Ante SKEGRO EKSPLOATACUJA SREBRA NA PODRUCJU RIMSKIH PROVINCIA DALMACIJE I PANONIJE UDK 930.2 “652” Primljeno/Received: 198.103 Pribvageno/Accepted: 1998.12.15. Ante Skegro IR-10000 Zagreb, Hivatska Hivatski institut 2a povijest Opatiska 10 (Od panonsko-dalmatinskih rudnika srebra, kao uostalom i rudnika Zeljeza, wvelike je ovsila obrana rimskog limesa u Podunaviju. Stoga ne ienenaduje éinjenica da je rimska dréava ove rudnike, osobito rudnike srebra, strogo nadzirala te nastojala osigurati njthovu eksploataciiu i w najteseim vremenima. Inaée na panonsko-dalmatinskim prostorima srebro je intenzimo eksploatirano od pocetka 2 st. pa do propasti Zapadnog Rimskog Carsta. Nenjetko je proizvodnja nastavjena i Iijekom srednjega vijeka. Kijucne nije: srebro, eksploatacij, Dalmacija, Panonija Uvod Najvece kolitine stebra Rimljani su dobivali iz rudnika Sardinije (Healy 1991: 61), Hispanije (Richard 1928: 133-136; Davies 1935: 95-96, 98, 110; Healy 1991: 56; Grant — Kitzinger 1988; 757-758, 783; Rothenberg - Garcia Palomero - Bachmann - Goethe 1989: 57-70), Galije (PLIN., Nat. hist, 24, 164 i ds Davies 1935: 76-78, 80-82; Healy 1991: 56), Britanije (Davies 1935: 81, 147-148; Richmond 1955: 149-151) te s podrugja Ilirika, Tliritki su rudnici rimskoj drZavi dali goleme kolitine srebra, osobito tijekom prvih triju stoljeéa carstva, U antici je na podrugju Mirika najvige srebra proizvedeno na podrugju oko Ulpijane u Dardaniji (Kosovo), oko Domavije (u_stedisnjem Podrinju), na Kosmaju u zapadnoj Srbiji, na Rudniku u jugozapacinoj Srbiji te u bazenima rijeka Lima i Ceotine u Sandzaku (DuSanié 1977: 66-93; 1977a: 163-179; 1980: 24-46; 1989: 148-156; 1991: 217-224). U_gotovo svim nabrojenim regijama stebro se eksploatiralo i prije rimske okupacije. Identigna je situacija bila i na panonsko-dalmatinskim prostorima, gdje se eksploatacija plemenitih metala intenzivirala tijekom 1. st. poslije Krista i bila vilo Ziva do kraja 4, st. Nerijetko je ceksploatacija srebra nastavijena i nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. g. 89 Glavnina panonsko-dalmatinskih regija bogatin srebrom bila je pod nadzorom carskog fiska (iscus), pa je u skladu s tim bila organizirana i eksploatacija, kojom su uglavnom rukovodili carski upravitelji (procuratores, procuratores Augusti), najéesée iz viteskog staleZa, Uz njih u upravi su bili angazirani i nidi Ginovnici, najéeSe iz reda carskih robova i oslobodenika tj. pripadnici tev. familiae Caesaris, ‘THidesetih godina 2. st. uprava rudnika srebra bila je objedinjena po provincijalnom principu. Tijekom markomanskih ratova car Marko Aurelie (161.-180.) dao je reformirati upravu iliritkog rudarstva, kojom prilikom su svi panonsko-dalmatinski rudnici stavijeni pod uprava jednog carskog upravitelja (procurator metallorum Pannonicorum et Dalmaticorum), ‘Tijekom viadavine Markovog sina i nasijednika Komoda (180.-192.) odvojena je uprava dalmatinsko-panonskih rudnika srebra od rudnika Zeljeza. Eksploatacija srebra na panonsko-dalmatinskim prostorima i dalje je bila pod nadzorom carskih upravitelja (procuratores argentariarum Pannoniarum et Dalmatierum). Nije sasvim jasno Sto s¢ tada desilo sa dalmatinsko-panonskim rudnicima Zeljeza, koje je 201/202. g. zakupljivao krupni poduzetnik Gaj Julije Agetop, koji je u isto vrijemeA. Skegro » Exsplostacia srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacje.._« Opwsc.archscol. 22, 89.117 1998 vakupljivao i rudnike Zeljeza u nekim prekomorskim provincijama’. Od vremena cara Septimija Severa (193 211.) iz titula carskih upravitelja za rudnike srebra gubi, se provineijaina odrednica, pa se oni tituliraju ili kao upraviteli za rudnike srebra (procuratores angentariarum) iii. jednostayno carskim upraviteljima (procuratores August). § izuzetnkom 5. i 6, decenija 3. st, rudnici srebra imali su zasebnu upravu sve do kraja 4. st A. Eksploatacija srebra na panonskim prostorima (Argentariae Pannonicae) Eksploataciju. srebra_na_panonskim prostorima potvrduju razligiti rimski izvori, od kojih su najyrijednije posebne serije rudarskog novea, tzv. rummi metallorum kovanih za careva Trajana (98.-117.) i Hadrijana (117.- 138), natpisi koji spominju rudarsku upravu te pojedina literama svjedotanstva, Panonski rudnici srebra spominju se ili kao zasebne jedinice ili u zajecinistva sa dalmatinskim rudnicima, ispred kojih se na natpisima gotovo redovito navode. Unatoé epigrafskih i numizmatickih potvrda (Fckhel 1928: 446; Cohen 1882: 180, 181; Mowat 1894: 384, br. 6; 404, br. 12; BMC 535, br. 1860; Salict 1888: 36; Simié ~ Vasié 1977: 56, br. 1-3; Skegro 1994: 175-176, T. 2, br. 19, 24) ipak se nerijetko i samo postojanje rudnika na panonskim prostorima dovodi w pitanje (Mécsy 1962: $92; Débo 1968: 177). Nema sumnje da provincijalno atribuiranje panonskih rudnika srebra, kao uuostalom i rudnika Zeljeza, ovisi o poviagenju graniéne cxte izmedu Panonije?, Gornje Mezije (SaSel 1953: 262- 267; 1992: 555-558; Nagy 1969: 407) te Dalmacije. No za rudarske regije su, kao Sto je uostalom vidljivo i iz slugaja emitiranja posebnog nove, vijedila osobita pravila ‘Ukoliko su bili ukljuéeni u carski fisk provincijalne granice ih nisu formalno razdvajale. Na panonske rudnike srebra odnose se tri serije od pet primjeraka panonskog rudnigkog novea od cega tak tri primjerka potjetu sa Kosmaja (Marié 1955 a: 350; ‘Simié ~ Vasié 1977: 1-3). Serija s legendom IMP CAES TRAIAN AVG GER DAC P M TR P COS VIP P na aversu i METALLI VLPIANI PANN(ONICI) na tevers. emitirana je 111/112. g, (Eckhel 1928: 446; Cohen 1882: 180; Mowat 1894: 412, pl. XI, br. 19; BMC II] 234 #). Druga serija rudnitkog novca koja se odnosi na Panoniju na aversu ima lik Sola personificiranog w liku cara Trajana a na reversu legendu METAL(LIS) PANNONICIS (Cohen 1882: 181; Mowat 1894: 384, br. 6, 404, br. 12; BMC IIT 234 §; Simié ~ Vasié 1977: 56, OSUEK: (1(ovi)] Olptimo) M(aximo) | [prlo salute | C(ai) Iul(i) Agatho(pl c{onductoris) f(errariarum) Panno[niar(um) itema (ue) provinciar(um) | ransmarinar(um) | Gamicus ark(arius) | v(otum) s(olvt) (bens) m(erito). Usp. M, BULAT 1989: 36-38; LIUBL br. 1-3, br. 18-21; Stewenson ~ Roach Smith ~ Madden 1964; 555). Treéa serija panonskog rudnitkog novea, s glavom bozice srebra Dijane okrenute udesno na aversu, potpuno je identignog reversa prethodinoj seriji (BMC TIL 535, br. 1860; Simi¢ ~ Vasié 1977: 1-3). Ove su serije kovane izmedju 136. i 137. g. Panonski rudniki novac kovan 111/112. g. svjedodi da su rudnici srebra za Trajana bil u sastavu carskog fisk. Sligna je situacija mogla biti i za cara Hadrijana. U panonske rudnike srebra (Argentariae Pannonicae) po svoj se prilici trebaju_ubrojiti oni s podrugja oko Krupnja ase! 1990: 577), Zajate (Dusanié 1975: 136; Bojanovski 1982: 90; 1988: 200), Valjeva (IMS 1, str. 160), Loznice (Kanitz 1892: 135; 1903: 135; Gara’anin 1951: 145: TUR L 34, 74), iz. kolubarske regije (JMS I'str. 160), s Avale (Davies 1935: 215-216, Simié 1951: 181-190; DuSanié 1977: 165; 1980: 36) te Kosmaja (Papazogla 1957: 122; Bojanovski 1988: 187, bil 59). Eksploatacija srebronasnog