bio optužen da prtlja sa sotonizmom,
person je ponudio ovu vezu: „Dakle, svastika je bila simbol Društva Thule; bila je
simbol Nacističke partije; bila je i nekako povezana sa simbolom boga Sunca; a bog
nce bio je simbol Lucifera. ”
Kao potpora optužbi za obožavanje Sotone, koja osim toga odražava Hitlerovu
'injenost nadnaravnim, može poslužiti pjesma koju je napisao 1915. godine dok
služio u njemačkoj vojsci na istočnom bojištu. Ponovno ju je objavio John Toland
Adolfu Hitleru:

Često odem za tužnih noći

Do Wotanova hrasta na tihom proplanku
S mračnim moćima da istkam savez —
liuna koju Mjesec stvara svojom čarolijom
l svi puni drskosti tijekom dana
Postaju sitni od čarobne formule!

Hitlerova veza s nadnaravnim postala je osobnija nakon što ga je oslijepio iperit

vrijeme britanskoga napada u noći između 13. i 14. listopada 1918. godine.

149
J U MARRS

Poslali su ga u bolnicu u Pasewalk, a vid mu se poboljšao kad je od pastora koji

mu je bio u posjetu saznao za poraz Njemačke i potpisivanje primirja.
Dok je venuo u očaju, doživio je nadnaravnu viziju. „Poput svete Ivane, čuo je
glasove koji ga pozivaju da spasi Njemačku”, piše Toland. „Najednom, dogodilo se
ču d o ', tama koja je okruživala Hitlera nestala je. Opet je mogao vidjeti! Svečano se
zakleo, kao što je obećao, da će postati političar i posvetiti svoju energiju izvršavanju
naredbe koju je d o b io '.”
Peter Levenda vidi Hitlerovo iskustvo kao „neku vrstu mističnoga prosvjetljenja,
poput onoga koje je doživio Guido von List mnogo godina ranije za vrijeme vlastitoga
privremenog sljepila - ili poput onog Pavlova na putu u Damask - jer otada je Adolf
1litler bio drukčiji” .
Stigavši u Miinchen nakon rata, kaplar Hitler dobio je ponižavajući posao čuva­
nja zatvorenika do komunističkog preuzimanja vlasti u proljeće 1919. godine. Kad je
Reichswehr napustio grad, Hitler je ostao kako bi uhodio revolucionare. Kasnije, kad
su vojska i Freikorps ponovno preuzeli Miinchen, upravo je Hitler mirno hodao uz
postrojene zarobljene komuniste i izdvajao kolovođe radi pogubljenja.
Kao nagradu za taj tajni posao, Hitler je bio dodijeljen Službi za tisak i informi­
ranje Političkog odjela njemačke vojske, što je bila jedva prikrivena vojna obavještajna
služba. Do jeseni 1919. uhodio je razne revolucionarne skupine koje su nastajale na
uzburkanoj bavarskoj političkoj sceni. Hitlerov zapovjednik, kapetan Karl Mayr sjećao
se d a je Hitler podsjećao na „umorna psa lutalicu koji traži gazdu... spreman dijeliti
sudbinu sa svakim tko bi iskazao ljubaznost” i d a je bio „potpuno ravnodušan prema
njemačkim ljudima i njihovim sudbinam a”.
Hitler se prisjećao: „Jednog sam dana dobio zapovijed iz stožera da otkrijem što
stoji iza, po svemu sudeći, političkoga društva koje pod imenom Njemačka radnička
partija' namjerava održati skup... Trebao sam otići onamo, vidjeti o kakvom se druš­
tvu radi te dati o tome izvještaj.” Stigavši u pivnicu Sterneckerbrau, nije bio previše
impresioniran. „N ašao sam ondje 20 - 25 ljudi, uglavnom iz nižih slojeva”, pisao je
Hitler. Mladi vojni agent „zapanjio je ” mali skup navodeći razloge protiv prijedloga
da Bavarska prekine veze s Prusijom.
N a njegovo iznenađenje, nekoliko dana kasnije u Hitlerovu vojarnu stigla
je dopisnica kojom ga obavještavaju da je primljen u Njemačku radničku partiju.
„Nisam znao bih li se ljutio ili sm ijao”, pisao je. „Nisam kanio priključiti se nekoj
konfekcijskoj stranci, nego sam želio osnovati vlastitu.” Ipak, na zapovijed svojih
pretpostavljenih, Hitler se vratio.
Jedan od prvih članova Njemačke radničke partije bio je Eckart, na kojega se
često ukazuje kao na duhovnog osnivača nacionalsocijalizma. Eckart je vidio u Hitleru
prilagodljiva vođu kakva je tražio i uskoro je predstavio novoga člana desničarskim
krugovima u Munchenu i svojim prijateljima intelektualcima u Društvu Thule.
Premda Eckartovu ulogu u metafizičkim praksama kao i u osnivanju Nacističke
partije marginalizira većina povjesničara, značajno je da je Hitler očito shvaćao

150
 VLADARI IZ SJENE

Eckartovu važnost. Završio je svoju zloglasnu knjigu Mein Kumpf ovim riječima:
„Također želim ubrojiti među nacističke junake onoga čovjeka koji je, kao jedan od
najboljih, riječima, mislima te, na koncu, djelima posvetio svoj život buđenju svoje,
naše nacije: Dietricha Eckarta.”
Eckart je na samrti 1923. godine rekao: „Slijedite Hitlera! On će plesati, ali ja
sam taj koji je zasvirao. Ja sam taj koji ga je uveo u tajni n au k ', otvorio mu centre
za vizije i dao mu sredstva da komunicira sa Silama. Ne oplakujte me: utjecao sam na
povijest više od ijednog drugog Nijem ca.”
„lajni nauk” koji su Hitleru prenijeli Eckart i profesor Haushofer sa Sveučilišta
u iVliinchenu bio je amalgam ideja i filozofija koje su velikim dijelom potjecale iz djela
madame Blavatsky i njezina Teozofskoga društva.
Miješajući istočnjački misticizam, okultizam i skrivenu povijest, taj se nauk tiče
nastojanja da se shvati čovjekovo podrijetlo. Prema Ravenscroftu: „Kad se treće oko [za
koje mnogi smatraju daje zapravo epifiza] otvori za potpuni uvid u akašu [mistični skrive­
ni arhiv čovječanstva], upućeni [u tajni nauk] postaje živim svjedokom cijele evolucije svi­
jeta i ljudskoga roda. Dok je putovao unatrag kroz goleme odsječke vremena, razotkriveno
mu je samo duhovno izvorište Zemlje i čovjeka, i mogao je pratiti kako se razvija sudbina
čovječanstva kroz životne uvjete koji se neprekidno mijenjaju i razvojne cikluse.”
Prema tom nauku, neljudski posjetitelji na Zemlji davno su genetskom mani­
pulacijom stvorili „božansko-ljudska hibridna bića, neku vrstu bogova-ljudi" podije­
ljenih na sedam podrasa - Rmoahale, Tlavatlije, Tolteke, Turance, Arijce, Akađane i
Mongole. Tijekom tog procesa bilo je mnogo pogrešaka, što je rezultiralo mutacijama
poput „divova” iz biblijske i nordijske mitologije. Te su rase živjele kroz progresivne
životne cikluse u vremenu legendarne Atlantide.
Nakon uništenja Atlantide, raštrkale su se po svijetu, a njihove mentalne i
duševne značajke počele su nazadovati. Životni vijek značajno im se smanjio. Iako
su im se misaoni procesi u materijalnom svijetu izoštrili, „te su misaone i osjetilne
sobnosti stečene uz cijenu potpunoga gubitka svih čarobnih moći nad prirodom i
ivotnim silama u ljudskom organizmu”, piše Ravenscroft. Uz gubitak tih intuitivnih
oći, te su prve ljude njihovi stvoritelji učili da svime na svijetu upravljaju nevidljivi
-govi” i da te bogove trebaju bezrezervno služiti. „Iznad svega, učili su ih da trebaju
štovati i štititi čistoću svoje krvi”, dodao je.
Hitler ponavlja te ideje u Mein Kampfu, gdje piše: „Arijska plemena... podjar-
ljuju strane narode i... razvijaju mentalne i organizatorske [sic/] sposobnosti koje
"ivaju u njima. Često, tijekom nekoliko tisućljeća ili čak stoljeća, stvaraju kulture
je... imaju unutarnje značajke njihova karaktera... N a koncu, međutim, osvajači se
Ijuju od čistoće svoje krvi koju su isprva održavali, počinju se miješati s podjar-
jenim stanovništvom i tako privode kraju vlastito postojanje; jer čovjekov pad u
ju uvijek je popraćen izgonom iz njega.”
U ovoj točci nije nužno odlučiti treba li išta od toga shvatiti ozbiljno. Dovoljno
razumjeti da su mnogi obrazovani i razboriti ljudi u ono doba ozbiljno shvaćali

151
JIM MARRS

te ideje. I, kao u Hitlerovu slučaju, te su ideje imale ozbiljne posljedice za milijune

ljudi.
Zanimljivo je spomenuti da se izraz „Arijac” (sanskrtska riječ koja znači „pleme­
nit”) sve do Hitlerova doba obično odnosila samo na narode koji govore indoeurop­
skim jezicima, a ne na neku rasu. Međutim, i u znanstvenim i okultnim analizama
taj se izraz povezuje s narodom koji govori indoeuropski jezik kojemu se može naći
trag u prahistorijskom dobu. Taj je narod nepoznata podrijetla, ali zbog zajedničkih
jezičnih obilježja mnogi znanstvenici smatraju da dolazi iz sjeverne Europe. Jedan
ogranak tih Arijaca bio je smješten u današnjem Iraku i povezan je s drevnim pričama
o bogovima koji su stigli s neba.
Drugi je ogranak došao u Indiju i izmiješao se s postojećim stanovništvom.
Spominje se u hinduističkim Vedama, također u vezi s bogovima koji su letjeli u lete­
ćim strojevima zvanim i imune. Sve to počinje jezivo nalikovati vjerovanju teozofista
u izvanzemaljske posjetitelje.
Uz financijsku potporu vojno-obavještajne postrojbe kapetana Mayra i preda­
nih antikomunista iz Thulea preko Eckarta, Hitler je brzo preuzeo kontrolu nad
Njemačkom radničkom partijom koja je ubrzo stekla 3000 članova. Levenda piše da
je Mayr izvještavao bogate industrijalce i vojne dužnosnike koji su upravljali iz hote­
la Vier Jahreszeiten, ukazujući na vezu između vojno-obavještajne službe i Društva
Thule.
U travnju 1920. godine. Hitler je promijenio ime partije u Nationalsozialistische
Deutsche Arbeiterpartei, Njemačka nacionalsocijalistička radnička partija, skraćeno
nacisti. Kasnije iste godine, Partija je kupila list VolkJscher Beobachter (Narodni obzor)
pomoću tajnih vojnih fondova te postavila Eckarta na njegovo čelo. „Početkom 1923.
godine Volkischer Beobachter postao je dnevni list, što je Hitleru dalo prednost pred
svim njemačkim političkim strankama, dnevni list u kojemu će propovijedati partijsko
evanđelje", piše William Shirer. Otada se nacistički stroj neumoljivo kretao naprijed.
Očito je da nacisti nikad ne bi mogli postojati bez pomoći i podrške njemačkoga
lieichsivehra i tajnoga Društva Thule.
Analiza 25 točaka koje su Hitler, Drexler i Eckart 1920. godine formulirali kao
temelj Nacističke partije, otkriva da su mnoge gotovo jednake proklamiranim idea­
lima marksizma, što ukazuje na zajedničko podrijetlo. Također, spomenute su refor­
me na području međunarodnoga bankarstva i biznisa, pri čemu se osobito osuđuje
„kamatno ropstvo”.

152
 Skupina potpore Hitleru

Usprkos svojim očitim planovima za nacionalizaciju i ograničavanjem moći

međunarodnoga biznisa i financija, Hitler nije imao mnogo teškoća pri dobivanju
sredstava od korporacijskih sponzora koji su u nacionalsocijalizmu vidjeli dobrodošlu
alternativu komunizmu.
Zapravo su bogati poslovni ljudi u zapadnim industrijskim i bankarskim kru­
govima bili ti koji su jamčili Hitlerov uspjeh. Nakon što je Hitler izgubio na općim
izborima od vremešna ratnoga junaka feldmaršala Riula von Hindenburga 1932.
godine, 39 poslovnih čelnika, poznatih imena kao što su Krupp, Siemens, Thyssen i
Bosch, potpisalo je peticiju kojom od Hindenburga traže da Hitler bude imenovan za
njemačkog kancelara.
Taj dogovor da se Hitlera dovede na vlast postignut je u domu bankara baru­
na Kurta von Schrodera 4. siječnja 1933. godine. Prema Eustaceu Mullinsu, na
tom su sastanku prisustvovali i John Foster i Allen Dulles iz njujorške odvjetničke
tvrtke Sullivan & Cromwell, koja je zastupala banku Schroder. Sljedeće godine,
kad je Rosenberg zastupao Hitlera u Engleskoj, susreo se T. C. Tiarksom, direkto­
rom londonske podružnice banke Schroder, koji je bio i direktor engleske Središnje
banke. Tijekom Drugoga svjetskog rata, banka Schroder bila je financijski posrednik
Njemačke i u Britaniji i u SAD-u.
Von Schroder, moćni čelnik kelnske bankarske kuće J. H. Stein, dugo je pružao
financijsku potporu nacistima u nadi da će suzbiti širenje komunizma. Hitler je dao
riječ von Schroderu da se „nacionalsocijalizam neće upuštati ni u kakve nerazborite
nomske eksperimente”. Drugim riječima, neće napadati postupke bankara, osim
orički.
Uz to jamstvo i uz von Schroderov blagoslov, senilni predsjednik Hindenburg
novao je Hitlera njemačkim kancelarom 30. siječnja 1933. godine. Tjedan kasnije,
ada Reichstaga izgorjela je u požaru za koji su okrivljeni komunisti. U sljedećih
koliko dana Hitleru je dana diktatorska moć usvajanjem hitnoga dekreta, „Zakona
ovlastima”, pod eufemističkim nazivom „Zakon o uklanjanju napetosti u narodu i
vi”, pa je počeo preuzimati kontrolu nad Vladom.
Vojni i vladini dužnosnici uznemirili su se zbog Hitlerove moći, osobito zbog
rilike tri milijuna pripadnika Sturmabteilunga (SA), ili Jurišnih odreda, pod zapo­

153
JIM MARRS

vjedništvom Ernsta Rohma. Vojska je predložila dogovor: ako se SA raspusti, vojska

će se obvezati na odanost Hitleru. Hitler je pristao i 30. lipnja 1934. godine, zbog
izmišljenih optužbi o kovanju urote, provedena je čistka u kojoj su stradali Rohm i
stotine smeđekošuljaša, a SA je preko noći nestao.
Nakon smrti 87-godišnjeg Hindenburga 2. kolovoza 1934. godine, Hitler je
spojio dužnosti predsjednika i kancelara te se proglasio vrhovnim zapovjednikom
Oružanih snaga, apsolutnim vođom - Fiihrerom - cijele Njemačke.
Držeći čvrsto i Vladu i vojsku u šaci, Hitler je znao da je vrijeme za nagodbe
s međunarodnim bankarima i industrijalcima. To se pokazalo laganim zadatkom s
obzirom na njihovu multinacionalnu narav.
1930-ih godina mnogi su u Britaniji i Americi s naklonošću gledali na nacistič­
ku ideologiju. Godine 1934. čak je došlo do neuspješnog pokušaja Morganovih i Du
Pontovih predstavnika da uvedu fašističku diktaturu u SAD-u, što je potanko opisano
u mojoj knjizi Alien Agenda.
Proizvođač automobila Henry Ford postao je uzor Hitleru, osobito što se tiče
antisemitizma. Godine 1920. Ford je objavio antižidovsku knjigu pod naslovom
Međunarodni Židov (The International Jew). Dok je Hitler radio na svojoj knjizi Mein
Kampf 1924. godine, prepisao je prilične dijelove Fordova teksta i čak aludirao na
Forda kao na „jednoga velikog čovjeka”.
Ford je postao Hitlerov obožavatelj, osiguravao je sredstva za naciste, a 1938.
godine postao je prvi Amerikanac koji je dobio najviše nacističko odličje koje je stranac
mogao dobiti - Veliki križ najvišeg reda njemačkog orla.
Kao i Hitler, Ford je isprva sumnje usmjerio na međunarodne novčare. „Prvo je
govorio samo o 'velikim igračim a' i kako nema ništa protiv običnih Zidova”, prisjećao
se Edwin Pipp, urednik Fordova antisemitskoga lista Dearborn Independent. „Kasnije
je tvrdio: 'Sv i su oni isti ... Rekao je kako smatra da su se urotili kako bi izazvali rat
radi profita.”
Ford je rekao da je to saznao 1915. godine kad je unajmio brod za Europu u neu­
spješnom pokušaju da ondje dogovori mir. Kasnije je rekao da su mu židovski putnici
na brodu rekli kako su međunarodni židovski bankari ti koji pripremaju ratove radi
profita i da će njegov mirovni pokušaj biti uzaludan ako ne stupi u kontakt s određe­
nim Zidovima u Francuskoj i Engleskoj, nesumnjivo aludirajući na Rothschilde.
I Hitler je isprva ograničavao svoje verbalne napade na međunarodne bankare,
osobito na Rothschilde. U govorima na početku 1920-ih godina, Hitler je hvalio nje­
mačke industrijalce poput Alfreda Kruppa, dok je osuđivao „gramzivost Rothschilda,
koji financiraju ratove i revolucije te dovode ljude do kamatnoga ropstva putem
pozajmica”.
Usprkos tim napadima, sve veća moć nacista i dalje je nailazila na podršku u
Britaniji, čak i unutar Središnje banke, kojom su dominirali Rothschildi. „N a Novu
godinu 1924., financijska sudbina Njemačke dogovorena je u Londonu na sastan­
ku između Hjalmara Schachta, novoga povjerenika Reicha za nacionalnu valutu, i

154
 VLADARI IZ SJENE

Montagua Normana, guvernera engleske Središnje banke’’, napominje John Toland.

„Schacht, koji je već ukinuo krizni zamjenski novac, počeo je s razotkrivanjem nje­
mačke očajne financijske situacije.”
Predložio je otvaranje njemačke kreditne banke podređene Reichsbatiku, ali s tim
da bi ona izdavala funte. Schacht je tražio od Normana da osigura polovinu kapitala
za tu novu banku te ustvrdio: „Kakve bi mogućnosti takva mjera otvorila za ekonom­
sku suradnju između britanskoga svjetskog imperija i Njemačke...”
„Unutar 48 sati Norman nije samo službeno odobrio pozajmicu uz iznimno
nisku kamatu od pet posto, već je nagovorio skupinu londonskih bankara da prihvate
mjenice koje daleko nadmašuju pozajmicu.” William Bramley upozorio je na ove
međunarodne bankarske veze: Max Warburg, veliki njemački bankar, i njegov brat
Paul Warburg, koji je odigrao značajnu ulogu u osnivanju Sustava saveznih pričuva u
SAD-u, bili su direktori Interessen Gemeinschaft Parbena, ili I. G. Farbena, divovske
njemačke kemijske tvrtke koja je proizvodila plin ciklon B, korišten u nacističkim logo­
rima smrti. H. A. Metz iz 1. G. Farbena bio je direktor Warburgove banke Manhattan,
koja je kasnije postala dijelom Rockefellerove banke Chase Manhattan. Standard Oil
iz New Jerseyja bio je kartelski partner I. G. Farbena prije rata. Jedan od direktora
američkog 1. G. Farbena bio je C. E. Mitchell, koji je ujedno bio i direktor njujorške
Banke saveznih pričuva i Warburgove banke National City. Predsjednik I. G. Farbena
u Njemačkoj Hermann Schmitz sjedio je u upravnim odoborima Deutsche Banka i
Banke za međunarodna poravnanja. Godine 1929. Schmitz je izglasan za predsjedni­
ka Upravnog odbora banke National City, današnjeg Citibanka.
Paul Manning, CBS-ov dopisnik iz Europe tijekom Drugoga svjetskog rata,
napisao je d a je Schmitz jednom „imao jednak udio u Standard Oilu iz New Jerseyja
kao i Rockefelleri”. Schmitz je nadzirao i devet tvrtki I. G. Farbena u Japanu. Nakon
rata, 24 vodeća čovjeka 1. G. Farbena optužena su u Niirnbergu za zločine protiv
čovječnosti, uključujući izgradnju i održavanje koncentracijskih logora i iskorištavanje
robovskog rada.
Američka podružnica 1. G. Farbena, American 1. G. Chemical Corporation,
kazala se kao trajni izvor obavještajnih podataka za naciste tijekom rata, kako je
primijetio njemački ministar gospodarstva dr. Max llgner. Napisao je: „Obilje infor-
lacija koje neprekidno dobivamo [od Chemical Corporationa] neophodno je za naše
romatranje situacije u Americi... [i] od početka rata važan je izvor informacija za
Vladine, ekonomske i vojne službe.”
Financiranje ponovnog naoružavanja Njemačke, čime su se kršili Versajski ugo­
ri, pokazalo se jednako profitabilnim koliko i opasnim po mir u Europi.
Pristaša Hitlera bio je i Joseph P Kennedy, otac budućega predsjednika,
irektor CIA-e, J. Edgar Hoover, obavijestio je 3. svibnja 1941. godine predsjednika
isevelta da su se „Joseph P Kennedy, bivši veleposlanik u Engleskoj, i Ben Smith,
kulant iz Wall Streeta, jednom davno sastali sa [šefom Luftwaffea] Hermannom
^ringom u Vichyju u Francuskoj te da su nakon toga donirali značajnu svotu

155
JIM MARRS

novca za njemačku stvar. Obojica su opisivani kao vrlo protubritanski i pronjemački

orijentirani
A podrška Hitleru i dalje je rasla u Britaniji. Prema Howardu S. Katzu: „U pro­
ljeće 1934. godine odabrana skupina londonskih novčara okupila se oko M ontagua
N orm ana... čelnika engleske Središnje banke... Hitler je razočarao svoje kritičare.
Njegov režim nije bio privremena mora, nego sustav s lijepom budućnošću pa je
g. Norman savjetovao svoje direktore da uključe Hitlera u svoje planove. N ije bilo
otpora pa je odlučeno da Hitler treba dobiti prikrivenu pomoć od londonskoga
financijskog sektora dok g. Norman ne uspije dovoljno pritisnuti Vladu da odusta­
ne od svoje profrancuske politike u korist perspektivnije pronjemačke orijentacije.”
Značajna financijska potpora stigla je i od sira Henrija Deterdinga, moćnog čelnika
Royal Dutch-Shell Oila koji je živio u Londonu. Njega je potaknula nada da bi
Hitler, koji je u Mein Kampfu otvoreno obznanio da namjerava podjarmiti Rusiju,
mogao povratiti Deterdingovu imovinu na naftnim poljima u Bakuu, Groznom i
Majkopu.
Zašto bi ti moćni biznismeni, svi povezani s velikim carstvom Rothschilda,
podupirali otvoreno protužidovski raspoloženog Hitlera? Dio odgovora mogao bi biti
u zapanjujućoj tvrdnji da je Hitler bio rođak Rothschilda!
Dr. Walter C . Langer, psiholog koji je za vrijeme rata proveo psihoanalizu Hitlera
za američku Upravu strateških službi (O SS), izvijestio je kako tajni prijeratni izvještaj
austrijske policije dokazuje d a je Hitlerov otac bio izvanbračni sin seoske kuharice po
imenu Maria Anna Schicklgruber, koja je u vrijeme kad je začela bila „zaposlena kao
sluškinja u domu baruna Rothschilda” u Beču. Nakon što je saznala da je trudna
1837. godine, napustila je Beč i rodila Hitlerova službenog oca Aloisa. Pet godina
kasnije, navodno se udala za putujućeg mlinara po imenu Johann Georg Hiedler. No,
Alois je nosio majčino prezime Schicklgruber sve dok mu, kad je bio gotovo četrdese-
togodišnjak, Hiedlerov brat Johann Nepomuk Hiedler nije ponudio zakonito prezime.
Zbog nečitljiva rukopisa župnika koji je unio promjenu u matičnu knjigu, prezime
Hiedler postalo je Hitler, ili greškom ili radi zbunjivanja vlasti.
Alois Hitler vodio je sumoran život, uglavnom kao državni birokrat, a oženio
je vlastitu sestričnu u drugom koljenu Klaru Polzl 1885. godine, nakon što je dobio
posebno biskupovo dopuštenje. Adolf je rođen u austrijskom mjestu Braunau 1889.
godine kad je Alois imao 52 godine.
Ta nevjerojatna priča mogla bi se otpisati kao maštovita ratna propaganda da
nije činjenice kako je O SS nikad nije iznio u javnost, što ukazuje na to da se mogla
smatrati preosjetljivom za objavljivanje.
Stvar je iskrsnula krajem 1930-ih kad je Hitlerov engleski nećak William Patrick
Hitler natuknuo jednom novinaru nešto o židovskom podrijetlu njemačkoga vođe.
Hitlerov osobni odvjetnik Hans Frank potvrdio je tu skandaloznu informaciju, ali
prezime Frankenberger zamijenilo je prezime Rotshchild. Kad nikakav zapis o obitelji
Frankenberger nije pronađen u Beču, od stvari su pomalo odustali svi osim Hitlera.

156
 VLADARI IZ SJENE

Povjesničari su dugo napominjali da je pitanje mogućega židovskog podrijetla proga­

njalo Hitlera cijeli život.
Za one koji se pitaju kako je jednom Rothschildu palo na pamet ljubakati sa
sluškinjama, poučno je da je biograf Rothschilda Niall Ferguson spomenuo kako se
sin jednog od Salomonovih glavnih knjigovođa „sjetio da je 1840-ih godina [bečki
Rothschild] postao pomalo lakoumno sklon mladim djevojkama .
Pokojni Philippe Rothschild, Nathanov potomak, godine 1984. objavio je
memoare otkrivajući svoj „skandalozni ljubavni život”. Pisao je: „Bio sam strašno
uspješan... skačući od kreveta do kreveta kao jarac... Uvijek sam bio uvjeren d a je [moj
otac] stekao svoj glas jašući bakine sobarice. "
„Moguće je d aje Hitler otkrio svoje židovsko podrijetlo i srodstvo s Rothschildima
pa je, svjestan njihove goleme moći da formiraju ili ruše europske vlade, obnovio
kontakt s obitelji”, piše Epperson. „To bi djelomice objasnilo golemu podršku koju je
dobio od međunarodne bankarske bratije, blisko povezane s obitelji Rothschild, dok
se uspinjao na vlast.”
Očito je zašto ni Hitler ili njegovi sljedbenici, ni današnji neonacisti, ni
Rothschildi, ni oni koji žele profitirati od svoje međunarodne moći ne žele da se veza
između Hitlera i Rothschilda objelodani.
Svakako se čini da su uza sve svoje bogatstvo i moć Rothschildi malo pre-
patili tijekom Hitlerova holokausta. Encyclopaedia Britannica obzirno spominje:
..Rotshchildi, osobito oni iz Beča i Pariza, tijekom nacističkoga razdoblja sačuvali su
onu vrstu obiteljskoga jedinstva nužnog da se prebrode velike nesreće.”
Prema biografu Dereku Wilsonu, razni članovi obitelji za dlaku su i traumatično
pobjegli iz Europe nakon njemačkih pobjeda 1940. godine, ali ostaje činjenica da se
većina okupila na sigurnom u New Yorku.
Daleko od toga da su bili siromašni izbjeglice, kako ih se katkad prikazuje, neki su
Rothschildi igrali ključne uloge u ratnim zbivanjima. U svibnju 1940. godine upravo
je Maurice de Rothschild iz Francuske u pariškom hotelu Ritz dogovorio tajni susret
francuskoga premijera Paula Reynauda, njegova ministra rata Georgesa Mandela (čije
pravo prezime bilo Rothschild premda se tvrdi da nije bio u rodu s bankarskom
itelji) i britanskoga premijera Churchilla, zajedno s Anthonyjem Edenom, kako bi
redili sudbinu Francuske. Bio je prisutan i francuski general Charles de Gaulle koji
mjesec dana kasnije organizirao francusku Vladu u egzilu u Londonu.
Drugi član obitelji, lord Victor Rothschild, pružao je sigurnost Churchillu za
ijeme rata. Kasnije je imenovan šefom moćnoga britanskog Stožera za političku
iziju. „Lord Rothschild imao je pristup mnogim liderima i stručnjacima", napo-
inje Wilson. „Polagao je račune samo premijeru, a nije bio odgovoran ni izbornom
*' lu ni šefovima građanskih službi.”
Jedina je iznimka bio Robert Rothschild koji je za vrijeme Drugoga svjetskog rata
bio prodati svoje francuske dionice Alfriedu Kruppu, unuku velikoga njemačkog
izvođača oružja Alfreda Kruppa. Prema Encyclopaediji Britannici, gnjevni je Krupp

157
 /
JIM MARRS

poslao Rothschilda u zloglasni logor smrti Auschwitz, gdje je ugušen plinom. Zbog
tog incidenta i iskorištavanja robovskoga rada, Krupp je završio pred Niirnberškim
sudom za ratne zločine.
S utjecajem Rothschilda ili bez njega, nema spora da se Hitlerov uspon na vlast
uvelike osnivao na podršci velikih njemačkih banaka - Schroderove kelnske bankarske
tvrtke, Deutsche Banka, Deutsche Kredit Gesellschafta i velike osiguravateljske tvrtke
Allianz.
Jedan rukovoditelj Deutsche Banka naveo je nekoliko pozajmica te banke za
vrijeme rata: 150 milijuna maraka zrakoplovnoj industriji, 22 milijuna BMVV-u,
deset milijuna Daimler-Benzu (Mercedesu) samo 1943. godine. Slični iznosi opet su
pozajmljeni 1944. godine.

158
 i Hitlerova se sreća okreće
i

U zenitu njegove moći, dvije su se važne značajke Hitlerove pozicije preokre-

nule. Nakon čudna leta njegova zamjenika Rudolfa Hessa u Englesku službeno se
okrenuo protiv okultizma, a međunarodni se poredak okrenuo protiv njega.
Jedan od prvih Hitlerovih prijatelja bio je Rudolf Hess, koji je postao zamjenik
vođe Nacističke partije. Hess je također bio duboko uključen u metafizička istraži­
vanja, osobito astrologiju. Oduševljeno je slušao tumačenja „tajnog nauka” profesora
Haushofera i bio je učenik u školi antropozofije dr. Rudolfa Steinera, gdje se čovjekova
viša svijest koristila za kontakt s duhovnim svijetom. Bio je i jedan od prvih članova
Društva Thule.
10. svibnja 1941. godine, nakon tajnih, ali temeljitih priprema, Hess je odletio
specijalno pripremljenim Messerschmittom 110 u Englesku, gdje je padobranom
sletio na posjed vojvode od Hamiltona. Po svemu sudeći nadao se da će dogovoriti
mir između Britanije i Njemačke. „Dvadeset pet godina kasnije u zatvoru Spandau,
Hess me vrlo ozbiljno uvjeravao da su ga na tu ideju u snu potaknule nadnaravne
sile”, pisao je nacistički ministar za proizvodnju oružja Albert Speer. Drugi su mislili
da je Hessov let bio potajni Hitlerov pokušaj da završi borbe na Zapadu kako bi se
pripremio za nadolazeći napad na Rusiju.
Koja god bila prava svrha, let nije donio ništa. Hessa su odmah zatočili u lon­
donski Tower, a Hitler g a je proglasio samotnim luđakom. Prema Speeru, Hitler je za
taj let okrivljavao „štetan utjecaj profesora Haushofera”. General Walter Schellenberg,
ef nacističke vanjske obavještajne službe koji je smatrao da su britanski obavještajci
možda utjecali na Hessa preko Haushofera, rekao je da ga je Hess iznenadio svojim
erovanjem u „stara proročanstva i vizionarska otkrića... Recitirao je cijele odlomke
proročanskih knjiga, poput Nostradamusovih i drugih kojih se ne mogu sjetiti, a
zivao se i na stare horoskope koji se tiču njegove sudbine, kao i sudbine njegove
itelji i Njemačke.”
U strahu da Hess ne otkrije planove za njegov napad na Sovjetski Savez, Hitler
je proglasio ludim i obećao da će stati na kraj „tim zvjezdoznancima”. Hitler je
vio izvan zakona javno prakticiranje astrologije, gatanje i spiritističke seanse, kao i
e „organizacije nalik na masonske lože”, uključujući Teozofsko društvo, orijentalne

159
JIM MARRS

templare, Red zlatne zore i Antropozofsko društvo dr. Steinera. Mnogi povjesničari
ukazuju na te oštre mjere kao na dokaz da Hitler nije vjerovao u takve stvari.
Levenda tvrdi da je naprosto bila riječ o internom sukobu. „Okultisti se općeni­
to lako distanciraju - uz prikladne pogrdne i astralne kletve - od drugih okultista s
kojima se ne slažu oko filozofskih pitanja; i praktički svaki ozbiljan okultist'... može
samo prezirati one koji čitaju iz listova čaja ili dlana te jeftine astrologe. Stoga... uopće
ne vidim proturječje u Hitlerovoj opčinjenosti okultizmom s jedne strane i njegove
naredbe da se zabrani popularna' okultna praksa s druge.”
Dvoličan pristup okultizmu nije bio ništa novo za Hitlera. „Fiihrer je sam
neprekidno ismijavao volkisch okultne skupine u svojim službenim govorima - dok je
potajno tražio njihov savjet, daleko od radoznalih očiju i tiska i praznovjerne kršćan­
ske javnosti”, napominje Levenda, koji također iscrpno opisuje, na osnovi zaplijenjene
nacističke dokumentacije, nekoliko istraživačkih ekspedicija Ahnenerbe SS-a u Tibet,
koji je 1940. godine postao dijelom Himmlerova stožera.
Nakon pripajanja Gdanjska, Sudeta i Austrije, Hitler je podijelio Čehoslovačku
prema sporazumu s Francuzima i Britancima na sastanku u Munchenu. Do sredine
1939. godine bio je spreman krenuti na Poljsku, koja je imala ugovore o zajedničkoj
obrani sa zapadnim silama.
Opet je bila potrebna javna izlika za rat. Nakon nekoliko tjedana sve većih
napetosti, mrtvi zatvorenici preodjeveni su u poljske odore i ostavljeni blizu granične
radijske postaje, a Hitler je ustvrdio da se radi o poljskom napadu. U znak odmazde,
1. rujna 1939. godine, milijun i pol vojnika njemačkoga Wehrmachta, uključujući 55
oklopnih i motoriziranih divizija, ušlo je u Poljsku pod zaštitom najveće zračne flote
ikad mobilizirane. Tom novom munjevitom ratu ili Blitzkriegu suprotstavila se poljska
vojska koja je još uvijek imala konjaničke postrojbe naoružane kopljima.
Britanija i Francuska poštovale su svoje sporazume o zajedničkoj sigurnosti s
Poljskom, ali nisu mogle zaustaviti njemačku agresiju, i zbog vremena i zbog udalje-
nosti. Rat je opet buknuo 9. travnja 1940. godine kad je Hitler pokrenuo Blitdirieg
na Belgiju i Nizozemsku. 10. lipnja, dok su savezničke snage uzmicale u svim sekto­
rima, ohrabreni diktator Mussolini pridružio se Hitleru protiv Francuske i Britanije.
Francuska je pala za nekoliko tjedana, ostavivši očajnu Britaniju da se nastavi boriti
sama. Ravnoteža snaga opasno se promijenila i međunarodni su bankari zacijelo
morali ponovno razmotriti svoju podršku Hitleru.

160
 I Japan bez izlaza

Na drugoj strani svijeta. Japansko se Carstvo bližilo vrhuncu. Kao i u slučaju

Britanije, opstanak te otočne zemlje potpuno je ovisio o uvozu, a zbog ekonomske
krize krajem 1930-ih godina, zemlja je bila u očajničkom škripcu. Potaknut svojom
poviješću društava s ratobornim vitezovima (samurajima) i strogim kodeksom časti
(bušido), Japan je tražio vlastiti Lebensraum napavši kinesku Mandžuriju 1931.
godine. Tijekom nekoliko sljedećih godina, japanske su snage zauzimale sve veće
dijelove Kine, oslabljene građanskim ratom između Čang Kai-šekovih nacionalista i
komunista.
Dok je Britanija bila zauzeta borbom protiv Hitlera 1940. godine, bilo je jasno
d aje SAD jedina sila sposobna zaustaviti japansku ekspanziju na Pacifiku. Animozitet
između dviju zemalja pojačao se kad je Japan bio primoran dokopati se još resursa u
Kini zbog sve strožega američkog embarga zbog kojega su Japanu bili uskraćeni vitalni
materijali.
U rujnu 1940. godine Japan je postao partner Njemačke i Italije u Trojnom
ktu kojim su si obećali međusobnu pomoć ako SAD uđe u rat.

r Predsjednik Franklin D. Roosevelt reagirao je prekinuvši izvoz američke nafte u

Japan, kojom je on zadovoljavao više od 90 posto svojih potreba. 2. srpnja 1941. Japan
je ušao u Indokinu, najbliži alternativni izvor goriva. Predsjednik Roosevelt uzvratio
le zamrznuvši svu japansku imovinu u SAD-u. Bilo je jasno da je rat između Japana
I SAD-a neizbježan.
Ta činjenica nije promakla Rooseveltu koji je vodio kampanju za treći mandat
1940. godine, obećavajući da će Ameriku zadržati izvan europskoga rata. Međutim,
t se već planirao - barem unutar tajnovita Vijeća za inozemne odnose.
Novinar Jim Lucas piše: ,.U rujnu 1939. godine Vijeće je ponudilo da preuzme
Vjgoročno planiranje za opterećeno Ministarstvo vanjskih poslova. M inistarstvo je
'stalo i osnovano je pet radnih skupina - za sigurnost i naoružanje, ekonomiju
financije, politiku, teritorije i mirnodopske ciljeve. Tijekom sljedećih šest godina
: su skupine, financirane od Zaklade Rockefeller, zatrpale M inistarstvo vanjskih
slova sa 682 predstavke... Do 1942. godine Ministarstvo je praktički preuzelo te
upine.”

161
JIM MARRS

Zaključak tog CFR-ova poduhvata - poznatog kao Projekt ratnih i mirnodop­

skih analiza - objelodanjen je 1940. godine kad je skupina članova CFR-a objavila
novinski oglas izjasnivši se da bi „SAD trebao odmah proglasiti ratno stanje između
ove zemlje i Njemačke ”.
„Članovi CFR-a bili su zainteresirani da iskoriste Drugi svjetski rat - baš kao
onaj Prvi - kao opravdanje za stvaranje svjetske vlade”, ustvrdio je Perloff. „Globalisti
su se nadali da će iskoristiti prijetnju sila osovine kako bi natjerali SAD i Englesku u
trajno atlantsko savezništvo - što bi bio prijelazni korak prema svjetskoj vladi.”
N o tijekom 1941. godine, čak i nakon što je tog ljeta Hitler upao u Rusiju, am e­
rička je javnost tvrdoglavo ostajala na poziciji nemiješanja u rat. Gallupova anketa iz
1940. godine pokazala je da je 83 posto američkih građana bilo protiv intervencije.
Bila je potrebna dobra izlika kako bi se dobila podrška nepopustljive javnosti.
Godinama bjesne prijepori o tome je li Roosevelt unaprijed znao za napad na
Pearl Harbor 7. prosinca 1941. godine. Dok nepobitnog dokaza i dalje nema, zbog
brojnih raspoloživih informacija široko je prihvaćena ideja da je taj razorni napad bio
potaknut i dopušten u pokušaju da se stvori javna podrška američkom sudjelovanju
u ratu.
Ne može se poreći da je Rooseveltova socijalna i ekonomska politika u razdoblju
depresije uvelike centralizirala saveznu vlast i potaknula društveno manipuliranje koje
traje i danas, a on sam bio je vrlo otvoreno privržen Engleskoj. Dok je proklamirao
neutralnost, slao je ratne brodove i streljivo u Britaniju, kako je to predložila Skupina
Century, sastavljena od članova CFR-a. Zapovjedio je okupaciju Islanda, izoliravši ga
od Nijemaca, i odobrio napade na podmornice. Otvoreno je odobrio pozajmice naci­
onalističkoj Kini, japanskom neprijatelju, a potajno odobrio novačenje dobro plaćenih
američkih „dobrovoljaca za Kai-šekove slavne „leteće tigrove”. Dobar dio toga bilo je
kršenje međunarodnih ratnih zakona i jam ačno je izazivalo sile osovine.
„Roosevelt je i sam bio pravi čovjek iz Wall Streeta”, piše Perloff. „Njegova
je obitelj uključena u njujorške bankarske krugove još od 18. stoljeća. Njegov ujak
Frederic Delano bio je u Upravnom odboru izvornih Saveznih pričuva." Rooseveltov
zet Curtis B. Dali piše: „Većina njegovih [Rooseveltovih] ideja, njegova političkoga
streljiva', unaprijed je za nj smišljala skupina članova CFR-a koja se zalagala za
jedinstvenu svjetsku valutu.”
Oni koji prihvaćaju ideju da su Roosevelt i još nekoliko upućenih osoba znali da
će Pearl Harbor biti napadnut, ukazuju na ove sumnjive činjenice:

- Za vrijeme pacifičkih pomorskih vježbi 1932. i 1938. godine, uz poman nad­

zor japanskih vojnih atašea, časnici Američke mornarice teoretski su uništili
pacifičku flotu u Pearl Harboru.
- Roosevelt je zapovjedio da se pacifička flota premjesti na izložen položaj u
Pearl Harboru unatoč žestokim prigovorima admirala Jam esa O. Richardsona
koji je smijenjen zato što je odbio izvršiti zapovijed.

162
 VLADARI IZ SJENE

- Roosevelt, ministar vanjskih poslova Cordell Hull i drugi visoki dužnosnici

znali su da je rat neizbježan i da su pregovori s japanskim veleposlanikom
Kichisaburom Nomurom uzaludni s obzirom na to d a je dešifrirana japanska
poruka otkrila kako je Nomura imao upute da ne popušta Hullovim strogim
zahtjevima.
- Znali su i da je velika japanska borbena skupina, uključujući šest nosača zra­
koplova, nestala iz vida nakon što je krenula prema Americi.
- To je nagnalo šefa Glavnog stožera američke vojske George C. Marshalla, bli­
skog suradnika mnogih članova CFR-a, da pošalje čudno formuliranu poruku
zapovjednicima u Pearl Harboru 27. studenog 1941. godine: „Neprijateljske
akcije moguće u svakom trenutku. Ako se neprijateljstva ne mogu, ponavljam,
N E M OGU izbjeći, SAD želi da Japan izvrši prvi otvoreni čin. Ova smjer­
nica ne treba, ponavljam N E TREBA biti shvaćena tako da vas ograničava u
postupcima koji bi mogli ugroziti vašu obranu. Usprkos tom očitom upo-
• zorenju, uz popratnu sugestiju da se ne napadaju nikakvi napadači, brodovi
Pacifičke flote ostali su usidreni, a zrakoplovi su bili zbijeni u skupine „lakih
m eta” kao „osiguranje” protiv sabotera.
- Tijekom prvoga tjedna prosinca Amerikanci su presreli japansku diplomatsku
„ljubičastu” šifriranu poruku kojom se njihovu veleposlanstvu u Washingtonu
naređuje da unište sve tajne dokumente i pripreme se za evakuaciju.
- 4. prosinca australski obavještajci prijavili su da je viđena nestala japanska
borbena skupina kako se kreće prema Pearl Harboru, ali Roosevelt je to odba­
cio kao glasinu koju su pokrenuli ratoborni republikanci.
- Britanski agent po imenu Duško Popov saznao je za japanske planove od nje­
mačkih izvora, ali njegova upozorenja Washingtonu bila su ignorirana.
- Prema Johnu Tolandu, odvojena upozorenja o očekivanom napadu na Pearl
Harbor, premda su se razlikovala u točnom vremenu, stizala su od američkoga
veleposlanika u Japanu Josepha Grewa, direktora FBI-a J. Edgara Hoovera,
senatora Guya Gillettea, člana Kongresa Martina Diesa, general-brigadira
Elliota Thorpea s Jave i pukovnika F. G. L. Weijermana, nizozemskoga voj­
nog atašea u Washingtonu. Kasnije je nizozemski mornarički časnik kapetan
Johan Ranneft izjavio da su mu 6. prosinca američki obavještajni izvori javili
da su japanski nosači zrakoplova samo 640 kilometara sjeverozapadno od
Havaja.
- Tijekom istraga nakon napada, Marshall i zapovjednik mornarice Frank Knox
svjedočili su da se ne mogu sjetiti gdje su bili noću 6. prosinca. Kasnije je
otkriveno da su obojica bila u Bijeloj kući s Rooseveltom.

Tu je i pitanje nosača zrakoplova. Godine 1941. američka je javnost, kao i neko-

zadrtih vojnih dužnosnika, još uvijek smatrala d a je bojni brod glavno oružje. Ali,
tko tko je obraćao pozornost znao je da je general Billy Mitchell sredinom 1920-

163
JM MARRS

ih dokazao da samo jedan zrakoplov pun bombi može uništiti bojni brod. Bojni su
brodovi bili zastarjeli. Pobjeda u svakom ratu na Pacifiku otišla bi na stranu onoga s
najjačim zračnim snagama, a to je značilo nosačima zrakoplova.
Nijedan nosač zrakoplova nije bio prisutan kad je napadnut Pearl Harbor.
25. studenog 1941. godine ministar rata Henry Stimson razgovarao je s
Rooseveltom nakon čega je zapisao u dnevnik: „Pitanje je bilo kako ih izmanipulirati
da prvi zapucaju bez previše opasnosti za nas... Bilo je poželjno osigurati da Japanci
budu ti koji će to učiniti, tako da nitko nimalo ne posumnja u to tko je agresor.”
Odgovor na tu dilemu stigao je unutar 24 sata. Dokaz koji dosad najjače optu­
žuje Roosevelta da je unaprijed znao za napad potječe sa saslušavanja šefa Gestapa
Heinricha Miillera 1948. godine. U knjizi Gregoryja Douglasa iz 1995. godine, teme­
ljenoj na nekad tajnim dosjeima, Miiller je izjavio da su 26. studenog 1941. godine
Nijemci u Nizozemskoj prisluškivali prekoatlantski telefonski razgovor između
Roosevelta i britanskoga premijera Churchilla.
Churchill je izvijestio Roosevelta o kretanju nestale japanske flote i ustvr­
dio: „Uvjeravam vas da im je cilj (razgovor prekinut) flota na Havajima, u Pearl
Harboru.”
„To je grozno”, uzviknuo je Roosevelt. „Možete li mi reći... naznačiti... vjerodo-
stojnost tog podatka?” „Pouzdan je ”, odgovorio je Churchill koji je spomenuo agente
u japanskoj vojsci i diplomatskoj službi, kao i njihovu probijenu šifru.
„Očit je zaključak da nam Japanci spremaju Port Arthur u Pearl Harboru. Slažete
li se ?” pitao je Roosevelt. Churchill je odgovorio: „Itekako, ukoliko tom podlom činu
ne dodaju i napad na Panamski kanal.” Port Arthur, danas zvan Liishun, bio je stra­
teška ruska luka na kineskom poluotoku Liaodong. Japanci su bili izvršili iznenadni
napad torpedima na luku, kojim je započeo Rusko-japanski rat 1904. - 1905.
Roosevelt je tada rekao: „Morat ću razmotriti cijeli problem... Japanski napad na
nas, koji bi rezultirao ratom između njih i nas - i vas također - sigurno bi ispunio dva
važna zahtjeva naše politike.” Roosevelt govori o svom izostanku iz Bijele kuće zbog
neke izlike, dodajući: „Ono što ne znam, ne može mi nauditi i ne razumijem poruke
s velike udaljenosti.”
Glede nevjerojatne tvrdnje da bi američki vojni dužnosnici namjerno dopustili
da američke postrojbe budu napadnute, Douglas objašnjava: „Upozorenje Rooseveltu
nije došlo odozdo, nego s paralelne razine i od stranoga obavještajnog izvora koji je bio
kudikamo opremljeniji za dešifriranje i prevođenje japanskih poruka”

164
 | Drugi svjetski rat

To što se unaprijed znalo za napad 7. prosinca daje novo značenje Rooseveltovim

riječima o „datumu koji će ostati sramotan” . Tog je dana šokirana američka javnost
saznala da su njezine snage na Havajima doživjele gubitke od 2400 mrtvih, 1200
ranjenih, četiri potopljena bojna broda i još tri teško oštećena, uz uništene mnoge
druge manje brodove i stotine zrakoplova.
Sljedećeg dana Roosevelt se obratio Kongresu tražeći objavu rata. To je brzo
odobreno sa samo jednim glasom protiv - zastupnice Jeannete Rankin iz Montane,
prve žene u bilo kojem domu Kongresa. Rankin je također bila među 49 članova
Kongresa koji su glasali protiv VVilsonove objave rata 1917. godine, a 1968., u dobi od
87 godina, predvodila je 5000 žena iz Brigade Jeannette Rankin u pohodu na Capitol
Hill kako bi prosvjedovala protiv Vijetnamskoga rata. Među mnogima prezirana kao
„paeifistkinja”, Rankin je možda razumjela skrivene makinacije iza tih ratova bolje
nego njezini sunarodnjaci.
Roosevelt je imenovao posebno povjerenstvo kako bi se utvrdila odgovornost za
napad na Pearl Harbor. N a čelu mu je bio sudac Vrhovnoga suda Owen Roberts s dva
člana CFR-a u peteročlanom tijelu. Robertsovo povjerenstvo optužilo je zapovjednike
Pearl Harbora admirala Husbanda Kimmela i generala Waltera C. Shorta, da su zane­
marivanjem dužnosti skrivili tragediju.
Razbješnjeni časnici zahtijevali su vojno suđenje kako bi sprali ljagu sa svojih
limena, što je Kongres napokon naredio 1944. godine. Za vrijeme tih postupaka,
unutarnje istrage vojske i mornarice pokazale su da krivnja za iznenadni napad leži
na Marshallu i drugim vašingtonskim šefovima. Kimmel je bio oslobođen, a Short
go ukoren. Poput budućega VVarrenova povjerenstva, Robertsovo je povjerenstvo
tupalo prema pretpostavci krivnje i pristrano biralo odgovarajuće dokaze. Osim
a, istražitelji su zaključili da ako su dešifrirane poruke bile proslijeđene Kimmelu
Havaje, onda su mogle sadržavati „vjerojatno točno vrijeme i datum napada".
„Otkrića Vojnoga suda zakopana su u 40 svezaka Vladina izvještaja o Pearl
arboru i malo je Amerikanaca saznalo pravu istinu”, napominje Perloff.
S cijelim svijetom u plamenu rata i s gotovo pola Europe pod Hitlerovom
ntrolom, međunarodni ratni financijeri shvatili su da su stvorili frankenštajnsko

165
JIM MARRS

čudovište, stvorenje bez nadzora. Njihov prezir spram komunizma kao i gnušanje nad
Japanskim Carstvom stavljeni su u drugi plan, dok su se mobilizirali kako bi zaustavili
čovjeka koji se zavjetovao da će likvidirati ratne profitere, slobodne zidare, Zidove i
međunarodne bankare.
 i Posao kao i obično

Čak i nakon što jc više od 20 zemalja oformilo savez za borbu protiv Hitlera i
japanskih militarista, bilo je nekih biznismena - većinom povezanih s tajnim društvi­
ma - koji nisu mogli odoljeti da ne profitiraju na svjetskoj nesreći.
Dobar primjer bio je Walter C. Teagle, predsjednik Standard Oila iz New Jerseyja
u vlasništvu Roekefellerove banke Chase. Teagle je bio i direktor američke tvrtke I. G.
Chemical, podružnice divovskoga konglomerata I. G. Farben.
Charles Higham opisao je kako je Teagle, preko Rockefellerovih bankarskih i
naftnih interesa, donio svojim poslodavcima priličan profit malo prije rata. „[Teagle]
je nastavio surađivati s Farbenom u poslovima s tetraetil-olovom, dodatkom zrako­
plovnog goriva”, piše Higham u svojoj knjizi Trgovina s neprijateljem: razotkrivanje
nacističko-američke novčane urote 1933. - 1949. (Trading with the Enemy: An Expose of
the Nazi-American Money Plot 1933-1949).
„Goringovi zrakoplovi nisu mogli letjeti bez toga. Samo su Standard, Du Pont i
General Motors imali prava proizvoditi ga. Teagle je pomogao ogranizirati prodaju te
dragocjene tvari [Farbenovu predsjedniku] Schmitzu, koji je 1938. godine putovao u
London i posudio' 500 tona od Ethyla, britanske podružnice Standarda. Sljedeće
godine Schmitz i partneri vratili su se u London i obavili kupnju u vrijednosti 15
milijuna dolara. Zahvaljujući tome, Hitlerovo se zrakoplovsto osposobilo za bom­
bardiranje Londona, grada gdje je obavljena nabava. Isto tako, opskrbljujući Japan
tetraetilom, Teagle je pomogao Japancima da sudjeluju u Drugom svjetskom ratu."
Neobično je da je taj isti Walter Teagle pomagao pri stvaranju Nacionalne upra­
ve za obnovu, jedne od agencija predsjednika Roosevelta u vrijeme New Deala, čija
je svrha bila reguliranje američkoga biznisa. To je čudan izbor ako se uzme u obzir
da su se industrijski magnati toliko protivili Rooseveltovoj politici. Neki istraživači
smatraju takvo djelovanje dokazom da se tajni naumi ostvaruju iza naoko bezazlenih
zbivanja.
Kako se rat bližio, poslovne i bankarske veze bile su sve tješnje. Godine 1936.,
obitelji Schroder i Rockefeller oformile su Schroder, Rockefeller & Company, koji je
časopis Time opisao kao „dodatni ekonomski pokretač osovine Rim - Berlin”. Partneri
u toj tvrtki bili su nećak Johna D. Rockefellera Avery Rockefeller, barun Bruno von

167
JIM MARRS

Schroder u Londonu i Kurt von Schroder u Kolnu. Pravnici su im bili iz odvjetničke

tvrtke Johna Fostera i Allena Dullesa. Mlađi je Dulles zajedno s Edselom Fordom
sjedio u tvrtkinu Upravnom odboru.
I. G. Farben i Rockefellerov Standard Oil toliko su se isprepleli da je 1942.
Thurman Arnold, šef Antitrustovskog odjela američkog Ministarstva unutarnjih
poslova, iznio dokumente za obrambeno povjerenstvo senatora Harryja S. Trumana
koji pokazuju da su „Standard Oil i njemački Farben doslovno podijelili svjetska trži­
šta te uspostavili naftne i kemijske monopole u cijelom svijetu".
Čak i nakon što je SAD ušao u rat, taj se ugodan odnos nastavio. Putem zamr­
šenih poslovnih transakcija Rockefelleri su nastavili prodavati naftne proizvode
Njemačkoj preko trećih zemalja. „Dok su američki civili i oružane snage podjednako
trpjeli zbog restrikcija, više je benzina odlazilo u Španjolsku [nakon čega se prebacivao
u Njemačku] nego domaćim potrošačima”, piše Higham.
Higham je zvao međunarodnu kliku međupovezanih biznismena i bankara
..Bratstvom”, povezanim „ideologijom 'posao kao obično ... Povezani istim natra-
žnjačkim idejama, članovi teže k zajedničkoj budućnosti pod fašističkom prevlašću
bez obzira na to koji bi svjetski vođa mogao ostvariti tu ambiciju”, objašnjava on.
„Tako šefovi multinacionalki kakve danas poznajemo imaju šesticu na svakoj strani
kocke. Koja god strana pobijedi u ratu, sile koje doista upravljaju državama neće biti
pogođene. Kad je postalo jasno da Njemačka gubi rat, biznismeni su postali napadno
lojalniji'. Zatim, kad se rat završio, preživjeli su ulagali u Njemačku, štitili svoju
imovinu, vratili nacističke prijatelje na visoke pozicije, pomogli izazvati Hladni rat i
osigurali trajnu budućnost Bratstva.”
Iscrpno je dokumentirano kako je Standard Oil iz New Jerseyja slao gorivo u
Njemačku preko Švicarske 1942. godine; kako je banka Chase poslovala u okupira­
nom Parizu uz potpuno znanje središnjice u New Yorku; kako su se Fordovi kamioni
proizvodili za njemačku vojsku s odobrenjem Uprave; kako je pukovnik Sosthenes
Behn, šef tvrtke International Telephone & Telegraph i direktor banke National City,
radio na unapređivanju nacističkih telefonskih komunikacija te proizvodnji lovaca i
projektila V-1.
Sve je to rađeno zakonito zahvaljujući predsjedniku Rooseveltu. Samo šest dana
nakon Pearl Harbora, 13. prosinca 1941. Roosevelt je naložio: „Ovime se odobrava
opće dopuštenje kojim se dozvoljava svaka transakcija ili djelovanje zabranjeno odjelj­
kom 3(a) Zakona o trgovini s neprijateljem, pod uvjetom da... takvu transakciju ili
djelovanje odobri Ministarstvo financija... prema izvršnoj odredbi br. 8389."
l o znači da se svaka poslovna transakcija mogla ozakoniti uz odobrenje
Rooseveltova ministra financija Henryja Morgenthaua, čiji je otac pomogao osnivanju
Vijeća za inozemne odnose.
Značajne količine sredstava iskorištenih za održavanje rata stizale su preko
Banke za međunarodna poravnanja (B IS), u vlasništvu Morganove podružnice banke
First National iz New Yorka, engleske Središnje banke, njemačkog Reichsbanka, tali­

168
 VLADARI IZ SJENE

janske Središnje banke, francuske Središnje banke i drugih velikih središnjih banaka.
Osnovan u Baselu 1930. godine, tobože kako bi se bavio njemačkim ratnim reparaci­
jam a, BIS je zapravo tvorevina manipulatora iz tajnih društava. Prema povjesničaru
Quigleyju, bio je dio plana „za stvaranje svjetskog sustava financijske kontrole u
privatnim rukama kadrog da dominira političkim sustavom svake zemlje i svjetskom
ekonomijom u cjelini... koji će na feudalistički način nadzirati središnje banke u svi­
jetu djelujući sporazumno putem tajnih dogovora postignutih na čestim sastancima
i konferencijama.”
BIS je ubrzo pao pod kontrolu Hitlerovih suradnika Kurta von Schrodera, pred­
sjednika Reichsbanka Hjalmara Horacea Greelyja Schachta i potpredsjednika Emila
Puhla. Prema Highamu, banka je postala „novčani lijevak američkih i britanskih
fondova kojim su se sredstva slijevala u Hitlerovu riznicu i pomogle mu izgraditi ratni
stroj”. Prvi predsjednik BIS-a bio je Rockefellerov bankar Gates W. McGarrah, bivši
dužnosnik banke Chase National i banke Saveznih pričuva te djed budućeg direktora
CIA-e Richarda Helmsa. Prema nekoliko autora koji pišu o zavjerama, BIS je i dalje
žarište pranja novca i međupovezane bankarske kontrole.
Mnogi zamršeni i isprepleteni financijski poslovi tijekom rata obavljeni su u
neutralnoj Švicarskoj koja je 1939. godine imala 2278 registriranih međunarodnih
korporacija i 2026 holdinga čiji vlasnici nisu bili Švicarci te bila sjedište 214 među­
narodnih banaka.
Veze između njemačke i američke industrije čelika obznanio je 1944. godine SS
Obergruppenfiihrer, koji je objasnio njemačkim industrijalcima i Vladinim dužnosnici­
ma da „patenti za nehrđajući čelik pripadaju zajedno Chemical Foundationu iz New
’torka i njemačkoj tvrtki Krupp te da su stoga tvrtke United States Steel, Carnegie,
Illinois, American Steel 8c Wire, National Tube itd. obvezne surađivati s koncernom
Krupp”. Upravo je njemački magnat industrije čelika Fritz Thyssen, nacist od ranih
dana, financirao Hitlera i uveo ga u važne poslovne krugove.
Godine 1942. sporazumom koji uključuje Karla Lindemanna, predstavnika
Standard Oila u Berlinu, šefa SS-ove kontraobavještajne službe Schellenberga, ban­
kara Kurta von Schrodera i čelnika ITT-a Behna, Hitlerova vlada ušla je u partnerstvo
s ITT-om. Zahvaljujući tim isprepletenim poslovnim vezama, „nakon Pearl Harbora,
njemačka vojska, mornarica i zrakoplovstvo ugovorili su s ITT-om proizvodnju tele­
fonskih centrala, telefona, alarmnih uređaja, plutača, uređaja za uzbunjivanje, radar­
ske opreme i 30 000 upaljača mjesečno za topovsko streljivo kojim su ubijani britanski
i američki vojnici” , navodi Higham. ,.Do 1944. godine taj je iznos povećan na 50 000
mjesečno. Povrh toga, IT T je dobavljao sastavne dijelove za raketne bombe koje su
" udale na London, selenske ćelije za suhe ispravljače, radijsku opremu i fortifikacijske
i borbene komunikacijske uređaje.”
General Motors je prije 1939. godine uložio više od 30 milijuna dolara u postro-
:nja I. G. Farbena u Njemačkoj premda su rukovoditelji bili itekako svjesni toga da se
1,5 posto svih plaća donira nacistima. Osim toga, najveći njemački proizvođači oklo­

169
JIM MARRS

pnih borbenih vozila bili su Opel, u cijelosti u vlasništvu podružnice General Motorsa
pod kontrolom Morganovih interesa, i njemačka podružnica tvrtke Ford. Novinska
agencija Reuters izvijestila je da je nacistički šef naoružanja Albert Speer izjavio kako
Hitler nikad ne bi razmišljao o invaziji na Poljsku bez tehnologije za sintetičko gorivo
koju je Njemačkoj pribavio General Motors. Higham tvrdi d a je , zahvaljujući politič­
koj i društvenoj moći članova tajnih društava s obiju strana Atlantika, „Niirnberški
proces uspješno zakopao istinu o vezama Bratstva”.
To „bratstvo” ljudi povezanih tajnim osobnim i poslovnim spletkama nastavilo
je djelovati i nakon prekida vatre. Tužitelj Ministarstva unutarnjih poslova po imenu
Jam es Steward Martin došao je s istražiteljskim timom u Njemačku nakon rata i
pokušao rasplesti zamršenu mrežu poslovnih dogovora. Neprekidno je bio opstruiran,
i na koncu je razočaran odstupio.
U svojoj knjizi iz 1950. pod naslovom Svi časni ljudi (All Honorable Men) Martin
je napisao: „U Njemačkoj nas nisu zaustavile njemačke tvrtke. Li Njemačkoj su nas
zaustavile američke tvrtke. Sile koje su nas zaustavile djelovale su iz SAD-a, ali nisu
djelovale otvoreno. Nije nas zaustavio zakon koji je donesen u Kongresu, ni predsjed­
nikova izvršna odredba, čak ni promjena politike koju je odobrio predsjednik... ukrat­
ko, što god nas to zaustavilo, nije bilo v last'. Ali, očito je upravljalo kanalima putem
kojih vlast obično djeluje. Relativna nemoć vlada... naravno, nije nova... nacionalne
vlade stajale su postrani, dok su veći igrači sređivali svjetske poslove.”
Nijednu od ovdje iznesenih informacija ne treba shvatiti kao da znači kako nije
bilo nužno boriti se protiv nacista i japanskih militarista. Očito, kako god gledali na
današnju situaciju u svijetu, sigurno je bolja od niza interkontinentalnih koncen­
tracijskih logora punih nearijaca kojima zapovijedaju SS-ovci u čizmama i japanski
stražari.
Ali, kako bi se spriječile takve pojave u budućnosti, važno je shvatiti da tajna
društva manipuliraju javnošću. 1 mora se ukazati na to da ljudi iz tajnih društava
koji promiču i financiraju rat i dalje profitiraju dok traju neprijateljstva. Ne pokazu­
jući privrženost zemljama u kojima prosperiraju, ti ljudi i njihove tvrtke nastavili su
pružati potporu najubojitijem neprijatelju u najopasnijem razdoblju za SAD i Veliku
Britaniju.
Kako nitko ne bi pomislio da je to nezanimljiva drevna povijest koja nema veze s
današnjom stvarnošću, treba uzeti u obzir da je još krajem 1998. godine bilo mnogo
neriješenih sudskih tužbi protiv Ford Motora, banke Chase Manhattan, J. R Morgan
& Companyja, nekoliko švicarskih banaka i drugih tvrtki zbog njihova davnog poslo­
vanja s nacističkom Njemačkom.
Njemački osiguravateljski div Allianz AG, koji je 1990. godine preuzeo američku
tvrtku Firem an's Fund Insurance u poslu vrijednom 3,3 milijarde dolara, tužen je
zato što nije isplatio police osiguranja židovskih klijenata. Također je otkriveno da je ta
tvrtka osigurala zgrade i civilne zaposlenike iz zloglasnog logora smrti u Auschwitzu
za slučaj „nemarnih ili zlonamjernih postupaka od strane zatvorenika".

170
 VLADARI IZ SJENE

Početkom 1999. godine dužnosnici njemačke Deutsche Banke brinuli su se da

bi njihovo priznanje d a je banka pozajmljivala novac za izgradnju Auschvvitza moglo
ugroziti kupovinu njujorške tvrtke Bankers Trust vrijednu 9,8 milijardi dolara. Čemu
tako kasno priznanje? Dr. Hermann Josef Abs, osnivač te Središnje banke i vodeći
Hitlerov i nacistički bankar, ostao je njezin počasni predsjednik sve do smrti 1994.
godine.

171
 | Prvi svjetski rat

Huka tajnih društava i njihovo popratno bankarsko i poslovno manipuliranje

ratom još je uočljivije u „ratu za završetak svih ratova", obično poznatom kao Prvi
svjetski rat.
Protivno školskom udžbeničkom objašnjenju da je rat uzrokovao atentat jednog
Srbina na austro-ugarskog nadvojvodu Franju Ferdinanda 1914. godine, istraživači
su otkrili da je planiranje toga ratnog požara započelo mnogo godina ranije i da je, još
jednom, uključivalo članove tajnih društava.
,,()d posljednjeg dijela 18. stoljeća Rothschildov recept [suprotstaviti jednu
zemlju drugoj dajući pozajmice objema] kontrolirao je europsku političku klimu”,
piše Griffin. „Utrka u naoružanju odvijala se mnogo godina... Atentat na Franju
Ferdinanda nije bio uzrok nego okidač.”
Kao i danas, balkanske su države bile zatvorene u krug rata, prevrata i etničkih
sukoba. Nakon ratova 1912. - 1913. godine, pukovnik Dragutin Dimitrijević, šef srp­
ske vojne obavještajne službe, kovao je urotu za atentat na Franju Ferdinanda, što je
bilo dio plana za oslobođenje Srba u južnoj Austro-Ugarskoj. Djelovao je pod imenom
„Apis” u tajnom društvu poznatom kao „Crna ruka”.
Prema jednoj masonskoj publikaciji iz 1952. godine, Ferdinandov ubojica,
Iwjsanski Srbin Gavrilo Princip, i drugi bili su slobodni zidari koje je potaknuo
Apis, a razbjesnilo ih je razotkrivanje tajnog sporazuma između Vatikana i Srbije.
Ferdinandova smrt prouzročila je lančanu reakciju ultimatuma i mobilizacija koji se
na koncu proširio s Balkana na cijelu Europu.
Prije toga, Upravni odbor Zaklade za međunarodni mir Fondacije Andrewa
Carnegieja sastao se 1909. godine kako bi raspravljao o promjeni američkog načina
života. Član Kostiju Daniel Coit Gilman bio je bivši predsjednik Zavoda Carnegie, a
drugi članovi Reda sjedili su u Upravnom odboru. Prema jednom kongresnom istra­
živaču, Upravni je odbor došao do istog zaključka kao „Izvještaj iz Iron M ountaina":
„Nem a poznatih načina koji bi bili učinkovitiji od rata, uz pretpostavku da je cilj
promjena načina života cijelog naroda... Kako ćemo SAD uključiti u rat?”
Bilo je to vrlo dobro pitanje budući da su Amerikanci bili u golemoj većini izola-
cionisti, priklonjeni savjetu predsjednika Georgea VVashingtona „da izbjegavaju trajno
savezništvo s bilo kojim dijelom stranog svijeta”.

172
 VLADARI IZ SJENE

Gary Allen u svojem podzemnom klasiku iz 1971. godine Nitko se ne usuđuje

spomenuti zavjeru (None Dare Call It Conspiracy) također vidi zlu namjeru u tom
ratu. Napisao je: „Woodrow Wilson ponovno je izabran za dlaku. Temeljio je svoju
kampanju na sloganu: On nas je zadržao izvan rata!'... Samo pet mjeseci kasnije bili
smo u njemu. Ista klika koja je izmanipulirala usvajanje poreza na dohodak i Sustava
saveznih pričuva htjela je Ameriku u ratu. J. R Morgan, John D. Rockefeller, pukov­
nik ' House, Jacob Schiff, Paul Warburg i ostali zavjerenici s otoka Jekyll duboko su
umiješani u to.”
„Čak i prije oružanog sukoba, iz francuske tvrtke Rothschild Freres brzojavili
su tvrtki Morgan & Company u New York, predlažući pozajmicu od 100 milijuna
dolara, od čega bi znatan dio ostao u SAD-u kako bi se platila francuska kupovina
američkih dobara", piše Charles Callan Tansill u knjizi Amerika ide u rat (America
Goes to War).
U tu je pozajmicu bio uključen J. P Morgan mlađi, koji je preuzeo kontrolu
nad financijskim carstvom Morgana nakon smrti svojeg glasovitog oca 1913. godine.
Morgan je kao američki predstavnik Rothschilda - neki bi rekli partner - bio ključni
lik u nadolazećem krvoproliću.
Predsjednik Woodrow Wilson, koji je stupio na svoju dužnost zahvaljujući dona­
cijama bankara Morgana, Bernarda Barucha, Jacoba Schiffa i Clevelanda Dodgea,
j odabrao je Morgana mlađeg kao glavnoga američkog posrednika pri kupovini iako
je ovaj bio jedini posrednik pri kupovini za Britaniju, Francusku, Rusiju, Italiju i
Kanadu. U tom je svojstvu Morgan nadgledao prijenos golemih količina novca za
vrijeme rata. Kupio je američke vojne i druge materijale u vrijednosti većoj od tri
milijarde dolara u ime savezničkih snaga i organizirao više od 2000 američkih bana­
ka da izdaju više od 1,5 milijarde savezničkih obveznica. Nakon rata, Morganova je
tvrtka dogovorila pozajmice za obnovu europskih zemalja u ukupnoj vrijednosti većoj
deset milijardi.
Bankara Bernarda Barucha, koji je kasnije pomogao financirati Vijeće za inoze-
ne odnose, predsjednik Wilson imenovao je čelnikom Odbora za ratnu industriju,
dje je nadzirao sve domaće ugovore o ratnim materijalima. ,,U Wall Streetu se naši-
ko govorkalo da je na ratu, koji je svijet trebao učiniti sigurnim za međunarodne
ikare, osobno zaradio 200 milijuna dolara”, piše Alien.
Morgan i Baruch nisu bili jedini koji su profitirali na ratu. Prema objavljenoj
itistici, godišnja dobit Du Pontovih, proizvođača baruta, narasla je sa šest milijuna
■ara 1914. godine na 58 milijuna 1918., što je porast od 950 posto. U pet godina
su prethodile ratu godišnja zarada U.S. Steela prosječno je iznosila 105 milijuna
!ara. To je skočilo na 240 milijuna tijekom ratnih godina, 1 9 1 4 .-1 9 1 8 . Dobit tvrt-
International Nickel porasla je s četiri milijuna dolara godišnje na 73,5 milijuna
18., što je rast veći od 1700 posto.
Je li ta golema količina novca bila dobro iskorištena? Ne, prema general-bojniku
leyju D. Butleru. U svojoj knjizi iz 1935. godine Rat je reket (War Is a Racket),

173
JM MARRS

Butler je komentirao: „Uzmimo proizvođače cipela... Primjerice, prodali su SAD-u

35 000 000 pari vojničkih cipela potkovanih čavlima. U ratu je sudjelovalo četiri miliju­
na vojnika. Osam pari, i više, po vojniku. Moja je pukovnija za vrijeme rata imala samo
jedan par po vojniku. Neke od tih cipela vjerojatno još postoje... Ostalo je i mnogo kože
pa su proizvođači kože prodali SAD-u stotine tisuća McClellanovih sedala za konjicu.
Ali, američka konjica uopće nije sudjelovala u ratu!... Prodali su SAD-u 20 000 000
mreža protiv komaraca za vojničku uporabu... Nijedna od tih mreža nikad nije stigla
u Francusku!... Oko 6000 konjskih zaprega prodano je SAD-u da ih koriste pukovnici!
Nijedna nije iskorištena. Ali, proizvođač zaprega imao je svoj ratni profit.”
No, ubrzo je došlo do nevolje za te divovske novčane transakcije - činilo se
da Njemačka dobiva rat, a državne blagajne Engleske i Francuske bile su prazne.
Britanski i francuski bankari, suočeni s potpunim gubitkom ako Njemačka pobje­
dom dokrajči ravnotežu snaga, obratili su se SAD-u za spas. Američki veleposlanik
Walter Hines Page, koji je bio i član Rockefellerova Odbora za opće obrazovanje, a
dobivao je i godišnju potporu od 25 000 dolara od Rockefellerove banke National
City, izložio je problem Ministarstvu vanjskih poslova u brzojavu od 15. ožujka 1917.
godine: „Mislim da pritisak te nadolazeće krize nadmašuje sposobnosti Morganova
financijskog posredništva za britansku i francusku Vladu... Ukoliko ne stupimo u rat
s Njemačkom, naša Vlada, naravno, ne može... izravno dodijeliti kredit.”
Vođe su htjeli Ameriku u ratu, ali predsjednik Wilson se obvezao da se neće umi­
ješati. No, potajno je postigao druge dogovore. 9. ožujka 1916. godine, osam mjeseci
prije predsjedničkih izbora, Wilson je odobrio tajni sporazum koji je pripremila nje­
gova desna ruka, pukovnik House, da se uđe u rat na savezničkoj strani. „Nakon rata,
tekst tog sporazuma procurio je u javnost”, piše njemački simpatizer George Viereck.
„[Sir Edward] Gray se prvi izbrbljao. Rage je naveliko raspravljao o tome. Pukovnik
House priča svoju priču... Ali, iz nekog nepojmljivog razloga enormno značenje tog
otkrića nikad nije ušlo u svijest američkog naroda."
Ipak, američka javnost i dalje se protivila stupanju u rat. Očito, stavovi javnosti
morali su se promijeniti.
Stavove oblikuju mediji, a čak i u Prvom svjetskom ratu veliki su mediji bili pod
kontrolom interesa Rockefellera i Morgana. Kako je zabilježeno u Kongresnom arhivu
1917. godine: ,,U ožujku 1915. tvrtke J. R Morgana... imaju 12 ljudi na najvišim
pozicijama u novinskom svijetu, i angažiraju ih da odabiru najutjecajnije novine u
SAD, kao i dovoljan broj njih da općenito kontroliraju politiku dnevnog tiska... Otkrili
su da je nužno preuzeti nadzor nad samo 25 najvećih izdanja. Postignut je dogovor;
kupljena je politika tih listova, plaćalo se mjesečno; postavljen je urednik za svaki list
da kako valja nadgleda i uređuje informacije koje se tiču pitanja spremnosti, milita­
rizma, financijske politike i drugih stvari nacionalne i međunarodne naravi koje se
smatraju ključnima za interese kupaca.”
Svako izdanje koje nije bilo potpuno kontrolirano bilo je zastrašeno snagom
Rockefellerovih i Morganovih oglašivačkih dolara. Griffin napominje: „Nakon bloka

174
 VLADARI IZ SJENE

J. R Morgana, Rockefelleri imaju najviše oglašivačkog prostora na raspolaganju. A

kad samo oglašavanje nije dovoljno da osigura odanost nekog lista, poznato je da
Rockefellerove tvrtke izvršavaju izravne uplate u zamjenu za prijateljski urednički
stav."
Ali, čak i to novcem potpomognuto medijsko bombardiranje, zajedno s protu-
njemačkom retorikom Rockefellerovih i Morganovih zaklada i sveučilišta, nije uspjelo
uvjeriti američku javnost da treba stupiti u rat. Ispitivanja javnosti pokazala su da je
protiv stupanja u europski rat bilo gotovo 90 posto ljudi.
 i Poticaj za rat

Kao i kroz cijelu povijest, bila je nužna provokacija kako bi se tvrdoglava javnost
natjerala u rat. Ta je provokacija bila potonuće putničkoga broda Lusitania. Analiza
tog okrutnog čina otkriva intrigantan primjer zakulisnog manipuliranja.
Winston Churchill, koji je imenovan ministrom ratne mornarice 1911. godine,
očajnički je želio da se Amerika pridruži Engleskoj kao saveznica. U kasnijoj knjizi
Svjetska kriza (The World Crisis) Churchill je napisao: „Manevar koji dovede saveznika
na bojno polje jednako je koristan kao onaj kojim se dobiva velika bitka.”
Prema postojećim ratnim pravilima, i britanski i njemački ratni brodovi trebali
su dati posadama neprijateljskih plovila priliku da pobjegnu prije potapanja. Za pod­
mornice je to značilo izranjanje i pozivanje neprijatelja. Godine 1914. Churchill je
naredio britanskim trgovačkim brodovima da se ne obaziru ni na kakve pozive te da
uzvrate čak i protunapadom ako su naoružani. Ta je naredba prisilila zapovjednike
njemačkih podmornica da ispaljuju torpeda dok zaranjaju radi zaštite. Churchill je
također naredio britanskim brodovima da uklone imena s trupa i podignu zastave
neutralnih zemalja kad su u luci.
Churchill je otvoreno priznao da su te naredbe bile trik za uvlačenje drugih
zemalja u rat. „Podmornica koja je zaronila morala se više oslanjati na podvodne
napade pa se tako više izlagala opasnosti da zamijeni neutralne brodove za britanske
i potopi neutralne posade te tako dovede Njemačku u sukob s drugim velikim sila­
m a.”
Upravo takva „pogreška” dogodila se 7. svibnja 1915. godine kad je zapovjednik
jedne njemačke podmornice torpedirao britanski putnički brod Lusitania na putu iz
New Yorka u Liverpool.
Gotovo 2000 ljudi potonulo je s brodom, uključujući 128 Amerikanaca. Taj je
čin pokrenuo požar protunjemačkog raspoloženja diljem SAD-a koji je raspirivao tisak
pod dominacijom Rockefellera i Morgana.
Tek su kasnijih godina činjenice o Lusitanijinu potonuću postale dostupne jav­
nosti. Protivno američkim tvrdnjama o neutralnosti, brod je nosio 600 tona topovskog
praha, šest milijuna komada streljiva, 1248 topovskih projektila te druge ratne mate­
rijale. „Kad je Lusitania krenula iz njujorške luke na svoje posljednje putovanje, bila

176
 VLADARI IZ SJENE

je praktički plutajuće skladište streljiva”, napominje Griffin. Prema Colinu Simpsonu,

Wilson je naredio da se izvorni brodski manifest s popisom tog naoružanja sakrije u
arhivima Ministarstva financija.
Griffin je također ukazao na to da je Lusitaniju britanska mornarica registrirala
kao naoružanu pomoćnu krstaricu u vlasništvu kompanije Cunard, najvećeg konku­
renta međunarodnoga brodarskog trusta J. P Morgana, koji je uključivao dvije najveće
brodarske tvrtke, zajedno s britanskim White Starom. „Morgan je 1902. godine poku­
šao preuzeti... Cunard, ali blokirala ga je britanska mornarica koja je htjela zadržati
Cunard izvan strane kontrole kako bi se njegovi brodovi mogli koristiti u vojne svrhe
za vrijeme rata ako bude nužno”, napominje Griffin.
Njemačko veleposlanstvo u Washingtonu, potpuno svjesno da se tone ratnih
materijala unose u ratnu zonu oko Engleske, osim što je uzalud uložilo prosvjed
američkoj Vladi, nastojalo je spriječiti tragediju. Dužnosnici veleposlanstva pokušali
su objaviti oglase u 50 listova na istočnoj obali.
Oglas je glasio: „U PO ZO REN JE! PU TN ICI koji se namjeravaju ukrcati na preko-
atlantske brodove podsjećaju se da je na snazi ratno stanje između Njemačke i njezinih
saveznika te Velike Britanije i njezinih saveznika; da ratna zona uključuje vode koje
graniče s Britanskim otočjem; da su, prema službenom upozorenju koje je izdala Carska
Njemačka Vlada, brodovi koji plove pod zastavom Velike Britanije ili bilo kojeg njezina
saveznika podložni uništenju u tim vodama te da putnici koji plove u ratnoj zoni na
brodovima Velike Britanije ili njezinih saveznika, to čine na vlastitu odgovornost.”
Od 50 listova predviđenih za objavljivanje tog upozorenja, samo je Des Moines
Register to učinio traženog datuma. Ostali listovi povukli su oglas zbog intervencije
američkog Ministarstva vanjskih poslova. Vladini dužnosnici zastrašili su urednike
tvrdeći da bi, zbog mogućnosti parnica zbog klevete, najprije trebali nabaviti odobre­
nje pravnika Ministarstva vanjskih poslova.
Predsjednik Wilson bio je upozoren na situaciju. Godinama kasnije Simpson je
napisao: „Nem a sumnje da je predsjednik Wilson bio obaviješten o tipu tereta nami-
jenjenog Lusitaniji. Nije učinio ništa, samo je priznao da je onog dana kad su mu javili
za potapanje, proveo mnoge besane sate.”
Dodatnu podršku onima koji vjeruju da je Lusitania svjesno prepuštena svojoj
sudbini dao je britanski zapovjednik Joseph Kenworthy, koji je bio na dužnosti kad je
brod potopljen, otkrivši kasnije da je njegova vojna pratnja povučena u posljednjem
trenutku, a kapetanu je naređeno da smanjenom brzinom uđe u područje za koje se
znalo da je pod nadzorom njemačkih podmornica. Jasno je zašto je Njemačka napala
taj brod, a Britanija bi učinila isto da se američko streljivo dopremalo Njemačkoj.
.Nijem ci, čiji je torpedo pogodio putnički brod, bili su nehotični ortaci ili žrtve splet­
ke koju je vjerojatno skovao Winston Churchill”, zaključuje Simpson.
Preživjeli i kasnije istrage otkrivaju da njemački torpedo nije potopio Lusitaniju.
Ijezino je uništenje prouzročila sekundarna unutrašnja eksplozija - najvjerojatnije
skladištenog eksploziva i streljiva.