olova u regiji Krupnja 1 zapadnoj Srbiji Kontinuirano se odvijala do kraja 3, codnosno do prve polovice 4. st. Na Avali se stebronosno olovo intenzivno eksploatiralo tijekom 2. i 3. st. Od sredine 2. st. ovi su rudnici bili povezani sa. Sirmiumom. Tako je dekurion Sirmija Tit Aur Marka Aurelija uv avalskoj rudnitkoj regiji posvetio dntvenik Jupitru, Majei Zemlji, Liberu i Liberi (IMS 7 16). Tz ovog je slutaja vidljivo da je wu rimskim rudarskim regijama, uz tipitno rudarsko bozanstvo Majku zemlju (Jerra mater) (Sanader 1996: 119-130) Stovan i Dionis odnosno njegov korelat Liber (Laufer 1956: 178 i ds Dusanié 1977: 58-59; 1980: 13, b. 28, 24, b. 110; 1982: 211, b. 2) Kosmajski se rudnici lociraju u Dalmaciju (Ladek = Premerstein - Vulié 1900: Bbl. 155; Rostowzew 1910: 408; Taickholm 1937: 161, b. 5), Panoniju (Papazogla 1957: 122; Mitkovié '1969: 257, b. 94: Alfoldy 1965: 27, b. 48; Bojanovski 1982: 93, b. 12; 1988: 187, b. 59; Wilkes 1969: 79, b. 7, 118) Gornju Meziju (CIL HT fasc. IVN, tab. IV, Vi; Domaszewski 1890: 133, 154, ks Velitkovié 1957 103; Mécsy 1962: 63, 133, 188, 195, 213, 216, 224; 1967: 160; 1970: 15-16; 19; Du’anié’ 1970; 70-71, b 83; IMS I, 95 i d., 162; 1977: 55, 89, k. 3; 1977 x 169, 171; 1989: 150, k. 3; Fluss 1932: 251-252; Zaninovié 1983: 88-94). Rudni¢ki nova iz Guberevea i Baba na Kosmaju (Marié 1955: 41; 195Sa: 350; 7MS 1, 8, 98; Simié ~ Vasié 1977: 56),”Zigovi_s olovnih odljevaka iz Baba na Kosmaju (JMS I, 162), slignost topionice iz Guberevea na Kosmaju sa topionicama u Domaviji (Radimsk 1893: 223, sl. 8, 228, sl. 12; Terrae | mati | [sJacrum | pro salutfe] | C{ai).Iul(i) Agalthopi con ductors) {ferrar(iarum) | Callimo[rjiphus vil(icus) | v(otum) stole) XI K(alendas) Mafi(as) [Muc iano et Fabian{o co(n)s(ulibus)}. Usp. Sergejevski 1963: 88 br. 1, sl. 1 ILJug. 779, AE 1973, 411; Dusani¢ 1977: 83,b. 202; P.rsted: 1985: 339-342. 2 Na osnovi natpisa C/L III 12723 1, Bojanovski 1972: 37-52, granicu izmedu Panonije i Dalmacije povlati kroz Domaviju © granici usp. i DuSanié 1980: 21-22.‘A. Stegro : > Bkoplostaca sebra nu podrufu rimskih provineja Dalmasje.. « Opvec archacol, 22, 89-17 198 Veliskovié 1957: 109-115, sl. 2 1 3) te pojava blagajnika fiska (arcarius fisci) u Jezevici kod Utitke Potege (ULlug. 1475) upozoravaju na povezanost avog, rudnickog bazena kako s dalmatinskim tako i s panonskim rudnicima, Ovome u prilog govori i ginjenica gradnje cestovnog sustava koji je preko Podege i Visibabe u zapadnoj Stbiji te Skelans u istoénoj Bosni (Méesy 1974: 207) ovw rudarsku regiju povezivao s rudarskim sredistem Domavijom (Gradina u Sasama kod Srebrenice) (Kanitz 1892: Zotovié 1973: 29; Bojanovski 1968: 250 i d; 1987: 133). Na Sirem podrugju istogno od Kosmaja nije bilo rimskih rudnika (Vasié - Simié 1977: 52). I srebro proizvodeno u Gornjoj Meziji u Italiju se takoder transportiralo preko Dalmacije (Mirkovié 1971: 269). Sve ovo upuéuje na zakljuéak da je ova rudarska regija bila u sastavu dalmatinsko-panonskih rudnika srebra. U_kosmajskoj regii registrirano je preko 5.000 antigkih rudarskih okana (pingae) (Tackholm 1937: 166; IMS Is. 111; DuSanié 1980: 36, b. 226), vise talionica (officinae plumbariae) (CIL IM 6331; ‘Tackholm 1937: 168-170; Veligkovié 1957: 109-117; IMS I, 160-165; Dusanié 1991: 221-223) i vige odljevaka sirovog olova (massae plumbeac) (IMS 1 s, 111-112, br. 1160-165; DuSanié 1991: 219-221; Kolendo 1987: 87-98; Werner 1986: 561). Ukoliko se uz. kosmajske rudnike moze povezati rudnitki novac s legendama ‘metalli Ulpiani (Dusanié 1980: 13, 39) i metai(is) Ulpianis (BMC II p. 235 # b), onda je sigurno da je sustayna eksploatacija srebronosnog olova na Kosmaju otpotela najkasnije za Trajana te da je ova rudarska regija bila u sastavu carskog fiska. Legenda SC's nekih primjeraka ovog novea (RIC III, CIX; Mowat 1894: 392 i ds Simié Vasié 1977: 52) upozorava na éinjenicu da su ovi rudnici tijekom 116/117. g. bili u nadleznosti Senata (Dusanié 1980: 39). U kosmajskoj regiji Rimijani su srebronosno olovo kontinuirano eksploatirali od 1. do 4, st. (GaraSanin 1951: 151-154; DuSanié 1980: 36-37). ‘Tijekom kasnog Carsiva kosmajski su rucdnici bili povezani S municipiumom Aureus Mons (Mécsy 1974: 44) Provincijalna pripadnost Rudnika bogatog stebrom, olovom, bakrom i zlatom takoder je sporna (Simié 1951: 195-205). Ova se regija stavija u Dalmaciju (Ladek ~ Premerstein — Vulié 1900: 166; Tackholm 1937: 161) kao i u Panoniju (CLL HHT 1555; Domaszewski 1890; 129-154; Wilkes 1969: 79, br. 7; Mécsy 1970: 45). Eksploatacija srebronosnog olova i drugi ruda na podrugju Rudnika najyjerojatnije je takoder otpotela za Trajana, a zenit je dosegla u vrijeme viadavine Severd i tijekom druge polovice 3. st. 1. Upravni aparat Prije reforme uprave iliritkog rudarstva, sprovedene za Marka Aurelija, cksploatacijom srebra na podrugju Kosmaja rukovodio je carski upravitelj. (procurator Augusti) iz reda carskih oslobodenika’. Time bi pripadnost ove rudarske regije carskom fisku, osim w rudnigkom noveu s legendama mecalli Ulpiani i metal(lis) Ulpianis, dobio i dodatnu_potvrdu. Pri kraju prve polovice 2. st. pojavijuju se carski upravitelji za rucnike srebra s provineijalnom odrednicom (argentarite Pannonicae). Za razliku od upravitelja rudarskih regija u Polimiju na jugoistoku Dalmacije i Kosmaja koji su bili carski oslobodenici, upravitelji panonskih rudnika stebra potjecali su iz redova rimskih vitezova. Oéito je da je njihova sluzba bila znatno Sirih ingerencija nego ona Koju su obnaéali carski oslobodenici Bez sumnije se radilo o upravijanju eksploatacijom stebra nna podrugju provineije Panonije, dok su carski lbertini nadzirali eksploataciju u pojedinim rudarskim regijama. Poznata su trojica upravitelja panonskih rucinika srebra. Lucije Krepej Paul‘ i Marko Antonije Fabijan su bili seksagenarij’, dok je Lucius Sepi—J Petronianus bio centenzri*. Ovi su upravitelfi eksploatacijom srebra. na panonskim prostorima rukovodill prije objedinjavanja s upravom dalmatinskih rudnika srebra potetkom viadavine Marka Aurelia 8 GUBEREVAC (KOSMAD): Jovi et Herculi | templum fecit | Vecitia Tyranni Aug(usti) | lib(erti) proc(uratoris). Locus datus | ab Appaco Hermete et Fabis | tribus. Usp. CIL IIf 14536; Ladek ~ Premerstcin - Vulié 1900: 133; Vulié - Ladek ~ Premerstein 1903: br. 71; Papazogl 1957: 122; DuSanié 1977: 88, b. 227; IMS 1 103, “ATTALEIA (PAMPHYLIA): [— praefectum alae I Cannene} | fatium, proc(uratorem) Aug(usti) argentafriarum | Plannonicarulm) J f= per Lucium Decimium Apronianum lefgat}um. A(obx1ov) Kpexeptiofy] A(ouxtov) vidv Zepyia’ Matiov txapzov oxeipns a’ ONOA |]? [Juxfig, xewlapyov Aep@vos p’ Bon O08,’ Exapov etanc a’ Kavvapatioy, éxtspo'nov tod DeBaotod dpyupopoxay MavvoviKDy *[--/ b1& Aouxtov Aexfo) Ampaviavos mpeopevt09. Usp. AE 1915, 46; Pflaum 1961: 146; Débo 1968: 277. + VIMINACIUM: Marco) Antoni(o) | M(arci) fltio) Fabia (tribu) | Fabiano, proc(uratori) | XL Galliarum | et portus item, | ‘argentariar(um) | Pannonicar(um), | e(onduetori) portori(i) Iisrci, | patrono bono | Mercator tiers). Usp. Vulié 1905: Bb. 