177
JIM MARRS

Bez obzira na to je li potapanje Lusitanije bilo smišljeno ili nije, taj incident
još uvijek nije bio dovoljan da natjera američki narod u rat. „Torpediranje trgovač­
kih brodova i gubitak civilnih života, uključujući američke, uvjerio je Amerikance u
njemačke strahote, ali ne i u njemačko neprijateljstvo prema njima”, piše Barbara W.
Tuchman.
Njemačko je zapovjedništvo, promišljeno nastojeći izbjeći izazivanje neprijatelj­
stva SAD-a nakon potapanja nekoliko trgovačkih brodova, uključujući Lusitaniju, u
rujnu 1915. godine obustavilo neograničeno podmorničko ratovanje.
Usprkos svim Wilsonovim i Churchillovim manipulacijama, sami su Nijemci na
koncu gurnuli Ameriku u rat. Taj je događaj uključivao Meksiko i osobito čovjeka koji
je više nego itko drugi pokrenuo Prvi svjetski rat. To je bio Arthur Zimmermann, koji
je kao zamjenik njemačkog ministra vanjskih poslova 1914. godine pridonio početku
rata ponajprije time što je sastavio brzojav kojim se obznanila odluka Njemačke da
podrži Austro-Ugarsku protiv Srbije nakon umorstva nadvojvode Ferdinanda. Taj je
čin razljutio Rusiju i ubrzao rat.
Prije siječnja 1917. godine Zimmermann je imenovan ministrom vanjskih poslo­
va i snažno je podupirao neograničeno podmorničko ratovanje. 16. siječnja poslao
je šifrirani brzojav njemačkom veleposlaniku u Meksiku preko njemačkog velepo­
slanika u Washingtonu potvrđujući predloženo savezništvo s Meksikom i Japanom.
Te su dvije države zategnule odnose s SAD-om. General-brigadir John „Blackjack”
Pershing, koji će postati zapovjednik američkih ekspedicijskih snaga u Francuskoj,
u to je vrijeme hvatao meksičkog revolucionara Pancha Villu; istodobno, japanska
krstarica Asama izazivala je zabrinutost u Kaliforniji manevrirajući pred zapadnom
obalom Meksika.
Zimmermann je obavijestio meksičkoga predsjednika Venustiana Carranzu da će
Njemačka nastaviti neograničeno podmorničko ratovanje. U slučaju da uslijedi rat s
SAD-om, Njemačka je obećala pomoći Meksiku da „ponovno osvoji svoje izgubljene
teritorije u Teksasu, Arizoni i Novom Meksiku".
Iako je to obećanje po svoj prilici bilo samo uobičajeno ratno diplomatsko mane­
vriranje, upravo to je bio katalizator koji je Ameriku uvukao u rat. Senzacionalni
brzojav uhvatili su britanski kriptografi koji su danima dešifrirali taj dokument prije
nego što je predan američkom veleposlaniku 25. veljače. Objavljen je 1. ožujka i isprva
dočekan s velikom skepsom.
Bivši senator Elihu Root - koji je kasnije postao počasni predsjednik CFR-a - i
drugi njujorški elitisti koji su se sastajali u klubu Okrugli stol, preteči Vijeća za ino­
zemne odnose, nisu mogli vjerovati sreći koja ih prati. Bivši američki veleposlanik u
Engleskoj Joseph H. Choate, „najžešći anglofil u Americi... otvoreno je rekao da je
Zimmermannov brzojav krivotvorina, i praktički ga je jednoglasno podržala cijela
skupina”, izvještava Tuchman.
No, pitanje autentičnosti brzojava ostavljeno je po strani 3. ožujka na tiskovnoj
konferenciji u Berlinu. Ondje je Hearstov novinski dopisnik, za kojega se kasnije

178
 VLADARI IZ SJENE

ispostavilo da je njemački agent, pružio Zimmermannu svaku priliku da zaniječe

brzojav. „Dakako, Vaša će Ekscelencija opovrgnuti tu priču”, pozvao ga je dopisnik.
Zimmermann je tada neobjašnjivo izjavio: „N e mogu je opovrgnuti. Točna je .”
Jednostavno priznanje izazvalo je željenu posljedicu u Americi. Novinski uvod­
nici grmjeli su protiv „Švabe”, a pritisak javnosti za rat protiv njemačkog Kaisera
nezadrživo je rastao. Wilson, koji se tako dugo i teško borio za sporazumni mir kao
vođa „lige” naroda, bio je primoran proglasiti rat 6. travnja 1917. godine. Osam dana
kasnije, novac je počeo teći kad je usvajanjem zakona o ratnim pozajmicama odobren
kredit od jedne milijarde dolara praznim savezničkim bankama.
1 dok je Zimmermannov brzojav očito bio autentičan, nitko nikad neće saznati
zašto je nešto tako smiono uopće učinjeno ili barem zašto je potvrđeno kad se otkri­
lo.
Prvi svjetski rat stajao je Ameriku 323 000 života, što je sitnica u usporedbi s
devet milijuna Rusa, šest milijuna Francuza i tri milijuna Britanaca. Rat je također
uspješno dokrajčio svaki značajniji zlatni standard za novac premda mu se nekoliko
država pokušalo vratiti 1920-ih godina.
N e samo da je ukupna potrošnja SAD-a ratnih godina porasla na nezapamće­
nih 35 bilijuna dolara, nego se zaliha novca bez pokrića u zlatu - papira iza kojega
stoji samo Vladin proglas - gotovo udvostručila s 20,6 na 39,8 milijardi, zbog čega je
kupovna moć dolara pala za gotovo 50 posto. Stvoreni su strahoviti dugovi, a koristi
su imali samo oni koji ubiru kamate. Kao i uvijek, američki je narod bio taj koji je
pretrpio stvarne gubitke u mrtvim rođacima, devalviranu novcu i trajnim obvezama
prema inozemstvu.
Ulazak Amerike zajamčio je saveznicima pobjedu u Prvom svjetskom ratu.
Neprijateljstva su prekinuta Versajskim mirovnim ugovorima, koje su potpisale
zaraćene države 28. lipnja 1919. godine. Prisustvovali su i Paul Warburg, koji je kao
dsjednik Sustava saveznih pričuva zastupao američke bankarske interese, i njegov
at Max Warburg, koji je zastupao njemačku Središnju banku, svoju vlastitu tvrtku
1 M. Warburg & Company, i koji je navodno surađivao s njemačkom obavještajnom
užbom za vrijeme rata.
Predsjednik Wilson, koji je odrastao na Jugu pod teškom republikanskom poli-
*' om obnove, iz prve je ruke znao kakvu dugotrajnu bijedu i pustošenje uzrokuje
t. Čini se očitim da je njegovo nastojanje da zadrži Ameriku izvan europskoga rata
temeljeno na iskrenom osobnom uvjerenju. Jednako je očito da su tu plemenitu
udu potkopavali na svakom koraku engleski spletkari i njegovi vlastiti savjetnici.
Možda je najtragičnija značajka „rata za završetak svih ratova” to da taj rat nije
ogo izgladio. Teški uvjeti Versajskih mirovnih ugovora samo su potaknuli ogor-
ost u Njemačkoj i utrli put Hitleru. Sve su se strane ubrzo počele obnavljati i
ovno naoružavati, bogateći zajmodavce sve većim trošenjem i posuđivanjem.
Britanski ministar vanjskih poslova lord George Nathaniel Curzon, još jedan
anik, rekao je da su ugovori samo izvršili pripreme za novi rat i čak je predvidio

179
JIM MARRS

datum. „Ovo nije mir, ovo je samo dvadesetogodišnje primirje", izjavio je 1919. godi­
ne na Versajskoj konferenciji. Njegov komentar - ili upućeno proročanstvo? - izazvao
je mnogo osvrta među istraživačima zavjera budući da je Drugi svjetski rat doista
započeo 1939. godine, točno dvadeset godina kasnije.
Curzon je možda znao točno o čemu govori, s obzirom na to da je pohađao i
Oxford i koledž All Souls, dom Cecila Rhodesa i Johna Ruskina. Nakon vjenčanja s
kćeri jednoga čikaškog milijunaša, postao je čelnik Doma lordova 1915. godine, a bio
je i član najuže skupine koja je određivala politiku u Prvom svjetskom ratu.
Čini se da je brak igrao važnu ulogu u povezivanju članova tih starijih tajnih
društava. „Novčarski moćnici poput Rockefellera iz banki National City i Chase, J.
R Morgana iz Morgan & Companyja, Jacoba Schiffa iz Kuhn, Loeb & Companyja te,
najvažnijih, braće Warburg... čvrsto su se spetljali tako što se Paul oženio Schiffovom,
a Felix [Warburg] Loebovom kćeri, dok je Max ostao u Njemačkoj gdje je mogao utje­
cati na Kaisera i pomoći u financiranju Ruske revolucije”, napominje Neal Wilgus u
knjizi lluminoidi (The lllumitioids).

180
 i Ruska revolucija

Doista postoji obilje dokumentacije koja ukazuje na to da je Ruska revolucija -

uistinu djelo komunizma - proizašla iz zapadnjačkih zavjera koje su započele čak i
prije Prvoga svjetskog rata.
„Jedan od najvećih mitova novije povijesti jest to da je boljševička revolucija u
Rusiji bila narodni ustanak potlačenih masa protiv omražene vladajuće klase careva”,
piše Griffin, koji tvrdi da su revoluciju planirali i financirali novčari iz Njemačke,
Britanije i SAD-a.
U siječnju 1917. godine Lav Trocki živio je u New Yorku i radio kao izvjestitelj
za komunistički list The Neu’ World. Trocki je pobjegao nakon ranijeg neuspješnog
pokušaja revolucije u Rusiji i sklonio se u Francusku, odakle je prognan zbog revolu­
cionarne aktivnosti. „Ubrzo je otkrio da u Wall Streetu ima bogatih bankara voljnih
financirati revoluciju u Rusiji", piše Still.
Jedan od tih bankara bio je Jacob Schiff, čija je obitelj živjela s Rothschildima u
Frankfurtu. Drugi je bio Elihu Root, odvjetnik tvrtke Paula Warburga Kuhn, Loeb &
Company. Prema New \n k Joumal-Americanw. „Jacobov unuk John Schiff procijenio
- d a je stari uložio oko 20 milijuna dolara za konačnu pobjedu boljševizma u Rusiji.”
oot, član CFR-a, pridonio je s još 20 milijuna, prema Kongresnom arhivu od 2.
jna 1919. godine.
Schiff i Root nisu bili jedini. Arsene de Goulevitch, koji je doživio prve dane
Ijševičke vlasti, kasnije je napisao: ,,U privatnim razgovorima rečeno mi je da je
Milner potrošio više od 21 milijun rubalja za financiranje Ruske revolucije."
sjetimo se da je upravo Alfred Milner bio glavna snaga iza Rhodesovih Okruglih
olova, toga velikog preteče suvremenih tajnih društava.
„Godine 1915. osnovan je American International Corporation za financiranje
ske revolucije", piše leke. „Njegovi su direktori zastupali interese Rockefellera,
thschilda, Du Ponta, Kuhna, Loeba, Harrimana i Saveznih pričuva. Među njima
bili Frank Vanderlip (jedan iz skupine s otoka Jekyll koja je stvorila Savezne priču-
) i George Herbert Walker, djed predsjednika Georgea Busha.”
Gary Allen napominje: „U boljševičkoj revoluciji neki od najbogatijih i naj-
'nijih ljudi na svijetu financiraju pokret koji tvrdi da se samo njegovo postojanje

181
JIM MARRS

temelji na ideji lišavanja bogatstva ljudi poput Rothschilda, Rockefellera, Schiffa,

Warburga, Morgana, Harrimana i Milnera. Ali, ti se ljudi očito ne boje međunarod­
nog komunizma. Jedino je logično pretpostaviti da ga po svoj prilici kontroliraju ako
ga financiraju i ne boje ga se. Može li neko drugo objašnjenje imati sm isla?"
Taj zavjerenički pogled ponovio je nitko drugi doli Winston Churchill, koji je
1920. godine napisao: „Od vremena Spartaka-Weishaupta [vođe zagonetnih ilumi-
nata] do Karla Marxa, do [socijalista Lava] Trockog, Bele Kuna, Rose Luxemburg i
Emme Goldman, ta svjetska zavjera za rušenje civilizacije... neprekidno se širi. Igrala
je nedvojbeno prepoznatljivu ulogu u tragediji Francuske revolucije. Bila je glavni
pokretač svakog prevratničkog pokreta tijekom 19. stoljeća, i sad je napokon ta druži­
na neobičnih osoba iz podzemlja velikih europskih i američkih gradova zgrabila ruski
narod za kosu i postala praktički neosporni gospodar toga golemog carstva.”
Ako se može označiti samo jedan pokretački faktor iza užasa i tragedija doživ­
ljenih u 20. stoljeću, to je svakako antikomunizam. Animozitet između takozvanih
zapadnih demokracija i istočnoga komunizma stvarao je trajne nemire od 1918.
godine do kraja stoljeća.
Bijeg povlaštene elite iz Rusije 1918. godine i iz Kine 1949. izazvao je šokove u
glavnim gradovima Europe i Amerike te potaknuo protuakciju koja je trajala deset­
ljećima. Poklič „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!" ulijevao je strah neupućenim
kapitalistima zapadne industrije, bankarstva i trgovine. Taj se strah širio na njihove
političke predstavnike, zaposlenike i praktički na svaki dom.
Smućeni istraživači zavjera godinama su razbijali glavu nad time kako su najveći
kapitalisti poput Morgana, Warburga, Schiffa i Rockefellera mogli gledati kroz prste, a
kamoli podržavati ideologiju koja je otvoreno prijetila njihovoj poziciji i bogatstvu.
Da bi se shvatila ta prividna podvojenost, da bi se doista shvatilo kako članovi
tajnih društava djeluju, potrebno je proučiti filozofa koji je utjecao na te ljude preko
Rhodesa i Ruskina - Georga Wilhelma Friedricha Hegela.
Pojavivši se odmah nakon razdoblja prosvjetiteljstva - intelektualne pobune
protiv autoriteta Crkve - njemački filozofi Hegel, Johann Gottlieb Fichte i Imannuel
Kant nadahnuli su buduće naraštaje idejom da moderni čovjek ne mora biti sputan
religijskom dogmom i tradicijom. Ti su se ikonoklasti razilazili samo u tome što je
Kant smatrao da čovjek ne može spoznati ono što se ne može doživjeti u materijal­
nom svijetu, dok su metafizičari Fichte i Hegel smatrali d a je čovjekov razum „Božja
svijeća”, da intuicija i ljubav tvore jedinstvo čovjeka i božanskog, što donosi razumi­
jevanje i jednakost.
Hegelov zahtjev za racionalnim tumačenjem ljudske biti, nazvanim hegelijanski
sustav, bio je pokušaj usklađivanja suprotnosti, poimanja cijelog svemira kao sustavne
cjeline. Bio je to zapanjujući pokušaj koji još nije dovršen. Hegelovi pristaše i protivni­
ci nastavit će filozofirati još dugo i u nadolazećem tisućljeću. Lako je shvatiti zašto su
tako apstraktno razmišljanje na toliko različitih načina tumačili Hegelovi sljedbenici,
uključujući Karla Marxa i Hitlera.

182
 VLADARI IZ SJENE

Fichte, Hegelov kolega idealist i čovjek koji je najviše utjecao na njegovo djelo,
bio je član tajnih društava. „Zanimljivo je da je Fichte, koji je razvio te ideje prije
Hegela, bio slobodni zidar, gotovo sigurno iluminat, a nedvojbeno su ga podupirali
iluminati”, piše Sutton. Čak se pretpostavlja da je sam Hegel možda bio član revolu­
cionarne njemačke lože iluminata, koju su vlasti stavile izvan zakona 1784. godine,
premda nije pronađena uvjerljiva dokumentacija. Sigurno je prihvaćao masonsku
racionalističku teologiju.
Marx je skrenuo Hegelovu teorijsku filozofiju prema materijalnom svijetu i
razvio izvanredno sredstvo za manipuliranje ljudima i događajima. To je postalo
poznato kao hegelijanska dijalektika, proces u kojemu se suprotnosti - teza i antiteza
- usklađuju u kompromisu ili sintezi.
Primijenimo li to ovdje, dobivamo ideju da su zapadni kapitalisti stvorili komu­
nizam na jednoj strani (teza) kao vidljiva neprijatelja demokratskih zemalja (antiteza)
na drugoj. Sukob koji je nastao stvorio je golema tržišta za financije i naoružanje te
na koncu izjednačio obje strane (sinteza). Često se u posljednjih 50 godina govorilo
kako SAD postaje sve sličniji Rusiji, a Rusija sve sličnija SAD-u..
Članovi tajnih društava kojima se može ući u trag do Rhodesovih Okruglih
stolova dobro su razumjeli tu hegelijansku dijalektiku. Njihovi prethodnici uspješ­
no su je koristili stoljećima bez Hegelova imena. Ti rani Machiavelliji otkrili su da
je samo mali korak do spoznaje da ne treba čekati krizu i nemire. Društveni prevrat
može se stvoriti i kontrolirati u vlastitu korist. Odatle dolaze ciklusi financijskih
procvata i krahova, kriza i revolucija, ratova i ratnih prijetnji, a sve to održava rav­
notežu snaga.
Društveni aktivisti, kao i birokrati, dobro su naučili tu lukavštinu sjedenja na
Vije stolice, bilo iskustvom, intuicijom ili analizom. Zahtijevaj više nego što uistinu
trebaš (teza) od svojih protivnika (antiteza) i, nakon kompromisa, obično ćeš završiti
s onim što si i želio na početku (sinteza)!
„Ta revolucionarna metoda - sustavno djelovanje teze protiv antiteze daje sin-
zu - ključ je za razumijevanje svjetske povijesti”, ustvrdio je autor teorija zavjere
exe Marrs.
Vratimo li se Trockom, vidjet ćemo da je napustio SAD brodom 27. ožujka 1917.
ine - samo nekoliko dana prije nego što je Amerika stupila u rat - zajedno s gotovo
i stotine revolucionara i sa sredstvima koje mu je pribavio Wall Street. Trockoga, čije
pravo ime bilo Lav Borisovič Bronštejn, pratili su britanski agenti, koji su sumnjali
surađuje s njemačkom obavještajnom službom od predratnog boravka u Beču. U
voru koji je održao prije nego što je napustio New York Trocki je obznanio: „Vraćam
u Rusiju da zbacim privremenu Vladu i zaustavim rat protiv Njemačke.”
Kad je brod koji je prevozio Trockog i njegovu svitu zaustavljen u Halifaxu u
voj Škotskoj, zajedno sa sredstvima zadržale su ga kanadske vlasti, koje su se oprav-
o bojale da bi revolucija u Rusiji mogla osloboditi njemačke postrojbe za borbu
tiv savezničkih vojnika na zapadnom bojištu.

183
JIM MARRS

Ali, tu itekako utemeljenu zabrinutost nadvladao je alter ego predsjedni­

ka Wilsona, pukovnik House, koji je rekao šefu britanske tajne službe Williamu
VVisemanu kako Wilson želi da Trocki bude pušten. 21. travna 1917. godine, manje
od jednog mjeseca nakon što je SAD ušao u rat, britanska ratna mornarica naredila je
da se Trocki pusti pa je on s američkom putovnicom, koju je odobrio Wilson, nastavio
svoj put u Rusiju i povijest.
Nakon neuspjele revolucije 1905. godine, tisuće su ruskih aktivista izbjegle,
uključujući Trockog i Vladimira lljiča Lenjina, revolucionarnog intelektualca koji je
prilagodio Hegelove, Fichteove, Ruskinove i Marxove teorije na rusku tešku političku
i ekonomsku situaciju. Nakon dugogodišnjih pokušaja reformi, car je 15. ožujka 1917.
godine, poslije nereda u Sankt Peterburgu (tadašnjem Petrogradu) za koje mnogi vje­
ruju da su ih potaknuli britanski agenti, bio primoran abdicirati.
Dok je Trocki putovao u Rusiju s američkom putovnicom i sredstvima Wall
Streeta, Lenjin se također vraćao iz progonstva. Uz njemačku potporu i pratnju oko
150 uvježbanih revolucionara, „smješten je u zloglasni 'zapečaćeni vlak' u Švicarskoj
s najmanje pet milijuna dolara”, piše Still. Vlak je neometano prošao kroz Njemačku,
za što su se pobrinuli Max Warburg i njemačko čelništvo. Lenjina je, kao i Trockog,
Vlada Aleksandra Kerenskog, druga privremena vlada formirana nakon careve abdi­
kacije, označila kao njemačkog agenta. U studenom 1917. godine Lenjin i Trocki,
potpomognuti zapadnjačkim sredstvima, potaknuli su uspješan prevrat i dokopali se
ruske vlasti u ime boljševika.
Ali, komunistički stisak Rusije nije bio čvrst. Unutarnje borbe između „crvenih”
i „bijelih" trajale su do 1922. godine i stajale oko 8 milijuna ruskih života, mnogo
više od ratnih gubitaka. Lenjin je umro 1924. godine od niza srčanih udara nakon
što je pomogao u stvaranju Treće internacionale ili Kominterne, organizacije za izvoz
komunizma diljem svijeta. Trocki je pobjegao iz Rusije nakon što je Staljin preuzeo
diktatorsku kontrolu, a u Meksiku g a je 1940. godine ubio staljinistički agent.
Icke vidi „višedimenzionalne” aspekte u financiranju boljševika. „Ruski revo­
lucionari' poput Lenjina i Trockog iskorišteni su da izvuku Rusiju iz rata, u korist
Njemačke. Ali na razini elite, bauk pod imenom komunizma stvoren je kako bi se
potaknula podjela straha i nepovjerenja prikazana kao komunizam protiv kapitalizma
protiv fašizm a.”
Čak je i Lenjin po svemu sudeći na koncu shvatio da su njime manipulirale
moćnije sile. „Država ne funkcionira onako kako smo željeli", pisao je. „Čovjek je za
upravljačem, i čini se da upravlja, ali kola ne idu u željenom smjeru. Kreće se kako
neka druga sila želi."
Ta su druga „sila” bili članovi tajnih društava, koji su stajali iza rađanja samoga
komunizma, „monopolistički financijski kapitalisti", kako ih je Lenjin opisao.

184
 | Uspon komunizma

Razna tajna društva bila su uključena u pokret koji je na koncu doveo do komu­
nizma. Jedno od najstarijih možda su srednjovjekovni talijanski karbonari, ili ugljena-
ri. Prema Arkonu Daraulu, karbonari su tvrdili da su nastali u Škotskoj, gdje su živjeli
slobodnim životom u komunama u divljim šumama paleći drvo kako bi proizveli
ugljen. Stvorili su vladu koja se sastojala od tri vendite ili lože, za upravu, zakonodav­
stvo i sudska pitanja. Ložama je upravljala visoka loža pod vodstvom velikog majstora,
koji je bio na čelu neke vrste primitivnih slobodnih zidara.
„Pod izlikom da nose ugljen na prodaju, ulazili su u sela i pod imenom pravih
karbonara lako se nalazili s pristašama i prenosili zajedničke planove”, piše Daraul.
„Prepoznavali su se prema znakovima, dodirima i riječima." Antiklerikalno učenje
karbonara, koje je postalo poznato kao „šumska masonerija”, veoma se proširilo nakon
inicijacije francuskog kralja Franje I. U jednom je trenu članstvo toliko preplavilo
Italiju da su gotovo dominirali tom zemljom.
„Početkom 1820-ih godina bili su više od jedne sile u zemlji”, piše Daraul.
„Hvalili su se podružnicama čak i u Poljskoj, Francuskoj i Njemačkoj."
Dodaje: „Boljševike i njihove komunističke teoretičare mnogi smatraju potom­
cima ugljenara...”
Antiautoritarni socijalizam karbonara, iluminiranih slobodnih zidara i drugih
racionalističkih i humanističkih skupina, koje su se množile tijekom razdoblja prosvje­
titeljstva, stopio se početkom 19. stoljeća, uvelike razdražujući Katoličku crkvu.
,,U naše doba, ako masoni ne osnivaju jakobitske ili druge klubove, stvaraju i
potiču jednako sotonske i opasne pokrete. Komunisti su, baš kao i karbonari, neka
vrsta Weishauptovih [osnivač iluminata] iluminiranih masona”, upozorio je monsi-
gnor George Dillon 1885. godine.
Jedan takav pokret bila je Međunarodna radnička organizacija - poznatija kao
Prva internacionala - izravni preteča komunizma; sazvana je 1864. u Londonu i
ubrzo prešla pod vodstvo Karla Marxa.
Marx je rođen 1818. u Trieru u Njemačkoj, roditelji su mu bili Heinrich i
Henrietta Marx, oboje potomci loze židovskih rabina pa su prema tome nesumnjivo
bili upoznati s mističnim tradicijama Tore i kabale. Kako bi izbjegli antisemitizam, i

185
JMMARRS

Karl i njegov otae krstili su se u Evangeličkoj crkvi. Oba su bila pod velikim utjecajem
prosvjetiteljskog humanizma.
Nakon što je diplomirao na Sveučilištu u Bonnu, Marx je stupio na Sveučilište
u Berlinu 1836. godine, gdje se pridružio tajnom društvu zvanom Doktorski klub,
punom pristaša Hegela i njegove filozofije. Premda je ranije usrdno iskazivao kršćan­
ske ideale, Marx se priključio tim hegelijancima krećući se od vjerovanja da su kršćan­
ska evanđelja „ljudske sanjarije nastale iz emocionalnih potreba prema potpunom
ateizmu.
Neki suvremeni teoretičari zavjera tvrde da je Marx na koncu postao sotonist.
Ukazuju na njegovu zaključnu kritiku Hegela da nije dovoljno materijalistički orijen­
tiran u svom razmišljanju, asocijalna društva u kojima se kretao i djelo koje je napisao
kao student u kojemu stoji: „Ako postoji Nešto što hara, skočit ću u to, makar pre­
tvorio svijet u ruševine... to bi bilo doista životno.” Ipak, metafizički pogledi i Marxa
i njegovih klevetnika ne mogu se ignorirati.
Godine 1843. Marx se oženio i preselio u Pariz, leglo socijalizma i ekstremi­
stičkih skupina poznatih kao komunisti. Upravo se u Parizu Marx sprijateljio s
Friedrichom Engelsom, sinom imućnoga engleskog vlasnika tekstilne tvornice. Marx
i Engels postali su uvjereni komunisti i surađivali su u pisanju brojnih revolucio­
narnih pamfleta i knjiga, uključujući najpoznatiju trosveščanu raspravu o kapitalu
Das Kapital. Ironično, Engels, sin kapitalista, bio je taj koji je financijski potpomagao
Marxa, junaka radničke klase, veći dio života.
Engelsa, također odana hegelijanca, na socijalistički humanizam preobratili su
Moses Hess, zvan „komunistički rabin”, i Robert Owen, utopijski socijalist i spiritua­
list otvoreno neprijateljski raspoložen prema tradicionalnoj religiji.
Marx i Engles kasnije su se preselili u Bruxelles, a zatim u London, gdje su se
1847. godine pridružili još jednom tajnom društvu pod nazivom Liga pravednika,
sastavljenom uglavnom od njemačkih emigranata, od kojih se za mnoge smatralo da
su izbjegli odmetnuti iluminati.
Skupina je uskoro promijenila ime u Komunistička liga, a Marx je zajedno s
Engelsom objavio čuveni proglas Komunistički manifest.
Marxov manifest istaknuo je deset izravnih koraka za stvaranje idealne komuni­
stičke države. Napadno nalikuju Protokolima sionskih mudraca, što ukazuje na stano­
vito zajedničko podrijetlo. Ti koraci uključuju:

- ukidanje privatnoga vlasništva,

- progresivni ili stupnjeviti porez na dohodak,
- ukidanje svih oblika nasljeđivanja,
- zapljenu sve imovine disidenata i emigranata,
- stvaranje monopolističke središnje banke s državnim kapitalom radi kontrole
kredita,
- centralizaciju cjelokupnog prometa i veza,

186
 VLADARI IZ SJENE

- državnu kontrolu nad tvornicama i poljoprivrednom proizvodnjom,

- državno vlasništvo nad svim kapitalom i stvaranje organizirane radne snage,
- udruživanje poljoprivrede i proizvodnih industrija te postupnu raspodjelu
stanovništva kako bi se izbrisala razlika između gradova i sela,
- besplatno javno obrazovanje za svu djecu.

Taj popis također izvanredno nalikuje koracima za stvaranje idealnoga društva

koje su predlagali bavarski iluminati, što čvrsto ukazuje na blisku vezu. „Ustvari,
Internacionala se teško može smatrati ičim drugim doli iluminiziranim slobodnim
zidarstvom pod novom krinkom", komentira Still.
Godine 1848. Marx nije uspio izazvati socijalističku revoluciju u Pruskoj pa se,
nakon što je izbjegao zatvor, vratio u London. Osobni sukobi, sitne zadjevice i frak­
cijske borbe zbog ideologije spriječile su Komunističku ligu da postane djelotvorna
snaga. Ratoborne struje predbacivale su Marxu da se više brine o govorima nego o
revolucijama pa se on postupno povukao u izolaciju, koju je prekinuo tek kad se poja­
vio na Prvoj internacionali 1864. godine.
Marxov život u borbi i siromaštvu imao je strahovit utjecaj na svjetsku povijest,
osiguravši filozofsku platformu za suvremena tajna društva temeljena na zasadama
starijih društava. Umro je od plućnih granuloma 14. ožujka 1883. godine, potišten
zbog samoubojstava dviju kćeri, samo dva mjeseca nakon suprugine smrti.
Očito je da komunizam nije potekao spontano iz siromašnih, potlačenih radnič­
kih masa, nego je bio posljedica dugoročnih planova i spletki tajnih društava. „Nema
proleterskog pa čak ni komunističkog pokreta koji nije djelovao u interesu novca... i
bez idealista među njegovim vođama koji nisu imali pojma o toj činjenici”, piše nje­
mački filozof Oswald Spengler, autor Propasti Zapada.

187
 Osvrt

Trag tajnih društava može se naći u svakom ratu i sukobu u 20. stoljeću.
Povijesni su zapisi jasni. Članovi istih društava pojavljuju se u svakom primjeru
- od oca do sina, od poslovnog partnera do suradnika, od jednog člana bratstva do
drugoga. Čini se, na temelju dokazane odbojnosti javnosti prema ratu, da bi povre­
meno trebalo dolaziti do čišćenja u vlasti, potpune zamjene vodstva i dužnosnika.
Ipak, ista stara lica iz tajnih društava i dalje se vraćaju na vlast, kako je primijetio
predsjednik Kennedy. Masovni mediji čine se ravnodušnima, a od javnosti se traži
da vjeruje kako je sve to puka slučajnost - jednostavno se radi o najkompetentnijim
ljudima za taj posao.
„Izvještaj iz Iron M ountaina", bez obzira na to može li ga se dokazati kao povi­
jesnu činjenicu, točno odražava razmišljanje članova tajnih društava. Primjerice, u
razgovoru o prenapučenosti 1981. godine, član CFR-a Maxwell Taylor bezbrižno je
rekao: „Ja sam već otpisao više od milijardu ljudi. Ti su ljudi u Africi, Aziji, Latinskoj
Americi. Ne možemo ih spasiti. Populacijska kriza i pitanje opskrbe hranom nalažu
nam da se ne bismo trebali ni truditi. To je gubitak vremena.”
Dok su neki sukobi možda bili neizbježni - poput Drugoga svjetskog rata -
drugi, poput Vijetnamskog i Zaljevskog rata manje se čine takvima. Međutim, svi su
bili neizmjerno unosni za članove tajnih društava i svi su pridonijeli njihovu cilju
jedinstvene svjetske vlade.
Kraljevski institut za međunarodne poslove i C FR planirali su sukob u jugoistoč­
noj Aziji još 1951. godine. Stvaranje Obrambenog saveza jugoistočne Azije 1954. godi­
ne bilo je proračunato kako bi se američkim dužnosnicima omogućilo zakonsko uporište
za intervenciju u Vijetnamu. Predsjednik Kennedy, koji je ubijen prije nego što je mogao
povući postrojbe, bio je u sve većoj zavadi s članovima tajnih društava iz Wall Streeta,
od kojih su neki donijeli sud o njegovoj smrti kao članovi Warrenove komisije.
Predsjednik Johnson i njegovi savjetnici iz CFR-a manipulirali su javnošću kako
bi dobili neustavne ratne ovlasti od Kongresa nakon lažnog „incidenta u Tonkinškom
zaljevu 1964. godine. Isti ti savjetnici nastavili su podržavati taj rat sve dok nije
postalo očito da cijena - i u životima, i u novcu, i u nacionalnom jedinstvu - postaje
veća od dobiti, kad su se okrenuli protiv Johnsona.

188
 VLADARI IZ SJENE

Koreja je bila prototip sukoba prema kojemu se prosuđivalo kako bi američka

javnost reagirala na neuspješnu „policijsku akciju” UN-a. Bio je to prvi slučaj da se
američki vojnici bore izvan SAD-a pod stranim zapovjedništvom, a ta aktivnost traje
i danas. Ironično je to što su visoki ruski dužnosnici zapovijedali Sjevernokorejcima
na jednoj strani i postrojbama UN -a na drugoj.
Drugi svjetski rat vođen je kako bi se zaustavili fašisti u Njemačkoj, Italiji i
Japanu, koje su stvorili i financirali članovi tajnih društava na Zapadu. Usprkos tome
što se radilo o ratu na život i smrt, američki i britanski članovi društava nastavili su
poslovati s neprijateljem i potom dogovorili njegovu poslijeratnu obnovu. Nigdje ta
dvoličnost nije bila očitija nego u propustu predsjednika Roosevelta da upozori ame­
ričke postrojbe u Pearl Harboru na očekivani japanski napad koji je izazvala njegova
vlastita politika obuzdavanja.
Hitler, ta velika pošast 20. stoljeća, bio je očito tvorevina i tajnih društava i nji­
hovih zapadnih financijera. Tumačenja te neobične okolnosti kreću se od želje za stva­
ranjem ravnoteže snaga s komunizmom do izvanredne mogućnosti da je Hitler bio
u izravnom srodstvu s bečkim Rothschildima. Njegovi nacisti bili su više kult nego
politička stranka, a bavili su se drevnim znanjem i bili opsjednuti starijim europskim
tajnim društvima koja se mogu pratiti sve do drevnih misterija.
Ta su društva bila aktivna tijekom Prvoga svjetskog rata, a financirali su ih ame­
rički i britanski članovi tajnih društava. Ciljevi Ruske revolucije i Karla Marxa bili su
velikim dijelom ciljevi iluminata i kontinentalnih slobodnih zidara. Bio je to model
Hegelove teorije u stvarnom svijetu. On je shvatio da jedna strana u sukobu (teza)
suprotstavljena drugoj (antiteza) stvara kompromis (sintezu). Taj recept - uz dodani
element izazivanja sukoba - uspješno rabe Hegelovi učenici, među kojima su ilumi-
nati, Cecil Rhodes, Hitler i članovi suvremenih tajnih društava.
Očito je da su, bez obzira na to u kolikoj mjeri, pojedinci - povezani krvnim
srodstvom, titulama, brakom ili članstvom u tajnim društvima - manipulirali i kon­
trolirali sudbine čitavih naroda raspirivanjem i financiranjem rata. Ti ljudi smatraju
da su iznad morala i etike prosječna čovjeka. Očito su okrenuti prema nekom višem
cilju - bilo to samo bogatstvo i moć ili možda neki skriveni plan povezan s ljudskim
podrijetlom, sudbinom i duhovnošću.
Čak i dok su Marx, Engels i njihovi sljedbenici u Londonu sredinom 19. stolje­
ća stvarali komunizam, dugoročni planovi iluminata i njihovih potomaka da raspire
razdor unutar SAD-a ostvarivali su se u velikoj pobuni.

189
 Treći dio
POBUNA I REVOLUCIJA
Nisam ni sumnjao u to da su se učenja iluminata i načela jakobi-
nizma proširila SAD-om. Naprotiv, nitko nije zadovoljniji tom činjenicom
od mene.
predsjednik George Washington u pismu iz 1782. godine
 Stabilnost američkoga naroda i njegovih financija početkom 19. stoljeća zacijelo
je bila povod velike uzrujanosti bogatih spletkara iz europskih tajnih društava, čak i u
procesu preusmjeravanja s crkvene kontrole na manipuliranje dugom.
Rusija je bila pod tiranijom cara, koji je nepokolebljivo odbijao osnovati središ­
nju banku. Zapadna Europa bila je financijski iscrpljena nakon Francuske revolucije
i Napoleonovih ratova. A s obzirom na to da ako nema pozajmica nema ni profita,
europski su se bankari okrenuli Amerikama radi novih prihoda.
Nakon rata 1812. godine, zvanog i drugi rat za američku nezavisnost, SAD je bio
u iznimno zavidnoj situaciji: porazio je Britansko Carstvo, a granice s manje napuče­
nima Meksikom i Kanadom bile su sigurne.
Kako je prethodno spomenuto, predsjednik Andrew'Jackson stao je na kraj ponav-
Ijanim pokušajima stvaranja središnje banke, a do 1835. godine čak je uspio otplatiti
nacionalni dug. Sljedeće godine zaustavkTje inflaciju uzrokovanu zemljišnom špekula­
cijom odredivši da se državna zemljišta mogu prodavati samo za zlato ili srebro.
Privlačnost Amerike zacijelo je bila neodoljiva. Međutim, predsjednik James
Monroe odvratio je sva europska upletanja i iskorištavanja Amerike izloživši tzv.
Monroevu doktrinu. Kako bi se osujetila ta politika, bio je potreban polagan i potajan
proces infiltracije stranaca, a možda je započeo još 1837. godine kad je Jackson umi­
rovljen. Te je godine njemački predstavnik bankarskog carstva Rothschildovih stigao
u SAD i promijenio ime iz August Schonberg u August Belmont. Prema naklonom
biografu Rothschilda, zapravo su Amshel Rothschild i njegov sin poslali Belmonta na
Kubu, ali on je na svoju ruku umjesto toga otišao u New York. Čak se govorkalo da je
i sam izvanbračni Rothschild. Sto god bila istina, Belmont se svakodnevno dopisivao
s Rothschildima i postao je njihov priznati predstavnik u SAD-u.
Bez vlastitoga vidljivoga kapitala Belmont je ubrzo počeo kupovati Vladine
obveznice i za nekoliko je godina stvorio jednu od najvećih bankarskih tvrtki u zemlji.
August Belmont & Company. Zbog njegovih veza s tom obitelji, tu su tvrtku istraži­
vači zavjera uvijek smatrali poduzećem Rothschilda.
N a početku Meksičkoga rata 1846. upravo je Belmont kupio veći dio obveznica
američke Vlade. Zahvaljujući agresivnoj poslovnoj taktici Rothschildi su ubrzo počeli
JtM MARRS

ulagati u američku industriju, banke, željeznicu, savezne i državne obveznice, duha

pamuk i, naravno, zlato. Belmont je igrao značajnu ulogu i u kasnijem financiranj
Sjevera i Juga tijekom rata koji je počeo 1861. godine.
Od 1863. do 1867. godine, dijelom zahvaljujući značajnim donacija
Demokratskoj stranci, Belmont je predstavljao SAD u Haagu, sjedištu nizozems
Vlade. Također se uklopio u američko društvo oženivši se s kćeri slavnog zapovjedni
Američke mornarice Matthewa Perryja, junaka Meksičkoga rata i Tokijskoga zaljeva
Kao strastveni jahač, uveo je utrke konja čistokrvne engleske pasmine u SAD te bi
predsjednik Američkoga džokejskog kluba.
Godine 1849. Alphonse Rothschild otputovao je u New York kako bi ustanovi
treba li obitelj zamijeniti svojega posrednika Belmonta stalnom bankarskom tvrtkom.
Rothschild je bio impresioniran očiglednim prilikama u Americi pa je pisao braći da
bi trebalo osnovati banku, dodavši: „Bez i najmanje sumnje, ovo je kolijevka nove
civilizacije."
Ipak, unatoč očiglednoj prilici, Rotshschildi su po svemu sudeći učinili pogrešku
time što nisu izvršili velika ulaganja u SAD-u - barem ne otvoreno.
„Da su osnovali banku u New Yorku u ranoj fazi razvoja te zemlje, zacijelo bi
bogatstvo koje bi nastalo samo iz tog izvora zasjenilo, unutar jednoga naraštaja, sve
što su dotad zgrnuli u Europi”, piše biograf Rothschilda Derek Wilson. „Teško je
shvatiti zašto su Jam es i Lionel [Rothschild] ignorirali Alphonseovo uvjerljivo zago­
varanje."
To je doista teško shvatiti s čisto poslovnoga stajališta, ali ta bi odluka itekako
mogla imati smisla u zavjereničkom pogledu na povijest.
Ponajprije, tu je stara tvrdnja da su Rothschildi, i zbog antisemitizma i zbog
sumnjičavosti Amerikanaca spram Europljana, odlučili nametati svoju volju preko
posrednika kao što su Belmont, Rockefelleri, Morgani i drugi. A sad postoji i obilje
dokaza da su europski bankari već kovali urotu da unište ekonomski jak, ali politički
krhak američki savez.

194
 | Američki građanski rat

Epperson izvještava da se u autoriziranoj biografiji Hotshchilda spominje jedan

londonski sastanak na kojemu je „međunarodna bankarska klika’’ odlučila američ­
ki Sjever suprotstaviti Jugu strategijom „zavadi pa vladaj ”. Taj će plan američkoj
Saveznoj vladi priskrbiti neprijatelja koji će zahtijevati goleme ratne troškove i kao
posljedicu toga zaduživanje.
A u slučaju neovisnosti Juga, „svaka bi se država mogla povući iz Konfederacije,
ponovno uspostaviti svoju suverenost i osnovati vlastitu središnju banku. Južne bi
države onda mogle imati niz banaka kontroliranih iz Europe, Banku Georgije, Banku
Južne Karolinc itd., a potom bi bilo koje dvije mogle voditi niz ratova poput onih u
Europi koji se vode već stoljećima, u neprekidnoj igri politike ravnoteže snaga. To
bi bila učinkovita metoda da se osiguraju veliki profiti putem pozajmljivanja novca
pomenutim državama”, objašnjava Epperson.
Griffin je citirao njemačkoga kancelara Otta von Bismarcka: „Najviše financij-
1,e sile Europe odlučile su podijeliti SAD na federacije jednake snage mnogo prije
Građanskoga rata. Ti su se bankari bojali da će SAD, ostane li u jednom bloku kao
na država, steći ekonomsku i financijsku nezavisnost, što bi poremetilo njiho-
financijsku prevlast u svijetu. Glas Rothschilda je prevladao... Zato su poslali
oje izaslanike na teren da iskoriste pitanje ropstva i stvore jaz između dva dijela
veza."
Povijesna je činjenica da su Rothschildi nekoliko godina financirali velike projek-
s obiju strana Masonove i Dixonove linije. Nathan Rothschild, koji je bio vlasnik
ne velike mančesterske tvornice tekstila, kupovao je pamuk od južnjačkih zemljo-
sjednika i financirao uvoz južnjačkoga pamuka prije rata. Istodobno, piše biograf
>thschilda Derek Wilson, „davao je pozajmice raznim američkim državama, neko
vrijeme bio službeni europski bankar za američku Vladu i uvjereni pristaša Banke
D-a."
„Europske aristokracije nikad nisu bile zadovoljne čudesnim uspjehom jenkijev-
demokracije. Da se zemlja raspala na dvije polovine, dokazujući da demokracija
može opstati, europskim bi vladama to itekako odgovaralo", napominje povjesničar
ce Catton. Podršku ideji europske manipulacije situacijom u Americi daje i drugi

195
JIM MARRS

biograf Rothschilda Niall Ferguson, primijetivši da postoji „značajna i neobjašnjena

praznina” u privatnoj korespondenciji Rothschilda između 1854. i 1860. godine te
da su gotovo svi primjerci poslanih pisama londonskih Rothschilda „uništeni prema
nalogu nasljednih glava obitelji”.
Ako se doista radilo o gambitu, predsjednički kandidat Abraham Lincoln to je
očito shvaćao. Cesto je pokušavao objasniti da mu je cilj bio očuvati američki savez,
a ne osloboditi robove. Za vrijeme čuvenih debata sa Stephenom Douglasom 1858.
godine, Lincoln je posve jasno izrazio svoj osobni stav o rasama: „Reći ću stoga da
nisam, niti sam ikad bio, sklon postizanju na bilo kakav način socijalne i političke
ravnopravnosti bijele i crne rase... Ja sam kao i svaki drugi čovjek sklon tome da bijela
rasa bude u nadmoćnom položaju.”
No, jednako je jasna bila Lincolnova odlučnost da očuva federalni savez. Krajem
1862. godine obznanio je: „Moj je glavni cilj u ovoj borbi sačuvati savez... Ako bih
mogao sačuvati savez, a da ne oslobodim nijednog roba, to bih učinio; ako bih ga
mogao sačuvati tako da oslobodim samo neke, a ne i ostale, opet bih to učinio.”
Lincoln je shvaćao da pravi razlog lokalnih trzavica u SAD-u nije bilo ropstvo,
nego ekonomija. Ju g je htio kupovati jeftinije uvozne europske proizvode, ali moćni
sjevernjački proizvođači nametali su visoke uvozne carine. Te su carine brzo pove­
ćane nakon što su južnjački članovi Kongresa napustili Washington 1861. godine.
Industrijski Sjever, koji su brzo naseljavali imigranti voljni raditi za bijednu plaću,
nije trebao robove, dok su veliki plantažeri na zemljoradničkom Jugu potpuno ovisili o
ljudskom radu. Premda su južnjački čelnici neprekidno iskazivali spremnost na kom­
promis glede pitanja ropstva, smatrali su da se ne mogu naglo odreći svoje „osebujne
institucije”.
Borci protiv ropstva i na Sjeveru i na Jugu shvaćali su da tehnološki napredak
znači da je propast ropstva samo pitanje vremena. Ali, ekstremisti na objema stra­
nama, koje su poticali zastupnici europskih novčara, neprekidno su raspirivali vatru
nezadovoljstva.
Predvodnik te agitacije bilo je još jedno tajno društvo: Vitezovi zlatnoga kruga
(KGC - Knights of the Golden Circle).

196
 Agitiranje tajnih društava

Ta je tajnovita organizacija tvorevina kirurga i pisca dr. Georgea W. L. Bickleyja,

koji je 1854. godine osnovao prvi viteški „zamak" u Cincinnatiju u državi Ohio,
uvelike pod utjecajem mjesnih slobodnih zidara. To je društvo „imalo bliske veze s
jednim tajnim društvom u Francuskoj zvanom Godišnja doba, koje je pak bilo odvojak
iluminata”, upozorava G. Edward Griffin.
Po uzoru na masonske lože, Vitezovi su imali slične lozinke, načine rukovanja,
„hramove” te velika, mala i vrhovna vijeća. Novaci su se zaklinjali na šutnju dok su
im iznad glave držali živu zmiju uz ovu jezovitu kletvu:

Tko god se usudi otkriti naš cilj

Iskusit će snagu viteškog čelika;
A kad se muke pokažu preslabima,
Iščupat ćemo mu mozak iz lubanje
I staviti svjetiljku u rupu
Da mu obasjava dušu odavle do pakla.

Ime .Vitezovi zlatnoga kruga” poteklo je od Bickleyjeva grandiozna plana da

rori golemo kružno robovlasničko carstvo čiji bi radijus iznosio 3800 kilometara, s
bom u središtu. Ta je nova država trebala obuhvaćati južni dio SAD-a, Meksiko,
o Srednje Amerike i Karibe, kako bi se stekla prevlast u svjetskoj opskrbi duhanom,
*'rom , rižom i kavom.
Dok današnji povjesničari ili ignoriraju ili omalovažavaju značaj KGC-a, iz
ašnjih spisa i novinskih izvještaja očito je da se ta organizacija smatrala posve
lodostojnom prijetnjom u ono doba. Bickley je nedvojbeno bio zagonetna osoba,
ijek je tvrdio da mu treba novac, no ipak je neprekidno putovao i zabavljao dosto-
tvenike. „Financijska jezgra” njegova reda bila je tvrtka American Colonization
Steamship, osnovana u Veracruzu u Meksiku, s kapitalom od pet milijuna dolara,
ko je drugi plaćao račune, a ne Bickley.
Imao je i dokazive veze s Velikom Britanijom, tvrdio je da je 1842. godine điplo-
o na Sveučilištu u Londonu. N a početku rata bio je u Montgomeryju u državi

197
JIM MARRS

Alabama, glavnom gradu Konfederacije, predstavljajući se kao dopisnik londonsk

Timesa, a nakon rata mnogo je predavao u Engleskoj.
Čini se da je Bickley mijenjao političke stavove i filozofiju. Ranije je osnova
društvo pod nazivom W avneov krug Bratstva Sjedinjenih Država, koje je težilo /
ustavnim jedinstvom. Uoči rata Bickley je napisao članak za svoj list iz Cincinnatij
Scientific Artisan u kojemu je predvidio kraj ropstva, ustvrdivši da je „ta institucija
krajnje nepoželjna, što će svaki razuman čovjek u Americi odmah potvrditi”.
Usprkos idejama koje je iznio u svojemu članku, prvi korak Bickleyjevih plan ov
za Vitezove zlatnoga kruga bio je stvoriti posebnu robovlasničku južnjačku državu, a
zatim krenuti južno prema Meksiku. Kao i nacisti mnogo kasnije, KGC se zanimao
za čistoću krvi, što se vidi u njegovu pozivanju na „anglosaksonsku krv” kojom će se
„teksasizirati” meksičko stanovništvo.
Godine 1860. društvo je imalo više od 50 000 vitezova, uglavnom u Teksasu,
koji su čekali naredbe za pohod na Meksiko. Sa sjedištem u San Antoniju, Bickley je
stekao popularnost obvezavši se da će „pobiti” bankare iz Wall Streeta, za koje je rekao
da spletkare protiv Juga. Rekao je i da će, bude li Lincoln izabran za predsjednika,
„Washington, a ne Meksiko, postati meta” Vitezova.
Zapravo su postojala dva pokušaja invazije na Meksiko u proljeće 1860. godine,
ali oba su bila suzbijena nakon što Bickley nije uspio pribaviti svojim ljudima obećana
pojačanja i zalihe.
Teksaški junak i guverner Sam Houston navodno je u to vrijeme bio član
Vitezova, ali povukao se nakon što su Vitezovi skrenuli pozornost s invazije na
Meksiko na pokret za otcjepljenje.
Sto se tiče otcjepljenja Juga, tu se Bickley pokazao uspješnijim, jer KGC je činio
jezgru južnjačke vojske. Prema Ollingeru Crenshavvu, „južnjački je tisak prihvatio
planove reda s oduševljenjem i mnogi su listovi postali njegovi zagovornici... U vik-
sburškom Sumi pisalo je da su Vitezovi zlatnoga kruga dali Jugu vojnu organizaciju
kadru braniti njegova prava u domovini i izvan nje”.
KGC je bio podijeljen na tri dijela ili „stupnja” - „vanjska i domaća milicija”,
„vanjski i domaći Stražarski korpus” i „Američka legija”, koja je bila politički i uprav­
ljački ogranak. Navodno je 1860. bilo više od 65 000 članova KGC-a, koji su činili
„mozak" Juga. Bickley je jasno iznio njihov cilj obznanivši: „Činjenica je da želimo
borbu, ali pitanje je kako je izazvati.”
Neprekidno agitirajući, Vitezovi su podjarivali mržnju i strah diljem Sjevera
i Juga. „Nakon što je Lincoln izabran 1860. godine, ta manjina južnjačke manjine
kovala je urotu kako bi izvela posljednji riskantan pothvat. Godine 1861., na čuđenje
ekstremista, došlo je do raskida”, piše povjesničar Wiliam W Freehling.
Aktivnost KGC-a u sjevernim državama uključivala je plan za stvaranje
„Sjeverozapadne konfederacije” koju bi oformili južnjački pristaše u nekoliko drža­
va, medu kojima su bili Ohio, Indiana, Minnesota i Michigan. Samo je u Illinoisu
navodno bilo 20 000 članova KGC-a. Plan je bio osvojiti savezna skladišta oružja,

198
 VLADARI IZ SJENE

preuzeti kontrolu nad državama i osloboditi sve zatvorenike iz Konfederacije. Jedan

državni dužnosnik, Edmund Wright, pokušao se usprotiviti Vitezovima, zbog čega su
mu otrovali suprugu i spalili kuću. U kolovozu 1862. godine 60 članova KGC-a - od
navodnih 15 000 članova u Indiani - optuženo je za urotu i izdaju, ali su ih kasnije
pustili. Savezni tužitelji bojali su se da ne stvore mučenike pa su optužnice za urotu
bile manjkave.
Akcije Vitezova uzrokovale su metež u nacionalnoj Vladi, potaknuvši Lincolna
da se požali: „Neprijatelj iza nas opasniji je za zemlju od neprijatelja ispred nas."
Lincolnova je vlast bila primorana zatvoriti više od 13 000 ljudi pod optužbom
za „nelojalnost”, što je moglo značiti bilo što, od govora protiv vlasti do odgovaranja
od stupanja u vojsku. „O onima koji su se prije rata nazivali lojalnom oporbom’
nakon 1861. obično se govorilo kao o izdajicama", piše Larry Starkey.
Takva je represija razbjesnila demokrate i antirepublikance, koji su optuživali
savezne dužnosnike da preuveličavaju KGC-ovu prijetnju kako bi suzbili kritiziranje
vlasti. Broj članova organizacije Viteza i njezinih izdanaka, Reda američkih vitezova
i Sinova slobode, povećao se na stotine tisuća. Prema Griffinu, Vitezovi su prešli u
ilegalu nakon rata, kasnije se pojavivši kao Ku Klux Klan.
Godine 1863. Bickley je uhićen kao špijun u Indiani i zadržan je bez suđenja
sve do puštanja 1865. godine. Umro je kao slomljen čovjek u Baltimoreu 10. kolovoza
1867. g.
Dok je pozornost nacije bila usmjerena na južnjačku pobunu i razjedinjenost na
Sjeveru, u Washingtonu su poduzimane dalekosežne financijske mjere.
Sredinom 1861. godine, nakon što je rat tek započeo, ministar financija Salmon
Chase (imenjak banke Chase Manhattan) zatražio je od Kongresa uvođenje prvog
poreza na dohodak u Americi, koji je i usvojen. Krenulo je s malih tri posto saveznog
poreza na sav dohodak, ali samo godinu kasnije porez je povećan na pet posto na sav
dohodak iznad 10 000 dolara. „Bio je to stupnjeviti porez na dohodak, baš kao što je
Karl Marx predložio trinaest godina ranije”, napominje Epperson, natuknuvši da su
se provodile skrivene namjere iza ratnih događanja.
Kako se rat nastavljao, Lincoln je očajnički trebao više novca. Umjesto da posu­
đuje od europskih banaka, kako se očekivalo, godine 1862. izdao je novac tiskan zele­
nom tintom zvan „greenbacks” u vrijednosti od 450 milijuna dolara. Taj je papirnati
novac ozakonio Kongres, bez ikakva pokrića. Podupirući taj novac slobodan od duga
i bez pokrića u zlatu, Lincoln je proglasio: „Vlada, budući da ima moć proizvoditi i
izdavati valutu... ne mora i ne smije posuđivati novac uz kamate... Pravo na proizvod­
nju i izdavanje novca nije samo vrhovno pravo Vlade, nego i njezina najveća kreativna
prilika.”
Zapanjujuće je da su oba američka predsjednika koja su izdala valutu slobod­
nu od duga - Lincoln 1862. i John F. Kennedy 1963. godine - ubijena. Lincolnov
ubojica, simpatizer Juga John Wilkes Booth, bio je član Vitezova zlatnoga kruga (uz
slavnog odmetnika Jesseja Jam esa). Razni istraživači zavjera povezali su Bootha s

199
JIM MARRS

ranije spomenutim iluminatima, talijanskim karbonarima, a preko južnjačkog mini­

stra vanjskih poslova Judaha Benjamina i s obitelji Rothschild. Nakon rata Benjamin,
često zvan „zlokobnom silom iza trona” južnjačkoga predsjednika Jeffersona Davisa,
pobjegao je u Englesku, gdje je postao uspješan odvjetnik.
Kao i u slučaju Kennedyjeva ubojstva, Lincolnova smrt potaknula je povike o
zavjeri koji odjekuju i danas. Zavjera oko Lincolnova ubojstva uključuje nekoliko
osoba, od kojih su četiri obješene, uključujući Mary Surratt, prvu ženu pogubljenu u
Americi zbog zločina kažnjivog smrću. Povijesna je činjenica da je slučaj Lincolnova
ubojstva bio zamršena urota s planovima za krijumčarenje i otmicu, koji uključuju
agente Vitezova zlatnoga kruga. „Ostaje činjenica da se priča o tome zašto je Abraham
Linocln ubijen može dovršiti samo unutar konfederacijske klike u Kanadi [koja uklju­
čuje članove KGC-a, kao i britanske agente]...” , napominje Starkey. Urota uključuje i
neke od najviših dužnosnika u VVashingtonu, među kojima i Lincolnova ministra rata
Edvvina Stantona. Potpuna priča o toj uroti tek treba stići do šire publike.
Usprkos raširenoj uporabi tog izraza, sukob između 1861. i 1865. godine nikad
nije doista bio građanski rat, koji se definira kao sukob između frakcija ili regija unu­
tar jedne zemlje. Većina građana u svim južnjačkim državama slobodno je izabrala
izaći iz SAD-a. Predsjednik Konfederacije Daviš, bivši senator i ministar rata SAD-a,
u svom nastupnom obraćanju 18. veljače 1861. godine naveo je „američko shvaćanje
da se vlade temelje na pristanku onih kojima se vlada i da ih narod ima pravo zamije­
niti ili ukloniti po volji kad god postanu pogubne po ciljeve radi kojih su postavljene...
Stoga su ovdje zastupljene suverene države nastavile s formiranjem Konfederacije; a
zlouporabom jezika njihov se čin nazivao revolucijom.”
„Otcjepljenje - ili pobuna, kako je jakobinci više vole nazivati - moglo bi biti
izdajom, ali nijedan sud to nikad nije rekao - niti bi ikad rekao - bez obzira na to
kakvo mišljenje radikali imali o tome”, komentira povjesničar Shelby Foote.
Ali, Lincoln i radikalni republikanci proglasili su da je otcjepljenje izdaja te
pripremili golemu vojsku i pomorsku blokadu kako bi prisilili južne države da se
vrate u SAD. A dok se 22 milijuna Sjevernjaka borilo protiv devet milijuna Južnjaka,
Francuska i Britanija povlačile su poteze kako bi okružile sukobljene zemlje.
Dok su pukovnijski glazbenici izvodili „Dixie”, Britanija je poslala 11 000 dodat­
nih vojnika u Kanadu, koja je postala sklonište za konfederacijske agente. Napoleon
III. postavio je austrijskoga nadvojvodu Maksimilijana za cara Meksika, koji je odmah
otpočeo pregovore s Konfederacijom i dopustio prijevoz robe u Teksas, zaobilazeći
sjevernjačku blokadu. Francuske postrojbe stajale su na granici Teksasa. I Francuska
i Engleska bile su spremne umiješati se čim Sjever i Ju g iskrvare.
Dvije su slučajnosti spriječile potpuni raspad Sjedinjenih Država: Lincolnov
proglas kojim je oslobodio robove u državama Konfederacije i potajna intervencija
Rusije.

200
 i Preventivni udari
l

22. rujna 1862. godine, samo nekoliko dana nakon što je savezna vojska zau­
stavila napredovanje Konfederacije u bitci kod Antietama, Lincoln je obznanio svoje
planove da oslobodi južnjačke robove ukoliko se južne države ne vrate u sastav SAD-a.
Ta je odluka držana u neizvjesnosti devet mjeseci, dok se čekala pobjeda Sjevera na
bojnom' polju.
Bez reakcije s Juga, Lincoln je izdao Proglas o oslobođenju 1. siječnja 1863. godi­
ne. Proglasio je oslobođenima sve robove na teritoriju koji drže pobunjenici. Bio je to
čisti politički čin, s obzirom na to da očito nije imao vlast na tim područjima. Ali, to je
pitanje ropstva dovelo u prvi plan sukoba. Lincoln je kasnije objasnio taj pragmatični
potez rekavši: „Stvari su se pogoršavale sve dok nisam osjetio da smo došli u škripac sa
svojim planom operacija kojega smo se držali, da smo odigrali svoju posljednju kartu
i da moramo promijeniti taktiku ili ćemo izgubiti igru. Sad sam odlučio primijeniti
politiku oslobođenja." Drugim riječima, na polovini toga bratoubilačkog rata ropstvo
je postalo glavno pitanje.
Proglas je bio sjajan strateški manevar, s obzirom na to da ni britanski ni francu­
ski građani ne bi prihvatili podršku svoje zemlje ropstvu - usto je učvrstio Lincolnovu
poziciju u domovini.
Kad je Lincoln uveo vojnu obvezu 1863. godine, izbili su neredi u nekoliko veli-
h gradova, uključujući New York. Između 13. i 16. srpnja ubijeno je ili ranjeno više
tisuću ljudi dok su vojne postrojbe oružjem uspostavljale mir. „Nakon što je prošlo
mnogo godina, lako je zaboraviti d aje Lincoln imao pobunu i na Sjeveru kao i na Jugu",
adno komentira Griffin. „Kako bi kontrolirao pobunu [na Sjeveru], još je jednom
orirao ustav ukinuvši habeas corpus , što je vlastima omogućilo da zatvore kritičare
:z službene optužnice i bez suđenja. Tako ne samo da se pod parolom suprotstavljanja
stvu američke građane na Sjeveru ubijalo na ulicama njihovih gradova, nego ih se
lo na bojište protiv njihove volje i bacalo u zatvor bez propisanog suđenja ili zakona,
gim riječima, slobodne se ljude porobljivalo kako bi se robovi mogli osloboditi. Čak
da je tobožnja kampanja bila autentična, bila je to loša razmjena."

Dio iz engleskog zakona iz 1679. godine (Habeas corpus act) koji omogućuje zatvoreniku da traži od sudca da ispita
nitost zadržavanja i pritvaranja prije no 5to se raspravi pitanje njegove krivite ili nevinosti, nap. ur.

201
JIM MARRS

Do jeseni 1863. godine Lincoln je bio sve zabrinutiji zbog strane vojne pri
sutnosti u Kanadi i Meksiku. Zabrinutost zbog Francuza u Meksiku dovela je
nepromišljena napada kod Sabine Passa na ušću rijeke Sabine koja odvaja Texas
Louisiane. 8. rujna 1863. godine samo 47 pripadnika teksaške milicije sa šest topov
otjeralo je tlotilu sjevernjačkih transportnih brodova s 5000 vojnika praćenu s četil
topovnjače.
Dok su Francuska i Britanija bile opasno blizu toga da priznaju Ju g i da m
pomognu, prosjevernjački ruski car Aleksandar II. donio je prevagu drugoj strani.
Nakon što je dobio informaciju da Engleska i Francuska planiraju rat kako bi podij
lile Rusko Carstvo, Aleksandar je poslao dvije ruske flote prema SAD-u u jesen 186
godine. Jedna se usidrila ispred obale Virginije, a druga je stala kod San Francis
Obje su bile u savršenom položaju za napad na britanske i francuske trgovačke brod]
ske linije. Nisu objavljene nikakve prijetnje ultimatumom, ali bilo je jasno da je r
slučaju rata Ruska mornarica kadra stvoriti kaos. „Bez sputavajućeg efekta prisutnos
ruskih flota, tijek rata mogao je biti znatno drugačiji”, komentira Griffin.
Zahvaljujući ponajprije prisutnosti tih flota, skupa s dojmom koji je proglas
oslobođenju imao na njihove birače, Britanija i Francuska odustale su od planira
intervencije u korist Juga.
Početkom 1865. Ju g je bio iscrpljen, i što se tiče ljudstva i što se tiče materijala.
Rijeka Mississippi bila je u sjevernjačkim rukama, a general Wiliam T. Sherman pre
sjekao je Konfederaciju napola svojim zloglasnim „maršom na more” kroz Georgiju
„Konfederacija je mogla držati vojsku na bojnom polju samo zahvaljujući neusporedi
voj izdržljivosti i odlučnosti preživjelih vojnika”, piše Catton. ,,S druge je strane bil
država koju je rat ojačao, a ne oslabio - država koja je na početku bila jača i koja '
sad postajala jedna od najjačih sila na svijetu. Rat se mogao završiti samo tako ka!
se završio. Konfederacija je nestala zato što ju je rat na koncu iscrpio.”
Krvava cijena rata bila je užasna - 365 000 mrtvih Sjevernjaka, uz 258 tisuć
Južnjaka, daju više poginulih nego svi ostali američki ratovi zajedno.
I financijska cijena bila je vrtoglava. Krajem 1861. godine Vladin trošak iznosio*
je 67 milijuna dolara. Godine 1865. taj je broj narastao na više od jedne milijarde.
Nacionalni dug, koji je iznosio samo 2,80 dolara po glavi stanovnika 1861. godine,
narastao je na 75 dolara 1865. Godine 1910. procijenjeno je d a je ukupni ratni trošakj
uključujući mirovine i pokope veterana, iznosio gotovo 12 milijardi dolara, sto je
ono doba apsurdna svota.
U središtu toga golemog optjecaja novca bio je Rothschildov posrednik Belmont,
financirajući obje strane. Snažno je utjecao na bankare, i u Engleskoj i u Francuskoj,
da podrže sjevernjačke ratne napore kupovinom državnih obveznica. Istodobno je
potajno kupovao bezvrijedne bankovne obveznice Juga po znatno sniženim cijenama,
smatrajući da će ih Ju g biti primoran u cijelosti priznati nakon rata. Godine 1863.
Chicago Tribune napao je „Belmonta, Rothschilde i cijelo židovsko pleme, koji su
kupovali konfederacijske obveznice”. Mnogo kasnije, tu su optužbu nazivali „kleve­

202
 VLADARI IZ SJENE

tom ” oni koji nisu mogli shvatiti dvoličnost Belmonta i njegovih poslodavaca koji su
javno podržavali Sjever.
Jedan od mlađih Rothschilda posjetio je Ameriku početkom rata i bio je otvore­
no naklonjen Konfederaciji, dok je njihov zastupnik Bclmont bio naklonjen Sjeveru.
I Glede Lincolna, Salomon Rothschild je napisao: „Odbija sve oblike kompromisa i
razmišlja samo o oružanom suzbijanju pobune. Izgleda kao seljak i zna pričati samo
barske priče.”
Rothschildi su igrali za obje strane i očito su slabo marili za američku tragediju.
Barun Jacob Rothschild racionalizirao je krvoproliće rekavši američkom poslaniku u
Bruxellesu Henryju Sanfordu: „Kad vam je pacijent u očajnom stanju, poduzimate
očajničke mjere, čak puštate krv.”
„Otisak Rotshchildove čizme vidljiv je na grobovima američkih vojnika na obje­
ma stranam a", zaključuje Griffin.
Ako je građanski rat doista bio urota tajnih društava radi razdvajanja SAD-a,
I kako se tvrdi u traktatu Vitezova zlatnoga kruga objavljenom 1861. godine, uz pot­
poru europskih Rothschilda, zamalo je uspjela. Oštra politika obnove republikanske
vlade, zbog koje je Ju g trpio pod kaznenom ekonomskom politikom sve do 1960-ih
godina, stvorila je trajnu mržnju i gorčinu u 20. stoljeću te potaknula nastanak drugih
tajnih društava na Jugu, poput Ku Klux Klana.
Povjesničar Foote služio se nazivom „jakobinci" kako bi opisao tadašnje secesi­
oniste - remetitelje utvrđenoga društvenog, religijskog i političkog poretka - koji su
djelovali u Americi od kraja 18. stoljeća. Jakobinci, neka vrsta „iluminiziraih" slo­
bodnih zidara, bili su tkivo koje je povezivalo tajna društva Staroga svijeta i skrivene
manipulacije u Novom.
Prešli su Atlantik nakon što su uspješno uništili „stari svjetski poredak" u
Francuskoj i tražili su nove svjetove za osvajanje. Ti su bjegunci bili bivši članovi i
potomci članova starijih tajnih društava poput bavarskih iluminata, koja vuku podri­
jetlo sve do početaka čovječanstva.
Ljudi koji su stvorili društva kao što su Vitezovi zlatnoga kruga, Thule
-esellschaft i Skupine okrugloga stola Cecila Rhodesa crpili su iz duge povijesti tih
tajnovitih europskih organizacija.
Međutim, prije građanskoga rata, većinu tih manipulacija tajnih društava
američka je javnost zaboravila zahvaljujući Antimasonskom pokretu s početka 19.
stoljeća.

203
 Antimasonski pokret

Slobodni zidari, najstarije i najmoćnije tajno društvo u svjetskoj povijesti čvrst

se ukorijenilo u ranim danima Amerike i čak je odigralo značajnu ulogu u Američk
revoluciji. Još je veću ulogu imalo u kasnijoj Francuskoj revoluciji, koja je isprv
bila pozdravljena s velikom radošću i odobravanjem u SAD-u. Broj masonskih lo
se povećavao, a broj članova rastao. Godine 1826. procjenjivalo se da u SAD-u i
gotovo 50 000 slobodnih zidara, većinom obrazovanih i stručnih ljudi.
No, te je godine jedan slobodni zidar istupio iz reda. Pročulo se da kapetan
William Morgan iz Batavije u državi New York planira objaviti knjigu u kojoj će otkriti
tajne simbole, načine rukovanja, zakletve i namjere slobodnih zidara. Morgan, koji
je bio trideset godina član tog reda, napisao je: „Propast naših građanskih instituci­
ja treba tražiti u slobodnom zidarstvu, koje je već moćno i svakim danom sve jače.
Dužan sam svojoj zemlji otkriti njegove opasnosti."
Prije nego što se knjiga mogla otisnuti, Morgan i njegov nakladnik oteti su u
Bataviji. Gnjevni prijatelji i susjedi progonili su otimače i uspjeli spasiti nakladnika,
ali Morgan nije bio te sreće. Nikad ga više nisu vidjeli.
Godinama kasnije slobodni zidar po imenu Henry L. Valance povjerio je na
umoru svojemu liječniku da je s još dvojicom slobodnih zidara bacio Morgana u rijeku
Niagaru. Rekao je da ga je od te noći morila savjest - „Kainov znak” - pa je tražio
od rješenje svog grijeha.
No, u vrijeme otmice čini se da nitko nije mogao točno odgovoriti kakva je bila
Morganova sudbina. Prema pisanju velečasnog Charlesa G. Finneyja 1869. godine,
kotač pravde usporavala su braća slobodni zidari na sudovima i u institucijama za
provođenje zakona te među svjedocima i porotnicima. Glasine da su Morgana oteli i
ubili slobodni zidari proširila se New Yorkom, Novom Engleskom i srednjoatlantskim
državama pa je izbio veliki skandal.
Zbog reakcije javnosti protiv tajnovitosti i ekskluzivnosti slobodnih zidara,
Finney je tvrdio da je oko 45 000 članova napustilo red, a više od 2 000 loža se
zatvorilo. „Tisuće slobodnih zidara spalilo je svoje ogrtače. U nekoliko godina broj
članova njujorških loža pao je s 30 000 na 300, što je bila izravna posljedica incidenta
s Morganom”, piše William J. Whaley.

204
 VLADARI IZ SJENE

Godine 1827. posmrtno je objavljena Morganova knjiga Ilustracije slobodnog zidar­

stva jednoga člana tog bratstva koji mu je posvetio trideset godina (Illustrations of Masonry
by one of the Fratemitiy Who Has Devoted Thirty Years to the Subject). Po prvi su put ljudi
izvan masonskih krugova mogli saznati nešto o unutarnjem funkcioniranju tog reda.
Jezovite „krvne kletve" za otkrivanje masonskih tajni obnovile su rašireno vje­
rovanje da su Morgana ubili njegovi kolege, članovi društva. Morgan je otkrio da se
osoba koja stupa u Prvi stupanj Plave lože obvezuje „na najmanju kaznu da će mi
prerezati grlo, iščupati jezik iz korijena, a tijelo zakopati u grubi morski pijesak na
razinu najnižega vodostaja na mjestu gdje do plime i oseke dolazi dvaput u 24 sata...”
Kazne na višim stupnjevima postupno su sve morbidnije.
Godine 1829., pod pritiskom javnosti, Senat države New \ork proveo je istragu
nad slobodnim zidarima i izvijestio da su bogati i moćni masoni pronađeni na svim
razinama vlasti. Senat je kritizirao i „mrtvačku tišinu” informativnih medija ustvrdiv­
ši: „Ti samoproglašeni čuvari slobode osjetili su snagu masonskog utjecaja..."
Protivnici predsjednika Andrewa Jacksona - koji je i sam bio slobodni zidar -
iskoristili su skandal kako bi stvorili Antimasonsku stranku; to je prvi put da je u
SAD-u osnovana treća stranka. Antimasonski kandidati bili su uspješni na državnim
i lokalnim izborima, ali nisu uspjeli zbaciti Jacksona 1832. godine. Krajem 1830-ih
godina Antimasonska stranka okrenula se agitaciji protiv ropstva, a članovi koji su
bili strogo protiv Jacksona osnovali su Vigovsku stranku. Ipak, slobodnim je zidarima
nanesen ozbiljan udarac od kojega se neće oporaviti desetljećima.
Sumnje i raspoloženje protiv slobodnih zidara sve su više rasli u razdoblju prije
Morganove otmice, dok je sve više Amerikanaca shvaćalo kakvu je ulogu ta organiza­
cija igrala u dvije prijašnje, ali već dugo zaboravljene pobune.
Početkom 1787. godine tisuću masačusetskih poljodjelaca, pod vodstvom vete­
rana revolucionarnoga rata Daniela Shaysa, napalo je springfildski arsenal kako bi
oteli oružje. Njihov je ustanak bio posljedica gnjeva zbog povećanih poreza, zabrane
papirnatoga novca i zakona po kojima samo bogati smiju obnašati državne funkcije.
Gnjevni i preopterećeni poljodjelci demonstrirali su u nekoliko gradova. Samuel
•dams, koji je tvrdio da europski „izaslanici” potajno podjaruju narod, sudjelovao je
sastavljanju masačusetske rezolucije kojom se suspendira habeas corpus, kao i čuve-
:g zakona protiv narušavanja javnog reda kojim su bez velikog učinka opomenuti
pokorni poljodjelci.
Ljudi koji su se prije manje od deset godina bunili protiv engleske vladavine sad
tražili smrtnu kaznu za Shaysove pobunjenike. Jedino je Thomas Jefferson, koji je
': daleko od mjesta događaja kao američki veleposlanik u Francuskoj, izrazio razumi-
anje: „Smatram da je malo buntovništva s vremena na vrijeme dobra stvar", pisao
jednom prijatelju. „Bože sačuvaj da ikad budemo dvadeset godina bez takva bun-
ništva... Stablo slobode treba katkad osvježiti krvlju domoljuba i tirana.” Shavsova
a vojska na koncu je odmarširala prema Bostonu, ali se vratila, više zbog mećave
0 zbog žurno skupljene milicije koju su financirali bostonski veletrgovci.

205
JIM MARRS

Američki savez nije bio ni izbliza stabilan, osobito na zapadnim područjir

Godine 1791. ministar financija Alexander Hamilton - inače slobodni zidar - prow
kao je kroz Kongres niz poreznih zakona čija je svrha bila poduprijeti novoosnovan
Banku SAD-a i potaknuti potpunu otplatu državnih obveznica koje su držali nje
vi prijatelji. Bila je to i vježba da se potvrdi moć mlade Savezne vlade. Njegovi
postupci rezultirali Bunom zbog viskija 1794. godine.
Hamiltonovim su porezima najteže bili pogođeni škotsko-irski poljodjelci i
zapadne Pennsylvanije, koje je osobito razbjesnio porez na viski. Većina poljodjela
prerađivala je žito u viski, ne samo da bi ga pili, nego i zato što ga je bilo lakše tran
sportirati do istočnih tržišta. Porez na viski smatrali su izravnim napadom na sv
kruh i ubirače poreza dočekivali su s oružjem. Nekoliko njih namazali su katranom
zasuli perjem.
Prema nekim istraživačima tog razdoblja, može se dokazati umiješanost tajni
društava pod utjecajem stranaca. Primjerice, razumljiv neposluh ljutitih poljodjela
pojačala je agitacija francuskoga veleposlanika u SAD-u Edmonda Geneta.
Protjeran iz Rusije zbog poticanja na revoluciju, Genet je stigao u Ameriku u
proljeće 1793. godine i počeo organizirati tajna društva zvana „demokratski klubo
vi”. To su bile čiste kopije klubova nadahnutih iluminatima koji su tada zagovarali!
revoluciju u Francuskoj. John Quincy Adams napominje da su demokratski klubovi)
„tako savršeno povezani s pariškim jakobincima da o njihovu zajedničkom podrijetlu
ne može biti dvojbe".
Predsjednik George Washington također je izrazio zabrinutost izjavivši: „Moje
je mišljenje... da ako se protiv tih društava ne djeluje... potrest će Vladu sve do teme­
lja."
U srpnju 1794. godine Washington je odjenuo svoju staru vojnu odoru i održao
smotru vojske od 13 000 ljudi pod vodstvom oca Roberta E. Leeja, generala Henryja
„Lake Konjice Harryja" Leeja. Postrojbe skupljene iz susjednih država krenule su u
Pennsylvaniju, a nekoliko stotina poljodjelaca koji su im se suprotstavili brzo je rastje­
rano. Dva su poljodjelca osuđena zbog izdaje, ali kasnije ih je Washington pomilovao,
nakon što su Jeffersonovi republikanci izrazili konsterniranost zbog onoga što su sma­
trali Vladinom pretjeranom reakcijom. Federalisti su taj incident smatrali pobjedom,
budući da im je to bila prva prilika da uspostave saveznu vlast vojnim sredstvima
unutar državnih granica.
Ali, kritičari su to vidjeli kao daljnje nametanje elitističke vlasti pod drugim
imenom. „Zašto su g. Hamilton i Washington uopće sudjelovali u Američkoj revolu­
ciji?” pita se Bramley. „Jednostavno su iskoristili svoj utjecaj da u Americi stvore iste
institucije koje su kolonistima bile toliko mrske pod britanskom vlašću.
S revolucijom u Francuskoj u punom zamahu, pod kritikama Jeffersonovih
republikanaca i u strahu od utjecaja iluminata u nacionalnim masonskim ložama i
demokratskim klubovima, federalisti su 1798. godine u Kongresu usvojili četiri zako­
na o strancima i pobunama. Ti nepopularni zakoni, „smišljeni kako bi zaštitili SAD

206
 VLADARI IZ SJENE

od velike zavjere francuskih jakobinaca, čiji se plaćeni agenti nalaze čak i na visokim
položajima u Vladi”, ovlastili su predsjednika da protjera ili utamniči strance, ogra­
ničili imigraciju i omogućivali kažnjavanje svakoga tko piše ili govori ,,s nakanom da
okleveta” Vladu.
Mnogi su te zakone smatrali slabo prikrivenim pokušajem da se učvrsti neovla­
štena savezna vlast pa su zakonodavna tijela u Kentuckyju i Virginiji usvojila rezoluci­
je koje ih u biti negiraju. Te su države objavile da s obzirom na to da je Savezna vlada
rezultat sporazuma između država, ako ona preuzima ovlasti koje joj nisu izričito
dodijeljene ustavom, države imaju pravo proglasiti te ovlasti neustavnima. To je bio
početak ustavnog argumenta kojim se podržavalo otcjepljenje sredinom stoljeća.
Religiozna narav rane sjeveroistočne Amerike, koju su velikim dijelom utemeljili
puritanci, pokazala se otpornom na anarhističke ideje koje su uveli iluminizirani slo­
bodni zidari - ali, to nije bio slučaj u Francuskoj.