3; AE 1905, 152; ILS 9019; Pflaum 1961: 150; IMS 11 69; Débo 1940: br. 67; Débo 1968: 278; P. Orsted 1985: 329 i d. © CESAREA (MAURETANIA): L(ucio) Seprif— fiio)] | Petro(niano] | pracftecto) cofh(oris)— efivium) R(omanorum)] | volufntarior(um)} | trib(uno) mfi(itum) leg(ionis)] | secundfae Traian(ae)} | fortis, pr[agffecto) alae] | Agrippianfae miniatae] | ‘archistatofri pragffecti) Aeg(ypti] | praef(ecto) ela[s(ss)— ] | a comfentaris} | pracftecti) {praetorio] | proc(uratori) Mjoesiae] { inferiorfs} | procturator) | argentariar(um) | Pannonicar(um) | proc(uratri) proviniciae Mauret(aniae) Caesariens(s) | Cl(audius) Quintosus | dic(urio) (sie! alae Thrac(um) | strator eius | ob merita. Usp. AE 1958, 158; Pflaum 1961: 146, 150, Add. 146 bis, add; Débo 1968: 279, aA. Skegro + » Eksploatacia srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmaclj.. «, Oprse. archaeal, 22, 89-117 1998 B. Eksploatacija srebra na podrugju Dalmacije (Argentariae Delmaticae) 1. Ixvori 1 eksploataciju stebra na dalmatinskim prostorima potvrduje rimski rudnigki novac, rimski natpisi literarna svjedoganstava, kasnoantigki itinerari i dr. God. 102/ 103. emitirana je serija rudnigkog novea s Trajanovim likom na aversu i legendom /IMP} TRAIANO AVG GER DACICO P M TR P COS V P P te Monetom (Aequitas) i legendom METALLI VLPIANI DELM(ATICY na reversu (RIC I p. 234+, 235%; tab. 45, 14). Desetak godina kasnije, tofnije 111/112. {g emitirana je serija rudnigkog novea sa istim likovima te legendama IMP CABS TRAIANO AVG GER DAC P M TR P COS VIP P (na aversa) i METALLI VLPIANI DELM(ATICD (na reverst). Poznata su tri primjerka ‘Trajanovog dalmatinskog rudnigkog novea (Eckhel 1828: 445; Cohen 1882: Trai, 183; Mowat 1894: 383-384, br. 5, Pl. XI 7; Kellner 1895: 195, 126; 1897: 126, sl. 162; RIC II 294, br. 705; BMC s. 234; Lenormant 1969: 240; DuSanié 1971: 542)". Rudnigki novac za dalmatinske rudnike srebra kovan je u tri varijante i 2a vrijeme vladavine cara Hadrijana (DuSanié 1971: 542, $44). Prva verzija na aversu ima okrunjen glavu bozice Dijane okrenutu udesno, a na reversu jelena okrenutog ulijevo, Oko jelena je legenda METAL(LI) DELM(ATICD). Druga varijanta na avers ima glavu iste bozice s kosom u vidu pundze, dok joj je revers identian prethodnoj varijanti (RIC II 474 br. 1013; BMC 534 br. 1854 1 d.; Simié — Vasié 197 br. 20 i 21). Poznato je Sest primjeraka novéiéa s Dijanom na aversu i legendom METAL(LI) DELM(ATICL) na reversu (Mowat 1894: 390, br. 13 i 14, PL. XT 12, 13, 14; RIC I 474, br. 1014; RIC TM, p. 534 br. 1854, 1855, tab, 98, 7; BMC 534, br. 1856; Simié — Vasié 1977: 58, br. 18-21)%. Indikativno je da je jedan primjerak rudnigkog novea iz Trajanova vremena pronaden u ostacima rimskog naselja Aguae S[—] na Hid2i kod Sarajeva (Kellner 1895: 195, sl. 126; 1897: 126, sl. 162). Ukoliko se prihvati tumatenje da su na rudnitkom noveu prikazana navedena bozanstva, a koja bi trebala simbolizirati srebro, onda se moze zakljuéiti da je cksploatacija srebra u organizaciji dréave na podrugju Dalmacije otposela na samom posetku 2. st, najyjerojatnije u joku ‘Trajanovih priprema za osvajanje Dacije. Za ‘Trajana je, najyjerojatnije w isto vrijeme, intenzivirana i cksploatacija alata u Dalmaciji (Skegro: 1998), na sto upozorava pojava predstavnika upravnog aparata za rudnike zlata (aurariae Delmaterum)’. Gdje se na podrugju Dalmacije za Trajana stebro toéno eksploatiralo nije jasno, Istrazivanja pokazuju da je ovaj metal u antici kopan kako na sjeveroistoku tako i na jugoistoku ali i vu sredi’njem dijelu ove provincije. Rudarska okna, Sjadi8ta te tragovi pogona za primarnu preradu srebronosnog olova razasuti su po sredisnjem i gornjem Podrinju u isto&noj Bosni, na Kosmaju i Rudniku w zapadnoj Srbiji te u regijama Ceotine i Lima u Sandéaku, Srebro je cksploatirano i uz potok Pavlovac bliz njegova utoka u rijeku Fojnicu (Katzer 1901: 4-12) te na podrugju Kregeva u sredignjoj Bosni (Pasalié 1954: 54). Tako su tijekom razvijenog i kasnog stednieg vijeka te u veijeme osmanlijske okupacije w regiji Olova u srediinjoj Bosni proizvodene velike kolitine olova (Daveies 1935: 189-191; Simié 1951: 139-146; Kovatevié 1961: 139 i ds Kovatevi¢-Kojié 1987: 145-150) nema sigurnih podataka da je ovaj metal na tom podrugju eksploatiran iu antitko doba. Argentaria Srebro se na podrugjima koja su bila ukljuéena w sastav province Dalmacie uglamnom pronalazi u spojevima sa cinkom, olovom i piritom (Ricker 1901: pass; Katzer 1926: pass, Ramovié 1960: 34-36), Gia se najbogatia leita nalaze na planinama Kvare, Staroglavica i Ludmer izmedu Jadra i Drine u istoénoj Bosni (Ricker 1901: pass; Ramovié 1960: 34-36) i gdje tona rude daje 8% cinka, 6% olova i preko 100 grama srebra (Ramovié 1960: 36). Iz rudnika s prostora KvarecLisae, Guber-Alzli¢a-Vitlovac, Fojhar-Kutli¢i- Cumaviéi, Orlovine kod Citevca, te s podrugja Babca, Mihaljeviéa, Lipenoviga, Brane, Miloljeviéa kod Bratunca i Lonjina ‘iskopano je preko 800.000 tona rude i proizvedeno preko 120 tona stebra te oko 50.000 tona olova (Pogatschnik 1890: 125-130; 1894: 152-157; Radimsk 1891: 1-3, sl. 1; Ramovié 1960: 39; 1981: 79 i ds Bojanovski 1965: 106; 1988: 197). Kod Srebrenice u istognoj Bosni, uz potok CiGevac, registrirano je vise veéih olovno-stebrenih stjaéista (Pogatschnik 1894: 153, Fig, 1). No eksploatacija srebronosnog olova ni na ovom prostoru nije otpogela s Rimljanima. Prije > Prema Carsonu 1990: 39, emitirani su prije 104. g, a po Mowatu 1894: izmedu 104, i 111. © Trajanovoj titulaturi usp. Kneiss! 1969: 58.90. * Dijenin lik na novew je posebno protedirao Hadrijan, pa bi Dijana kao bozica lova i jelen mogli predstavijati carsku lovaéku virtus, Upor. Melville Jones 1990: 98. U vrijeme Hadrijana stavljaju ih Stewenson ~ Roach Smith ~ Madden 1964: 555; Dusanié 1971: 542. © SALONA: D(is) Mlanibus) | Thaumasto | Aug(usti) conmenttariesi aurarifarum Delm(a)tarum | felicissimus dis(pesator titullun prosuit). Usp. CIL UI 1997 = CHL. XI 3860 ILS 1603; DuSanié 1977 a: 165; 1980: 48; RIGNANUM (ITALIA): Iovi Op(timo) Max(imo) | M(arcus) Ulpius Aug(usti) Ubfertus) | Thaumastus, | a commentariis | operum publicorum | et rationis patrimoni | d(ono) d(edit). Usp. CIL XI 3869 = ILS 1603, Kolb 1993: 134, 309.A. Skegro : » Eksploatacja srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacije.. «, Opise. archacol. 22, 69-117 1958 imske okupacije srebro su ovdje eksploatiraliilirsko- _rimskih gradana u ovoj regiji koji su gradansko pravo panonski (Ramovié 1960: 37; 1981: 79-97) te keltski _stekli upravo od careva ove dinastije (Bojanovski 1988: rudari i metalurzi (PRE 18/1 (1903) 124; Pink 1939: 183-184, 187) te Vespazjanovo dodjeljvanje municipalnog 127-128; Pabalié 1960: 93). Sira regija Stebrenice po statusa’ jednom od tamosnjih naselja (municipium svoj prilici je u antici je oznaéavan kao Argentaria. Malvesatium) (Alfoldy 1968: 1004-1009; Bojanovski Kao takav rogistriran je na kasnoantickim itinerarima, i 1968: 241-262; 1980: 177). U ovoj regiji potvrdena je to na zavréetcima magistralnih cesta koje su polazile iz i prisutnost upravitelja dalmatinskih rudnika srcbra dalmatinske Salone (Zab. Peut. VIL 1, 2; Itineraria — (procurator argentariarum Delmaticarum) koji se Romana, 472) te panonskog Sirmiuma (Tab. Peut. VI datira u vrijeme izmedu 130. i 150. g."" te jednog bez 4, 5; TIR L 34, 30; Davies 1935: 193-194, Simié 1951: sumnje rudarskog vilika (vilicus) iz 3. st. 163-170; PaSalié 1960: 73, 93; Alféldy 1965: 154-155; ee 2 acbronoan slow casploetrone panonskim prostorima ravnalo se iz rudarskog naselja tegiju Srebrenice srebronosn ee in Domavije. Ako je suditi po rimskom novcu (Radimsk ee ee ead ee USD 100259 Lava 0ST OG {iekom ransilenog srednjeg vcka, w Gem su predniati Theta 1991; 241; Bojanovski 1982: 106; 1988: 197) Paprogtant Sai ies 187: pass; Kovabevi 1961: atpsima (Patch 1902: 109-111, si: 47 Bojancwkt 127 £2), U reel edn Podinj, Rimini so dedi 62"4" 12), za zakju je da je srcnonomo low cksploatiratitjekom druge polovce 1. st. $ obzirom na FeBOns Domauiie naintensivnje ekeploatirano tiekom ‘osjetnije smanjenje priliva plemenitih metala s podrugja _-4TUBE olovice 2. te tijekom 3. st. Miljokazi sa ceste Serene Argentaria-Salona® syjedoée 0 Yivom prometu over, Carthago Nova w Hispaniji (Blézquez 1978: 33, 145; 7 7 Haley 1991: 92) cksploatacija srebronosnog otova uy _estom ut vemenu S0-th do 80-th godina 3. s. (Bojanovski 1981: 125-199). Intenziviranje prometa ovom cestom regiji Srebrenice intenzivira se od 70-tih godina istog anne Fi stoljega kada se pojavijuju i najstarji carski novel —-Prvenstveno je bilo uzrokovano pritiskom germanskih Eksploatacijom srebronosnog olova na dalmatinsko- 281 i ukopi 0a, Sarmata i Kvada na srednje Podunavije (Gerov (Radimsk 1893: 251; 1896: 241) kao i radarski ukopi 2 (Patsch 1910: 192-193, sl. 33 i 34; Srejovic 1965: 8, ae ae wae yn oa bile ol neposredno 12), Ako je suditi po numizmatickim izvorima eksploatacja YS rudnicima plemenitih metala. Primjerice srcbromoog alors oa pod adv setd sata oti su, iskorstvsi Valerijanov vojai pohod na Perzijance Drine u istotnoj Bosni (Pogatschnik 1890: 125-130; ‘© Galijenov na Rajau 254. g., opljackali dardanske i 1894: 152-157; Radimsk 1891: 1-19; 1992; 1-24; Pudmike oko Domavije (Mirkovié 1977: 249-258). Na 1893: 218-253; 1894: 1-47; 1896: 202-242; Simié . opasnosti koje su u tom vremenu zaprijetile granisnim 1951: 139-142, 146-148; Patalié 1954: 60-62, 70-71; Prostorima Panonije i Dalmacije, gdje se 1 nalazila Bojanovski 1982: 99-106, 112-114; 1988: 193-203) je _lavnina rimskih rudnika srebra, upozoravaju primjerice do izbijanja gradanskog rata 68/69. g. bila u nadleznosti i ostave iz Loznice'*, Dvorske kod Krupnja" te iz rimskog senata (Radimsk 1893: 251), da bi u sastav _Obudovea kod Bosanskog Samca® carskog fiska (JLfug. 1475) po svoj prilici ula u ksploatacijasrebronosnog olova na poxtrugu izmedu me kratkotraine Galbine viadavine (68-69) ili Jadra i Drine uw istotnoj Bosni nastavila se i nakon najkasnije poetkom Vespazijanove viadavine (69.-79.) Propasti Zapadnog Rimskog Carstva, na sto bi uputivalo (Bojanovski 1967: 2, sl. 1; Imamovié 1977: 372, br. i podizanje bazilike u Staroglavcima kod Srebrenice u 113)". Da su bill vlo interesantni 2a prvu Aavijevsku —vrememu 5/6. st. (Bojanovski 1982 a: 146-149), inastu (69-96.) vidljivo je i po poveéanju broja Eksploatacja srebronosnog olova ovdje se nastavila t "© poltigkoj situacié ovog vremena Usp. Grass 1973: pass "\ DOMAVIA: -procuratori)arg(entariarum) Delimatic[rim- {qui ob honorem] magisratus | dnafros-deit-t-Io fio decurini) colfoiae) Sirimi(esis) faminif-qu vet] ans XXII mensibus It deta T{-marij et fio barssim[s bene marentbus foot. Usp UL Il 12739 = 12740 = AE 1948, 243; Sergeerski 1947: 16 i dj AE 1048, 243; Pllaum 1961: 399, 8 1063; Thug. 85, Mrozek 1968: 47; DuSenié 1977: 86, b. 212; Bojanovski 1982: 104 = KARAN kod Skelana: CIL 111 8350. ' Tumedu Debelog brda i Tisovea (Kuti) na Romaji su mijokaci u ast: Fiipa Ml (244-249) CYL II 13306 1 Votusjana (251-253) Cl. Il 13307; Wz Berkovine na Romani su miljokazi w éast Decija Trajana (249-251) CIL. It 13309. CIL MH 13310, Ye Han Pjeska ‘sa mijokaci u east Hereniju Btrusku (251) CWL 11 13312, Aureljanu (270-275) CHL I 13314 i Klauaja Taste 275.276.) Clb Ill 13313. lz Lake na Jadru je Volusjanov ‘iljokae: CIL IH 13316. S Romane oo rljokaci u Gast Probu (276-282): Patsch kod Balié 1895: br. 39, i Dioklecjanu (284-305,: Bojanovaki 1981. 140. “ Ostava iz Loumice imala je slican karakter kao i ostava iz Dvorske. Usp. Marg 1956: br. 12, . 180. ' Ostava iz Dvorke sadrdavala je preko 485 rimskih srebrenjka i nakita iz vremena od Septimija Severa (193-211) do Galjena (253.268, Usp. Marié 1956: br. 11, s, 180; Mirkovie 1977: 250250 " Ostava iz Obudovea sadréavala je preko 80S primjeraks rimskog novea od Gordjana IIT (238.244) do Postuma (260. 267.) Usp. Petrovié 1955: 181-196 93A, Skegro » Eksploatacja srebra_na_podrudju_rimskih_ provincia Dalmadie. ss Opwsc._archaeol. 22, 89117 1998. tijekom 7. stoljeca (Bojanovski 1982 a: 149), a na sirem podrugju donjeg Podrinja i kroz cijeli_ srednji vijek (Dinié 1955: 46-47, 71-73, 108; Simié 1951: 148- 149, 303). ‘Ako je suditi po grobnim prilozima iz antitkih nekropola s podrugja Srebrenice u rudarskim je postovima tijekom 1. i 2. st uglavnom bilo angadirano_ilirsko- panonsko i keltsko pudanstvo (Baum ~ Srejovié 1960: 2; Srejovié 1965: 12), dok su uw upravi i u talonigarstvu, kao uostalom i u drugim rudarskim regijama Tirka, bli angatirani majstori doSfjaci. Vidi se to i iz Ginjenice da se broj stranaca iz uglednijih italskih obitelji (Barbi, Camimii, Catilii, Papinii, Salvii, Tessit) (AMfoldy 1965: 155) u Domaviji stalno povecavao. Osim Italika w rudarskom sredists Domavji potvrdeni su i Grei (Patsch 1914; 187; Srejovié 1965: 10, T. VI 4) te Orijentalei (CUL MIT 12722, CIL Ill 8362, CILMI 12783, CIL Mt 8297; Paskvalin 1961: 203 i ds Alfoldy 1965: 187-189; PaSalié 1984; 200; Bojanovski 1982: 101, b. 30,). U Domaviji_ se, osim latinskim Komuniciralo i grékim jezikom (Patsch 1897: 238; 1900: 177-182; 1910: 192- 195; 1922; 87; Pavan 1958: 95; Srejovié 1965: 10-11). Sigurnost su ovdje, kao iu drugim znatajnijim rudarskim regijama Tirika, nadzirali pripadnici razigtih vojnikih beneficjarskih postrojbi (Baum ~ Srejovié 1960: 28) 3. Eksploatacija srebra na podrudju. gornjeg Podrinja Gomje je Podrinje u antici bilo ukljugeno w sastav velikog carskog posjeda (DuSanié 1980: 23, 24), Gije su granice, ako je suditi po Zrtvenicima Terminusu i Terminusu-Liberu, na sjeverozapadu dosczale do Ustikoline kod Fote (AE 193% 301; ILlug. 