207
 i Francuska revolucija

Želi li se ukazati na neki veliki svjetski događaj koji su dokazano potaknule ma

nacije tajnoga društva, ne treba gledati dalje od Francuske revolucije, koja je pohara
tu zemlju 1789. godine. Revolucionarni vode, nastojeći zbaciti dekadentnu monarhi­
ju kralja Luja XVI., pokrenuli su prvu nacionalnu revoluciju modernoga doba.
Premda se popularno vjeruje da je započela zahvaljujući narodnom ustank
zbog nedostatka hrane i zastupanja u vlasti, zapisi jasno govore da su revoluciju pota­
knule ćelije francuskih slobodnih zidara i njemačkih iluminata.
U Encyclopaediji Britannia stoji da se u Francuskoj „pojavio politički sustav i
filozofski svjetonazor koji više nije kršćanstvo shvaćao ozbiljno, i koji mu se zapravo
izričito suprotstavljao... Bratstvo koje je učilo od takvih skupina kao što su slobodni
zidari, članovi tajnih bratskih društava i iluminati, racionalističko tajno društvo, pred­
stavljalo je suparnika katoličkom shvaćanju zajednice.”
Istraživačica tajnih društava, Nesta H. Webster, bila je još oštrija, napisavši
1924. godine: „[M asonska knjiga Obred i tumačenja slobodnog zidarstva] sadrži
sljedeći odlomak: ‘Slobodni zidari... pokrenuli su revoluciju sa zloglasnim vojvodom
od Orleansa na čelu. ”
Bramley piše: „Za vrijeme prve Francuske revolucije ključni vođa pobunjenika
bio je vojvoda od Orleansa, koji je bio veliki meštar francuske masonerije prije nego
što je odstupio u jeku revolucije. Markiz de Lafayette, čovjek kojega je u masonsko
bratstvo uveo George Washington, također je igrao važnu ulogu u Francuskoj revo­
luciji. Jakobinski klub, koji je činio radikalnu jezgru francuskoga revolucionarnog
pokreta, osnovali su istaknuti slobodni zidari."
Navodno je baš vojvoda od Orleansa, veliki meštar lože Velikog Orijenta slo­
bodnih zidara, pokupovao sve žito 1789. godine te ga prodao u inozemstvu ili ga
sakrio, zamalo izazvavši glad među pukom. Suvremenik Galart de Montjoie krivio je
za revoluciju gotovo isključivo vojvodu od Orleansa, dodajući da ga je „pokretala ona
nevidljiva ruka koja je, čini se, izazvala sve događaje naše revolucije kako bi nas odvela
prema cilju koji trenutno još ne vidimo...”
Crpeći iz impresivna broja tadašnjih zapisa Webster dodaje: „Ako je stoga rečeno
da se [Francuska] revolucija pripremala u masonskim ložama - a mnogi francuski

208
 VLADARI IZ SJENE

masoni razmetali su se time - treba svakako dodati da su upravo iluminizirani slobod­

ni zidari stvorili revoluciju i da su slobodni zidari koji je slave iluminizirani slobodni
zidari, baštinici iste tradicije koju su u francuske lože 1787. godine uveli učenici
Weishaupta, ‘rodozačetnika jakobinaca’.” [naglasak u izvorniku]
Giuseppe Balsamo, proučavatelj židovske kabale, slobodni zidar i rozenkrojcer,
postao je poznat kao Cagliostro, dvorski čarobnjak Luja XIV. Napisao je kako su se
njemački iluminati godinama infiltrirali u francuske masonske lože te dodao: „Do
ožujka 1789. godine 266 loža pod kontrolom lože Velikog Orijenta bilo je iluminizi-
rano', a da to nije znalo, jer se slobodnim zidarima općenito nije govorilo ime sekte
koja im je donijela te misterije, a samo je vrlo malen broj bio upućen u tu tajnu.”
 I Jakobinci i jakobiti

Članovi francuske Ustavotvorne skupštine skloni revoluciji osnovali su skupi

koja je postala poznata kao Društvo prijatelja ustava. Nakon što se skupština pr
lila u Pariz, ta se skupina ondje sastajala u dvorani iznajmljenoj od dominikansk
samostana sv. Jakoba. Ti su revolucionari, koji su se zakleli da će braniti revoluci[
od aristokrata, ubrzo postali poznati kao Jakobinski klub. Otada se svi revolucion
nazivaju jakobincima.
To je barem službena priča o njima. Kao i obično, jakobinci se povezuju
starijim tajnim društvima, u ovom slučaju s Pokretom za restauraciju monarhije
Britaniji.
U Engleskoj je 1688. godine nepopularnog kralja iz kuće Stuart, naklonjen
katolicima, Jakova II. svrgnuo njegov nizozemski zet, protestant Vilim Oranski. Jak
je pobjegao u Francusku. Ondje su ga i dalje podupirali škotski i velški slobodni zida
koji su ga nastojali vratiti na englesko prijestolje. Francuski slobodni zidari optužili s
ih da su iskoristili masonske obrede i titule za političku potporu toj restauraciji.
Prema nekim verzijama povijesti slobodnih zidara, Jakova je u dvorac Saint-
Germain smjestio njegov prijatelj, francuski kralj Luj XIV., gdje je uz pomoć isusovaca
utemeljio masonski sustav koji je postao temelj masonskih tradicija poput „škotsk
obreda”.
„Teorija koja povezuje kraljevsku kuću Stuarta sa slobodnim zidarima... kao1
politički pokretač povratka prognane obitelji na prijestolje... toliko je svima odbojna...
da je teško povjerovati da je takvu teoriju itko ikad ozbiljno razmatrao, kad ne bi bilo
mnogo itekako uvjerljivih dokaza za to”, neizravno je priznao to uplitanje u politiku
masonski autor Albert Mackey u 19. stoljeću.
Nakon niza neuspješnih pobuna, jakobiti su u Škotskoj napokon potučeni u bitci
u Culloden Mooru kod Invernessa 1746. godine. Njihov vođa Charles Edward Stuart,
„Bonnie Prince Charlie, mladi pretendent”, pobjegao je u Francusku, povevši sa
sobom jakobite zadojene masonskim idealima. Godinu kasnije u Arrasu u Francuskoj,
Charles je osnovao masonski suvereni prvobitni ogranak rozenkrojcera, poznat kao
„škotski jakobiti".
..Organizacijom tog ogranka kanilo se samo započeti plan pridobivanja drugih
slobodnih zidara... da osnuju ogranke u svakom gradu koji smatraju prikladnim, što

210
 VLADARI IZ SJENE

su i učinili... između ostalih jedan u Parizu 1780. godine, koji se 1801. ujedinio s
francuskom ložom Velikog Orijenta”, objašnjava Mackey.
„Jakobitski karakter pariške lože nije sporan”, piše Webster. Ali, ona zaključuje
da „osnivači Velike lože u Parizu ne potječu iz Velike lože u Londonu, od koje nisu
imali ovlaštenje, nego... su stigli u Francusku prije nego što je londonska Velika loža
utemeljena; stoga ni na koji način nisu bili vezani njezinim propisima.” Možda su se
tada engleski i europski slobodni zidari počeli razdvajati.
Prema Mackeyju, pokušaj povezivanja masonskih tradicija s pretenzijama
Stuarta na englesko prijestolje prvi je put da je politika uvedena u „spekulativnu
filozofiju” slobodnoga zidarstva. Sigurno nije bio posljednji.
I francuski su masoni bili uvelike umiješani u tadašnja politička zbivanja.
Webster napominje: „Svi revolucionari iz Ustavotvorne skupštine bili su inicirani u
treći stupanj" iluminiziranoga slobodnog zidarstva, uključujući revolucionarne čel­
nike kao što su vojvoda od Orleansa, Valance, Lafayette, Mirabeau, Garat, Rabaud,
Marat, Robespierre, Danton i Desmoulins.
Honore-Gabriel Riqueti, grof od Mirabeaua, jedan od vodećih revolucionara, doista
se zalagao za ideale jednake onima Adama Weishaupta, utemeljitelja bavarskih ilumini-
ziranih slobodnih zidara. U privatnim spisima Mirabeau je pozivao na zbacivanje svih
poredaka, svih zakona i sve vlasti kako bi se „narod ostavio u anarhiji”. Rekao je da se jav­
nosti treba obećavati „vlast narodu” i niži porezi, ali joj se nikad ne smije dati stvarna moć,
„zato što je narod kao zakonodavac vrlo opasan, jer donosi samo zakone koji odgovaraju
njegovim strastima”. Rekao je i da svećenstvo treba uništiti „ismijavanjem religije”.
Mirabeau je završio svoju tiradu proglasivši: „Tko mari za sredstva ako se ostva­
ruje cilj? ” To je ista filozofija „cilja koji opravdava sredstvo” koja se propovijedala od
Weishaupta preko Lenjina do Hitlera.
Kao što je uobičajeno u svjetskim događajima, ono što je potaknulo revoluciju
isprva se vrtjelo oko financija. Francuska je potrošila priličnu svotu podržavajući
Američku revoluciju. U veljači 1787. godine francusko je plemstvo okupio glavni
revizor financija, koji je predložio povećanje poreza za bogate kako bi se smanjio naci-
nalni dug. Ne treba reći da su bogati plemići odbili tu ideju i umjesto toga zatražili
zivanje Generalnih staleža, francuskoga parlamenta sastavljenog od plemića, sve-
nstva i pučana. Nisu bili sazivani 200 godina.
Tijekom 1788. godine zahtijevalo se da Generalni staleži razmotre političke
forme, uz nemire u velikim francuskim gradovima, uključujući Pariz. U tom su
.dobiju izabrani predstavnici triju staleža.
Staleži su se okupili u Versaillesu 5. svibnja 1789. godine i odmah se podijelili
o načina glasanja. Opći izbori odgovarali bi većini, ponajprije pučanima, dok bi
sanje pojedinih staleža odgovaralo plemstvu i svećenstvu.
Pučani su, uz podršku nekih svećenika, pobijedili pa je kralj Luj XVI. nerado
zvao Narodnu ustavotvornu skupštinu da izradi novi ustav, dok je potajno skupljao
trojbe kako bi spriječio okupljanje.

211
JIM MARRS

Proširile su se glasine o kretanju tih postrojbi, nakon čega je, tijekom razdobl
Velikog straha u srpnju 1789. godine, svjetina na juriš osvojila Bastilju, kraljevu gl
nu tamnicu, odakle je oslobodila samo sedam zatvorenika - većina su bili duševn
bolesnici - ali je i uzela itekako potrebne puške i barut.
Suprotno od onog što tvrdi široko prihvaćena povijest, taj napad nije b:
spontan čin potlačene rulje. „Razbojnike s juga namjerno su 1789. godine doveli
Pariz, angažirali i plaćali revolucionarni čelnici, to je činjenica koju su potvrdili toli
brojni autoriteti... Drugim riječima, dovođenje kontingenta unajmljenih razbojnif
uvjerljivo pobija teoriju po kojoj je revolucija bila nesavladiv narodni ustanak", pi
Websterova.
U međuvremenu su kuriri koje su poslala tajna društva jahali od grada do gra
upozoravajući strašljive seljake da se protunarodni zavjerenici skrivaju u plemićki
dvorcima i na posjedima. Rečeno im je da je kralj naredio da ih se napadne. Kaos
nasilje ubrzo su se proširili i slavili kao revolucija.
,,U slučaju Francuske revolucije prvi se put vidi kako su se sustavno izaziva
nevolje da bi ih se iskoristilo”, piše Still.
To je iskorištavanje počelo sa slobodnim zidarima već 1772. godine kad se Veli
Orijent učvrstio u Francuskoj sa 104 lože. Taj je broj narastao na 2000 loža do rev
lucije, a 447 članova loža bilo je u Generalnim staležima koji su brojali 605 članova.
Prema nekoliko istraživača, lože Velikog Orijenta bile su jezgra penetracije iluminata
među slobodne zidare.
Ta je penetracija krenula početkom 18. stoljeća kad su se jakobiti i ostaci tem­
plara borili za kontrolu nad francuskim masonskim ložama. Webster smatra da je
„škotska masonerija” bila samo krinka za templarstvo i da su u francusku Veliku ložu
„ušli spletkari” (misleći na jakobite).
Francuski slobodni zidari razdvojili su se na dvije frakcije - francusku Veliku ložu
s njezinom templarskom tradicijom prožetom iluminizmom i izbačenu Lacorneovu
Veliku ložu koja je 1772. godine postala loža Velikog Orijenta s budućim vojvodom
od Orleansa na čelu.
„Loža Velikog Orijenta potom je pozvala Veliku ložu Francuske da opozove odlu­
ku o isključenju i ujedini se s njom, i kad je taj prijedlog prihvaćen, revolucionarna
stranka neminovno je požnjela velik uspjeh, a vojvoda od Chartresa [koji će uskoro
postati vojvoda od Orleansa] proglašen je velikim meštrom svih vijeća, ogranaka
i škotskih loža u Francuskoj. Godine 1782. Vijeće imperatora i ‘Vitezovi Istoka’
udružili su se stvorivši ‘Glavnu veliku ložu Francuske’, koja se 1786. spojila s ložom
Velikog Orijenta. Pobjeda revolucionarne stranke bila je tada potpuna”, objašnjava
Webster.
Uznemirena zbog sve većeg pustošenja, Narodna je skupština 1789. godine
žurno usvojila Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina koja proglašava neotuđivima
prava na slobodu, ravnopravnost, nepovredivost vlasništva i otpor ugnjetavanju - sve
dugogodišnje osnovne ideje slobodnih zidara.

212
 VLADARI 12 SJENE

Kad je kralj odbio potvrditi deklaraciju, pariška je svjetina umarširala u Versailles

i odvela ga u Pariz, gdje je Skupština i dalje donosila nove zakone i odluke. Jedna je
bila da se nacionalizira vlasništvo Katoličke crkve kako bi se otplatio nacionalni dug.
To je unijelo razdor između pučana i njihovih pristaša unutar svećenstva, povećava­
jući neprijateljstvo na objema stranama. Skupština je tada pokušala stvoriti ustavnu
monarhiju sličnu engleskoj, ali slabi i strašljivi Luj pokušao je pobjeći iz zemlje u
lipnju 1791. godine. Uhvaćen je u Varennesu i vraćen pod stražom u Pariz.
U međuvremenu, obodreni situacijom u Francuskoj, počeli su se pojavljivati
revolucionarni klubovi u drugim zemljama, uključujući Englesku, Irsku, njemačke
države, Austriju, Belgiju, Italiju i Švicarsku. Napetosti između drugih zemalja i
Francuske pojačavale su se sve dok 1792. godine Francuska nije objavila rat Austriji
i Pruskoj.
Suočena s ratom i revolucijom, Francuska je potonula u vladavinu terora tije­
kom koje su kralj Luj XVI., Marija Antoaneta i tisuće ljudi, uglavnom aristokrata,
pogubljeni.
Potezom sličnim Hitlerovoj akciji 150 godina kasnije, jakobinci su zatvorili sve
masonske lože 1791. godine, ironično se bojeći da bi se masonska organizatorska moć
mogla okrenuti protiv njih.
„Iza Konventa, iza klubova, iza Revolucionarnoga suda, postojao je... onaj
najtajnovitiji konvent koji je upravljao svime... okultna i užasna sila čiji je onaj
drugi Konvent postao rob i koju su sačinjavali glavni upućenici u iluminizam”, piše
Websterova.
Epperson se nakon iscrpne analize tog predmeta složio s tim. Napisao je:
„Nevidljiva ruka koja je vodila cijelu Francusku revoluciju bili su iluminati, koji su
tada postojali samo 13 godina, ali su ipak bili dovoljno moćni da izazovu revoluciju u
jednoj od glavnih svjetskih država.”
Ratovi, pobune i državni udari trajali su u Francuskoj sve dok mladi general
Napoleon Bonaparte napokon nije potpuno preuzeo vlast 1799. godine. Premda je
godinama provodio svoju vrstu terora u Europi, proglasio je kraj revolucije. Francuska
je bila razorena. Stotine tisuća stradale su od gladi, rata, nasilja i giljotine. Moć
monarhije i monolitne crkve uvelike je uništena.
„Tako su se u ‘velikom brodolomu civilizacije’, kako je to jedan suvremenik opi
o, ostvarile zamisli kabalista, gnostika i tajnih društava koja su gotovo 18 stoljeća
otkopavala temelje kršćanstva”, komentira Websterova.
Samopouzdanje za pokretanje velikog prevrata poput Francuske revolucije
ožda je stečeno i u novim američkim zemljama. Premda Američka revolucija ni|c
la isključivo tvorevina tajnih društava kao u Francuskoj, ipak je nedvojbeno posto-
o skriveno strujanje veza između tajnih društava temeljeno i na religijskim i na
ozofskim razlikama.

21J
 j Sir Francis Bacon i
I

i Nova Atlantida
I

Početkom 17. stoljeća dvije su se različite skupine Engleza zaputile u novu a

ričku zemlju: „iluminizirani” slobodni zidari, koji su osnovali zlosretnu koloniju
Jamestovvnu, i religiozni puritanci, koji su bolje prošli u Plymouthu. Poučno je krat
razmotriti obje.
Jamestown je nazvan po engleskom kralju Jakovu (Jamesu) 1., koji je zaslužan
prvu „autoriziranu” verziju Biblije. Utemeljio ga je kapetan John Smith 1607. godine, k
prvo trajno englesko naselje u Americi, l a j e kolonija bila isključivo poslovni pothvat lon­
donske tvrtke Virginia, koju su 1606. godine osnovali članovi tajnoga društva, uključuju'
sira Francisa Bacona koji bi se s pravom mogao smatrati osnivačem moderne Amerike.
Kao obrazovani sin lorda čuvara britanskoga državnog pečata, Bacon je posta
pravnik i član Parlamenta. Usprkos svađi s kraljicom Elizabethom, postao je vitez
1603. godine.
Bio je engleski kancelar pod kraljem Jakovom 1., a Marie Bauer Hall opisuje ga
kao „utemeljitelja [engleske] masonerije... vodeću ličnost reda rozenkrojcera, čiji su
članovi održavali luč istinskog univerzalnog znanja, drevnoga tajnog nauka, živim
kroz mrak srednjega vijeka". Icke kaže da je Bacon bio „veliki vođa bratstva pod nazi­
vom rozenkrojceri i uvelike umiješan u tajne operacije nastavljača tradicije vitezova
templara”.
Bacon je doista bio fascinantna osoba, koja je kroz povijest uglavnom ignorirana,
osim što se tiče njegova znanstvenog rada.
Usprkos svojim napadima na školsku pravovjernost, Bacon je stekao ugled
kao znanstvenik i filozof. Dvadeset godina nakon Baconove smrti 1626., njegov
„nevidljivi koledž” sljedbenika osnovao je društvo učenih ljudi koje je 1660. postalo
Londonsko kraljevsko društvo za promicanje prirodoznanstva. Prema masonskom
povjesničaru Albertu Mackeyju, mnogi članovi originalnoga društva bili su istodobno
članovi Društva slobodnih zidara.
„To je razlog zašto je [Društvo] održavalo sastanke u Mason 's Hallu u M asons'
Alleyju u Basinghall Streetu”, piše Mackey. „Svi su ušli u to Društvo i stekli ime slo­
bodnih i priznatih zidara... [što je] potaknulo masonsku terminologiju koja je kasnije
postala tako poznata.”

214
 VLADARI IZ SJENE

,,U Engleskoj za vrijeme vladavine Stuarta, stari slobodni zidari pod Karlom I.
i Karlom II. bili su ljudi koji su se bavili filozofijom, astronomijom, fizikom, arhitek­
turom, kemijom i općenito naprednim učenjima. Mnogi od njih bili su članovima
najvažnije znanstvene akademije, Kraljevskoga društva, koje se nazivalo nevidljivim
koledžom nakon što je bilo prisiljeno prijeći u ilegalu za vrijeme Cromwellova protek­
torata... Među prvim članovima bili su Robert Boyle, Isaac Newton, Robert Hooke,
Christopher Wren i Samuel Pepys”, piše Laurence Gardner. Napominje da su ljudi iz
Kraljevskoga društva, „poput prvih templara, posjedovali posebno znanje".
Gotovo tri desetljeća, prema Michaelu Baigentu i Richardu Princeu, ,,‘rozen-
krojceri’, slobodni zidari i Kraljevsko društvo nisu se samo preklapali, već su praktički
bili nerazlučivi jedni od drugih”. Prema nekim masonskim autorima, jedina značajna
razlika između slobodnih zidara i Kraljevskoga društva bila je ta da je potonje održa­
valo otvorene sastanke.
Prva zabilježena masonska inicijacija u Engleskoj bila je ona sira Roberta Morayja
1641. godine. Moray je bio i jedan od osnivača Kraljevskoga društva te navodno nje­
gova „duša” i „vodeći duh”. Navodno je bio i kemičar te pokrovitelj rozenkrojcera, što
je još jedan primjer penetracije te sekte među slobodne zidare.
Bacona su mnogo godina neki označavali kao pravog autora tekstova Williama
Shakespearea, što nije tako apsurdna tvrdnja kako se čini. Ima brojnih dokaza koji je
podupiru, a među one koji su vjerovali u nju spadaju Mark Twain, Walt Whitman,
Henry Jam es, Sigmund Freud i Ralph Waldo Emerson.
Tvrdilo se da je William Shakespeare bio tek nepismeni konjušar i glumac čije je
ime iskorišteno kako bi se zamaskirali radikalni politički tekstovi tajnoga elizabetanskog
društva među čijim su članovima bili Bacon, sir Walter Raleigh i Edmund Spenser.
Čak se govorkalo da je Bacon zapravo bio nezakonito dijete kraljice Elizabete.
Sum nje glede Shakespeareova pravog identiteta povećava činjenica da nijedna
bardova biografija nije napisana više od stotinu godina nakon njegove smrti 1616.
godine. Povrh toga, nijedan ostatak izvornoga Shakespearova rukopisa nikad nije pro­
nađen - čak ni korespondencija s režiserima, pokroviteljima ili kolegama glumcima
- i doista nema dokaza o njegovoj službenoj biografiji glumca i dramatičara osim da
je neki Shakespeare doista postojao. U svojoj oporuci taj Shakespeare nije spomenuo
svoja književna djela, ostavio je ženi samo „drugorazredni krevet i nam ještaj” te pot­
pisao dokument kao „William Shackspeare”.
Drugi je valjani argument protiv Shakespeareova autorstva da drame i komedije
odaju poznavanje povijesti, politike, geografije i dvorske etikete neuobičajeno za puča-
nina. U Izgubljenom ljubavnom tnulu navodno je pronađen anagram na latinskom koji
u prijevodu glasi: „Ovi komadi, djela F Bacona, sačuvani su za svijet.” Kao priznati
„majstor engleske proze”, uglađeni se Bacon svakako čini glavnim kandidatom za
autora Shakespeareovih radova.
Baconova masonska uvjerenja iznose se u dvjema knjigama - De sapietttia
veterum (Mudrost drevnih naroda) i Nova Atlantida. U potonjoj, prema istraživaču

215
JIM MARRS

okultizma Andreu Natafu, „Bacon opisuje utopiju koja je u osnovi mnogih taj
društava, uključujući moderne slobodne zidare”.
Masonski autor Manly P Hali tvrdi da Nova Atlantida nije objavljena p *
Baconove smrti zato što je „govorila previše... [otkrivajući] cijeli sustav tajnih dl
štava koja su djelovala tisućama godina kako bi se ostvario ideal zajedničkog dobra
političkom svijetu”.
Tim „idealnim zajedničkim dobrom” pokazala se Amerika, slavljena kao zem
bezgraničnih prilika i središte masonskoga „velikog plana” za izgradnju „No
Atlantide”.
„Vrijeme će pokazati da je kontinent sada poznat kao Amerika zapravo otkriv
i u značajnoj mjeri istražen više od tisuću godina prije početka kršćanske ere", pi
Hali. „Pravu istinu čuvale su misterijske škole, a preko njih je proslijeđena srednf
vjekovnim tajnim društvima. Ezoterični redovi u Europi, Aziji i na Bliskom isto1
bili su u najmanju ruku u neredovitu kontaktu sa svećenstvom naprednijih amer
indijanskih naroda. Planovi za razvoj zapadne polutke formulirani su u Aleksandriji
Meki, Delhiju i Lhasi mnogo prije nego što je većina europskih državnika bila svjes?
velikoga utopijskog plana.”
Slijedeći taj drevni plan tajnih društava, sir Walter Raleigh i drugi člano\
„bejkonskog kruga” izvršili su zlosretnu ekspediciju u Ameriku, iskrcavši se na ot
Roanoke u Sjevernoj Karolini 1584. godine. Raleigha, kojega je pogubio kralj Jak
I. zbog izdaje, isusovci su optužili da vodi „školu ateizma" zbog njegovih masonskih
veza i filozofije.
S neuspjehom Raleighjeve kolonije splasnulo je zanimanje za Ameriku u
Engleskoj sve do posmrtnog objavljivanja Baconove Nove Atlantide.
Mnogi kasniji kolonisti u Jamestovvnu pod vodstvom kapetana Johna Smitha bili
su rozenkrojcerski slobodni zidari i, kako neki kažu, Baconovi rođaci. Svakako su bili
većinom engleski aristokrati koji su se više oslanjali na utopijske ideale nego na težak
rad. Kolonija je trpjela ozbiljne teškoće i nestala bi da nije bilo pomoći prijateljski
naklonjenih Indijanaca i dolaska Thomasa Westa, lorda de la Warra i pojačanja 1610.
godine.
U međuvremenu su dvije skupine religijskih otpadnika kolonizirale Ameriku
sjevernije.
Godine 1534. kralj Henrik VIII. raskinuo je s katolicizmom i osnovao
Anglikansku crkvu. Oni koji su nastojali očistiti novu Crkvu od svih natruha katoli­
cizma nazivali su se puritancima, a frakcija koja nije htjela imati ništa s Crkvom bila
je poznata kao separatisti. Po dolasku u Ameriku, svi ti otpadnici postali su poznati
kao hodočasnici {pilgrims).
Podigli su kolonije u Plymouthu u M assachusettsu i drugdje u Novoj Engleskoj.
Plimutski vođa William Bradford brzo je zaključio da komunalni stil života što su ga
zagovarali londonski veletrgovci, koji su financirali koloniju, ne funkcionira.
„Svi su se hranili iz zajedničkih zaliha”, piše Still. „Nedostatak inicijative prije­

216
 VLADARI IZ SJENE

tio je da će pretvoriti Plymouth u drugi Jamestown... Stoga je Bradford organizirao

poticajni sustav. Odredio je da svaka obitelj obrađuje jednu parcelu zemlje. Otada
maloj zajednici nikad nije manjkalo hrane..."
„Prve dvije kolonije u Americi bile su izvrsni primjeri dvaju suparničkih susta­
va ”, nastavlja Still, „jednoga temeljenog na ideji posjeda u vlasništvu pojedinca kojega
pokreće inicijativa, drugoga temeljenog na Platonovim i Baconovim teorijama zajed­
ništva.”
Uz Ameriku se razvijala i engleska masonerija. Masonski centar utemeljen
je u Londonu 24. lipnja 1717. godine kad su se četiri lože ujedinile u Veliku ložu
Engleske, zvanu i Matična svjetska velika loža. „Potaknute londonskom Matičnom
velikom ložom, masonske lože u američkim kolonijama počele su spletkariti i agitirati
protiv britanske vladavine”, piše leke.
Prema Stillu, jednu od prvih pobuna vodio je Nathaniel Bacon, potomak sira
Francisa. Bacon je 1676. godine organizirao miliciju navodno da bi se borio protiv
Indijanaca, ali umjesto toga je preuzeo kontrolu nad Jamestownom, započevši tako
prvu revoluciju u Americi. Taj je ustanak propao nakon njegove iznenadne smrti u
dobi od 29 godina.
Prema nekoliko izvora, među američke slobodne zidare spadaju George
Washington, Thomas Jefferson, Alexander Hamilton, Jam es Madison, Ethan Allen,
Henry Knox, Patrick Henry, John Hancock, Paul Revere i John Marshall. Benjamin
Franklin postao je veliki meštar filadelfijske lože 1734. godine.
Pukovnik La Von P Linn, masonski kroničar, pisao je d a je među procijenjenih 14
000 časnika ustaničke vojske bilo 2018 slobodnih zidara koji su predstavljali 218 loža,
od kojih su mnoge bile „bojne lože” koje su se selile s vojskom od jednog do drugog
tabora. Britanski slobodni zidari regrutirali su članove među pripadnicima američke
vojske koje su obučavali prije revolucije pa je „većina uključenoga vojnog osoblja,
zapovjednika i vojnika na objema stranama ili pripadala slobodnim zidarima ili dijelila
asonske vrijednosti i stavove”, napominju Baigent i Leigh.
Prema jednoj je teoriji Washington, koji je postao slobodni zidar u dobi od 20
godina, pridonio revoluciji u britanskim kolonijama. Godine 1754. Washington je
vodio vojni pohod u Dolinu Ohio, gdje su njegove postrojbe pucale na francuske
.ojnike. Ti su Francuzi kasnije tvrdili da su poslanici s diplomatskim imunitetom,
o je Washington odbacio. Francuska osvetnička akcija primorala je Washingtonove
age na predaju u Fort Necessityju u Pennsylvaniji. Taj je incident pretvorio dugo-
dišnje napetosti na granici u Francuski indijanski rat, koji se u Europu proširio
o Sedmogodišnji rat. Taj je rat iscrpio britanske financije, primoravši Parlament da
tereti američke kolonije većim porezima, što je bio ključni uzrok revolucije.

217
 Američka revolucija

Prema Novoj enciklopediji slobodnoga zidarstva, .,u napetim vremenima pri"

Američke revolucije tajnovitost masonskih loža omogućavala je kolonijalnim dom
ljubima da se sastaju i planiraju svoju strategiju. Bostonska čajanka bila je u cijelc
masonska, proveli su je članovi Lože sv. Ivana nakon odgođenog sastanka.' Drugi
smatrali da se radi o Loži sv. Andrije, ali smisao ostaje isti.
Od 56 potpisnika Deklaracije o nezavisnosti, za samo jednoga se zna da nije bf
slobodni zidar, tvrdi masonski autor Manly P Hali, koji je u Tajnim učenjima svih d
(The Secret Teachings o f All Ages) pisao i o jednom vrlo zagonetnom incidentu za v r
jeme potpisivanja toga povijesnog dokumenta. Kako je rasprava o njihovoj budućnosr
dosegnula vrhunac, i mnogi su oklijevali potpisati Deklaraciju shvaćajući da stavljaju
život na kocku, iznenada se oglasio visoki neznanac blijeda lica. Nitko nije znao tko '
on ili odakle dolazi, ali snaga njegova govora bila je zapanjujuća. Njegove uzbudljiv
riječi okončale su se povikom: „Bog je odredio da Amerika bude slobodna!” Usr
ovacija ispunjenih emocijama svi su pohrlili potpisati Deklaraciju osim neznanca.,
„N estao je ”, piše Hali, „i nikad više nije viđen niti mu je utvrđen identitet.” Hali ka'
da se ta epizoda podudara sa sličnim zgodama u svjetskoj povijesti kad su se neobični
neznanci iznenada pojavljivali baš u vrijeme stvaranja neke nove nacije. „Jesu li ti
događaji slučajnosti”, pitao se, „ili pokazuju d a je božanska mudrost drevnih misterija
i dalje prisutna u svijetu, služeći čovječanstvu kao i u davnini?”
Prisjetimo se da je Engleska 1764. godine proglasila nezakonitim stvaranje
kolonijalnog bona. To je primoralo koloniste da prodaju obveznice Engleskoj banci i
služe se njezinim novčanicama. „Kolonije bi bile spremno podnijele malo poreza na
čaj i drugu robu da im Engleska nije uzimala novac, što je prouzročilo nezaposlenost
i nezadovoljstvo”, piše Benjamin Franklin.
Epperson napominje: „Franklin je priznao da je uzrok revolucije bio otpor kolo­
nija prema ideji posuđenog novca, što rezultira dugom i inflacijom, kao i plaćanjem
kamata, a ne ‘oporezivanje bez zastupništva', kako se obično smatra. ” Opet, to je pita­
nje koje mi u današnjoj Americi ne bismo trebali razmatrati, a pogotovo razumjeti.
„Kada se govori o trošenju deficita”, objašnjava G riffin ,.... kolonisti su otkrili da
se svaka Vladina zgrada, javni radovi i ratni topovi plaćaju sadašnjim radom i sadaš­

218
 VLADARI IZ SJENE

njim bogatstvom. Te se stvari moraju napraviti danas današnjim radom, a ljudi koji
obavljaju taj rad također moraju biti plaćeni danas. Točno je da plaćanje kamata pada
dijelom na buduće naraštaje, ali početni trošak plaća sadašnji naraštaj. Plaća se gubit­
kom vrijednosti novčane jedinice i gubitkom kupovne moći nečije plaće.” [naglasak
u izvorniku]
Suočeni s golemim troškovima Američke revolucije, kolonisti su shvatili da neo­
graničeno tiskanje novca ne nudi trajno rješenje. Nastojeći izbjeći kamate na posuđe­
ni novac, nove su države počele tiskati vlastiti novac bez pokrića u zlatu koji je kasnije
prozvan „continentals”. Ukupna količina novca narasla je s 12 milijuna dolara 1775.
godine na 425 milijuna do kraja 1779. Te je godine jedan continental vrijedio manje
od penija, odatle stara izreka „ne vrijedi ni continental ”.
Tajna društva su sve vrijeme radila na tome da te financijske probleme pretvore
u otvorenu revoluciju. Slobodne zidare privlačili su Odbori za dopisivanje Samuela
Adamsa i Sinovi slobode, koji su organizirali bojkote britanske robe. Svrsishodne
nasilne činove, poput Bostonske čajanke, poticali su članovi najuže jezgre masonskih
loža iako su katkad i mirne demonstracije izmicale kontroli.
U ljeto 1765. godine bogati bostonski veletrgovci, uključujući mnoge slobodne
zidare, formirali su skupinu koja se protivila Zakonu o biljezima nazvanu Odana
devetorica. Ta je skupina organizirala povorku od više od 2000 demonstranata koja je
marširala prema domu mjesnog načelnika za biljege i spalila lutku s njegovim likom.
Nakon što su prvotni huškači otišli, raspaljeno je mnoštvo počelo uništavati posjed,
rganizirane su naoružane građanske ophodnje i isti veletrgovci koji su formirali
danu devetoricu osudili su nasilje mnoštva.
Thomas Paine nedvojbeno je zagovarao masonske ideale, kao kad je napao
žansko pravo kraljeva u svojoj knjizi Zdrav razum (Common Sense). Aludirajući na
normansku invaziju na Englesku pod vodstvom Vilima Osvajača 1066. godine, Paine
napisao: „Francusko kopile koje se iskrcava s naoružanim razbojnicima i proglašava
engleskim kraljem bez pristanka domaćega stanovništva, to je jednostavnim riječi-
a pravi primjer bijednog nitkova. U tome sigurno nema ničeg božanskog.”
A. Ralph Epperson zaključuje da su slobodni zidari nadzirali Američku revoluci-
i. dok William Bramley napominje: „Bilo je očito da je nešto dublje vodilo revoluci-
arnu ideju: pobunjenicima je bio cilj uvesti potpuno nov društveni poredak... Elita
neričke revolucije gotovo je jednaka eliti američke kolonijalne masonerije.”
Većina domoljuba nikad nije shvatila tu skrivenu manipulaciju. „Malo je ljudi
•;lo za plan’ kojega su samo masonski vođe bili svjesni, a možda i nitko”, napominje
ili. .Većina je smatrala de se naprosto bori za neovisnost o tiraninu. Masonerija je za
'inu njih bila, kao i za većinu današnjih članova, samo organizirano bratstvo koje
miče socijalne vještine i omogućuje stipendije svojim članovima.”
Daljnji dokaz utjecaja slobodnih zidara na Američku revoluciju može se otkri-
proučavanjem novčanice od jednog dolara - sa slobodnim zidarom Georgeom
shingtonom na licu i masonskim simbolima na naličju. Vidi se i piramida bez

219
JIM MARRS

vrha, ali sa „svevidećim okom”, što su važni i stari masonski simboli. Tu su i izrazi n
latinskom Annuit coeptis (N aša je stvar okrunjena uspjehom) i Novus ordo seclorii
(Novi svjetski poredak).
Charles Thompson, dizajner velikog pečata SAD-a, bio je slobodni zidar
član Franklinova Američkoga filozofskog društva, američkog pandana britansko
„Nevidljivom koledžu”. Prema Laurenceu Gardneru, „slika pečata izravno je pov
zana s alkemijskom tradicijom, naslijeđenom od egipatskog terapeutata [medicine]
Orao, grana masline, strijele i pentagrami okultni su simboli suprotnosti: dobra i zl
muškog i ženskog, rata i mira, tame i svjetla. N a naličju - što je ponovljeno na nov­
čanici od jednog dolara - krnja je piramida, što ukazuje na gubitak drevne mudrosti,
koju je prekinula i otjerala u podzemlje crkvena elita. Ali, iznad toga su zrake svje
tla punog nade, koje utjelovljuju svevideće oko’, korišteno kao simbol za vrijem
Francuske revolucije.”
Bramley napominje da su na službenom pečatu SAD-a riječi E pluribus utium
(Jedan iz mnogih), a na njemu je bio prikazan feniks kako ustaje iz pepela, što je
masonski simbol koji potječe iz drevnog Egipta. Ali, toliko je ljudi bilo brkalo dugo-
vratog feniksa s puranom d a je ćelavi orao 1841. godine ipak zamijenjen.
S obzirom na te nedvojbeno masonske simbole istaknute na novcu i obilje infor­
macija na raspolaganju stručnjacima, Washington je očito bio u pravu u svojoj izjavi
iz 1782. godine kad je potvrdio ulogu nauka iluminiziranih slobodnih zidara u ranoj
povijesti SAD-a.
Mnogi teoretičari zavjera smatraju jedno tajno društvo - iluminate - starim
zakulisnim režiserom svjetskih događaja, skupinu dovoljno moćnu i predanu da
se može infiltrirati čak i među slobodne zidare i kontrolirati ih. Da bi se razumjeli
zagonetni i neuhvatljivi iluminati ili prosvijetljeni, moramo se najprije okrenuti osa-
mnaestostoljetnoj Njemačkoj.

220
 Iluminati

Premda se ideje iluminata mogu pratiti kroz povijest sve do najstarijih sekti
je su svojatale ezoterično znanje, red je prvi put javno prepoznat 1776. godine. 1.
ibnja te godine - dan koji slave komunisti, za koje neki smatraju da su svoju filozo-
ju temeljili na učenju iluminata - bavarske je iluminate osnovao Adam Weishaupt,
fesor kanonskoga prava na Sveučilištu u Ingolstadtu u njemačkoj Bavarskoj.
Jedan od suosnivača navodno je bio Vilim od Hessena, poslodavac Mayera
athschilda. Nedvojbeno je točno da su Rothschildi i njemačke kraljevske obite-
i bili povezani preko slobodnih zidara. Biograf Rothschilda Niall Ferguson piše
3 je Mayerov sin Salomon bio član iste masonske lože kao i Mayerov knjigovođa

ligmann Geisenheimer.
Školujući se za isusovačkog svećenika, Weishaupt je bez sumnje bio bijesan
d je 1773. godine papa Klement XIV. ukinuo taj red. Premda je taj čin naposljetku
veo Weishaupta da raskine s Crkvom, ostao je opčinjen isusovačkom teologijom,
ođer je bio pod velikim utjecajem veletrgovca poznatog samo kao Kolmer, kojega
Websterova nazvala „najzagonetnijim od svih zagonetnih ljudi”.
Kolmer, za kojega neki istraživači sumnjaju da je ista osoba po imenu Altotas,
jemu se divio i spominjao ga francuski dvorski čarobnjak i revolucionar Cagliostro,
kao je ezoterično znanje Egipta i Perzije za dugogodišnjeg života na Bliskom istoku,
'mer je propovijedao tajni nauk temeljen na drevnom obliku gnosticizma po imenu
niheizam ili mandeizam, koji se služio riječju „prosvijetljeni” prije 3. stoljeća.
Kolmer je navodno sreo Cagliostra na Malti, starom uporištu vitezova templara,
svom putu u Francusku i Njemačku početkom 1770-ih godina. Cagliostro, budući
cuski revolucionar, potom se uključio u masonske aktivnosti sa slavnim mletačkim
bavnikom Giovannijem Giacomom Casanovom, kao i sa zagonetnim grofom Saint-
ainom.
U Njemačkoj je Kolmer proslijedio svoje tajne Weishauptu, koji je zatim proveo
oliko godina razmatrajući kako ujediniti sve okultne sustave u svoj novi „prosvi-
'jeni" red. Weishauptovu privrženost drevnim mezopotamijskim misterijima poka-
činjenica da su iluminati prihvatili perzijski kalendar.
S obzirom na veliko znanje isusovaca, Weishaupt je možda preuzeo ime „ilumi-
i’ od tajne španjolske frakcije zvane „alumbrados” (prosvijetljeni ili iluminizirani),

221
 JIM MARRS

koju je utemeljio osnivač isusovaca, Španjolac Ignacije Loyola. Alumbrados su nauv

vali neku vrstu gnosticizma, vjerujući da ljudski duh može izravno spoznati Boga i
vanjska obilježja formalne religije nisu neophodna za one koji pronađu „svjetlo”. Nif
čudno što je španjolska inkvizicija izdavala proglase protiv te skupine 1568., 1574.
1623. godine. VVeishaupt je napisao da se formiranjem iluminata i on izvrgao „ne
mirljivu neprijateljstvu isusovaca, čijim je spletkama bio neprekidno izložen".
Usprkos tom neprijateljstvu, Weishaupt je stvorio piramidalnu strukturu stu
. njeva za inicirane, temeljenu na isusovačkoj i masonskoj strukturi, s ključnim član
vima samo unutar devet najviših stupnjeva. Svojim kolegama iluminatima Weishaui
je bio poznat po kodnom imenu „Spartak”, u čast roba koji je vodio krvavi ustanald
protiv Rimljana 73. godine pr. Kr.
Prema članku u jednom časopisu iz 1969. godine, iluminati su nastali unutar
muslimanske sekte ismailita, skupine blisko povezane s cijenjenim vitezovima templa­
rima, koji su možda donijeli ideale iluminata u Europu stoljećima prije Weishaupta. U
tom se članku tvrdi da je Weishaupt proučavao učenja vođe zloglasnih muslimanskih
asasina, nazvanih tako zbog konzumiranja hašiša, te da je i sam postigao „prosvjet-
ljenje” uzimajući marihuanu iz domaćeg uzgoja. Kao najava psihodeličnih 1960-ih
godina, parola iluminata Ewige Blumenkraft značila je „vječna snaga cvijeća”.
Iluminati su bili zadojeni drevnim ezoteričnim znanjem i protivili su se onome
što su smatrali tiranijom Katoličke crkve i nacionalnih vlada koje je ona podupirala.
„Čovjek nije zao”, pisao je Weishaupt, „samo ga je takvim učinio proizvoljni moral.
Zao je zbog religije, države, a loši ga primjeri izopačuju. Kad napokon razum postane
religija ljudi, problem će biti riješen.”
Weishaupt se pozivao i na filozofiju kojom će se s užasnim posljedicama mnogo
godina služiti Hitler i drugi tirani. „Pazite na našu tajnu. Upamtite da cilj opravdava
sredstva”, pisao je, ,,i da mudri moraju koristiti sva sredstva da čine dobro koja zli |
koriste da čine zlo.” Tako je za prosvijetljene ili iluminizirane svako sredstvo kojim se
postiže cilj prihvatljivo - bez obzira na to je li riječ o lažima, prijevari, krađi, umorstvu |
ili ratu.
Ključ za kontrolu iluminata bila ja tajnovitost. Profesor sa Sveučilišta u
Edinburghu John Robison bio je slobodni zidar pozvan da se pridruži iluminatima
krajem 18. stoljeća. Nakon što je istražio red, Robison je objavio knjigu koja svoje
zaključke iznosi u naslovu: Dokazi zavjere protiv svih religija i europskih vlada koja se
kuje na tajnim sastancima slobodnih zidara, iluminata i čitateljskih društava.
Citirao je Weishauptova pisma drugim iluminatima. U jednom djelu iz 1794.
godine pod naslovom Die neuesten Arbeiten des Spartacus urni Philo in dem llluminaten
Orden stoji:
„Najveća snaga našega reda u njegovoj je skrovitosti. Neka se nikad nigdje ne
pojavljuje pod svojim imenom, već uvijek prikriven nekim drugim imenom i drugom
djelatnošću. Nitko nije podesniji od tri najniža stupnja slobodnih zidara; javnost se
privikla na njih, malo od njih očekuje i zato im pridaje malo pozornosti. Nakon toga

222
 VLADARI 12SJENE

je oblik učenog ili književnog društva [Društvo Thule] najprikladniji za našu svrhu...
Osnivajući čitateljska društva i pretplatničke knjižnice... možemo usmjeravati javno
mnijenje kako želimo. N a sličan način moramo pokušati steći utjecaj u... svim služ­
bama koje na bilo koji način sudjeluju u formiranju, zastupanju ili čak upravljanju
mišljenjem ljudi.”
Weishaupt nije samo planirao obmanjivati javnost, već je podsjećao čelnike na to
da trebaju kriti svoje namjere od iniciranih „govoreći katkad na jedan način, katkad na
drugi, tako da nečija stvarna nakana ostane nedokučiva njegovim podređenima”.
„Weishauptovi sljedbenici bili su pridobiveni najlukavijim metodama prijevare i
vođeni prema cilju koji im je bio posve nepoznat”, napominje Websterova. „To je ono
što... čini svu razliku između časnih i nečasnih tajnih društava."
Za razliku od anarhista čiji je cilj nestanak svake vlasti, Weishaupt i njegovi
iluminati težili su za svjetskom vladom koja će se temeljiti na njihovoj filozofiji raci­
onalizma s čovjekom u središtu. Tu će svjetsku vladu, naravno, sami voditi. „Učenici
[iluminata] uvjereni su da će red zavladati svijetom. Svaki član stoga postaje vlada-
rem ", proglasio je.
Godine 1777. Weishaupt je spojio svoj tip iluminizma s masonstvom nakon što
se pridružio masonskoj Loži Teodora od dobrog savjeta u Miinchenu. Francuski revo­
lucionarni vođa i član iluminata Mirabeau zabilježio je u svojim memoarima: „Lodge
Theodore de Bon Conseil u Miinchenu, gdje ima nekoliko ljudi s mozgom i srcem...
odlučila je nakalamiti na svoj ogranak još jedno tajno udruženje, kojemu su dali ime
ed iluminata. Oblikovali su ga prema Družbi Isusovoj, zagovarajući dijametralno
uprotne stavove.” Upravo se tu antiklerikalna poruka slobodnih zidara spojila s
nom usmjerenom protiv institucionalne vlasti. U toj su masonskoj loži Mirabeau i
"um inati formulirali isti politički program iznijet u francuskoj Ustavotvornoj skup­
ini 12 godina kasnije.
Filozofiju iluminata proširila je dalje - premda nehotice - bavarska Vlada okomivši
na red 1783. godine. Vlasti su smatrale iluminate izravnom prijetnjom utvrđenom
retku pa su organizaciju proglasile ilegalnom. Taj je čin nagnao mnoge članove da
bjegnu iz Njemačke, čime su se njihovi stavovi samo proširili. Tajni redovi iluminata
javili su se u Francuskoj, Italiji, Engleskoj pa čak i u novim američkim zemljama.
Slobodni zidar, član Ustavotvorne skupštine SAD-a i bivši predsjednik Thomas
“ erson pisao je s divljenjem: „Čini se da je Weishaupt zaneseni filantrop. On vje-
je da je promicanje savršenstva ljudskog karaktera bio cilj Isusa Krista. Njegova
pravila Ijubav prema Bogu i ljubav prema bližnjem." Ili Jefferson nije poznavao
utarnji nauk iluminata, ili je i sam, kako se upozoravalo u njegovo doba, bio njihov
jni član.
Upozorenja protiv iluminata stizala su s mnogih strana. Profesor Robison, slu-
-i se internim dokumentima reda, potpuno je razjasnio da je ta organizacija stvo-
a r a d i.... hitnog iskoijenjivanja svih religijskih ustanova i obaranja svih postojećih
ropskih vlada".

223
JIM MARRS

No, Weishaupt je pokazao još jednu dimenziju tog cilja političkog i religijsk
prevrata, onu koja možda predstavlja temeljnu motivaciju svih tajnih društava sve
danas: žudnju za moči. Napisao je: „Shvaćate li dovoljno što znači vladati - vlada
u tajnom društvu? Ne samo manjim ili manje vrijednim dijelom stanovništva, već
najboljim ljudima, ljudima svih položaja, narodnosti i religija, vladati bez izvanjsf
sile, ujediniti ih neraskidivo, udahnuti jedan duh i dušu u njih, ljude raspoređene
svim dijelovima svijeta?”
Weishaupt je sam stekao takvu moć stvorivši tako siguran piramidalni zapovj
ni lanac da nitko nije znao d aje on čelnik iluminata sve dok bavarske vlasti nisu zapli
jenile interne dokumente te skupine. U njima je Weishaupt opisao svoju organizaciji
„Imam dvojicu neposredno pod sobom kojima sam udahnuo cijeli svoj duh, a svaki
te dvojice ima dvojicu drugih, i tako dalje. Tako mogu pokrenuti i raspaliti tisuće Iju
na najjednostavniji način, i tako svatko mora davati naredbe i voditi politiku."
Čini se da su se do 1790. godine iluminati razišli, ali mnogi su članovi naprost
pobjegli u druge zemlje ostajući odani idealima te skupine. Bavarska je Vlada pokuš
upozoriti druge zemlje na ono što su smatrali opasnošću od iluminata. Dužnosnici
skupili dokumente iluminata u publikaciji pod naslovom Izvorni spisi Reda iluminata
dijelili je drugim europskim vladama. Ali, njihova upozorenja nisu imala odjeka.
Websterova piše: „Ekstravagantnost plana [iluminata]... činila ga je nevjerojat
nim pa su ga europski vladari, odbijajući shvatiti iluminate ozbiljno, zanemarili...
Mnogi istraživači tvrde da je isti skeptični stav pomogao da se zaštite nasljedni
iluminata čak i danas.
Iluminatima je bilo prilično lako umaknuti bavarskim vlastima krajem 1780-i
godina. Jednostavno su prešli u dublju ilegalu, uspješno se izmiješavši s europski
slobodnim zidarima na početku tog desetljeća.
Masonski povjesničar Waite pokušao je udaljiti slobodne zidare od ilumina
napisavši: ,Veza iluminata sa starijom ustanovom naprosto je u tome što su prisvoji
neke njezine stupnjeve.”
Usprkos Waiteovu nastojanju da ukaže na tu razliku, zabilježeno je da j
Weishauptova skupina ranije sklopila savez s masonskim Redom strogog obreda i
Frankfurta. Taj se red temeljio na starijoj rozenkrojcerskoj skupini zvanoj Red zlatn
ružina križa.
Ugledni član Reda strogog pridržavanja bio je hanoverski barun Adolph Fra
Friedrich Ludwig von Knigge. Premda je i sam dugo predlagao reforme slobodn
zidarstva, kad je otkrio snagu Weishauptovih iluminata, pridružio im se i posvetio
njihovoj stvari.
U Weishauptovoj odsutnosti, Knigge je predstavljao iluminate na masonskom
skupu u Wilhelmsbadu, održanom 16. srpnja 1782. godine, kojim je predsjedao vojvod’
od Brunsvvicka i kojemu su prisustvovali masonski predstavnici iz svih dijelova Europe.
Vodeći skupinu iluminata pod svojim iluminatskim imenom „Philo”, Knigge je „posti­
gao neku vrstu sporazuma između masonskih i iluminatskih naprednijih stupnjeva”.

224
 VLADARI IZ SJENE

piše Waite. Premda su se Knigge i Weishaupt kasnije posvađali i razišli, pokazalo se da

je harun doprinio spajanju iluminata s višim masonskim stupnjevima.
Prema Websterovoj, Knigge, „koji je putovao Njemačkom proglašavajući se
reformatorom slobodnog zidarstva, stigao je u Wilhelmsbad sa svim ovlastima od
Weishaupta te je uspio unovačiti mnoge suce, učenjake, svećenike i državne ministre
u iluminate... lluminizam je ostavljen na području borbe.”
Iste godine kad je održan kongres u Wilhelsmbadu, prema Stillu, „stožer ilumi-
niziranih slobodnih zidara preselio se u Frankfurt, njemačko financijsko središte pod
kontrolom Rotshchilda. ’ Dodaje: „Po prvi su put Zidovi primljeni u red. Ranije su se
Zidovi primali sami u odjel reda zvan ‘Mali stalni europski sanhedrin."
Jacob Katz u svojoj knjizi Zidovi i slobodno zidarstvo u Europi piše da su među
osnivačima frankfurtske lože slobodnih zidara bili frankfurtski rabin Zvi Hirsch,
Rotshchildov prvi knjigovođa Sigismund Geisenheimer i svi vodeći frankfurtski
bankari, uključujući Rothschilde, koji će kasnije financirati Cecila Rhodesa i njegova
društva.
Iako je Red strogog obreda službeno nestao nakon skupa u Wilhelsmbadu, Lynn
Picknett i Clive Prince zaključuju da je Pročišćeni škotski obred smatrao da je posto­
jao Red strogog obreda, samo pod drugim imenom. Ideju da je Red strogog obreda,
koji je svojatao podrijetlo od drevnih misterija preko vitezova templara, jednostavno
mijenjao imena kako bi se zamaskirao, itekako podupire činjenica da je predsjedavaju­
ći u Wilhelsmbadu, vojvoda od Brunswicka, „jedan od najaktivnijih i najutjecajnijih
slobodnih zidara onoga doba , i sam bio član tog reda. Povrh toga, prema Waiteu,
.čini se da možemo otkriti vezu [s Redom strogog obreda] - praktički bez iznimke
svake važne osobe povezane s francuskim slobodnim zidarima, da ne spominjemo
mu N jem ačku.” Waite dopušta da se, nakon skupa u Wilhelsmbadu, taj red „tran-
ormirao" u druge obrede i „skrivene stupnjeve”.
S riješenim spornim pitanjima i iluminatima sigurno skrivenim među slobodne
dare, skup u Wilhelsmbadu pokazao se kao prijelomna točka za red. Premda su se
i prisutni zakleli na šutnju, grof de Virieu napisao je kasnije u biografiji: „Urota koja
skovana tako je dobro smišljena da joj... monarhija i Crkva neće moći umaknuti.”
„Iz frankfurtske je lože gigantski plan za svjetsku revoluciju krenuo dalje", piše
tili. „Činjenice pokazuju da su iluminati i njihov donji dom, slobodni zidari, bili
jno društvo unutar tajnoga društva."
Weishauptov iluminizam bio je javno očitovanje višestoljetne borbe izme-
dogmi organizirane religije i humanizma temeljenog na drevnom ezoteričnom
anju, i teološkom i svjetovnom. To je znanje zahtijevalo veliku tajnovitost zbog
milosrdnih napada i Crkve i monarhija. No, dok su mnoge starije gnostičke sekte,
Ijučujući karbonare, promicale časna vjerovanja i vrijednosti, Weishaupt je imao
štiti, ciničniji i razorniji plan.
„Weishaupt je... znao kako preuzeti od svakog društva, prošlog i sadašnjeg, dije-
e koji su mu trebali i sve ih iskoristi za funkcionalan sustav strašne učinkovitosti”,

225
JIM MARRS

piše kritično Websterova, „...razjedinjujuća učenja gnostika i manihejaca, mode

filozofa i enciklopedista, metode ismailita i asasina, disciplinu isusovaca i tempi
organiziranost i tajnovitost slobodnih zidara, Machiavellijevu filozofiju, zagonetn
rozenkrojcera - osim toga, znao je kako angažirati prave elemente u svim postoje '
društvima kao i izolirane pojedince te ih usmjeriti u svoju korist. ’
S obzirom na to što je samo taj njemački profesor postigao u 18. stoljeću, jas
je da su noviji teoretičari zavjera zabrinuti zbog onoga što bi moderni iluminati, op
mijeni tehnologijom i utjecajem na masovne medije, mogli ostvariti.
Mnogi istraživači vjeruju da iluminati i dalje postoje te da cilj tog reda nije ni
manje nego ukidanje svake vlasti, privatnoga vlasništva, nasljeđa, nacionalizma, o
telji i organizirane religije. To vjerovanje djelomično potječe od intrigantne ideje
su silno osuđivani Protokoli sionskih mudraca - koji se od svojeg objavljivanja 18
godine često koriste za opravdavanje antisemitizma - zapravo dokument ilumina
sa židovskim elementima dodanim radi dezinformiranja.
„Iako su iluminati nestali iz javnosti, monolitni aparat koji je pokren
Weishaupt možda i danas postoji", napominje Still. „Ciljevi i metode jam ačno i d
postoje. Postoji li još naziv iluminati doista je nevažno."

226
 I Slobodno zidarstvo
i

Trajna je povezniea između suvremenih i starih tajnih društava slobodno zidar­

stvo, koje je postojalo kao moćna sila mnogo prije nego što su određene lože postale
„iluminizirane".
Tijekom kasnoga srednjeg vijeka, kad je svaka oporba Rimokatoličkoj crkvi bila
primorana prijeći u ilegalu, među jedinim organiziranim skupinama koje su se mogle
slobodno kretati po Europi bili su klesarski cehovi, koji su održavali dvorane za sku­
pove ili „lože" u svim velikim gradovima.
Masoni, čije je poznavanje arhitekture i građenja potjecalo iz starog Egipta i
ranijih vremena, bili su od presudne važnosti za izgradnju europskih crkava i kate­
drala. Bili su izravni nasljednici starih zidarskih cehova koji su postojali i u Egiptu i u
Grčkoj i koristili se ezoteričnim građevnim tehnikama u svom zanatu. Te su se tehni­
ke prenosile preko sljedbi i misterijskih škola, a neke zapanjuju i današnje graditelje.
Prema Encvclopaediji Britannici, slobodno je zidarstvo najveće tajno društvo na
svijetu, a proširilo se uglavnom zahvaljujući razvoju Britanskoga carstva u 19. stolje­
ću. Osnivale su se masonske lože čak i u Kini pod pokroviteljstvom Velike engleske
lože od 1788. godine. Zloglasne kineske trijade počele su kao masonski red, zajedno s
jednim zvanim Red svastike, prema autoru Nove enciklopedije slobodnoga zidarstva. Ti
su kineski masoni izvodili identične obrede te nosili slične simbole ukrašene dragulji­
ma i kožne pregače. Božanstvo su nazivali „prvim graditeljem".
Ima nekoliko organizacija koje, iako nisu službeno masonske, vuku podrije­
tlo od masona. Među njih spadaju takve društvene ili „zabavne” organizacije kao
što su Drevni arapski red plemenitaša mističnog hrama i Redovi istočne zvijezde,
eMolayjev red, Red graditelja i duge. Te su skupine pretežno američke, budući da je
ritanskim masonima izričito zabranjeno pridruživati se takvim društvima.
Prema novinaru Georgeu Johnsonu, „slobodno je zidarstvo vrlo rano stvorilo
Sističn u auru. Njegovi su članovi imali moć koja se nije temeljila na kraljevskom ili
kvenom autoritetu nego na znanju, ne samo o obradi kamena i žbukanju, već i o
jnama antičkih grčkih stručnjaka za geometriju”. S obzirom na to da su već imali
ređeno ezoterično ili tajno znanje, masoni su bili idealni posrednici za tajno širenje
tiklerikalnih učenja.

227
JIM MARRS

Najslavniji masonski simbol - slovo G unutar kutomjera i šestara - prema

masonskom povjesničaru Albertu Mackeyju zapravo označava geometriju. Mackev
dodaje da masoni uče kako su „zidarstvo i geometrija sinonimi" i da se „geometrijski
simboli u obredima modernih slobodnih zidara mogu smatrati ostacima geometrij­
skih tajni srednjovjekovnih masona koje se sad smatraju izgubljenima”. Okultna
geometrija, katkad nazivana „tajnom geometrijom”, dugo se koristila geometrijskim
simbolima poput kruga, trokuta, pentagrama itd., kao simbolima metafizičkih i filo­
zofskih ideja.
Christopher Knight i Robert Lomas imaju zanimljiv pogled na dobro poznat
masonski simbol kutomjera i šestara. Oni tvrde da je nastao kao stiliziran oblik drev­
nog simbola kraljeve moći - piramide s osnovom u podnožju koja predstavlja zemalj­
sku moć - prekrivenu obrnutom piramidom koja predstavlja nebesku moć svećenika.
Zajedno te piramide moći tvore simbol koji je postao poznat kao Davidova zvijezda.
„Prvi se put počeo naširoko koristiti na brojnim kršćanskim crkvama u srednjem vije­
ku”, pišu oni, „a najstarije smo primjere, na vlastito iznenađenje, otkrili na građevina­
ma koje su podigli vitezovi templari. U sinagogama se počeo rabiti mnogo kasnije." i
Prema jednoj masonskoj predaji, Abraham, praotac Hebreja, podučio je Egipćane
posebnom znanju koje potječe iz razdoblja prije velikog potopa. Kasnije je to znanje
- prikazano kao djelo legendarnog Hermesa Trismegistosa - sakupio grčki filozof
Euklid, koji je ta djela proučavao pod nazivom geometrija. Grci, i kasnije Rimljani,
nazivali su tu disciplinu arhitekturom.
Kritičari slobodnoga zidarstva tvrdili su da istaknuto G znači gnosticizam, filo­
zofiju gnostičkih sljedbi poput alumbradosa, koje je izopćila rana Crkva.
Stručnjaci se ne slažu oko pravog podrijetla slobodnoga zidarstva, ali svi potvr­
đuju da potječe iz razdoblja prije starog Egipta. Prema masonskoj predaji, potječe od
izgradnje babilonskog tornja i jeruzalemskog hrama kralja Salomona.
U 19. stoljeću Mackey je ustvrdio da organizacija i poznavanje graditeljstva
srednjovjekovnih masona potječu od „lombardijskih arhitekata". Taj je ceh iz sjeverne
Italije prvi preuzeo ime „slobodni zidari", što je bio skraćeni naziv bratskog Reda slo­
bodnih i primljenih zidara. Naziv „primljeni” odnosi se na kasnije članove koji nisu
imali veze s izvornim klesarima. Jedan tekst o alkemiji u kojemu se izričito spominje
„slobodni zidar" može se datirati u 1450-e godine.
Drugi poznavatelji masona povijesno datiraju red u vrijeme rimskog Collegiuma
Fabroruma ili Radničkog kolegija, skupine graditelja i arhitekata koja je postala uzor
kasnijim cehovima. Većina autora prati masonske tajne preko ratnika-svećenika iz kri­
žarskih ratova, vitezova templara. Jedan autor iz 18. stoljeća tvrdio je da je moderno
slobodno zidarstvo utemeljio Godfrey de Bouillon, vođa Prvoga križarskog rata, koji je
osvojio Jeruzalem i navodno bio i osnivač tajnovitoga Sionskog priorata.
Tajne podrijetla slobodnih zidara dobro se čuvaju usprkos brojnim objavljenim
knjigama i literaturi o toj temi. Walter Leslie Wilmshurst, istaknuti slobodni zidar i
autor Smisla slobodttoga zidarstva, napisao je: „U pravu, skrovitu povijest slobodnoga

228
 VLADARI IZ SJENE

zidarstva nije upućeno čak ni samo društvo.” Mnogi istraživači smatraju da je čak
i većina slobodnih zidara izgubila iz vida pravo podrijetlo i svrhu te organizacije.
„Općenito se ta organizacija doima kao da je zaboravila svoj izvorni smisao", pišu
autori Templarskog otkrivenja (The Templar Revelation).
Tu su tvrdnju ponovili masonski autori Hiramova ključa (The Hiram Key),
Knight i Lomas, koji su napisali: „N e samo da podrijetlo slobodnoga zidarstva više
nije poznato, nego se priznaje da su prave tajne’ reda izgubljene, a u današnjim
masonskim obredima umjesto njih koriste se zamjenske tajne ...”
Ipak, nakon iscrpne analize vitezova templara, zaključili su: „Sada možemo biti
sigurni, bez i najmanje sumnje, d a je početna točka slobodnoga zidarstva bila izgrad­
nja crkve u Rosslynu sredinom 15. stoljeća.” Rosslvn, kod Edinburgha u Škotskoj,
izgradila je obitelj Saint-Clair. Oni su bili bliski s izvornim vitezovima templarima, a
William Saint-Clair iz Rosslyna postao je prvi veliki meštar škotskih slobodnih zidara.
Catherine de Saint-Clair bila je udana za prvoga velikog meštra vitezova templara.
Mnoge nejasnoće oko porijekla i razvoja slobodnog zidarstva potječu od rasko­
la Rimokatoličke crkve i protestantske Anglikanske crkve, kad su izgubljeni mnogi
masonski arhivi. Ratovi i revolucije uzeli su svoj danak od masonskih knjižnica u
svim zemljama.
Kralj Henrik VIII., raskidajući s Rimom, nije samo prekinuo planove za izgrad­
nju crkava u Engleskoj, prouzročivši opću nezaposlenost, već je i opljačkao imovinu
masona pod izlikom poreza i dažbina. Kako bi opstale, lože su počele primati među
članove i nemasone. Ti vanjski veletrgovci, zemljoposjednici i ostali - mnogi tem­
plarskog podrijetla - postali su poznati kao „spekulativni” slobodni zidari. Prihvatili
su mistični i ezoterični nauk temeljen na tradicijama koje potječu iz razdoblja prije
slobodnoga zidarstva i koje su u red donijeli članovi vitezova templara koji su bježali
pred progonom Crkve.
Kad su četiri londonske lože oformile Ujedinjenu veliku ložu 1717. godine, spe­
kulativni slobodni zidari posve su dominirali izvornim cehom klesara ili „operativnih
obodnih zidara. Upravo je ponajprije od spekulativnih slobodnih zidara red crpio
oje ezoterično znanje.
Websterova tvrdi da se podrijetlo slobodnoga zidarstva ne može povezati ni s
Inim izvorom, nego da je red nastao spajanjem tradicija koje su se pojavljivale i
iješale s vremenom. „Tako operativno slobodno zidarstvo možda potječe od rimskih
legija preko srednjovjekovnih operativnih slobodnih zidara, dok spekulativno slo-
'no zidarstvo možda potječe od [hebrejskih] patrijarha i poganskih misterija. Ali,
» r koji se ne može poreći jest židovska kabala... Ostaje činjenica da nakon što su
ncipirani obredi i ustroj slobodnoga zidarstva 1717. godine, utemeljitelji Velike lože
brali su židovsku verziju tajne tradicije za uspostavljanje svojega sustava premda
sačuvali određene fragmente drevnih egipatskih i pitagorejskih učenja."
Slobodno zidarstvo nastavilo je sve više primamljivati. Godine 1720. masonske
lože osnovane u Francuskoj pod pokroviteljstvom engleske Ujedinjene velike lože.

229
JIM MARRS

Oformile su veliku ložu u Francuskoj 1735. godine. Bile su odvojene od škotske 1

koju je formirao Karlo I. Stuart nakon što je pobjegao iz Engleske. Napetosti i/.me
dvaju ogranaka francuske masonerije pojačale su se 1746. godine nakon progons
Charlesa Edwarda „Bonnieja prince Charlieja” Stuarta, „mladog pretendenta" i n f
govih pristaša koji su poticali korištenje reda u političke svrhe.
Upravo je u tom razdoblju postalo javno poznato pravo podrijetlo slobodn
zidarstva. Godine 1737. skrbnik sinova princa Charlesa Edwarda i član Kraljevsk
društva Andrew Michael Ramsey održao je govor pred slobodnim zidarima u Pari
U onome što je postalo poznato kao „Ramseyjev govor " jasno je ustvrdio da „naš
tvori bliski savez s vitezovima sv. Ivana od Jeruzalem a”, reda koji se usko povezuje
vitezovima templarima. Ramsey je rekao i da je slobodno zidarstvo povezano s d
nim misterijskim školama grčke božice Dijane i egipatske božice Izide.
Njemački slobodni zidar barun Karl Gottlieb von Hund priključio se frankfu
skoj loži i 1751. osnovao odvojak škotskog obreda nazvan Red strogog obreda, i
zakletvi na slijepu poslušnost zagonetnim i neviđenim „pretpostavljenima”. Kal
je prije opisano, taj je red završio spajanjem s iluminatima i njemačkim slobodni
zidarima za vrijeme skupa u Wilhelsmbadu.
Von Hund je priznao da nastavlja tradicije vitezova templara, koji su bili prisil’
ni pobjeći u Škotsku početkom 14. stoljeća. Članovi reda proglasili su se „vitezovi
hram a”. Tvrdio je da izvršava naredbe „nepoznatih pretpostavljenih”, koji nisu nik
identificirani ili locirani. Dok neki tvrde da ti „pretpostavljeni” nisu bili ljudi, veći;
istraživača smatra da su vjerojatno bili jakobitski pristaše Stuarta koji su umrli i
izgubili vjeru nakon poraza „mladoga pretendenta”.
Ti su pretpostavljeni dali von Hundu popis osoba koje su navodno bile veli
ki meštri vitezova templara, za koje se smatra da su nestali sredinom 14. stoljeća.
Nedavno otkriveni gotovo identičan popis povezivao se sa zagonetnim Sionski
prioratom sa sjedištem u Rennes-le-Chateauu u južnoj Francuskoj, preko austrijsk
povjesničara Lea Schidlofa, navodnog autora genealoških popisa nazvanih dossi
secrets ili tajni dosjei. „Osim načina pisanja jednog prezimena, popis koji je je dobio
Hund točno se slaže s jednim iz tajnih dosjea. Ukratko, Hund je nekako došao do
popisa templarskih velikih meštara točnijeg od bilo kojeg tada poznatog”, pišu autori
Svete krvi, svetog grala. Smatrali su da to uvelike podržava ideju da su i Priorat i slo­
bodni zidar Hund bili izravno povezani s vitezovima templarima.
Nakon dugogodišnjih sukoba s Rimokatoličkom crkvom, slobodni zidari u
Engleskoj - sad pod Anglikanskom crkvom - obznanili su 1723. godine da će organi­
zacija primati osobe svih vjeroispovijesti. Danas se procjenjuje da u svijetu djeluje šest
milijuna slobodnih zidara, raspoređenih u gotovo sto tisuća loža.
Slobodno zidarstvo čine tri osnovne lože: Plava loža, početni stadij podijeljen
na tri stupnja; Jorški obred, sastavljen od deset dodatnih stupnjeva; i Škotski obred
s ukupno 32 stupnja inicijacije. Trideset treći stupanj, u koji se ulazi samo pozivom,
predstavlja ljudsku glavu na vrhu 32 kralješka. To je najviši javno poznati stupanj.

230
 VLADARI IZ SJENE

Golema većina članova smatra svoje članstvo u masonima tek nešto malo druk­
čijim od članstva u L io n 's Clubu, Optimistima ili trgovačkim komorama. I s njihova
stajališta, to je točno. Čak i masonska literatura jasno daje do znanja da samo oni
članovi koji napreduju iznad 33. stupnja bivaju upućeni u prave ciljeve i tajne te
skupine.
Tu hijerarhiju spremno potvrđuju masonski autori. „Uvijek je postojao vidljivi,
elementarni, popularni nauk koji je služio za poučavanje masa koje su nedovoljno spre­
mne za dublje učenje”, piše slobodni zidar Wilmshurst. „Postoji unutarnji, napredniji
nauk, tajnije znanje, koje je rezervirano za zrelije umove i u koje se upućuju samo spo­
sobni i pravilno pripremljeni kandidati koji dobrovoljno žele udio u njemu.”
Slobodni zidar 33. stupnja Manly R Hali piše: „Slobodno je zidarstvo bratstvo
unutar bratstva - vanjska organizacija koja skriva unutarnje bratstvo odabranih...
jedno je vidljivo, drugo nevidiljivo. Vidljivo je društvo divna skupina ‘slobodnih i pri­
hvaćenih' ljudi kojima je naloženo da se posvete etičkim, obrazovnim, bratstvenim,
domoljubnim i humanitarnim problemima. Nevidljivo je društvo tajno i najuzvišenije
bratstvo, čiji su članovi posvećeni služenju... arcanum arcandrumu [svetoj tajni].”
Istaknuti devetnaestostoljetni slobodni zidar Albert Pike priznao je da slobodno
zidarstvo ima „dva nauka, jedan skriven i rezerviran za meštre... drugi javan...” Bivši
provincijski veliki arhivar W ilmshurst potvrđuje da se prvi stadij ili početni stupnjevi
slobodnoga zidarstva „bave samo površinskom vrijednošću nauka” i da „taj stadij
golema većina slobodnih zidara, bojimo se, nikad ne prijeđe”.
Čak ni mnogi visoko pozicionirani masoni nikad ne dosegnu unutarnji krug
znanja. U svojim memoarima slavni slobodni zidar Casanova piše „da čak i oni koji 50
godina zauzimaju poziciju meštra možda još nisu upoznati s njegovim M isterijima”.
Epperson iznosi zanimljivu opasku kako će svaki mason poreći da postoji unu­
tarnji i vanjski krug reda zato što „prosječni m ason” doista nije svjestan tog sustava,
dok se „prosvijećeni m ason” obvezao da to neće otkriti. „Taj je drugi sloj zaštićen
prisegom čuvanja tajne, što znači da ćete, ako znate za njegovo postojanje, morati
prisegnuti da to nikome nećete reći", objasnio je.
Struktura moći tog reda također je izazvala zabrinutost među mnogim istraživa­
čima. „Svjetsko slobodno zidarstvo je golema piramida manipulacije", piše zavjerenič­
ki autor leke. „Piramidalna struktura omogućuje eliti, nekolicini u vrhu slobodnoga
zidarstva, da kontrolira većinu obmanjujući je i držeći je u neznanju."
Ta je prijevara ostvarena pružanjem tolikih proturječnih i zbunjujućih infor­
macija i upućenim masonima i radoznaloj javnosti, da se čak ni masonski učenjaci
oko mnogih stvari ne mogu usuglasiti. Mackey priznaje da masonski arhivi „obiluju
povijesnim netočnostima, anakronizmima pa čak i besmislicima”.
Postoji razlog za tu smetenost. „Rast [slobodnoga zidarstva] podudara se s odgo­
varajućim opadanjem zanimanja za ortodoksnu religiju i javno bogoštovlje , napominje
Wilmshurst. „Jednostavna načela vjere i humanističkih ideala slobodnoga zidarstva
među nekim ljudima zauzimaju mjesto teologije koju nude razne crkve.”

231
JIM MARRS

Premda njegovi vođe poriču da se radi o religiji, slobodno zidarstvo ipak nudi
zamjenu za nju. Nije čudno što mora biti oprezno u svojim naučavanjima. Još za
našega pamtivijeka svatko tko je izražavao ideje koje su se javno smatrale svetogrdni­
ma ili bogohulnima riskirao je ozbiljnu osudu zajednice, tjelesne ozljede ili čak smrt.
W ilmshurst tumači da onaj koji traži prosvjetljenje ,.u obliku povišene svjesnosti
i povećanih osjetilnih sposobnosti... mora biti pripravan odreći se svih prošlih pre­
drasuda i misaonih navika te s djetinjom krotkošću i poslušnošću prepustiti svoj um
primanju nekih možda čudnovatih i neočekivanih istina...”
O pisujući učenja slobodnoga zidarstva „prikrivenima” i „tajnovitima”, napisao
je: „Smisao slobodnoga zidarstva... predmet je koji se obično ostavlja posve ncprotu-
mačenim i to u skladu s tim ne shvaća većina njegovih članova, osim možda nekoli­
cine, tako malobrojne da im to postaje osobno učenje...”
Ipak, Wilmshurst daje neke naznake o skrivenoj povijesti slobodnoga zidarstva
kad piše o „zlatnom dobu” kad su „ljudi nekoć svjesno općili s nevidljivim svijetom,
a čuvali su ih, učili i vodili bogovi...” Napominje d a je čovječanstvo skrenulo s puta
nakon „pada” zbog nastojanja da stekne isto znanje kao i njegovi stvoritelji, što je
ideja usporediva s biblijskim „grijehom”.
la j „pad” čovječanstva, prema Wilsmhurstovu tekstu iz 1927. godine, nije uzro­
kovan nikakvim individualnim prekršajem nego „nekom slabošću ili nedostatkom u
kolektivnoj ili skupnoj duši Adamove rase” pa je „u božanskom vijeću" odlučeno da
se „čovječanstvo treba iskupiti i vratiti u prvobitno stanje”, što je proces koji zahtijeva
„goleme vremenske cikluse kako bi se ostvario”. Dodaje i da taj povratak zahtijeva i
„stručnu znanstvenu pomoć onih bogova’ i anđeoskih čuvara zabludjele rase o koji­
ma govore sve drevne predaje i sveti spisi”.
Masonski autor Manly P Hali pokazuje da Wilmshurst nije govorio samo alego-
rički, objasnivši: „U dalekoj prošlosti bogovi su hodali među ljudima i... odabirali su
između sinova čovječjih najmudrije i najodanije. Tim predodređenim i prosvijetljenim
sinovima ostavili su ključeve svoje velike mudrosti... Predodredili su te pomazanike
i odabranike da budu svećenici ili posrednici između njih - bogova - i čovječanstva
koje još nije razvilo oči kojima bi moglo gledati u lice Istini i živjeti... Ti prosvijetljeni
utemeljili su ono što poznajemo kao drevne misterije.”
Dakle, jedna unutarnja masonska tajna tiče se njihove svijesti o prapovijesnim
„bogovima koji su ostavili svoje znanje određenim pojedincima, tako ih prosvijetlivši.
To je znanje proslijeđeno preko drevnih misterijskih škola utemeljiteljima i židovske
i kršćanske religije, za čije su predaje doznali vitezovi templari i donijeli ih u jezgru
modernoga slobodnog zidarstva.
Prijenos od drevnih tajnih društava do modernijih tajnih organizacija pospješila
je pojava tog „iluminiziranoga” slobodnog zidarstva krajem 18. stoljeća, koje je i samo
spojilo stariji ezoterični nauk s kabalističkim tradicijama. Te tajne i dalje vrebaju u
jezgri slobodnoga zidarstva, čak i dok neznani milijuni članova uživaju u njegovoj
vanjskoj filantropiji i kolegijalnosti.
 VLADARI IZ SJENE

Marljiv istražitelj može početi shvaćati te drevne tajne tek nakon vrlo mučnog
i ozbiljnog proučavanja - mnogo se toga još uvijek ne govori izravno, kako priznaju

Druga drevna tajna tiče se ideje reinkarnacije, koja će, ispričava se VVilsmhurst,
„biti čudnovata i vjerojatno neprihvatljiva nekim čitateljima”. Dodaje: „Mi samo
bilježimo ono što tajni nauk uči."
Upravo je ta skrivena i ezoterična strana slobodnoga zidarstva nagnala kritičare
da optuže red da je protureligijski. „Optužbe da su se slobodni zidari bavili okultnim
anostima, osobito alkemijom, astrologijom i obrednom magijom, pratile su red kroz
vijest”, priznaju današnji urednici Mackeyjeve knjige.
Među starim slobodnim zidarima bili su ljudi koji su se nazivali magičarima -
e današnji mađioničari, nego ljudi koji su ime uzeli prema nazivu magi, ili mudraci.
Sve do prosvjetiteljstva u 18. stoljeću, magija je bila samo drugo ime za znanost. Ti
u magičari ozbiljno tvrdili da posjeduju drevno znanje o pretvorbi metala, manipu-
ranju materijom i vječnoj mladosti.
Jedan od najmagičnijih takvih masona bila je osoba poznata kao „Čudotvorac
- kojega se smatra da je živio stotinama godina.
 I G rof Saint-Germain i
i drugi magičari

Ljudi koji su poznavali grofa Saint-Germaina karakteriziraju ga ili kao šarlata

ili kao besmrtnog magičara. Istina je vjerojatno negdje u sredini iako je nedvojbe
bilo nečega neobičnog u tom čovjeku.
Nitko nikad nije saznao njegovo pravo podrijetlo, ali glasina je bilo mno
Neki su tvrdili da je taj izvanredan čovjek, koji je govorio sve europske jezike
pokazivao duboko poznavanje mnogih područja, zapravo bio treći sin Leopolda
Georga, trećeg sina transilvanijskog kneza Ferenca II. i Charlotte Amalie c
Hessen-Rheinfelsa. Okultni autor Hali izvještava da je Saint-Germain jednom
rekao Vilimu od Hessena d a je zapravo transilvanijski knez Rakoczy i da ga je obra­
zovao posljednji vojvoda Medici. S obzirom na to da je Saint-Germain tvrdio kako
je otkrio tajnu besmrtnosti, možda je grofovo pamćenje zaslužno za neke moderne
legende o grofu Drakuli.
Jedni su govorili da je taj istaknuti violinist bio sin portugalskog kralja, dok su
drugi govorili da je samo potomak nekoga lutajućega portugalskog Židova ili, prema
nekim izvještajima, Daniel Wolf, sin jednoga strasburškog liječnika. U jednom izvje­
štaju čak stoji da je plod veze između jedne arapske princeze i gmaza.
Tko god bio, grof od Saint-Germaina, zvan „Čudotvorac" zbog svojega golemog
znanja i socijalnih vještina, pokazao se jednim od najuspješnijih agenata tajnih dru­
štava svojega doba. Prvo se pojavio u Londonu oko 1743. godine, gdje je, dvije godine
kasnije, uhićen kao jakobitski uhoda, ali kasnije je pušten.
Napustivši London, grof je putovao Njemačkom i Austrijom. Upoznao je
Marshala de Belle-Islea, francuskoga ministra rata koji ga je uveo na francuski dvor.
Smjesta je postao popularan, tvrdeći da živi stoljećima nakon što je otkrio „eliksir
života”, formulu za fizičku besmrtnost. Kako pripovijeda Richard Cavendish, grof
je rekao dvoranima da je bio među uzvanicima u Kani kad je Isus pretvorio vodu
u vino i da je poznavao egipatsku kraljicu Kleopatru. Njegovo poznavanje povijesti
bilo je izvanredno, budući da je opisivao pojedinosti događaja koje su zapanjivale
većinu učenih povjesničara. Smatran jednim od najvećih svjetskih umova, francuski
književni div Francois-Marie Arouet, poznatiji kao Voltaire, jednom je izjavio da je
Saint-Germain „čovjek koji zna sve”.