1572, 1573)" te Goraida w istotnoj Bosni (CIL HI 8371). Sigumost sjevernih dijelova ovog podrudja osiguravali su takoder pripadnici vojnickih postrojbi potvrdenih wv Sopotnici kod Gorazda (CIL II 8370 = 13856)" ‘Atheoloski i toponomasticki izvori upozoravaju na postojanje rimskih rudnike iu slivy rijeke Kolumne, ‘oko Ustikoline te oko same Foge wu istotnoj Bosni (Patsch 1910: 203 i d; 1912: 162-165; Bojanovski 1987; 97-103; 1988: 210), Tako su tragovi_anti¢kih rudnika, topionica te Sljaéista registrirani u Potpoéi u Robovidima kod Fote (Pasalié 1954: 63; Bojanovski 1987: 101). Inage u regiji Foe takoder su eksploatirani bakar i zlato. Cini se da se eksploatacija ruda na ovom podrugju takoder intenzivirala u Tiajanovo vrijeme (Patsch 1893: 86; CIL IMT 8371 = 12752; PATSCH 1894: 54; 1896: 244), a nastavila se, sudeci po jednoj ostavi iz Ustikoline, i u vrijeme Lucija Vera i Marka Aurelja (161-169.) (Sergejevski 1943: 176). Rudari su ina ‘ovom podrudju potjecali iz redova lokalnog puéanstva dok su rukovodni i tehnoloski kadar i ovdje Ginili doijaci. Prisutnost stranaca potvrduju Zrtvenici Jupitru u Miljevini kod Foée (/Llug. 85) te artvenik grékim natpisom sa Crkvine u Kalagi kod Goradda (Kajmakovie 1981: 148, sl. 14, 152, sl. 18). Grei su u rudarskim regijama Dalmacije po svoj prilici bili angazirani u upravi, u poduzetnistvu te u tehnigkim poslovima, Osim intenzivnog rudarenja na podrugju gorjeg Podrinja bilo je i poljadjelstvo dobro razvijeno, sto se vidi i iz postojanja manjih odnosno veéih gospodarstava $ villama rusticama, Ostaci jednog ve6eg gospodarstva regjstrrani su u Dvilinu na desnoj obali Drine (Bojanowski 1987; 122), 4. Eksploatacija srebra na jugoistoku Dalmacije Jugoistok Dalmacije u predrimsko su doba nastaval iliski Pirusti (Katigié 1962: 110; Alfoldy 1963: 194; 1965: 56-57; 1968: 1009; Benae 1987: Bojanovski 1988: 204), &iji su majstori tijekom 2. st popravijali uvezeni gréki, ali i samostalno izradi zlatni i srebrni nakit (Truhelka 1909: 425-441; Zotovié 1987: 56). Da se radilo o rudarstvu vignoj populaciji vidi se i iz Einjenice preseljavanja potetkom 2. st znatajnog broja Pirusta u Dakiju gdje su bili angadirani nna eksploataciji zlata (Patch 1897: 665-673; Nocske 1977: 342; TC VIII, TC VI; Zaninovié 1995: 111- 115). Lu Daciji su Pirusti stvarali vlastita nasefja te prenijeli kult boga Silvana (Condurachi u: Dunand Léveque 1975: 189; Mrozek 1982: 143). Rimljani su radna bogatstva intenzivno eksploatirali i'w regijama Ceotine te Lima, koje su medusobno, tes rudarskim sredistem Domavijom, dobro cestovno povezali (Zotovie 1973: 24, 29). Podrugje oko Pljevalja u regiji Ceotine obiluje olovors, cinkom, bakrom te srebrom (Zotovié 1973: 24). Ako je suditi po velikoj koncentraciji ilirskih tumula onda je opravdano pretpostaviti da je cksploatacija rudnog bogatstva i ovdje otpotela znano prije rimske okupaci. Radilo se bez sumnje 0 lokalnom ilirskom pucanstvu koje je u rudarstvu bilo angazirano jiu vrijeme njegovog intenziviranja od strane Rimljana (Knezevié 1979: 25, 77-83; 1983: 77, 78). Antitka radarska okna razasuta su duZ cijelog toka Ceotine do ajenog wéa u Drinu (Knezevié 1983: 77-84; Bojanovski 1987; 97-103). Najvige rudnika registrirano je na podrugju Pljevaljskog polja, (Zabrde, Podrogatac, Ljué, Vrbica, KruSevo, Kakmuze, Hoéevine, Majkovac, Mataruge, Maota). Na podrugju Suplie Stijenc kod Plievalja ruda je eksploatirana i iz podzemnih prokopa (hodnika). 1 Getvenictistog bo¥anstva stitili su i granice noritkih rudnika, Usp. NOREIA, (Friesach): CHL. IIT 5036; Orsted 1985: 221. © © vojsci na carskim posjedima: Tackholm 1937; 138-140; Burian 1957: 543-544; Noeske 1977: 313; DuSanié 199%: 585.596, \ CAVIERTOM sa CVE; Usp. Noeske 1977: 277. 94 esA. Skegr0 © primarnoj preradi rude na ovom prostoru svjedode kako sirovo srebronosno olovo, tako i sljadita, ali i tragovi rimske putne mreze (Knedevié 1983: 77-84) Rimljani su neke rudnike od lokalnog pucanstva preuzeli i u Polimiju. Medu njima su svakako bili i radnici s podrutja Cadinja kod Prijepolje. I u pojedinim raseljima ovdje se i Zivot Kontinuirano nastavio. Tako je primjerice utvrda Pirusta sa Gradine u Cadinju izravni prethodnik rimskom naselju u Kolovratu kod Prijepolj (Bojanovski 1987: 110). Inage je, na podrugju Cadinja nna prostoru od nekoliko kilometara registriran veti broj antigkih rudarskih okana, olovnih sljaéista, pronalazi se rimski rudarski alat, a registrirani su i ostaci veée talionigke peéi (Zotovié 1973: 21). Ovdje je takoder registrirana prisutnost carskih oslobodenika iz reda tzv familiae Caesaris, koji su uglavnom bili redovita pojava u rudarskim regijama koje su bile od osobitog interesa za rimsku drJavu. Prisutnost osoba bliskih carskom dvoru upozorava na pripadnost i ove regije carskom fisku, Veéi antigki metalurski pogoni Polimlja nalazili su seu Cadinju kod Prijepolja (Bojanovski 1988: 213, b. 67). Antiéke rudarske aktivnosti su iu Potimlju, osobito na podrutju Cadinja, snino pridonosile urbanizaciji te razvoju rimskog naselja koje se nalazilo u blizini Kolovrata kod Prijepolja. Snaniji uspon ovog naselja otpoteo je od vremena Hadrijana odnosno od sredine 2. st. poslie Krista (Zotovié 1973: 20, 23). Kad je eksploatacija srebronosnog olova i drugih ada na jugoistoku Dalmacije otpotela, nije w potpunosti jasno. Ako je suditi po prisutnosti rimskog viteza Marka Ulpija Gemelijana u ovoj rudarskoj regiji (Sergejevski 1940; 20-22, br. 4, sl. 4; Valié 1948: br. 287; ILlug 73), onda bi to moglo takoder biti Trajanovo vrijeme. Sudeéi po osobama s carskim gentilicijima (CHL IIT 8320, 8317, 8326, 14606, 14605; Vulié 1931: 284, 285, 287, 331; 1948: 336; Cermanovié - Kuzmanovié 1969: 118, 119; Mirkovié 1975: 98, br. 4 1 99 br. 5), Pripadnicima vojnih jedinica™, te velikom broju Malika poduzetniékih obitelji (Aemilii, Baberii, Caesii, Exgnatii, Gavienii, Paconit, Pletorii, Statii) (Alfoldy 1965: 153; Pavan 1958: 202-205), eksploatacija je intenzivirana tjekom 2. i 3. st. T ovdje su u metalurskom procesu glavnu ulogu imali Orijentalci potvrdeni istotnjackim kultovima (Serapis, Izida”, Mitra”), Rudari ® Usp. Prijepolje: Vulié 1931: 1271S + p. 2255; Zorovi » Eksplostaclja_srebra na podrugju rimskih provincja|Dalmac ss Opvse, archaeal, 22, 89-117 1958 su i ovdje regrutirani iz redova lokalnog puéanstva, ali i sa strane, Sto se vidi i iz éinjenice da su 2a Trajana ovdje dovedeni pripadnici delmatskog plemenskog saveza 5 prostora Krke i Cetine (Katiéié 1963: 255 i ds AlfOldy 1965: 57 i d.; Rendié-Miodevié 1971: 171-172; DuSanié 1980: 23)". Intenziviranje rudarstva u regiji Ceotine odrazilo se i na poveéanju broja puéanstva, na Sto upozoravaju kako nekropole municipiuma SJ iz Komina kod Pljevalja (Cermanovié-Kuzmanovié ~ Srejovié 1964: 105, 151; 1965: 144-145, 195; 1966: 115-116, 213; 1967: 113. LS, 213; 1972: 91-93; 1973: 71-72; 1974: 89-90; 1975: 104-105; Cermanovié-Kuzmanovié ~ Srejovié markovié 1977: 77) tako i sam uspon ovog naselja®* koje je municipalni rang uspjelo steéi za Marka Aurelia (Patsch 1902: 115-121; AlfOldy 1965: 153; Garaganin 1951: 223; Cermanovié-Kuzmanovié 1967: 201-205; 1968; 105; Mirkovié 1975: 106: Bojanovski 1988: 177, b. 2). Mogla je to biti i neposredna posljedica intenziviranja rudarstva u ovoj regiji za markomanskih ratova, Na intenziviranje gospodarskih aktivnosti tijekom prve polovice 3. st. izmedu ostalih upozoravaju i natpis uu Gast cara Makrina (217-218) iz 217. g. (CIL HT 8307), te mijokaz Maksimina Tratanina (235~238.) iz oko 236. g, (Sergejevski 1940: 154, sl. 23, 25). U spomenutoj je regiji snaéno bilo razvijeno i stoéarstvo (Mirkovié 1975: 105, b. 42; 1971: 269-270; 1-8), osobito konjogojstvo (Vulié 1931: 332; : 330; Mirkovié 1978: 2, 4; DuBanié 1980: 23, b. 106; Noll 1958: 17, br. 28). Konji su bez sumnje bili angadirani kako u transportu rude od rudarskih okana do talionica, tako i u ofpremi poluproiavoda te gotovih proizvoda prema krajnjim odredistima. 4. 1. Upravni aparat Clanovi upravnog aparata za rudnike srebra na jugoistoku Dalmacije registrirani su na tri mjesta. Do objedinjavanja uprave svih ilii¢kih rudnika 2a Marka Aurelija, rudnicima srebra na jugoistoku Dalmacije rukovodilo se iz rimskog naselja koje se nalazilo u Kolovratu kod Prijepolja u Polimlju, gdje je registriran jedan viSi rudarski Ginovnik (argenti actor®), Cinovnici 134; Bojanovski 1987: 114, T M1 1; Seljani kod Prijepolja: CI MI 13848; Pljevalie: CIL IH 1973a: 41, br. 54; HLluc. 1701; Cermanovié-Kuzmanovié 1967: 204, br. 5, ‘TIL 5. % Sergejevski 1940: 20-22, br. 4, sh 4; Vulié 1948: be. 287; ILlug. 73 * IL Hl 12718. % Delmati su preseljavani iu rudnike Dacije: CIL MI 1322 = ILS 7153 = AE 1968, 448; Patsch 1899: 264.266, Daicoviciu 1961: 51-58; Rendié-Miosevié 1981: 23 i b. 8 CIL IL 7845; CIL IMI 1262; Mrozek 1977: 98 i di; Susreéu se i u norigkim rudnicima tijekom 1. i 2. st. (AlfOldy 1969: 15, br. 22; 1974: 230 i d.), kao i u gornjomeziskim (dardanskim): ILlug. 25; IMS I 108; Vulié 1913: 344, sl. 2 = IMS T 5. 108-109; Mirkovié 1965: 391 i d., br. 10; 1975: 104-105; DuSanié. 1977. 74, b, 137; 197Ta: 165-167; 1980: 23 i d., b. 107 i d. i 32 b. 180; Miskovié 1975: 95 j d3 Betevliev 1970, Po S, Dusaniéu 1989: 148, b. 3 Prokopijev K(astellum) Dalmatas bila bi Mala Kopanica kod Viasinskih’ rudnika u dolini Jwine Morave (DIR - X34) VIM. % U Komine kod Pljevalja J. J. Wilkes 1965: 111-125, locira municipium Splonum, G. Alfldy 1968: 1009-1016 municipium Siculotarum, 95‘A. Skegto + » Eksplostacja_srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacje.. «, Opise. archecol. 22. 89-117 1998 s ttulama aktora (actores) i prokuratora (procuratores) _odgovorne slube kako u radars tako i poljodjelsva rukovodili su velikim gospodarskim jedinicama, osobito koje je i samo bilo u slufbi rudarskih aktivnost. u vrijeme kasne antike (Sanader 1995: 101), Nema Jedan upravitelj (procurator) registiran je iu sumnje da je angenti actor iz Kolovrata bio angsfiran dolni Ceotine u Pijeima™. Kako se ni Za njega ne u rudarskoj upravi. Osim njega, ovdje su registrirani i precizira je li bio angaziran u rudarstvu ili poljodjelstvu, ni8i Einovnici, poput biljeznika - athivara (‘abularii —§ obairom da se radi o Tudarsko} regi, opravdano je argentariarum) te njihovih pomosnika (adiutores _pretpostaviti da se u njegovu slugaju radi o rudarskom tabular). U pogledu svih njih radito se povjerlivim —— Eingynilu™ osobama, s obzirom da su odreda potjecali iz reda tz. familia Cacsaris (Mitkovié 1975: 106, br. 1, 7, T I 1, T IV 7). Medu njima je bilo i Zena (Mirkovié 1975: 106, br. 1, 7, T. 11, T IV 7). Prisutnost carskih oslobodenika i robova u ovo} rudarskoj regij, takoder upozorava na njezinu ukljuenost u carskifisk. U rimskom naselju u Kolovratu registritan je i jedan vilik (vilicusy?, i on bez sumnje angaziran u rudarstvu Vilici su ‘bili pogodni za obavljanje Sirokog spektra poslova, primjerice bivali su upraviteljima gospodarstava, ali su bivali angazirani i u dréavnoj sluzbi (Sanader 1995: 97-109). U rudarskim regijama vilici su najéesée rukovodili metalurskim pogonima (DuSanié 1977: 87 i d,, 92; 1977a: 165). Ponekad su rukovodili celokupnim rudarsko-topioniékim procesom u pojedinim rudarskim regijama (Noeske 1977: 307, b. 204). U Polimlju je zabiljeZena i prisutnost jednog rimskog viteza iz doba ‘Antonina Pija (138-161,) i Marka Aurelija, koji je podigao Zrtvenik bozici Dijani™. Ova se pak bozica i sama smatra bozansivom srebra (DuSanié 1971: 543, 545, 551; 1977: 61; Mrozek 1982; 147; Kos 1998: 311). Boravak visokog rimskog dostojanstvenika u jednoj rudarskoj regiji mogao je takoder biti vezan uz rudarske aktivnosti, s obzirom da je rimskim vitezovima od Na jugoistoku Dalmacije nalazile su se dvije rudarske regije koje su fisku donosile zmatajne kolitine stebra. Eksploatacija je bila povjerena povjerlvim osobama, ‘Medu ajima je bilo i onih visoko rangiranih (procuratores, argenti actores), ali i oslobodenika te robova. Upravno srediite za rudarsku regiju jugoistoka Dalmacije prije objedinjavanja uprave svih dalmatinskih rudnika srebra, nalazilo se u rimskom naselju u Kolovratu kod Prjepolja u Polimlju, gdje je posvjedogeno nize administrativno osoblje poput fabulariusa argentariarum, adiutora tabularii te vilicusa Dolinom Ceotine bila je izgradena cesta koja je rudarsku regiju jugoistoka Dalmacije, ali i Dardanije spajala s Epidaurumom na Jadranu. Gradaja ove Komunikacije otpotela je u_vrijeme dalmatinskog provineijalnog namjesnika Publija Kornelija Dolabelle (14.20.) (Bojanovski 1987: 63-174), za kojega je i stednjobosanska rudarska regia cestovno bila povezana s Salonom. Juzno od Foée na Drini ova se komunikacija spajala s onom koja je preko Domavije | municipiuma Malvesiatiuma (u Skelanima) Epidaur povezivala sa Sirmiamom w Pano ‘Marka Aurela uglavnom i povjeravana uprava znaéajniih C. Panonsko-dalmatinski rudnici srebra Tudarskih regia (Metalla Pannonicorum et Dalmaticorum) U Polimlju su posyjedoteni jo8 neki predstavnici upravnog aparata, no nije jasno kakvu su sluZbu togno Rimska se dréava podetkom viadavine Marka Aurea obavijali Tako je u Bijelom Polju u vrijeme cara nasla u ozbiljnoj financijskoj krizi kako poradi izbijanja Hadrijana sluzbu upravitelja (procurstor) obavijao Sekst rata Partima (162.-163.) tako i zhog iserplivanja Elije Domicjan®, a u Zatonu kod Bijelog Polja jedan neki rucinika plemenitih metal u Hispaniji (Jones aktor (actor®). ‘I jedan i drugi su mogli obavijati 1980: 159-161; Haley 1991: 91; Howgego 1992: 7). Za 28 PRIJEPOLJE: S(ilvano) Aug(usto) | Mercurius | argenti | actor v(otum) Uibens) p(osuit). Usp. Schneider 1885: 42, 14; Patsch 1896; 277, Kubitschek 1928: 37; ILiug, 1685. 2% KOLOVRAT KOD PRIJEPOLIA: Iori) O(ptimo) M(aximo) |-J | Secund(us) | Aug(usti) Wb(ertus) a(diutor) t(abulari) {i H(abularius) a(rgentariarum)| et Alb(ina) Ingenfua] | cum Secunidina fuia efx} | r(oto) plientissimi?) p(osuerunt). Usp. Mirkovie 1975: 106, br. 1, T.1 1; KOLOVRAT KOD PRIJEPOLIA: D(is) M(anibus) { Narens(is) / v(t) a(nnis) XXVIII (?) | MAGE Adl(i) Plantoni(s) ser(o)ius a(diutor) t(abularii) [vel T(abularius) a(rgentariarum)} co(niugi) p(osuit). Usp. Mirkovie 1975: 106, be. 7, TV 7. » KOLOVRAT KOD PRIJEPOLIA: D(is) M(anibus) s(acrum) { Vurus vili)eus HA | Secandoni parin(ti) | q(ui) v(éxit) a(nnis) XX e(t) sir (!) viv(us) m(emoriam) pio)s(uit). Usp. Vulié 1948: 335; Alfldy 1965: 57, b. 126; Duganié 1977: 68, b. 86, Mirkovié 1975: 105, b. 42; [Llug. 1690. CADINJE KOD PRIJEPOLIA: CIL 11 8298, BIJELO POLJE: Here(uli) Aug(usto) | S(extus) Ae(ius) Dom(i)tianus p(rocurator?) | pasuit, Usp. Vulié 1931: 13; 1Llug. 1817. % ZATON KOD BIJELOG POLA: Iun(oni) / reg(inae) | act(or) | Ub(ens) plosuit). Jovanovie 1966: 95; ILlug. 