234
 VLADARI IZ SJENE

Očito je bio pravi zabavljač. Jednom je pričao kako je bio prijatelj legendarno-
kralja Richarda Lavljeg Srca, „...okrenuvši se prema svojemu sluzi radi potvrde.
boravljate, gospodine,’ rekao je sluga ozbiljno, ‘da sam u Vašoj službi samo 500
t ft
1a.

Saint-Germain je tvrdio i da zna tajnu uklanjanja grešaka s dijamanata i tran-

utacije raznih kovina. Laboratorij za njegove alkemijske pokuse dao mu je kralj Luj
[, koji ga je angažirao i za tajne diplomatske i špijunske misije. Saint-Germain je
jasnio gdje je stekao svoje izvanredno znanje. „Čovjek mora učiti u piramidama,
što sam ja učio”, jednom je rekao.
Godine 1762. putovao je u Sankt Peterburg, gdje je pomagao pri postavljanju
ljateljeve kćeri, kneginje od Anhalt-Zerbsta, na rusko prijestolje nakon smrti Petra
I. Kći njegova prijatelja postala je poznata kao „Katarina Velika”. „Saint-Germainova
iješanost u zbacivanje ruskoga kralja Petra nije bila sitna prijevara”, napominje
mley, „bio je to veliki državni udar koji je promijenio politički krajolik Europe.
Važnost Saint-Germaina u njegovim je bliskim vezama. Nakon što je napustio
siju, grof se povezao s važnim slobodnim zidarima poput Casanove i budućega
cuskog revolucionara Cagliostra. U Njemačkoj je, prema Cagliostru, Saint-
rmain sudjelovao u formiranju slobodnih zidara i uveo ga u Red strogog obreda u
^zemnoj odaji blizu Frankfurta. Vodstvo tog reda dijelili su vojvoda od Brunswicka
knez Karl od Hessena, „glava svih njemačkih slobodnih zidara i brat Vilima IX.,
rovitelja Mayera Rothschilda. „Jedan od Saint-Germainovih najboljih prijatelja i
nika bio je knez od Hessen-Kassela”, napominje Tomas, „koji je napisao Memoires
moti temps [Sjećanja na moje doba], gdje naziva grofa jednim od najvećih filozofa
:i je ikad živio ."
„Saint-Germain bio je ‘veliki meštar slobodnih zidara’ i onaj koji je uputio
gliostra u tajne egipatske masonerije”, potvrđuje Websterova, koja dodaje da je
glistro ubrzo „uvelike zasjenio svog učitelja”. Cagliostro je osnovao svoj egipatski
anak slobodnih zidara crpeći iz Saint-Germainovih učenja i njegova poznavanja
ovske kabale. Sve je to položilo temelje za iluminatsko preuzimanje njemačkih
dnih zidara.
Dok je bio u Njemačkoj 1774. godine, Saint-Germain je neko vrijeme boravio
Vilima IX. od Hessena. Možda je za vrijeme tog boravka Saint-Germain izmjenji-
tajne s Vilimom i njegovim financijskim savjetnikom Mayerom Rothschildom. S
žirom na Rothschildovo zanimanje za antikvitete kao i za kabalu, možemo zamisliti
ovu očaranost Saint-Germainovim poznavanjem egipatskih misterija.
„Saint-Germainove aktivnosti su važne zato što njegova kretanja pokazuju fasei-
ntnu vezu između ratova koji su se odvijali u Europi, dubljih razina bratstva i klike
mačkih kneževa, osobito kuće H essen”, piše Bramley.
Druga veza između Rothschildova visokog pokrovitelja i okultnoga slobodnog
arstva bio je Jean-Baptiste Willermoz, koji se kao mason od 1753. godine i imućni
izvođač svile iz Lyona nesumnjivo kretao u istim krugovima kao i Mayer Rothschild.

235
JIM MARRS

Willermoz, koji je također tvrdio da je dobivao upute od „nepoznatih nadređenih

boravio je neko vrijeme kod kneza od Hessen-Kassela. Kao član masonskog Obre
izabranog Cohena, Willermoz je bio pokretačka snaga tijekom skupa u Wilhelmsba
1782. godine, a mnogi ga smatraju utemeljiteljem modernog spiritizma.
Willermoz je možda kontaktirao sa Saint-Germainom, budući da u starom dje
pod naslovom Freitnaurer Bruderschaft in Frankreich [Bratstvo slobodnih zidara
Francuskoj], u drugom svesku stoji: „Među slobodnim zidarima pozvanima na veli
konferenciju u W'ilhelmsbadu... nalazimo St. Germaina zajedno sa St. Martinom
mnogim drugim a.”
Saint-Germain i Cagliostro možda nisu jedine veze između židovske kabale
slobodnoga zidarstva. Drugi je aspirant bio tajanstven i slabo poznat čovjek po imen
Havyim Samuel Jacob Falk. „Dok se St. Germain i Cagliostro spominju u svako
izvještaju o magičarima 18. stoljeća, neke osvrte na Falka naći ćemo isključivo
židovskim ili masonskim djelima koja nisu namijenjena široj javnosti”, napomin'
Websterova.
Njemački pjesnik Gotthold Ephraim Lessing, blizak prijatelj kabalističkog fil
zofa Mosesa Mendelssohna i knjižničar vojvode od Brunswicka, visokoga masonsk
dužnosnika, napisao je nekoliko važnih masonskih rasprava pod naslovom Emst un
Falk: Gesprache fiir Freitnaurer (Ernst i Falk: razgovori za slobodne zidare). Prem
to nije dokumentirano, Lessingov naslov ukazuje na vezu između Falka i njemački
slobodnih zidara, među koje spadaju i Hothschildi.
Falk je pobjegao iz Njemačke kako bi izbjegao spaljivanje na lomači kao vještac
stigao je u London 1742. godine, očito kao puki siromah. Ipak, ubrzo je kupio udoban
dom s mnogo srebrnine i zlata, kao i s privatnom sinagogom.
Websterova povezuje Falka ne samo s kabalom nego i s Francuskom revolucijo]
„Vojvoda [od Orleansa] bio je u kontaktu s Falkom dok je boravio u Londonu, a Fal
je podržavao njegov plan uzurpacije”, piše Websterova, pitajući se „bismo li mogli u
Falkovim zlatnim fondovima’ naći izvor nekih od pozajmica koje je u Londonu dobi
vojvoda od Orleansa za financiranje revolucionarnih pobuna...”
Webster je Falka smatrala najvjerojatnijom osobom iz povijesnih zapisa - pore
Rotshchilda - koja je mogla uvesti kabalistička učenja u više stupnjeve slobodnoga
zidarstva. „Falk je uistinu bio više od m asona", piše ona, „bio je visoko upućen -
vrhovni autoritet kojemu su se tajna društva obraćala radi uputa.” Websterova dodaje
da je „nepristupačni” Falk lako mogao biti jedan od „stvarnih upućenika čije se ime
tako pomno čuva u tajnosti... dok St. Germain i Cagliostro... stoje u središtu pozor­
nosti...”
Bez obzira na to predstavljaju li Rothschild ili Falk, ili obojica, tu vezu, očito je
da su i slobodni zidari i vitezovi templari uvelike crpili iz kabale i ideje i obrede.

236
 | Masonske spletke

Godinama je bilo mnogo zabrinutosti, čak i prave paranoje-kao u Antimasonskom

krctu - zbog uloge masonskih redova u svjetskim događajima, počevši od Američke
Francuske revolucije pa sve do danas.
Taj se način razmišljanja može bolje shvatiti nabrojimo li samo nekolicinu važ-
masona, počevši od američkih predsjednika Washingtona, Monroea, Jacksona,
lka, Buchanana, Andrevva Johnsona, Garfielda, Tafta, Hardinga, Trumana, Forda
Teddyja i Franklina Roosevelta. Među ostalim su slavnim američkim masonima
n Hancock, Benjamin Franklin, Paul Revere, Sam Houston, Davy Crockett, Jim
wie, Douglas MacArthur, J. Edgar Hoover i Hubert Humphrey. Među inozemne
vijesne masone spadaju Winston Churchill, Cecil Rhodes, Horatio Nelson, voj-
a Arthur Wellington, sir John Moore, Simon Bolivar, Giuseppe Garibaldi, Franz
■ph Haydn (koji je skladao melodiju za Deutschland iiber alles), Wolfgang Amadeus
lozart, Johann Wolfgang von Goethe, Voltaire (Francois-Marie Arouet), Giuseppe
lazzini, Mihail Bakunjin, Aleksandar Kerenski, Aleksandar Puškin, Benito Juarez i
e de San Martin.
Toliki broj različitih osobnosti nagnao je Baigenta i Leigha na zaključak kako je
emoguće pripisati ikakvu političku orijentaciju ili čak političku dosljednost slobod-
in zidarstvu". Međutim, u svojoj podrobnoj studiji o ranom slobodnom zidarstvu
vitezovima templarima, Baigent i Leigh nisu se obazirali na infiltraciju iluminata
eđu slobodne zidare krajem 18. stoljeća. T aje infiltracija sa sobom donijela Hegelova
Weishauptova razmišljanja, koja uključuju „cilj opravdava sredstvo" i „kako bi se
stigla sinteza, nužne su dvije suprotstavljene sile '. Istraživači zavjera razjasnili su
su iluminizirani slobodni zidari iskoristili svaku priliku za promicanje svoje stvari,
z obzira na to koju bi stranu u određenom trenutku mogli podupirati.
Za masonsku krilaticu Ordo ah ehao, ili Red iz kaosa, općenito se smatra da se
nosi na nastojanje reda da unese poredak znanja u kaos raznih ljudskih vjerovanja
filozofija u svijetu - novi svjetski poredak.
Zavjerenički autor Epperson tumači da ta krilatica zapravo znači da će
Tuciferov ‘poredak’ zamijeniti Božji ‘kaos’”. Texe Marrs smjestio je svoje tumačenje
a svjetovniju razinu, napisavši da je Ordo ah ehao „tajni nauk iluminata” temeljen

237
JIM MARRS

na hegelijanskoj ideji da „kriza dovodi do prilike”. Marrs tvrdi: „Nastoje stvoriti ka

izazvati bijes i nezadovoljstvo medu ljudima i tako iskoristiti očajničku potrebu Iju
za redom."
Bramley vidi upravo taj mehanizam na djelu u Engleskoj nakon zbacivanj
katoličkoga kralja Jakova II. 1688. godine. Napominjući da je Matična velika lož
prenijela masonske stupnjeve na njegova hanoverskog nasljednika, Bramley kaž
„Engleska Velika loža bila je nedvojbeno prohanoverska i njezino je izopćenje unat
političkim prijeporima značilo podršku hanoverskoj stvari. U svjetlu makijavelistič
naravi aktivnosti bratstva, promatramo li Matičnu veliku ložu kao frakciju bratst
stvorenu da održava na životu kontroverznu političku ideju, tj. hanoversku vlast
Britaniji, očekivali bismo da će mreža bratstva biti izvor frakcije koja podržava opor
bu. Upravo se to dogodilo. Ubrzo nakon osnutka Matične velike lože, pokrenut '
drugi sustav slobodnoga zidarstva [masonski jakobiti] koji se izravno suprotstavlj
hanoverancima!”
Navodi o masonskim spletkama - koje je teško naći u srednjostrujaškim publik
cijama i još teže dokazati - nisu ograničeni samo na nejasnu povijest. Jedna priča i
razdoblja Reaganova predsjednikovanja o kojoj se vrlo malo izvještavalo ukazuje na t
da je barem jedna masonska loža kovala urotu za zbacivanje talijanske vlade.
Taj je skandal uključivao i slabo poznatu skupinu povezanu sa slobodnim zidari
ma zvanu Malteški vitezovi, koja je naslijedila vojne redove starih vitezova templara.
John J. Raskob, jedan od trinaest osnivača Američkog reda Malteških vitezova,
bio je umiješan u neuspjeli državni udar protiv predsjednika Roosevelta početkom
1930-ih godina, koji je spriječen tek nakon što je general-bojnik Smedley Butler u
zorio na taj plan.
Među moderne američke vitezove spadaju direktori CIA-e John McCone i
William Casey. Casey je, zajedno s Reaganovim prvim ministrom vanjskih poslova
Alexanderom Haigom, bio povezan s kolegom vitezom po imenu Ličio Gelli, koji je
tijekom 1980-ih godina pretvorio slabo aktivnu talijansku masonsku ložu u ono što se
nazivalo „svjetska fašistička zavjera” uz pomoć mafije. Vatikanske banke i CIA-e.
Propagandu masonica due, poznatija kao Loža P2, osnovana je u Italiji 1877.
godine kako bi služila talijanskim slobodnim zidarima koji dolaze u Rim. Gelli, koji je
postao mason 1963. godine, preuzeo je kontrolu nad Ložom P2 1966. i povećao broj
članova s 14 na gotovo 1000. Očito je imao pomoć. Mino Pecorelli, i sam član P2,
tvrdio je da je CIA financirala P2, a tu je optužbu ponovio unajmljeni agent CIA-e
Richard Brenneke 1990. godine. Pecorelli je kasnije pronađen ustrijeljen u usta, što
je primjer klasičnoga gangsterskog ubojstva. Prema Ickeu, Loža P2 nije bila povezana
samo s CIA-om, nego i s „karbonarima, spojem slobodnih zidara, mafije i [talijanske]
vojske...”
Gelli - „poslovni partner [nacističkoga ratnog zločinca] Klausa Barbieja,;
financijski pomagač [fašističkoga južnoameričkog diktatora] Juana Perona, plaćeni
suradnik CIA-e i počasni gost na Reaganovoj inauguraciji 1980. godine" - stvorio je

238
 VLADARI IZ SJENE

o što je u optužnici talijanskoga suda nazvano „tajnom strukturom koja je imala

jerojatnu sposobnost kontroliranja državnih institucija u tolikoj mjeri da je prak-
ki postajala država unutar države”. Gelli je tvrdio i da je u prijateljskim odnosima
bivšim direktorom CIA-e i predsjednikom Georgeom Bushem, za kojega neki tvrde
je bio „počasni” član Lože P2.
Godine 1981. talijanske su vlasti otkrile urotu P2. Pretraživši Gellijev dom, pro­
šle su popis imena masonskih zavjerenika, koji je uključivao tri ministra, četrdeset
nova parlamenta, četrdeset tri generala, osam admirala, šefove sigurnosne službe,
licijske načelnike iz četiri velika grada, industrijalce, novčare, estradne zvijezde,
adeset četiri novinara i stotine diplomata i državnih službenika.
Također su pronašle dokument pod naslovom „Strategija napetosti”, pomno
rađen plan za izmišljanje porasta ljevičarskoga terorizma tako da Talijani zatraže
toritativnu ili čak fašističku vlast. Taj se plan razvio iz operacije zvane „Gladio",
ju je odmah nakon Drugoga svjetskog rata kreirao dužnosnik CIA-e Jam es Jesus
gleton u nastojanju da spriječi komunističko preuzimanje vlasti u Italiji. Taktika
dija uključivala je stvaranje saveza između mafije i vatikanskih dužnosnika kao i
lA-e i Malteških vitezova.
Nekoliko je istražitelja tvrdilo da je glavna snaga iza Lože P2 bila vrlo tajnovita
)nska Velika alpska loža iz Švicarske, čije članstvo uključuje gotovo sve iole važne
be u toj zemlji banaka. Bivši britanski premijer i član Bilderberga, Harold Wilson,
»ao je članove alpske lože „ciriškim patuljcima”, tvrdeći da su moćniji od svake
e.
P2 je bila upletena u nekoliko terorističkih činova, počevši od napada na
Jjezničkoj stanici u Bologni 1980. godine u kojemu je poginulo 85 osoba i možda
• u obaranju Pan Amova leta broj 103 iznad Lockerbieja u Škotskoj. Prema slabo
minjanom izvještaju istražitelja osiguravajuće kuće tog avioprijevoznika, među
ama na Pan Amovu letu bio je i tim CIA-e na povratku u Washington s izvje-
jem o otkriću krijumčarenja droge i oružja od CIA-e na Bliskom istoku koje su
ncirali članovi P2. Tim nezakonitim aktivnostima upravljalo se iz Washingtona
sličan način kao u skandalu Iran-Contra, i navodno su uključivale visoke duž­
nike. Drugi agenti CIA-e brzo su stigli na mjesto pada i navodno umaknuli s
čnim dokazima.
Zavjerenički autor Jonathan Vankin izvještavao je o tvrdnjama talijanskih medi-
da je Ložu P2 financirala panamska tvrtka Amitalia i da je invazija predsjednika
sha na Panamu 1989. godine bila djelomice izlika za uništavanje dokaza koji
ezuju njega, Ložu P2 i CIA-u s bombardiranjem Pan Amova leta 103. Vankin je
lovažio tu tvrdnju kao „još jednog demona probuđenog iz zavjereničkog pakla",
je ipak iznio mnoge intrigantne dokaze koji podupiru tu tezu.
! Za vrijeme kasnijih suđenja u Italiji koja su uključivala članove P2, neprekidno
spominjalo jedno istaknuto američko ime - ime koje je blisko povezano s tajnim
štvima u SAD-u. Talijanski premijer Giulio Andreotti, Gellijev bliski prijatelj

239
JIM MARRS

kojemu se sudilo za umiješanost u mafijaške poslove, naveo je Henryja Kissingera kao

karakternog svjedoka. Povrh toga, i jedan bliski suradnik i udovica bivšega talijanskog
premijera Alda Mora - kojega su navodno otele i ubile ljevičarske Crvene brigade
1978. godine - svjedočili su da je Kissinger rekao Moru da prekine svoju stabilizacij­
sku politiku ili „ćeš to skupo platiti”.
U jednom članku u londonskom Independent tvrdi se da je skandal oko P2
mogla smisliti CIA preko članova P2 u talijanskoj Vladi. Drugi su čak tvrdili da je
cijeli skandal oko P2 možda orkestrirao zagonetni i vrlo tajnoviti Sionski priorat.
Slučaj P2 izazvao je velik skandal u Europi, ali dobio je malo pozornosti u ame­
ričkim medijima, čak i kad je počeo bacati sjenu na najviše vatikanske dužnosnike,
američkog biskupa Paula Marcinkusa i Kissingera.
Michele Sindona i Roberto Calvi, dva istaknuta člana buntovne Lože P2, bili su
umiješani u brojne upitne poslovne dogovore s Marcinkusom, američkim katoličkim
biskupom koji je tada vodio Vatikansku banku. Sindona je kasnije optužen da je prao
novac i za sicilijansku i za američku mafiju, a Calvi je koristio vatikanski novac za
ulaganja u banke i pothvate diljem svijeta, uključujući vašingtonski zloglasni kom­
pleks Watergate.
Marcinkus i Vatikanska banka postali su veliki dioničari banke Ambrosiano, čiji
je vlasnik bio Sindonin partner Calvi (zvan „Božji bankar” zbog svojih vatikanskih
veza). Sredinom 1982. godine, kad se mafijaško-masonsko-fašističko-vatikanski plan
počeo dalje razmrsivati, osuđeni je Calvi pobjegao u London, gdje je pronađen obje­
šen za skelu ispod mosta Blackfriars u okolnostima s masonskim konotacijama. Sam
nekoliko sati prije toga, Calvijeva tajnica Graziella Corrocher - koja je slučajno bila
i knjigovotkinja Lože P2 - pala je ili bila gurnuta s prozora na trećem katu zgrade
banke Ambrosiano.
Godine 1986. Sindona i jedan sukrivac osuđeni su zbog naređivanja ubojstv
Giorgia Ambrosolija. Kao stečajni upravitelj, Ambrosoli je ustrijeljen 1979. godine
nakon što je pronašao dokaze o kriminalnoj aktivnosti u Sindonim dokumentima do
je radio u njegovu domu. Samo dva dana nakon što je osuđen na doživotni zatvor,
Sindona je pronađen mrtav zbog trovanja cijankalijem u svojoj ćeliji. Iako se još uvijek
raspravlja o tome je li Sindonina smrt posljedica samoubojstva ili ubojstva, on je prije
smrti rekao: „Boje se da bih mogao odati neke vrlo škakljive stvari za koje oni ne žel
da se objelodane.”
Marcinkus je nakon jam stva da ga neće tužiti talijanske vlasti osramoćen napu
stio Vatikan i vratio se u SAD kako bi se napola umirovio. Ironično je da je upravo
imenjak banke Ambrosiano - sveti Ambrozije milanski - u 4. stoljeću osudio s
kamate na pozajmice kao „protivne prirodi”.
„Njujorški javni tužitelj Frank Hogan, koji je tužio nekoliko mjesnih mafijaša
zbog nezakonitog poduhvata [s P2], pokušao je izručiti i tužiti i Marcinkusa, ali bio
je blokiran intervencijom Bijele kuće”, napominje Wilson. Gelli, koji ima nekolik
optužnica u Italiji, po svemu sudeći ostaje slobodan i skriven.

240
 VLADARI IZ SJENE

Ti su masoni „organizirali prijevare koje su dovele do najvećih bankovnih stečaja

u američkoj i talijanskoj povijesti", izvještavaju Vankin i Whalen, međutim, tu kata­
strofu vrijednu milijarde dolara američki mediji gotovo uopće nisu pratili.
Birtanski autor Icke ponovio je strahove mnogih teoretičara zavjera kad je napi­
sao: „Čvrsto vjerujem da se nešto slično događa u Velikoj Britaniji i u mnogim drugim
ržavama [SAD-u], što odražava metode i ciljeve Lože P2”.

241
 Slobodno zidarstvo
protiv kršćanstva

Svaki pokušaj temeljite rasprave o unutarnjem funkcioniranju i filozofiji slo

noga zidarstva zapeo bi na beskrajnim pojedinostima i neriješenim prijeporima. To
na kraju krajeva tajno bratstvo i trebaju mu određene tajne.
Dovoljno je reći da slobodno zidarstvo predstavlja neskriveni most do mode
ga doba za tajna učenja drevnih misterija, čime se izlaže gnjevu i Crkve i države.
To je jasno tvrdio masonski autor Mason F Hali, napisavši: „Slobodno je zi
stvo stoga više od puke društvene organizacije stare nekoliko stoljeća, i može se s
trati nastavkom filozofskih misterija i inicijacija drevnih naroda.”
W ilmshurst je bio još određeniji. N apisao je: „Kad je kršćanstvo post
državnom religijom, a Crkva svjetskom silom, materijaliziranje njezina nauka b
se nastavilo i samo se povećavalo kroz stoljeća. Um jesto da postane ujedinjuju
sila kao što su htjeli njezini vođe, njezino vezivanje uz svjetovno vlasništvo u *
nilo ju je razjedinjujućom. Zlouporabe su dovele do raskola i sektaštva... dok su
protestantske zajednice i takozvane ‘slobodne’ Crkve na nesreću posve otrgnule
izvorne tradicije, a njihova tobožnja sloboda i nezavisnost nisu ništa doli zaroblf
nost vlastitim idejama, koje nemaju veze s temeljnom gnozom ni razumijevanja
one M isterije koje se uvijek nalaze dublje od popularne javne religije odfeđen
razdoblja... Od potiskivanja tih Misterija u 6. stoljeću, njihova predaja i učen
nastavljaju se u tajnosti i pod raznim krinkama, i tom nastavljanju pripada n
današnji masonski sustav.”
Dakle, još je jedna tajna otkrivena. Slobodni zidari i njihovi preteče prenosili
znanje štetno i opasno po organiziranu religiju.
Dok prihvaćaju kršćanske ideale bratske ljubavi, milosrđa i istine, čak i masons
autori jasno govore da slobodno zidarstvo nije dodatak kršćanskoj religiji. Najdubi'
tajne reda, od kojih su neke, čini se, antiteza kršćanstva, izazivale su priličnu sumnj
mnogo godina, uključujući zabranu rane Crkve.
28. travnja 1738. godine, samo godinu nakon što je slobodni zidar Ramsey javr
povezao slobodno zidarstvo s izopćenim vitezovima templarima, papa Klement XII
izdao je svoju slavnu bulu In eminenti. O sudio je slobodno zidarstvo kao pogansko
nedopušteno te zaprijetio izopćenjem svim katolicima koji mu se priključe.

242
 VLADARI IZ SJENE

M odemi kršćanski autori nastavili su osuđivati taj red. „Masoni imaju samo
jedan cilj”, zaključio je Epperson, ,.da potpuno unište kršćanstvo..."
Drugi u slobodnom zidarstvu u najboljem slučaju vide podvojeno javno staja­
lište. Novinar Still, koji je opširno analizirao tu skupinu, napisao je 1990. godine:
„Svaka značajka masonerije čini se da ima i dobru i lošu stranu - zlo i dobroćudno
tumačenje. Oni koji žele naći kršćansko tumačenje u njegovim simbolima mogu
pronaći brojna objavljena masonska opravdanja. Oni koji žele pokazati d a je m ason­
stvo zapravo oblik deizma - stvorenog za sve religije i vjere - to vrlo lako mogu
učiniti.”
Websterova, ta rana istraživačica slobodnoga zidarstva i autorica, složila se s
tim, napisavši 1924. godine: „Istina je d a je slobodno zidarstvo u generičkom smislu
naprosto sustav povezivanja ljudi radi bilo kojeg cilja, budući da je očito kako se ale­
gorije i simboli, kao x i y u algebri, mogu tumačiti na stotine različitih načina.”
No, masonski autori sami otkrivaju da red nije bez metafizičke ideje, zapravo
je u velikoj mjeri posvećen razumijevanju božanskog. „Oslobođen od ograničenja
vjerovanja i sljedbe, mason je gospodar svih vjera”, piše Manly R Hali. „Slobodno
zidarstvo... nije vjerovanje ili nauk, nego univerzalan izraz božanske mudrosti... koja
se otkriva kroz tajnu hijerarhiju prosvijetljenih umova.”
Hali je vidio slobodno zidarstvo kao „svjetsko sveučilište koje podučava humani­
stičkim znanostima duše sve koji žele slušati njegove riječi”. Rekao je da su tradicije
stotine religija i znanje tisuća naraštaja rodile masonsku filozofiju.
W ilmshurst je ustvrdio da je masonstvo „sustav religijske filozofije po tome što
nam pruža nauk o svemiru i našem mjestu u njemu”.
Iako je pisao 1920-ih godina, Wilmshurst zvuči kao pravi sljedbenik new agea.
Pisao je o „pozitivnoj energiji”, reinkarnaciji ili regeneraciji duha, kao i o osobnoj
„auri ”, kojom je objašnjavao kićenu haljinu biblijskog Josipa. Čak je otišao tako daleko
te ustvrdio: „Baš kao što naša masonska organizacija ima više skupštine i vijeća... tako
u golemu sustavu naše svemirske strukture postoje stupnjevi višeg života, hijerarhije
nebeskih bića koja djeluju i pomažu... iznad našeg shvaćanja.”
Navevši sve to, Wilmshurst tvrdi da se „tajne” slobodnog zidarstva tiču samoo-
pažanja ljudske duše, ali da „izvan toga kratkog osvrta na tu temu nije preporučljivo
ovdje reći nešto više”. Očito, nisu sve masonske tajne dostupne javnosti, usprkos
obilju objavljenog materijala.
Lako se vidi zašto Still, Epperson, Websterova i drugi u slobodnom zidarstvu vide
podmukli pokušaj da se potkopa kršćanstvo. Still tvrdi da masonski inicijacijski obredi
„predstavljaju sustav za postupno i neprimjetno poravnavanje ljudskih religijskih vjero­
vanja. Tako se kršćanin polako potiče da postane deist [onaj koji ne vjeruje u nadnaravnu
božansku intervenciju u ljudskom razvoju]; deist postaje ateist; ateist postaje sotonist.”
Na jednom drugom mjestu Still se ogradio od tvrdnje da su masoni sotonisti.
Rekao je da je masonski bog zapravo Lucifer i objasnio da je razlika u tome što „luci-
ferovci misle da čine dobro, dok sotonisti znaju da su zli”.

243
JIM MARRS

Epperson se slaže s tim luciferovskim tumačenjem te piše: „Dakle, unutarnja ’

tajna masonskoga reda d aje Lucifer njihov tajni bog.” Citira meštra Pikea: „Možete
ponoviti 32., 31. i 30. stupnju - masonska se religija treba, preko svih nas inicira-
u visoke stupnjeve, pridržavati čistoće luciferskog nauka.”
Wilmshurst je to objasnio tipičnom masonskom nerazumljivošću: „Pogleda
se jasno, kršćanski i masonski nauk jednaki su po namjeri, premda se razlikuju
metodama. Prvi kaže Via crucis’ [putem križa]; drugi ‘Via lucis’ [putem Lucifera]
no ta su dva puta isti pu t.”
To vjerovanje u dva odvojena, ali jednaka boga u značajnoj mjeri podupire o
koji povezuju slobodno zidarstvo s francuskim katarima i starijim gnosticima, koje!
nemilosrdno istrijebila Katolička crkva. Obje su sljedbe bile poznati dualisti, oni k
vjeruju u jednaku snagu dobra i zla, svjetla i tame.
Znakovito je da su se 1980-ih godina kršćanski fundamentalisti uznemirili
su saznali da je trust Lucis, njujorška neprofitna new age organizacija oslobode;
poreza koja se bavi stvarima omiljenim među tajnim društvima, poput ekonomi'
i ekologije, prvobitno osnovana kao nakladnička tvrtka Lucifer. Objavljivala je dje
Alice Bailey i madame Blavatsky, koje su zagovornice teozofije. Predstavnici trus
objasnili su da „Lucifer tu znači ‘lučonoša ili zvijezda Danica’ te da nema nikale
veze sa Sotonom kako se općenito smatra ”,
Suprotno od ideje da su Pike i drugi masoni naprosto Sotonini štovatelji, nek
liko masonskih autora pokazuje da se tu ne radi o tako pojednostavljenim stvarim
Čak i antimasonski autor Epperson pokazuje da je Pike dublje proučio svoju tem
navodeći riječi iz Pikeove knjige Magnum Opus: „Svi su priznavali dva boga s razli'5
tim okupacijama, jedan čini dobro, a drugi zlo koje nalazimo u prirodi. Prvi se naziv
bogom', drugi ‘demonom’. Perzijanci ili Zaratustra prozvali su prvog Ormuzd,
drugog Ahriman, i za prvog kažu da predstavlja narav Svjetla, a drugi Tame. Egipć
su prvog nazivali Oziris, a drugoga Tifon, njegova vječnog neprijatelja.”
Still je objasnio da, prema luciferovcima, Bog ima dvojnu narav - stranu pun
Ijubavi, Lucifer, i lošu stranu, Adonaj, jednake moći, ali različitih nakana. „Tu idej
simbolizira budistički kružni simbol janga i jina ili uzorak crno-bijelog polja koji
vida na podovima masonskih loža ili zgradama”, piše on.
Pike piše da je Adonaj, jedno od biblijskih imena za Boga, bio suparnik Ozirisa,
egipatskog boga sunca, važne figure u masonskim tradicijama.
Neki antimasonski autori vide u masonskim simbolima starog Egipta povratak
štovanju poganskoga boga Sunca. Međutim, Pike u svojoj knjizi Morah and Dogrn
(Moral i dogma), namijenjenoj samo masonskoj jezgri, jasno daje do znanja da je što-j
vanje Sunca krivotvorenje starijeg vjerovanja. „Prije više tisuća godina ljudi su štovali
Sunce... Prvobitno su gledali u krugu [zvijezdi našeg Sunčeva sustava] nevidljivog
boga... Štovanje Sunca [nevidljivog boga] postalo je temelj svih antičkih religija.”

* Zapravo „putem svjetla", nap. ur.

244
 VLADARI IZ SJENE

Ta tajna postaje jasnija nakon što se pomnijom analizom otkrije da je taj veliki
graditelj svemira vrhovno stvaralačko biće, dok prema Pikeu „bog sunca [Oziris]...
nije stvorio ništa”.
Masonski autori razlikuju nebesko „Sunce” i boga „Sunca”, koji je, kako kažu,
nositelj svjetla. Dar svjetla - koje se obično tumači kao znanje - uvelike se poštuje u
masonskim obredima. Zanimljivo je da se naziv „zvijezda Danica” i „nositelj svjetla”
povremeno odnose na Isusa.
Dakle, jedna masonska tajna održava vjerovanje starih gnostika i katara prema
kojemu postoji samo jedan veliki stvaralački kozmički bog, koji se u masonskoj litera­
turi naziva velikim graditeljem svemira, ali da možda postoje dva suprotna aspekta tog
božanstva. Skriveni je aspekt tog vjerovanja ideja da su u dalekoj prošlosti Zemljom
hodali „bogovi”, ili moćna neljudska bića iz hebrejske Biblije i još starijih babilonskih
i sumerskih legendi. Prema raznim predajama, upravo su ti „bogovi” donijeli ljudima
civilizaciju i znanost.
Da su slobodni zidari iz jezgre razumjeli znanstvena, kao i metafizička načela,
ilustrira njihovo štovanje grčkih spisa koje su Platonovi učenici nazivali Hermes
Trismegistos, po grčkom bogu Hermesu, koji je utemeljio alkemiju i geometriju.
Slobodni zidari crpe svoju filozofiju i od grčkog filozofa Pitagore, koji je uvelike utje­
cao na Platona, idola Cecila Rhodesa i Johna Ruskina.
I Pitagora, koji je tvrdio da se Zemlja kreće oko Sunca, i hermetički spisi navodno
su koristili tajnu „znanost” koja je preživjela Noin potop. Hermes, kojega su Egipćani
štovali kao Thotha i smatrali d a je imao duboko znanje o bogovima i zvijezdama, izra­
zio je načelo „kako gore, tako i dolje”. To je ukazivalo na znanje o sveopćem jedinstvu,
što se zgodno uspoređuje s Einsteinovom jedinstvenom teorijom polja. „Od najma­
nje stanice do najširih galaktičkih prostranstava prevladava repetitivni geometrijski
zakon, i to se shvaćalo od najstarijih vremena”, objašnjava Laurence Gardner.
W ilmshurst tvrdi da će osoba koja dosegne „vrhunac masonske vjere” postati
„svjesna da je mjerilo univerzuma, shvatit će da su Zemlja, nebesa i sav njihov sadržaj
vanjska očitovanja, projicirane slike odgovarajućih realnosti prisutnih unutar nje”.
Alkemija je postala poznata kao „hermetička znanost”, a slobodno zidarstvo
sadrži i hermetičke ogranke i hermetičke obrede. Mitsku i magičnu praksu alkemije
proslijedili su Egipćani. „Bilo je to više od znanosti”, objašnjavaju Picknett i Prince.
„Praksa je obuhvaćala finu mrežu međusobno povezanih djelatnosti i načina razmi­
šljanja, od magije do kemije, od filozofije i hermetike do svete geometrije i kozmo­
logije. Također se bavila onim što ljudi danas nazivaju genetičkim inženjeringom i
metodama odgađanja procesa starenja te pokušajima stjecanja fizičke besmrtnosti.”
„N e može biti dvojbe da su neki takozvani [masonski] visoki stupnjevi očito
prožeti hermetičkim elementima. To se ne može poreći”, piše masonski povjesničar
Mackey. Ta je hermetička tradicija koncentrirana u tajnom društvu bliskom slobod­
nim zidarima - rozenkrojcerima.

245
 i Rozenkrojceri

Neki istraživači smatraju da je slobodno zidarstvo poteklo iz starijih mistični

tradicija rozenkrojcera, tajnoga bratstva sa znanjem koje navodno seže do antike.
U dokumentima koji su danas dostupni u Francuskoj stoji d a je Red ružina kri
utemeljio 1188. godine predmasonski templar po imenu Jean de Gisors, vazal engl
skog kralja Henrika II. i prvi nezavisni veliki meštar Sionskog reda.
Neki noviji autori, međutim, smatraju da su rozenkrojcerstvo i slobodno zidars
dvije odvojene filozofije koje su se spojile tek u 18. stoljeću uz utjecaj iluminata.
Sto god bilo točno, ostaje činjenica, što potvrđuje i Mackey, da je „rozenk"
cerski element bio vrlo rasprostranjen među Hautes Grades ili visokim stupnjevi
[slobodnih zidara] na europskom kontinentu sredinom 18. stoljeća”.
Premda roznekrojeceri tvrde da vuku podrijetlo još od starog Egipta pa i otprij
njihovo se ime počelo spominjati tek 1614. - 1615., s objavljivanjem dviju rasprav
Jednu, pod naslovom Fama Fratemitalis Rosae Crusis ili „Prikaz rozenkrojcersk
bratstva”, navodno je napisao Christian Rosenkreutz (u doslovnom prijevodu: r ir '
križ), a potanko opisuje njegova putovanja kroz Svetu Zemlju i mediteransko podru
je te stjecanje ezoteričnoga istočnjačkog znanja. Nakon učenja s prosvijetljenim š
njolskim alumbradositm, Rosenkreutz se vratio u Njemačku, gdje je utemeljio R
ružina križa.
Ime se različito tumačilo kao igra s prezimenom Rosenkreutz, kao izvedenica
latinskog ros ili rosa i crux ili križ, kao kemijski simbol za „svjetlo” - dakle, zn an je,!
kao aluzija na krvavi Isusov križ ili crveni križ na štitovima vitezova templara. Gr
Mirabeau, masonski vođa Francuske revolucije, tvrdio je da rozenkrojceri zaprav
nisu ništa drugo doli izopćeni vitezovi templari koji su nastavili djelovanje pod d
gim imenom.
Fiktivne rasprave, poznate kao „rozenkrojcerski manifesti”, razotkrivale su post
janje toga tajnog bratstva i obećavale dolazak doba prosvijetljenosti zajedno s otkriv
njem drevnih tajni. Najvjerojatnije ih je napisao Johann Valentin Andrea, njema“
luteranski svećenik koji je mnogo putovao po Europi prije nego što je postao duhov
savjetnik vojvode od Brunsvvicka, predsjednika masonskog skupa u Wilhelmsbadu
masonskog čelnika povezanog s Vilimom od Hessea i Rothschilđima.

246
 VLADARI 12 SJENE

Prema Mackeyju, Andrea je smislio te rasprave u nastojanju da prodrma društvo

kako bi se „okolnosti njegovih bližnjih mogle popraviti, a suha, jalova teologija Crkve
preobratiti u neki životniji, djelatniji, čovječniji sustav”.
Treća rozenkrojcerska publikacija, fantazija Chemische Hochzeit ili Kemijsko
vjenčanje Christiana Rosenkreutza, bila je toliko ispunjeno simboličkim referencama
na izopćene vitezove templare da ju je Katolička crkva osudila zajedno s roznekrojcer-
skim manifestima. Jedno rano njemačko rozenkrojcersko društvo zvano Red zlatnog
ružina križa postalo je temelj masonskog Reda strogog obreda, koji je mnogo godina
kasnije skrivao iluminate.
Crkva je rozenkrojcere smatrala sotonistima i optuživala ih da sklapaju ugovore s
đavlom i žrtvuju djecu. Drugi su ih smatrali pretečama današnje znanstvene analize,
kao i zaštitnicima drevnih tajni.
Među istaknute rozenkrojcere spadaju Dante Alighieri (autor Božanstvene kome­
dije), dr. John Dee (znanstvenik i špijun „007” kraljice Elizabete I.), Robert Fludd
ikoji je sudjelovao u prevođenju Biblije na engleski za kralja Jakova I.) i sir Francis
Bacon, čiji su spisi nadahnuli kolonizaciju Amerike. Premda je živio prije tog reda,
Picknett i Prince nalaze rozenkrojcerske ideale i kod Leonarda da Vincija, za kojega
tvrđe d a je načinio slavno torinsko platno pomoću rane fotografske tehnike, služeći se
vlastitim crtama lica kao modelom.
Većina istraživača vidi rozenkrojcerski pokret kao veliku silu u tadašnjoj borbi
između znanstvenoga racionalizma i crkvene dogme, koja je rezultirala raspadom
Svetoga Rimskog Carstva, nastankom protestantizma i nakon toga Anglikanske crkve,
o i renesanse. Prema Picknettu i Princeu, „nije pretjerano reći da rozenkrojcerstvo
t renesansa”, [naglasak u izvorniku]
Gardner dodaje: „Nakon [protestantske] reformacije, rozenkrojcerski je red bio
velike odgovoran za novo, duhovno svjesno okruženje. Ljudi su otkrili da je apostol-
a povijest rimskih biskupa potpuna prijevara i da je Crkva smišljeno sabotirala priču
Isusu. Također je postalo očito da su rozenkrojceri - poput katara i templara prije
jih - imali pristup drevnom znanju koje je imalo više prave vrijednosti od svega što
širio Rim.”
Ali, uspon protestantskih redova malo je toga učinio da bi smanjio nasilje
smjereno protiv bilo koga tko se otklanja od aktualnog načina razmišljanja. Gardner
'ještava da su, ironično, „rozenkrojcerski znanstvenici, astronomi, matematičari,
oreplovci i arhitekti postajali žrtvama opasne protestantske elite. Anglikanski sveće-
ici nazivali su ih poganima, okultistima i hereticima, baš kao ranije Rimska crkva.”
Tako je racionalne humanističke rozenkrojcere Crkva otjerala u ilegalu. Kad
1717. godine osnovana masonska Velika matična loža, rozenkrojcerski čelnici
hristopher Wren i Elias Ashmole učvrstili su unutar reda spekulativnu masoneriju
ziranu na rozenkrojcerima. Upravo je deklarirani rozenkrojcer Ashmole, prema
ebsterovoj, koncipirao tri postojeća masonska stupnja koje je usvojila Velika loža.
vetnaestostoljetni masonski autor J. M. Ragon ustvrdio je da su se rozenkrojceri i

247
JIM MARRS

slobodni zidari spojili u to vrijeme, čak se i sastajući u istoj sobi u M ason s' Hallu
Londonu.
„Nakon 1750. godine... tamo gdje su postojale jasne razlike između maso;
rozenkrojcera i organizacija koje su se pozivale na templarsko podrijetlo, iznena
su sve te skupine postale tako čvrsto isprepletene da su se činile praktički jednom
istom ”, izvještavaju Picknett i Prince.
Dva konkurentska roznekrojcerska reda danas su još aktivna u SAD-u. Oi
tvrde da posjeduju tajne koje su im proslijeđene iz starog Egipta i oba su predm
ismijavanja i prezira od religijskih fundamentalista.
Rozenkrojcerske su publikacije doista pokazivale znanje koje je uvelike nadm
šivalo doba njihovih utemeljitelja. Gardner je glatko ustvrdio da rozenkrojcerska fil
zofija vuče podrijetlo preko Platona i Pitagore do egipatske misterijske škole farao
Tutmozisa III., oko 1500 godina prije Krista. Tu vezu potvrđuju i nalazi Websterov
Ona piše: „Rozenkrojcerstvo je bilo spoj drevne tajne tradicije koju su praoci proslij
dili preko grčkih filozofa i prve židovske kabale.”

248
 Osvrt

Kao i u slučaju dvadesetostoljetnih ratova i sukoba, tragovi agitiranja i manipu-

ranja tajnih društava pronađeni su i u ranijim pobunama i revolucijama, uključujući
merički građanski rat te Francusku i Američku revoluciju.
Što se tiče lokalnoga američkog sukoba, postaje jasno da su europski posrednici
taknuli nasilje i na Sjeveru i na Jugu. To je agitiranje našlo plodno tlo među doma-
m fanaticima kao što je John Wilkes Booth, član tajnih Vitezova zlatnoga kruga.
Europski bankari i pozajmljivači, pod vodstvom sveprisutnih Rothschilda,
nancirali su obje strane. U biti, Američki građanski rat bio je borba za kontrolu
među europskih bankara i Abrahama Lincolna - jedinog čovjeka u SAD-u koji je,
ini se, shvaćao koje su sile u igri.
Nakon izbijanja rata, Britanija i Francuska koncentrirale su postrojbe u Kanadi i
Meksiku očekujući pravu priliku da iskoriste situaciju. Tek je „Proglas o oslobođenju"
predsjednika Lincolna istaknuo ropstvo kao glavni uzrok sukoba, a potajna interven-
j a ruske mornarice osujetila je taj plan za razbijanje SAD-a.
Bio je to neuspjeh za europska tajna društva, koja su uspješno uništila i Crkvu
i monarhiju u Francuskoj između 1789. i 1799. godine. Najprije agitirajući preko
' kobinskih društava, a kasnije se služeći plaćenim agentima koji su vodili svjetinu
na Bastilju i plemićke domove, članovi tih društava potaknuli su revoluciju i kasnije
davinu terora.
Uloga slobodnih zidara, i poglavito „iluminiziranih” loža, bila je očita i u toj
ncuskoj tragediji. Neke masonske publikacije ponosno su priznale umiješanost
slobodnih zidara. Mnogi masoni, uključujući predsjednika Thomasa Jeffersona, podr­
žavali su Francusku revoluciju i prve pobune u mladim Sjedinjenim Državama.
Čak je dokumentirana i umiješanost slobodnih zidara u Američku revoluciju,
' r mnogi su kolonisti bili angažirani u „bojnim ložama” prije raskida s Britanijom.
Možda je upravo bratoubilački karakter pobune spriječio daleko nadmoćniju englesku
ojsku da energično povede rat protiv odrpanih kolonijalnih pobunjenika, osiguravši
ko uspjeh njihove pobune.
Slobodno zidarstvo, koje je preraslo u važnu i moćnu silu nakon revolucije,
pretrpjelo je ozbiljan neuspjeh počevši od otmice kapetana Williama Morgana 1826.

249
JIM MARRS

godine. Sumnjičavi članovi antimasonskoga pokreta izazvali su dugogodišnji gubi

članova i ugleda tog reda.
I to je možda bilo jednako dobro, budući da dokumentirana povijest njema'
iluminata jasno ukazuje na postojanje tajnoga društva čija je svrha rušenje svake vi
i religije. Usprkos zakonima protiv tog reda, iluminati su se samo sakrili među
novima slobodnih zidara. Njihove ideale nastavili su promicati tajni Okrugli sto
Cecila Rhodesa, potpomognuti snagom frankfurtske lože, koja je bila pod kontro
hesenske vladarske obitelji, Rothschilda i njihovih suradnika.
Grof od Saint-Germaina i drugi „magičari” prenijeli su drevno znanje s Blis
istoka u jezgru slobodnoga zidarstva. To je znanje uključivalo tajne predaje vezane
biblijski prikaz Isusova života kao i uz podrijetlo i svrhu čovječanstva, koje su
mnogočemu razlikovale od tadašnje crkvene dogme. Ustvari, mnogi kritičari slo
noga zidarstva, tada i danas, optužuju taj red da je protukršćanski, ako ne i izra
sotonistički. Takve su optužbe iziskivale krajnju tajnovitost, budući da su otpa
od Crkve dugo bili podvrgnuti osudi zajednice, pa čak i fizičkom nasilju.
Tajnovitost je ostala uobičajenom među tajnim društvima sve do kraja 20.
ljeća kad je otkriveno da su članovi talijanske lože Propaganda l)ue (P2) pota’
fašističku urotu koja je uključivala Vatikan, neke velike banke, mafiju i CIA-u.
Tajne slobodnoga zidarstva zacijelo su duboke i izuzetne, s obzirom na to da
zbog njih njegovi članovi stoljećima ustrajno nastojali zaštititi i propagirati svoje 7
nje unatoč službenoj i crkvenoj osudi te ugnjetavanju. Potpuno je jasno da to zn
koje se prenosilo uglavnom putem obrednih alegorija i simbola, potječe iz razd
starijeg od drevnog Egipta.
Vrlo je znakovito da mnoga ezoterična vjerovanja potječu iz Egipta te osobit
drevnih kultura Perzije.
No, svaka rasprava koja se tiče filozofije, magije i religije brzo zapne u m
definicija, tumačenja i osobnih vjerovanja. Neosporna je činjenica da postoji zna"
prapovijesni prizvuk u nauku i slobodnoga zidarstva i rozenkrojcera. To će biti po
istraženo u vezi s drevnim misterijima.
Međutim, prvo valja razmotriti kako su neke niti toga drevnog znanja stigle
slobodnih zidara. Čini se da su glavni izvor tih drevnih tajni bila otkrića jedne sk
ne srednjovjekovnih vitezova: legendarnih vitezova templara.

250
 Četvrti dio
STARIJA TAJNA DRUŠTVA
Templarsko poznavanje rane povijesti kršćanstva nesumnjivo je
bilo jednim od glavnih razloga za njihov progon i konačno ukinuće.
Manly R Hali, masonski filozof
 U ranom srednjem vijeku, nakon pada Rimskoga Carstva, jedna je religija stekla
potpunu prevlast u zapadnom svijetu: kršćanstvo. Premda se naoko temelji na učenju
Isusa Krista, učenjaci danas mogu pratiti evoluciju kršćanstva preko ideologija Grčke,
Egipta i Babilona sve do mnogo starije kulture Sumera.
Novija otkrića izgubljenih spisa koja datiraju iz razdoblja prije Isusova vremena
pružaju nam vrlo potrebne podatke za popunjavanje praznina u znanju i o njemu i
o njegovu vremenu.
Zbog nedostatka izvještaja o Isusu iz prve ruke, oštre rasprave o kršćanskim vje-
vanjima i teologiji trajale su stoljećima od doba svjetovne moći Svete rimokatoličke
.univerzalne” crkve koja se razvila u srednjem vijeku.
Do pada Konstantinopola 1453. godine, Rimska je crkva bila vrhovni autoritet
u zapadnom svijetu. Pozajmljivanjem novca i davanjem blagoslova, Vatikan je name­
tao svoju volju kraljevima i kraljicama te kontrolirao živote običnih građana pomoću
Taha od izopćenja i svoje zloglasne inkvizicije.
Najbolje i najpametnije europske ljude svećenstvo je poticalo na borbu za Boga
državu, a kršćanska je europa pokretala jedan križarski rat za drugim protiv musli-
ana koji su držali Svetu zemlju na Bliskom istoku. Moć Crkve postajala je sve cen-
aliziranija i sveobuhvatnija.
Neki od tih ljudi, osobito u južnoj Francuskoj gdje su postojale veze s odredenim
endama o Mariji Magdaleni i njezinim potomcima, imali su znanje o tajnim tradi­
cijama koje su se kosile s učenjima Crkve. Križarski su ratovi predstavljali prikladan
govor za zauzimanje Svete Zemlje i potragu za potvrdom tih tradicija.
Neki istraživači čak sugeriraju da su križarski ratovi možda bili nadahnuti tom
Dtragom za skrivenim znanjem. Prema francuskom autoru Gerardu de Sedeu, Petar
stinjak - za kojega se općenito smatra da je odigrao značajnu ulogu u poticanju
oga križarskog rata, zajedno sa svetim Bernardom, bio je osobni učitelj vođe križar-
oga rata Godefroyja de Bouillona, čovjeka povezivanog s vitezovima templarima.
Stigavši u Svetu Zemlju, križari su očito pronašli nekakvu potvrdu heretičkih
ideja koje podupiru starije predaje, uglavnom one koje su kružile južnom Francuskom,
a razlikovale se od učenja Crkve. Upravo je taj sukob doveo do stvaranja društava koja

253
JIM MARRS

su se služila tajnovitošću kao zaštitom od Rimske crkve koja je, s druge strane, pc
braniti svoju utvrđenu teologiju sve nasilnijim sredstvima.
Prema mnogim novijim izvještajima, barem jedna skupina križara donijela je
sobom više od pukih heretičkih glasina - navodno su se vratili u Europu s čvrs
dokazima zablude i dvoličnosti crkvene dogme. Ti su križari s vremenom pos
poznati kao heretici i bogohulnici, i Crkva ih je pokušala istrijebiti. Bili su to vite
templari, čije predaje žive i danas unutar slobodnoga zidarstva.
 Vitezovi templari

Religiozno-vojnički Red siromašnih Kristovih vitezova i Salomonova hrama

novan je 1118. godine kad je devet francuskih križara došlo pred jeruzalemskoga
alja Balduina i zatražilo da im se dopusti štititi hodočasnike koji putuju u Svetu
miju. Također su zatražili dopuštenje da odsjednu u ruševinama Salomonova
ama.
Zahtjevi su im odobreni i red je postao poznat pod imenom hramovnici ili tem-
ri.
Malo se pozornosti daje templarima u povijesnim knjigama, a njihova uloga u
likovanju budućih događaja uglavnom se spominje u fusnotama. Poznato je da je
' cvjetao, postavši izvanredno bogat i utjecajan, sve dok ih 1307. godine nisu uni-
ili zavidni francuski kralj i papa, koji su se bojali njihovih tajni.
Kao što je slučaj s većim dijelom povijesti, i ova priča govori više nego što je rečeno
koj javnosti. Uz uništenje templara, Crkva je nastojala izbrisati sve dokaze o tom
u i njegovim tajnama, koje su uključivale najdublje misterije kršćanstva - pitanja
•o škakljiva da je templare morala uništiti ista ona Crkva koja ih je zaredila.
Sve donedavno, većina onoga što se znalo o podrijetlu templara stiglo je od fra-
kog povjesničara Guillaumea de Tyrea, koji je pisao nakon više od pedeset godina
lije tih događaja. Njegov je izvještaj površan, nepotpun i možda čak netočan u
im stvarima. Danas, zahvaljujući trudu brojnih učenjaka, zapisi su potpuniji i
rinos templara je preispitan.
Bliski je istok u to doba bio u previranju. Godine 1099. vitezovi Prvoga križar-
rata, pod vodstvom Godefroyja de Bouillona, oslobodili su sveti grad Jeruzalem
muslimana i stvorili kršćansko kraljevstvo pod tim imenom. Ali, seoska područja
u ni izdaleka bila mirna, pa je put od luka istočnoga Sredozemlja do svetoga grada
pogibeljan.
Stoga je devet vitezova zatražilo od jeruzalemskog kralja Balduina II. da im
usti utemeljiti vojnički red i nastaniti se u istočnom krilu njegova dvorca koji je
ničio s nedavno osvojenom džamijom Al-Aqsa, nekadašnjem mjestu hrama kralja
omona. Balduin je pristao i čak dao vitezovima malu plaću. Zbog toga su neki
živači smatrali da je Balduin možda potajno znao za njihove aktivnosti.

255
JIM MARRS

Te su vitezove vodili Hugh de Payens - plemić u službi svoga bratića Hugh

grofa od Champagne - i Andre de Montbard, ujak Bernarda iz Clairvauxa, ciste:
kasnije poznatog kao sveti Bernard. Montbard je bio i vazal grofa od Champa
Barem dva izvorna viteza, Rosal i Gondemare, bila su cistercitski redovnici p
odlaska u Jeruzalem. Zapravo je cijela skupina bila blisko obiteljski i na druge n a "
povezana s cistercitima i flamanskim vladarima.
„P^yens i njegovih devet drugova dolazili su ili iz Champagne ili iz Langued
a među njima je bio i grof od Provanse, i posve je očito da su otišli u Sv
Zemlju s određenim zadatkom na um u”, pišu Picknett i Prince. Provansa graniči
Languedocom i uključuje Marseille, kamo je navodno Marija Magdalena doputov
nakon raspeća Isusa Krista.
U pismu poslanom iz Champagne 1114. godine biskup iz Chartresa čest'
grofu na njegovoj nakani da se pridruži la Milice du Christ (Kristovim vojnicim
uzoru vitezova templara. Osim toga, Graham Hancock piše da je utvrdio kako
Payens i Champagne putovali zajedno u Svetu zemlju 1104. godine i zajedno se vra
u Francusku 1113., ukazujući na to da su se planovi za takav red kovali već nekol'
godina prije primanja kod kralja Balduina.
Ironija je u tome da se kasnije Champagne i sam pridružio templarima, posta
zapravo vazal vlastita vazala. Objašnjenje za taj neobičan događaj - i znakovit
se tiče samog reda - u tome je da se na odanost nisu zaklinjali ni kralju ni svojem
velikom meštru, nego svojemu religijskom dobrotvoru opatu Bernardu iz Clairvau
koji je i dalje podupirao tu skupinu dok se sam sve više isticao. Kanoniziran je 117
godine.
U prvih devet godina postojanja taj neslužbeni red nije primao nove član o '
što je neobična okolnost za jednu malu skupinu koja tvrdi da štiti jeruzalemske put
ve. Povrh toga, zaštitu hodočasnika već je provodio drugi red, Vitezovi svetog Iva
Jeruzalemskog, poznati i kao hospitalci.
Ideja da bi samo devet vitezova moglo uspješno obilaziti puteve koji vode
Jeruzalem besmislena je. Očito je da su templari imali posve drugi razlog za putovanf
u Svetu Zemlju. N isu se osobito trudili čuvati puteve, prepustivši zaštitu hospital
cima. Umjesto toga, templari su se držali svojega prebivališta i kopali u potrazi
blagom duboko pod ruševinama prvoga trajnoga židovskog hrama.
Salomonov hram, prvi put izgrađen prije nekih 3000 godina, zapravo je isplani
rao njegov otac, biblijski kralj David. Kralj Salomon izgradio je hram na brdu Morij
u Jeruzalemu.
Prije izgradnje hrama u Jeruzalemu Jahvin je dom od izlaska iz Egipta bio običan
šator. Prema predaji, taj prenosivi hram čuvao je zavjetni kovčeg, za koji se govoril
da je sredstvo komunikacije s Bogom. Jedan hebrejski naziv za njihov hram bio j
hekal, što je sumerski naziv za „veliku kuću”. Zaptavo, neki su stručnjaci tvrdili d a je
Salomonov hram „gotovo kopija sumerskog hrama podignutog u čast boga Ninurte
tisuću godina ranije".

256
 VLADARI 12 SJENE

Salomonov hram bio je uništen tijekom babilonskog osvajanja oko 586. pr. Kr.,
a kasnije ga je obnovio kralj Zorobabel nakon što su se Zidovi vratili iz sužanjstva.
Velik dio novoga nacrta temeljio se na viziji proroka Ezekijela, koji je u Starom zavjetu
opisao svoja iskustva s letećim napravama. U Isusovo doba Zorobabelov je hram u
velikoj mjeri prerađen, postavši hram Heroda Velikog. Uništen je samo četiri godine
nakon završetka 70. godine, za vrijeme židovskog ustanka protiv Rimljana. Danas se
ostaci židovskih hramova nalaze unutar Omarove džamije, najvažnijega islamskog
svetišta nakon Meke i Medine.
Nema dvojbe da su templarska iskapanja bila opsežna. Godine 1894. skupina
britanskih inženjera pod vodstvom poručnika Charlesa Wilsona otkrila je dokaze pri­
sutnosti templara dok je crtala karte podzemnih prostorija ispod brda Morije. Pronašli
su nadsvođene prolaze s lukovima od zaglavnoga kamenja, što je tipično templarsko
djelo. Pronašli su i ostrugu, dijelove mača i koplje te mali templarski križ koji je još
uvijek izložen u Škotskoj.
Upravo su za vrijeme tih iskapanja, prema nekoliko izvještaja, templari pronašli
svitke s tajnim znanjem koji se, opet, najvjerojatnije tiču Isusova života i njegovih
veza s esenima i gnosticima. Također, navodno su pronašli legendarne zavjetne ploče
koje je dobio Mojsije, kao i druge relikvije - možda čak i legendarni zavjetni kovčeg i
Longinov mač - koje su se mogle iskoristiti za potvrdu njihova prisvajanja religijskog
utoriteta pored Rimske crkve.
Takve izvještaje uvelike podupire otkriće dokumenta urezanog u bakar pokraj
itaka pronađenih u Kumranu na sjeverozapadnoj obali Mrtvoga mora 1947.
ine. Taj „bakreni svitak", preveden sredinom 1950-ih godina na Sveučilištu u
lanchesteru, ne spominje samo golemo blago, i u zlatu i u literaturi, nego zapravo
isuje i gdje je skriveno - na mjestu templarskih iskapanja ispod Salomonova hrama,
svoj se prilici radilo o jednoj od nekoliko kopija, od kojih je jedna dopala u ruke
mplarima. S podrobnim uputama za skrivene židovske dragocjenosti, „bakreni svi-
k” bio je doslovno mapa blaga.
Hancock smatra da je potraga templara bila samo djelomično uspješna. „D a su
mplari pronašli kovčeg, sigurno bi ga trijumfalno donijeli u Europu. S obzirom na
da to nisu učinili, čini mi se da se s potpunom sigurnošću može zaključiti da ga
isu pronašli”, piše on. Hancock teoretizira d a je kovčeg odavno prebačen u Etiopiju,
je je i dalje skriven.
Prema Laurenceu Gardneru, povrh zlata, templari su iskopali i „brojne drevne
kopise na hebrejskom i starosirijskom... mnogi od njih prethode evanđeljima, pred-
vljajući izvještaje iz prve ruke koje nisu uređivali nikakvi crkveni stručnjaci. Široko
prihvaćeno da su vitezovi imali uvid koji je zasjenjivao ortodoksno kršćanstvo, uvid
;g kojega su bili sigurni da je Crkva pogrešno protumačila i Bezgrešno začeće i
skrsnuće.”
Bogatstvo koje su pronašli, kao i posjedovanje izgubljenih dokumenata, mogli
objasniti zašto su ih tako brzo prihvatili zapanjeni crkveni čelnici. Prema Knightu

257
JIM MARRS

i Lom asu, „templari su očito posjedovali najčišće ‘kršćanske’ dokumente - kudi

mo važnije od sinoptičkih evanđelja!” S tim su znanjem templarski vođe, izravno
neizravno, zacijelo u velikoj mjeri plašili crkvene dužnosnike, što je dovelo do veli
rasta i moći.
Ne primivši gotovo cijelo desetljeće nijednoga novog člana i tvrdeći da su s=
mašni, iako je većina njih bila članovima vladarskih obitelji ili povezana s nji
njihov izvorni pečat prikazuje dva viteza koji dijele jednog konja - bogatstvo tog
iznenada je naraslo.
Njihovi su vođe počeli putovati, primajući nove članove i stječući odobrava
Crkve i europskih vladarskih kuća.
i 1. siječnja 1128. godine, templarski veliki meštar Payens i Montbard otputo-
su u Troyes, oko 120 kilometara jugoistočno od Pariza, kako bi se zauzeli za služ
priznanje Crkve pred, upravo radi toga sazvanim, koncilom. Taj su koncil činili
lički nadbiskupi, biskupi i opati, uključujući Montbardova nećaka, svetog Berna
dotad čelnika utjecajnoga cistercitskog reda. Uz pristanak kralja Balduina, konci
potvrdio templare kao službeni vojnički i religijski red. To je rezultiralo potvrđivani
„pravila” ili statuta od strane pape Honorija II. kojim se odobravaju doprinosi t
redu.
Taj je propis pripremio sveti Bernard i kopirao je strukturu cistercitskog
Kako bi poduprlo religijsku stranu reda, pravilo je, između ostalih stvari, nala
svim novim templarima da se zavjetuju na krepost i siromaštvo, što je uključiv
predaju sve imovine redu. S vojničke strane, templarima je bilo zabranjeno povla'
u borbi ukoliko ih neprijatelj brojčano trostruko ne nadmaši i njihov zapovjednik
odobri uzmak.
Struktura reda preteča je slobodnoga zidarstva. Svaki lokalni ogranak nazivao
„hramom”, a njegov zapovjednik pokoravao se velikom meštru i izvještavao ga.
Položaji su bili podijeljeni na četiri razreda - vitezove, narednike, kapela
sluge. Kao i u kasnijem slobodnom zidarstvu, veoma se naglašavalo čuvanje tajni i
javnosti i od kolega templara. Picknett i Prince pišu da, s obzirom na strogu pira
dalnu zapovjednu strukturu reda, „vjerojatno većina vitezova templara nije bila ni
više od običnih kršćanskih vojnika kakvima su se činili, ali jezgra je bila druga
Moć i ugled reda brzo su rasli, i na vrhuncu popularnosti članstvo je brojilo
20 000 vitezova. Uočljivi bijeli ogrtač ukrašen crvenim križem, kakav su nosili "
vitezovi templari, uvijek se vidio u vrevi bitke. Njihov je ugled brzo počeo konkuri
onom modernih borbenih elita poput američkih marinaca, britanskog SAS-a ili r?
jeg njemačkog Wajfen SS-a. [Payens i Montbard] otišli su na zapad bez ičega i vra
se s papinskim propisom, novcem, dragocjenim predmetima, zemljišnim posjedi)
i ne manje od 300 unovačenih plemića koji će slijediti Hugha de Payensa kao vod
velikog meštra značajnog reda”, pišu Knight i Lomas.
„Nakon godinu dana [od koncila u Troyesu] posjedovali su zemlju u Francus'
Engleskoj, Škotskoj. Španjolskoj i Portugalu ”, napominju Baigent i Leigh. „Unu

258
 VLADARI IZ SJENE

jednoga desetljeća posjedi će im se proširiti do Italije, Austrije, Njemačke, Mađarske i

konstantinopola. Godine 1131. aragonski kralj oporučno im je ostavio trećinu svojih
posjeda. Do sredine 12. stoljeća red se afirmirao kao najbogatija i najmoćnija institu­
cija kršćanstva, uz iznimku papinstva.’
Doprinosi od vladarskih obitelji nisu bile samo u novcu ili zemlji. Članovi su
dobivali titule lordova, baruna, status zemljoposjednika i dvorce. Veliki meštar Payens
imao je mnoge visoke veze. Bio je oženjen Catherineom de Saint-Clair, kćeri iz ugled­
ne škotske obitelji koja je darovala zemlju južno od Edinburgha, gdje je sagrađen prvi
templarski preceptorat izvan Svete Zemlje. Sveti Bernard - koji je toliko podupirao
templare u Troyesu - i njegov cistercitski red također su napredovali. Prema Baigentu,
Leighu i Lincolnu, cisterciti su bili praktički insolventni prije osnivanja templara, ali
potom su doživjeli iznenadan i brz rast. ,,U sljedećih nekoliko godina utemeljeno je
više opatija ”, pišu oni. „Godine 1153. bilo ih je više od 300, od kojih je sveti Bernard
osobno osnovao njih 69. Taj izvanredni rast izravno se podudara s napredovanjem
templara.”
Godine 1139. papa Inocent II. - štićenik svetoga Bernarda - obznanio je da
templari ubuduće neće odgovarati nijednom autoritetu osim papinskog. Dopuštenje
djelovanje izvan svake lokalne kontrole značilo je oslobođenje od poreza, što je
značajno povećalo bogatstvo reda. Papa je također dodijelio templarima posve neuo-
ičajeno pravo da grade vlastite crkve. Prema Baigentu i Leighu, unutar templarskih
enklava „vitezovi su bili sami svoj zakon. Nudili su pravo utočišta, kao bilo koja crkva,
izivali su vlastite sudove kako bi procesuirali lokalne zločine. Vodili su vlastite tržni-
i sajmove. Bili su izuzeti od cestarina, mostarina i vodarina.”
Očigledno, što god da su templari iskopali ispod Salomonova hrama, donijelo im
moć i priznanje, kako Crkve, tako i političkih čelnika.
Ta se moć samo povećala nakon 1129. godine kad je kralj Balduin II. zatražio
Payensa i njegovih templara da pomognu u zlosretnom napadu na muslimanski
ad Damask. Tu pomalo nepromišljenu i loše isplaniranu operaciju možda je pota-
uo grof Fulko V. od Anjoua. Fulko se požurio u Jeruzalem pred kraj templarskih
kapanja. Zaklevši se na odanost mladom redu, Fulko je odredio rentu kako bi
stavili s iskapanjima. Nagrada za takvu velikodušnost možda je stigla 1128. godine
d je francuski kralj Luj VI. odabrao Fulka za muža svojoj kćeri Melisendi. Nakon
lduinove smrti poslije neuspješnog pohoda na Damask, zet Fulko, templar, postao
kralj Jeruzalema.
Na povratku u Svetu Zemlju nakon posjeta Europi, P&yens je, uz 300 vitezova,
'io veliko mnoštvo hodočasnika. Templari su se zatim pridružili kršćanskim snaga-
a u napadu na Damask.
Tu su vitezovi templari imali još jednu priliku saznati tajne Svete Zemlje. Za
ijeme te akcije kršćani su se udružili s islamskim tajnim društvom koje je tvrdilo da
upućeno u drevno znanje: zloglasnim asasinima.

259
 | Asasini
I

Asasini, fanatička islamska sljedba koja je razvila diktatorsku piramidalnu struk­

turu koju su kopirala sva kasnija tajna društva, bili su tako zloglasni d a je čak i dan
njihovo ime sinonim za teror i iznenadnu smrt.
Ime je navodno poteklo od droge koja se dobiva od kanabisa, hašiša, a koju su
članovi pušili pripremajući se za ubijanje. Sljedbine ubojice, koje su poučavali da '
ubojstvo religijska dužnost, postali su poznati kao „hashshashin”, što na arapsko^
znači pušač hašiša, što je s vremenom pojednostavljeno u „asasin”. To je prošire-
tumačenje podrijetla imena. Međutim, Daraul i drugi nagađaju da je moglo nastati i
od arapske riječi „assasseen” koja znači „čuvari tajni”.
Osnivač asasina, Hasan bin Sabh, bio je školski drug slavnoga perzijskog pjesnika
Omara Hajjama i Nizama ul Mulka koji je kasnije postao veliki vezir turskog sultana
u Perziji. Imao je vlastite tajne koje je trebao čuvati. Stekao je ezoterično znanje od
prvog i kraljevske povlastice od drugog. Nakon što je uhvaćen u krađi novca, Hasan je
bio primoran pobjeći iz Perzije u Egipat, gdje je bio dodatno upućen u drevne tajne, ]
uključujući iscrpno znanje o židovskoj kabali.
Dok je boravio u Egiptu, Hasan je mogao skovati planove za formiranje sljedbe
asasina dok je proučavao organizaciju i metode Dar ul Hikmata (Doma znanja) ili
kairske Velike lože. Ta je loža bila riznica drevnoga znanja i mudrosti prenošenog od
vremena Adama, Noe, Abrahama i Mojsija. Prema Websterovoj, članovi lože usavršili
su tehnike koje je stoljećima kasnije iskoristio Weishaupt kako bi organizirao ilumina-
te. Iz te lože potječe i kult rošanija ili prosvijetljenih, koji su postali strah i trepet za
vlasti u Afganistanu pod vodstvom Bajazida Ansarija u 16. stoljeću.
S vezama koje su sezale unatrag sve do proroka Muhameda, asasini su bili izda­
nak islamskih sljedbi Hakima, Fatime, batinija i šijita. Oko 872. godine Abdallah ibn
Maimum osnovao je sljedbu batinija, koja je pripremila teren za formiranje asasina.
Predani materijalist, Abdallah je izučavao gnosticizam i čvrsto je odlučio ukinuti sve
organizirane religije, uključujući ismailite, kojima je pripadao. Kako bi postigao taj cilj,
Abdallah je bio primoran ponašati se kao pobožan član ismailita. Ismailiti su smatrali da
potječu od Jišmaela, sina hebrejskog praoca Abrahama i njegove zamjenske žene Hagare,
što opet ukazuje na isprepletene povijesti Izraelićana i njegovih bliskoistočnih susjeda.

260
 VLADARI IZ SJENE

Websterova citira starijeg istraživača Reinharta Dozyja, prema kojemu je

Abdallahov plan bio oformiti golemo tajno društvo puno i slobodoumnika i bogomo-
Ijaca u svrhu diskreditiranja i uništenja religije. Nakon opširnih inicijacija „iznio bi
posljednju tajnu i otkrio da imami [duhovni vođe], religije i moral nisu ništa drugo
doli prevara i besmislica”. Također je težio za svrgavanjem svih vladajućih režima i
preuzimanjem vlasti, najprije smicalicama, a potom silom. Iskazujući prezir prema
javnosti, pridobio je lakovjerne čarobnjačkim trikovima prikazanim kao čuda, religij­
ske vođe iskazivanjem pobožnosti, a mistike opširnim raspravama o drevnim misteri­
jima. Pomoću takve dvoličnosti, „mnoštvo ljudi raznih uvjerenja zajedno je radilo na
cilju koji je bio poznat samo nekolicini”.
Nakon godina razdora s ismailitima, Abdallahovi sljedbenici i drugi pridružili su
se „društvima m udrosti”, koja su 1004. godine postala kairska Velika loža, čiji su se
članovi pretvarali u fanatike. Upravo su nju kontrolirali kasniji Druzi.
Druzi su po svoj prilici nastavili s Abdallahovim dvoličnim metodama, budući
da su istodobno tvrdili da su muslimani i kršćani. Također su se koristili znacima
prepoznavanja koji se još mogu naći u masonskim velikim ložama. Kao u svim tajnim
društvima, dok su većina članova naprosto gorljivi obožavatelji, čelništvo ima druge
planove. Upravo je u kairskoj Velikoj loži, pod kontrolom Druza, Hasan dobro naučio
tehnike koje je primjenjivao u vlastitu društvu.
Hasanov kult ubojica nastao je oko 1094., kada je skupa s nekim perzijskim
saveznicima zauzeo planinsku utvrdu Alamut na Kaspijskom jezeru u Iranu. Osnovao
je vlastitu šijitsku ismailitsku sektu, koja je postala poznata kao asasini. Proglasivši
se velikim duhovnim vođom, Hasan je stvorio vlastiti kult ličnosti uz pomoć smr­
tonosnog nasilja. Prema Websterovoj, „krajnji je cilj bio dominacija nekolicine ljudi
obuzetih žudnjom za moći pod krinkom religije i pobožnosti, a to se trebalo postići
masovnim ubijanjem onih koji im se odupiru”.
Više rangirane članove upućivalo se u tajne nauke asasina, od kojih je jedan bio:
„Ništa nije istinito i sve je dopušteno.” Druga je tajna bila da postoji samo jedan bog i
da je sve stvoreno, uključujući čovječanstvo, dio univerzalne cjeline, što je ideja u skladu
s Einsteinovom jedinstvenom teorijom polja, koju i dalje ozbiljno proučavaju današnji
znanstvenici. N a koncu, lako je moguće d a je dogma asasina prema kojoj cilj opravdava
sredstva preteča iste filozofije koja je stigla do „iluminiziranih” slobodnih zidara.
Hasanove metode novačenja bila su tako neobične da ih se smatra legendom.
Prema nekoliko izvora, Hasan je pronašao i uredio neku skrivenu dolinu koju je ispu­
nio udobnim dvorcima i pejzažnim vrtovima punim egzotičnih životinja i lijepih žena.
Mjesni mladići sprijateljili bi se s neznancima na mjestima gdje se pije. Probudili bi se
iz drogom izazvane obamrlosti okruženi takvom ljepotom da se moglo raditi samo o
obećanom raju. Nakon nekoliko dana života iznad svih očekivanja, novaci bi opet bili
drogirani i probudili bi se ponovno u tmurnoj stvarnosti.
Nakon nekoliko takvih iskustava, Hasan nije imao teškoća steći njihovu odanost
obećavši im da će ih trajno vratiti u „raj” u zamjenu za njihove smrtonosne usluge.
JIM MARRS

Ushićeni tim obećanjem vječnoga raja, ti su se indoktrinirani pastiri pokazali

gorljivi vojnici, u tolikoj mjeri da bi čak i sami sebe žrtvovali kad bi to bilo nužno.
Nazivajući se Velikim meštrom ili Seikom al-Džabalom, Hasan je upravljao ti
starim društvom ubojica iz svoje gorske utvrde, stekavši titulu „Starca s planine”, ?
je ime koje je sijalo strah i trepet među njegovim susjedima.
Moć asasina povećavala se sve do sredine 12. stoljeća kad se kult mogao pohva
nizom uporišta koja su se protezala diljem Perzije i Iraka. Utjecaj im je možda sez
do tajnog društva razbojnika u Indiji, za koje se znalo da se služi znacima prepoz
vanja sličnim onima asasina.
Kao veliki meštar, Hasan je stvorio sustav šegrta, djetića i majstora, što se us
redivalo s kasnijim masonskim stupnjevima. Masonski povjesničar Mackey potvrdi
da su asasini, „čija je povezanost s templarima, kao povijesno dokazana, možda im
nekakav utjecaj na taj red u formuliranju, ili barem predlaganju, nekih njegovih e'
teričnih dogmi i obreda".
Daraul citira jednog orijentalista po imenu Syed Ameer Ali: „Križari su od is
ilita preuzeli koncepciju koja je vodila do stvaranja svih europskih tajnih društa
religijskih i svjetovnih... Osobito vitezovi templari, sa svojim sustavom velikih meš
ra, velikih priora i religijskih posvećenika te inicijacijskim stupnjevima, imaju najv
sličnosti s istočnjačkim ismailitima.”
Nekoliko izvještaja povezuje templare s asasinima u zajedničkim operacijama
vrijeme križarskih ratova, uključujući napad na Damask 1129. godine pod vodstv
jeruzalemskoga kralja Balduina. Jedan osamnaestostoljetni autor jadikuje nad čin
nicom da će se templari „udružiti s onim užasnim i krvožednim princom zvan:
‘Starac s planine', princ asasina".
„One koji misle da su asasini bili fanatični muslimani te da stoga ne bi skla
nikakav savez s onima koji su za njih bili nevjernici, valja podsjetiti da je za sijed
nike ‘Starca s planine’ samo on bio u pravu i da su Saraceni koji su vodili sveti rat
Alaha protiv križara bili jednako loši kao svi drugi koji nisu prihvaćali nauk asasina
napominje Daraul.
Nešto prije napada na Damask, Balduin je sklopio sporazum s asasinima, k
su imali mnoge članove unutar gradskih zidina. Grad je trebao biti osvojen uz p o ~
pete kolone, a asasinima je za njihovu pomoć bio obećan grad Tir. Urota je, međuti:
bila otkrivena i sve su asasine u Damasku pohvatali i linčovali njegovi stanovnici.
Ohrabren povratkom velikoga meštra Payensa i njegovih templara iz Euro:
Balduin je odlučio izvršiti izravan napad na grad, ali bio je odbijen uz velike gubitke.
T aje bitka, uz druge kasnije zajedničke operacije, možda bila prilika za tempi
i asasine da podijele ezoterično znanje kao i važne vojne obavještajne podatke, s ob
rom na to d a je zabilježeno da su asasini ušli duboko u muslimansku hijerarhiju.
„Templari su u razna vremena sklapali prijateljske dogovore i pogodbe s asasi
ma”, potvrđuje Mackey,.... stoga s razlogom možemo smatrati da je u razdobljima !*
rat nije bjesnio možda bilo izmjenjivanja usluga, posjećivanja i sastanaka."