622. % PLJEVLIA: I(ori) O(ptimo) M(aximo) | advento et | pro salue et v(ielftorias imp(eratorum) | pfro(curator)] | Augg(ustorum) populus | Sftfafnecljofrum). CLL It 6340; Hornes 1880: 187, br. 2 2» PLUBVLIA: CIL IT 6340. 96A. Skegro ;» Exsploataca srebra_na_podrutju rimskih provincia Dalmacje.. «, Opwse. archaeol, 22, 89-117 1998 potrebe novatenja novih vojnih jedinica (SHA J 21, 6- _njegovog sina Komoda bili su od osobitog znacenja 2a & Birley 1987: 159-183) za rat protiv Markomana, —_drZavu, ponajprije za vodenje ratova protiv germanskih Sarmata, Vandala, Kvada i sarmatskih Jaziga (Zwicker naroda u srednjem Podunavlju, 1941: AlfOldy 1974: 142-158; Gherardini 1974: 24. 124; Bohme 1975: 153-217; Mécsy 1962: 183-196; Langmann 1981; Rosenberger 1992: 101-109; Birley 1987: 249.255, SaSel-Kos 1986: 218-255), car je, da bi izbjegao nametanje novih poreza, 169. g. na drazbu u 2. 1. Uprava objedinjenih panonsko-dalmatinskih Rimu iznio i carsko blago ukjjutujuci i svilemu te Tz vremena objedinjenih panonsko-dalmatinskih pozlaéenu odjetu svoje supruge (SHA J, 17, 4-5; 21, 9 rudnika siguma su dvojica upraviteja, Kojima se po svo} 10; Birley 1987: 160). Osim toga posegnuo je i za reba pribrojiti jos dvojicu. Sj devalviranjem denara na manje od 77 postotaka srebra _ginovnika bilo je rudarsko naselje Domavia (CIL IITs. (Frank 1959: 92; Carson 1990: 49). 2124; Pavan 1958; 94 i ds PaSalié 1960: 115; Alfoldy Kako bi koliko-toliko sania drZamne financije Marko «1965: 154 i ds Wilkes 1969: 277 i d. Noeske 1977: Aurelie je, izmedu ostalog, dokinuo i zakupnistvo iritke 278; _rsted 1985: 329, DuSanié 1977: 64). U_njihovoj cearine ( rsted 1985: 308), te reformirao uprava iliritkog _nadleznosti, osim rudnika srebra s podrugja Domavije, rudarstva (Pflaum 1957: 1257; Bojanovski 1982: 103-104; bili su i kosmajski (CIZ II 14536; Premerstein ~ Vuli¢ 1988: 196). Izmectu 161. i 169. g svi panonski i dalmatinski ‘1901 Bbl. 153; Vulié 1903. 81, br. 71; Tickholm 1937: rrudnici stavjeni su pod jedinstvenu upravu na delus 161; Papazogln 1957: 122; Dusanié 1977; b. 227; IMS upraviteljem (procurator metallorum Pannonicorum 1 103), rudni¢ki ( rsted 1985: 303; ILlug. 1378), et Delmaticorum) vrlo visokog ranga — centenarija __polimski rudnici, rudnici u bazenu Ceotine te ibarski ( rsted 1985: 302, b. 552) odnosno ducenarija (CI 17 —_rudnici (Ladek ~ Premerstein ~ Vulié 1901: Bbl. 153; 12721 = 8361). Ovi upraviteji su bili po polozaju iznad ‘Vali ~ Ladek ~ Premerstein 1903: 81-82; Velickovié upravitelja rudnika 2lata_u Daciji koji su bili u rangu ‘1957: 99, Noeske 1977: 295, b. 126; sted 1985: seksagenarija (Noeske 1977: 297, 300). U nemimo vrjeme 302). Osim rudnika srebra ovi su upravitelji, s obzirom vladavine Marka Aurelia i njegova sina i nasljednika na nepostojanje posebnih upravitelja za rudnike Zeljeza Komoda (180-193.) eksploataciju metala na sjeveroistoku --U ovo vrijeme, bez sumnje imali ingerencije i nad Dalmacije od 169. g, osiguravaju novounovagene Prva i panonsko-dalmatinskim rudnicima Zeljeza, 0 kojima je w Druga delmatska kohorta (cohors I milliaria dobtoj mjeri ovisila obrana fimesa u srednjem Podunavlju Delmatarum i cohors H milliaria Delmatarum)*, __(Skegro: 1998a). Eksploataciju srebra u kosmajskom i rudnigkom bazenut Od oko 161/162. g. shuzbu upravitelja panonsko- csiguravala je Druga nova Aurclijeva kohorta (cohors dalmatinskih rudnika obavljao je Tiberie Klaudije Prokul equitata IT Aurelia nova), u oju su bili ukjjuéeni —Kornelijan ranga centenarija®, koji je prethodno takoder almatinski i dardanski odmetnici (/atrones Dalmatiac ‘obnasao odgovorne vojniéke slube (Pflaum 1955: 124 i atquae Dardaniac*), Unutarnju sigurnost rudnika, d., 1961: 146 dis; AE 1956, 123; Dobo 1968: 280). Za sprjetavanje krjuméarenja te prohodnost komunikacija __Luija Domicija rosa sigumo je da je tijekom obnaSanja (Noeske 1977: 312) prudale su postaje Konzulamin ove sluzbe boravio uv Domavii”. Uzme li se u obzir beneficijara registriranih u Skelanima (Schallmayer 1990: gsobito visoki platni razred (ducenarius), bliskost s 456, 458, 457, 455, 472, 474, 475), Domaviji (Schallmayer _upraviteljem Erosom te boravak u rudarskom upravnom 1990; 470) i municipiumu S—] (Schallmayer 1990: _stedistu Domavij, opravdano je medu upravitelje panonsko- 451, 452, 460). Panonsko-dalmatinski rudnici, osobito _dalmatinskih rudnika uvrstiti i Marka Aurelija Rustika oni u Kojima je kopano srebro, za Marka Aurelija i (CIL Mf 12721 = 8361). Nizu upravitelia objedinjenih % Garzetti 1974: S15; Bojanovski 1982: 103-104; 1988: 198; Fitz 1972: 216: ALBIIT 1, 107; rsted 1985: 301. % Usp, Casa: CIL I 8335 = 6230, 3 Usp. A. Mocsy 1962: 225; DuSenié 197Tb: 237-246; 1980: 37; 1991: 49, % LAMBAESIS: Tifberio) Clfaudio) Proculo Corneliano praefieto) cohorts) Ht Bra(carum), | trib(uno) coh(ortis) mil(ariae) Acl(ae) Dacor(um), | praf(ecto) alfae) Sulpliae, | proc(urator)) provineiae) Syriae ad rationes. putandes, |” prouraior) ‘metal(lorum) Pannonic(orum) et Dalmaticorum, | proc(uratori) kalend(arii) Vegetiani in Hisp(ania) item ad dilectum cum Iulio Vero per Haliam tironum IE legions) lalica, | procéuratori) reionis Thevestinae { proc(uratori) III publicorum) Africae) Inventus ‘Aug(usti) Ub(ereus)tabulfarias) leg(onis) HT Aug(usta). Usp. PMlaam 1955: 124 | dy 1961: 146 bis, = 1063; AB" 1956, 123 DObo 1968: 280; Fitz 1972: 215; Blizquez Martinez 1989: 124 Y DOMAVIA: L. Domitio | [EJrotiviro ex equestrius turimis egrego, | procuratori | metallorum { [PJannfof(icorum) | fet) Delmfa}(icorum), milfrle inelgirtais{ felt bonifatis, | M(arcus) Aurelius) Rustfcus | v(ir)e(gregius), ducefn(arius)}, amico { praestafnjissimo. Usp. CIL If 12721 = 8361; AsbOth 1888: 389-390; Radimsky 1892: 16, sl 21; 1893: 222, sl. 7, 245, sl, $2; Patsch 1893: 92; ILS 1443; Dobo 1968: 282; Pflaum 1961: 8. 1063; Mrozek 1968: 47; Duianié 1977: 86, b. 216, 1980: 44, b. 291; Blzquee Martinez 1989: 124 7A. Skegro » Eksplontacja_srebra_na_podrugju_imskih provincia. Dalasi. 4 Opwse._archacol. 22, 89-117 1998, panonsko-dalmatinskih rucinika mogao bi se pribrojiti i visoki rimski dostojanstvenik iz Kamena kod Glamoéa u zapadnoj Bosni®. U prilog ovomu, osim njegova visokog drustvenog polozaja, ide i odrednica metalforum koju su nosili upraviteji panonsko-dalmatinskih rudnika Tiberije Klaudije Prokul Kornetijan, te Lucije Domicije Eros. Osim navedene dvojice te upravitelja rudnika s titulom comes iz vremena kasnog Carstva (Not. dign XII = C Th X 123 = C tus XI 7, 1, 0d 10), odrednicu mezalforum w titulama nema niti_ jedan drugi rudarski upravitel Uz upravitelje panonsko-dalmatinskih.rudnika, s obzirom na sloZenost posta kojeg su. obavijali, vise rudarskih regija povjerenih njihovu nadzoru te veliki broj rudara i metalurga, w upravi je moralo biti ukljuzeno i drugo. Ovo gotovo izravno potvrduje pojava nizih “novnika uw upravnom aparatu za rudnike srebra na jugoistoku Dalmacije. I u upravi dacijskin. rucnika zata bili su angazirani brojni éinovnici (Noeske 1977: 296- 312; Taickholm 1937: 104-105; Blzquez. Martinez 1989: 124, 127), U Domaviji, izuzev