262
 VLADARI 12 SJENE

Ubilački karakter asasina dokazuje njihova propast. Hasana, „Starca s pla­

nine”, ubio je vlastiti sin Muhamed, kojega je pak otrovao njegov sin, saznavši za
Muhamedov plan da ubije njega. Godine 1250., mongolske su horde osvojile posljed­
nje uporište asasina, praktički likvidiravši taj red. Iako prema nekim istraživačima još
i danas postoje asasinske enklave na Bliskom istoku.
Valja napomenuti da je bilo tek nekoliko razlika između prosječnoga templarskog
i asasinskog borca. Obje su skupine bile pune surovih, neukih i krvoločnih ljudi koji
su radili samo ono što im se kaže. Samo su njihovi vođe znali skrivene istine njihova
reda.
Koliko god obični članovi bili surovi, templarsko je vodstvo bili oštroumno i brzo
je podiglo jednu od najmoćnijih nevladinih organizacija u povijesti. Ravens je umro
1136. godine, a naslijedio ga je na mjestu templarskoga velikog meštra lord Robert,
zet nadbiskupa Canterburyja, što također ukazuje na aristokratski karakter templar­
ske vladaj uče hijerarhije.
U 13. stoljeću templari su posjedovali oko 9000 dvoraca i imanja diljem Europe,
ali kao religijski red nisu plaćali poreze. Ulagali su u temeljnu industriju, osobito
u građevinske poslove. Rosjedovali su više od 5000 nekretnina samo u Engleskoj i
VValesu. Njihov se imperij protezao od Danske do Palestine. „Ako im je konačan cilj
bio svjetska prevlast, nisu se mogli bolje organizirati niti temeljitije ustrojiti svoju
aristokratsku hijerarhiju”, napominje Daraul.
Koristili su prihode od tih posjeda za izgradnju goleme pomorske flote i stvaranje
golema bankarskog sustava. Ideja korištenja novca za stvaranje još novca sve je više
dolazila do izražaja.
 | Templarski bankari i graditelji

Iako konvencionalna historiografija pripisuje razvoj modernoga bankarstva s

rim židovskim i talijanskim zajmenim institucijama, Rothschildima i Medicijevi
prethodili su vitezovi templari,
„Uveli su pojam kreditnih sredstava, kao i alokaciju kredita za komercijal
razvoj i ekspanziju. Ustvari, izvršavali su praktički sve funkcije dvadesetostoljetnih
trgovačkih banaka”, pišu Baigent i Leigh, napominjući: „N a vrhuncu svoje moći te;
plari su baratali velikim dijelom, ako ne i većinom, kapitala u zapadnoj Europi.
Kršćanima je bilo zabranjeno baviti se lihvarstvom, što je tada značilo zaraču
navati bilo kakvu kamatu na pozajmice, ali templari su uspjeli izbjeći to ograničenj
vjerojatno naglašavajući više vojnu nego religijsku stranu svojega reda. U jednom slu
čaju dokumenti pokazuju da su templari zaračunavali čak 60 posto kamata godišnj
što je mnogo viša stopa od drugih tadašnjih pozajmljivača.
Poput današnjih švicarskih banaka, templari su držali dugoročne privatne zakla­
de kojima su mogli pristupiti samo oni koji su otvorili račun.
Također, može se dokazati da su templari prvi uveli kreditnu karticu i paket-
aranžmane, razvivši mjenični prijenos sredstava, muslimansku tehniku koju se vjer~
jatno preuzeli od asasina i drugih kontakata na Bliskom istoku.
Hodočasnici, trgovci, dužnosnici i svećenici suočavali su se s mnogim opasno­
stima i zaprekama putujući po Europi i Svetoj Zemlji. Bili su žrtve brodara, ubirača
poreza, gostioničara pa čak i crkvenih vlasti, koje su tražile milodare, da ne spominje­
mo cestovne razbojnike i lopove.
Kako bi se zaštitili od takvih nesreća, templari su razvili sustav u kojemu je
putnik mogao pohraniti sredstva za pokrivanje putnih troškova kod zapovjednika
lokalnoga hrama i dobiti priznanicu s posebnom šifrom, l a se priznanica ili potvrda
izdavala u obliku kreditnog pisma otkupljivog u bilo kojem hramu. N a kraju svojega
putovanja, putnik bi dobio povrat novca ili račun za pokrivanje prekoračenja pologa.
Bio je to sustav koji veoma podsjeća i na bankovne čekove i na modemu kreditnu
karticu.
..U Engleskoj su templari djelovali i kao ubirači poreza", napominju Baigent i
Leigh. „N isu samo ubirali papinske poreze, desetine i prinose nego i poreze i prinose

264
 VLADARI IZ SJENE

za kralja - i čini se da su u tom svojstvu bili strasniji od [britanske] porezne uprave

[ili američke]. Godine 1294. proveli su konverziju staroga novca u novi. Cesto su bili
skrbnici fondova ili posjeda pod svojim nadzorom, kao posrednici i ubirači dugova.
Posredovali su u sporovima uključujući isplate ucjena, miraze, mirovine i mnoge
druge transakcije."
Uz bankarstvo, templari su u Europu donijeli stečeno znanje o arhitekturi,
astronomiji, matematici, medicini i medicinskim tehnikama. Za manje od stotinu
godina nakon osnivanja reda, vitezovi templari razvili su se u srednjovjekovni ekviva­
lent današnjih multinacionalnih korporacija.
Templarima nije bilo dovoljno samo steći postojeće dvorce i druge objekte. Bili su
strastveni graditelji, podizali su goleme utvrđene posjede, osobito u južnoj Francuskoj
i Svetoj Zemlji. Mnogi su bili sagrađeni na poluotocima ili planinskim vrhovima, što
ih je činilo praktički neosvojivima. S povlasticom da grade vlastite crkve, templari su
postali glavni pokretači izgradnje velikih srednjovjekovnih katedrala u Europi.
• Jedno od najpoznatijih templarskih djela čuvena je katedrala u Chartresu jugo­
zapadno od Pariza na rijeci Eure. Chartres je podignut na mjestu staroga druidskog
središta i zapravo je nazvan po Karnima, keltskom plemenu. „Bilo je to pogansko
sjedište”, piše Laurence Gardner, „posvećeno tradicionalnoj božici majci - sjedište u
koje su hodočasnici putovali mnogo prije Isusova doba.”
Dovršena 1134. godine, samo 30 godina nakon početka, katedrala u Chartresu
navodno je prva izgrađena u gotičkom stilu. Mnogi smatraju da su tu novotariju s
Bliskog istoka u Europu donijeli templari, osobito stoga što je izgradnju uvelike poti­
cao s templarima povezani sveti Bernard, koji je gotovo svakodnevno održavao sastan­
ke s graditeljima. Razmatrajući povijest templara, Hancock kaže kako je „uvjeren da
su doista mogli na brdu Moriji pronaći nekakvu riznicu drevnoga znanja koje se tiče
graditeljskog umijeća i da su mogli prenijeti ono što su saznali svetom Bernardu, u
zamjenu za njegovu podršku."
Smatra se da izraz gotički potječe od germanskih plemena koja su pregazila Rimsko
Carstvo. Međutim, Gardner i drugi drže da bi, barem što se tiče arhitekture, taj izraz
mogao dolaziti od grčke riječi goetik, što znači nešto magično. A Goti sigurno nisu imali
ničeg zajedničkog s magičnom arhitekturom nevjerojatnog broja katedrala sagrađenih u
12. stoljeću - odmah nakon što su se templari vratili sa svojim tajnama u Europu.
Dotada su europske građevine bile niske, zbijene, četvrtaste strukture izgrađe­
ne za praktičnu i obrambenu svrhu. Najednom su ljudi bili zapanjeni nevjerojatno
visokim svodovima i potpornim stupovima novih katedrala. Zašiljeni lukovi i svodovi
zajedno s veličanstvenim vitrajima odražavali su novu tehniku koju je nadahnulo
templarsko poznavanje svete geometrije i metalurških tehnika.
Upravo su templari potaknuli prve klesarske cehove. Prema Picknettu i Princeu,
templari su „stajali iza formiranja graditeljskih cehova, uključujući klesarski, čiji su
pripadnici postali svjetovnim članovima templarskoga reda i koji su uživali sve njihove
povlastice, poput oslobođenja od plaćanja poreza”.

265
JIM MARRS

Vitraji u Chartresu izazvali su mnogo osvrta. „N išta slično nije ranije vide
a ništa slično nije viđeno ni kasnije”, napominje Gardner. „Čak i u sumrak to sta
zadržava svoj sjaj daleko više od bilo kakvog drugog. Gotički vitraji imaju i jedinstv
nu sposobnost preobražavanja štetnih ultraljubičastih zraka u blagotvorno svjetl
ali tajna njihove izrade nije nikad otkrivena... Nijedan moderni znanstveni proces ili
kemijska analiza još nije uspjela dokučiti njihovu tajnu.” Gardner napominje da j
medu onima koji su usavršili vitraje bio i Omar Hajjam, koji opet povezuje templarsk
graditelje s istočnjačkim znanjem asasina.
I lancock napominje da moć i raskoš egipatskoga hrama u Karnaku, Djoserove
„stepenaste" piramide i Velike egipatske piramide nisu nadmašene sve do doba tem­
plarskih katedrala. Dodao je da je postao još uvjereniji u nekakvu povezanost drevnih
misterija i katedrala kad se sjetio da je sveti Bernard jednom definirao Boga kao
„dužinu, širinu, visinu i dubinu”, što očito zaziva znanje Pitagore, Platona i starih
Egipćana.
Postoji i fizički dokaz unutar katedrale u Chartresu koji daje jaku potporu ideji
da su templari stekli tajno znanje povezano s pričom o Isusu. N a sjevernim vratima
katedrale iznad maloga stupa nalazi se uklesan zavjetni kovčeg na kolima. Budući da
je kovčeg nestao od razaranja židovskoga hrama 70. godine i da otada svi izvještaji pri­
kazuju kovčeg kako se nosi na rukama, mnogi istraživači smatraju kako je to dokaz da
su templari pronašli kovčeg i prenijeli ga u Europu. Sigurno se radi o kovčegu, budući
da ispod stoji zapis na latinskom: „N a ovome se mjestu kovčeg ljubi i štuje”, premda
bi mogao značiti i: „N a ovom je mjestu skriven kovčeg.” U drugom dijelu katedrale
u Chartresu rezbarija je za koju se smatra da predstavlja djevicu Mariju i povezana je
sa zapisom arcis foederis, ili zavjetni kovčeg.
Premda je točno da razne kršćanske predaje opisuju djevicu Mariju kao „živi"
zavjetni kovčeg koji nosi Isusa, rezbarija kovčega na kolima jasno ukazuje na to da bi
se mogla odnositi na konkretni kovčeg iz Staroga Zavjeta.
Sav taj interes za Mariju i kovčeg uvelike podupire ideju da su mnogi učeni
ljudi u srednjem vijeku znali za predaju prema kojoj su oboje možda jedno vrijeme
prebivali u Europi. Točna sudbina legendarnoga kovčega ostaje velikom zagonetkom.
Neki istraživači smatraju d a je uništen, drugi vjeruju da još postoji skriven u nekom
tajnom društvu ili je možda pohranjen u katakombama pod Vatikanom. Graham
Hancock, bivši istočnoafrički dopisnik The Economista, temeljito je analizirao priču o
kovčegu te zaključio d a je u tajnosti prenijet u Etiopiju, gdje je i danas. Barem jedan
moderni istraživač vjeruje da se taj sveti predmet još uvijek krije ispod brda Morije u
Jeruzalemu.
Druga očita veza između templara i njihova rada u Salomonovu hramu može se
pronaći u minijaturnoj katedrali u škotskom gradiću Rosslynu južno od Edinburgha.
William Sinclair, potomak istaknute obitelji Saint-Clair bračno povezane s velikim
meštrom Payensom, utemeljio je crkvu 1446. godine, ali dovršio ju je 1486. njegov
sin Oliver. Trebala je biti prvi dio veće crkve koja nikad nije dovršena.

266
 VLADARI IZ SJENE

Iako je na prvi pogled riječ o kršćanskoj bogomolji, pojavila su se neka pitanja u

vezi s njom. „Radi se zapravo o čudnom spoju nordijskog, keltskog i gotičkog stila”,
napominje Gardner. „Nakon provjere službene povijesti otkrili smo da je Rosslyn
morao biti nanovo posvećen 1862. godine”, pišu Knight i Lomas. „Do tog datuma
nije siguran njegov posvećeni status... [Rosslynov] simbolizam je po raskošnosti egi­
patski, keltski, židovski, templarski i masonski; zvijezdama prekriven strop, raslinje
koje izlazi iz usta keltskih zelenih ljudi, isprepletene piramide, slike Mojsija, kule
nebeskog Jeruzalema, izrezbareni križevi te kutomjeri i šestari. Jedine nedvojbeno
kršćanske slike rezultat su kasnijih viktorijanskih izmjena...”
Knight i Lomas otkrili su da tlocrt crkve u Rosslynu potpuno odgovara tlocrtu
Salomonova hrama u Jeruzalemu, uključujući čak i dva važna stupa na ulazu. Ti se
stupovi nazivaju Jahin i Boaz, što su imena koja se povezuju s drevnim misterijima i
koja još uvijek imaju mitsko i mistično značenje i za Zidove i za slobodne zidare.
„Rosslyn nije bio obična crkva", zaključuju Knight i Lomas, „bio je posttem-
plarsko svetište sagrađeno kako bi se u njemu smjestili svici koje su pronašli Hugh de
Payens i njegov tim pod svetištem nad svetištima posljednjeg hrama u Jeruzalemu.
Crkva Rosslyn bila je promišljena kopija mjesta na kojemu su zakopani sveti svici!”
Ti autori pišu da su svici skriveni ispod jeruzalemskoga hrama najcjenjeniji židovski
spisi, osobito pobožnijih sljedbi, i da predstavljaju „najvrednije blago kršćanstva”
koje možda uključuje dugo izgubljeni dokument ,,Q”, navodno osnovu za Matejevu,
Markovu, Lukinu i Ivanovu knjigu. „Svjetovniji materijal, poput Pravila zajednice,
pohranjen je oko Judeje na tako skromnim mjestima kao što su spilje kod Kumrana”,
dodaju.
Valja napomenuti i da u doba kad su templari gradili svoje gotičke katedrale,
nijedna nije imala sliku raspeća, što je krajnje neobična anomalija za jedan kršćanski
red, ali i jak dokaz da su templari doista poricali ortodoksni pogled na taj događaj.
Još jedan faktor koji povezuje templare s tadašnjim krivovjerjem romantizirani
su tekstovi VVolframa von Eschenbacha, čiji je junak Parsival postao Parsifal iz slav­
ne Wagnerove opere. Parsifal, za kojega se često navodi da je jedno od VVagnerovih
najmističnijih i najezoteričnijih djela, povezuje Wagnerove nazore s templarskom
tradicijom. Siromašni bavarski vitez Wolfram bio je, kako mnogi drže, i sam templar,
s obzirom na to da je sigurno pokazao vrlo osobno poznavanje templara kao i njihove
opreme i borbenih metoda. Opisao je bratstvo vitezova odjevenih u bijele ogrtače
ukrašene crvenim križevima koji čuvaju neku veliku svetu tajnu i čak se nazivaju
tetnpleis, što bi se moglo prevesti kao templari.
Upravo je Wolfram bio među prvima koji su popularizirali legendu o Svetom
gralu, tom neuhvatljivom cilju mnogih srednjovjekovnih potraga. Mitologija o
gralu - kralj Artur, Merlin, Okrugli stol - zapravo je počela sa spjevom Chretiena
de Troyesa napisanim krajem 12. stoljeća. Upravo je on prvi prozvao Arturovo
prebivalište Camelotom. S obzirom na to da je Chretien živio u Troyesu, mjestu
službenog odobrenja reda, a angažirao ga je grof od Champagne, feudalni gospodar

267
JIM MARRS

templarskoga velikog meštra P&yens, možda je imao pristup templarskom zna

donesenom iz Svete Zemlje, koje je unio u svoj tekst.
U Wolframovu Parsivalu gral je čarobni kamen koji je obdarivao mladošću one k
ga posjeduju. Taj kamen čuvaju vitezovi hrama u velikom hramu na Munsalvaesch
ili Planini spasa, za koju se smatra da je povezana s planinskom utvrdom Montse
u južnoj Francuskoj, posljednjem bastionu katara.
Wolfram se još više povezao s templarima obznanivši da mu je izvor za Parsiv
bio stari arapski rukopis koji je čuvala obitelj Anjou. Prisjetimo se da je grof Fulko c
Anjoua, kasnije jeruzalemski kralj, blisko surađivao s izvornim vitezovima templari
te ih financirao. Zanimljivo je d a je Wolfram počeo pisati Parsivala otprilike u vrije
kad je završen rad na katedrali u Chartresu.
Počevši s templarima, koji su se tada probijali preko cistercita svetoga Bernar
do simboličke arhitekture gotičkih katedrala, sjeme njihove hereze nadaleko se p
širilo.
Templari su napredovali, zahvaljujući tehnologijama i filozofijama otkrivenim
u Jeruzalemu, dok je Crkva postajala sve više neprijateljski raspoložena, postupno
shvaćajući kakvu prijetnju predstavlja njihovo znanje. Templari su s druge strane
postajali sve više neprijateljski raspoloženi prema Crkvi. Istraživač i autor David
Hatcher Childress zapaža: „Za templare je istinsku Crkvu, onu koja je podučavala
misticizam, reinkarnaciju i dobra djela, potiskivala mračna sila koja je sebe nazivala
jedinom pravom vjerom."
Tijekom stoljeća svoje moći Crkva - tada neodoljivo privlačna za korumpirane
dužnosnike, ništarije i varalice kao i za pobožne - često je poticala krvave pokolje
nad svojim neprijateljima, što se naposljetku odnosilo na sve one koji se nisu mirili s
njezinom vlašću. Primjerice, između 1208. i 1244. godine desetke tisuća ljudi pou­
bijala je papinska vojska koju je Vatikan slao u pokrajinu Languedoc u jugozapadnoj
Francuskoj, dugogodišnje sjedište vitezova templara - kao i nekih vrlo krivovjernih
ideja.

268
 Katari

Cilj toga papinskog napada bili su ljudi znani kao katari, praoci talijanskih i
škotskih karbonara, koji su toliko utjecali na iluminate. Bili su sljedbenici starijih
gnostika, koji su više bili posvećeni pitanjima duha nego materijalnom blagostanju.
Katari, čije ime znači „čisti”, jer smatrali su da su njihovi religijski pogledi „čišći”
od pogleda Katoličke crkve, bili su na idealnom mjestu za stjecanje neortodoksnih
vjerovanja. Languedoc, nekoć znan kao Oksitanija, obuhvaćao je sredozemnu obalu
zapadno od Marseillea, Montagne Noire i Corbieres te Pireneje, koji odvajaju to
područje od Španjolske. Kao nezavisna država, ta je regija bila vezanija uz španjolsku
granicu i ostatke septimanijskoga kraljevstva nego uz francusku naciju koja je upravo
nastajala. Languedoc je bio raskrižje kojim su prolazili putnici s Bliskog istoka preko
muslimanske Iberije i preko mora.
Raspadom Karolinškog Carstva koje je stvorio Karlo Veliki nakon teškog osvaja­
nja tog područja 801. godine, taj je kutak starog Rimskog Carstva pao pod vlast raznih
franačkih kraljeva, čije će se ime ubrzo primjenjivati na cijelu zemlju - Francusku.
Languedoc je bio mjesto brojnih drevnih gradova, od kojih su mnogi potjecali
od Grka i prvih Rimljana. Imao je vlastite tradicije, kulturu i jezik. Oksitanijski jezik
ili iMtigue d Oc dao je tom području identitet i ime.
Možda zahvaljujući tom sjecištu ideja i tradicija, Langudeoc je bio kultiviraniji i
napredniji od svojih susjeda. „Predrasude protiv Zidova bile su uobičajene, ali... pro­
goni nisu", napominje Michael Costen, docent na Odsjeku za obrazovanje odraslih
Sveučilišta u Bristolu. „Organizirani i službeni progoni Zidova postali su uobičajena
značajka života na jugu tek nakon križarskih ratova, zato što je tek tada Crkva postala
dovoljno moćnom da ustraje na... diskriminaciji.” Katari su se također razmjerno dobro
slagali s cistercitskim redovnicima, prevladavajućim predstavnicima Crkve u toj regiji.
Nakon posjeta Rennes-Ie-Chateauu u Languedocu, Picknett i Prince rekli su da
su „našli dokaze mnogobrojnih veza koje vode do gnostičke tradicije na tom područ­
ju, mjestu zloglasnom po svojim hereticima’, bili to katari, templari ili takozvane
‘vještice’.’’
Prema Costenu, katarizam je bio „najozbiljniji i najrašireniji od svih heretičkih
pokreta koji su prkosili Katoličkoj crkvi u 12. stoljeću”. Sve donedavno malo se toga
JIM MARRS

znalo o katarima, osim da su bili smatrani hereticima. Razlog tomu je taj što su
raspoloživi podaci o njima stizali od njihova nepomirljiva neprijatelja. Rimske cr'
koja se pobrinula da svi materijali koji podupiru katare budu uništeni.
Katari su bili naširoko poznati kao botis hommes ili dobri ljudi koji su vodili jed
stavan život usredotočen na religiju. Radije su se sastajali u prirodi nego u prostra
crkvama. Ratarski svećenici, poznati kao perfecti ili savršeni, nosili su duge tamne t-
i ponašali se vrlo isposnički, obvezavši se da se odriču svakoga svjetovnog vlasniš
„Postoji prilična sličnost između katarizma i budizma", piše dr. Arthur Guirdham,
hijatar koji je pomno analizirao tu skupinu. „Oba vjeruju u reinkarnaciju, uzdržava
od mesne hrane - iako je riba bila dopuštena u katarizmu - u nepružanje otpora te
je grijeh oduzeti život bilo kojem živom biću, čak i životinji."
„Njihov način života bio je pokušaj pridržavanja Isusovih učenja”, objašnjava'
Picknett i Prince. „Svi kršteni članovi bili su duhovno ravnopravni i smatrali su
svećenicima... Možda više iznenađuje za to doba da su naglašavali ravnopravnost sr
lova... Također su bili putujući propovjednici, putovali su u parovima, živjeli u kr
njem siromaštvu i jednostavnosti, zaustavljajući se kako bi pomagali i liječili kad g
su mogli. Sve u svemu, činilo se da dobri ljudi nisu prijetnja nikome osim Crkvi.”
Costen kaže da bi bilo pogrešno naprosto prihvatiti službeno stajalište pre
kojemu su katari bili opasni heretici. „Prije bi se na to trebalo gledati kao na ja
izbor ljudi kojima je pružena krajnje neuobičajena prilika da čuju jednu novu t
logiju [izvještaje o Isusu i Mariji Magdaleni koji su kružili južnom Francuskom
ono doba] i sami odaberu, što je bila posljedica razdvojenosti crkvenih i svjetovn'
vlasti”, kaže Costen dodajući: „Srednjovjekovna Crkva nije mogla... ignorirati iza
na vlastitu teritoriju."
Dr. Guirdham objašnjava da je katarizam bio jedan oblik dualizma, vjerovanr
koje je „postojalo od pamtivijeka” i povezivalo se s drevnim mitraističkim i manih
ističkim sljedbama. Katari su također smatrali Isusa duhovnim Sinom Božjim. „?
njih Krist nije postojao u ljudskom nego u duhovnom tijelu. Inkvizicija je to krivo
prevela kao da znači da je za katare Krist bio neka vrsta fantoma. Katarski pogled
podudara se s onim koji izražavaju moderni spiritualisti i pristaše [Rudolfa] Steine
[koji će utjecati na nacistički kult]”, kaže dr. Guirdham.
U svojoj dualističkoj teologiji katari su vjerovali da su dobro i zlo suprotnosti
iste kozmičke energetske sile i da je dobri bog stvorio nebo te da njime vlada, dok je
zli bog stvorio čovjeka i materijalni svijet. „Zbog tog vjerovanja, bilo je očito da je Bog
iz Staroga zavjeta Sotona”, tvrdi Costen, koji navodi kako su Katari vjerovali da kad
ljudi umru, „...mogu otići u svoj pravi dom [na nebu] ili ostati gdje su bili... gdje će
morati podnijeti... sedam reinkarnacija... drugi autori navode devet. Nakon toga je
duša nepovratno izgubljena.”
„Shvatio sam da postoji nit kroz vrijeme”, komentira dr. Guirdham, „manihejci,
Mitrin kult, katari, svi su potpuno uništeni, a između ostalog i zbog te priče o rein­
karnaciji.”

270
 VLADARI IZ SJENE

Drugi istraživači tvrde da je jedini problem katara bio nedostatak prave posluš­
nosti Crkvi. Pieknett i Prince pišu: „Glavni razlog zbog kojega su se katari sukobili s
Crkvom bilo je to što su odbijali priznati papin autoritet.”
Gardner se slaže s tim: „Katari nisu bili heretici; bili su naprosto nekonformisti
koji propovijedaju bez dozvole i nemaju potrebu za imenovanim svećenicima ni za
bogato ukrašenim crkvama svojih katoličkih susjeda.” Međutim, Gardner je vidio
vezu između katara i vitezova templara kao potencijalno opasnu po Crkvu. „Za katare
se znalo i da su upućeni u okultni simbolizam kabale, a to je znanje moglo biti od
velike koriti vitezovima templarima, za koje se mislilo da su prenijeli kovčeg i svoje
jeruzalemsko blago u tu regiju.”
Nešto je kod miroljubivih, iako krivovjernih katara svakako uznemirivalo Vatikan.
Zanimljivo je da je 1145. godine papa Eugenije III. poslao nikog drugog nego zaštit­
nika templara svetog Bernarda da propovijeda protiv katarizma u Languedocu. Prema
Gardneru, Bernard je umjesto toga izvijestio: „Nikakve propovijedi nisu kršćanskije
od njihovih i njihov je moral čist.” Znači li to d a je sveti Bernard bio nesvjestan njiho­
ve teologije? Ili njegove obrambene riječi daju na značenju tvrdnji da su on i templari
potajno dijelili katarska vjerovanja?
Odgovor je nebitan, s obzirom na to da je, opravdano ili ne, Vatikan počeo stva­
rati planove za istrebljenje katara. A potpuno je jasno da su neka katarska vjerovanja
bila posve suprotna crkvenim.
Početak katarske hereze teško je točno odrediti. Dio svećenstva iz Langudeoca
smatra da njihovi prethodnici potječu još iz prvih dana kršćanstva, što je možda
rezultiralo čišćim tumačenjem podrijetla Crkve u njihovu vjerovanju. Drugi smatraju
da su vitezovi templari prenijeli znanje koje su stekli iskapajući u Jeruzalemu. Tu je
i činjenica da se čak i danas u tom dijelu Francuske mogu naći tragovi neobičnog
vjerovanja - da je Marija Magdalena, bilo kao Isusova supruga ili družica, stigla na to
područje nakon raspeća. Govorilo se da su katari poznavali predaju koja je govorila o
Isusu kao mužu i ocu.
Ideju o Mariji Magdaleni i Isusu kao paru podupiru gnostički spisi otkriveni u
N ag Hammadiju u Egiptu 1945. godine. LI Filipovu evanđelju, nazvanom po apo­
stolu Filipu, za koje se smatra da je napisano u drugoj polovini 3. stoljeća, stoji: „A
Spasiteljeva je družica Marija Magdalena. No, Krist ju je volio više od svih učenika
i često ju je ljubio u usta. Ostale je učenike to ljutilo pa su negodovali. Rekli su mu:
‘Zašto nju voliš više nego n as?”' Isus im je odgovorio dugim govorom o tome kako je
„velik misterij braka" i kako je nužna „velika moć” za postojanje svijeta.
Postoji važna veza između evanđelja otkrivenih tek 1945. godine i rasprave koju
je 1330. godine navodno objavio njemački mistik Meister Eckhart pod naslovom
Schwester Katrei ili Sestra Katarina. Prema Picknettu i Princeu, „ta neobična i otvo­
rena rasprava... sadržava ideje u vezi s Marijom Magdalenom koje su inače pronađene
samo u evanđeljima iz Nag Hammadija... Prikazana je kao da je nadmoćna Petru zbog
toga što bolje razumije Isusa, a postoji ista napetost između Marije i Petra [nađena u

271
JIM MARRS

evanđeljima iz N ag Hammadija], Povrh toga, stvarni događaji opisani u tekstovima iz

N ag Hammadija spominju se u raspravi Sestra Katarina." [naglasak u izvorniku]
Picknett i Prince vide tu raspravu kao dokaz da su dokumenti identični nedavno
otkrivenim tekstovima bili poznati katarima, najvjerojatnije preko otkrića vitezova
templara.
Druga je stvarna mogućnost da su katari već imali usmenu predaju o intimnoj
vezi Isusa i Marije, ali im je nedostajala potvrda sve dok se templari nisu vratili u
Languedoc iz Jeruzalema s novopronađenim svicima. Templarska su otkrića možda
samo potkrijepila i pojačala postojeća vjerovanja.
Drugi bi faktor mogla biti veza koju povlače Baigent, Leigh i Lincoln, autori Svete
krvi, svetog grala, između Isusove loze i merovinških kraljeva iz južne Francuske.
„Ako je naša hipoteza točna," pišu oni, „Isusova žena i potomci - a mogao je
imati brojnu djecu između dobi od 16 ili 17 godina i pretpostavljene smrti - nakon
što su pobjegli iz Svete Zemlje, našli su utočište na jugu Francuske te u tamošnjoj
židovskoj zajednici očuvali svoju lozu. Čini se da je u 5. stoljeću ta loza sklapala
brakove s franačkom kraljevskom lozom, stvorivši tako merovinšku dinastiju. Godine
496. Crkva je sklopila pakt s tom dinastijom, obvezavši se na trajno očuvanje mero-
vinške loze - po svoj prilici u cijelosti znajući za njezin pravi identitet... Kad se Crkva
urotila u... kasnijoj izdaji merovinške loze, našla se krivom za zločin koji se nije mogao
ni racionalizirati ni izbrisati, mogao se samo potisnuti...”
Laurence Gardner, međunarodno priznati stručnjak za genealogiju vladara
i vitezova, dobio je dopuštenje da prouči privatne arhive trideset triju europskih
kraljevskih obitelji. Potvrdio je da su Merovinzi bili u srodstvu s Isusom, ali preko
njegova brata Jakova, za kojega Gardner tvrdi da je ista osoba kao Josip iz Arimateje.
Gardner je iznio i uvjerljiv dokaz d aje Marija Magdalena bila Isusova supruga u knjizi
iz 1996. godine Loza svetog grala (Bloodline of the Holy Grail).
„N ikad nije bila tajna... za većinu tih ljudi [europske vladarske obitelji] da
je Isus bio oženjen i da je imao nasljednike, zato što je tako zapisano u mnogim
obiteljskim arhivima... Objavljeni spisi škotske kraljice Marije naširoko govore o
tome. Spisi engleskog kralja Jakova II., koji nije svrgnut do 1688. godine, govore
detaljno o tome... Zapravo sam bio u poziciji da mi je pokazana... neka vrlo, vrlo
stara dokum entacija, ne sam o ona koja je posljednji put otvorena u 18. stoljeću,
već zapravo dokum entirana i zapisana stotinam a godina ranije”, objasnio je dodav­
ši: „Im ao sam pristup i templarskim dokumentima, istim onim koji su vitezovi
templari donijeli u Europu 1128. godine i suočili s njima crkvenu elitu i nasmrt
je uplašili, zato što su to bili dokumenti koji su govorili o lozi i genealogiji... Rani
čelnici Kršćanske crkve prihvaćali su tekstove i učenja koja će zamagliti istinu o
Isusovoj kraljevskoj lozi."
Rana se Crkva nije bojala samo Isusovih potomaka, nego i žena općenito.
Ženama je bilo zabranjeno podučavati ili postati svećenicama - ta se zabrana tek sada
ublažava. Od svećenika se traži da žive u celibatu i da se nikada ne žene, usprkos

272
 VLADARI IZ SJENE

jasnom Pavlovu upozorenju u Prvoj poslanici Timoteju 3,2 da biskup i crkveni vođe
trebaju imati ženu.
Prema Gardneru i drugim novijim autorima, rana je Crkva ocrnjivala žene kako
bi očuvala moć i autoritet unutarnje mreže „starih momaka” kardinala i biskupa.
Danas mnogi razni poznavatelji Biblije zauzimaju drukčiji stav glede ženine uloge
od one kako ju je definirala rana Crkva. „Većina kršćanskih pokreta za koje znamo da
ih je karakterizirala istaknutost žena na kraju je proglašena heretičkima”, primjećuje
znanstvenik sa Sveučilišta u Pennsylvaniji Ross S. Kraemer.
Kako bi odvratili svaku pozornost s Marije Magdalene, Gardner tvrdi da su
crkveni oci napisali dobar dio Novoga zavjeta koji opisuje Mariju kao „grešnicu", što
je netočan prijevod izvorne riječi almah, koja zapravo označava djevicu koja se podvr­
gava obredu prije udaje. „Dvolični su biskupi odlučili, međutim, da grešna žena mora
biti kurva”, komentira Gardner, „pa je Marija stoga obilježena kao bludnica!” Drugi
stručnjaci, poput Jane Schaberg sa Sveučilišta Detroit-Mercy, zaključuje da bi osoba
Marije Magdalene čak mogla biti kombinacija drugih biblijskih žena i da je takav spoj
hotimičan.
Prema predajama iz južne Francuske, kao i djelu Williama Caxtona iz 1483.
godine, Legenda Aurea ili Zlatna legenda, jednom od prvih izdanja iz engleskog
Westminstera, Marija Magdalena, njezin brat Lazar i sestra Marta, sa sluškinjom
Marcelom i Isusovom djecom, otputovali su brodom u Marseille nakon raspeća.
Društvo je potom otišlo na zapad gdje su „preobratili stanovnike na vjeru".
Gardner piše da je Marija bila „devet godina mlađa od Isusa... Imala je 30 godi­
na na svojemu [simboličnom] drugom vjenčanju, iste - 33. godine - zanijela je kćer
lam ar. Četiri godine kasnije rodila je Isusa mlađeg, a 44. g. n. e., kad joj je bila 41
godina, rodio joj se drugi sin Josip. U to je vrijeme Marija bila u Marseilleu - Massiliji
- gdje je službeni jezik bio grčki sve do 5. stoljeća.” Prema tim istim izvještajima,
Marija je umrla u onome što je danas Saint Baume u južnoj Francuskoj 63. g. n. e.
u dobi od 60 godina.
Vrativši se iz Sedmoga križarskog rata s kraljem Lujem IX., neki Jean de Joinville
zapisao je 1254. godine da su „stigli u grad Aix u Provansi kako bi iskazali počast bla­
ženoj Magdaleni... Otišli smo do mjesta zvanog Baume, na vrlo strmoj i goloj stijeni,
gdje je navodno sveta Magdalena dugo boravila kao pustinjakinja.”
„Stoljećima nakon njezine smrti, Marijina ostavština ostaje najvećom prijetnjom
plašljivoj Crkvi koja je zaobišla mesijanske potomke u korist apostolskoga nasljeđa",
piše Gardner napominjući: „Najaktivniji Magdalenin kult na koncu je bio smješten u
Rennes le Chateauu u regiji Languedoc.”
Postoji primamljiv nagovještaj da je u toj istoj regiji bio dokaz opipljiviji od priča
o Magdaleni. Prema Baigentu, Leighu i Lincolnu, onaj isti Joinville napisao je kako
mu je njegov prijatelj Luj IX. jednom pripovijedao o vremenu kad su katarski vode
pristupili zapovjedniku papinske vojske i zagonetno ga upitali želi li „doći i pogledati
tijelo Našega Gospodina, koje je postajalo meso i krv u rukama njihovih svećenika”.

273
JIM MARRS

Povrh predaja koje se tiču Marije i reinkarnacije, katari su bili uvelike pod utje­
cajem vjerovanja putujućeg propovjednika po imenu Peter Valdes iz Lyona. Njegovi
sljedbenici, valdenzi, kako su bili poznati, čitali su iz tekstova prevedenih na njihov
pučki oksitanski i vjerovali da je osobni propovjednički poziv važniji od crkvene
obuke. Također su prezirali krvoproliće, čak i ono koje potiče Crkva ili država. Kad
su valdenzi odbili prestati otvoreno propovijedati, izopćili su ih i protjerali iz Lyona
mjesni crkveni dužnosnici.
Mnogi smatraju da su katari potekli od bugarskog svećenika po imenu Bogumil,
čija je bogumilska sljedba bila široko rasprostranjena Bizantskim Carstvom. Bogumili
su odbijali mnoge značajke pravovjerne Crkve poput mise, euharistije, starozavjetnih
čuda i proricanja, krštenja, braka i svećenstva. .Vjerovali su da je fizički svijet vražje
djelo i u svojoj biti zao”, piše Costen. „Razvili su za sebe bogatu mitologiju Stvaranja
i Pada, koja je funkcionirala kao zamjena za velik dio Biblije koji su odbacivali. Ti su
dualisti prihvaćali d a je materija djelo dobroga boga, ali vjerovali su d a je Sotona obli­
kovao svijet i materijalna tijela ljudi od nje, bilo tako d a je zatočio anđeoski duh unu­
tar materijalnoga tijela kako bi stvorio Adama ili tako da je glinu oživio dobri bog."
Međutim, Picknett i Prince smatraju da nisu sva katarska vjerovanja mogla doći
od bogumila. Citirali su istraživanje Jurija Stojanova, koji je napisao: „Učenje o Mariji
Magdaleni kao Kristovoj 'supruzi’ ili 'priležnici' čini se, povrh toga, izvornom katar-
skom predajom koja nema nikakva pandana u bogumilskom nauku."
Kakva god bila istina o njihovu podrijetlu, ta su se katarska vjerovanja razvila
tijekom dugog razdoblja, kao i odluka da se krene na njih. Unatoč svim dogovorima
koji su možda bili postignuti, crkvene su vlasti na koncu zacijelo zaključile da se
nešto mora učiniti glede relikvija, blaga, spisa ili bilo čega što se moglo skrivati u
l^nguedocu.

274
 Albigenška križarska vojna

Proglašeni hereticima od francuskog kralja Filipa II. na inzistiranje pape Inocenta

III., počevši od 1209. godine, katari su bili proganjani i istrebljivani tijekom onoga što
je postalo poznato kao Albigenški križarski rat. Katare su katkad nazivali albigenzima
zbog njihove brojnosti u gradu Albiju u središtu Languedoca. Bila je to operacija u
kojoj su mnogo hvaljeni vitezovi templari bili sumnjivo odsutni.
Bio je to dugotrajan, mučan i krvav okršaj, koji se okončao 1229. godine, ali
nije bio potpuno zaključen sve do pada utvrde Montsegur 1244. godine. Čak ni tada
Crkva nije posve iskorijenila katarsku herezu. U Languedocu je i danas prisutan neki
nagonski oprez i nepovjerenje i prema Crkvi i prema državi, kako navodi nekoliko
autora.
Neko vrijeme nakon što je postao papa, Inocent III. nastojao je vršiti crkveni pri­
tisak na katare s upadljivim izostankom uspjeha. Kao čovjek koji se iskreno nadao da
će predvoditi veliki križarski rat za osvajanje Svete Zemlje, taj se papa morao zadovo­
ljiti križarskim ratom u Languedocu, gdje su plemenitaši, kao i obično stanovništvo,
vidjeli malo toga zabrinjavajućeg u priprostim i krotkim katarima.
U nastojanju da obuzda moć vitezova križara, Crkva je dugo vodila politiku
poznatu kao „mir Božji”. Temeljen na savezništvu Crkve i vojnih snaga, svrha tog
„mira" je bila omogućiti crkvenim vlastima čvrstu kontrolu nad svim vojnim aktiv­
nostima.
„Agencija koja je trebala nadgledati provođenje mira u Languedocu bio je Red
hrama, i u tu svrhu je mogao ubirati mali porez na svako seljačko govedo”, piše Costen.
„Malo je dokaza da su templari ikad činili nešto djelotvorno kako bi proveli mir.”
Neuspješno propovijedajući protiv katara i obuzdavajući templare, papa Inocent
III. zaključio je 1204. godine kako je vrijeme da djeluje. Počeo je pisati francuskom
kralju Filipu Augustu pozivajući ga da krene na heretike. Također je vratio Raymonda
VI., grofa od Toulousea, kojega je izopćio njegov prethodnik, nakon što je Raymond
prilično nevoljko pristao podržati njegov križarski pohod. Usprkos Raymondovu pri­
stanku, nije mnogo poduzeto.
Raymond je ponovno izopćen zato što je propustio djelovati protiv katara, a kad
se papin predstavnik susreo s njim na Božić 1207. godine u nastojanju da opet otvori

275
JIM MARRS

to pitanje, ubio ga je jedan od Raymondovih ljudi. Posve sit te situacije, papa Inoce
III. pokrenuo je svoj križarski pohod.
Premda se danas promatra kao rat kršćana protiv kršćana, u to su vrijeme mn
ljudi, osobito izvan Languedoea, podržavali rat protiv smrtnog neprijatelja u vlas
tim redovima. Papi Inocentu križarski je pohod bio nužan ne samo kako bi poko
herezu, nego i da pokaže moć Crkve nad neposlušnim svjetovnim vođama pop
Raymonda.
Inocent je obećao status križara svakome tko se pridruži njegovoj vojsci. To '
značilo i odrješenje od svih grijeha počinjenih za vrijeme rata, kao i udio u pljač
„Mnogi su vidjeli priliku za pljačkanje i profit, i nisu se baš razočarali”, kaže Coste
„Ipak, u cjelini su križari bili ponajprije motivirani religioznim žarom.”
Ubrzo se papina vojska, „najveća koja se ikad skupila u kršćanskom svijetu
okupila u Lyonu pod vodstvom Arnalda-Analrica, skupa s brojnim plemićima i bisku
pima.
Dok se ta golema sila - oko 30 000 ljudi - kretala dolinom Rhone, Raymond
predomislio i odlučio se priključiti. Nakon što se obvezao da će se pridružiti k rr
skom pohodu, pomirio se s Crkvom i obećana mu je zaštita od napada.
Prvi veliki napad bio je na grad Beziers. Ondje su se, unatoč pozivu njiho
biskupa na predaju, građani odlučili oduprijeti. Prema Costenu, pljačke željni pratit
lji utaborene vojske nahrupili su na gradska vrata, a ubrzo su im se pridružili i vojni
djelujući bez zapovijedi. ,,I crkva i grad bili su opljačkani, a stanovnici masakrira
dok su svećenici, žene i djeca poubijani u crkvama”, piše on. „Kad su vojni v
zaplijenili oteto od pratitelja tabora, grad je spaljen." Prema službenom izvještaj
ubijeno je 20 000 stanovnika.
Upravo je u Beziersu Arnald-Amalric, kad su ga upitali kako će njegovi vojni
razlikovati katolike od heretika, odgovorio: „Pobijte ih sve, Bog će prepoznati svoje.”
S obzirom na pokolj u Beziersu, grad za gradom diljem Languedoea pad
je pred papinskom vojskom bez borbe. Unutarnji razdor bio je žestok, stanovni
su nadmašivali jedni druge u predaji poznatih i osumnjičenih heretika. U gradu
Castresu vojsci predani katari spaljeni su na lomači, i ta se praksa nastavila tijekom
ostatka križarskog pohoda.
Godine 1229. kampanja je uspješno okončana pariškim sporazumom. Prem
je sporazum dokrajčio nezavisnost južnofrancuske vladarske obitelji, nije zaustav'
herezu. Katarski perfeeti povukli su se u planinsku utvrdu Montsegur na obroncir
Pireneja. Počevši od proljeća 1243. godine, papinska je vojska opsjedala utvrdu dul’
od deset mjeseci. Prema Picknettu i Princeu, „ondje se dogodio neobičan fenomen.
Nekoliko vojnika koji su sudjelovali u opsadi prebjeglo je katarima usprkos tome što
su sigurno znali kako će to završiti po njih.” [naglasak u izvorniku] Katari su zacijel
imali nešto što je preporučilo njihova vjerovanja vojnicima veteranima.
Konačno, u ožujku 1244. godine, opsada Montsegura završena je predajom kata­
ra. Picknett i Prince spominju nekoliko „zagonetki” povezanih s padom Montsegura.

276
 VLADARI IZ SJENE

Jedna je ta „da je zbog razloga koji nikad nisu razjašnjeni [katarima] dopušteno ostati
u utvrdi još 15 dana - nakon čega su se predali da budu spaljeni. Neki izvještaji idu
još dalje te opisuju kako su zapravo trčali nizbrdo i skakali u lomače koje su ih čekale
dolje u polju. Costen donekle podupire tu priču, napomenuvši: „Nema naznaka da
su se katari iz Montsegura odupirali pokolju.”
„Najtvrdokornija zagonetka tiče se takozvanoga katarskog blaga”, napominju
Picknett i Prince, „koje su četvorica katara uspjela odnijeti noću prije nego što su
ostali poubijani. Ti neustrašivi heretici nekako su uspjeli pobjeći spustivši se pomoću
užeta niz osobito strmu stranu planine usred noći.”
Katari, među kojima su mnogi bili imućni, doista su imali prilične zalihe zlata i
srebra. Ali, prema Baigentu, Leighu i Lincolnu, to novčano vrijedno blago prokrijum­
čareno je iz Montsegura i izgubljeno za povijest tri mjeseca prije pokolja u katarskoj
utvrdi.
Nitko ne zna sa sigurnošću za kakvo su to tajno znanje ili „blago” katari smatrali
da je. nužno poslati ga iz Montsegura u posljednji čas, ali općenito se smatra da su
to bili spisi koji su se ticali nastavljanja Isusove loze nakon Marijina dolaska u južnu
Francusku, što je tema koja je blisko povezana s vitezovima templarima.
„Templari su bili gladni znanja i njihova potraga za njim bila im je glavni
pokretač”, pišu Picknett i Prince. „Grabili su znanje gdje god su ga nalazili: od Arapa
su preuzeli načela svete geometrije, a njihov nedvojbeni kontakt s katarima pridaje
dodatni gnostički prizvuk njihovim ionako heterodoksnim religijskim idejama.”
„Od svojih najranijih godina održavali su [templari] donekle topao odnos s kata­
rima, osobito u Languedocu", napominju Baigent, Leigh i Lincoln. „Mnogi imućni
zemljoposjednici - sami katari ili njima skloni - poklanjali su golema zemljišta tom
redu... Nema spora da je Bertrand de Blanchefort, četvrti veliki meštar reda, dolazio
iz katarske obitelji... U Languedocu su templarski dužnosnici češće bili katari nego
katolici.”
Blanchefort, koji je vodio templare od 1153. do 1170. godine, bio je „najvažniji
templarski veliki m eštar", prema toj trojici autora. „Upravo je Bertrand preobrazio
vitezove templare u izvanredno djelotvornu, dobro organiziranu i iznimno disciplini­
ranu hijerarhijsku ustanovu kakvom su postali.”
Postoje dokazi da su mnogi templari i sami bili katari, a utvrđeno je da su
templari sakrili mnoge katare unutar svojega reda i pokopali ih na svetom tlu. Osim
činjenice da templari nisu sudjelovali u albigenškom križarskom pohodu, Picknett i
Prince otkrili su da bliske veze između templara i katara nisu spomenute u kasnijim
optužbama protiv reda, što je dokaz da su te veze bile neugodne za crkvenu hijerarhi­
ju koja nije htjela ništa drugo doli zaboraviti i katare i njihova vjerovanja.
Nakon albigenškog pohoda preživjeli su katari ili pobjegli u susjedne zemlje -
Italija je bila omiljena jer, ironično, ta papina domovina nije bila gorljiva u lovu na
heretike - ili se skrili uz pomoć samilosnih susjeda. „D o početka 14. stoljeća katari
iz Languedoca postali su izolirani i siromašni", tvrdi Costen. „Njihovo uništenje

277
JIM MARRS

uzrokovano je novim metodičnim progonom Crkve pomoću njezina novog oru

inkvizicije...”
,,U Languedocu se dogodio prvi europski genocid kad je 100 000 katars
heretika poubijano prema papinoj zapovijedi za vrijeme Albigenškog križarskog po1
da...”, napominju Picknett i Prince. „Upravo je radi ispitivanja i istrebljenja ka
stvorena inkvizicija.”
Posljedica je toga križarskog pohoda d a je „Crkva povratila monopol na religij
aktivnost i kontrolu vjerovanja te ojačala svoju kontrolu privatnih života pojedin
Nova francuska država stekla je saveznika u Crkvi radi jačanja kontrole nad grad
ma i plemstvom”, piše Costen, napominjući da su još 1920. godine, slično suzbij
jezika američkih urođenika u 19. stoljeću, djeca u toj regiji bila kažnjavana ako
govorila oksitanski jezik na igralištima javnih škola.
Istrebljenje miroljubivih katara bilo je i nagovještaj onoga što su crkveni v
imali na umu za svoje suparnike na vlasti, vitezove templare.
 Propast templara

62 godine nakon pada katarskog uporišta u Montseguru, vitezovi templari stajali

su nasuprot sve većoj moći Vatikana i nacionalnih država.
Njihova kontrola nad privredom i financijama bila je golema i izrasli su u straš­
nu vojnu silu, zajedno s vlastitom pomorskom flotom s bazom u francuskoj luci La
Rochelle na Atlantiku. Upravo je Languedoc povezivao La Rochelle sa sredozemnim
lukama, omogućujući trgovinu s Portugalom i Britanskim otočjem bez prolaženja
kroz Gibraltarska vrata u rukama muslimana. Templarski brodovi, koji su se među
prvima koristili magnetskim kompasima, prevozili su oružje i zalihe u Svetu Zemlju,
kao i otprilike 6000 hodočasnika godišnje.
No, uz moć i bogatstvo, rastao je i njihov ponos, ali i drskost, što se vidjelo
1252. godine kad je jedan templarski meštar zaprijetio engleskom kralju Henriku III.
ovim riječima: „Sve dok provodiš pravdu, vladat ćeš. Ali, prekršiš li je, nećeš više biti
kralj.”
Da je templarski red bio blisko povezan s engleskim vladarima jasno pokazuje
činjenica da je kralj Ivan stolovao povremeno u londonskom hramu 1215. godine,
kad g a je savez plemića - od kojih su mnogi bili templari - prisilio da potpiše Magtia
Chartu ili Veliku povelju, kojom je stvorena ustavna monarhija u toj zemlji.
Ali, dok je templarski red cvjetao u Europi, stvari su se loše odvijale u Svetoj
Zemlji. Manje od stoljeća nakon osvajanja, Jeruzalem je opet pao u ruke muslimana.
Uskoro je samo grad Akre ostao pod kontrolom kršćana. Godine 1291. ta je lučka utvrda
pala pa je red, zajedno s hospitalcima, bio primoran preseliti se na otok Cipar, koji su
templari dobili od Rikarda Lavljeg Srca za vrijeme jednoga prijašnjega križarskog rata. S
gubitkom Svete Zemlje nestalo je i glavno opravdanje za postojanje templara.
Pred kraj 12. stoljeća templari su pomogli pri stvaranju još jednog vojničkog reda -
moćnih teutonskih vitezova, junaka Hitlerova djetinjstva. Teutonski su vitezovi stvorili
vlastitu divovsku kneževinu - zvanu Ordenstaat - koja se protezala od Pruske preko
Baltika do Finskoga zaljeva. Ta teutonska nezavisna država možda je nadahnula snove
unutar templarskoga vodstva o sličnom autonomnom imperiju u Languedocu.
Ali, to im nije bilo suđeno. Počevši od ranog 14. stoljeća, templari su bili osuđeni
na istu sudbinu kao katari.

279
JIM MARRS

Ključni pokretač propasti templara bio je francuski kralj Filip IV., vladar
je zavidio templarima na bogatstvu i bojao se njihove vojne moći. Jednom je tr
utočište u pariškom hramu kako bi pobjegao buntovnoj svjetini. Iz vlastita je iskus
znao za bogatstvo templara i bio im je do grla dužan. Povrh tog gnjeva protiv terrr
ra, dvaput je bio odbijen za člana reda.
Godine 1305. Filip je otputovao u Rim i uvjerio papu Klementa V. da temp
zapravo planiraju uništiti Rimsku crkvu. Papa je povjerovao Filipu, budući da
francuski kralj stajao iza njegova uspona na položaj pape. „Između 1303. i 13
godine francuski kralj i njegovi ministri organizirali su otmicu i smrt jednoga pape
Bonifacija VIII. - i vrlo vjerojatno ubojstvo trovanjem drugoga - Benedikta XI. Pot
je 1305. godine Filip uspio osigurati izbor vlastita kandidata, nadbiskupa Bordeau;
na upražnjeno papinsko prijestolje. N ov ije papa uzeo ime Klement V ”, objašnjav '
Baigent, Leigh i Lincoln.
Prema masonskom autoru Albertu Mackeyju, Filip je pristao podržati Klemento
kandidaturu u zamjenu za tajno obećanje da će skršiti vitezove templare.
Povrh toga, s obzirom na to da se naširoko govorkalo o tome kako tempi
nastoje vratiti stare merovinške kraljeve i u Francusku i u druge države, Filip:
optužbe pale su na plodno tlo. Merovinzi su navodno vukli podrijetlo od Isusa, što ‘
predstavljalo ozbiljan izazov autoritetu Rima i podupiralo ideju da su templari ste
tajno znanje o Kristovu pravom životu.
Uz blagoslov pape Klementa V, Filip se vratio u Francusku i počeo povlač*
poteze protiv templara. Sastavivši popis optužbi od podrivanja vlasti do hereze, Fil'
je izdao tajne zapovijedi dužnosnicima diljem zemlje koje se nisu trebale otvoriti
predodređenog roka.
Bio je to petak, 13. listopada 1307. godine, datum koji je tada pridodao zlokob
konotacije svakom petku trinaestom. Vlasti su ustale diljem Francuske i brzo pohv
tale prisutne templare.
„Uhvaćeni vitezovi bili su zatočeni, ispitani, mučeni i spaljeni”, kaže Gardn
„Pozivani su plaćeni svjedoci da pruže dokaze protiv reda i dobiveni su neki uistinu
bizarni iskazi. Templari su optuženi za svakakve prakse koje su se smatrale odvrat
nima, uključujući prizivanje duhova, homoseksualnost, pobačaje, huljenje i uporabu
magije. Nakon što bi dali svoj iskaz, bilo zbog mita, bilo zbog pritiska, svjedoci
nestali bez traga.”
Još je uvijek prijeporno jesu li templari doista bili krivi po tim optužbama.
Očito je da su mnoge optužbe protiv toga nekadašnjega kršćanskog reda bile lažne i
nategnute. No, ima i dokaza da su članovi jezgre templara bili simpatizeri, ako ne i
pristaše, hereza povezanih s Marijom Magdalenom, Ivanom Krstiteljem te Isusovim
raspećem i uskrsnućem. Neki istraživači čak spekuliraju da se templarska zastava s
lubanjom i prekriženim kostima možda odnosila na Marijine ili Krstiteljeve ostatke, ili
oboje. Rudimentarno sjećanje na taj templarski simbol možda je nadahnulo gusarske
zastave kasnijih stoljeća kao i Društvo lubanje i kostiju.

280
 VLADARI IZ SJENE

„Uvjereni smo da su templari, iako su najviše pozicionirani vitezovi možda imali

radikalno atipičan pogled na božanstvo Isusa Krista, bili tijekom cijelog svojeg posto­
janja vjerni katolički red... Vitezove templare izdali su Crkva i papa kojemu su dobro
služili ”, komentiraju masonski autori Knight i Lomas braneći njihov red.
Očito je da su, unatoč iznenadnosti uhićenja i tajnovitosti zapovijedi, mnogi
templari bili upozoreni. „Malo prije uhićenja, primjerice, veliki meštar Jacques de
Molay, povukao je mnoge knjige i propise reda te ih dao spaliti”, napominju Baigent,
Leigh i Lincoln.
Mnogi francuski templari bili su uhićeni bez otpora, po svoj prilici u nadi da će
se situacija preokrenuti, ali mnogi drugi pobjegli su iz zemlje. Najveća je zagonetka
bio nestanak templarske Flote i nagomilanog blaga u pariškom hramu. Većina istraži­
vača povezuje nestanak templarske flote s nestalim blagom.
Gardner tvrdi da je templarsko blago ostalo u Francuskoj u vrijeme uhićenja.
„[Filipove] ulizice pretražili su uzduž i poprijeko Champagne i Languedoc - ali blago
je sve .vrijeme bilo skriveno u riznici u Parizu”, piše on.
Kasnije, prema Gardneru, veliki meštar Molay dao je prenijeti blago u La
Rochelle, gdje je flota od 18 galija prevezla blago u Škotsku.
Baigent i Leigh uglavnom se slažu s tim, ukazujući na to d a je prošlo „pet godina
pravnog prepiranja, pregovora, spletkarenja, pogađanja i općeg kolebanja prije nego
što je red službeno raspušten", sasvim dovoljno vremena da se blago raštrka.
Knight i Lomas nude zapanjujući dodatak priči o bijegu templara - da je dio
templarske flote možda krenuo prema Americi 185 godina prije nego što je to učinio
Kristofor Kolumbo.
Ta tvrdnja polazi od mandejske sljedbe, čiji su pripadnici vjerovali da je Ivan
Krstitelj bio pravi mesija, a da je Isus izopačio njegova učenja. Mandejci se povezuju
s nazorejcima, za koje se smatra da su bili dio kumranske zajednice čiji su svici prona­
đeni 1945. godine. Muslimani su protjerali mandejce s obala rijeke Jordan u Perziju,
gdje ostaci te sljedbe još uvijek postoje.
Mandejci su, poput esena, vjerovali da duše dobrih ljudi nakon smrti odlaze u
divnu i mirnu prekomorsku zemlju, za koju su vjerovali da joj je simbol zvijezda zvana
„Merica”. S obzirom na to da su dokumenti koje su templari otkrili u jeruzalemskom
hramu duplikati onih pronađenih u Kumranu, templari su možda našli osvrt na nove
zemlje, kao i na ime „Merica”.
Knight i Lomas nagađaju da se barem jedan dio templarske flote opskrbio u
Portugalu pa otputovao zapadno u „la M ericu”. Kažu da su ti neustrašivi pomorci,
vijući svoju dobro poznatu bojnu zastavu s lubanjom i prekriženim kostima, stigli u
Novu Englesku 1308. godine.
Zapanjujući dokaz tog pristajanja može se naći u Westfordu u državi
Massachusetts, gdje se danas može vidjeti rupičasta rezbarija viteza na stijeni. Taj
lik, odjeven u stilu četrnaestostoljetnih vitezova, nosi štit sa slikom broda koji plovi
prema usamljenoj zvijezdi. U Newportu u državi Rhode Island jedna kula odgovara

281
JIM MARRS

zaobljenoj arhitekturi templara, a datirana je u 14. stoljeće. „Nema sumnje d a je

građevina izuzetno stara”, napominju Knight i Lomas, „zato što je na karti iz 152
godine na kojoj je zabilježeno europsko otkriće te obale talijanski pomorac Giovan
da Verrazano označio njuportsku kulu kao ‘Normansku vilu’.
Nedavno pronađene ruševine u Patagoniji, za koje se smatra da su izgubljeni
ciudad de los Cesares (Grad careva), otkrivaju drevno pristanište zajedno s isklesan
kamenom pločom s templarskim križem, što je nagnalo istraživača Flugberta Ram
na nagađanje da su templari možda onamo doputovali u pretkolumbovsko doba.
Uvjerljiviji dokaz ranije nepoznatih templarskih istraživanja može se naći u cr
Rosslyn u Škotskoj, gdje se na svodovima i stropovima nalaze jasni prikazi klipc
kukuruza i kaktusa. „Prema službenoj povijesti, sjeme indijskog kukuruza prvi
u Europu i Afriku donijeli istraživači iz 16. stoljeća...”, napominju Knight i Lom
S obzirom na to da je crkva Rosslyn dovršena I486., šest godina prije nego što
Kolumbo zaputio preko Atlantika, a rezbarije su sastavni dio konstrukcije, „ima
siguran dokaz da su ljudi koji su davali upute zidarima crkve Rosslyn morali posjet'
Ameriku barem četvrt stoljeća prije Kolumba”, komentiraju Knight i Lomas.
Premda ti autori priznaju da tragovi templarske prisutnosti u pretkolumbovsko
Novom svijetu nisu posve sigurni, ipak pridonose sumnji da su kasniji, templari
potaknuti slobodni zidari Bacon i Raleigh znali više o „Novoj Atlantidi” nego što
prije mislilo.
Također su objasnili da šesnaestostoljetni njemački redovnik po imen
VValdseemiiller, koji je prvi napisao da je Amerika nazvana po istraživaču Ameri
Vespucciju, nije znao ništa o templarsko-manđejskoj legendi o „Merici”. Redovni
je čuo za novootkrivenu zemlju „Ameriku” i za istraživača Vespuccija te jednostavn
povezao to dvoje. „Waldseemiiler je pogodio ime, ali ne i tumačenje”, kažu Knight
Lomas. .Vrlo brzo nakon što je napisao te riječi, shvatio je svoju pogrešku te jav
povukao svoju tvrdnju da je Amerigo Vespucci otkrio Novi svijet - ali tada je već bi
prekasno...”
„Standardna historiografska fraza o podrijetlu imena Novoga svijeta koja s<!
rutinski iznosi potječe u cijelosti od glupava nesporazuma jednoga neuglednog sveće­
nika koji nikad nije putovao dalje od nekoliko kilometara od [svojega] samostana... na
francusko-njemačkoj granici”, komentiraju oni.
Bez obzira na to jesu li templari pristali u ,,la Merici” početkom 14. stoljeća,
mogli su lako imati veze s njezinim otkrićem. Prema Baigentu i Leighu, templari su u
sklonom im Portugalu bili odriješeni od optužbi nakon istrage te su potom promije­
nili ime u Kristovi vitezovi, posvetivši se uglavnom pomorskim istraživanjima. ,Vasco
da Gam a bio je Kristov vitez, a princ Henrik Pomorac bio je veliki meštar tog reda",;
napominju oni. „Brodovi Kristovih vitezova plovili su pod poznatim crvenim križem.
I pod istim su križem tri karavele Kristofora Kolumba preplovile Atlantik i stigle do
Novoga svijeta. Sam je Kolumbo bio oženjen kćeri bivšega Kristova viteza i imao je
pristup svekrovim kartama i dnevnicima.”

282
 VLADARI IZ SJENE

I dok će se o templarskim vezama s Amerikom raspravljati još neko vrijeme, čini

se da nema previše sumnje u to da su mnogi članovi reda - kao i njihovo blago, i u
dokumentima i u zlatu - otputovali sa svojom flotom u Škotsku.
Škotska, za koju su se tada borili Engleska i Robert I. Bruce, bila je savršeno uto­
čište pred progonima za red koji se ubrzo proširio izvan Francuske. N a poticaj pape
Klementa V., druge su zemlje počele uhićivati templare i napadati njihove posjede.
Engleski kralj Eduard II. isprva je oklijevao krenuti na templare, ali je kao zet kralja
Filipa na koncu pokrenuo mlitavu akciju. Nekoliko je templara uhićeno, ali uglavnom
su blago kažnjeni, primjerice pokorom u samostanu ili opatiji. Imovina templara pre­
dana je redu hospitalaca.
Dvije godine nakon početka napada na red, Eduard je napokon naredio da se
uhite svi templari koji su ostali pod njegovom kontrolom u Škotskoj, tada pod engle­
skom okupacijom. Njegovi su ljudi uspjeli zatvoriti točno dva čovjeka, jedan od njih
bio je Walter de Clifton, templarski meštar. Prilikom ispitivanja Clifton je otkrio da
su njegovi kolege templari pobjegli „preko mora”, što je još jedan dokaz da su templari
možda otišli za Ameriku.
Škotska Roberta I. Brucea bila je druga priča, sa svojom dugotrajnom povezano-
šću s templarima. Prema Gardneru, veliki meštar Piayens sastao se sa škotskim kraljem
odmah nakon koncila u Troyesu, a sveti Bernard spojio je Keltsku crkvu sa svojim
cistercitskim redom. Vitezove templare poticao je i podupirao niz škotskih kraljeva,
počevši od kralja Davida, i stekli su priličnu imovinu ondje.
21a vrijeme progona templara kralj Robert imao je sve razloge da ih ne progoni
- je d in i je po rođenju imao podršku svojih predaka, bio je u ratu s Eduarđom II. i
izopćila ga je Katolička crkva zbog rata protiv Eduarda, Filipova zeta. Izoliran i od
Crkve i od susjeda, Robertu je dobro došla svaka pomoć.
Engleske blokade zatvorile su uobičajene putove s kontinenta prema Škotskoj.
„Ali, jedan važan put bio je otvoren”, tvrde Baigent i Leigh, „od sjeverne obale Irske,
uključujući ušće rijeke Foyle u Londonderry^, do Bruceovih posjeda u Argyllu,
Kintyreu i morskom tjesnacu Juri... Tako su templarski brodovi, oružje, materijal,
borci i, možda, blago mogli naći put do Škotske, dajući ključna pojačanja i sredstva
za Bruceovu stvar.”
Premda službena povijest ne pripisuje templarima zasluge za Bruceovu pobje­
du nad Englezima, istraživači su otkrili važan razlog da se smatra kako je upravo to
bio slučaj. Nekoliko masonskih autora je glatko ustvrdilo da su templari bili među
Bruceovom vojskom.
Bitka kod Bannockburna, koja je osigurala škotsku nezavisnost, vođena je 24.
lipnja 1314. godine. Prilično je značajno d a je to bio dan svetog Ivana, jedan od naj­
važnijih dana u godini za templare, koji su štovali tog sveca.
Tobože kako bi pomogao garnizonu pod opsadom u tvrđavi Stirling, ulazu u
Škotsko visočje, kralj Eduard mobilizirao je više od 20 000 vojnika, povrh 10 000 koji
su se već nalazili u stirlinškom garnizonu. Bilo je očito d a je nastojao uništiti Brucea,

283
JIM MARRS

a ne jednostavno pojačati Stirling. Kralj Robert mogao je skupiti manje od 10

vojnika, pa su mu se, nadmašenom gotovo u omjeru jedan naprema tri, šanse
pobjedu činile slabašnima.
Dvije su se sile sukobile u okolici tvrđave Stirling i žestoko se borile cijeli
Iako su točni podaci o borbi neodređeni, čini se d a je „svježa snaga” stigla baš kad
bitka prelamala.
Ta je nova snaga bila dovoljna da nagna kralja Eduarda i njegovih 500 naji
ljih vitezova da napuste bojište, što je izazvalo paniku među preostalim engles1'
snagama. „Povlačenje se brzo izrodilo u potpuni bezglavi uzmak, sva engleska voj
ostavljala je svoje zalihe, prtljagu, novac, zlatno i srebrno posuđe, oružje, oklope
opremu”, izvještavaju Baigent i Leigh.
Ti autori smatraju da je kontingent templara, s njihovim uočljivim dugim b
dama i stjegovima s crvenim križem, bio ta „svježa snaga” koja je unijela strah u sr
Eduarda i njegovih ljudi. Drugi autori to potvrđuju. Gardner piše da je jedan čf
obitelji Saint-Clair zapovijedao vitezovima templarima u bitci kod Bannockbur
Mackey piše da masonski povjesničari spominju odlikovanja „prvi put dodijeljena
bojištu kod Bannockburna, kao nagradu za smionost koju je pokazala glavnina te
plara pomogavši Bruceu u toj nezaboravnoj pobjedi”.
N a datum te bitke templari navodno više nisu postojali. Godine 1312. red
službeno raspustio papa na uporno zahtijevanje kralja Filipa, a 1314. posljednji slu
beni veliki meštar reda Jacques Molay spaljen je na lomači u Parizu.
Molay je, prema devetnaestostoljetnom autoru Eliphasu Leviju, organizi
„okultnu masoneriju”, to jest, pridodao je johanitsku herezu tajnom znanju templa
povezanom s putovanjem Marije Magdalene u Europu s Isusovom djecom.
Johaniti su dobili ime po Ivanu Krstitelju, kojega su smatrali pravim biblijski)
mesijom, a Isusa tek sporednom figurom u vrijeme prije židovske pobune u Palestin:
Johaniti, koji su tvrdili da su naslijedili svoje tajno znanje, vjerovali su da je Isus, I
„Ješua pomazanik”, bio zapravo smrtnik upućen u Ozirisov kult. Smatrali su da
priča o djevici Mariji izmišljotina kasnijih autora kako bi se opravdalo njegovo nez
konito rođenje.
„Johanitska sljedba shvatila je da se naziv ‘Krist’ nije primjenjivao samo
Isusa”, objašnjavaju Picknett i Prince, „izvorna grčka riječ christos naprosto je znači
pomazanik’ - što je izraz koji se mogao primjenjivati na mnoge, uključujući kralje-j
ve i rimske dužnosnike. U skladu s tim, johanitski su vođe uvijek i sami preuzimali
naziv ‘Krist’. Znakovito je da Filipovo evanđelje iz N ag Hammadija primjenjuje naziv
Krist’ na sve upućene u'gnosticizam.”
Levi čak tvrdi da je veliki meštar Payens bio upućen u tajne johanitske sljedbe
prije nego što je stao na čelo vitezova templara. Tu ideju podupire tvrdnja masonskoga
vođe Barona von Hunda, koji je izjavio da mu je iznijeta „prava povijest” slobodnih
zidara. Prisjetimo se da je Von Hund stvorio Red strogog obreda u Njemačkoj. Isprva
je bila poznata pod nazivom Braća Ivana Krstitelja. Također, nagađalo se da masonski

284
 VLADARI IZ SJENE

obred koji uključuje smrt Hirama Abifa zapravo simbolizira mučeništvo templarskoga
meštra Molayja.
Ako je uistinu templarska elita bila nadahnuta učenjima johanita, koje je prenio
veliki meštar Molay, jasno je zašto su crkvene vlasti ustrajale na njegovoj smrtnoj
kazni. Drugi bi razlog mogao biti taj da je Molay porekao ranije priznanje da su neke
optužbe protiv vitezova templara istinite.
Molay, koji je stupio u templarski red 1265. godine, borio se u Siriji i kasnije
je bio stacioniran u templarskoj bazi na Cipru. Izabran je za velikoga meštra oko
1298. godine. Krajem 1306. ili početkom 1307. bio je pozvan pred papu Klementa V.,
navodno radi razgovora o ponovnom osvajanju Svete Zemlje. Umjesto toga je ispiti­
van o optužbama protiv reda koje je iznio kralj Filip. Tog sudbonosnog petka trinae­
stog Molay je uhićen te je dao svoje prvotno priznanje, najvjerojatnije pod mukama.
Bio je prisiljen pisati braći templarima i nagovarati ih da se predaju i priznaju
optužbe. Molayjeve molbe za papinom osobnom presudom pokazale su se uzaludni­
ma. Stoga je u ožujku 1314. godine, nakon što su ga tri kardinala osudila na doži­
votnu tamnicu, povukao svoje priznanje. Kao heretik recidivist predan je Filipovim
službenicima, koji su ga spalili na lomači blizu katedrale Notre-Dame, čiju su gradnju
inicirali templari.
Prema legendi, dok je plamen palucao oko njega, Molay je povikao da će mu se i
papa Klement i kralj Filip pridružiti pred Bogom u sljedećih godinu dana. Obojica su
zaista bila mrtva prije nego što je protekla godina. Neki vjeruju da su ih otrovali pri­
kriveni templari, dok drugi smatraju da je njihova smrt posljedica Molayjeve kletve.
Knight i Lom as tvrde da su povezali Molayjevu smrt s jednom modemom kon­
troverzijom. „Pokrov u kumranskom/masonskom stilu koji je uzet iz pariškoga hrama
vitezova templara i iskorišten za zamatanje izmrcvarena tijela velikoga meštra putovao
je s de Molayjem do doma Geoffreyja de Chameyja, gdje je opran, složen i spremljen
u ladicu. Točno 50 godina poslije, 1357., četiri metra dug komad lana izvađen je iz
spremišta i javno izložen u Liveyju... taj dugački pokrov danas se naziva Torinskim
platnom", pišu oni.
U drugim dijelovima Europe većina templara obrijala je sumnjive brade i izmije­
šala se s običnim stanovnicima. Nekolicini je suđeno, proglašeni su nevinima i pušte­
ni. U Njemačkoj su zastrašeni suci puštali templare, koji su se odmah pridruživali
drugim redovima kao što su Kristovi vitezovi, teutonski vitezovi ili hospitalci.
Hospitalci su nastali oko 1070. godine - prije Prvog križarskog rata - kad je
skupina talijanskih trgovaca u Jeruzalemu osnovala bolnicu posvećenu svetom Ivanu.
Nakon što su križari zauzeli grad 1099. godine, hospitalci su se organizirali kao red
te je izabran veliki meštar. Premda isprva nisu bili vojnički red, vitezovi svetog Ivana,
poznati jednostavno kao hospitalci, postajali su borbeniji kako su se templari sve više
isticali.
Nakon gubitka Svete Zemlje hospitalci su uzmaknuli na Cipar zajedno s templa­
rima. Poslije uništenja templara hospitalci su stekli dobar dio njihove imovine, što je

285
JIM MARRS

samo povećalo njihov već razvijen i moćan red. Kasnije su bili prisiljeni povući se
Rodos. Kad su nakon treće opsade Turci napokon osvojili taj otok 1522. godine,
se preselio na otok Maltu, gdje je postao Suvereni vojnički malteški red ili jednostav
Red malteških vitezova.
Danas je sjedište malteških vitezova u Rimu, pod izravnim papinim nadzora:
i više od 40 država priznaje ih kao suverenu naciju. Britanski ogranak, poznat '
Vitezovi svetog Ivana Jeruzalemskog, protestantski je red sa sjedištem u London
a predvodi ga kralj ili kraljica. Prema Davidu Ickeu: „Katoličko i protestantsko kr'
ustvari su ista organizacija na najvišoj razini. Oba su ista sila, kao što su bili, i j
teutonski vitezovi. Svi su bili uključeni u iste stvari, uključujući bankarstvo, i koriš
su se istim pokvarenim, beskrupuloznim metodama da dobiju ono što žele.”
Među modernim Amerikancima povezanim s malteškim vitezovima jesu pokoj
direktori CIA-e William Casey i John McConne, predsjednik Chryslera Lee lacoc
kolumnist William F. Buckley, Joseph R Kennedy, američki veleposlanik u Vatika
William Wilson, Clare Boothe Luce i bivši američki ministar vanjskih posl
Alexander Haig. Dr. Luigija Geddu, poglavara Katoličke akcije, odlikovali su m
teški vitezovi za njegovo povezivanje Vatikana, CIA-e i Europskoga pokreta Josep
Retingera, „oca Bilderberga". „D anas se smatra da je malteški red jedan od glavni
komunikacijskih kanala između Vatikana i CIA-e”, pišu Baigent, Leigh i Lincoln.
„D anas ima ni više ni manje nego pet organizacija koje se na ovaj ili onaj na*®
pozivaju da izravno potječu od [templara]”, napominju Baigent i Leigh. Hospital
malteški vitezovi, vitezovi svetog Ivana, slobodni zidari i rozenkrojceri, i možda j
neki. tvrde da vuku podrijetlo od vitezova templara, s njihovim ezoteričnim znanje
stečenim ispod Salomonova hrama.
Kako su te skupine postajale isprepletenije, granice članstva postajale su sve nei
snije. Baigent i Leigh napominju da raspolaganje templarskom imovinom u Škots
ukazuje na „nešto sasvim izvanredno... nešto što gotovo u cijelosti zanemaruju po “
sničari... Više od dva stoljeća - od početka 14. do sredine 16. - templari su u Škotsk;5
čini se, bili zapravo stopljeni s hospitalcima. Tako se tijekom tog razdoblja često aludi
na jedan zajednički red - ‘Red vitezova sv. Ivana i H ram a.” [naglasak u izvorniku]
Malteški vitezovi preživjeli su srednjovjekovne progone udruživši se s Vat ika no
pa čak i sudjelujući u progonu njegovih neprijatelja. Slično su mnoge europsr
kraljevske obitelji, i same prisvajači prijestolja Merovinga i drugih, surađivale
Vatikanom kako bi održale nepromijenjeno stanje. Te se obitelji katkad spominju k
„crno plemstvo".
No, još jedan red osnovan specijalno radi borbe protiv neprijatelja Vatikana
zaštite crkvenih tajni bili su isusovci. Taj je red, poznat kao Družba Isusova, utem
ljio 1540. godine Ignacije Loyola, vojnik koji je postao svećenik, brzo pretvorivši t
organizaciju u agresivnu ratobornu silu usmjerenu podjednako protiv heretika i p
testanata. Upravo je struktura isusovaca poslužila Adamu Weishauptu kao šablo
za njegove iluminate.

286
 VLADARI IZ SJENE

Ali, čak su i ratoborni isusovci bili osjetljivi na privlačnost templarskoga znanja.

Fijekom vremena mnogi su se isusovci možda previše približili herezama toga doba.
Počeli su se opirati autoritetu Rimske crkve i njezinoj moći nad vladama, a posljedica
je bila da je papa Klement XIV. zabranio red 1773. godine. Ali, nužnost obrane Crkve
primorala je papu Pija VII. da 1814. godine ponovno uspostavi isusovački red, sa svim
bivšim pravima i povlasticama.
Budući da djelovanje kralja Filipa protiv templara nije uspjelo u cijelosti istrije­
biti pristaše reda, a čak ni ratoborni isusovci nisu bili posve pouzdani, nastojanje da
se uklone svi neprijatelji Crkve preuzela je zloglasna inkvizicija, koja se primaknula
dovršetku tog zadatka u sljedećih nekoliko stoljeća.
Djelujući u ime niza papa, franjevci i dominikanci provodili su neopisiva muče­
nja za vrijeme katoličke inkvizicije. Godine 1480. inkvizicija je povratila izgubljeni
zamah kad je veliki inkvizitor, dominikanac Tomas de Torquemada, pokrenuo špa­
njolsku inkviziciju, usmjerenu ponajprije protiv muslimana i Židova. Godine 1486.
popis vjerskih zločina uključivao je štovatelje Sotone, travare, primalje i praktički
svakoga tko se ne slaže s crkvenom dogmom ili mjesnim društvenim vrijednostima.
Strašna inkvizicija, isprva začeta kako bi kontrolirala katare za vrijeme Albigenške
križarske vojne, nije u cijelosti ukinuta sve do 1820. godine. ,,U međuvremenu, oni iz
privilegiranih klasa koji su imali prave ezoterične vještine i hermetičko znanje bili su
primorani obavljati svoje poslove u tajnosti svojih loža i ilegalnih klubova”, napominje
Gardner.
„Nekoć cijenjeno znanje templara potaknulo je progon od strane dominikanaca
inkvizitora u 14. stoljeću. Tada je u povijesti kršćanstva nestao posljednji trag slobod­
noga mišljenja”, dodaje on.
Dok je Molayjeva smrt dokrajčila javnu moć vitezova templara, čini se da nije
upitno kako je red preživio i stopio se s drugim tajnim društvima. „D anas povijesne
knjige i enciklopedije jednodušno obznanjuju da su vitezovi templari nestali u 14.
stoljeću. Posve su u krivu", izjavljuje Gardner. .Viteški vojnički red jeruzalemskoga
Hrama [ažurirani naziv vitezova templara] - različit od kasnije stvorenih masonskih
templara - i dalje cvjeta u kontinentalnoj Europi i Škotskoj.”
„Nakon mračnih događaja koji su pratili službeno suzbijanje templara, red je
prešao u ilegalu i nastavio utjecati na mnoge druge organizacije”, slažu se Picknett i
Prince. „Postupno je izašlo na vidjelo da su templari nastavili postojati kao rozenkroj­
ceri i slobodni zidari, a znanje koje su stekli prenijeto je tim društvima.”
Iza vitezova templara vreba jedno od najzagonetnijih tajnih društava: slabo
poznati Sionski priorat, još jedna skupina opsjednuta politikom s neortodoksnim
religijskim nazorima.

287
 I Sionski priorat

Ako su tvrdnje nekoliko novijih autora točne, Prieure de Sioti ili Sionski pri
možda je jedno od najstarijih i najmoćnijih tajnih društava u povijesti.
Navodno je bio pokretačka snaga iza stvaranja moćnih vitezova templara, a a
vi pokazuju da su među prioratskim vodstvom bila takva imena kao što su Leon
da Vinci, Robert Fludd, sir Isaac Newton, Victor Hugo i umjetnik Jean Coct
Navedeno je 26 bivših velikih meštara tijekom 700 godina povijesti. No, javnost
znala za tu skupinu sve do sredine 20. stoljeća, što je pothranilo sumnje da je ci:
stvar prevara.
Tek je sredinom 1950-ih godina - uglavnom u Francuskoj - javnost prvi
saznala za Priorat, što označava religioznu ustanovu, nešto poput opatije.
Sporadični novinski članci, počevši od 1956. godine, govorili su o „tajni k
okružuje gradić u Langudeocu po imenu Rennes-le-Chateau. Isprva se činilo da
ta priča slabo razlikuje od drugih priča o lokalnom skrivenom blagu koje su se m
pronaći gotovo svuda. Ali, kako su prolazile godine i sve više informacija izlazilo
vidjelo, priča o Prioratu dobivala je sve veće značenje.
„Tajna” Rennes-le-Chateaua uključivala je katoličkoga svećenika po imenu Fran
Berenger Sauniere, koji je dodijeljen gradskoj župi 1885. godine. Mladi i dobro obrazt
ni Sauniere premješten je u zabit nakon što je po svoj prilici razljutio nekog nadređen
Međutim, tridesettrogodišnji svećenik odlučio je to iskoristiti na najbolji način.
Sauniere se, blisko surađujući s osamnaestogodišnjom domaćicom Mar*
Denarnaud, brinuo o svojoj župi i još nalazio vremena za lov i pecanje. „Pohlepno ’
čitao, usavršio svoj latinski, grčki [i] latio se učenja hebrejskoga”, napominju Baigen
Leigh i Lincoln. Također je odlučio obnoviti gradsku crkvu, koja je bila posveće
Mariji Magdaleni 1059. godine, a stajala je na vizigotskim ruševinama iz 6. stoljeća.
Godine 1891., dok je radio u crkvi, Sauniere je pomaknuo kameni oltar i otkr~
da je jedan njegov potporanj šupalj te da sadrži četiri pergamenta - dvije genealogi'
koje datiraju od 1244. do 1644. godine i dvije poslanice koje je 1780-ih godina napi
sao bivši župnik, opat Antoine Bigou.
Bigouovi tekstovi bili su neobični i činilo se da su napisani različitim šiframaJ
„Neke su od njih fantastično zamršene, nadmašujući čak i računalo, i neodgonetlji

288
 VLADARI IZ SJENE

bez potrebnog ključa”, tvrde Baigent, Leigh i Lincoln.

Sauniere je odnio otkriće svojem nadređenom, biskupu iz obližnjeg Carcassonea,
koji ga je poslao u Pariz da se sastane s glavnim direktorom sjemeništa Saint Sulpice.
Kasnije je otkriveno da je ranijih godina to sjemenište bilo središtem neortodoksnog
društva zvanog Compagnie du Saint-Sacreinent, koje se smatralo paravanom Sionskog
priorata. Ako je tomu bilo tako, to bi objasnilo kako su članovi Priorata doznali za
Sauniereovo otkriće.
Što god bilo u tim dokumentima, posve je preusmjerilo Sauniereov život. „Jer
tijekom svojeg kratkog boravka u Parizu, Sauniere se počeo kretati među gradskom
kulturnom elitom, čiji su mnogi pripadnici prtljali s okultizmom”, napominju Vankin
i Whalen. „Prema tadašnjim glasinama, seoski je svećenik imao avanturu s Emmom
Calve, slavnom opernom divom koja je ujedno bila vrhovna svećenica pariškoga ezo­
teričnog podzemlja. Kasnije će ga redovito posjećivati u Rennes-le-Chateauu.”
N e samo da je Sauniere navodnim posjetom Parizu stekao nove prijatelje na
visokim položajima, nego se i silno obogatio. Istraživači procjenjuju da je prije izne­
nadne smrti 1917. godine potrošio nekoliko milijuna dolara na izgradnju i obnavljanje
u gradu. Za vrijeme rada, nakon povratka iz Pariza, Sauniere je otkrio još nešto - malu
grobnicu ispod crkve koja je navodno sadržavala kosture.
Počeo se ponašati posve čudno. Ostrugao je latinski zapis na nadgrobnom spo­
meniku jednoga člana ugledne lokalne obitelji Blanchefort, ne shvaćajući da su kopije
već načinjene. Zapis u prijevodu glasi: „Kralju Dagobertu II. i Sionu pripada ovo
blago i on tu leži mrtav.” Počeo je skupljati bezvrijedne poštanske marke i kamenje
zajedno sa skupim rijetkim porculanom i tkaninama.
Ali, unaprijedio je i gradsku cestu i vodoopskrbu, opremio golemu knjižnicu te
sagradio zoološki vrt, raskošnu ladanjsku kuću po imenu Villa Bethania i okruglu kulu po
imenu Tour Magdala ili Magdalska kula, a sve je to ukazivalo na neočekivano bogatstvo.
U obnovljenoj crkvi Sauniere je podigao čudan kip demona Asmodeja - „čuvara
tajni i skrivenih blaga te, prema drevnoj židovskoj legendi, graditelja Salomonova
hrama”. Ispunio je obnovljenu crkvu oslikanim panelima, od kojih je jedan prikazi­
vao Isusovo tijelo koje nose prema grobnici. No, pun Mjesec na tom panelu naveo
je Baigenta, Leigha i Lincolna da posumnjaju kako se možda radi o tome da je tijelo
kradom izvađeno iz grobnice u gluho doba noći. Iznad ulaza u crkvu dao je uklesati
riječi na latinskom Terribilis Est Locus Iste, što znači „Ovo je mjesto strašno.” Možda
je Sauniere ponavljao Jakovljeve riječi iz Knjiga postanka 28:17, koji je rekao „Kako je
strašno ovo mjesto!” nakon što je shvatio da je našao „Nebeska vrata".
Neuobičajeni posjetitelji dolazili su u grad, uključujući nadvojvodu Ivana
Habsburškog, bratića austrijskoga cara Franje Josipa. „Kasniji bankovni izvještaji
otkrivaju da su Sauniere i nadvojvoda isti dan otvorili jedan za drugim račune”, napo­
minje autorski trio, „i d a je potonji [prenio] značajnu svotu prvom."
Sauniere je počeo iskazivati drsku samostalnost spram crkvenih nadredenih,
odbijajući odati izvor svoga novootkrivenog bogatstva ili prihvatiti premještaj iz

289
JIM MARRS

Rennes-le-Chateaua, gdje su on i njegova domaćica viđeni kako neprekidno k

na groblju oko crkve. Kad je zagustilo, Vatikan je ipak podržao Saunierea, što je
pokazatelj važnosti njegovih otkrića.
7. siječnja 1917. godine - na službeni blagdan sjemeništa Saint-Sulpice,
je prvi put konzultirao stručnjake o svojim otkrivenim dokumentima, kao i dan
je bio uklesan na Blanchefortovu nadgrobnom spomeniku koji je obrisao i samo
dana nakon što je njegova domaćica neobjašnjivo naručila lijes - Saunierea je i
nada udarila kap. Obližnji je svećenik pozvan da mu pruži posljednju pomast,
„vidljivo potresen" odbio je to učiniti nakon što je saslušao Sauniereovu ispovijed
nikad nije dospjela u javnost.
Marie Denarnaud šutjela je o Sauniereovim aktivnostima, živeći mirno u
Bethaniji. Pred kraj života prodala je vilu jednom čovjeku kojemu je obećala
tajnu koja će ga učiniti i bogatim i moćnim. Nažalost, i ona je umrla od kapi
nego što je prenijela tu tajnu.
Tako je počela zagonetka Rennes-le-Chateaua. „Nagađanja o pravoj na
Sauniereova otkrića varirala su tijekom godina”, pišu Picknett i Prince, „najpro
nija bila je pretpostavka da je našao skriveno blago, dok su drugi smatrali da se r
o nečem kudikamo čudesnijem, poput Zavjetnoga kovčega, blaga iz Jeruzalems
hrama, Svetoga grala ili čak Kristova groba... Priorat tvrdi d a je Sauniere otkrio pe
mente s genealoškim podacima koji dokazuju da je merovinška dinastija preživje
Dvije se stvari čine sigurnima u ovoj priči - da je Sauniere očito našao nešto
što je neka osoba ili skupina ljudi bila spremna isplatiti mu veliku svotu i da je na^
vio tražiti nešto cijeli život. Čini se jednako jasnim da su njegovi nadređeni u G
prešutno odobravali ono što je Sauniere činio. Jedan dužnosnik Priorata čak pre'
stavlja da su Saunierea dobro plaćali visoki crkveni dužnosnici i za trud i za šutn
Prema jednom izvještaju, još jedan svećenik, po imenu Antoine Gelis, bio
blizak Sauniereu i također je došao do značajne svote novca. Što god je Gelis zn_
toj situaciji, umrlo je s njim u studenom 1897. godine kad je stari svećenik prona
nasmrt pretučen u svom domu. Pojedinosti njegove smrti nestale su iz crkvenih z
sa pa su se morale rekonstruirati iz policijskih i sudskih izvještaja.
Godine 1969., Henry Lincoln, dokumentarni producent britanskog BB
čitao je o toj zagonetki dok je bio na odmoru u Francuskoj. Ubrzo je ujedinio sna
romanopiscem Richardom Leighem i fotoreporterom Michaelom Baigentom kako
istražili priču koja je potom rezultirala s nekoliko televizijskih emisija, kao i s knjiš'
bestselerom iz 1982. godine Sveta krv, Svetigral. T aje knjiga iznijela priču o Prior
pred međunarodnu javnost.
To ih je istraživanje odvelo od Rennes-le-Chateaua i obitelji Blanchefort
vitezova templara i katara te reda zvanog Sionski priorat. Bertrand de Blanche:
bio je četvrti veliki meštar vitezova templara i upravljao je iz preceptorata u oke
Rennes-le-Chateaua. Utvrđeno je da su se Blanchefortovi borili na strani katara i
je Bertrand bio štićenik osnivača templara Andrea de Montbarda.

290
 VLADARI IZ SJENE

Baigent, Leigh i Lincoln otkrili su da su, dok je Blanchefort predvodio red, tem­
plari bili poslani u okolicu Rennes-le-Chateaua, gdje su sudjelovali u opsežnim iska­
panjima. Nagađaju da je to mogao biti zadatak zakapanja i čuvanja blaga otkrivenog
ispod njihova prebivališta u Jeruzalemu. Njihova se sumnja pojačala kad su saznali
da kad je kralj Filip pokrenuo uhićenja članova reda u cijeloj zemlji 1307. godine,
samo su templari kod Rennes-le-Chateaua ostavljeni na miru. Valja spomenuti da su
za vrijeme Drugoga svjetskog rata i njemački vojnici navodno vršili opsežna iskapanja
oko Rennes-le-Chateaua, očito tragajući za svetim relikvijama, što je dramatizirano u
dvama filmovima o Indiani Jonesu redatelja Stevena Spielberga.
Tri su britanska istraživača prikupila materijale o Prioratu, uključujući brojne
knjige francuskog autora Gerarda de Sedea, za kojega je otkriveno da je bio povezan
s nekim Pierreom Plantardom de Saint-Clairom, dužnosnikom modernoga Sionskog
priorata. Istražujući u francuskoj Nacionalnoj knjižnici analizirali su mikrofilm s
dokumentima zvanim Dossiers secrets ili Tajni dosjei, koji su navodno pratili podrijetlo
Sionskoga priorata sve do vremena križarskih ratova i blisko povezivali to društvo s
vitezovima templarima. Ti su dosjei nabrajali bivše velike meštre Priorata, iznosili
iscrpnu povijest i čak tvrdili da je Sauniere radio za red dok je boravio u Rennes-
le-Chateauu. S obzirom na to da ti dokumenti datiraju iz 1950-ih godina, ali nisu
arhivirani sve do sredine 1960-ih, polemike o njihovoj autentičnosti i dalje se vode,
bez konačnog dokaza ni za jednu stranu, slično kao u slučaju dokumenata MJ-12 u
SAD-u.
„Jedna zanimljiva značajka tih dosjea jest čvrst i skriven zaključak da su autori
imali pristup službenim Vladinim i policijskim dokumentima”, napominju Picknett
i Prince, koji su općenito ciničniji od drugih autora spram informacija o Prioratu.
Oni izvještavaju da kritičari priče o Prioratu tvrde kako ta skupina nije postojala sve
dok se ime nije prvi put pojavilo u javnosti 1950-ih godina i d a je cijela ideja spletka
„rojalista s beskrajnom iluzijom o veličajnosti”.
Baigent, Leigh i Lincoln uzvraćaju na to tvrdnjom da još uvijek postoji barem
jedna povelja od kralja Luja VII. za Ordre de Sion u Orleansu, zajedno s papinskom
bulom koja potvrđuje posjede tog reda, a potječe iz 1178. godine. Objašnjavaju da su
mnogi dokumenti koji se odnose na red uništeni za vrijeme njemačkog bombardiranja
Orleansa 1940. godine.
Imena povezana s templarima i slobodnim zidarima pojavljuju se tijekom njihove
istrage: Marie de Saint-Clair, potomkinja Henryja Saint Claira povezanog s crkvom
Rosslyn, navodno je bila udana za Jeana de Gisorsa, navodno prvoga samostalnoga veli­
kog meštra Sionskog priorata; Rene d ' Anjou koji je, između ostalih, nosio naslov „jeru­
zalemskoga kralja”, koji označava podrijetlo od templarskog grofa od Anjoua, na popisu
je kao veliki meštar Siona od 1418. do 1480. godine; veliki Leonardo da Vinci na popisu
je kao veliki meštar Priorata od 1510. do 1519. godine; Robert Fludd, prijatelj sira
Francisa Bacona i engleskih kraljeva, na popisu je kao veliki meštar Priorata od 1595.
do 1637.; Johann Valentin Andrea, svećenik povezan s hesenskim slobodnim zidarima,

291
JIM MARRS

smatran autorom rozenkrojcerskih manifesta, naveden je kao veliki meštar od 1637.

1654.; Robert Boyle, član Baconova „nevidljivoga koledža” koji je navodno podučav
alkemiji sira Isaaca Nevvtona, služio je od 1654. do 1691.; dok je slavni slobodni zi
Newton zamijenio Boylea kao veliki meštar od 1691. do 1727. godine.
Drugi veliki meštri navedeni u Dossiers secrets dobar su pokazatelj koliko dubo
seže Priorat. Među njima su Charles Radclyffe, bratić Bonnieja Princea Charlier
Charles de Lorraine, koji je služio kao veliki meštar teutonskoga reda koji su nada
nuli templari; Maximilian de Lorraine, Charlesov nećak, mentor glazbenika Fran
Josepha Flaydna, VVolfganga Amadeusa Mozarta i Ludwiga van Beethovena; Vict
Hugo, lorenski aristokrat i autor Zvonara crkve Notre-Dame i Jadnika-, skladat
Claude Debussy, među čijim su drugovima pisac Oscar Wilde, pjesnik W B. Yea
romanopisac Marcel Proust; operna diva Emma Calve; i mladi svećenik iz Rennes-1
Chateaua Berenger Sauniere.
N a temelju svojeg istraživanja, Baigent, Leigh i Lincoln prihvatili su kao ,,n
pornu povijesnu činjenicu” da je Sionski priorat, pod različitim imenima u različi
vremena, bio tajno društvo iza vitezova templara te da je preživio njihovo uništenje ul
14. stoljeću. U najmanju ruku, u Dossiers secret stoji da su članovi Priorata - članovi
obitelji Gisors, Anjou i Saint-Clair, uključujući Hugha de Payensa i Godefreyja de
Bouillona - bili među osnivačima templara.
Također vjeruju da Priorat postoji i danas te da „djeluje u sjeni, iza kulisa, i da je
orkestrirao određene ključne događaje u povijesti Zapada”. Neizrečen je zaključak da
su članovi Priorata bili umiješani u jezgru slobodnoga zidarstva, iluminata i Okruglih
stolova.
„Jasan i proglašen cilj Prieurede Siona ”, prema trojici autora, „povratak je mero-
vinške dinastije i loze - ne samo na francusko prijestolje, nego i na prijestolja svih
ostalih europskih država.”
Kažu da su članovi Priorata djelovali preko slobodnih zidara u 19. stoljeću kako
bi obnovili Sveto Rimsko Carstvo, kojim su zajedno trebali vladati habsburška dinasti­
ja i reformirana Rimska crkva. Taj je plan osujetio tek Prvi svjetski rat i pad europskih
kraljevskih dinastija.
Tijekom godina Priorat - koji je po svoj prilici baštinio, ako ne i potaknuo, tem­
plarska otkrića u Jeruzalemu - bio je zaokupljen ne samo kraljevskim lozama nego i
heretičkim znanjem katara i starijih sljedbi.
„Najednom, vijugava povijest Europe zadobiva dramatičan, kohezivan zaplet”,
napominju Vankin i Whalen. „Crkveni progon katara, tajni dogovor Rima za umorstvo
[merovinškog] kralja Dagoberta, uspješna zavjera pape Klementa V. i francuskog kralja
Filipa IV za suzbijanje moćnih templara - sve su to bila nastojanja da se iskorijeni...
Isusova loza... Jer ona je predstavljala ništa manje nego suparničku crkvu s izravnijom
vezom s naslijeđem Isusa Krista nego što bi je Vatikan ikad mogao svojatati."
U jednom ranijem djelu, Vankin navodi razlog za svoje vjerovanje da je Crkva
sakrila dokumente koji se odnose na Isusa, kako sugeriraju izvještaji templara i

292
 VLADARI IZ SJENE

Priorata. „Dva su moguća objašnjenja za nedostatak takvog spisa”, piše on. „Prvo, Isus
nikad nije postojao - on je u cijelosti izmišljena osoba. Drugo, i po meni vjerojatni­
je, povijesni su zapisi o Isusu cenzurirani kako bi se osiguralo da nijedna postojeća
informacija ne proturječi ‘službenoj’ Isusovoj biografiji, što daje Crkvi opravdanje za
vladanje. O kojemu se god scenariju radilo, priča o Isusu sadrži mnoge opasne tajne.”
Kako je ranije spomenuto, Baigent, Leigh i Lincoln došli su do zaključka da se zlo­
glasni Protokoli siomkih mudraca odnose na Priorat. Nakon mnogo istraživanja, trio je
zaključio da se protokoli temelje na stvarnom dokumentu koji nema ništa s međuna­
rodnom židovskom zavjerom, nego je umjesto toga objavljen preko „neke masonske
organizacije ili masonski orijentiranoga tajnog društva koje je sadržavalo riječ ‘Sion ...
[i] lako je mogao sadržavati plan za stjecanje vlasti, infiltriranje među slobodne zidare
i kontroliranje društvenih, političkih i ekonomskih institucija.”
Što god Priorat bio danas, prema Dossiers secrets, osnovao ga je 1090. godine
Godefrey de Bouillon, vojvoda od Donje Lorraine i naočiti potomak Karla Velikog, koji
je vodio Prvi križarski rat za osvajanje Jeruzalema. Međutim, u drugim dokumentima
Priorata stoji da red nije osnovan do 1099. godine kad je Jeruzalem osvojen, a njegovi
stanovnici masakrirani. U tom tekstu stoji i da je Bouillonov najmlađi brat dugovao
svoje prijestolje Prioratu i da je, štoviše, njegov brat Balduin I. od le Bourga postao
jeruzalemski kralj. Naslijedio g a je Balduin II., koji je odobrio red vitezova templara.
Koje god godine Priorat bio osnovan, kad je Jeruzalem osvojen, neki su se vitezo­
vi smjestili u opatiji koju je sagradio Bouillon na ruševinama bizantske crkve na brdu
Sionu južno od grada. To je postalo opatija Notre Dame du Mont Sion, prema kojoj
je red uzeo ime Vitezovi reda Notre Dame de Sion. Riječ Sion smatrala se translitera-
cijom riječi Zion, što je pak transliteracija staroga židovskog naziva za Jeruzalem.
Baigent, Leigh i Lincoln tvrde da su pronašli izvornu povelju Priorata, datiranu
1125. godine, s imenom templarskoga velikog meštra Hugha de Payensa na njoj, što
nedvojbeno povezuje dva reda.
Picknett i Prince navode da su Priorat i templari bili „praktički ista organizacija,
predsjedao im je isti veliki meštar, sve dok nije došlo do raskola pa su se razišli 1188.
godine.”
Gardner se općenito slaže, ali piše da su Sionski red osnovali vitezovi templari
da služi Zidovima i muslimanima unutar njihova kršćanskog reda te da su dijelili
Velikog meštra. „Premda su prvi templari bili vezani uz kršćanstvo, bili su istaknuti
zagovaratelji religijske snošljivosti, što im je omogućilo da budu utjecajni diplomati
i u židovskim i u muslimanskim zajednicama. Međutim, njihovo liberalno komuni­
ciranje sa Zidovima i muslimanima žigosali su kao herezu’ katolički biskupi što je
pridonijelo izopćenju templara od Rimske crkve 1306. godine ”, dodaje on.
Po svoj prilici Sionski je red restrukturiran 1188., godinu dana nakon što
su Jeruzalem ponovno zauzeli muslimani, pa su se svi uključeni morali vratiti u
Francusku. Tada je došlo do svojevrsnog raskida između reda i templara u gradu
Gisorsu. Nakon toga, red se više bavio francuskom merovinškom lozom, dok su

293
JIM MARRS

se templari, kako je ranije spomenuto, povukli na Cipar i Rodos te se povezali

Engleskom i Škotskom i njihovim kraljevskim lozama.
Jean de Gisors, prema dokumentima Priorata, bio je prvi veliki meštar r
nakon njegova odvajanja od templara, koje su nazivali „sječom brijesta”. Red je v
bio povezan s rozenkrojcerima preko Johanna Andreje. Prema zapisu jednog sveće
ka iz 1629. godine, Gisors je ustvari osnovao rozenkrojcerski red 1188. godine. Is
sporna tvrdnja nađena je u Dossiers secret, prema Baigentu, Leighu i IJncolnu. Id *
da su i Gisors i Andrea bili dužnosnici Siona čini vjerodostojnom tvrdnju da su bi
uključeni u formiranje rozenkrojcera.
Očito je da je ubrzo nakon Prvoga križarskog rata došlo do stapanja ideja, teok
i drevnih tajni iz čega su proizašli rozenkrojceri, vitezovi templari i Sionski priorat.
Nakon raskida s Templarima veliki priorat Ordre de Siona utemeljen je sredino
12. stolječa u Orleansu poveljom kralja Luja VII., čiji je izvornik još uvijek u gradski
arhivima.
Povijest Priorata otada do danas obavijena je tajnom. Prva nedvojbena javi
vijest o njegovu postojanju pojavila se u srpnju 1956. godine kad je Prieure de Sio
s proglašenim ciljem „istraživanja i uzajamnog pomaganja članova”, registiran
Francuskoj. Čak se i tada navedena adresa nije mogla pronaći i malo se toga mo;
doznati o toj skupini. Otprilike u to vrijeme Priorat je tvrdio da ima gotovo 10 0<
članova podijeljenih u „stupnjeve”, počevši od velikoga meštra, premda se taj podat
smatrao krajnje dvojbenim. Također je tvrdio da se ne radi o tajnom društvu iako
pokušaji dobivanja pouzdanih informacija o tom redu i dalje susreću s odbijanjim
izigravanjima i prikrivanjima.
Jedan od navedenih dužnosnika Priorata bio je Pierre Plantard, isti čovjek k *
je povezivan s de Sedeom, francuskim novinarom koji je pisao o tom redu kasnijih
godina. Plantard je navodno bio glavni tajnik Odjela za dokumentaciju, što ukazuf
na postojanje drugih odjela unutar reda.
U međuvremenu, objavljeni su neki dokumenti Priorata, ali samo u malim pri
vatnim izdanjima i nakladama. „Koji god motivi bili [iza toga], očito je da se ne radi
0 financijskoj koristi”, napominju Baigent, Leigh i Lincoln koji smatraju d a je sporo
1 oprezno puštanje informacija o Prioratu „promišljeno kako bi se utro put’ za neko
zapanjujuće otkriće”.
Tri autora tvrde da je jedna vijest u francuskom tisku 1981. godine obznanil
d a je nitko drugi doli Pierre Plantard izabran za velikoga meštra Sionskoga priorata i
da je njegov izbor „odlučan korak u razvoju ideje i duha tog reda u odnosu na svijet;
jer svaki je od 121 dostojanstvenika Prieure de Siona eminence gris [siva eminencija
ili ugledan stariji član] visokih financijskih međunarodnih političkih ili filozofskih
društava; a Pierre Plantard izravni je potomak, preko Dagoberta II., merovinških
kraljeva”.
Pokojni je Plantard doista bio povezan s Prioratom tijekom života. Ne samo da
je odabranim istraživačima bio očit izvor informacija o Prioratu nego je imao i posjed

294
 VLADARI IZ SJENE

u okolici Rennes-le-Chateaua, a otac mu je navodno poznavao svećenika Saunierea.

Navodno je surađivao s francuskim Pokretom otpora za vrijeme Drugoga svjetskog
rata i njemački ga je Gestapo zatočio na dulje od godinu dana prije kraja rata.
Zanimljivo je da je kodno ime za jednog od članova urote protiv Hitlera prije kraja
rata bilo „Siva eminencija”. Godine 1958., zajedno s francuskim ministrom Andreom
Malrauxom, sudjelovao je u organiziranju pokreta za povratak Charlesa de Gaullea na
vlast u Francuskoj. Očito Plantard nije bio samo neki anonimac s ulice.
Nakon mnogo mukotrpnog truda, autori Baigent, Leigh i Lincoln uspjeli su
odraditi niz intervjua s Plantardom, počevši od 1979. godine. Činio im se aristo­
kratskim i uglađenim, elokventnim i zajedljiva smisla za humor. Premda uglavnom
neodređen i suzdržan glede reda, Plantard je ipak ustvrdio da Priorat doista ima
izgubljeno „blago” iz Salomonova hrama i planove za njegov povratak u Izrael „kad
za to dođe vrijeme”. Također je ukazao na to da će se u bliskoj budućnosti ponovno
uspostaviti monarhija u Francuskoj i možda u drugim državama.
.„Opet smo razmišljali o tome da otpišemo Prieure de Sion kao nevažnu ‘ekscen­
tričnu’ sljedbu, ako ne i pravu prevaru ”, kažu autori. ,,A s druge strane sva naša istra­
živanja ukazuju na to da je taj red u prošlosti imao stvarnu moć i da je bio umiješan
u stvari od najviše međunarodne važnosti.”
I drugi su autori propitivali Plantardove tvrdnje, kao i Dossiers secret. „Prema
dokazima iznijetima u tajnim dosjeima, mogućnost da je [merovinška] dinastija pre­
živjela nakon kralja Dagoberta II., da ne spominjemo nastavljanje čiste loze sve do
kraja 20. stoljeća, u najboljem je slučaju krhka, a u najgorem dokazivo nepostojeća”,
komentiraju Picknett i Prince.
Robert Richardson, pišući za proljetno izdanje Gnosis Magazitiea 1999. godine,
bio je izravniji izjavivši nedvosmisleno da je cijela priča o Prioratu „prevara”. Labavo
je povezao Plantarda s predratnim ezoteričnim organizacijama te zaključio: „Lažna
povijest ‘Sionskog priorata' i njegova izmišljena loza stvorene su korištenjem golemog
broja ezoteričnih dokumenata javno dostupnih u francuskim knjižnicama i unoše­
njem njegovih vlastitih dokumenata među njih.”
Potvrđujući da je stvarni katolički samostanski red po imenu Sionski priorat
postojao u križarsko doba u Jeruzalemu, Richardson je rekao da se spojio s isusovcima
te da je nestao 1617. godine. Usvrdio je da su Plantard i drugi desničarski članovi
skupine po imenu Alpha Galates izmislili priču o Prioratu „umećući krivotvorene
povijesti u knjižnice, lažno se povezujući s drevnim ezoteričnim skupinama i svojata­
jući nasljeđe predratnih ezoteričnih skupina”.
„Skupina koju je Priorat najviše plagirao jest Red rozenkrojcerskog hrama i grala,
koji je osnovao Josephin Peladan 1891. godine ”, piše Richardson. „Taje skupina tijesno
povezana sa stvarnim događajima u Rennes-le-Chateau.” Tvrdio je d a je Peladanova
tajnika, masona škotskog obreda, Georgesa „grofa Israela" Montija optužila francuska
masonska velika loža kao lažnog aspiranta na plemstvo. Istom optužbom ocrnjuje
Plantarda tvrdeći: .Vrlo je vjerojatno da je Alpha Galates [pa stoga i Plantard] bio

295
JIM MARRS

paravan za Montijevu skupinu i da je Montijeva skupina nastavila djelovati, kas

ostvarujući plan koje će se izvršiti pod krinkom ‘Sionskoga priorata .”
Richardson, iako svakako ima pravo na vlastito mišljenje, također je izn
dvojbene tvrdnje. Primjerice, osporavao je opis Baigenta, Leigha i Lincolna u ve
Bertrandom de Blanchefortom. „Blanchefort je bio dom katarskoga plemića pod t
imenom”, napomenuo je, „a ne templarski veliki meštar. Malo se istraživača potru
istražiti tu ili brojne druge prave izmišljotine.”
No, masonski autor Charles G. Addison, pišući 1842. godine, stoljeće p
Plantarda i Alpha Galatesa, i citirajući još starije izvore, pisao je naširoko o Bertra
de Blanchefortu i naveo ga kao templarskoga velikog meštra između 1156. i II
godine. Očito u toj priči ima nešto više od obične prevare premda se čini da je isti
neuhvatljiva.
Također ne vjerujući u priču o nastojanju da se očuva merovinška loza, Pick
i Prince zaključuju da iza te „dimne zavjese od potpunih besmislica, petljanja i sm
ćivanja, stoji vrlo ozbiljna, vrlo jednostrana nakana”.
Kako bi se pokušalo razlučiti tu nakanu, potrebno je proučiti merovinšku k
ljevsku obitelj.
 Merovinzi

Franačka merovinška dinastija tradicionalno se smatra prvim kraljevskim rodom

na području današnje Francuske. Francuska je dobila ime po Francima, a njihov prvi
vladar Francio navodno je Noin potomak.
Franciova rasa migrirala je iz Troje, legendarnoga grada u sjeverozapadnoj
Turskoj, donijevši svoju kraljevsku lozu u Galiju. Svoju su naseobinu nazvali Troyes,
prema svojem rodnom gradu. Pariz je nazvan po grčkom junaku Parisu, koji je oteo
Helenu i odveo je u Troju, što je prouzročilo Trojanski rat.
Ime Merovinzi odnosi se na Meroveha, oca Hilderika I., vladara salijskih
Franaka. Prema genealogu Gardneru, Meroveh preko svojeg oca Klodiona, i Josipa iz
Arimateje, potječe od Isusa. „Usprkos pomno popisanim rodoslovljima svojega doba,
Merovehovo je nasljeđe neobično nejasno u samostanskim analima”, napominje
Gardner. Iako je bio Klodionov zakoniti sin, povjesničar Prisk ipak za nj kaže da ga
je posvojilo tajanstveno morsko stvorenje, Bistea Neptunis [morska zvijer]... Bilo je
očito nečega posebnog u kralju Merovehu i njegovim svećeničkim nasljednicima, jer
iskazivalo im se posebno poštovanje i bili su naširoko poznati po svojem ezoteričnom
znanju i okultnim vještinama."
Autori Baigent, Leigh i Lincoln smatraju da legenda o morskom stvorenju koje
posvaja Meroveha aludira na neku vrstu dinastijskog saveza ili braka, ili ih prikriva.
Neki autori nagađaju d a je priča o „morskom stvorenju” pogrešno tumačenje ideje da
je Meroveh bio poluriba, a riba je dugotrajni simbol Krista.
Francuski autor Gerard de Sede izazvao je čuđenje izjavivši da su Merovinzi
zapravo potomci izvanzemaljaca koji su se križali s odabranim drevnim Izraelićanima.
Tu je tvrdnju ponovio David Wood, koji je napisao da su pripadnici te kraljevske loze,
kao i svi ljudi, potomci izvanzemaljske „nadrase”.
Merovehov unuk Klodvig I. preuzeo je vlast oko 482. godine (desetak godina
nakon pada Rimskoga Carstva) i kasnije je proširio na veći dio Galije. Pariz mu je bio
prijestolnica, a taj je status grad zadržao i kad je Hugo Capet postao francuski kralj
987. godine.
Prema Dossiers secret Sionskoga priorata, Merovinzi su bili židovskoga podrijetla.
„Bili su izgubljeno Benjaminovo pleme koje se preselilo u Grčku i zatim u Njemačku,

297
JIM MARRS

gdje je postalo pleme Sikambri [Franci]", navode Picknett i Prince. Drugi ukazuju
to da je bilo toliko miješanih brakova na tom području da su izrazi „Got” i „Zid
postali zamjenjivi.
Dossiers secret obznanjuje da su potomci Isusa i Marije Magdalene, koji su živ
u južnoj Francuskoj, stupali u brakove sa sikambrijskim Francima i utemeljili me
vinŠku kraljevsku lozu. Članovi Priorata tvrde da su pergamenti što ih je otkrio s
ćenik Sauniere u Rennes-le-Chateauu rodoslovlja koja prikazuju merovinšku lozu
do potomaka koji danas žive u Europi - uključujući dvosmislenog Pierrea Planta
Određena potpora toj ideji može se naći u židovskoj kneževini Septimani
nastaloj sredinom 8. stoljeća nakon što su židovski stanovnici Narbonne pomogli k
Iju Pipinu da otme taj grad muslimanima. Prvi kralj Septimanije bio je franački pl
mić po imenu Teodorik (gralske romance spominju ga kao Ajmerija), Židov kojega
„i Pipin i bagdadski kalif priznavali kao potomka Davidove kraljevske kuće .” Mn
smatraju da je Teodorik bio i Meroving. Njegov sin Guillem de Gellone također
istaknuo i kao Meroving i kao Židov kraljevske krvi.
„Isus je bio iz Judina plemena i Davidove kraljevske kuće. Magdalena je nav
no donijela gral - Sangraal ili ‘kraljevsku krv’ - u Francusku", tvrde Baigent, Leigh
Lincoln. ,,A u 8. stoljeću na jugu Francuske postojao je moćnik [Guillem] iz Judi
plemena i Davidove kraljevske kuće koji je bio priznat kao kralj Židova. Međutim, on
nije bio samo praktični Židov; bio je i Meroving."
Klodvig se preobratio na kršćanstvo nakon što je zazvao Isusovo ime, na poti™
svoje katoličke supruge Klotilde, za vrijeme jedne ključne i na koncu uspješne bit
496. godine. To se zbilo u vrijeme slabljenja Rimske crkve, tada obuzete dugotrajnom
borbom protiv arijanizma.
Arijanizam, nazvan prema aleksandrijskom svećeniku Ariju, naučavao je da je
Bog stvorio sve uključujući Isusa, stoga sam Isus nije bio Bog, nego prije nebeski uči­
telj, mesija. T aje ideja, možda ojačana magdalenskom tradicijom u južnoj Francuskoj,
stekla priličnu popularnost u ono doba.
Kako bi pobio arijanizam, rimski car Konstantin sazvao je koncil u Niceji 325.
godine. Kad je Arije ustao kako bi obrazložio svoje poglede, dobio je udarac u lice.
Koncil, pod čvrstom kontrolom Rimske crkve, proglasio je da je Bog trojstvo - Otac,
Sin i Duh Sveti. „Sad su bila dva službena predmeta štovanja”, komentira Gardner.
„Sveto trojstvo i sam car - novoimenovani spasitelj svijeta. Svatko tko bi to na bilo
koji način osporavao, odmah bi bio proglašen heretikom. Kršćane koji su nastojali
ostati odani Isusu kao mesijanskom Kristu carska je crkva odbila kao pogane.”
Unatoč ediktima iz Rima, arijanizam je ostao jak u zapadnoj Europi. „Ako su
Merovinzi prije Klodviga imalo prihvaćali kršćanstvo, to bi onda bilo arijansko kršćan­
stvo njihovih neposrednih susjeda, Vizigota i Burgunda”, napominju Baigent, Leigh
i Lincoln.
Kad se Klodvig pokatoličio, gotovo polovina njegovih vojnika slijedila je njegov
primjer. „Uslijedio je veliki val preobraćenja, i Rimska se crkva praktički spasila od

298
 VLADARI IZ SJENE

neizbježne propasti ”, kaže Gardner. „Ustvari, da se kralj Klodvig nije pokrstio, vrhov­
na kršćanska religija u zapadnoj Europi lako bi mogao biti arijanizam, a ne katolici­
zam .” Rimske su vlasti zauzvrat proglasile Klodviga „novim Konstantinom” i obvezale
se na odanost i njemu i njegovim potomcima, što će ubrzo povući.
Nakon Klodvigove smrti 511. godine, njegovo su kraljevstvo podijelila četiri
sina - Teuderik, Hodomir, Hildebert i Klotar. Simboli merovinških kraljeva su bili riba
(još uvijek Isusov simbol), Judin lav (još jedna naznaka njihova židovskog podrijetla)
i ljiljan (koji je postao simbol francuskih kraljeva). Usprkos svađama između braće,
merovinška se vlast proširila na Septimaniju uz sredozemnu obalu između Provanse
i Španjolske do Saske na sjeveru i Bavarske na istoku.
Godine 561. kraljevstvo je podijeljeno između Klodvigovih unuka Hariberta I.,
Guntrama, Sigeberta i Hilperika I. I ta su braća spletkarila jedni protiv drugih, slabeći
kraljevstvo, što su brzo iskoristili susjedi. Godine 613. Klotar II. - sin Hilperika I. -
donekle je vratio jedinstvo unutar kraljevstva.
Njegov sin Dagobert otet je u dobi od pet godina i odveden u samostan blizu
Dublina u Irskoj, gdje se obrazovao, a kasnije je oženio keltsku princezu Matildu.
Nakon iznenadna povratka u Francusku, Dagobert se pokazao još uspješnijim u učvr­
šćivanju merovinške vlasti, ali 679. godine u lovu g a je ubio član svite Pipina Debelog,
jedan od njegovih vlastitih službenika s bliskim vezama u Rimskoj crkvi.
Prema Gardneru, papinske su vlasti namjerno zamaglile povijest Merovinga kako bi
si osigurale moć i ugled. „Neizbježna je posljedica ta da su izvještaji o Dagobertovu živo­
tu bili namjerno prešućivani u tolikoj mjeri da se on ne spominje u kronikama”, piše on.
„Sljedećih tisuću godina neće opet biti objavljeni istiniti podaci o njegovu životu. I tek je
tada postalo očito da je Dagobert imao sina po imenu Sigebert, koji je spašen iz major-
domskih pandži 679. godine. Nakon što mu je otac ubijen preseljen je u majčin dom u
Rennes-le-Chateauu u Languedocu... S vremenom je svrgnuta merovinška Sigebertova
loza uključivala slavnoga križara Godefreyja de Bouillona, branitelja svetoga groba.”
Tu se opet mogu naći veze između Sionskoga priorata, vitezova templara i sta­
rijih tradicija koje uključuju Isusovu lozu. Premda je, kako ukazuju Baigent, Leigh
i Lincoln, „merovinškoj kraljevskoj krvi pripisivana sveta, čudesna i božanska narav,
nigdje se izričito ne kaže da je ta krv zapravo Isusova”.
Ipak, veza postoji, što je dokazano povezanošću židovskih Franaka s Merovinzima
Dagobertom i Guillemom de Gelloneom, preko Hugha de Plantarda do Eustachea,
prvoga grofa od Boulogne i djeda vođe križarskoga rata Godefreyja de Bouillona. ,,I
od Godefreyja je potekla dinastija i kraljevska tradicija’ koja je, na temelju toga što
je osnovana na 'sionskoj stijeni’, bila jednaka onima koje su vladale Francuskom,
Engleskom i Njemačkom”, dodaju oni.
„Zahvaljujući dinastijskim savezima i brakovima, ta je loza kasnije uključivala
Godefreyja de Bouillona... i razne druge plemićke i kraljevske obitelji, bivše i sadaš­
nje - Blanchefort, Gisors, Saint-Clair - Sinclair u Engleskoj... Plantard i Habsburg-
Lorraine.”

299
JIM MARRS

Nakon Dagobertove smrti opet je došlo do podjele zemlje. Preživjeli Merovi

bili su primorani predati vlast dvorskim dužnosnicima poznatim kao „majordomi ”,
koje se zna da su bili pod kontrolom Katoličke crkve.
Godine 750. posljednjega merovinškog kralja Hilderika III. svrgnuo je jedan
tih majordoma - Pipin III. Mali - koji je utemeljio karolinšku dinastiju, tako nazva
po njegovu ocu Karlu Martelu. „Merovinška monarhija bila je strogo dinastijska"
objašnjava Gardner, „ali toj je tradiciji bilo suđeno da bude srušena kad je Rim zgrabi
priliku da stvara kraljeve po papinoj zapovijedi... Crkvin se dugoočekivani ideal ostv*
rio - i otada nadalje kraljevi su se potvrđivali i krunili samo uza samozvanu rimsk
povlasticu.” [naglasak u izvorniku]
„Merovinški kraljevi nisu vladali zemljom niti su bili politički aktivni”, pi
Gardner. „Bili su gorljivi učenici prave kraljevske prakse u drevnoj tradiciji i njihov5
uzor bio kralj Salomon, Davidov sin. Njihove su se kazne uvelike temeljile na Staror
zavjetu, ali Rimska ih je crkva svejedno proglasila bezbožnicima.”
Bez obzira na hereze, jasno je zašto se rana Crkva plašila Merovinga. Ako '
njihovo podrijetlo doista bilo povezano s „Davidovom kraljevskom kućom” i posebi
s Isusom, predstavljali su izrazitu prijetnju teologiji koju je tada formulirala Crkva,
kasnije europske dinastije.
„Prvi zadatak Društva Thule bio je postaviti pripadnika Isusove obitelji -
Merovinga - na europsko prijestolje”, piše Henry. „Kad im se priključio Hitler, on je
prekinuo tu operaciju.”
Prema nekoliko suvremenih autora, ono što postaje jasno u svjetlu novijih istra­
živanja i literature jest sljedeće: Marija Magdalena, kao Isusova supruga, stigla je na
ju g Francuske nakon raspeća, zajedno s Isusovom djecom. Očuvali su svoju lozu žive­
ći u velikoj židovskoj zajednici te regije i u 5. stoljeću sklapali su brakove s franačkom
kraljevskom obitelji te utemeljili merovinšku dinastiju. Rimska se crkva obvezala na
odanost toj dinastiji, potpuno svjesna njezina mesijanskoga podrijetla.
Ali, crkvene su vlasti, zbog straha i zavisti spram te dinastije nastale iz sveće­
ničke i političke loze, potaknule umorstvo Dagoberta i uzurpaciju Hilderika III. kako
bi stekle potpunu kontrolu nad onim što će postati francuskom državom. I kroz tu
se spletku vijugaju niti Plantardovih, Bouillonovih, vitezova templara i Sionskoga
priorata.
U 12. stoljeću te su obitelji, posve svjesne svojega podrijetla, pokrenule ekspe­
diciju u Jeruzalem - ako ne i cijeli Prvi križarski rat - kako bi povratile obiteljska
rodoslovlja ispod Salomonova hrama. Također su stvorile Sionski priorat, i vitezove
templare kao paravansku organizaciju, kako bi ostvarile taj cilj. Tada je povratak mero-
vinške monarhije možda doista bila glavna zadaća.
Kako je rečeno, templari su po svoj prilici uspjeli doći do blaga iz hrama, bez
obzira na to je li se radilo samo o povijesnim zapisima ili nečem sadržajnijem, kao što
je zavjetni kovčeg ili čak Isusovo mumificirano tijelo. Sto god to bilo, brzo je preveze­
no na područje Rennes-le-Chateaua te toliko ojačalo vjerovanja katara da su bili posve

300
 VLADARI IZ SJENE

spremni umrijeti za njih. Templari, koji su bili manje voljni žrtvovati se, jednostavno
su stopili svoja vjerovanja s drugim tajnim društvima.
S vremenom je bilo opetovanih pokušaja da se na francusko prijestolje dovede
merovinška loza, ali samo je jedan u 18. stoljeću bio blizu uspjeha. Prema Baigentu,
Leighu i Lincolnu, „na temelju braka s Habsburzima, obitelj Lorraine [potekla od
Merovinga] zapravo je preuzela austrijsko prijestolje. Sveto Rimsko Carstvo [koje
je konačno prestalo postojati 1806. godine]. Kad je Marija Antoaneta, kći Franje
Lorenskoga [Lothringena], postala kraljica Francuske, i francusko je prijestolje bilo
samo naraštaj ili dva udaljeno. Da nije bilo upletanja Francuske revolucije, kuća
Habsburg-Lorena [Lothringen] lako je mogla početkom 19. stoljeća biti na putu
uspostave vlasti nad cijelom Europom.”
Za habsburšku se dinastiju vjerovalo da je sastavni dio Sionskoga priorata pa čak
i u srodstvu s Rothschildima preko Albrechta II., drugoga sina Fridrika Barbarosse,
rimsko-njemačkoga cara. Obitelj vuče podrijetlo iz švicarskog veleposjeda po imenu
Habichtburg (Jastrebov Zamak) ili Habsburg, koji je 1020. sagradio strasburški biskup.
Putem strateških brakova Habsburzi su postali najmoćnija europska kraljevska kuća.
C ar Maksimilijan, čije su francuske postrojbe održavale ravnotežu u Meksiku tijekom
Američkoga građanskog rata, bio je Habsburg, kao i rimsko-njemački car Karlo V.
Možda je došlo do još jednog pokušaja ponovnog stvaranja Svetoga Rimskog
Carstva krajem 19. stoljeća. Prema francuskom autoru Jean-Lucu Chaumeilu, neko­
liko osoba uključenih u zagonetku Rennes-le-Chateaua - među njima i svećenik
Sauniere - bili su članovi krajnje tajnovite skupine slobodnih zidara škotskog obreda
koji su, baš kao iluminati prije njih, težili stvaranju europske zajednice temeljene na
teozofiji i gnosticizmu. Ciljevi tog društva, zvanog Hieron du Val d 'Or, bili su veli­
kim dijelom jednaki onima CFR-a ili Trilateralne komisije - stvoriti globalni Bogom
određeni sustav „u kojemu države neće biti ništa više doli provincija, a njihovi vođe
prokonzuli u službi svjetske okultne vlade sastavljene od elite”. Većini istraživača to
zvuči kao početak novoga svjetskog poretka.
Kako to Baigent, Leigh i Lincoln vide, „tijekom 19. stoljeća Prieure de Sion, dje­
lujući preko slobodnih zidara i Hieron du Val d 'O ra, nastojao je uspostaviti obnov­
ljeno i ‘osuvremenjeno’ Sveto Rimsko Carstvo - neku vrstu teokratskih Sjedinjenih
Europskih Država kojima bi istodobno vladali Habsburgovci i radikalno reformirana
Crkva”. Očito su taj pokušaj osujetili događaji s početka 20. stoljeća.
Vlast Habsburgovaca postupno se ograničila na Austrijsko Carstvo, koje je pro­
palo nakon atentata na nadvojvodu Franju Ferdinanda i kraja Prvoga svjetskog rata.
Danas se čini da se Habsburgovci vraćaju s Karlom Habsburgom-Lothringenom. koji
zastupa Austriju u Europskom parlamentu, njegovim sestrama koje su politički aktiv­
ne u Španjolskoj i Švedskoj te Gyorgyom von Habsburgom, utjecajnim direktorom
najveće filmske produkcijske i distribucijske tvrtke u srednjoj Europi.
Dokaz da članovi Priorata možda još uvijek imaju izravne veze sa slobodnim
zidarima koji teže političkim promjenama otkriven je kad su Baigent, Leigh i Lincoln

301
JIM MARRS

u Francuskoj nacionalnoj knjižnici proučavali rasprave o Prioratu objavljene

jednoj privatnoj nakladi. Jednu od njih navodno je napisala Madeleine Blancas
što je lažno ime sastavljeno od Prioratova zanimanja za Magdalenu i dviju rijeka
Langudeocu. Osobito je zanimljivo da je taj rad, prema njegovoj naslovnoj stran:
objavila švicarska Velika alpska loža - masonska loža usporediva s britanskom Velik
ložom ili francuskom ložom Velikog Orijenta, povezana sa skandalom oko Lože P2
Premda su dužnosnici alpske lože opovrgnuli da išta znaju o toj raspravi, naj­
manje dva druga rada ostavljaju dojam da se radi baš o njoj, a francuski je novii
Mathieu Paolio izjavio da je vidio te publikacije u njezinoj knjižnici. Ubrzo nakon š
je u Francuskoj objavio knjigu u kojoj razotkriva zanimanje Priorata za merovinš
lozu, prihvatio je imenovanje u Izrael, gdje je pogubljen kao špijun.
 Dalekosežna mreža

Icke je ustvrdio da je Henry Kissinger član Velike alpske lože i da je „umiješan

na vrlo visokoj razini u globalnu manipulaciju” .
Prisjetimo se da se Kissingerovo ime pojavilo u službenoj istrazi skandala oko
Lože P2 u Italiji 1980-ih godina. Ickeova tvrdnja neizravno povezuje Kissingera s
Prioratom, za koji su Baigent, Leigh i Lincoln otkrili da ima „američki kontingent".
Taj je autorski trojac pokušao ući u trag nestalim pergamentima koje je navodno
pronašao svećenik Sauniere u Rennes-Ie-Chateauu krajem 19. stoljeća. Sastavljajući
zbunjujuće, katkad varljive informacije, zaključili su da su barem tri Sauniereova
dokumenta od njegove nećakinje kupila i odnijela u Englesku sredinom 1950-ih
godina tri čovjeka, od kojih je barem jedan bio član britanske obavještajne službe.
Prema službenim dokumentima kojima se potvrđuje taj prijenos, „ta rodoslovlja
sadržavaju dokaz izravnoga podrijetla, preko muške linije [Merovinga] Sigiberta IV.,
sina Dagoberta II.... preko kuće Plantardovih, grofova od Rhedae [stariji naziv za
Rennes-le-Chateau ]..."
Dokumenti su bili pohranjeni u Lloyds Intemationalu u Londonu do 1979.
godine, kad su po svoj prilici vraćeni u jednu parišku banku nakon što je Lloyds
International obustavio pružanje usluge iznajmljivanja pretinaca za deponiranje.
Provjeravajući engleske veze s dokumentima Priorata, Baigent, Leigh i Lincoln
pronašli su imena koja vode do velike osiguravajuće tvrtke Guardian Assurance, koja
se danas zove Guardian Royal Exchange Assurance. Također su otkrili da su svi nave­
deni ljudi bili istaknutim osobama s plemićkim naslovima ili s položajem u bankarskoj
i poslovnoj zajednici. Neki su imali veze s Winstonom Churchillom i obavještajnim
službama.
Stvari su se zaplele kad su u siječnju 1984. godine autori dobili pismo na dvije
stranice od Plantarda; s logotipom Prieure de Siona i grbom sa slovima R i C, za što se
smatralo da se odnosi na Red ružina križa. Taj mise en garde ili opomena upozoravala
je da će doći do pravnog postupka protiv svakoga osumnjičenog za uzimanje ili krivo­
tvorenje dokumenata Priorata. Pismo je imalo četiri potpisnika - Pierrea Plantarda,
Johna E. Dricka, Gaylorda Freemana i A. Roberta Abbouda. Freeman se ranije spo­
minjao u dokumentima Priorata.

303
JIM MARRS

Znakovito je da su sva imena iz tog dokumenta, osim Plantardova, bila po

na s čikaškom bankom First National. Freeman je postao predsjednik te banke 1
godine, kasnije postavši predsjednik Odbora. Sjedio je u Odboru naftne tvrtke Atla
Richfield i povezivao se s MacArthurovom zakladom i Aspenskim zavodom. Abbo
naslijedio Freemana kao predsjednik Odbora banke, a bio je i predsjednik Occide
Petroleum Corporationa. Drick je, počevši od 1969. godine, bio predsjednik i
Upravnog odbora te banke i sjedio je u odborima drugih velikih američkih tvrtki.
Prema profesoru Donaldu Gibsonu, „banka First National iz Chieaga bila
povezana s financijskim interesima Rockefellera". Povrh toga, prije 1983. godi
londonski ogranak banke First National iz Chieaga dijelio je uredski prostor ni s L
drugim doli tvrtkom Guardian Royal Exchange Assurance.
Obodreni tom naoko jakom vezom između Priorata i „američkoga kontingen
Baigent, Leigh i Lincoln s gnjevom su otkrili da je Drick umro 1982., dvije god'
prije nego što su izdani dokumenti Priorata. Još je više zakompliciralo zagone*
otkriće da su tri američka potpisa na dokumentu bila točne kopije - čak i po r
slijedu - njihovih potpisa na godišnjem izvješću banke First National iz Chic
iz 1974. godine. Osim toga. Freeman je opovrgao da išta zna o Prioratu. Suočen
prevarom i krivotvorenim dokumentima koji su dolazili iz Engleske, trio je napis*
„Jedna se stvar čini očiglednom - netko tko ima interesa u Sionskom prioratu aktiv
je u Londonu.”
U razgovoru s trojicom autora Plantard je sve ublažio - rekao je da se Drick
ime i dalje koristi na dokumentima Priorata čak i nakon njegove smrti uporabom ži
poput onog koji nosi druga dva potpisa. N a pitanje zašto bi se ljudi poput Freema
Abbouda i Dricka bavili društvom čiji je cilj povratak merovinških kraljeva, Plant
je rekao autorima da je glavni cilj tih ljudi ujedinjena Europa.
Još jedan fascinantan plod rada tih autora ukazuje na zamršenu povezan
današnjih tajnih društava. U svojoj knjizi Sveta krv, Sveti gral nekoliko puta citira
sira Stevena Runcimana, kao stručnog povjesničara koji osobito dobro poznaje kri"
re, vitezove templare pa čak i Sionski priorat. Runcimanovo ime bilo je navedeno
osobnom adresaru Clayja Shavva, direktora tvrtke Trade Mart iz New Orleansa koje
mu je suđeno zbog sudjelovanja u atentatu na Kennedyja. Osim sira Stevena, dru
istaknuta europska imena u Shawovu adresaru jesu talijanski markiz. Giuseppe R
talijanski barun Rafaelo de Banfield, francuska princeza Jacqueline Chimay te /
Margaret D Arcy, lady Hulce i sir Michael D uff iz Engleske.
Plantard je triju poslao i kopiju svojega pisma Prioratu kojim se povukao
svojega položaja velikog meštra, što je stupilo na snagu sredinom 1984. godine. T aje
prepiska najavila i ponovno uvođenje statuta Priorata kojim se članovima zabranjuj
otkrivanje bilo čega o redu, uključujući njihovo članstvo. Plantard je rekao da odstu­
pa zbog zdravstvenih razloga, „osobne i obiteljske neovisnosti" te zbog neslaganja s
„određenim potezima naše engleske i američke braće". „Nakon ostavke M. Plantarda,
Prieure de Sion postao je praktički nevidljiv”, komentiraju autori.

304
 VLADARI IZ SJENE

Malo kasnije Baigent, Leigh i Lincoln dobili su anonimni tekst u kojemu se

Priorat optužuje za povezanost s Luciom Gellijem i njegovim aktivnostima u Loži P2
i Vatikanu koje se tiču banke Ambrosiano. Vankin iznosi i mogućnost da je Priorat
zagonetna sila koja stoji iza fašističke Lože P2. U potrazi za potvrdom te tvrdnje,
autori su otkrili tanke veze između Priorata i drugih uglavnom nepoznatih europskih
tajnih društava.
Jedno od njih bilo je Alpha Galates, čiji su se članovi zanimali za srednjovjekov­
no viteštvo. Članovi te skupine po svoj su prilici bili povezani s francuskim ratnim
listom Vaincre, koji su optuživali da podržava kolaboracionističku Vladu u Vichyju,
ali i da radi protiv nje. Taj je list uređivao Plantard, a među suradnicima bili su ljudi
povezani i s Prioratom i sa švicarskom alpskom masonskom ložom.
Drugo tajno društvo bilo je poznato kao Krajsauški krug, osnovala ga je 1933.
godine mala skupina časnika i profesionalaca koji su se protivili Hitleru. Krug se
sastajao na posjedu njegova vođe Jam esa Grafta von Moltkea Kreisau i kovao urotu
za zbacivanje nacističkog režima. Mnogi članovi kruga, uključujući grofa Clausa von
Stauffenberga, koji je postavio bombu blizu Hitlera u srpnju 1944. godine, bili su
uhićeni i pogubljeni zbog svoje uloge u neuspjeloj uroti.
Upravo je Hans Adolf von Moltke pohvalio Plantarda nakon što je postao veliki
meštar Alpha Galatesa. Prije kraja rata članovi Krajsauškoga kruga slali su ljude s
mirovnim prijedlozima britanskoj i američkoj obavještajnoj službi, uključujući Allena
Dullesa koji je tada radio za O SS u Švicarskoj. Von Moltkeovi su bili dobrim dijelom
uključeni i u pokret za europsko jedinstvo, za što se zalagao i Retingerov Američki
odbor za ujedinjenu Europu. Prisjetimo se da je Retinger, „otac Bilderberga", bio
povezan s Dullesom i drugim dužnosnicima CIA-e, dužnosnicima CFR-a, Averellom
Harrimanom te Davidom i Nelsonom Rockefellerom. Blizak suradnički odnos razvio
se između CIA-e i Vatikana, uglavnom preko Malteških vitezova i njujorškoga kardi­
nala Francisa Spellmana, duhovnog savjetnika vitezova i čovjeka koji je prvi skrenuo
pozornost Vatikana na bankara biskupa Paula Marcinkusa iz zloglasnog skandala oko
P2.
Kako je prije spomenuto, 1950-ih godina Plantard je sudjelovao u stvaranju
Comites de Salut Public, ili Odbora za javnu sigurnost, koji je odigrao značajnu ulogu
pri povratku de Gaullea na vlast u Francusku.
Očito, ta mutna smjesa zavjera ukazivala je donekle na stvarna zbivanja o koji­
ma nisu govorili mediji. Baigent, Leigh i Lincoln izjavili su: „Pronašli smo nepobitne
dokaze koji potvrđuju umiješanost organiziranih i povezanih ljudi; oni složno djeluju
iza kulisa, katkad se služeći drugim institucijama kao paravanom. Ti ljudi nisu točno
imenovani, ali sve ukazuje na to da se doista radi o Prieure de Sion."
Analizirali su aktivnosti Priorata u „tajnovitom europskom podzemlju - gdje se
mafija preklapa s tajnim društvima i obavještajnim agencijama, gdje se velike tvrtke
rukuju s Vatikanom, gdje se raspodjeljuju goleme svote novca za tajne ciljeve, gdje
crta razgraničenja između politike, religije, špijunaže, novčarskog svijeta i organizi­

305
JIM MARRS

ranoga kriminala počinje nestajati... u pomalo mutnom području... gdje se euro

demokršćanske stranke, razni pokreti posvećeni europskom jedinstvu, rojalisti
klike, neoviteški redovi, slobodnozidarske sljedbe, CIA, malteški vitezovi i Vati
komešaju, privremeno se udružujući u ovu ili onu svrhu..."
Ali, nitko - ponajmanje ti marljivi istraživači Baigent, Leigh i Lincoln - n
mogao čvrsto uhvatiti Priorat i tajne skupine koje ga okružuju s njihovim krivotv
nim dokumentima, proturječnim izjavama i dvojbenim podrijetlom.
„Prieure de Sion počeo nam se činiti poput holografske slike, mijenjajući se p '
matično ovisno o svjetlu i kutu iz kojega se gleda”, pisali su 1986. godine. ,,lz je
perspektive izgleda kao utjecajno, moćno i bogato međunarodno tajno društvo m
čijim su članovima istaknute osobe iz svijeta umjetnosti, politike i financija. Iz d
perspektive čini se kao izvanredno domišljata prevara koju je smislila mala skup'
pojedinaca za vlastite nejasne ciljeve. Možda je na neki način istina i jedno i dru
Lincoln je na koncu odustao od razmrsivanja te zbrke. Sredinom 1990-ih god;
na pitanje o novim informacijama o Prioratu odgovorio je malodušno: „Odlučio -
da se u ovim godinama držim onoga što se može provjeriti.” Naravno, nedostat
apsolutnog dokaza i dokumentacije znak je svakog dobroga tajnog društva.
Neki istraživači smatraju da Sionski priorat predstavlja vrh današnje pirami
moći, da novači prikladne slobodne zidare preko rozenkrojcera u svoje redove. Bilo
tako planirano ili ne, nova Europska Unija izgleda kao kopija ujedinjene Europe ka
su je zamislili vođe novoga svjetskog poretka i Sionski priorat.

306
 Osvrt

Čini se da su veze zavjereničkih tajnih društava napravile puni krug - od CIA-

e, CFR -a i Bilderberga, unatrag preko Okruglih stolova i slobodnih zidara, pa dalje
preko iluminata i vitezova templara do malteških vitezova i Sionskoga priorata te
njihovih nedavnih veza s CIA-om, CFR-om i Bilderbergom.
I uvijek se radilo o cilju diskreditiranja kako državnih, tako i crkvenih vlasti, kao
i nastojanju da se ujedini najprije Europa, a zatim i ostatak svijeta.
Taj je napad osobito bio usmjeren na Katoličku crkvu, koja je predstavljala pre­
vladavajuću religiju u zapadnom svijetu još od vremena Rimskoga Carstva. Svaka
protestantska vjeroispovijest - bila to baptistička, metodistička, prezbiterijanska,
episkopalna, fundamentalistička, unitaristička itd. - vuče podrijetlo od Katoličke
crkve.
Ipak, mnogi ljudi - koje je Crkva službeno proglasila hereticima u prošlosti -
vjeruju da su crkveni vođe od samoga početka posve krivo shvatili priče o Bezgrešnom
začeću, duhovnom vodstvu i Uskrsnuću. Čak i danas ima alternativnih predaja o
Isusu, Mariji Magdaleni i Ivanu Krstitelju koje proturječe službenoj crkvenoj dogmi.
Umjesto da sudjeluje u ekumenskim istraživanjima kako bi se odredilo koje se
tradicije više temelje na činjenicama, Crkva je pokušavala iskorijeniti svako osporava­
nje njezina autoriteta krajnje nasilnim i ubojitim sredstvima.
Jedna od najupadljivijih i najjačih prijetnji crkvenoj dogmi dolazila je od vite­
zova templara. Prvobitno mala i tajnovita skupina vitezova formirana radi zaštite
hodočasnika, nakon što je u Prvom križarskom ratu uspješno osvojen grad Jeruzalem,
taj je red zapravo malo vremena provodio obilazeći putove.
Umjesto toga ta je skupina vitezova - dobro povezana s moćnim europskim
obiteljima - kopala duboko ispod mjesta Salomonova hrama u Jeruzalemu. Što god
našli ondje, bilo je prevezeno u Europu te po svoj prilici skriveno na jugu Francuske
blizu sela po imenu Rennes-le-Chateau.
Premda se čini da nitko nema pravi dokaz o pojedinostima toga templarskog
„blaga”, većina je istraživača zaključila da su, povrh doslovnog blaga u zlatu i srebru,
pronašli i drevne svitke te predmete koji su se mogli iskoristiti za uništenje crkvenih
tradicija u isto vrijeme dok su se učvršćivale.

307
JIM MARRS

Skupina kojoj su templarska otkrića možda ojačala religijska vjerovanja bili

katari, smješteni uglavnom u regiji Languedoc, što će kasnije postati južna Francus
Ta je skupina vrlo duhovnih ljudi već imala predaju koja govori o dolasku Ma
Magdalene s Isusovom djecom u Marseille te njihovim kasnijim brakovima s fran
kim Židovima, što je rezultiralo lozom svećenika-kraljeva zvanih Merovinzi.
Pod prijetnjom moći merovinške loze, crkveni su dužnosnici organizirali uL
stvo kralja Dagoberta I. i putem svoje kontrole merovinških „majordoma” ili dvorsi
dužnosnika, postavljali vlastite kraljeve. Kad su miroljubivi katari propovijedali prot
takvih crkvenih zlouporabi, papa Inocent III. pokrenuo je 1209. godine protiv nji
vojnu akciju.
U kampanji poznatoj kao Albigenška križarska vojna, velika papinska vojs
poharala je jugozapadnu Francusku i istrijebila sve za koje se smatralo da su okalja
katarskom herezom. Katari su bili praktički zatrti, samo ih je nekolicina uspjela pobj
ći u druge zemlje ili medu vitezove templare koji su ih štitili.
Uočljivo je da templari nisu sudjelovali u Albigenškoj križarskoj vojni, što uveli
ke čini vjerodostojnom pretpostavku da je „blago” iskopano u Jeruzalemu pod u pira'
katarska vjerovanja. Zapravo su templari - od kojih su mnogi bili iz katarskih obitelr
- sakrili mnoge katare pred papinom vojskom.
Dotad su vitezovi templari očito uspjeli zastrašiti Crkvu tako da je dodijeli'
izvanredna prava i povlastice tom redu, koji je brzo postao jedna od najmoćnijih
multinacionalnih organizacija na svijetu.
Boreći se u križarskim ratovima, templari su stekli mnogo ezoteričnog znanja o
arhitekturi, graditeljstvu, metalurgiji, astronomiji i geografiji. Dobar dio tog znanja
potječe iz njihove suradnje s ismailitskom sektom zvanom asasini, kojoj je na čelu bio
bezobzirni tiranin poznat kao „Starac s planine”. Asasini i njihov vođa tvrdili su da
posjeduju drevno znanje koje potječe iz Noina vremena pa i otprije.
Godine 1307. došao je red na templare da osjete gnjev Vatikana i francuskoga
kralja Filipa IV., kojega su odbili za člana i koji je imao velike dugove prema redu. Te
je godine Filip dao uhititi i mučiti sve templare u Francuskoj. Većina je pobjegla iz
zemlje velikom templarskom flotom smještenom u La Rochelleu na obali Atlantika.
Vjeruje se da su uzeli sa sobom „blago”, koje se nije sastojalo samo od dragocjenosti
nego i od dokumenata koji sadrže „tajne” otkrivene u Jeruzalemu.
Za neke se templare misli da su prešli Atlantik, stigavši u ono što će se kasnije
zvati Nova Engleska; 185 godina prije nego što je otplovio Kristofor Kolumbo.
Drugi su templari pobjegli u Škotsku, gdje ih je dočekao kralj Robert I. Bruce,
koji se tada borio i protiv susjedne Engleske i protiv Vatikana. Ta je skupina templara
možda doprinijela škotskoj nezavisnosti sudjelujući u pobjedi nad Englezima u bitci
kod Bannockburna 1314. godine. Upravo su u Škotskoj opstale templarske tradicije
te se ispreplele sa slobodnim zidarstvom škotskog obreda.
U drugim zemljama templari su se jednostavno stopili s drugim tajnim društvi­
ma i redovima poput Kristovih vitezova, vitezova hospitalaca i teutonskih vitezova.

308
 VLADARI IZ SJENE

N a taj su se način njihove neortodoksne ideje proširile diljem Europe i koncentrirale

se u masonskim ložama Reda strogog obreda, tom izvoru „iluminiziranoga” slobod­
nog zidarstva.
U novije doba nekoliko je autora otkrilo da iza vitezova templara možda stoji
ranije nepoznato francusko tajno društvo. Tu skupinu, poznatu kao Sionski priorat,
danas mnogi smatraju vrhom piramidalne strukture moći koja ima nerazmjernu kon­
trolu čak i nad najmoćnijim modernim društvima. Premda je postao poznat javnosti
tek u posljednjih 30 godina, postojeći dokumenti otkrivaju da je Priorat postojao još
1178. godine te d aje, prema njegovim dvojbenim dokumentima, bio utemeljen otpri­
like u vrijeme kad je u Prvom križarskom ratu osvojen Jeruzalem. Ondje su osnovani
vitezovi Reda Notre Dame de Sion. U njima također stoji da su Priorat i templari bili
ista organizacija, čak s istim Velikim meštrom.
Do raskola je došlo oko 1188. godine, i templari su krenuli svojim putem, dok se
Priorat posvetio povratku merovinške kraljevske dinastije i uvelike nestao iz vidokruga.
• U novije se doba Priorat pročuo uslijed publiciteta oko „zagonetke” vezane uz
selo Rennes-le-Chateau u Languedocu, gdje je krajem 19. stoljeća svećenik po imenu
Francois Berenger Sauniere otkrio skrivene dokumente. Nakon što je odnio svoj nalaz
crkvenim vlastima, Sauniere se iznenada obogatio i primio nekoliko visoko pozicioni-
ranih posjetitelja.
Vjeruje se da njegovo otkriće uključuje zakopano blago i/ili dokumente s iscr­
pnim rodoslovljem koje povezuje Isusove potomke preko merovinške kraljevske obi­
telji do osoba koje žive danas. Možda upravo potomci tih svrgnutih kraljeva stoje iza
pokreta za stvaranje ujedinjene Europe i obnove staroga Svetoga Rimskog Carstva.
Smatra se da ta skupina uključuje članove habsburške dinastije, kao i pojedince pove­
zane s obavještajnim službama u Britaniji i Americi.
Istraživanjem pokreta za europsko jedinstvo kao i Sionskoga priorata razabira se
skrovite veze između mnogih modernih tajnih društava, slobodnih zidara, obavještaj­
nih agencija i Vatikana. To spletkarsko podzemlje nakratko je dospjelo u javnost kad
je izbio skandal s Ložom P2 u Italiji 1980-ih godina. Čak i tada informativni mediji
u SAD-u nisu obraćali veliku pozornost na tu zapanjujuću, iako zamršenu urotu za
podrivanje jedne moderne države.
Dok i dalje traju prijepori o legitimnosti modernog Priorata, postoji sve više
dokaza koji ukazuju na određenu istinitost zavjere iza promjenjivih proglasa i doku­
menata te skupine.
Očito je da se tajna društva - i onda i sada - nisu bavila samo političkim pitanji­
ma nego i stvarima koje se odnose na kraljevske loze, religiju i duhovnost.
Međutim, pojedinci unutar tih društava podržavali su i financirali „bezbožni"
komunizam. Iako bi ta podrška mogla predstavljati samo još jednu primjenu hege­
lijanskoga dijalektičkog procesa podupiranja obaju sukobljenih strana, ona ukazuie i
na poznavanje te golemo zanimanje za tradicije starijih tajnih društava koje su tako
pomno proučavali Marx, Trocki i Lenjin.

309
JIM MARRS

To skriveno znanje uključuje tajne iz daleke prošlosti koje su pružile temelj

teologije tajnih društava. Te tajne i dalje privlače pozornost visokopozicioniranih č
nova tajnih društava pa čak i obavještajnih agencija.
Upravo te tajne povezuju moderna zavjerenička društva s drevnim misteriji
 Peti dio
DREVNI MISTERIJI
Što je bilo, opet će biti, i što se činilo, opet će se činiti, i nema
ništa novo pod suncem. Ima li išta o čemu bi se moglo reći: „Gle, ovo
je novo!" Sve je već davno prije nas postojalo. Samo, od prošlosti ne
ostade ni uspomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na
ono što će poslije doći.
PROPOVJEDNIK 1 ,9 - 11*

* Svi navodi iz Starog i Novog zavjeta preuzeti su iz: Biblija: Stari i Novi zavjet; Kršćanska
sadašnjost, 2003., Zagreb. Prijevod Stari zavjet (osim Petoknjižja i Psalama) na temelju ruko­
pisa Antuna Sovica, Petoknjizje Silvije Grubišić, Psalmi Filibert Gass, N on zavjet Ljudevit
Rupčić, nap.ur.

311
 Bibliju - nedvojbeno najutjecajniju knjigu svih vremena - napisali su ljudi s
tajnama koje su morali skrivati i od rimskih i od židovskih vlasti te od drugih konku­
rentskih sljedbi.
Sve dok nije došlo do razvoja arheologije u 19. stoljeću, praktički sve što su
ljudi znali o svojemu podrijetlu potjecalo je iz Biblije i bilo filtrirano preko svećenika.
Pojedinci su bili kanonizirani i pogubljivani, kulture građene i razarane, i vođeni
ratovi - sve na temelju te jedne knjige.
Danas je jasno da je Biblija - koliko god nadahnuta bila - zbirka mitova, legendi
i parabola iz raznih kultura upotpunjenih povijesnim i filozofskim fragmentima.
Mnogi su odjeljci prvobitno bili napisani šifriranim riječima čije se značenje s
vremenom izgubilo, što je uzrokovalo pogrešna tumačenja. U drugim se slučajevima
radilo o čistom krivotvorenju kako bi se promaknuta neka tada aktualna dogma ili
politički cilj.
Poznavatelj Biblije i bivši obavještajni analitičar Pat Eddy piše: „Jedan od naj­
važnijih ciljeva [tog krivotvorenja] bio je poduprijeti težnje onih koji su nastojali
učiniti kršćanstvo privlačnijim potencijalnim židovskim obraćenicima dokazujući
da su događaji iz Isusova života ostvarena proročanstva iz Staroga zavjeta... Svim se
kršćanima govori, od prvih satova vjeronauka, da su rođenje, smrt i važni događaji iz
Isusova života prorečeni u Starom zavjetu. Malo je njih propitivalo tu tvrdnju.”
Ono što stručnjaci za Bibliju eufemistički nazivaju „redakcijama” nije ništa
drugo doli prepravljanje. To prepravljanje Biblije doprinijelo je pogrešnim tumače­
njima i netočnim prijevodima, sačuvavši mnoge njezine poruke kao tajne pred neu­
pućenima. Često je te tajne potiskivala Rimska crkva zato što su proturječile njezinoj
dogmi.
U Novom zavjetu postoje izazovni nagovještaji da je čak i Isus imao neke tajne.
U Evanđelju po Mateju 13,10 stoji: „Pristupiše učenici i upitaše ga: Zašto im govo­
riš u usporedbam a?’ On im odgovori: Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva
nebeskog, a njima nije dano. Jer, tko god ima, dat će mu se, te će obilovati: a tko god
oskudijeva, oduzet će mu se i ono što ima. Njima govorim u usporedbama zato što
gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razum iju.’”

313
JIM MARRS

Marko 4:33 dodaje: „Mnogim takvim usporedbama navješćivao im je Riječ,

su mogli razumjeti; njima je govorio samo u usporedbi, a svojim je učenicima, n
mo, sve tumačio.” Sve tumačio? S to je Isus tumačio? S obzirom na to da se u No-
zavjetu nalaze samo usporedbe, očito nisu sve njegove tajne izašle u javnost.
U biblijska su vremena postojala mnoga tajna društva i sljedbe koji su tv
da posjeduju drevno znanje. Poput današnjih religija, te su se skupine međus
natjecale za kontrolu nad tim drevnim tajnama. Vrlo slično kasnijem „nevidljiv
koledžu”, ta su društva zajedno bila poznata kao misterijske škole, spremišta ez
ričnog znanja koje je velikim dijelom bilo neshvatljivo široj javnosti te je kao ta
izazivalo strah. Njihova literatura bila je pomno konstruirana tako i da sakrije i
otkrije nešto od njihova znanja.
,,U antičkom svijetu gotovo sva tajna društva bila su filozofska ili religijs
Za vrijeme srednjega vijeka bila su uglavnom religijska i politička premda je ops
i nekoliko filozofskih škola. U moderno doba tajna društva u zapadnim zemlja
većinom su političke organizacije ili bratovštine iako su se u nekima od njih, kao
masoneriji, očuvala drevna religijska i filozofska načela", objašnjava Hali.
Eddy piše: „Kako bi u cijelosti shvatio dinamiku krivotvorenja Isusovih izrer
čitatelj mora shvatiti kako su funkcionirali umovi religijski protagonista u 1. stoljeć
Krivotvorenja nisu bila nasumična, kao neki oblik intelektualnih grafita. Postojao !
obrazac, a u njemu leži priča.”

314
 i Put u Rim
i

Put koji vodi natrag od potpuno afirmirane Rimske crkve iz 2. tisućljeća do

Isusova vremena težak je, pun kontroverzija, raskola i sporova.
Čak i prije raspeća postojalo je veliko suparništvo između Isusovih sljedbenika
i onih Ivana Krstitelja. Krajnja posljedica bila je johanitska hereza - ideja da je Ivan
bio pravi mesija, a ne Isus. Premda ju je velikim dijelom iskorijenila rana Crkva, ta se
ideja očuvala sve do modernoga doba unutar nekih elemenata slobodnoga zidarstva
kao i među mandejcima u Iraku.
Nakon raspeća suparništvo židovske zajednice i prvih kršćana - pa čak i između
Isusovih sljedbenika - pojačalo se.
Sve je veća bila podjela između fundamentalističkih židovskih kršćana koji su
pripadali esenskoj sljedbi i grčkih ili heleniziranih kršćana u Jeruzalemu u 1. stoljeću.
Zvučeći uvelike kao fundamentalisti u današnjoj Americi, pobožni su Zidovi napadali
te strance zato što su napuštali religijske službe radi sportskih arena u grčkom stilu
punih hrvača i bacača diskova.
Jakov i Marija Magdalena, kao vođe Jeruzalemske crkve, bili su na ratnoj nozi
s Pavlom, koji je nosio svoju kršćansku poruku poganima na sjeveru. Bilo je velikih
svađa i zbog najneznatnijih pitanja. U Galaćanima 5,12 Pavao je toliko ogorčen
neprekidnim raspravama o obrezivanju da je izrazio nadu kako će oni koji potiču taj
spor sami sebe uškopiti!
„Prvi židovski kršćani vjerovali su da je pokoravanje svim strogim židovskim
religijskim zakonima, uključujući obrezivanje i isključivo košer prehranu, neophod­
no za spas”, napominje Eddy. „Pavao je propovijedao da se spas može doseći putem
vjere i da se židovskim religijskim zakonima ne smije dopustiti da sprečavaju ljude
da postanu kršćanima. Pavlovo je stajalište na koncu pobijedilo, budući da se sve
više pogana preobraćalo na kršćanstvo. U 3. stoljeću brojčano nadmašujući židovske
kršćane, definirali su kršćanstvo prema P&vlovoj teologiji i počeli kritizirati židovske
kršćane kao heretike.”
Lionski biskup Irenej sredinom 2. stoljeća osuđivao je kao heretike Isusove i
Jakovljeve sljedbenik poznate kao nazarenci ili „siromašni”. „Oni, kao i sam Isus,
kao i eseni te zadokiti [sljedbenici Zadoka, vrhovnog svećenika kralja Salomona]

315
JIM MARRS

otprije dva stoljeća, tumače proročke knjige Staroga zavjeta”, žali se Irenej. „Odbij
Pavlove poslanice i odbijaju apostola Pavla, nazivajući ga apostatom [otpadniko
od Zakona.” Gardner napominje: „Nazarenci su... optuživali Pavla d a je odmetnik
lažni apostol’, tvrdeći da njegove idolopokloničke spise' treba u cijelosti odbaciti’
Dr. Elaine Pagels, koja je bila na čelu Odsjeka za religiju na koledžu Barn
Sveučilišta Colombia, navodi: „Različiti oblici kršćanstva cvjetali su u prvim godi
ma kršćanskoga pokreta. Stotine suprotstavljenih propovjednika tvrdile su da pren
pravi Kristov nauk’ i optuživale druge kao varalice. Kršćani u crkvama raštrkanim
Male Azije do Grčke, Jeruzalema i Rima razdvajale su se na frakcije, prepirući se zi
vodstva nad Crkvom. Svi su tvrdili da zastupaju ‘izvornu tradiciju .”
„Daleko iznad prepirki lokalnih crkvi stajala je Rimska crkva, nezainteresira
i nezabrinuta", piše Eddy, dodajući da se tadašnja Crkva ponajprije koncentri
na misionarski rad u Europi, što je donosilo neočekivane koristi. „Nehotice se po
štavanjem tih pogana Rimska crkva na kraju spasila, zato što su je barbari i njih
svećenici smatrali autoritetom za svoja religijska vjerovanja. Kad su barbari prega
Rim, Rimska je crkva bila pošteđena. ”
Premda su je barbari poštedjeli, Crkva se ipak morala boriti s raznim sljedba
od kojih je svaka imala svoju verziju kršćanstva.
Jedna od takvih skupina bili su gnostici, koji su tvrdiJi da intuitivno shvaća'
misterije Boga i Zemlje. To je shvaćanje bilo rezultat stroge obuke, inicijacije i int
tivnih iskustava, ne samo intelektualnog izučavanja. Crkva je gnostike smatrala o
bito opasnima zato što su prezirali potrebu za hijerarhijom svećeničkih dužnosnil
radi tumačenja Božje riječi.
Daleko od opasnih heretika, ti su pasivni kršćani tvrdili da su čuvari tajn
znanja, na što ukazuju gnostičke knjige na papirusu otkrivene u N ag Hammadi
1945. godine. Upravo je to otkriće omogućilo drugačiji pogled na gnosticizam
osuđujuće retorike Crkve.
Gnosticizam, koji potječe od grčke riječi gnosis ili znanje, navodno je utemelji
u 1. stoljeću Šimun mag, Isusov suvremenik kasnije poznat kao „otac svih heretika
Promicao je ideje grčkih filozofa, kao što je Sokrat, koji je poučavao da ljudska du*
postoji izvan fizičkoga tijela te stoga ima pristup univerzalnom znanju i da je
mudrost (gnosis) sišla na Zemlju s nebesa.
Drugi važan gnostik bio je Bazilid, rani egipatski kršćanin koji je kroz sv
aleksandrijski kult nastojao stopiti s kršćanstvom drevne misterije Mezopotamij
Ti su Aleksandrijci vjerovali da neobična izvanzemaljska bića zvana „eoni” djeluju
kao glasnici između neba i zemlje. Perzijski Zaratustra počeo je s vlastitim oblikom
gnosticizm a oko 500 godina prije Isusova doba. Poznat kao zaratustrijanstvo, taj s i
pokret daleko proširio sve dok ga nisu istisnuli muslimani svojim prodorima u 7
stoljeću.
Okultni autor Andre N ataf tvrdi da je gnosticizam nastao u Mezopotamiji
najprije na području Irana, a zatim se proširio u Malu Aziju, Siriju i Babilon, gdje su

316
 VLADARI IZ SJENE

ga preuzeli izraelski zarobljenici i donijeli ga u Palestinu i Egipat. „Neke pojedinosti

dokazuju da se gnostičkim svetim knjigama [iz Kumrana i N ag Hammadija] mora pri-
pisati tako rani datum da se samo kršćanstvo može gledati kao ništa više doli 'ogranak
gnosticizma”’, piše Nataf. „Ali, gnosticizam se jednako može usporediti s bilo kojom
religijom. Sve religijsko znanje razvija se, na kraju krajeva, iz drevnoga primitivnog
početka, izgubljenog u maglama vremena’.”
Prema židovskoj kabali, gnostici nastoje saznati Božje „tajne”, tražeći odgovore u
svetim tekstovima bilo koje religije koju prihvate. Teže poimanju postojanja pomoću
tumačenja onoga što shvaćaju kao dublje značenje unutar simbolike religijske litera­
ture. „Gnosticizam je religijski egzistencijalizam", komentira Nataf. Cvjetao je dok
nije proglašen herezom na biskupskom koncilu Kimske crkve 325. godine.
Gnosticizam je bio sastavni dio drevnih misterija, budući da su i prvi i potonji
uključivali vjerovanje da samo osobno unutarnje prosvjetljenje može donijeti razu­
mijevanje. Prema masonskom filozofu Manlyju P Hallu: „Znanje o tome kako se
čovjekqvo mnogostruko ustrojstvo može najbrže i najpotpunije preporoditi do točke
duhovnoga prosvjetljenja, činilo je tajni ili ezoterični nauk starine.”
Hali tvrdi da se to prosvjetljenje i svjesnost moraju ljubomorno čuvati od „pro­
fanih” osoba koje bi mogle zlouporabiti ili pogrešno primijeniti takvo znanje. Zato
su uvedena duga razdoblja inicijacije, a najosjetljivije drevno znanje zaodjenuto
je u simbole i alegorije. „Sam o kršćanstvo može se navesti kao prim jer”, piše on.
„"Cijeli Novi zavjet ustvari je domišljato prikriven prikaz tajnih procesa ljudskoga
preporoda.”
Gardner navodi da taj preporod, osobito ljudskoga duha ili energije, uključuje
povećavanje svjesnosti koje se odvija stupnjevito kroz 33 kralješka. „Znanost o tom
preporodu jedan je od izgubljenih ključeva’ slobodnoga zidarstva”, objašnjava on, „i
to je razlog zašto je drevno slobodno zidarstvo temeljeno na 33 stupnja.”
U procesu saznavanja gnostik ima osjećaj nadmoći i samozadovoljstva. „To znači
da se može slagati s vanjskim naukom bilo koje religije te nastaviti djelovati pod mno­
gim različitim političko-religijskim sustavima”, objašnjava Daraul. „Gnosticizam je
duboko utjecao na ljudske umove čak i u Europi sve do srednjega vijeka i nakon njega,
a njegov temeljni način razmišljanja skriveni je faktor u drugim tajnim društvima, čiji
bi se članovi iznenadili kad bi to saznali.
Gnosticizam je igrao važnu ulogu i u staroj židovskoj asketskoj sljedbi poznatoj
kao eseni. Eseni su izazivali takve sukobe s religijskim vođama ostalih velikih židov­
skih sljedbi, farizeja i saduceja - čak su tvrdili da je utvrđena židovska lunam a godina
netočna - da su se na koncu odselili iz Jeruzalema i osnovali samostan u Kumranu
na sjevernom rubu Mrtvoga mora koji su nazvali „Pustoš”. Esenska zajednica bila je
podijeljena na dva dijela - vjenčani i nevjenčani članovi. Sve vlasništvo bilo je zajed­
ničko. Zapravo, animozitet mnogih današnjih kršćana prema esenima velikim je dije­
lom reakcija na neprikriveno komunistički način života. Ti kritičari očito zaboravljaju
da su svi prvi kršćani živjeli na uvelike sličan način.

317
JIM MARRS

Članovi su provodili dane radeći, a noći u molitvi. Poučavali su besmrtnost du

i bili su skloni dualističkom svjetonazoru, vjerujući u dobroga duha ili svjetlo i zl
duha ili tamu.
Eseni su vjerojatno nastavili hermetičke tradicije Grka. Početkom 20. stoljeć
ruski strojar Georgi Ivanovich Gurdjieff tvrdio je da je pronašao netaknuti ruko
jednoga esenskog učitelja u nekom indijskom samostanu u kojemu se tumači odi
glazbenih ritmova i ljudskoga tijela, kako ga je poučavao grčki filozof Pitagora iz
stoljeća pr. Kr. Veoma utječući na kasnijeg Platona — tog uzora slobodnih zida
iluminata, Johna Ruskina i Cecila Rhodesa - Pitagora je iznio dalekovidnu ideju
Zemlja putuje oko Sunca i bio je poznat po ideji koja se tiče vibracija unutar nebes
mehanike koje je nazivao „harmonijom sfera”.
Prilično je zanimljivo da je upravo Pitagora, dobro poznat po svojim točni
proročanstvima, možda bio prvi koji je predvidio „novi svjetski poredak”. Neki
istraživači to protumačili kao znak dolaska mesije.
Riječ „esen" potječe od grčkih riječi essaios, što znači tajna ili mistik, i essetioi,
značenju iscjeljivanja ili liječnika. Prema Gardneru, eseni su bili povezani s ezoterični
iscjeliteljskim tradicijama poput kasnog ogranka egipatske misterijske škole zvane Veli
bijelo bratstvo ili Therapeutate. „Upravo je u to Bijelo bratstvo mudrih terapeuta i iscje-j
litelja - izvorni rozenkrojceri - Isus kasnije bio uveden te je napredovao kroz stupnjeveJ
i zbog visoka položaja stekao je tako često korišteni naziv ‘učitelja’”, dodaje Gardner. U
drugi autori tvrde da je Isus bio esen, a Hali dodaje da su mu to bili i roditelji, Marija
i Josip, zajedno s njegovim bratom Jakovom. Većina modernih fundamentalista odba­
cuje tu vezu zato što povezivanje Isusa s gnosticizmom i esenima remeti njihovu krutu
dogmu.
Uznemirilo bi ih i kad bi čuli Gardnerovu tezu da, usprkos tumačenju prevo­
ditelja Biblije, Isus nije dolazio iz Nazareta. On tvrdi da riječ „Nazarenac” i njezine
varijante dolaze od hebrejske riječi nazrim, „imenice u množini koja potječe od izraza
Nazrie ha-Brit, čuvari kovčega’, što je naziv za esensku zajednicu iz Kumrana na
Mrtvom moru. Zapravo je prijeporno je li grad Nazaret uopće postojao za vrijeme
Isusova života, jer ne pojavljuje se na tadašnjim kartama, kao ni u bilo kakvim knji­
gama, dokumentima, kronikama ili vojnim arhivima tog doba.”
„Općenito se pretpostavlja da su eseni bili čuvari [ezoteričnog] znanja, kao i
Isusovi inicijatori i odgajatelji", piše Hali. „Ako je tako, Isus je nedvojbeno bio uveden
u isti Melkisedekov hram gdje je Pitagora učio šest stoljeća ranije.” Biblija to potvrđu­
je u Hebrejima 6 ,2 0 :.... kamo je ušao za nas kao preteča Isus pošto je zauvijek postao
Veliki svećenik, poput Melkisedeka.”
Gardner tvrdi da je ime Melkisedek - koji je priznat kao jedna od najzagonet­
nijih osoba u Bibliji - esenski spoj arkanđela Mihaela i hebrejskoga velikog svećenika
ili Sadoka, dakle Mihael-Sadok. Pojedini autori smatraju da je Melkisedek zapravo
sumersko božanstvo Enki.
„Eseni su smatrani bolje obrazovanom židovskom klasom ”, kaže Hali. „Zato što

318
 VLADARI IZ SJENE

je među njihovim članovima bilo tako mnogo zanatlija, taj se red smatra pretečom
slobodnoga zidarstva.”
Kao i kod slobodnih zidara i Pitagorinih sljedbenika, istaknuti esenski simbol bila
je zidarska žlica. Kao i slobodni zidari, eseni su pisali tekstove sa zamršenim šiframa i
alegorijama kako bi zaštitili svoje znanje od neupućenih, kao i od rimskih vlasti.
Primjerice, kad su pisali o Rimljanima, služili su se nazivom Kittim, za koji se
misli da se odnosi na drevne Kaldejce iz Mezopotamije. „Eseni su uskrsnuli stari svijet
za uporabu u svojemu dobu i prosvijetljeni su čitatelji uvijek znali da Kittim označava
'Rimljane'”, objašnjava Gardner dodajući: „Analizom svitaka... otkrivaju se brojne takve
definicije i pseudonimi koji su se ranije krivo shvaćali ili se smatralo da nemaju osobitu
važnost." Drugi je primjer uporaba izraza „siromašni”, za koji većina ljudi zaključuje da
označava ljude s malo sredstava. Svici jasno daju do znanja da je rana Kršćanska crkva u
Jeruzalemu nazivala svoje članove „siromašnima”, ukazujući na njihove skromne živote.
Prema Gardneru i drugima, izrazi „gubavac” i „slijepac” koristili su se za označi­
vanje osoba koje nisu bile upućene u esenske tradicije ili „P ut”. „Tekstovi u kojima se
spominje ozdravljenje slijepih ili ozdravljenje gubavaca’ odnose se zapravo na pro­
ces obraćenja na Put” , objašnjava Gardner. „Razrješenje od izopćenja [iz zajednice]
opisivalo se kao dizanje iz mrtvih’. Izraz 'nečist' odnosio se uglavnom na neobrezane
pogane, a izraz bolestan’ označavao je one koji su u javnoj ili svećeničkoj nemilosti.”
[naglasak u izvorniku]
Nekoliko današnjih istraživača, slijedeći esene i kabaliste, slaže se da je Biblija
šifrirana poruka. Michael Drosnin, bivši izvjestitelj Washington Posta i Wall Street
Journala, izazvao je senzaciju objavivši 1997. godine knjigu Biblijski kod (The Bible
Code). Drosnin piše da izraelski matematičar dr. Eliyahu Rips vjeruje kako je u Bibliji
otkrio skriveni kod nalik na križaljku koji je točno predvidio Kcnnedyjevo ubojstvo,
Drugi svjetski rat, spuštanje na Mjesec, bombardiranje Hirošime, napad na Vladinu
zgradu u Oklahoma Cityju i izbor predsjednika Billa Clintona. Navodi da se skeptič­
ni glavni šifrant američke Državne agencije za sigurnost Harold Gans šokirao kad je
potvrdio biblijski kod koristeći se vlastitim računalnim programom.
C. L. Turnage, revna proučavateljica te ideje, piše: „Bez obzira na to radi li
se o očitom prozaičnom doslovnom tumačenju, gematriji, simbolici ili skrivenom
računalnom kodu, čini se da je Biblija knjiga različita od svih drugih. Ljudi su sto­
ljećima tumačili njezine stranice u skladu sa svojom razinom tehnološke razvijenosti
i ograničena razumijevanja mezopotamijskoga podrijetla židovske religije.” Prema
Tumageovoj, biblijski kod uključuje simbolične reference na mnogobrojna božanstva.
„Te šifrirane reference pokazuju put prema shvaćanju da su ta stvorenja bili bogovi,
ili Elohim, iz Biblije, čije je štovanje započelo u Sum eru”, napominje ona, ,,i koji, na
kraju krajeva, potječu iz drugoga svijeta."
Lako je shvatiti kako su mnogi prevoditelji i tumači Biblije zastranili. Tijekom
mnogih godina Bibliju su tumačili muškarci i žene koji niti su poznavali modernu
tehnologiju, poput letenja, niti alegorije i šifre kojima su se služili izvorni autori.

319
JIM MARRS

Eseni su bili i jedno od najuspješnijih drevnih tajnih društava. Premda nesu

njivo poznati svojim susjedima, njihova prisutnost niti je zabilježena u Nov
zavjetu niti kasnije izbrisana. Neki istraživači nazivaju esene zaštitnicima „mistič
kršćanstva”, najranijeg oblika kršćanstva, koji se temeljio na drevnim misterijima.
Gotovo se ništa nije znalo o esenima do otkrića svitaka s Mrtvoga mora 194
godine, samo dvije godine nakon što je pronađena gnostička knjižnica u planinski
pećinama blizu grada N ag Hammadija u gornjem Egiptu. Između 1947. i 19
godine na koncu je iz 11 pećina izvađeno oko 80 rukopisa, od čega 170 fragmena
starozavjetnih tekstova.
Po svoj prilici, kako su rimske postrojbe napredovale za vrijeme židovske pobu
ne 70. godine, eseni su pobjegli iz Kumrana nakon što su sakrili svoje svete teksto
u zemljanim ćupovima u obližnjim pećinama. To su književno blago otkrila dv
beduinska pastira koja su prodala nekoliko pergamenata jednom trgovcu antik “
tetima.
Kasnije je vijest o tom otkriću stigla do arheologa s Hebrejskog sveučilišta Yigae
Yadina, koji je založio svoju kuću i otputovao na opasna arapska područja u potrazi
svicima. Uspio je osigurati njih sedam za svoje sveučilište, koje ih je odmah objavil
„Tako nije bilo s preostalim svicima”, izvještava Eddy. „Arheološki muzej Rockefeller
iz Palestine ubrzo se uključio i uspio pribaviti ostale svitke od jordanske Vlade... koja '
uvjetovala da se nijednom židovskom učenjaku ne dopusti pristup drevnim židovskir
tekstovima. Danas Izrael kontrolira svitke, što je rezultat toga što je pregazio mjesto na
kojemu su bili spremljeni tijekom Šestodnevnoga rata 1967. godine... Ti svici dane.
velikim dijelom nisu objavljeni [i] nitko ne zna jesu li svi na broju. Postoji mogućnost
da su neki ostali u posjedu beduina, ili da su ih beduini uništili."
Esenski autori svitaka s Mrtvoga mora imali su dubok utjecaj na prve kršćane u
Jeruzalemu, čija se teologija ubrzo razlikovala od Pavlove i njegovih sljedbenika izvan
Palestine. To dokazuje činjenica da su tumačenja Staroga zavjeta pronađena na svici­
ma slična tumačenjima Jakova i jeruzalemskih kršćana.
Sukobe unutar i izvan kršćanstva izgladio je rimski car Konstantin onime što je
Gardner nazvao „neprijateljskim strateškim otkupljivanjem”. „Osim različitih vjerova­
nja u kultove, Rimljani su štovali i careve kao bogove potekle od drugih bogova poput
Neptuna i Jupitra", objašnjava on. „N a koncilu u Arlesu 314. godine Konstantin je
zadržao svoj božanski status uvevši svemogućega kršćanskog Boga kao vlastita pokro­
vitelja. Zatim je riješio anomalije nauka zamijenivši određene značajke kršćanskog
obreda poznatim poganskim tradicijama štovanja Sunca, zajedno s drugim učenjima
sirijskog i perzijskog podrijetla. Ukratko, nova religija Rimske crkve konstruirana je
kao hibrid’ kako bi se udobrovoljile sve utjecajne frakcije. N a taj je način Konstantin
vidio u budućnosti zajedničku i ujedinjenu ‘svjetsku’ religiju - katolička znači sveop­
ća - sa sobom na njezinu čelu.”
Taj pokušaj kooptiranja kršćanstva potvrđen je na koncilu u Niceji 325. godine,
istom koncilu gdje je Arije udaren i izbačen. Upravo je tu zabranjen arijanizam i uve­

320
 VLADAR! IZ SJENE

deno nicejsko vjerovanje, koje službeno definira Boga kao božanstvo od tri jednaka i
supostojeća dijela - Oca, Sina i Duha Svetoga.
Godinu kasnije Konstantin je naredio zapljenu i uništenje svih djela koja propi­
tuju novouspostavljeno pravovjerje te otvorio Lateransku palaču rimskom biskupu,
utemeljivši neku vrstu ranog Vatikana. Godine 331. car je naredio da se naprave nove
kopije kršćanskih tekstova, od kojih je većina bila izgubljena ili uništena za vrijeme
prijašnjih progona. .Vjerojatno su tada napravljene ključne izmjene u Novom zavjetu,
a Isus je dobio jedinstven status koji uživa sve do danas", napominju Baigent, Leigh
i Lincoln.
N a temelju nedavnih otkrića koja su učinila raspoloživima takve drevne tekstove
kao što su Evanđelje istine, Tomino evanđelje, Svjedočenje istine, Marijino evanđelje i
Tumačenje znanja, danas istraživači imaju mnogo šire i potpunije znanje o biblijskim
vremenima nego ikad u povijesti, usprkos činjenici da velik dio tih novih informacija
još nije stigao do šire javnosti.
N esta Webster, strastvena kršćanka, pišući 1924. godine, mnogo prije nedavnih
otkrića, osudila je povezivanje Isusa i esena, kao i njihov izvor znanja. „Eseni stoga
nisu bili kršćani nego tajno društvo... vezano strašnim zakletvama da neće odati svete
tajne koje su im povjerene”, ustvrdila je. ,,A što su bile te tajne ako ne ona židovska
tajna tradicija koju poznajemo kao kabalu?... Istina je očito da su eseni bili kabalisti,
premda nesumnjivo kabalisti izuzetne vrste... Eseni su važni... kao prvo tajno društvo
od kojega se može pratiti izravna tradicija sve do danas.”
Neka današnja nedavno stečena znanja iz astronomije i filozofije možda su bila
uobičajena stvar za gnostičke esene iz Isusova doba. Povrh toga, Gardner zapaža:
„Potpuno odvojena od krivotvorenoga kršćanstva Rimskoga Carstva, njihova je vjera
bila bliža izvornim Isusovim učenjima od ijedne druge...”
Od svih kršćanskih frakcija eseni su možda uistinu imali najčišću drevnu tradi­
ciju u ono doba, zahvaljujući židovskim spisima poznatim kao kabala.

321
 Kabala

Pretežno židovskoga podrijetla, kabala znači „predaja” te kao i u slučaju nedav

spomenutih tvrdnji o Bibliji, navodno sadržava tajne poruke. Smatralo se da je takv
domišljato šifrirano znanje otkriveno u Tori i drugim starim hebrejskim tekstovi
poput Sefer jedre (Knjige stvaranja) i Šefer ha-zohara (Knjige sjaja).
Te knjige, koje prethode Talmudu, kompilaciji starijih židovskih zakona i predaja
prvi put zapisanih u 5. stoljeću, nastale su stoljećima prije Isusova doba. Prema Knj
sjaja, Bog je predao „tajne mudrosti” Adamu dok je ovaj još uvijek bio u znamenitom
rajskom vrtu. Te su drevne tajne zatim proslijeđene preko Adamovih sinova do Noe i
Abrahama mnogo prije nego što su Hebreji postojali kao zaseban narod.
Prema Natafu, „tajnovita kabala oblik je gnosticizma [u kojemu] čovjek te
pronaći božanstvo u sebi”.
Autor Žohara piše da „ljudska dimenzija sadržava sve stvari i sve što postoji u
skladu s tim... Čovjek sadržava sve što je gore na nebu i dolje na Zemlji...” Tu kabala
pokazuje očiglednu povezanost s proslavljenom objavom Hermesa Trismegistosa,
poznatog i kao egipatski bog Thoth, koji je obznanio: „Kako gore, tako dolje.”
Veza između hebrejskih predaja i egipatskoga misticizma možda je i jača neg
što se dosad mislilo, s obzirom na to da mnogi autori, uključujući židovske stručnjak
danas vjeruju d a je kabala bila usmena predaja vezana uz drevne egipatske „misterije"
koja se prenosila od Mojsija preko izraelskoga vodstva.
Ideju o drevnim tajnama koje su se prenosile do Mojsija od najstarijih vremena
snažno je podupirao Eliphas Levi, što je pseudonim devetnaestostoljetnoga francu­
skog stručnjaka za Bibliju, Alphonsea Louisa Constanta. „Postoji strahovita tajna
koja je već preobrazila svijet, što pokazuju religijske predaje Egipta, koje je simbolički
preuzeo Mojsije u prvim poglavljima Postanka”, piše Levi, koji je tvrdio da je kabala
sadržavala znanje koje je iz Sumera donio Abraham, „baštinik Henokovih tajni i otac
inicijacije u Izraelu”.
Biblijski patrijarh Abraham, rodom iz Sumera, ranije poznat kao Abram, prema
nekim je predajama posjedovao ploču sa simbolima koji su predstavljali cjelokupno
znanje čovječanstva prosljeđivano od Noinih vremena. Sumeranima poznata kao
„ploča sudbine”, ta je ploča znanja - poznata starim Zidovima i kao Knjiga Razielova

322
 VLADARI IZ SJENE

- navodno omogućila kralju Salomonu njegovu golemu mudrost. „Filozofski ključ te

ploče postao je poznat kao Ha Qabala [svjetlo i znanje]”, kaže Gardner, ,,i navodno
je onaj koji je imao Qabalu imao i Ram, najviši izraz kozmičke svjesnosti. Samo ime
Ab-ram - ili Av-ram - znači [onaj] koji posjeduje Ram’, a taj se izraz koristio u Indiji,
Tibetu, Egiptu i keltskom svijetu druida za označivanje visokog stupnja univerzalne
osposobljenosti.”
Smatra se da je sumerska „ploča sudbine” isto što su i „ploče svjedočanstva”,
spomenute u Knjizi izlaska 31,18. Drugi redci u Bibliji - Izlazak 24,12 i 25,16 - jasno
govore da te ploče nisu deset zapovijedi. „Taj drevni arhiv izravno je povezan sa
Smaragdnom pločom Thotha-Hermesa i, kako je rečeno u egipatskim alkemijskim
spisima, autor sačuvanih tekstova bio je biblijski Ham... On je bio bitan utemeljitelj
ezoterične i tajanstvene podzemne struje’ koja se provlači kroz stoljeća, a njegovo
grčko ime Hermes izravno se odnosi na znanost izgradnje piramida, jer potječe od
riječi herma, što označava hrpu kamenja’... Izvan Egipta i Mezopotamije ploča je bila
poznata grčkim i rimskim meštrima kao što su Homer, Vergilije, Pitagora, Platon i
Ovidije, dok je kasnije, u 17. stoljeću, britanska kraljevska obitelj Stuart bila duboko
zaokupljena analiziranjem i primjenom drevnoga znanja te povezivanjem s vitezovi­
ma templarima i rozenkrojcerskim pokretom", objašnjava Gardner.
Uvelike i kao naše shvaćanje povijesti i religije danas, podaci iz kabale iskrivljavali
su se kroz stoljeća i pogrešnim tumačenjima i izvanjskim utjecajima. „Sa spekulativne
strane židovska je kabala preuzimala ponešto iz filozofije perzijskih maga [magičara u
okultnom smislu], neoplatonista i neopitagorejaca”, napominje Websterova. „Stoga je
donekle opravdana tvrdnja protivnika kabale da ono što danas poznajemo kao kabalu
nije čistoga židovskog podrijetla.”
Čisto ili okaljano, mistično znanje kabale proslijeđeno je iz Mezopotamije preko
Palestine u srednjovjekovnu Europu gdje se prvi put pojavilo u spisima krajem 13.
stoljeća. Napisao ih je španjolski Židov Moše de Leon, koji je možda skovao naslov
Ha-zohar, književnu tvorevinu zbog koje su ga kritičari optuživali da je krivotvorio
cjelokupno djelo. Danas se većina stručnjaka - i židovskih i poganskih - slaže da
sadržaj kabale sigurno potječe iz razdoblja prije kršćanske ere.
.Vidimo točku u povijesti iz koje će se određivati i nadzirati svijet otada sve do
danas”, piše leke. „Znanje koje su [hebrejski] leviti donijeli iz Egipta i proširili uslijed
svojeg ostanka u Babilonu postalo je poznato kao kabala... Kabala je tajno znanje
skriveno u šiframa unutar Staroga zavjeta i drugih tekstova. Judaizam je njegovo
doslovno tumačenje.”

Rečeno je kako su vitezovi templari donijeli kabalističko znanje u Europu iz

Svete Zemlje u doba križarskih ratova i da se to znanje prenosilo preko saveza reda i
zidarskih cehova. Masonski su povjesničari potvrdili da prvi dokazi o „judeo-kršćan­
skim misterijima” uvedenima u slobodno zidarstvo potječu upravo iz tog razdoblja.
Dokumentirano je i da su se skrivenim znanjem iz kabale stoljećima koristila gotovo

323
JIM MARRS

sva tajna društva, od iluminata do suvremenih skupina, uključujući slobodne

i rozenkrojcere.
Masonski povjesničar Wilmshurst potvrdio je to izjavivši: „Od suzbijanja
rija... njihova predaja i učenja nastavili su se u tajnosti pod raznim krinkama, i
nastavljanju pripada naš sadašnji masonski sustav."
Prema Pieknettu i Princeu, kabalističku ideju u Europu je uveo i banka
vladarski dvor Medicijevih u Firenci u 14. i 15. stoljeću, poglavito preko kabalista
imenu Pico della Mirandola.
Websterova citira devetnaestostoljetnu literaturu tvrdeći da Moses Mendel
istaknuti židovski filozof i prevoditelj Biblije koji je tako mnogo učinio za oslo
nje Zidova od represivnih njemačkih zakona, nije bio samo židovski kabalist,
i jedan od ljudi koji su nadahnuli i savjetovali vođu iluminata Adama Weishau
Mendelssohn, koji je postao poznat kao „njemački Sokrat” nakon što ga je pohv'
prikazao u jednoj drami njegov masonski prijatelj Gotthold Lessing, možda je bio i v
između Weishaupta i bankara Mayera Rothschilda. Drugi je možda bio Michael H
učitelj Rothschildove djece i „sljedbenik Mosesa Mendelssohna”, koji je kasnije bio
čelu Filantropske škole za siromašnu židovsku djecu koju je osnovao Rothschild.
To stapanje kabalističkih učenja s kasnijim tajnim društvima nadalje je potvr
no 1984. godine kad je u Engleskoj otkriveno više od 500 spisa Johna Byroma. Byro:
koji je živio od 1691. do 1763. godine, bio je slobodni zidar, član Kraljevskoga druš
i vođa jakobitskog pokreta za povratak Stuarta na prijestolje. Bio je član skupine zva
„Sunčev klub”, poznate i kao „kabalistički klub”. Njegovi su se spisi, prema Picknett
i Princeu, „uglavnom bavili svetom geometrijom i arhitekturom te kabalističkim,
masonskim, hermetičkim i alkemijskim simbolima”.

* * ¥

Sva rana društva - uključujući misterijske škole Grčke i Egipta - nastojala su

proniknuti u tajne prošlosti.
Industrijska revolucija i teorija evolucije Charlesa Darwina navele su većinu ljudi
da vjeruju u „čovjekov razvoj” - da su današnji ljudi s visokom tehnologijom nastali
od primata koji su se verali po drveću. Danas novija otkrića i nova tumačenja drevne
literature i artefakata mnoge navode da vjeruju u suprotno - da je čovječanstvo „palo”
iz zlatnoga doba u divljaštvo te da tek sad ponovno stječe izgubljeno znanje.
Čak i broj stanovnika ukazuje na davno opadanje ljudske vrste, a ne rast.
„Ukupan broj stanovnika između 6000. pr. Kr. i početka nove ere iznimno je znača­
jan ”, piše Tomas. „Prije 2000 godina na Zemlji je bilo oko 250 milijuna stanovnika.
Broj stanovnika planeta 4800. godine pr. Kr. iznosio je 20 milijuna. Godine 5000. pr.
Kr. bilo ih je deset milijuna na svim kontinentima. Tisuću godina prije - 6000. g. pr.
Kr. - samo je pet milijuna ljudi živjelo na Zemlji. N a temelju tih brojki, broj stanov­
nika svijeta bio je daleko ispod jednoga milijuna 10 000. g. pr. Kr., što je zapanjujuće

324
 VLADARI IZ SJENE

nizak broj. Zašto su ljudi bili tako malobrojni ako su neprekidno postojali kao primati
te zatim kao razumna bića barem dva milijuna godina?”
Prema zapisima drevnih Sumerana i Egipćana, civilizirani ljudi borave na Zemlji
dulje od 500 000 godina. No, arheološki nalazi ukazuju na to da su čovjekovo znanje
i sposobnosti možda zapravo nazadovali do početka polaganog napretka prije nekih
13 000 godina. Očito je potreban nov model povijesti.
Masonski filozof Hali tvrdi da su misterijske škole nastale kao tajna društva
kako bi se spriječilo upletanje izvana jer inicirani su nastojali prevladati jaz između
materijalnog i duhovnog svijeta.
On tumači da „kad se pokrenuo naš Sunčev sustav, duhovi mudrih bića iz
drugih solarnih sustava došli su k nama i podučili nas mudrosti kako bismo imali
prirođeno pravo na znanje koje Bog daje svim svojim stvorenjima. Navodno su baš ti
umovi osnovali misterijske škole drevne mudrosti... Postupno su se misterijske škole
razdvajale. Žar kojim su svećenici širili svoja učenja u mnogim je slučajevima očito
nadilazio njihovu inteligenciju... Posljedica je bila da su ti priprosti umovi, polako
preuzimajući pozicije vlasti, na koncu postali nesposobni održavati tu instituciju...
Iako su misterijske škole nestale... dok su se divovske materijalne organizacije, ostavši
bez ikakvog dodira sa svojim božanskim izvorom, vrtjele u krugu, svakim danom sve
se više zaplićući u obrede i simbole koje više nisu znale tumačiti.”
Ako religijske institucije ne mogu ispravno tumačiti vlastitu teologiju, isto se
može reći za njihove znanstvene pandane, koji čak ni danas ne mogu objasniti još
uvijek postojeće artefakte. U novije vrijeme slobodoumni pojedinci i znanstvenici
preispituju neke od najzagonetnijih anomalija i tajni na ovom planetu.

325
 i Drevne tajne i zagonetke

Prve tajne svijeta tiču se pravoga podrijetla čovječanstva. N i jedna od dvaj

danas prevladavajućih teorija - darvinizam i kreacionizam - ne može u cijelosti razj
sniti ljudsko podrijetlo i razvoj.
Darwinova teorija preživljavanja najsposobnijih ne može objasniti kako su ljudi
nadvladali tisuće nedostataka u ljudskoj strukturi DNK-a, dok kreacionizam zanema­
ruje impresivan broj fosilnih zapisa. Očito je potreban nov model.
U novije doba teorije o podrijetlu modernih ljudi dodatno su uzdrmane otkri­
ćem fosila koji ukazuju na to da su neandertalci, primitivni ljudi, živjeli uz kroma-
njonce, moderne ljude, na području današnjeg Izraela. No, zagonetno je što se te
dvije rase po svoj prilici nisu križale. „Preostalo je samo jedno rješenje te zagonetke”,
piše Jam es Shreeve, autor knjige Neandertahhu enigma: rješavanje zagonetke podrijetla
modernoga čovjeka (The Neanderthal Enigma: Solving the Mystery o f Modem Human
Origins). „Neandertalci i moderni ljudi nisu se križali na Levantu zato što nisu mogli.
Bili su reproduktivno nespojive, odvojene vrste...” [naglasak u izvorniku]
Povrh toga, znanstvene su analize pokazale da ostaci modernih ljudi u pretpovi­
jesnom Izraelu prethode ostacima neandertalaca barem 40 000 godina, što predstavlja
ozbiljan udarac teoriji neprekidne evolucije.
Ta otkrića možda i daju odgovor na pitanje zloglasne „karike koja nedostaje”
između primitivnih i modernih ljudi - točnije, da ta karika ne postoji. Čini se da su
bile dvije odvojene vrste. Opet, to zahtijeva nov model ljudskoga podrijetla.
Nove modele danas iznosi sve veći broj arheoloških, teoloških i povjesničar­
skih revizionista koji pobijaju prikladne odgovore koje nudi konvencionalna znanost
posljednjih nekoliko desetljeća.
S obzirom na to d a je ljudska narav takva kakva jest, konzervativni znanstvenici i
teolozi zdušno brane svoje dugo čuvane teorije. Jednako nepopustljivo kao oni koji su
nekoć tvrdili da je Zemlja ravna ploča, odlučno brane svoje pozicije do kraja usprkos
sve većem broju dokaza za suprotno.
Takvi dokazi nisu novija pojava. Mnoge od najvećih zagonetki ovoga planeta
uključuju artefakte stare tisućama godina. Među njima su:

326
 VLADARI IZ SJENE

Brojni neobični mali drevni kineski porculanski „pečati” otkriveni diljem Irske
u 18. i 19. stoljeću, u vrijeme kad nije bilo poznate trgovine između irskog
otoka i Kine.
Zagonetne lubanje u prirodnoj veličini stare barem 3600 godina pronađene u
Južnoj Americi. Prema osoblju laboratorija Britanskoga muzeja, lubanje uka­
zuju na to da su načinjene nekom vrstom rezača koji se napajao energijom.
Brojne divovske kamene kugle otkrivene u Kostariki 1930-ih od granita su
kakav nije pronađen na tom području, a tako su savršeno simetrične kao da
se opiru objašnjenju tko ih je i kako načinio.
Diljem Engleske, Francuske i Njemačke danas stoje mnoge drevne kamene
utvrde - samo u Škotskoj ih ima barem 60 - izgrađene od velikog kamenja
koje je nekoć „postakljeno”, rastopljeno takvom toplinom da se stopilo i
postalo staklasto. Toplina potrebna da bi se to postiglo - 1100 c - isključuje
mogućnost d a je kamenje rastopljeno običnom vatrom.
Ono što se po svemu sudeći čini računalom, datirano gotovo stotinu godina
prije Isusa, otkriveno je 1900. godine kod otoka Antikythere blizu Krete.
Poznata kao „mehanizam s Antikythere”, ta je naprava sadržavala sustav
diferencijala za koji nije poznato da se koristio prije 16. stoljeća.
Pokazalo se da mala posuda koja sadrži bakreni cilindar sa željeznom šipkom,
otkrivena u jednom iračkom selu, datirana najmanje 220. godine pr. Kr., nije
ništa drugo doli baterija. Kad je lužnati sok od grožđa pridodan neobičnom
predmetu, proizveo je pola volta struje.
Neobjašnjiva uređena mjesta kao što su Stonehenge i Silbury Hill u Britaniji,
goleme glave na Uskršnjem otoku, linije u Nazci u Peruu, veliki zmijoliki
brijeg u Ohiju, kontroverzni pretpovijesni „kameni zid" istočno od Dallasa u
Texasu kao da ukazuju na tehnologiju koja se izgubila u prapovijesti.
Bivši dužnosnik NASA-e Maurice Chatelain pisao je o trinaest mističnih mje­
sta u radijusu od 700 kilometara od dugo vremena slavljenoga grčkog otoka
Delosa koji povezani ravnim linijama čine savršeni malteški križ, simbol kri­
žarskih vitezova. Chatelain tvrdi da se takav divovski obrazac mogao napraviti
samo s povoljne pozicije u svemiru.
Prema Chatelainu, kovanice jednake težine pronađene su na lokacijama uda­
ljenim tisućama kilometara i u raznim kulturama koje su razdvajale tisuće
godina.
Godine 1996. Han Ping Chen, autoritet za staru kinesku dinastiju Shang,
potvrdio je da su obilježja pronađena na srednjoameričkim olmečkim figu­
rama, starim više od 3000 godina, očito drevni kineski znakovi. Zbunjeni
arheolozi priznali su da se identični sustavi pisanja ne mogu izumiti neovisno
jedan o drugom.
Rezbarije smještene sedam i pol metara iznad tla u drevnom hramu Setija
I. u Abydosu u Egiptu podsjećaju ni više ni manje nego na dva mlažnjaka

327
JIM MARRS

i borbeni helikopter Apache. Njihovu su prisutnost opazili noviji putnici,

navodno su spomenuti u jednom izvještaju iz 1842. godine, no nitko ne zi
što doista predstavljaju.
- Babilonske pločice s klinastim pismom u Britanskom muzeju opisuju Veneri
mijene, četiri Jupiterova mjeseca i sedam Saturnovih satelita, a ništa od t
nije se moglo vidjeti u drevnom Babilonu bez pomoći modernih teleskopa.
- Zemljovidi turskog admirala Pirija Reisa, koji potječu s početka 16. stolje
i navodno se temelje na starijim zemljovidima iz vremena prije Aleksand
Velikog, točno ocrtavaju bazen Amazone u Južnoj Americi i sjevernu obalu
Antarktike, koji nisu istraženi sve do pojave zrakoplova u 20. stoljeću.
Preciznost tih zemljovida u slučaju Antarktike osobito je zbunjujuća s obzi­
rom na to da je ona pod ledenim pokrovom barem 4000 godina.
- Pravokutni zigurat sagrađen prije 8000. g. pr. Kr., nedavno otkriven blizu
Okinawe, ukazuje na ljude s razvijenom tehnologijom koji su živjeli mnogo
prije općeprihvaćenog datuma prve civilizacije.

Zašto ne znamo više o svojoj prošlosti i takvim artefaktima poput nekoliko gore
spomenutih? Odgovor leži u destruktivnoj prirodi ljudi. Samo je nekoliko Homerovih
spjevova preživjelo kad je grčki tiranin Pizistrat uništavao njegova djela u Ateni. Ništa
nije preživjelo uništenje egipatske knjižnice u Ptahovu hramu u Memfisu. Slično
tome, otprilike 200 000 svezaka neprocjenjivih djela nestalo je u uništenju pergamske
knjižnice u Maloj Aziji. Kad su Rimljani sravnili sa zemljom grad Kartagu, uništili su
knjižnicu koja je navodno sadržavala više od 500 000 svezaka. Nakon toga je rat Julija
Cezara protiv Egipta doveo do gubitka velike aleksandrijske knjižnice, koja se smatrala
najvećom zbirkom knjiga u antici. S gubitkom ogranaka Serapej i Bruchion, ukupno
otprilike 700 000 svezaka prikupljenoga znanja nestalo je u plamenu. Ono malo što
je preživjelo uništili su kršćani 391. godine. Europske su knjižnice također stradale od
Rimljana i kasnije od gorljivih kršćana. Između pljačkanja Konstantinopola i katoličke
inkvizicije neprocjenjiv broj starih djela nepovratno je izgubljen. Azijske zbirke nisu
prošle mnogo bolje, s obzirom na to da je kineski car Čin Ši Huangdi naredio veliko
spaljivanje knjiga 213. g. pr. Kr.
„Zbog tih tragedija ovisimo o nepovezanim fragmentima, slučajnim odlomcima
i oskudnim izvještajima”, žali se australski autor Andrew Thomas. „N aša daleka proš­
lost je vakuum sporadično ispunjen pločicama, pergamentima, kipovima, slikarijama i
raznim artefaktima. Povijest znanosti izgledala bi potpuno drukčije da je aleksandrij-
ska zbirka knjiga ostala netaknutom do danas.”
Tajnu prošlosti čovječanstva mogle bi simbolizirati dvije najstarije građevine na
planetu.
Konvencionalna znanost govori nam da su egipatsku veliku piramidu i sfingu
Egipćani izgradili prije otprilike 4500 godina. Međutim, nedavno otkriće erozije uzroko­
vane čestim kišama na objema - što se moglo dogoditi više od 10 000 godina prije nego što

328
 VLADARI 12 SJENE

je plato Gize postao pustinja - dokaz je da su te slavne građevine nastale tisućama godina
prije pojave stare egipatske civilizacije. Nekonformističkog egiptologa Johna Anthonyja
Westa, koji je prije dva desetljeća prvi počeo objavljivati radove o pretpovijesnom podri­
jetlu sfinge, podupire rad geologa sa Sveučilišta u Bostonu dr. Roberta Schocha. Nakon
znanstvenog proučavanja početkom 1990-ih godina, West, Schoch i drugi stručnjaci
zaključili su da je sfinga izgrađena prije 7000 do 5000 godina, ne kasnije - a to neki sma­
traju vrlo opreznom procjenom. „I dalje sam uvjeren da sfinga mora datirati iz vremena
prije kraja posljednjega ledenog doba... Da je takva tehnologija bila dostupna u Egiptu,
mislim da bismo njezine dokaze vidjeli drugdje u starom svijetu”, piše West.
Usprkos novijim znanstvenim radovima o sfingi koji podupiru Westove teorije
i popularnosti emisije N BC -a o toj temi, egipatske vlasti - po svoj prilici na zahtjev
tradicionalnih egiptologa, ako ne i tajnovitijih skupina - i dalje uskraćuju istraživači­
ma poput Westa pristup starinama koje proučavaju.
Slavni vidovnjak Edgar Cayce ustvrdio je 1934. godine da su stari Egipćani bili
potomci ranije civilizacije koja je izgradila veliku piramidu i sfingu kao „arhiv” -
njihovu verziju vremenske kapsule - kako bi prenijela znanje budućim naraštajima.
Cayce je čak rekao da će ta knjižnica biti pronađena pod sfinginim šapama. Početkom
1990-ih radar koji prodire kroz tlo potvrdio je ono što su Cayce i neki moderni vidov­
njaci tvrdili - da postoji prostorija pod sfinginim šapama. Prilično je neobično da
nikome nije dopušteno izvršiti iskapanja na tom mjestu.
Ako je sfinga sagrađena prije kraja posljednjega ledenog doba, to bi značilo da je
ta građevina dovršena prije otprilike 15 000 godina, što svakako isključuje Egipćane
kao njezine graditelje. Drugi sad dopuštaju mogućnost da je mnogo starija pa čak i
razvijenija civilizacija prethodila egipatskoj.
„ Draguljarstvo i arhitektura u starom Egiptu na višoj su razini u starijem razdo­
blju”, napominje Tomas. Očito, egipatska civilizacija nije se spontano pojavila. Radilo
se o nasljeđu prethodne.
Glasovita egipatska Knjiga mrtvih u odlomku koji sadržava ispovijed „bogu pra­
vednosti” otkriva napadnu sličnost s deset zapovijedi iz Staroga zavjeta:

BIBLIJA KNJIGA MRTVIH

Nemaj drugih bogova uz mene.
N e pravi si idole.
N e zloupotrebljavaj Božje ime.
Svetkuj dan Gospodnji.
Poštuj oca i majku.
Ne ubij.
Ne počini preljub.
Ne ukradi.
Ne laži.
Ne poželi tuđe vlasništvo.
Ne remetim božansku ravnotežu.
Ne zaustavljam Boga kad se pojavi.
Ne vrijeđam Boga koji vlada.
(Egipćani nisu imali dan Gospodnji)
Ne škodim svojim rođacima.
N e ubijam.
Nisam preljubnik.
Ne pljačkam.
N e govorim laži umjesto istine.
Ne činim drugima nažao.

329
JIM MARRS

Ova usporedba snažno podupire one koji tvrde da su biblijski Izraelci mno
toga preuzeli iz drevnih egipatskih tekstova. Egipćani su s druge strane preuzeli svoje
znanje i vjerovanja od starijih kultura Babilona i Sumera.
Mnogi su autori posljednjih godina iscrpno pisali o brojnim posve nespojivim
arheološkim anomalijama koje se protežu od Tibeta i Indije preko Bliskog istoka
do Južne i Srednje Amerike. Rekonstruirani „čovjek iz Kennewicka”, čiji su ostaci
pronađeni u državi Washington 1996. godine, više podsjeća na kapetana Picarda iz
Zvjezdanih staza nego na Indijanca. Arheološka iskapanja 1977. godine pokazala su
d a je Monte Verde u Čileu bio naseljen prije najmanje 12 500 godina - tisuću godina
prije nego što su prvobitni Amerikanci navodno prešli ledeni most preko Beringova
prolaza.
„N astalo pitanje ukazuje na to da [prapovijesni Amerikanci] nisu bili ljudi ni
azijskoga ni mongoloidnoga podrijetla koji su prešli kopneni most i stigli u Aljasku
prije 11 500 godina, kako stoji u udžbenicima”, izvještava Newsweek, „nego različite
etničke skupine, iz raznih mjesta o kojima znanstvenici do prije nekoliko godina nisu
ni razmišljali. Zasad konvencionalna znanost još ne zna objasniti odakle su ti ljudi
došli ni kako su stigli u Ameriku u prapovijesno doba.
Nesumnjivi znakovi naprednih prapovijesnih civilizacija postoje diljem svijeta,
no ipak se ne uklapaju lako u konvencionalno povijesno stajalište. Novija otkrića i
nova tumačenja raspoloživih informacija povećavaju sve veći broj dokaza koji uka­
zuju na to da su civilizacije s naprednom tehnologijom postojale mnogo prije pisane
povijesti.
U knjizi slabo poznatoj u Americi, Bogovi novoga miletiija: znanstveni dokaz o
bogovima od krvi i mesa (Gods o f the New Millenium: Scientific Proof of Flesh and Blood
Gods), britanski autor Alan E Alford piše: „Čini se da tajanstvena prapovijest postoji
kao nasljeđe u obliku kamena, zemljovida i mitologije, koje nam je naša dvadesetosto-
ljetna tehnologija tek nedavno omogućila prepoznati."
Tko su bili ti ljudi i odakle im tehnologija? Bi li jedna takva prapovijesna napred­
na civilizacija mogla biti osnova za legende o Atlantidi i Muu?
Mnogi krive predugo ignoriranje tih tema zbog specijalizacije područja istraži­
vanja. I znanost i religija rijetko ozbiljno razmatraju jedna drugu. Arheolozi rijetko
komuniciraju s jezikoslovcima ili geolozi s povjesničarima. Zato je velik dio povijesti
čovječanstva prepušten onima koji je prikazuju iz vlastite ograničene perspektive. Oni
sumnjičaviji u tome vide zavjeru bogate elite kako bi zadržala moć i kontrolu držeći
javnost nesvjesnom njezina pravog podrijetla i mogućnosti.
Naravno da ideja o tome kako je čovjekovo podrijetlo uvelike namjerno skriveno,
veoma uznemiruje i one koji su kroz cijeli život i karijeru prikazivali povijest čovječan­
stva kao dugotrajnu evoluciju od divljaka do civilizirana čovjeka. No, iz raspoloživih
dokaza očito je da moderni čovjek možda tek sad ponovno stječe znanje izgubljeno
prije mnogo tisućljeća.
Čini se da su se fragmenti prapovijesnoga znanja sačuvali u raznim ezoteričnim

330
 VLADARI IZ SJENE

oblicima preko tajnih društava poput egipatskih misterijskih i pitagorejskih škola. Te

slabo shvaćene skupine nisu proslijedile samo religijske ideje kao što su reinkarna­
cija ili selidba duša, nego i stvarno znanje o arhitekturi, graditeljstvu, astronomiji,
agronomiji i povijesti. Jedna od temeljnih i zajedničkih ideja tih starih skupina jest
monoteizam, vjerovanje u jednoga jedinoga univerzalnoga stvaralačkog boga.
Hebreji su jedan od najdokumentiranijih naroda staroga svijeta, ali, svejedno, u
iscrpnim zapisima o razdoblju dok su bili egipatski robovi nema ni spomena o radu na
velikoj piramidi. Prema svim predajama, hebrejsko znanje potječe od njihovih patri­
jarha Abrahama i Mojsija. Potonji ih nije samo izveo iz egipatskog sužanjstva nego im
je podario i dug popis zakona i društvenih običaja.

331
 i Znamo li sve o Mojsiju?

Uzevši u obzir dosad pokrivene teme, jasno je da se znanje skriveno unutar taj­
nih društava, i starih i modernih, može pratiti sve do starog Egipta.
Prema Bibliji, Mojsije i njegov izlazak iz Egipta usmjerio je povijest u pravcu
koji nam je svima poznat. Prema Websterovoj, Mojsiju je usmeno predano znanje iz
egipatskih misterijskih škola, koje je on proslijedio kasnijim židovskim vodama. Mnogi
istraživači vjeruju da su dijelovi tog znanja stigli u zapadni svijet preko tajanstvenih
odlomaka u Talmudu, židovskoj kabali i Starom zavjetu, zajedno s usmenom preda­
jom koju su prenosila tajna društva.
Mnogi ozbiljni ljudi propitkivali su Mojsijevo podrijetlo i zapise o njemu.
Sigmund Freud u svojoj je knjizi iz 1939. godine, Mojsije i monoteizam, iznio pretpo­
stavku da Mojsije nije bio Židov nego visoko pozicionirani Egipćanin za vrijeme vla­
davine faraona Ehnatona. Jedan od Freudovih argumenata jest taj da su mnogi zakoni
koje je Mojsije ponudio svojim židovskim sljedbenicima bili egipatskoga podrijetla.
Sličnost između deset zapovijedi i egipatske Knjige mrtvih već je spomenuta. Freud
se pitao i zašto bi bilo koji Židov htio zadržati neki egipatski običaj nakon oslobođenja
od ropstva.
Freud nije bio prvi koji je propitivao Mojsijevo židovsko podrijetlo. Autor sta­
rozavjetne Knjige izlaska (2,19) opisuje Mojsija kao Egipćanina. Maneto, svećenik i
savjetnik faraona Ptolemeja 1. oko 300 godina prije Isusova rođenja, piše u Aegyptici
ili Povijesti Egipta, da je Mojsije bio istaknuti egipatski svećenik upućen u drevne
misterije u Heliopolisu, gradu u donjem Egiptu.
Gardner je iznio još šokantniju pretpostavku. Zbunjivalo ga je to što se, s
obzirom na Mojsijev visok položaj u Egiptu, kako se tvrdi u Starom zavjetu, čini da
nema spomena o njemu u velikom broju danas dostupnih egipatskih zapisa. Nakon
pomne analize iznio je izvanrednu tvrdnju da su Mojsije i egipatski faraon Ehnaton,
ili Amenhotep IV., kako je bio službeno poznat, ista osoba. To nije posve nova ideja,
jer iznijeli su je rozenkrojceri još u 18. stoljeću.
Ehnaton, najzagonetniji i slabo poznat faraon, izložio se gnjevu egipatskih reli­
gijskih vlasti kad je zatvorio razne egipatske hramove i izgradio nove posvećene neja­
snom i bezličnom bogu Atonu. Sveznajući Aton čini se bliskim stajalištu misterijskih

332
 VLADARI IZ SJENE

škola o jednom univerzalnom bogu. Nadalje, prema Gardneru, Aton je ekvivalent

hebrejskog Adona. Aton je možda transliteriran u hebrejsko antett, što znači ..neka
bude tako”, fraza koja se i danas rabi u crkvama, nastala iz imena vrhovnoga sumer-
skog boga Anua.
Ehnatonovo djetinjstvo podudara se s Mojsijevim. Kad je žena faraona
Amenhotepa III. Tija zatrudnjela, odlučeno je da će, rodi li sina i prema tome pre­
tendenta na prijestolje, on biti ubijen. Njezino prvo dijete doista je bilo muško, zvao
se Tutmozis, a umro je prerano. Gardner navodi da je drugi sin bio spašen „kad su se
kraljevske babice urotile s Tijom da puste dijete nizvodno u košari od trske do kuće
polubrata njezina oca Levija”. Ondje je dijete njegovala Tej iz Levijeve kuće. Tog mla­
dića nazvana Aminadab potom su odgojili ti Zidovi. Stekao je religijsko obrazovanje
u Heliopolisu i kasnije se oženio svojom polusestrom Nefertiti, čime se kandidirao
za prijestolje.
Priča o djetetu spašenom u košari od rogoza ustvari potječe od sumerskoga
Sargona Velikog koji je tvrdio: „Moja prevrtljiva majka... stavila me u košaru od rogo­
za i smolom mi zapečatila poklopac. Bacila me u rijeku... koja me odnijela vodonoši
Akiju."
Kad je stari faraon Amenhotep III. umro, naslijedio ga je sin Aminadab, pro­
glasivši se Amenhotepom IV. Amenhotep znači „Amon je zadovoljan", i Aminadab,
kojega su podučavali o židovskom jednom bogu, uskoro je promijenio ime u Ehnaton,
što znači „Atonov blistavi duh".
Ehnatonovo podržavanje Atona nije bilo popularno medu ljudima, osobito među
moćnim svećenstvom pa je bio primoran abdicirati, prepustivši prijestolje bratiću
Smenkhareu. Prognan iz Egipta oko 1361. g. pr. Kr., faraon Ehnaton okupio je prija­
telje i rodbinu - uglavnom Tejine židovske rođake - i pobjegao. Štovanje Atona potom
je suzbijeno, a svaki spomen Ehnatonova imena zabranjen, što je povećalo tajnovitost
njegova života. Prema Gardneru, Ehnatonov sin od zamjenske žene po imenu Kija
kasnije je postao slavni dječak faraon Tutankaten, koji je bio primoran promijeniti ime
u Tutankamon kako bi izrazio povratak štovanju Amona umjesto Atona.
Povežemo li Ehnatona s biblijskim izvještajem, on i njegov brat levit Aron vratili
su se u Egipat prema naredbi „Abrahamova Boga" kako bi izbavili Židove. Nakon
magijskoga dvoboja s egipatskim vješcima, otišli su s preostalim Židovima.
„Dokazi iz Egipta ukazuju na to da je Mojsije/Ehnaton vodio svoje ljude od
Pi-Ramzesa - blizu današnje Kantre - prema jugu, preko Sinaja, do jezera Timsaha.
To je bilo izrazito močvarno područje i, premda se uz određene teškoće moglo svladati
pješice, konji i kola koji bi ih slijedili nepovratno bi zaglibili", primjećuje Gardner.
Napominje i da su Ehnatona pristaše još uvijek smatrali zakonitim nasljednikom pri­
jestolja te su ga zvali Mose, Meses ili Mosis, što znači „nasljednik ili baštinik". Dakle,
Mojsije bi prije mogao označivati naslov nego ime.
Čak i u srednjem vijeku učenjaci su mozgali o sličnostima između Mojsija,
Hermesa i Thotha - sva su trojica bila veliki vođe koji su stekli svoje znanje izravno

333
JIM MARRS

od Boga. N a mozaiku u katedrali u Sieni stoji natpis „Hermes Merkur Trismegistu

Mojsijev suvremenik".
Daljnju podršku teoriji o Mojsiju/Ehnatonu daje Mirjam, žena najbliža prorok
koja je igrala ulogu u izlasku iz Egipta i kasnijim događajima. „Svi zapisi ukazuj
na to da je prije kraja Ehnatonove vladavine Merikija - Khibina ljubljena - postal
istaknuta kraljica [pod imenom] Meri-amon - Amonova ljubljena - noseći dvostruko
nasljedstvo od kraljeva Egipta i M ezopotamije”, tvrdi Gardner. „Upravo je ona otišla
u progonstvo s Ehnatonom/Mojsijem te postala poznata Izraelcima kao Mirjam... i:
upravo je njezina kraljevska krv, preko njezine kćeri - Tutankamonove sestre —učvr­
stila nasljeđe za kasniju judejsku kraljevsku kuću.”
Ako je Mojsije bio Ehnaton, to čini vezu između starih Egipćana i Zidova mnogo
čvršćom nego što se prije pretpostavljalo i uvelike objašnjava očito stapanje egipatskih
vjerovanja sa židovskom teologijom. Čak i ako Mojsije i Ehnaton nisu bili ista osoba,
dokumentirano je da je Mojsije bio dobro upućen u drevno znanje i da je stekao
visok status dok je živio u Egiptu. U novozavjetnim Djelima apostolskim (7, 22) stoji:
„Tako Mojsije bi poučen u svoj mudrosti egipatskoj. I bijaše silan u svojim riječima i
djelima.”
Prema Bibliji, Mojsije je postao židovski patrijarh nakon što je dobio poruke i
zapovijedi od Boga kad je posjetio planinu Sinaj. Dok je on bio s Jahvom, njegovi su
sljedbenici gledali sa sigurne udaljenosti. Ono što su vidjeli opisano je u Knjizi izlaska
19,18: „Brdo Sinaj zavilo se u dim jer Jahve je u obliku ognja sišao na nj. Dizao se
dim kao dim iz peći. Sve se brdo silno treslo.”
Taj je opis posve u skladu s kasnijim prikazom proroka Ilije o susretu s Jahvom u
Prvoj knjizi o kraljeiima 19,9-13. Ilija pripovijeda kako je, dok je stajao na svetoj plani­
ni, Gospodin prošao pored njega uz jak vjetar, uskovitlanu prašinu i podrhtavanje tla:
.... a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog
i blagog lahora...” Prorok je nastavio razgovor sa svojim Bogom.
Kad se Mojsije vratio s vrha planine nakon svojega doživljaja, nosio je kamene
ploče. Opet dolazimo do pitanja prijevoda. S obzirom na to da se sve to događalo
prije nastanka pisanoga hebrejskog jezika, Knight i Lomas objašnjavaju: „Te su ploče
mogle biti ispisane samo egipatskim hijeroglifima jer Mojsije ne bi razumio ni jedno
drugo pismo [budući da hebrejski nije postao pisani jezik još tisuću godina]. Ideja o
porukama koje se pojavljuju iz znakova na kamenju zapanjila je obične ljude, a pisari
koji su mogli navesti kamen da govori’ smatrali su se posjednicima velike magije. To
se lako može ocijeniti uvidi li se da su Egipćani hijeroglife nazivali Božjim riječima’,
što je fraza koja će se često ponavljati u Bibliji."
Hebrejska riječ Jahve rano se prikazivala samo suglasnicima JHVH kako bi se
spriječila verbalna zlouporaba tog imena. JH VH je akronim slavnih riječi na hebrej­
skom u odgovoru na Mojsijevo pitanje o tome kako bi trebao zvati svojega Boga: „Ja
sam koji jesam .” (Izlazak 3,14) Kanaanski naziv za Jahvu bio je Elohim, imenica u
množini nastala od EZ ili Eloh, što znači „Nebeski” . Međutim, u Bibliji se nastavila

334
 VLADARI 12 SJENE

rabiti množina Elohim za jednoga boga. Još jedna riječ za „Gospodina", koja označava
jedinoga pravog boga, bila je Adoti ili Adonaj. U najstarijim tekstovima izraz „El" ili
,.El Sadaj” (bog planine) koristi se 238 puta. El, koji se biblijski koristi kao sinonim
za Elohim, potječe od drevnoga sumerskog Enlila ili velikog boga planine. Jasno je da
su izvorni biblijski autori aludirali na određenu mušku osobu, prije nego na nekog
neodređenog i hipotetskog boga. „Od početka kasnije židovske kulture, međutim, sve
se promijenilo, jer Jahve se sve više racionalizirao kao individualni ‘apsolut’ - vrhovni
gospodar svega”, napominje Gardner. „Židovska predodžba o Jahvi također je postala
potpuno apstraktnom, tako da se izgubila sva fizička veza s čovječanstvom.”
,,U židovskoj religiji - i samo u njoj - drevna je povezanost čovjeka i prirode
uništena”, tumači stručnjak za Bliski istok Henri Frankfort. „Oni koji su služili Jahvi
morali su se odreći bogatstva, ispunjenosti i utjehe života koji se odvija u skladu s
velikim ritmovima zemlje i neba.”
Mojsije je pokazao svojemu narodu kamene ploče s nizom zakona koje mu je
dao Jahve, od kojih su mnogi odmah bili prekršeni na zahtjev toga istoga Gospoda.
Nakon što je upozorio Mojsija i njegov narod da ne ubijaju, kradu ili požele tuđe vla­
sništvo, Jahve ih je poslao u zemlje Amorićana, Hetita, Kanaanaca i drugih da ubijaju
muškarce, žene i djecu te im oduzmu zemlju i imovinu. Ta stroga naredba čini se
nedostojnom boga punog ljubavi i milosti, a mogao bi je objasniti egipatski svećenik
Maneto, koji je napisao: „Čuda o kojima Mojsije pripovijeda da su se dogodila na
planini Sinaj dijelom su prikriven prikaz egipatske inicijacije koju je [Mojsije] prenio
svojemu narodu kad je utemeljio ogranak egipatskoga bratstva...” Drugim riječima, te
su riječi prije došle od određene fizičke osobe nego od nekog duha.
Još prijepornije tumačenje ponudio je dr. Joe Levvels, bivši načelnik Odsjeka za
novinarstvo na Teksaškom sveučilištu u El Pasu, napisavši u svojoj knjizi iz 1997.
godine Hipoteza o Bogu (The God Hypothesis) da je Jahve doista bio stvorenje od krvi
i mesa koje se vozilo letjelicom što je proizvodila vatru, vjetar i buku. Tim je vozilom
Mojsije prevezen na planinu Sinaj, kako se tvrdi u Izlasku 19,4: „Vi ste vidjeli što sam
učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo.”
Levvels također napominje kako Mojsiju i Izraelcima nikad nije bilo dopušteno
vidjeti Jahvino lice i pita se nije li njegova vanjština bila toliko neljudska da bi iza­
zvala strah i gnušanje. ,Valja ukazati na to da nipošto nije riječ o originalnoj ideji”,
piše Lewels, spominjući mandejce, staru židovsku sljedbu koja je vjerovala u duali­
stički svemir razdvojen na svijet svjetla i tame. „Po njima je fizički svijet, uključujući
Zemlju, stvorio te njime vladao Gospodar tame, reptilsko stvorenje... različito nazi­
vano Zmijom, Zmajem, Čudovištem i Divom... koje se smatralo pravim stvoriteljem
ljudskoga roda”, napominje Levvels.
Istu je ideju iznio istraživač R. A. Boulay, koji napominje da iz svih svjetskih kul­
tura dolaze priče o zmajevima ili gmazovima koji su živjeli uz ljude - čak ih i stvorili -
te se povezivali s moćnim draguljima ili kristalima, hodali na nogama, letjeli zrakom,
borili se međusobno za teritorij, a ljudi su ih štovali kao „bogove”. „Prikazi letećih

335
JIM MARRS

gmazova diljem svijeta u cijelosti potvrđuju da naši stvoritelji i preci nisu bili sisavci
već izvanzemaljska gušterska vrsta”, zaključuje Boulay u svojoj knjizi iz 1997. Leteč.
zmije i zmajevi: priča o reptilskoj prošlosti čovječanstva (Flying Serpents and Dragons: The
Story o f Mankind 's Reptilian Past).
Noviji autori poput Lewelsa i Boulayja zaključuju da je biblijski Jahve zapravo
jedan od drevnih sumerskih „bogova" koji se posebno zainteresirao za potomke mezo-
potamijskoga patrijarha Abrahama.
„Od početka svojeg odnosa s hebrejskim narodom, Jahve se koristio svim raspo­
loživim sredstvima da provodi vlast i nadzire svoje stado”, kaže Lewels. Osvrćući se
na savez između Jahve i Abrahama u Knjizi postanka, Lewels smatra naredbu da se
svi muškarci obrežu sustavom obilježavanja, slično kao što danas stočari zarezuju uši
svojoj stoci.
Ne treba reći d a je iznimno teško nastojati protumačiti ideje nastale prije mnogo
tisuća godina. Jedan od najvećih problema pri pokušaju da se razabere istina iza starih
priča i legendi činjenica je da su se razni ljudi služili raznim imenima u razna vreme­
na za iste osobe, mjesta ili ideje u simboličkim pričama zvanim alegorije ili parabole.
Te su alegorije, obično prihvaćene kao mitovi, temelj ranih religijskih i filozof­
skih vjerovanja zapadnoga svijeta. Pomna analiza „nebeskih bogova” velikih kultura,
obično smatranih odvojenim panteonima mitoloških likova, jasno ukazuje na to da
svi potječu od istog izvora. I doista, kad je preveden najstariji tekst minojske kulture,
otkriveno je da sadrži jedan semitski dijalekt iz Mezopotamije. Dokazano je da grčka
kultura - temelj zapadne civilizacije - potječe od starije minojske kulture na Kreti.
Nitko se neće usuglasiti oko tih specifičnih veza između „bogova” zbog velike
količine popratnog materijala koji je nastao oko njih. Ali, općenita usporedba mito­
logija ukazuje na zajedničke značajke koje, čini se, nadilaze slučajnost i otkrivaju
zapanjujuće sličnosti između drevnih „bogova":

SU M ERA NI EGIPĆANI GRCI RIM LJANI

Nebeski Otac Anu Amon Ra Kronos Saturn
Nebeska Majka Antu Mut Hera Junona
Gospodar Zemlje Enlil Set Zeus Jupiter
Zemaljska majka Ninhursag Izida Atena Minerva
Zemaljski brat (graditelj) Enki Oziris Apolon Vulkan
Suparnički ratnik Marduk Horus Ares Mars
Gospodar podzemlja Nergal Anubis Had Pluton
Donositeljica ljubavi Ašera Hator Afrodita Venera
Glasnik bogova Nin u rta Thoth Hermes Merkur

Pravo je pitanje kako su Mojsije, pa stoga i Egipćani, stekli znanje o drev­

nim misterijima? Mnogo toga po svoj su prilici proslijedili biblijski patrijarsi Izak i
Abraham.

336
 VLADARI IZ SJENE

U obiteljskoj zavrzlami vrijednoj sapunice, Abrahamova prvoga sina Išmaela

rodila je egipatska sluškinja Hagara, zato što je Abrahamova žena Saraja bila neplod­
na. Premda je to bila njezina ideja, Saraja je maltretirala Hagaru pa je ova pobjegla.
Prema 17. odjeljku Knjige postanka, negdje u to doba Jahve je promijenio ime
svome sljedbeniku iz Abram (uzvišeni otac) u Abraham (otac naroda) i naredio da
se sva muška djeca obrezuju. Abrahamu je obećana loza koja će vladati mnogim
zemljama, uključujući Egipat i Mezopotamiju. Sarajino ime promijenjeno je u Sara
(kneginja), i ubrzo je rodila Abrahamu, koji je tada prema Knjizi postanka 17,17 imao
stotinu godina, drugog sina, Izaka. U Knjizi postanka 17,19 Abrahamu je rečeno da
će se savez s Jahvom uspostaviti preko Izaka. Po svoj je prilici Izak nosio genetske
značajke dobivene od Sare koje su se smatrale nadmoćnima Išmaelovim.
Svi Abrahamovi preci navedeni su u Bibliji i preko njegova oca Teraha mogu se
pratiti gotovo 2000 godina do Noina sina Šema i tako sve do Adama.
Značajno je d a je Abraham bio iz kaldejskog Ura blizu sjevernog ruba Perzijskoga
zaljeva, glavnoga sumerskog grada. Isprva se Abraham u Knjizi postanka naziva
tek Hebrejem s 318 uvježbanih vojnika kojega je blagoslovio tajnoviti Melkisedek.
Kasnije, u 24. odjeljku, Abraham je postao „velik", s mnogobrojnim stadima, zlatom
i srebrom, devama i velikim gospodarstvom punim slugu. Očito nije bio beznačajni
nomad, nego bogat i moćan stanovnik Sumera.
Nakon razaranja Ura u ratu oko 2000. pr. Kr., Abrahamova se obitelj preselila
na sjever u grad Haran, nazvan po Abrahamovu bratu, ocu Lota iz glasovite priče o
Sodomi i Gomori. Na početku 20. stoljeća arheolozi su otkrili nekoliko mezopotamij-
skih gradova nazvanih po Abrahamovim rođacima, uključujući Haran, Terah, Nahor,
Serug i Peleg. „Očigledno, patrijarsi nisu predstavljali običnu obitelj, nego su činili
vrlo moćnu dinastiju”, primjećuje Gardner. Upravo je ta dinastija prenijela drevne
predaje Sumerana od Abrahama do Mojsija.

337
 Svi putevi vode u Sumer

Sve najveće svjetske tajne vode natrag u Sumer u Mezopotamiji, prvu poznatu
veliku civilizaciju, smještenu između Tigrisa i Eufrata kod ušća u Perzijskom zaljevu.
U biblijsko doba nazivao se Kaldeja ili Šinar. Danas je poznat kao Irak.
Sumerska kultura kao da se pojavila niotkuda prije više od 6000 godina, a prije
nego što je neočekivano nestala uvelike je utjecala na život istočno sve do rijeke Ind,
koja teče od Himalaje kroz Pakistan do Arapskoga mora, i zapadno sve do Nila i
kasnijih egipatskih kraljevstava.
Oko 2400. g. pr. Kr. u Sumer su sa zapada i sjevera provalila semitska pleme­
na, a oko 2350. g. pr. Kr. osvojio ga je ratnički vođa Sargon Veliki, koji je utemeljio
semitsku akadsku dinastiju koja je vladala od Perzijskoga zaljeva do Sredozemlja.
Nakon dugogodišnjih ratova i seoba stanovništva, sumerske zemlje ujedinile su se pod
Hamurabijem iz Babilona, čiji su slavni zakoni uvedeni možda kako bi se kontrolirale
masovne migracije ljudi nakon tadašnjih katastrofa.
Alan Alford napominje da su se razorna erupcija grčkoga vulkanskog otoka
Santorini te zagonetna razaranja na Kreti i u Mohendžo Daru, središtu kulture doline
Inda, dogodili negdje u vrijeme Hamurabijeve vladavine. Alford je vidio vezu između
tih događaja i preseljenja stanovnika Uskršnjeg otoka, pojave andskih civilizacija i
dolaska Maja u Srednju Ameriku - sve se to dogodilo otprilike u isto vrijeme. Danas
je jasno da Hamurabijev zakon potječe od zakona koje su zapisali Sumerani stolje­
ćima prije, poglavito od najstarijeg dosad otkrivenog zakonika iz razdoblja vladavine
sumerskoga kralja Urnamua.
O Sumeranima se do prije otprilike 150 godina praktički ništa nije znalo. Tada
su arheolozi, potaknuti zapisima talijanskoga putnika Pietra della Vallea s početka 17.
stoljeća, počeli kopati po neobičnim humcima kojih je bio pun krajolik u južnom Iraku.
Otkad je Francuz Paul Emile Botta 1843. otkrio palaču Sargona II. blizu današnjeg
Khorsabada, arheolozi su pronalazili zakopane gradove, srušene palače, rukotvorine i
tisuće glinenih pločica s podrobnim opisima svih značajki života Sumerana. Krajem
19. stoljeća sumerski je prepoznat kao originalan jezik te se počeo prevoditi. Unatoč
današnjem znanju, šira javnost slabo je upućena u tu prvu veliku ljudsku civilizaciju
koja se iznenada pojavila u Mezopotamiji.

338
 VLADARI IZ SJENE

Fascinantna je spoznaja da bismo o toj 6000 godina staroj civilizaciji mogli sazna­
ti više nego što ćemo ikada saznati o mlađoj egipatskoj, grčkoj i rimskoj. Objašnjenje
je u sumerskom klinastom pismu. Dok se papirus iz drugih starih carstava raspao
kroz vrijeme ili su ga uništili ratni požari, znakovi tog pisma urezivali su se pisaljkom
u vlažne glinene pločice, tvoreći pismo u obliku klinova. Pločice bi se potom sušile,
pekle te držale u velikim knjižnicama. Pronađeno je oko 500 000 tisuća tih glinenih
pločica i one su modernim istraživačima dale neprocjenjive podatke o Sumeranima.
Sumerske pločice bile su većim dijelom nedešifrirane dok njemački profesor
Georg Grotefend nije počeo sustavno prevoditi klinasto pismo 1802. godine. Danas
mnoge pločice još nisu prevedene na engleski zato što je šačica prevoditelja u svijetu
zatrpana njihovom golemom količinom.
Valja znati da je sumerski alfabet zapravo bio skraćeni oblik mnogo starijeg jezika
sastavljenog od ideograma (simbola koji predstavljaju pojmove prije nego riječi) koji
podsjećaju ni više ni manje nego na drevne kineske znakove. S obzirom na to da nije
riječ o detaljiziranu jeziku poput engleskoga, postoji prilična sloboda pri njegovu pre­
vođenju. Kad se počelo prevoditi u 19. stoljeću, jednostavno se smatralo da simbol za
sumerske stvoritelje označava mitske „bogove” i sve je krenulo otuda.
Arheološka istraživanja pokazala su da su malo nakon 4000. g. pr. Kr. u dolini
Tigrisa i Eufrata isušivane močvare, kopani kanali, podizani nasipi i brane, uveden
opsežan sustav navodnjavanja te sagrađeni veliki, sjajni gradovi.
Prvih dvanaest glavnih gradova-država - s egzotičnim imenima kao što su Ur,
Nipur, Uruk, Lagaš, Akad i Kiš - bilo je podignuto oko visokih, stepenastih hramova
zvanih „zigurati” (svete gore), a svakim je vladao njegov vlastiti „bog” zvan ensi. Od
zigurata širile su se javne zgrade, tržnice i domovi. Svaki su grad okruživale velike povr­
šine zemlje koje je također nadzirao mjesni ensi. Kako su se ti gradovi-države razvijali,
dolazili su pod vodstvo kralja zvanog lugal, koji je bio odgovoran mjesnom „bogu”.
Unatoč našem površnom poznavanju Sumerana, već im možemo pripisati
mnoga svjetska „otkrića”. Profesor Samuel Noah Kramer, autor knjiga Povijest počinje
u Sumeru (History Begins at Sumer) i Sumerani (The Sumerians), napominje da je taj
narod izumio prvo pismo (klinasto), kotač, škole, medicinsku znanost, prve pisane
poslovice, povijest, prvi dvodomni sabor, poreze, zakone, društvene reforme, prvu
kozmogoniju i kozmologiju te prvi kovani novac (izvagani srebrni šekel).
Mnogi zapisi koji su nam ostavljeni tiču se prozaičnih svakodnevnih poslova
kao što su porezni arhivi, sudska saslušanja i tržničke cijene. Zapravo, taj se drevni
narod malo razlikovao od današnjih društava. Smijali su se, voljeli i mrzili, rječkali se
i spletkarili, kovali urote jedni protiv drugih te se na koncu međusobno borili.
Tomas je opisao bistu sumerske kraljice Šubad izloženu u Britanskom muzeju:
„Ljupka mlada dama nosi zapanjujuće moderan ukras za glavu, velike naušnice i ogrli­
cu. Ta profinjena djevojka, koja se koristila kozmetikom te nosila ukras na glavi i skupe
dragulje, stradala je u obrednom samoubojstvu 2900. g. pr. Kr. - 2150 godina prije
osnutka Rima i 2000 godina prije nego što je Mojsije počeo pisati svoje tekstove.”

339
JIM MARRS

Sumerani su putovali često i daleko te se smatra da su donijeli naprednu teh

logiju brodogradnje i kartografije starim Feničanima, koji su naselili istočnu sred
mnu obalu na području današnjeg Libanona.
Njihovo poznavanje neba bilo je i zapanjujuće i zagonetno. „Cijela konce
sferne astronomije, uključujući krug od 360 stupnjeva, zenit, obzor, nebesku
polove, ekliptiku, ekvinocije itd., sve se to najednom pojavilo u Sum eru”, naporni
Alford. Zahvaljujući sumerskom poznavanju kretanja Sunca i Mjeseca, nastao je
svjetski kalendar, koji su stoljećima kasnije koristili Semiti, Egipćani i Grci.
Kako Alfred ukazuje, malo ljudi shvaća da ne dugujemo samo svoju geo
triju nego i moderni sustav računanja vremena sumerskom matematičkom susta
temeljenom na broju 60. „Podrijetlo 60 minuta u jednom satu i 60 sekundi u jed
minuti nije proizvoljno, već je nastalo prema seksagezimalnom sustavu”, izvješt
Alford, dodajući da je moderni zodijak sumerska tvorevina temeljena na njihov
12 bogova. Služili su se njime kako bi zabilježili veliki precesijski ciklus, podijeli
pogled sa Zemljina sjevernoga pola za vrijeme njezine dvanaestomjesečne putan
oko Sunca na dvanaest jednakih dijelova - ili kuća - od 30 stupnjeva. Uzevši u ob
lagano kolebanje u Zemljinoj orbiti, potpuni ciklus traje 25 920 godina, što je poznat
kao platonska godina, nazvana po grčkom filozofu Platonu koji je nadahnuo vitezo
templare, iluminate i Rhodesove Okrugle stolove.
„Neugodno pitanje koje su znanstvenici izbjegavali jest ovo: kako su Sumerani
čija je civilizacija trajala samo 2000 godina, mogli promatrati i bilježiti nebeski ciki
koji je trajao 25 920 godina? I zašto je početak njihove civilizacije u sredini zodijaka?
Je li to naznaka d a je njihova astronomija ostavština bogova?" pita Alford.
Njegovo se pitanje može proširiti upitamo li kako su se stari primitivni ljudi
otprije gotovo 6000 godina najednom preobrazili iz malih družina lovaca-skupljača
u potpuno razvijenu - čak i prema današnjim standardima - naprednu civilizaciju?
Čak i autori Encyclopaedic Hritannice priznaju da i dalje ostaju ozbiljna pitanja glede
sumerske povijesti i oprezno objašnjavaju da se ta pitanja „postavljaju sa stajališta
dvadesetostoljetne civilizacije i dijelom su obojana etičkim prizvucima, tako da odgo­
vori mogu biti samo relativni”.
S obzirom na to da sad imamo tisuće prevedenih sumerskih pločica zajedno s
njihovim ispisanim valjkastim pečatima, možda bismo trebali samim Sumeranima
dati da nam to objasne.
Odgovor je da oni tvrde kako je sve što su postigli stiglo od njihovih bogova.
„Svi drevni narodi vjerovali su u bogove koji su sišli na Zemlju s nebesa i koji su
mogli po volji uzletjeti na nebo”, objašnjava stručnjak za Bliski istok Zecharia Sitchin u
uvodu svoje prve knjige iz serije u kojoj se iscrpno iznose njegovi prijevodi i tumačenja
sumerskih izvještaja o njihovu podrijetlu i povijesti. „No, te priče nikad nisu bile smatra­
ne vjerodostojnima, jer učenjaci su ih od samoga početka karakterizirali kao mitove.”
Zapazivši da čak ni najučeniji istraživači prije početka 20. stoljeća nisu mogli
ni razmišljati u kategorijama koje mi danas prihvaćamo kao opća mjesta, Sitchin

340
 VLADARI IZ SJENE

zaključuje: „Sad kad su astronauti sletjeli na Mjesec, a svemirska letjelica bez posade
istražuje druge planete, više nije nemoguće zamisliti da je civilizacija s nekog drugog
planeta, razvijenija od naše, mogla u prošlosti iskrcati svoje astronaute na Zemlju.'
Važno je znati da Sumerani nikad nisu smatrali ili nazivali stvorenja koja su im
donijela znanje „bogovima”. To je bilo kasnije tumačenje Rimljana i Grka, koji su
oblikovali vlastite „bogove” prema ranijim usmenim predajama.
Sumerani su ih nazivali Anunaki, ili „oni koji su sišli na Zemlju s nebesa".

341
 j Anunaki
i

Kako bi se shvatila sumerska verzija podrijetla čovječanstva, potreban je samo

lagani pomak u načinu razmišljanja.
Sitchin, koji je toliko mnogo učinio kako bi sintetizirao golemu količinu sumer-
skoga znanja u jednu dosljednu - makar i neobičnu - hipotezu, često spominje kako
je došlo do pomaka u njegovu načinu razmišljanja. Dok je kao dječak učio hebrejski
u Palestini, imao je odvažnosti upitati zašto je izraz Nefili iz Staroga zavjeta preveden
kao „divovi” kad izvorna riječ znači „oboreni”. Kako se moglo očekivati, umjesto da
bude pohvaljen zbog svoje poduzetnosti i obraćanja pozornosti na točnost, mladi je
Sitchin bio kažnjen zato što propituje Bibliju. No, taj ga je incident nagnao da cijeli
život traga za istinom koja se skriva iza nedosljednosti i zagonetki drevnih tekstova.
Sitchinovo je pitanje itekako utemeljeno. Umjesto kao „divove", Holmanov
biblijski rječnik starozavjetne Nefili definira kao „drevne junake koji su, prema većini
tumača, plod spolnih odnosa nebeskih stvorenja i ljudskih žena”, kako stoji u Knjizi
postanka 6,4: „U ona su vremena - a i kasnije - na Zemlji bili Nefili kad su Božji
sinovi općili s ljudskim kćerima pa su im one rađale djecu. To su oni od starine po
snazi glasoviti ljudi.”
Rodom iz Rusije, Sitchin se školovao u Palestini i Londonu, gdje je diplomirao
povijest ekonomije nakon studija u londonskoj Školi ekonomije i političkih znanosti.
Nakon što je neko vrijeme uređivao ekonomske i povijesne časopise te pisao za njih,
Sitchin se preselio u New York 1948. godine i ubrzo postao američki državljanin. Za
vrijeme studija, Sitchin je naučio brojne jezike, uključujući staroegipatski, hebrejski i
akadski, kasniji oblik sumerskog.
Sitchin i drugi naprosto su zauzeli stajalište da su drevni Sumerani možda
bilježili na svoje glinene pločice povijest onako kako su je shvaćali prije nego kao puke
mitove. N a kraju krajeva, sumerski opisi mnogih drevnih gradova smatrani su mašto­
vitim pričama sve dok nisu otkrivene i iskopane njihove ruševine. Zašto ne smatrati i
njihovu pisanu povijest istinom?
Nakon godina predana prevođenja i proučavanja, Sitchin je shvatio da biblijski
Nefili i sumerski Anunaki predstavljaju isti pojam - da su u dalekoj Zemljinoj proš­
losti sa zvijezda stigla neka stvorenja i osnovala najstarije civilizacije, što je tema koja

342
 VLADARI IZ SJENE

se provlači kroz gotovo sva tajna društva, od slobodnih zidara do Društva Thule, kako
je ranije spomenuto.
Služeći se Sitchinovim prijevodima kao odskočnom daskom, mnogi su autori
posljednjih godina doprinijeli iscrpnijem razumijevanju priče o Anunakima. Na
temelju Sitchinovih radova, kao i drugih, uključujući Alana F. Alforda, R. A. Boulayja,
Neila Freera, dr. Arthura Davida Horna, dr. Joe Lewelsa, C. L. Turnagea, Lloyda Piea,
Laurencea Gardnera i Williama Bramleyja, priča o Anunakima ide otprilike ovako:
Prije oko 450 000 godina skupina čovjekolikih izvanzemaljaca koji su putovali
svemirom stigla je na planet Zemlju. Došli su s planeta oko triput većeg od Zemlje
koji su Sumerani zvali Nibiru. Nibiru je opisivan u drevnoj sumerskoj literaturi kao
dvanaesti planet našeg Sunčeva sustava.
Još 1981. godine američki su znanstvenici teoretizirali o postojanju desetog
planeta u našem sustavu na temelju opažanja orbitalnog teleskopa i analize nepravil­
nosti u Plutonovoj orbiti koje ukazuju na dodatno nebesko tijelo. „Ako je novi dokaz
o desetom planetu iz američkoga mornaričkog opservatorija točan, mogao bi dokazati
da su Sumerani... bili daleko ispred modernoga čovjeka u astronomiji”, komentirao
je jedan autor za Detroit News. Nije riječ o nedosljednosti, jer Sumerani su računali
Mjesec i Sunce kao planetarna tijela pa su tako stigli do broja 12, koliko ima i vrhov­
nih gospodara Anunakija u njihovu panteonu.
Doista je zapanjujuće da su ti drevni Sumerani, koji su navodno tek razvijali
pismo, točno opisali i skicirali planete Uran, Neptun i Pluton premda se ta tri tijela
ne mogu vidjeti bez pomoći teleskopa. Ti planeti nisu bili poznati modernom čovjeku
sve dok Uran nije otkriven 1781., Neptun 1846., a Pluton 1930. godine.
Novija tumačenja sumerskih tekstova, dugo smatranih fantastičnim mitovima,
osobito onog pod naslovom Enuma eliš, sada poznatog kao Ep o stvaranju, nude naj­
vjerojatnije objašnjenje sadašnjega sastava našeg Sunčeva sustava. „Zašto ne bismo
shvatili taj ep doslovno, kao ništa više doli prikaza kozmoloških činjenica kakve su bile
poznate Sumeranima, onako kako su im ih prenijeli N efili?” zaključuje Sitchin.
Tekstovi opisuju kako je prije četiri milijarde godina Nibiru, izdvojeni planet,
ušao u naš sustav, zamalo promašivši planet zvan Tiamat, koji je prsnuo zbog gra­
vitacijskih opterećenja. Pri sljedećem prolasku Nibirua - Sitchin u ranim radovima
naziva to nebesko tijelo njegovim babilonskim imenom Marduk - Tiamat su pogodili
Nibiruovi prateći sateliti. Fragmenti Tiamata različite veličine ostali su u njegovoj
izvornoj orbiti, postavši pojas asteroida, dok je druga polovica planeta gurnuta u novu
orbitu bliže Suncu. Taj se fragment vremenom zgusnuo u Zemlju. Pratio ga je jedan
od Nibiruovih satelita (Kingu), koji je postao naš Mjesec.
Zanimljivo je da bi ta teorija mogla objasniti zašto Zemlji nedostaje velik dio
njezine kore, osobito na polovici koja obuhvaća Tihi ocean, kao i podrijetlo pojasa
asteroida. Ta teorija nudi i objašnjenje za komete, koji izazivaju tolika nagađanja
među znanstvenicima. Ideja je da je, kad su se Nibiru i Tiamat sudarili, mnogo tona
morske vode s obaju planeta bilo izbačeno u svemir - što je nazvano „miješanjem

343
JIM MARRS

voda" u sumerskim tekstovima - zajedno s prašinom i krhotinama, što se pretvori

u nepredvidive leteće kugle „prljava" leda.
To podupiru nedavna otkrića meteorita na Antarktici koji sadrže iste plinove št
tvore Marsovu atmosferu, kao i otkriće NASA-inih znanstvenika 1996. godine neče­
ga nalik mikroorganizmima na jednom marsovskom meteoritu koji se smatra starim
četiri milijarde godina.
Nibiru, zvan „prolazni planet” zato što u svojoj orbiti prolazi kroz Sunčev sustav
između Marsa i Jupitera, nastavio je svoju eliptičnu putanju, koja ga je odvela daleko
izvan Sunčeva sustava prije nego što ga je natrag povukla gravitacijska sila. Nibiru je
simboliziran u brojnim društvima - osobito u egipatskom - kao „krilati disk”, krug s
krilima koja se pružaju na obje strane.
Život na Zemlji razvio se na temelju njezine jednogodišnje orbite oko Sunca,
solarne godine. Život na Nibiruu razvio se na temelju njegove jednogodišnje putanje
oko Sunca - što je 3600 zemaljskih godina. Stoga je logično da je život na Nibiruu
nastao nešto prije nego na Zemlji. Ta nejednakost vremena mogla bi se ilustrirati
time što bi kukac s jednotjednim životnim vijekom mogao smatrati uobičajeni ljudski
životni vijek beskrajnim.
Prije oko 450 000 godina, za vrijeme Zemljina drugoga ledenog doba, visoko
razvijeni stanovnici Nibirua - Anunaki iz sumerskih tekstova - doputovali su na
Zemlju kad su se dva planeta približila. Prema Sumeranima, njihova prva slijetanja
bila su na vodi, baš kao što su se naši astronauti prvo spustili u ocean.
Logično, ti bi se drevni astronauti utaborili na mjestu s umjerenim vremenskim
prilikama i bogatim izvorom vode i goriva. Samo je jedna lokacija udovoljavala tim
kriterijima - Mezopotamija. Doline Inda i Nila bile su još dva dobra izbora, ali nisu
imale lak pristup fosilnim gorivima, kojih još ima u izobilju u južnom Iraku.
Dok je vrhovni vladar Nibirua Anu - ili An ili El, ovisno o izvoru - nadgledao
njihov pothvat s matičnoga planeta, Anunaki su započeli sa sustavnom kolonizacijom
Zemlje pod vodstvom Anuovih sinova Enlila i Enkija. Svi vode Anunakija kasnije će
preuzeti ulogu „bogova” ili Nefilija među njihovim ljudskim podanicima.
Enlil je bio zapovjednik misije, a Enki izvršni i znanstveni rukovoditelj. Postojao
je neskriven i dugotrajan antagonizam između dvojice polubraće zbog nibiruskog
protokola. Kao i u kasnijim zemaljskim dinastijama, prvorođeni Enki imao je sporedni
status jer mu majka nije bila službena Anuova supruga. Zato nije pripadao nasljednoj
kraljevskoj lozi. No, ipak je Enki bio taj koji je vodio prvu ekspediciju na Zemlji.
U jednom dobro očuvanom tekstu Enki opisuje kako je pao u Perzijski zaljev:
„Kad sam se približio Zemlji, velik je dio bio poplavljen. Kad sam se približio njezinim
zelenim livadama, brežuljci i humci [nasipi i brane] podignuti su na moju zapovijed.
Sagradio sam si dom na čistu m jestu...”
Enki je bio i znanstvenik i inženjer. Pod njegovim su vodstvom isušene močvare
na sjevernoj obali Perzijskoga zaljeva, sagrađeni nasipi zajedno sa sustavima navodnja­
vanja kao i kanali koji su povezivali Tigris i Eufrat. Pojačanja su stigla pod vodstvom

344
 VLADARI 12 SJENE

Enkijeva prvorođenoga sina Marduka. Kroz tisuće godina zemaljskoga vremena - no

samo nekoliko godina Anunakija - podignuta je napredna kolonija tih posjetitelja,
nakon čega su svoju pozornost usmjerili na svoj glavni cilj - zlato.
Nekoliko je istraživača razradilo opsežna metafizička objašnjenja za aktivnosti
Anunakija na Zemlji, od kojih mnoga imaju veze s energetskim poljima i poremeća­
jim a duhovnih razina uzrokovanih prolaskom Nibirua i stvaranjem Zemlje. Prema
jednoj teoriji, razvijeniji Anunaki pokušali su spasiti „izgubljene duše” koje su ostale
nakon sudara planeta.
No, dokumentiranija je i prihvatljivija ideja koju su ponudili Sitchin i drugi da
je cilj tih kolonista bilo Zemljino rudno bogatstvo - osobito zlato - radi korištenja na
njihovu matičnu planetu. „Anunaki su tražili zlato kako bi spasili svoju atmosferu,
u kojoj su po svoj prilici nastale rupe slične onima koje smo mi stvorili u našoj, ošte­
ćujući Zemljin ozonski omotač fluorokarbonskim spojevima", objašnjava Lloyd Pye.
„Rješenje Anunakija bilo je raspršiti sićušne listiće zlata u gornji dio svoje atmosfere
kako bi se zakrpale rupe... Ironično je što moderni znanstvenici tvrde da bi izbacivanje
sitnih čestica zlata u gornji dio atmosfere bio najbolji način za popravljanje našega
oštećenoga ozonskog omotača ako ikad budemo primorani popravljati ga.”
Po svoj se prilici prvi pokušaj dobivanja zlata u Perzijskom zaljevu tretira­
njem vode pokazao nedostatnim za njihove potrebe. Anu je sa svojim nasljednikom
Enlilom posjetio koloniju i dodijelio zadatak Enkiju da pronađe više zlata. Enlil je
postavljen za glavnog zapovjednika zemaljske kolonije, dok je Enki vodio pohod u
Afriku te kasnije u Južnu Ameriku, gdje su podignuti pogoni za kopanje zlata. Dokaz
za to rano kopanje zlata dolazi iz znanstvenih istraživanja koje je 1970-ih provela
korporacija Anglo-American, vodeća južnoafrička rudarska tvrtka. Znanstvenici te
tvrtke otkrili su dokaze o drevnim rudarskim radovima, koji datiraju čak iz 100 000. g.
pr. Kr. Slična drevna rudarska iskapanja otkrivena su u Srednjoj i Južnoj Americi. To
upućuje na to da su Anunaki izvodili rudarske radove diljem svijeta te može dobrim
dijelom objasniti rano širenje ljudi.
Daljnju potvrdu tako dalekih putovanja može se dobiti usporedbom imena drev­
nih mezopotamijskih gradova kako ih je zabilježio Ptolemej, geograf iz 2. stoljeća n. e.,
s pandanima u Srednjoj Americi:

M EZOPOTAM IJSKO IME SREDNJO AM ERIČK1 LOKALITETI

Chol-ula
Colua-can
Zuivana Zuivan
Čolima Colima
Zalisa Xalisco

Iskopana sirova ruda potom se prevozila iz raštrkanih rudnika teretnom letjeli­

com natrag u Mezopotamiju radi taljenja i prerađivanja u ingote u obliku pješčanih

345
JIM MARRS

ura zvanih ZAG ili „pročišćeno blago”. Brojne su gravure takvih ingota, a neki pra
ingoti pronađeni su prilikom arheoloških iskapanja.
Nastojeći ublažiti sve veće suparništvo između polubraće Enlila i Enkija, njih
otac Anu postavio je Enlila za zapovjednika mezopotamijske kolonije E.D IN - što
je možda osnova za biblijski Eden - dok je Enkija dopao AB.ZU ili Afrika, „zemlja
rudnika”.
Novi problemi za te izvanzemaljske koloniste nastali su zbog klimatskih promje­
na, što je uzrokovalo teškoće među Anunakijima, i neprekidnih mukotrpnih rudarskih
operacija. U jednom sumerskom tekstu stoji: „Kad su bogovi [Anunaki], poput ljudi,
obavljali posao i podnosili napore - napori su bili silni, rad težak, muka velika.”
Očito takva revizija drevne povijesti ima - a i dalje će imati - velik utjecaj na
konvencionalnu znanost. Dr. Arthur David Horn povukao se s mjesta profesora bio­
loške antropologije na Državnom sveučilištu u Koloradu 1990. godine nakon što je
zaključio da su konvencionalna tumačenja čovjekova podrijetla „besmislena”. Nakon
mnogih istraživanja, i on je počeo vjerovati da su izvanzemaljci na zamršen način
povezani s podrijetlom i razvojem ljudi.
„Anunaki su bili iskopavali zlato na Zemlji već više od 100 000 godina, kad su
se obični Anunaki, koji su naporno radili u rudnicima, pobunili prije oko 300 000
godina”, objašnjava Horn elaborirajući Sitchinov rad. „Enlil, njihov vrhovni zapo­
vjednik, htio ih je strogo kazniti pa je sazvao skupštinu visokih Anunakija, u kojoj je
bio i njegov otac Anu. On je imao više razumijevanja za nedaće rudara. Shvatio je da
je rad pobunjenika bio vrlo težak, a njihove patnje poprilične. Glasno se zapitao... ima
li neki drugi način za dobivanje zlata. Tada je Enki predložio da se stvori primitivni
radnik, Adamu, koji bi mogao preuzeti težak posao. Enki je ukazao na to da primitivni
humanoidi - ono što mi zovemo Homo erectus - prevladavaju u Abzuu [Africi], gdje
je on radio."
Enkijev plan za stvaranje radničke rase skupština je odobrila, i to je polazište
za nastanak čovječanstva, prema sumerskim izvještajima. To tumačenje razjašnjava i
jedan od najzagonetnijih redaka u Bibliji. Nakon uvjeravanja da postoji samo jedan
pravi Bog, u Knjizi postanka 1,26 citira se taj jedini Bog: „načinimo čovjeka na svoju
sliku, sebi slična...”
Taj redak može imati dva tumačenja - prvo, da se množina Elohim iz Staroga
zavjeta, koju monoteisti koji su napisali Knjigu postanka tumače kao „Bog”, doista
mogla odnositi na skupštinu Anunakija koja je odobrila stvaranje čovjeka; i drugo,
da je ideja stvaranja čovjeka „na svoju sliku” jednostavno značila genetsko manipu­
liranje postojeće vrste, a ne stvaranje nove rase. Kako Sitchin objašnjava: „Koliko je
orijentalistima i biblijskim stručnjacima danas poznato... kompilatori Knjige postanka
uređivali su i sažimali mnogo starije i kudikamo iscrpnije tekstove koji su prvi put
zapisani u Sum eru.”
N a čelu medicinskoga tima zemaljske misije Anunakija bila je ženka po imenu
Ninharsag, poznata i kao Ninti, koja je s Enkijem već izvodila genetičke pokuse. N a

346
 VLADARI IZ SJENE

barem jednom sumerskom valjkastom pečatu prikazani su Enki i Ninharsag okruženi

bočicama ili posudama, stolom, policama, opremom i asistentom, i cijeli prizor veoma
podsjeća na laboratorij. Prema sumerskim zapisima, stvorili su mnoga mutirana bića
uključujući životinje poput bikova i lavova s ljudskim glavama, krilate životinje te
majmune i humanoide s kozjom glavom i nogama. Ako je to istina, ti su eksperimen­
ti vjerojatno izvor mnogih legendi o „mitološkim” stvorenjima i nadljudima poput
Atlasa, Golijata, Gargantue, Polifema i Tifona.
U 19. stoljeću iskopani su golemi sfingoliki kipovi na mjestu nekadašnje palače
asirskoga kralja Sargona II., koji je vladao Mezopotamijom od 721. do 705. g. pr. Kr.
Među tim su kipovima bili krilati bik i lav s ljudskim glavama. Velik dio tih umjetnič­
kih djela kupio je John D. Rockefeller i prevezao ih u New York.
Sumerski izvještaj o stvaranju prvoga čovjeka - koji se zvao Lu.Lu na sumer­
skom ili Adama na hebrejskom, što doslovno prevedeno znači „čovjek od zemlje” ili
jednostavno Zemljanin - potpuno je jasan u svjetlu današnjega znanja o kloniranju.
No, sve do prije nekih 25 godina cijela bi ideja bila nepojmljiva čak i najupućenijim
učenjacima. Enki i Ninharsag uzeli su reproduktivnu stanicu ili jajašce od primitivne
afričke ženke hominida i oplodili je spermom mladog mužjaka Anunakija. Oplođeno
su jajašce tada stavili u ženku Anunakija - navodno Enkijevu suprugu Ninki - koja
je iznijela trudnoću.
Premda je bio nužan carski rez, prvi je put na Zemlji rođen zdrav muški križanac
Adama, zaobišavši prirodnu evoluciju milijunima godina. Prema drevnom sumerskom
izvještaju, „kad je ljudski rod stvoren, nije znao ništa o jedenju kruha, nije znao ništa
0 odijevanju, jeo je biljke ustima poput ovaca, pio vodu iz jarka...”
Nakon toga su Enki i Ninharsag stvorili brojne Adame, i muške i ženske, iako
oni tada nisu bili sposobni za reprodukciju i živjeli su vrlo kratko u usporedbi s
Anunakijima. To je po svoj prilici učinjeno svjesno kako bi se spriječilo bilo kakvo
suparništvo nove ljudske rase. Zanimljivo je napomenuti da je, prema Knjizi postanka
3,5, prva zapovijed Elohima bila da ljudi - u alegorijskom obliku Adama i Eve - mora­
ju ostati u neznanju da ne bi bili „kao bogovi”.
Uočljivo je nekoliko veza između sumerske verzije čovjekova stvaranja i Biblije.
Biblija govori o ženi stvorenoj od Adamova rebra. „Veliki sumerolog Samuel N.
Kramer ukazao je sredinom 20. stoljeća na to da priča o Evinu podrijetlu od Adamova
rebra vjerojatno dolazi od dvostrukog značenja sumerske riječi TI, koja znači i rebro
1 ‘život’”, objašnjava Horn. Dakle, Eva je možda dobila „život” od Adama neovisno o
ikakvoj kosti ili je genski materijal možda izvučen iz koštane srži.
Laboratorij gdje su stvoreni prvi Adame zvao se SH I.IM T I ili „kuća gdje je
udahnut dah života” prema Sumeranima. Usporedimo tu frazu s Knjigom postanka
2,7 gdje Bog, nakon što od „praha zemaljskog” ili Adamua stvori čovjeka, što znači
zemlja, „u nosnice mu udahne dah života ”.
„Adam je bio prvo dijete iz epruvete ”, obznanio je Sitchin nakon rođenja prvoga
modernog djeteta iz epruvete 1978. godine. Smatrao je to rođenje potvrdom svojih

347
JIM MARRS

sumerskih prijevoda, osobito u svjetlu činjenice da je moderna znanost počela raz

trati manipuliranje našim genetskim sastavom tek u 20. stoljeću.
N a to da su drevni Sumerani proslijedili simbol koji predstavlja dugo zaborav
Ijenu znanost kloniranja ukazuje kaducej, koji je i danas znak medicinske struke.
Taj drevni simbol životvornoga medicinskog postupka, koji predstavljaju dvije oke
krilata štapa isprepletene zmije, zapanjujuće podsjeća na dvostruku spiralu molekule
DNK-a. D N K (deoksiribonukleinska kiselina), otkrivena tek 1946. godine, sastavljena
je od aminokiselina u ljudskim stanicama koje pohranjuju genetički kod pojedinca.
Manipulacijom DNK-a može se stvoriti klon (duplikat) ili križanac.
Dokazi da su se prvi primitivni ljudi pojavili u Africi postali su brojniji 1970-ih
kad su ondje pronađeni neki od najstarijih predljudskih ostataka. Kosti „Lucy” i dru­
gih australopiteka jasno ukazuju na to da su rani primati živjeli na tom području prije
više od tri milijuna godina, ali da nisu bili razvijeni čak ni kao neandertalci. Protivno
proširenom vjerovanju, znanstvenici C. P Groves, Charles E. Oxnard i Louis Leakey
slažu se da je australopitek bio posve drugačiji po morfologiji od ljudi. Groves napo­
minje da su nužna „nedarvinistička” načela kako bi se objasnila veza između „Lucy”
i modernih ljudi.
No, teško onima koji pokušaju pobiti uobičajeno razmišljanje. Prema mnogim
neovisnim istraživačima, čini se da postoji zavjera protiv bilo kakva otkrića koje se ne
podudara s prevladavajućim znanjem. Jedan takav primjer je sudbina Ibom asa E. Leeja
iz Kanadskog državnog muzeja koji je početkom 1950-ih otkrio napredno kameno oruđe
u ledu na otoku Manitoulin na jezeru Huron. Pokazalo se da je to oruđe staro najma­
nje 65 000 godina, a možda čak i 125 000, što potpuno odudara od konvencionalnih
teorija. Lee je tvrdio da je „otjeran” sa svoje pozicije, da mu je rad pogrešno prikazivan
i da nitko nije htio objaviti njegova otkrića. Većina rukotvorina „nestala je" u kutijama
za pohranu, a direktor muzeja otpušten je zato što je odbio dati otkaz Leeju.
„Postupanje prema Leeju nije izoliran slučaj”, napominju autori Zabranjene
arheologije (Forbidden Archeology). ,.U znanstvenoj zajednici postoji filtriranje znanja
kojim se rešeta nepoželjne dokaze. Taj proces filtriranja znanja odvija se već dulje od
stoljeća i traje sve do danas.” Jedan osobito ogorčen istraživač nedavno je napisao:
„Shvatite da su znanstvene institucije kao što su Smithsonian i National Geographic
Society utemeljile elitne svjetske skupine ponajprije kako bi se izobličili, iskrivili ili
jednostavno ignorirali svi znanstveni podaci kojima je cilj uputiti ljude u njihovo
pravo podrijetlo.”
Kako se bez uvijanja tvrdi u Bibliji, Adamu i njegovu potomstvu nije suđen
lagodan život, nego težak rad, a opstanak im je bio u rukama njihovih „Gospodara”.
„Izraz koji se obično prevodi kao ‘štovanje’ zapravo je bio uvod - ‘rad’”, tvrdi Sitchin.
„Drevni i biblijski čovjek nije štovao’ svojega boga; radio je za njega.”
Horn tvrdi da je iz analize sumerskih tekstova jasno da su „Anunaki postupali
prema svojim stvorenim robovima loše, vrlo slično kako mi postupamo prema doma­
ćim životinjama koje jednostavno iskorištavamo - kao stoku. Ropstvo je u ljudskim

348
 VLADARI IZ SJENE

društvima bilo uobičajeno od prve poznate civilizacije sve donedavno. Možda nas ne
bi trebalo čuditi da su Anunaki bili umišljeni, sitničavi, okrutni, incestuozni, puni
mržnje - imali su gotovo sve negativne osobine koje se mogu zamisliti. Dokazi upu­
ćuju na to da su teško izrabljivali svoje robove i da su imali malo sažaljenja za teškoće
ljudi. Ipak, Anunaki su naposljetku odlučili darovati ljudskom rodu prvu civilizaciju,
sumersku. ’
No, ta se civilizacija nije pojavila prije daljnjeg prilagođavanja ljudskoga genet­
skog koda i na koncu pokušaja iskorjenjivanja ljudskog života.
Budući da su prvi ljudski radnici bili poput mula i da se nisu mogli razmno­
žavati, Anunaki su neprekidno morali stvarati nove serije, što je dugotrajan postu­
pak uzevši u obzir razdoblje između oplodnje in vitro i rođenja. Stoga su se Enki i
Ninharsag latili stvaranja rase Adama koja će se moći razmnožavati.
U Knjizi postanka 2,8-15 jasno stoji da je Adama stvoren negdje drugdje pa smje­
šten u edenski vrt ili na područje prvobitne kolonije Anunakija zvane E.D IN , koje
je točno opisano kao nizina između rijeka Eufrat i Tigris. Sumerski tekstovi kazuju
kako je zavidni Enlil silom odveo ljude iz Enkijeva afričkog laboratorija i vratio se s
njima u E.D IN , gdje su i proizvodili hranu i služili Anunakije. Ali, Enlilu je trebalo
još radnika pa je od svojega brata Enkija zatražio pomoć.
Alford teoretizira da je iz osvete zbog Enlilova upada u njegov afrički laboratorij
Enki otputovao u Eden, gdje je napravio laboratorij za reprodukciju ljudi za Enlila, ali
je potajno izmanipulirao genetički kod kako bi omogućio seksualno razmnožavanje.
Premda su sumerski tekstovi koji opisuju taj proces ili izgubljeni ili još neot­
kriveni, istraživači pretpostavljaju da je taj postupak ponovno uključivao dobivanje
Adamina D N K, vjerojatno vađenjem rebra dok je pacijent bio pod anestezijom. Ovaj
je put D N K muškog Adame bio kombiniran sa ženskim Adamom, a ne s Anunakijem,
vjerojatno uz popratno razdvajanje i spajanje sekvence DNK-a, što je postupak moguć
i našom današnjom tehnologijom.
Rezultat je bio muški Adama koji se mogao razmnožavati seksualnim putem sa
ženskim Adamom, ili „znati" ženu, kako eufemistički stoji u Bibliji. Čovjek Adam ste­
kao je „znanje” razmnožavanja, a taj su pothvat mnogi Elohim/Anunaki, uključujući
Enlila, osuđivali. Žalili su se da će ljudi uskoro htjeti živjeti dugo poput njih. „Evo,
čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo!” stoji u Knjizi postanka 3,22.
„Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" Stoga je
manipulacijom DNK-a drastično smanjen ljudski životni vijek zajedno sa sposobno­
šću korištenja potpunog kapaciteta ljudskoga mozga.
Kako je ljudska populacija rasla, i u dalekim rudnicima i u Mezopotamiji, mnogi
su Adame odvođeni na rad u druge gradove, koji su nicali uz Tigris i Eufrat. Neki su
vraćeni u rudnike, a drugi su možda pobjegli u divljinu ili su prognani radi kontrole
stanovništva. U svakom slučaju, Adame su izbačeni iz Edena.
Posljedica tog rasta ljudske populacije i sve većeg bliskog dodira s Anunakijima
bila je predvidljiva. U Knjizi postanka 6,1-4 stoji: „Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji

349
JIM MARRS

i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu

sebi za žene koje su god htjeli... U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili,
kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu.”
Stoljećima je Adamina rasa, povrh tog križanja, bila izložena trajnim pokusima
koji su naposljetku rezultirali zamjenom neandertalaca kromanjoncima.
Ali, neki su specifični nedostaci ostali, uključujući sve veće smanjenje ljudskoga
životnog vijeka. Potomci prvih Adami živjeli su tisućama ljudskih godina zahvaljujući
svojim genima Anunakija. Taj se vremenski okvir polako smanjivao kako se križanje
nastavljalo, a učinci života na Zemlji uzimali svoj danak. Ali, zbog izvanrednoga
životnog vijeka, čisti Anunakiji činili su se besmrtnima. U Epu o Gilgamešu stoji:
„Sam o bogovi žive vječno pod Suncem, a ljudima su dani odbrojani, sve što postignu
je vjetar."
Gardner, Alford i drugi smatraju da su Anunaki povećavali dugovječnost još i
kemikalijama i(li) enzimima koji su usporavali proces starenja. Gardner tvrdi da je
često spominjana „zvjezdana vatra" drevnih bogova mogla biti spoj protiv starenja
sastavljen od enzima melatonina i serotonina pronađenih u menstrualnoj krvi.
O dugovječnosti se dosta govori u Bibliji, gdje su navedeni životni vjekovi od sto­
tina godina ljudi prije Noe poput Adama, Seta, Enoha, Kenana, Enoha i Metuzalema.
Ukazujući na to da je svaka stara civilizacija tražila „izvor mladosti” ili neki oblik
besmrtnosti, Alfred vidi očitu zabrinutost starenjem u drevnim spisima, ali zaključuje
da je njihov sustav računanja vremena bio manjkav.
S obzirom na to da fosilni zapisi i sumerski tekstovi smještaju pojavu ljudi u raz­
doblje od prije više od 450 000 godina, nužno je donekle prilagoditi biblijske brojeve,
navodi Alford. Otkrio je da se množenjem biblijskih godina sa 100 dobiva 165 000
godina između rođenja Adamova sina Seta i Noe u vrijeme potopa. Taj je broj više u
skladu sa sumerskim izvještajima. „Židovski narod proveo je iznimno dugo razdoblje
od 400 godina u progonstvu u Egiptu prije izlaska. Kasnije je proveo oko 60 godina
u progonstvu u Babilonu”, objašnjava Alford. „Židovi su bili daleko od sumerskoga
podrijetla njihova patrijarha Abrahama i izgubili su znanje o seksagezimalnom susta­
vu kojim je njihovo podrijetlo od Abrahama zabilježeno.”
Prema Sitchinovoj kronologiji, prvi čovjek - Adama - stvoren je prije otprilike
300 000 godina. Nakon daljnje genetske manipulacije muški Anunaki počeli su se
križati s ljudskim ženama prije oko 100 000 godina. Nedugo nakon toga, novo ledeno
doba počelo je desetkovati ljudsku populaciju izvan kontrole Anunakija. Neandertalci
su nestali, dok su kromanjonci preživjeli samo na Bliskom istoku. Prije 50 000 godina
ljudima koje su posvojili Anunaki bilo je dopušteno vladati u odabranim gradovima,
što je još više razbjesnilo Enlila, već ljutog zbog toga što su se neki Anunaki parili s
ljudskim ženama. Čak se žalio da zbog glasanja ljudi koji se pare ne može noću spa­
vati. Enlil je čvrsto odlučio učiniti nešto glede iritantnih ljudi.

350
 j Poplave i ratovi

Dakle, prije otprilike 12 000 godina, kad je čelništvo Anunakija shvatilo da će s

neizbježnim povratkom planeta Nibiru doći do ozbiljnih klimatskih promjena, Enlil
je povukao svoj potez. Uvjerio je većinu u velikoj skupštini da dopuste prirodi učiniti
svoje - da zbriše ljude dok će Anunaki čekati na razvoj događaja u evakuacijskim
brodovima koji kruže oko Zemlje.
Iako je Enlilov plan prihvaćen, brat Enki imao je svoj. Bilo zbog nekakve sklo­
nosti prema ljudima ili jednostavno kako bi pomrsio račune Enlilu, prenio je ubojite
„tajne bogova” jednom od svojih najcjenjenijih ljudskih pomoćnika identificiranom
kao Sumeranin Ziusudra ili Utnapištim.
Akadska verzija potopa spominje Nou kao Utnapištima, Ubar-Tutuova sina,
i obojicu ih smješta u Šurupak [sedmi grad koji su izgradili Anunaki]”, izvještava
Alford. „Šurupak je nedvojbeno potvrđen kao medicinsko središte bogova. Spominje
se i kao grad Sud, koji je označivan i kao Ninharsag - to je ona ista božica koja je
pomagala Enkiju pri genetičkom stvaranju LU .LU A .” Ista priča o potopu ponavlja se
u babilonskoj legendi s Atrom-Hasisom kao Noom.
Utnapištim se naziva i „sumerskim N oom ”, a paralele između biblijskog prikaza
Noe i Gilgamešova izvještaja o velikom potopu zapanjujuće su i očigledne. Govoreći
o priči o Noi, Sitchin je ustvrdio: „Biblijski izvještaj preuređena je verzija izvornoga
sumerskog izvještaja. Kao i u drugim slučajevima, monoteistička Biblija sažela je u
jedno božanstvo uloge koje je igralo nekoliko ne uvijek složnih bogova.”
Prema sumerskim tekstovima, Enlilov brat Enki uputio je Utnapištima/Nou
kako da napravi arku, uključujući lako dostupan bitumen, kako bi bila nepromočiva.
U Gilgamešovoj verziji postoje neke zanimljive pojedinosti izbrisane iz biblijskog
izvještaja. Enki je dao Utnapištimu izliku kojom je objasnio svojim susjedima zašto
pravi brod - rekao im je da je kao Enkijev pristaša primoran napustiti područje pod
Enlilovom kontrolom pa mu treba brod za putovanje do Enkijeva teritorija u Africi.
Enki je uputio Utnapištima/Nou: „N a brod ukrcaj sjeme svih živih stvorenja...”
To je vrlo zanimljiva uputa, zato što se, s obzirom na to da je Enki bio znanstvenik
uključen u genetički inženjering ljudi, čini vjerojatnim da je Utnapištim /Noa uzeo
utorke DNK-a svih živih bića prije nego pun brod životinja, kukaca i biljaka. Brodska

351
JIM MARRS

kabina puna bočica s uzorcima čini se mnogo uvjerljivijom od plutajućega zoološkog

vrta.
Alford je iznio teoriju da je Enki, djelujući genetički preko Utnapištima/Noe i tri
etnički različite zamjenske žene, stvorio tri sina koja predstavljaju tri svjetske rase. Tako su
nakon potopa bile predstavljene ljudske rase. Drugi autori teoretiziraju da različite ljudske
rase predstavljaju genetičke pokuse drugih izvanzemaljskih rasa, a ne Anunakija.
Akadski izvještaj također jasno daje do znanja da veliki potop nije bio posljedica
dugotrajnih kiša. Opisuje tamu popraćenu strahovitim vjetrovima koji su se pojača­
vali, uništavajući građevine i probijajući nasipe. Takve bi se prilike očekivale prilikom
bliskog prolaska velikoga planetarnog tijela. Dugogodišnja raštrkana arheološka iska­
panja ukazuju na to da je ono što se smatra velikim potopom bilo planetarna kata­
strofa premda nisu svi dijelovi svijeta bili pod vodom. Prema jednoj teoriji o potopu,
zbog gravitacijskih sila izazvanih prolaskom Nibirua, antarktički ledeni pokrov, već
nestabilan zbog kraja ledenog doba, kliznuo je u ocean, podigavši razinu mora na
cijelom planetu. Čak je i danas većina izvornih gradova Anunakija u Mezopotamiji
duboko pod vodom i muljem blizu ušća Tigrisa i Eufrata.
Nakon šest dana i noći, prema akadskoj verziji, elementi su se smirili, ali zemlja
se nije vidjela. Konačno, kao i u biblijskom izvještaju, arka se zaustavila na vrhu pla­
nine, identificirane kao Ararat. Nakon slanja grlice, lastavice i gavrana s arke, samo se
gavran nije vratio, što je upućivalo na to da u blizini ima suhoga tla. Utnapištim/Noa
i njegova obitelj potom su napustili arku te prinijeli žrtvu paljenicu, što je privuklo
pozornost Anunakija koji su se vratili. U drevnom tekstu stoji da su se „bogovi oku­
pili poput m uha” oko spravljena mesa. Očito su ogladnjeli za svježom hranom nakon
duge zatočenosti u kružećim brodovima.
Suočen s činjenicom da su ljudi preživjeli, što je možda popratilo i kajanje zbog
vlastitih djela, Enlil nije imao mnogo izbora nego da popusti i dozvoli daljnji suživot
s ljudima.
Taj bi scenarij sigurno mogao objasniti iznenadni nestanak priličnoga dijela ljud­
skog stanovništva prije otprilike 10 000 godina - većina je nestala u velikom potopu.
Dok su se vode povlačile, a Nibiru izlazio iz Sunčeva sustava, Anunaki i šačica
preživjelih ljudi započeli su obnovu svijeta. No, taj poslijepotopni svijet pokazat će se
manje miroljubivim od prijašnjega.
Prije potopa svi ljudi koji nisu izravno radili za Anunakije bili su lutajući lovci-
skupljači. Praktički preko noći postali su zemljoradnici. „Zemljoradnja možda zahti­
jeva više rada od lova, sudeći po dostupnim etnografskim podacima, [a posljedica je]
nestabilan ekosustav koji je modificirao čovjek, sa slabim pokazateljima raznolikosti ”,
napominje arheolog Kent Flannery. ,,S obzirom na to da zemljoradnja predstavlja
odluku da se teže radi i jede više hrane koja je treći izbor, slutim da su ljudi to činili
zato što su smatrali da moraju obrađivati zemlju, a ne zato što su to htjeli. Zašto su
to mislili možda nikad nećemo saznati, usprkos činjenici da je njihova odluka preo-
blikovala ostatak ljudske povijesti.”

352
 VLADARI IZ SJENE

Sumerske pločice objašnjavaju zašto su ljudi počeli obrađivati zemlju i udoma-

ćivati životinje - zato što su im tako naredili njihovi bogovi. A sa zemljoradnjom je
došlo do koncentriranja ljudi u gradovima, napučenijim i većim nego prije potopa.
Svakim je vladao jedan od vladara Anunakija, koje su ljudi sad počeli smatrati „bogo­
vima”. Što se tiče dodatnih dokaza potopa, prvi pokušaji poljodjelstva nisu otkriveni
na plodnom tlu riječnih dolina, nego u planinskim područjima Mezopotamije i
Palestine.
I to se objašnjava u odlomku jednog sumerskog teksta, gdje stoji: Enlil se uspeo
na vrh i podigao pogled; pogledao je dolje; sve je bilo puno vode poput mora. Pogledao
je gore; tamo je bila planina s mirisnim cedrovima. Dovukao je ječam, posadio ga
na planinskim terasama. Dovukao je ono što raste, posadio žitarice na planinskim
terasam a.”
Kao i ljudi, čini se da ni određene prehrambene kulture nemaju preteče u
Zemljinu evolucijskom lancu. Jednostavno su se pojavile iznenada - posve kultivira­
ne - prije oko 13 000 godina, prema arheološkim nalazima. „Nem a objašnjenja za to
botanogenetičko čudo, osim ako se ne radi o procesu umjetne manipulacije, a ne pri­
rodnog odabira”, komentira Sitchin, napominjući da su se tri ključne faze ljudskoga
razvoja - zemljoradnja (oko 11 000 godina pr. Kr.), prapovijesna kultura (oko 7500
godina pr. Kr.) i civilizacija (oko 3800 godina pr. Kr.) - odvijale u intervalima od 3600
godina, što je vrijeme Nibiruove putanje.
Za vrijeme poslijepotopne skupštine Anunakija/Nefilija odlučeno je da se Zemlja
razdvoji na četiri regije, a da se ljudska populacija podijeli na tri od ta četiri područ­
ja - donju Mezopotamiju, dolinu Nila i dolinu Inda. Anunaki su zadržali Sinajski
poluotok - svoje novo središte za svemirske letove nakon potopa - kao svoje privatno
ili „sveto” sklonište.
Očito je ta strategija „podijeli pa vladaj” za raštrkane zajednice ljudi zahtijevala
posebne vođe. Tako je nastala ideja „vladavine kraljeva” - ljudskih vladara koje su iza­
brali Anunaki ili „bogovi” kako bi ih predstavljali. Praksa dinastijskoga kraljevanja ili
kraljevskih loza koje vode podrijetlo od bogova utječe na države i vlade sve do danas.
Ta je praksa započela u sumerskom gradu Kišu, koji Sitchin izjednačuje s biblij­
skim Kušem. Gardner se slaže s tim, smještajući biblijski Kuš istočno od Babilona, a
ne u Egipat. U Knjizi postanka 10,8-12 stoji d a je Kuš bio Noin unuk i otac legendar­
nog Nimroda, koji je podigao gradove poput Babilona, Ereka i Akada te vladao njima
iz svoje baze u Sumeru, prije izgradnje gradova u Asiriji, uključujući Ninivu.
Možda je Nimrodov pokušaj da osujeti Enlilov plan raspršivanja doveo do priče
o babilonskom tornju iz Staroga zavjeta. Ta je priča počela u Balbeku, smatranom
poslijepotopnim središtem svemirskih operacija Anunakija u današnjem Libanonu.
Tamošnji golemi granitni blokovi, zvani „triliton”, koji teže više od 300 tona, podu­
piru ideju da je to možda nekoć bilo slijetalište ili uzletište. „Tekstualni, geografski i
fizički dokazi međusobno se podupiru te potvrđuju d a je Balbek sagrađen kao slijeta­
lište za rakete bogova”, primjećuje Alford.

353
JIM MARRS

U arapskom tekstu pronađenom u Balbeku stoji da su Nimrod i njegovi prista­

še pokušali sagraditi sew, što se u K)ijizi postanka 11,4 prevodi kao: „pribavimo sebi
ime...” „Nehotice krivo prevedenu riječ 'šem ’, većina je prevoditelja smatrala znakom
za riječ ime’. Međutim, izvorno znači ‘ono što se uzdiže ", objašnjava Turnage.
„Sitchin pripisuje šemu mezopotamijsko podrijetlo od riječi mu ili semitske izvedenice
šu-mu, ili šam... ono po čemu se netko pam ti’, što je preraslo u ime’. Izvorno znače­
nje riječi, međutim, prvobitno je bilo povezano s pojmom nečega što leti.”
„Uvidi li se da mu ili šem u mnogim mezopotamijskim tekstovima valja čitati kao
nebesko vozilo’, a ne ime’, otvara se put razumijevanju pravoga značenja mnogih
drevnih priča, uključujući biblijsku priču o babilonskom tornju”, piše Sitchin.
Prema njegovu tumačenju nevolja u Babilonu, ljudi su ondje pokušali sagraditi
vlastiti lansirni toranj, po svoj prilici kaneći proizvesti vlastiti šem ili letjelicu u cilju
borbe protiv razlaza čovječanstva s vladarem s drugoga svijeta Anuom. „Hajde da
sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!” citirani su u Knjizi postanka 11,4.
„Pribavimo sebi [šem], da se ne raspršimo po svoj zemlji!”
Ta je akcija samo povećala Enlilov strah od ljudskoga suparništva i učvrstila nje­
govu nakanu da uništi ljude. Njegova je reakcija možda prikazana u Knjizi postanka
11,5-8: „Jahve se spusti da vidi grad i toranj što su ga sagradili sinovi čovječji. Jahve
reče: Zbilja su jedan narod, s jednim jezikom za sve! Ovo je tek početak njihovih
nastojanja. Sad im ništa neće biti neostvarivo, što god naume izvesti. Hajde da siđe­
mo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumiju.’ Tako ih Jahve rasu
odande po svoj zemlji te ne sazidaše grada."
Ubrzo su tri ogranka čovječanstva - svi potomci Sema, Hama i Jafeta, trojice
Utnapištimovih/Noinih sinova - prebačena na unaprijed određene lokacije, gdje su
se doista vremenom razvili različiti jezici.
Alford nagađa da je Utnapištim/Noa možda imao žene koje predstavljaju razli­
čite rasne skupine. Potomci tih žena bili bi drukčijih rasa, što pruža objašnjenje za
prisutnost crne rase u Africi, žute u Aziji i bijele na Bliskom istoku.
I sumerski tekstovi i Biblija slažu se da su Šem i njegovi potomci ostali na
području koje obuhvaća Mezopotamiju. Ham i njegova loza odvedeni su u Afriku -
uključujući i dijelove Arabije - dok su Jafetovi ljudi prebačeni u dolinu Inda, postavši
možda zagonetnim „Arijcima” koji su se iznenada pojavili ondje u prapovijesno
doba.
Odgovarajući mir trebao je biti postignut tim raspršivanjem, popraćen nastan­
kom novih gradova s njihovim novopostavljenim kraljevima i povećanom proizvod­
njom hrane. Ali, nažalost, čini se da drevni „bogovi” nisu bili ništa bolji u stvaranju
dugotrajna mira od ljudi. Nevolje su počele već kad su Anunaki počeli premještati
svoje postrojenje iz Sumera - sad uglavnom pod vodom - na Sinajski poluotok, na
mjesto koje će se zvati E1 Paran (Božje veličanstveno mjesto). Kao i prije potopa,
planina Ararat - u današnjoj istočnoj Turskoj, navodno mjesto gdje se arka na koncu
nasukala - bila je najsjeverniji orijentir slijetne staze sinajskoga slijetališta. Ta je baza

354
 VLADARI IZ SJENE

bila smještena na tridesetoj paraleli u geografskom središtu Sinaja, dok su južni ori­
jentir bila dva najviša vrha Sinajske gore, poznati kao Katarina (2637 m) i Mojsije
(2286 m). Toj je slijetnoj stazi nedostajao odgovarajući orijentir na zapadu.
„Ondje je teren preravan da bi imao prirodne orijentire ”, objašnjava Sitchin, „i
zato su, sigurni smo u to, Anunaki pokrenuli izgradnju umjetnih vrhova, dviju velikih
piramida u Gizi."
.Velika Keopsova piramida bila je i svemirska vodilja”, slaže se NASA-in znan­
stvenik Maurice Chatelain. koji je radio na sustavima komunikacija i obrade podataka
svemirske misije Apollo. „Piramida je iz zraka, s vrlo velike udaljenosti, vidljiva golim
okom, a u svemiru se pokazuje na zaslonu radara mnogo uočljivije zbog svojih nagnu­
tih strana koje okomito reflektiraju radarske zrake ako je pristupni kut 38 stupnjeva
iznad obzora. Lako je zamisliti ulaštenu kamenu površinu... kao radarski reflektor...
Tako moćan reflektor mogao je služiti kao orijentir za pristup svemirskih brodova i
vjerojatno mu je to dugo vremena bila svrha. Znamo da je piramida bila obojana u
razne boje koje su se mogle metalizirati kako bi se povećala reflektivnost za laserske
ili radarske zrake.”
Urednici Holmanova biblijskog rječnika navode da „Sinaj" vjerojatno dolazi
od riječi koja označava „sjaj”, a vjerojatno potječe od babilonskoga boga Sina. Sin je
jednostavno semitsko ime za Nanara, prvorođenoga sina čelnika Anunakija Enlila i
vladara Ura, Abrahamova rodnoga grada. Neki istraživači nagađaju da su možda u
dalekoj prošlosti vrhovi Sinajske gore mogli nositi divovske reflektore kako bi olakšali
triangulaciju pilotima pri slijetanju.
Sin je bilo i kaldejsko ime za Mjesec, gdje je Enki, kako Sumerani tvrde, prvi
put nabavio žive organizme ili „sjeme” za svoje pokuse s ljudskim križancima s tog
ostatka sudara Nibirua i planeta Tiamat. „Nepojmljivo je koliko je ta promjena jednog
jedinog imena prouzročila zla u ljudskoj povijesti”, navodi Henry. „Kad su kršćanski
tumači stupili na scenu, ponavljali su priču o tome kako smo rođeni u grijehu [engl.
sm]. Bili su posve u pravu. Međutim, promaknuta im je činjenica da se Sin odnosi na
Mjesec, izvor našega genetskog materijala!”
Zbog uništenja kontrolnog centra misije Anunakija u sumerskom gradu Nipuru
za vrijeme potopa i potrebe za lokacijom jednako udaljenom od slijetne linije, novi je
kontrolni centar izgrađen na planini Moriji, u prijevodu „planina navođenja”. Bilo
je to mjesto budućega svetoga grada Jeruzalema, koji su dugo smatrale najsvetijim
mjestom sve velike zapadne religije.
Dok se njihov rad vezan uz svemir završio, rođeni su novi naraštaji Anunakija na
Zemlji. Nalik na scenarij neke drevne sapunice - koja bi se ponavljala kroz zabilježenu
povijest - postoje izvještaji o spletkama, zavjerama i pravim ratovima u kojima je brat
ustajao protiv brata, a sestra protiv sestre. Ti sukobi, pobune i ratovi naposljetku će
uključivati i ljude, izloživši ih tako po prvi put oružanoj borbi, što traje do danas.
Prema sumerskim tekstovima, Enkijev prvorođeni sin Marduk stekao je vlast
nad egipatskim područjem te postao poznat kao Ra. Njegova djeca Šu i Tefnut dali

355
JIM MARRS

su primjer budućim faraonima vjenčavši se. Njihova djeca Geb i N ut također su se

vjenčala te postala sljedeći kraljevski par kao i roditelji nekih egipatskih najpoznatijih
bogova/vladara - Ozirisa, njegove sestre/žene Izide, Seta i Neftis, Izidine sestre. Svi ti
unutarobiteljski brakovi doveli su do problema nasljedstva koji se iješavao podjelom
zemlje. Ozirisu je pripao Donji Egipat, a Setu brdoviti Gornji Egipat. Nezadovoljan
svojim dijelom Set je počeo manipulirati protiv Ozirisa i tako su počeli legendarni
ratovi u drevnom Egiptu.
Nakon Ozirisove smrti, njegov sin Horus htio se osvetiti Setu, koji se premjestio
istočno, osvojivši sinajski kozmodrom. Gnjevni zato što Enkijevi potomci nadziru
to postrojenje, Enlilovi pristaše napali su Setove snage. To se obiteljsko suparništvo
prosljeđivalo od najstarijih vremena.
Pod vodstvom Ninurte, Enlilova sina, ponovno je osvojeno sinajsko postrojenje.
Vlast je pripala novim kraljevima Babilona, Asirije i Kanaana, koji su i sami sudjelovali
u gotovo neprekidnim ratovima. Mnogi od tih sukoba vjerno su zabilježeni u Starom
zavjetu, zajedno s nerazumljivim imenima i neizgovorivim nazivima mjesta, koja će
povjesničarima biti teško u cijelosti razumjeti zbog neprekidnih promjena pri prevo­
đenju s jednog jezika na drugi.
Oružani sukob, koji je započeo suparništvom i spletkama između gospodara
Anunakija, sad su nastavili njihovi ljudski sljedbenici te ga pretvorili u svjesni kon­
trolni mehanizam zajedno s religijskim štovanjem Anunakija, što se već pokazalo
uspješnim pri držanju priprostih ljudi na uzdi.
No, kako je to obično slučaj s tolikim ratovima, stvari su Anunakijima izmakle
kontroli. U priči koja podsjeća na Romea i Juliju, Enlilova unuka Inana udala se za
Enkijeva najmlađega sina Dumuzija, uz oprezne blagoslove obaju zavađenih obitelji.
No, kad je Dumuzi stradao nakon što ga je zatvorio Marduk/Ra zbog kršenja moral­
nog kodeksa Anunakija, Inana je napala Marduka/Ra.
Kako bi se zaustavio sukob, Marduku/Rau je suđeno zbog Dumuzijeve smrti. S obzi­
rom na to da se nije moglo dokazati je li smrt bila namjerna ili slučajna, odlučeno je da
se Marduk/Ra osudi na doživotno zatočenje na golemu, nepristupačnu mjestu čiji zidovi
dosežu nebo. Sitchin označava Mardukov zatvor kao ništa drugo doli veliku piramidu.
On piše da njegovi prijevodi sumerskih tekstova objašnjavaju da je neobičan
otvor u velikoj piramidi - zagonetni ručno isklesani tunel koji povezuje prolaz koji se
spušta s prolazom koji se uzdiže u piramidi - iskopan kako bi se zaobišao veliki gra­
nitni kamen koji zatvara prolaz što se uzdiže kako bi se spasio Marduk/Ra nakon što
je pomilovan, ali i prognan. To hvatanje, zatočenje i navodna smrt egipatskoga boga
potanko je ispripovijedano drevnim egipatskim hijeroglifima.
Inana, daleko od toga da bude zadovoljna takvim razvojem događaja i željna
moći, mogla se ukloniti samo tako da joj se da nadzor nad drugim područjem, možda
nad stanovništvom doline Inda. Humci s ruševinama Mohendžo Dara, najvećega
grada civilizacije koja potječe iz vremena prije 2500. g. pr. Kr., prvi su put otkriveni na
rijeci Ind u južnom Pakistanu 1922. godine. Premda potpuno - i neobično - razoren

356
 VLADARI IZ SJENE

u prapovijesno doba, građevine od pečene cigle i promišljen plan grada neke istraži­
vače upućuju na očitu vezu sa Sumerom. Alford tvrdi da je grad bio naseljen ljudima
koji su se nazivali Harapancima i koji su „štovali samo jedno žensko božanstvo, čiji
prikaz zapanjujuće podsjeća na druge slike božice Inane”.
Bila to indska božica Inana ili ne, nastavila je svoju potragu za moći, prema
sumerskim tekstovima, na koncu zamijenivši Ninharsag među glavnim vođama
Anunakija. Našla je i ljudskog križanca kojega je iskoristila da izbori novo carstvo.
Taj je čovjek bio Saru-Kin. bolje znan kao Sargon Veliki. Smatran potomkom ljudske
majke i oca Anunakija, Sargon je utemeljio semitsku akadsku dinastiju oko 2200. g.
pr. Kr., koja je na koncu obuhvatila cijelu Mezopotamiju. Prisjetimo se d a je Sargon
tvrdio kako gaje, poput kasnijeg Mojsija, majka stavila u zapečaćenu košaru od trstike
i pustila niz rijeku do sigurnog mjesta.
„Sargonovi zapisi o njegovim osvajanjima opisuju Inanu kao aktivno prisutnu
na bojištima, ali pripisuju Enlilu odlučnost glede razmjera pobjeda i širine teritorija”,
napominje Sitchin.
S padom Sargona i akadskoga carstva Marduk/Ra pobjegao je iz progonstva i
pokušao povratiti svoju vlast nad Babilonom. To je dovelo do promjene savezništava,
jer Enlilove su i Inanine snage stale protiv Marduka i njegova oca Enkija. Čak se i
Mardukov sin po imenu Nergal ili Era priključio Enlilovim snagama, što je taj sukob
učinilo pravim građanskim ratom.
Plašeći se Mardukovih ambicija, Anunaki su nagovorili Anua da dopusti upora­
bu sedam moćnih oružja, koje danas mnogi smatraju taktičkim nuklearnim projekti­
lima, protiv Marduka/Ra. Sve se to dogodilo neko vrijeme prije 2000. g. pr. Kr.
U tom trenutku u priču ulazi biblijski patrijarh Abraham. Prema Sitchinu,
Abraham je bio daleko od lutajućega Hebreja kao što se danas općenito misli. On
tvrdi da pomna analiza raznih tekstova jasno upućuje na to da je Abraham iz Ura
bio visoko pozicionirani Sumeranin. „Došavši u Egipat, Abraham i Sara dovedeni su
na faraonov dvor; u Kanaanu je Abraham sklapao sporazume s mjesnim vladarima”,
napominje on. „To nije slika nomada koji pljačka tuda naselja; to je slika osobe visoka
položaja vješte u pregovaranju i diplomaciji.”
Abraham je zapovijedao i naoružanim postrojbama, kako svjedoči Knjiga postan­
ka 14,14-16, gdje stoji da je poveo 318 ljudi da spase njegova nećaka Lota i obitelj od
nadiruće vojne koalicije pod Mardukovim zapovjedništvom.
Krećući se s očitom namjerom da ponovno zauzmu sinajski kozmodrom, te su
postrojbe sa sjevera bile odbijene prije nego što su stigle do Sinajske gore i prestale
pljačkati gradove Sodomu i Gomoru u dolini Sidim na južnom rubu Mrtvoga mora
nakon što su porazile kraljeve tih gradova. Upravo su ondje zatočili Lota prije povrat­
ka na sjever i onamo se Lot vratio nakon što ga je spasio Abraham.
I upravo je ondje svijet možda prvi put čuo nuklearnu eksploziju.
Sitchin pretpostavlja da su zapravo Abraham i njegovi ratnici spriječili
Mardukove pljačkaše da stignu do sinajskog postrojenja u El Paranu. Taj mu je pot­

357
JIM MARRS

hvat pribavio Melkisedekovu pohvalu i blagoslov, kao i savez s Jahvom, označenim

kao Enlil. Alford navodi d a je Abrahamov bog Jahve, izvorno E1 Šadaj ili Bog planine,
možda Enlilov sin Išku, poznat i kao Adad. Prema Alfordu, upravo je taj Anunaki
kasnije komunicirao sa svojim odabranim narodom preko radijskoga prijamnika
nazvanog u Bibliji kovčegom saveza.
I Boulay kovčeg smatra radijskim uređajem i drži d a je znakovito to što se kovčeg
trebao izraditi prema točno određenim uputama prije nego što se ploče s deset zapovi-
jedi stave u njega. „Ploče su vjerojatno sadržavale izvor napajanja nužan za aktiviranje
prijamnika-odašiljača”, piše on.
Jedan redak u Starom zavjetu (Brojevi 7,89) možda čak opisuje mjesto gdje je
bio zvučnik na tom uređaju: „Kad bi Mojsije ulazio u Šator sastanka da razgovara
s Njim, slušao bi glas kako mu govori odozgor s Pomirilišta što je bilo na Kovčegu
svjedočanstva, među dva kerubina. Tada bi mu govorio.”
S obzirom na to da ih Enlilovi „bogovi” nisu uspjeli zaštititi od napada saveznič­
ke vojske, kraljevi Sodome i Gomore možda su prešli na Mardukovu stranu. O kojem
god razlogu bila riječ, Enlil i njegovi sinovi Ninurta i Adada godinama su pripremali
napad nuklearnim projektilima radi osvete.
No, iz zahvalnosti zbog Abrahamovih prošlih usluga, odlučili su ga upozoriti.
Kako je opisano i u Knjizi postanka 18, Jahve je došao k Abrahamu i upozorio ga
da će gradovi biti uništeni zato što su se okrenuli protiv njega. Dokaz da je uni­
štenje Sodome i Gomore bilo planirano može se naći u tom upozorenju skupa s
Abrahamovim pogađanjem s Jahvom, pri čemu je smanjio broj pravednika zbog kojih
bi grad mogao biti pošteđen s 50 na deset.
Dokaz da je znao upozorenje je dvaju „anđela” Lotu u Sodomi premda je izvor­
na hebrejska riječ mal akhim zapravo označivala samo „glasnike”. Nakon određenih
teškoća sa susjedima zbog tih posjetitelja, kako je navedeno u Knjizi postanka 19,
12-13, par je rekao Lotu: „Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu
iz mjesta izvedi! Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala
tolika te nas Jahve posla da ga uništimo.”
Lot je s rodbinom pobjegao u planine prema uputama, ali plamena kataklizma
zahvatila je i njegovu obitelj. Prema Knjizi postanka 19,26, Lotova žena, koja je zao­
stala, pretvorila se u „stup soli". Sitchin napominje d a je izvorna sumerska riječ koju
su hebrejski pisari preveli kao „sol” značila i „para”. Dakle, Lotova je žena isparila od
eksplozije koja je razorila Sodomu i Gomoru. Lota i ostale članove obitelji možda je
zaklonio vrh brda ili nešto slično. Sumerski tekst Erra epos citira jednog od onih koji
su stajali iza uništenja kako se zaklinje: „D uše ljudi koji će nestati pretvorit će se u
paru.” U nuklearnim bombardiranjima Hirošime i Nagasakija bilo je uobičajeno da
su neke žrtve zaklonjene od prvotne eksplozije preživjele dok su nezaklonjeni ljudi
pokraj njih isparili.
U međuvremenu je Abraham, koji je stajao kilometrima daleko u planinama,
pogledao dolje i vidio stup gusta dima kako se diže kao iz peći.

358
 VLADARI IZ SJENE

Druga posljedica napada možda je pukotina na južnom rubu Mrtvoga mora,

zbog čega su bombardirani gradovi preplavljeni slanom vodom te je nastao plitki južni
dio mora ispod poluotoka Lisana.
Ironično, možda je baš Mardukov sin potaknuo nuklearni napad, budući da u
jednom babilonskom tekstu stoji: „No, kad je Mardukov sin bio u obalnoj zemlji,
Onaj Od Zla Vjetra [Nergal] spalio je žarom nizinu."
Dokazi za nuklearnu narav tog razaranja dolaze iz arheoloških nalaza prema
kojima su okolna naselja iznenada napuštena na nekoliko stoljeća oko 2040. g. pr. Kr.,
a izvorska voda u blizini Mrtvoga mora još uvijek sadrži štetne razine radioaktivno­
sti.
Paralelno s razaranjem Sodome i Gomore, i sinajski je kozmodrom bio predviđen
za nuklearno uništenje, po svoj prilici kako bi se spriječilo da padne u Mardukove
ruke. Druge mete, nezabilježene i još neotkrivene, također su mogle doživjeti nukle­
arne eksplozije.
Prema Sitchinu, Alfordu i drugima, sinajska je eksplozija stvorila neprirodne
biljege na tom poluotoku, što se još može vidjeti iz svemira, kao i mnoštvo oprženih
stijena na tom području.
„U istočnom Sinaju milijuni pocrnjela kamenja raštrkani su desetinama kilome­
tara. To je kamenje bez ikakve sumnje neprirodno”, navodi Alford. „Fotografije jasno
pokazuju da je kamenje pocrnjelo samo na površini."
Nuklearni udari uzrokovali su i neočekivane i tragične posljedice. Nastao je
radioaktivni ciklon, koji se kretao prema sjeveroistoku kroz Mezopotamiju, izbrisavši
sav život i dokrajčivši sumersku civilizaciju.
Konvencionalna povijest tvrdi d a je moćni Sumer, koji se iznenada pojavio prije
otprilike 6000 godina, jednostavno jednako iznenadno nestao - progutala su ga nova
carstva, Babilon i Asirija. Sumerski tekstovi kazuju mnogo strašniju priču.
U raznim „jadikovkama” koje je preveo Samuel Kramer, stručnjak za stari
Sumer, stoji: „Zemlju [Sumer] je zadesila velika nesreća, nepoznata čovjeku; nikad
viđena, kojoj nema odupiranja. Velika oluja s neba... Oluja koja razara zemlju... Zao
vjetar, poput bujice... Žestoka oluja uz vatrenu žegu... Danju je zemlji uskraćivala
svijetlo sunce, noću zvijezde nisu sjale... Užasnuti ljudi jedva disahu; zgrabio ih zli
vjetar, ne daje im ni još jedan dan... Usta im puna krvi, glave im plivaju u krvi... lice
je blijedo od Zlog Vjetra. Zbog njega su gradovi opustošeni, domovi opustješe; staje
opustješe, obori se isprazniše... Zbog njega sumerskim rijekama teče gorka voda; na
uzoranim poljima raste korov, na pašnjacima rastu usahle biljke... Stoga svi bogovi
napustiše Uruk; držahu se dalje od njega; sakriše se u planinama, pobjegoše u daleke
ravnice." Ta jedna jedina velika oluja s radioaktivnim padalinama izbrisala je prvu
svjetsku veliku civilizaciju, ostavivši „nagomilana” trupla stanovnika.
U to se doba prekidaju iscrpne pripovijesti o Sumeru i njegovim bogovima. Proći
će stoljeća prije nego što civilizacija i pismo još jednom procvjetaju u Mezopotamiji,
dok je sjećanje na veliku kataklizmu izblijedjelo u nejasne priče o toj mori.

359
JIM MARRS

„Zapravo je iščeznula”, objašnjava Gardner, „svijest o tome da su izvorni mezo-

potamijski zapisi bili zabilježeni kao povijest. Ta je povijest kasnije preinačena kako
bi stvorila temelj za strane religijske kultove - prvo judaizam i zatim kršćanstvo.
Izobličena dogma - nova odobrena povijest - toliko se razlikovala od izvornih zapisa
da su stari izvještaji iz prve ruke označeni kao mitologija’.”
Bio je tu nuklearni Armagedon Anunakija, u kojemu je razorena njihova tisuć­
ljetna edenska kolonija. Prema jednoj su se teoriji Anunaki, šokirani onim što su
prouzročili, povukli u jednu enklavu na Sinaju gdje je većina odlučila vratiti se kući,
ostavivši možda samo čuvare.
Za ljude se sve to dogodilo u davna vremena, prije više od 4000 godina. Za
Anunakije, to bi bilo samo malo više od jedne godine njihova vremena. Neki istraži­
vači drže da bi spasilačka misija Anunakija još mogla biti na putu za Zemlju. Samo
će vrijeme odgovoriti.
Oni koji su preživjeli taj davni holokaust suočili su se s razdobljem zaostajanja i
divljaštva. Preostali su se ljudi snalazili i počeli obnavljati svoje civilizacije, što je bio
spor proces bez pomoći njihovih „bogova ".
Abraham i njegovi ljudi preselili su se s razorenog područja na jug, gdje je on
postao otac Izaku u dobi od stotinu godina, zahvaljujući svojim miješanim genima.
Izakov sin Jakov postao je poznat kao Izrael, što je ime koje se ubrzo počelo primje­
njivati na cijeli njegov narod. Neki vjeruju da ime Izrael nije ništa doli kombinacija
egipatskih bogova OzirISa, RA te mezopotamijskoga boga ELa.
Nakon što je oko 35 naraštaja Izraelaca prosljeđivalo usmenu predaju o spome­
nutim događajima, napokon je zapisana na hebrejskom. Ono što se potom dogodilo
je, kako kažu, povijest.

360
 Osvrt

Valja naglasiti da prethodno stoljeće tek počinje grebati površinu obilja sada dostu­
pnih podataka - i arheoloških i onih na pločicama s klinastim pismom - koji podupiru
tu nevjerojatnu priču, zajedno s njezinim dalekosežnim implikacijama. A nijedan autor
ili istraživač koji proučava tu temu ne smatra da posjeduje sve činjenice.
Možda je dr. Horn govorio u ime većine kada je napisao: „Raščistimo još jednom
kako ne smatramo da su drevne sumerske i druge mezopotamijske priče ‘bezuvjetno
istinite’. Te priče koje su stigle do nas'kroz tisuće godina usmene predaje i zapisiva­
nja jam ačno su ponešto iskrivljene - vjerojatno su ih u nekim slučajevima namjerno
iskrivili Anunaki. No, mislim da su te drevne priče najbliže istini..."
Također valja shvatiti da je cijela ova priča iscrpno ispripovijedana, u ovom ili
onom obliku, u sumerskim tekstovima otkrivenim tek u posljednjih 150 godina, a svi
prethode Bibliji barem dva tisućljeća.
Razmislite samo kako će sadašnji događaji zvučati za nekih 2000 godina - naj­
značajnija država na Zemlji bombardira neke od najmanjih i najslabijih bez jasna
razloga, ljudi skapavaju od gladi u nekim dijelovima svijeta dok su u drugim poljo­
privrednici plaćeni da ne sade usjeve, tehnofili sjede kod kuće i igraju elektronski golf
radije nego pravi, a policijskim je snagama naređeno da uhićuju ljude samo zato što
žele konzumirati jednu psihoaktivnu biljku. Ljudi budućnosti također će se vjerojatno
svemu tome nasmijati kao fantastičnim mitovima.
Međutim, tragači za istinom ne mogu se smijati prikazima sumerskih izvjesti­
telja koji su se pokazali tako točnima u većini slučajeva. Jednako tako brojni dokazi
zavjereničke kontrole u vladi, biznisu i medijima ne mogu se ignorirati.
Nevjerojatno je to što danas imamo toliko informacija. Sitchin se divi nebroje­
nim neopjevanim osobama koje su, namjerno ili nehotice, tako dobro sačuvale staro
znanje. „Imajući na umu da su ti drevni tekstovi stigli do nas kroz vrijeme koje se
računa u tisućljećima, čovjek se mora diviti drevnim pisarima koji su bilježili, pre­
pisivali i prevodili najstarije tekstove - vrlo često, vjerojatno, ne znajući točno što je
ovaj ili onaj izraz ili tehnički termin izvorno značio, ali uvijek se tvrdoglavo držeći
tradicija koje su zahtijevale krajnje pomno i precizno prenošenje kopiranih tekstova",
zahvaljuje on.

361
JIM MARRS

Također je ukazao na unutarnju dosljednost njihovih prikaza rekavši: „Tvrdnju

da su prvi koji su osnovali naselja na Zemlji bili astronauti s drugoga planeta Sumerani
nisu olako iznosili. Iz teksta u tekst, kad god se spominje polazna točka, uvijek stoji
sljedeće: 432 000 godina prije Potopa D IN .G IR - „Pravednici iz letjelica” - stigli su
na zemlju sa svojega planeta.
Koliko god se te ideje nekima činile neobične, mnogi ljudi danas vjeruju da
će u bliskoj budućnosti ova verzija povijesti postati i popularna i proširena te da će
se naposljetku analizirati i podučavati u školama, na sveučilištima i u znanstvenim
centrima. Pomaci u astronomiji, antropologiji, arheologiji i egiptologiji već počinju
podupirati teze Sitchina i drugih.
N išta od toga ne mora poricati postojanje univerzalne stvaralačke sile - Boga -
apsolutnog Jedinstva cjelokupne energije i materije. Danas ljudi koji su kontaktirali s
NLO-im a, ili su ih isti oteli, složno govore da čak i „izvanzemaljci” s kojima su imali
iskustva tvrde da su svjesni Vrhovnog bića.
Znanje o tom jedinom Bogu, koji je sigurno stvorio i stvoritelje Anunakije, uz
svijest o tome da život nema samo materijalnu razinu postojanja, potajno je održava­
no unutar svih tajnih društava. Cijela ova tema nesumnjivo ima metafizičku - duhov­
nu - stranu, ali to nije tema ovog rada.
Sumersko tumačenje stvaranja i čovjekova podrijetla krajnje je zanimljivo.
Nije samo unutarnje dosljedno, nego i poduprto dokazima diljem svijeta. Isto
tako, nudi uvjerljiva objašnjenja nekih od najzagonetnijih anomalija i misterija na
Zemlji. Jednostavno ima više smisla nego mnogi dosezi racionalizacije dosadašnje
znanosti.
Ideja o drevnim naprednim civilizacijama zapravo nije nova. Godine 1882., u
doba neznanja i posvemašnjeg nevjerovanja u izvanzemaljske stvari, učenjak Ignatius
Donnelly napisao je u knjizi Atlantida: pretpotopni svijet (Atlantis: The Antediluvian
World) da su bogovi i božice drevnih mitologija zapravo bili kraljevi i kraljice
Atlantide, pretpotopne visoko razvijene civilizacije od koje su potekla sva kasnija
ljudska društva.
Frederick Soddy, britanski dobitnik Nobelove nagrade za kemiju koji je uveo
izotope kao odrednicu geološke starosti, napisao je 1909. godine: .Vjerujem da je u
prošlosti bilo civilizacija upoznatih s atomskom energijom i da su zbog njezine zlou-
porabe bile potpuno uništene.”
Švicarski autor Erich von Daniken, premda uz oštre kritike konvencionalnih
znanstvenika i teologa, pisao je od 1970. godine strahovito popularne knjige o izvan­
zemaljskim posjetiteljima ili drevnim astronautima. Kasnija arheološka i antropološka
otkrića samo su potkrijepila von Danikenove teorije. Još je 1998. godine napisao:
„Kad je divovski izvanzemaljski matični brod ušao u naš Sunčev sustav, izvanzemaljci
s njega... otkrili su obilje svih oblika života, među kojima su bili i naši primitivni
preci... Stoga su uzeli jedno od tih stvorenja i genetički ga izmijenili - što danas više
nije nezamisliva ideja.”

362
 VLADARI IZ SJENE

Neki autori, poput Charlesa Forta, Williama Bramelyja, Davida Ickea i R. A.

Boulayja, vide čovječanstvo kao tek nešto više od krda životinja pod kontrolom izvan­
zemaljskih gospodara.
„Čini se da su ljudska bića robovska rasa koja čami na jednom izoliranom plane­
tu u jednoj maloj galaksiji”, zaključuje Bramley 1989. godine. „Kao takva, ljudska je
rasa nekoć bila izvor radne snage za jednu izvanzemaljsku civilizaciju te i danas osta­
je njezinim vlasništvom. Kako bi zadržala nadzor nad svojim vlasništvom i održala
Zemlju kao neki oblik zatvora, ta je druga civilizacija („Stražari ”) izazvala beskrajan
sukob između ljudskih bića, potaknula duhovnu propast ljudi i uspostavila na Zemlji
uvjete neprekidnih fizičkih patnji. Ta situacija traje tisućama godina te se nastavlja i
danas.”
„Ukratko”, piše Icke 1999. godine, „rasa međusobno križanih ['kraljevskih’ kri­
žanaca reptila i ljudi] loza... bila je koncentrirana na Bliskom istoku u starom svijetu,
a kroz tisuće godina koje su otada prošle, proširila je svoju moć na cijeli svijet... stva-
rajući institucije poput religije kako bi intelektualno i emocionalno utamničila mase i
nagnala u rat jedne protiv drugih."
Boulay smatra: „Od čovjeka se tisućljećima zahtijeva da porekne istinu o svom
podrijetlu, a kao palijativ razvili smo prikladan oblik amnezije. Prihvatili smo tuma­
čenje povijesti koje propagiraju neuništivo svećenstvo i akademska zajednica."
Novinar Charles Fort zaključio je 1941. godine: „Mislim da smo mi imovina.
Želim reći da pripadamo nečemu: da je nekoć davno ovaj planet bio ničija zemlja, da
su drugi svjetovi istraživali i kolonizirali ovaj i da su se međusobno borili za vlasništvo
te da je sad u nečijem posjedu...”
Alan F Alford mozgao je o tome kako bi stari bogovi mogli pokušavati danas
održavati kontrolu. „Bilo tko bi se mogao pojaviti tvrdeći da je Isus ili Jahve”, piše
on. „No, s druge strane, ne bi bilo mnogo koristi od toga da se bogovi izravno obrate
masama. Vijesti o njihovu povratku proširila bi se na temelju povjerljivosti, bile bi
dostupne samo nekolicini svjetskih čelnika. Činilo bi se kao da se život normalno
nastavlja, ali s novim političkim ciljem. Mogli bismo otkriti njihovu prisutnost u neo­
bjašnjivim događajima, promjenama vladine politike ili ratnim akcijama koje uopće
nemaju smisla i možda u povećanju Vladine tajnovitosti.”
Drugi autori, poput Masonsa Halla i Mackeyja, zajedno s kršćankom Nestom
Webster, također prate trag tajnoga znanja natrag do Mezopotamije, ali podjelu izme­
đu ljudi i neljudi vide kao metafizičku borbu između svjetla i tame.
Godine 1920. Websterova je upitala: „Kako se može ignorirati djelovanje
Okultne Sile u svijetu? Pojedinci, sekte ili rase, raspaljeni željom za svjetskom pre­
vlašću, dali su borbene snage za razaranje, ali iza njih su prave sile tame u vječnom
sukobu sa silama svjetla.”
Mackey tvrdi da se drevno znanje sastojalo od „dviju velikih religijskih istina” -
jedinstvenosti Boga i besmrtnosti duše. Napominje da stari masonski „statuti” prate
trag tog skrivenog znanja ili „znanosti, kako se uvijek nazivalo, od [pretpotopnog

363
JIM MARRS

Noina oca] Lameka preko [legendarnoga sumerskog vođe] Nimroda, koji je uteme­
ljio’ ili izumio zidarski zanat prilikom izgradnje babilonskog tornja, pa preko [grčkog
matematičara] Euklida, koji ga je utvrdio u Egiptu, odakle su ga Izraelci prenijeli u
Judeju, a tamo su ga opet utvrdili David i Salomon prilikom izgradnje Hrama... doni-
jeto je u Francusku... Iz Francuske je prenijeto u Flnglesku...”
Hali tvrdi da se to znanje može iskoristiti da se „prijeđe linija koja razdvaja isti­
nito od lažnoga, duhovno od materijalnoga, vječno od privremenoga”. On navodi da
su drevno znanje prvim ljudima dali „njihov praoci, zmijski kraljevi, koji su vladali
Zemljom. Upravo su ti zmijski kraljevi osnovali misterijske škole... i druge oblike
drevnog okultizma.”
Upravo tom strahovitom i prastarom moći upućena je elita - kojoj se može ući u
trag i preko krvnog podrijetla i filozofije - nastojala uzurpirati i kontrolirati praktički
svaki veliki pokret za potpuni razvoj ljudskog potencijala, još odavno prije kršćanstva
pa sve do new agea. S obzirom na to da je jasno pokazano kako se to znanje - ili svjeto­
nazor - i dalje čvrsto zadržava unutar najužega kruga posvećenih u tajnim društvima,
čini se da postoje tri mogućnosti: malobrojna posvećena elita i dalje gomila bogatstvo
i moć u nadi da će stupiti u dodir s našim drevnim stvoriteljima (izvanzemaljskom
inteligencijom); ili je već ostvarila taj kontakt te je vođena i kontrolirana; ili njezini
pripadnici jesu ti drevni stvoritelji, Anunaki, zmijski kraljevi.
Ako je sumerska verzija naše povijesti točna, onda su Anunaki možda još ovdje,
pod raznim krinkama koje se temelje na naprednoj tehnologiji. Na kraju krajeva,
dok se razaranje Sodome i Gomore za nas dogodilo prije više od 4000 godina, za
Anunakije bi to bilo malo više od jedne godine.
Kakva god bila istina, moramo se čuvati vođa koji pokušavaju - bilo silom, mani­
puliranjem ili obmanom - usmjeriti cijele populacije u pravcu kojim ne žele ići i od
kojega možda uopće nema koristi.
Moramo priznati da iako mnogi „vođe” nisu na vlasti, možda kontroliraju naše
živote mnogo više nego bilo koji sitni birokrati zbog neumjerene moći koju imaju nad
onim što vidimo i čujemo.
U prošlosti su se ratovi i religija uspješno koristili kao kontrolni mehanizmi.
Danas, s nuklearnim oružjem koje masovne ratove čini nezamislivima te organizira­
nom religijom u opadanju, ekonomija - moć novca - postala je izabranom metodom
kojom najuža elita tajnih društava kontrolira mase.
Loša je vijest da je većina iznesenog u ovoj knjizi točna. Dobra je vijest da čitate
ovo, što znači da stoljetna urota radi kontrole ljudske sudbine još nije postigla potpun
uspjeh premda su znaci upozorenja posvuda. Iz perspektive 1948., George Orwell
opisao je sliku budućnosti kao „čizmu koja gazi ljudsko lice - zauvijek . Hoće li to
biti naša budućnost?
Dok ulazimo u treće tisućljeće, nove zamisli, nove ideje i novo znanje kao da nas
guraju naprijed sve bržim tempom. Vidimo da se naš svjetonazor i način razmišljanja
neprekidno razvijaju u nove obrasce shvaćanja u ovom očito neobičnom dobu.

364
 VLADARI IZ SJENE

U samo nekoliko početnih mjeseci 1999. godine, televizijskoj su publici prikaza­

ne razne emisije posvećene Vladinim zavjerama, NLO-im a, kontaktu s izvanzemalj-
cima, novim prostorijama i tunelima otkrivenim unutar velike piramide i nedvojbene
mogućnosti postojanja prapovijesne visoko razvijene civilizacije na Zemlji, uz obeća­
nje novih otkrića.
Mnogi od nas skreću pogled, nadajući se da se neće morati baviti prosvjetljuju-
ćim pitanjima koje novo znanje donosi. Izbjegavamo televizijske emisije i knjige koje
mogu poremetiti naš tradicionalni način razmišljanja.
Ali, to je uzaludno. Čujemo o tome u uredskim razgovorima, radijskim emi­
sijama, pa čak i povremeno u kratkim odlomcima u glavnim medijima. Rasprave o
temama koje su nekoć bile zabranjene sad su uobičajene.
Dakle, što valja činiti u ovom dobu duhovne bijede usred materijalnog obilja?
Znanje je doista moć. Vrijeme ja da se oni koji žude za istinskom slobodom
potrude - da se odupru silama koje žele prevlast putem straha i nesloge.
To ne mora uključivati nasilje. To se može činiti na skromne, jednostavne nači­
ne, primjerice da ne kupite novi sportski terenac, prerežete sve kreditne kartice osim
jedne, ne odlučite se za drugu hipoteku, umjesto da pogledate seriju na televiziji
pročitate neku dobru knjigu, postavljate pitanja i otvoreno govorite u crkvi ili sinago­
gi, prisustvujete sastancima školske uprave ili gradskoga vijeća, glasate za kandidata
s najmanje novca, učite o Pokretu za potpuno informiranu porotu i angažirate se
kad vas pozovu - općenito, da preuzmete odgovornost za vlastite postupke. Unatoč
sveprisutnom oglašavanju lota - legaliziranoga državnog kockanja - sve se plaća.
O dustajanje od pojedinačne moći u zamjenu za komfor i sigurnost dokazano vodi
samo do tiranije.
Vrijeme je za istinu - o našoj prošlosti i sadašnjosti, o tome tko doista vlada i o
tome što se čini ovom planetu u ime napretka i profita. Volite svoju zemlju toliko da
ćete gledati iza šovinizma i dnevnih parola kako biste u cijelosti vidjeli zastrašujuću
izopačenost i korumpiranost unutar državne vlasti i oligarhije. Ta istina mora biti
dostupna svima, ne samo elitističkim manipulatorima iz tajnih društava.
Vrijeme tajnovitosti je pri kraju. Ne čekajte medije pod kontrolom korporacija da
vam pruže informacije i objašnjenja. Čitajte i slušajte sve što vam je dostupno i tražite
izvore alternativnih informacija - na internetu, u dokumentarnim filmovima, u sta­
rim knjižnicama i nekonvencionalnim knjižarama. Čitajte i gledajte ono što inače ne
biste. Potom u miru razmislite. Služite se tim superračunalom pod imenom „mozak",
koje vam je dao Bog. Što je možda još važnije, osjetite što je ispravno u svom srcu,
svojoj duši, svojoj najdubljoj nutrini.
I sjetite se da ostaje jedna posljednja velika tajna. Ona je u rukama široke javno­
sti. A to je da nas ima više nego njih. I svakodnevno stječemo znanje.
To znanje dolazi iz inicijativa pojedinaca, ne iz Vladinih odbora ili od takozvanih
„stručnjaka”. Ako tko doista želi biti slobodan, najprije mora tragati za istinom, bez
pomoći plaćenih stručnjaka, akademskih snobova, medijskih učenjaka, svećenika.

365
JIM MARRS

gurua ili državnih vođa - svi oni forsiraju vlastite ciljeve.

Pravi inovatori poput Thomasa Edisona, Alexandera Grahama Bella ili Bili
Gatesa nisu prilagođavali svoje razmišljanje konvencionalnom znanju. Poput tih
ljudi, i mnogih drugih nalik njima, svaki pojedinac stvara vlastitu sudbinu. Mi smo
kreativna bića i želimo si stvoriti najbolji mogući svijet. No, to je nemoguće kad se
stvaralački proces temelji na nepotpunim i netočnim informacijama čija je namjena
usaditi strah i razdor.
Danas više nego ikad dosad ima ljudi koji iskreno žele mir i bratsku ljubav. Na
žalost, oni koji se bore za moć i kontrolu obično ih steknu. 1 žele ih zadržati. Ali,
vrijeme gole sile je prošlo. Danas mogu nadzirati šest milijardi pripadnika ljudske
zajednice samo obmanom i tajnovitošću.
Kad otkrijete istinu u svojemu srcu, ta se istina mora podijeliti, kao da se podiže
zavjesa s tajnovitosti koja pridonosi neznanju, strahu i zbunjenosti našega doba i
stvara nov duh ljudske snošljivosti i zajedništva.
Kao što stoji u Evanđelju po Ivanu 8,32: „...upoznat ćete istinu, a istina će vas
osloboditi.”

366
d'rti l-dmm ra KmSh
 J I M M A R R S

VLADARI
IZ SJENE
Kakva je veza između Velikih piramida,
templara, slobodnih zidara, Trilateralne
komisije te Francuske i Ruske revolucije?
Koji ljudi i koje skrivene sile stoje u pozadini
velikih svjetskih događaja i revolucija te
oblikuju pravi tijek povijesti?

U Vladarima iz sjene Jim Marrs, nagrađivan novinar i autor

nekoliko svjetskih bestselera (među kojima su Alien Agenda,
Crossfire: The Plot That Killed Kennedy i dr.), pronicljivo istražuje
najbolje čuvane tajne svijeta, prateći povijest tajnih društava
(masoni, rozenkrojceri, iluminati itd.) i moć koju su zadržala od
vremena drevnih civilizacija pa sve do današnjih dana.

Pritom M arrs iznosi na vidjelo kako i danas ta tajna društva,

pod okriljem različitih organizacija poput američkog Vijeća za
inozemne odnose, Trilateralne komisije, Bilderberške skupine
pa čak i CIA-e, tajno počinju i završavaju ratove, potpisuju
mirovne sporazume, održavaju klasne razlike te manipuliraju
tržištem dionica i kamatnim stopama, a kontroliraju čak i
protok informacija masovnim sredstvima priopćavanja...

Ukratko, Marrsova knjiga predstavlja zadivljujuću sintezu

povijesnih činjenica, od kojih su mnoge dugo bile skrivene
od javnosti, te otkriva ljude i organizacije koji vladaju našim
životima i oblikuju našu svakidašnjicu...