upravitelja, nisu direktno potvrdeni drugi tinovnici rudarske uprave, osim ako se oni ne kriju medu poklonicima Kapitolske trjjade i Jupitra (Jupiter - Junona - Minerva”, Jupiter i Junona*', Jupiter kapitoliski"', Jupiter®, Jupiter kohortalijski®, Tupiter i Mars, Jupiter Magalus®, Jupiter i Genije mjesta*) te drugih rimskih i orijentalnih bozanstava (Mars?, Dijana‘, Venera”, Mitra", Eskulap i Higieja", Sabazije®, Silvan®, Silvan i Liber Pater). Na podrugju Domavije gotovo da i nisu registrirani peregrinski kultovi, a i ilirski onomastikon je gotovo zanemarljiv. Ova Ginjenica bi upuéivala na pretpostavku da lokalno puanstvo nije imalo znaéajnijeg udjela u upravi panonsko- Galmatinskih rudnika, jako je bez sumaje Ginilo najveci dio rudara i mctalurga. Od aciministrativnih zgrada uv Domaviji je registrrana curia w kojoj su postavljanicarski kipovi i potasni natpisi (Radimsk 1893: 218 i ds 1896: 202 i ds Wilkes 1969: 372) te tribunal (Radimsk 1892: 5 i ds Patsch 1893; 127). Nema sumnje da je u rudarskom sredistu Domaviji Kako za upravni tako i javni Zivot znagajnu ulogu imao i javni trg (macellum) (CIL Hf 8363 = 12733 = ILS 5587, pa i kupatilo (balneum) (CL I 12734; CIL WM 12736, CLL IM 12738), Ne moze se tek pukom slutajnoSu objasniti ginjenica da je upravo kupatilo, sa svojih 45. prostorija, predstavijalo najveéi objekt u Domaviji (Radimsk 1894 6-39; PaSalié 1984: 230-236). Odmah uz terme nalazili suse topionitki pogoni (Radimsk 1891: 9; Pasalié 1975: 192) u Kojima je proizvodeno sirovo srebro i olovo (Bulié 1891: 387-390; Radimsk 1892: 9, sl. 9; 1893: 225, sl. 9) kao i gotovi proizvodi medu kojima su bili i kipovi (Radimsk 1891: 8; 1893: 239, sl, 38- 40, 240, sl. 45) te sarkofazi (Patsch 1910: 192-195; 1912: 147-151; Baum ~ Srejovié 1959: 25, b. 5; Bojanovski 1981: 150; 1982: 145). Utezi za odredivanje tezine svjedoge 0 oStroj kontrol kojom se nadzirala proizvodnja metala u Domaviji (Radimsk 1892: 20, sl. 32; 1893: 248, sl. 63). * KAMEN KOD GLAMOCA: /summae integrtfatis praecipulae libeifralitatis] magn(a)eque infnocentiae} | [donis militari?ous onato) equo (publico ornato) et dilfectsslife— Jntio princ(ipi) mlunicipi] | |—anvifbus honorifbus in reflfpublica sua fJuncio ex proftectorei[procuratoris mejtallorufm prov | [Pann. et Daim— Ja[—J. Usp. Sergejevski 1927: 260, br. 9; Alfoldy 1965: 164, br. 84; Mug. 1655. [2 Bonitfatis praccipuifac} magneque 2 in fmjiforifbus equo (!) et dilefeto)|, | [4 3)ntio prine(ipi) m(unicipii) omyifnifous honoribfus} | [fJuncto ex proft(ectore) prolife(uratori) mjqallorfum + { [—]. Usp. Dusanié 1977: 85, br. 210; Wilkes 1970: 551, br. 47: e profeurajifiofre metallorujm). ex proftectore). % SKELANI: Imamovié 1977: br. 123; LYJKSCE (Skelani): Imamovié 1977:, br. 123; Schallmayer 1990: 457, sl. 457. “ DOMAVIA: Imamovié 1977: 122. “ SIKIRICT (Domavia): Imamovié 1977: br. 104, * DOMAVIA: Imamovié 1977: br. 102; SASE: Imamovié 1977: br. 103; SKELANK: Imamovié 1977: br. 105, 106, 107, 108, 109, 110, 111, 112; CRKVICA (Skelani): Imamovié 1977: br. 113 * DIVIG (Zeomik): Sergojovski 1941: 3 Vulig 1948: 49, br. 102, “ SKELANE Imamovié 197: br. 125; LIJESCE (Skelani) tmamovié 1977: 125, 126 “© DOMAVIA: Bojanovski 1965: 103.104. “© SKELANE Imamovié 1977: br. 129. © LIJESCE (Skelani): Imamovié 1977: br. 138, “* DOMAVIA: Imamovié 1977: br. 162, br. 163. © RADIMSKY 1893: 225, 252. $© SKELANE: Imamovié 1977: br. 242; DARDAGANA (Zvornik): Kosorié 1965: 49-51, sl. 1 S SKELANE Imamovié 1977: br. 203. 51 SASE: Imamovié 1977: br. 214 8 SKELANE Imamovié.1977: br. 23; SIKIRICI (Domavia): Imamovié 1977: br. 24 S SKELANK: Imamovié 1977: br. 156 98‘A. Skogro : + Fksploatacja srebra_na_podrutju rimskih provincia Dalmacje.. «, Opyse.archacol. 22, 894117 1958 3. Panonsko-dalmatinski rudnici srebra su rukovodili upravitelji iz Domavije, dok su rudnici : , : Zeljeza najyjerojatnje dani w zakup, s obzirom da th je Crgentariae Pannoniarum et Dalmatiarum) >)" zakapljvao Krupa poduzeini Kaj Jlje Amato? Tijekom prve decenije 3. st., najyjerojatnije 202. g., rudnici Zeljeza Panonije i Dalmacije ponovo su se naili pod dréavnom kontrolom na Glu sa carskim wpraviteljem (procurator Augusti) koji je imao sjediste najprije na Crkvini kod Blagaja na utoku Japre u Sanu, potom u Ljubiji kod Prijedora i konacno u Brigevu kod Starog Majdana (Sanski Most) u zapadnobosanskoj rudarskoj Rimsko Carstvo u vrijeme preuzimanja vlasti od strane Markova sina Komoda, s obzirom na vilegodisnja ratovanja njegova oca, nije moglo biti u zavidnoj financijskoj situaciji, osobito kad se imaju u vidu mje koje je preduzimao Marko Aurelije kako bi namaknuo novac za rat. I sam Komod je 185. i 186. g. ratovao sa Sarmatima a vec 188. i 189. g. s Markomanima i Kyadima, pa se financijska stabilnost Carstva dodatno 8 pogoriala. Uz to za Komoda je porastao i dréavni aparat, pa je samo na place prokurtora troseno vie od 3. 1. Upravitelji panonsko-dalmatinskih rudnika 3.201.500 denara. Komod je i sam, uz veé postojeée, srebra (Procuratores argentariarum Pannoniarum postavio deset novih prokuratora (Pflaum 1950: 76 i et Dalmatiarum) 4). Stoga ne iznenaduje Ginjenica da se za viadavine ‘ovoga cara iznova posegnulo za devalvacijom denara, Tit Klaudije Ksenofon je sluzbu_upravitelja koji je spao ispod 3 gr od dega je stebro dinilo tek 85% bjedinjenih panonsko-dalmatinskih rudnika srebra ukupne tedine (Carson 1990: 53). Krajem Komodove (procurator argentariarum Pannoniarum et viage finaneijske stuaca se dodatno pogorala (Gherardini __Dalmatiarum) obavljao uw dragom dijeku. Komodove 1974: 286-288), pa je denar izmedu 190. i 192g bio _viadavine. Potjecao je iz najvigeg sloja rimskog drustva, iznova devalviran. Tom prilikom sadrZaj srebra je tezio Prije obaviianja ove duznosti upravijao je carskim posjedima ispod 67% ukupne teZine (Frank 1959: 92). Nisy _u Africi, obna8ao je sluzbu upravitelja provincije Azije, iskjutivo rastroSnost cara i porast drZavne administracje -‘b10 je subprefokiom za snabdijevanje Rima Zitom, utjecali na devalvaciju, nego i osjetno smanjivanje priliva __upravtejem Donje Meaije, te tru Dacia”. Iz prethodnog plemenitih metala prouzroteno pomanjkanjem broja rudara, ‘je vidijivo ne samo da je Tit Klaudije Ksenofon bio © emu uostalom krajem 2, st, syjedodi i rimski pravnik _os0ba od osobite careve naklonosti i poyjerenja nego da Ulpiian® su i panonsko-dalmatinski rudniei srebra u to vrijeme imali osobito znagenje za rimsku dréava, Nije iskljuéeno da je u sluZbi upravitelja panonsko-dalmatinskih rudnika srebra bio iu vrijeme proglaSavanja za cara Septimija Severa u Panoniji (Fitz 1972: 223), Nema sumnje da je U kontekstu ovih prilika razumaljiv je bio poveéani interes rimske dr2ave za dacijske, panonske i dalmatinske rrudnike koji su u to vrijeme bili asnovni izvori plemenitih metala. U skladu 5 tim bez sumnje su poduzimane i reforme u rudarstvu, Tako je Komodovom reformom VOM upravitelju osnovna zadaéa bilo osiguranje sto {irgkog rudarstva uprava za panonsko-dalmatinske rudnike _Veih Koli@ina plemenitih metala za carsku kasu. stebra (anentarize Pannoniarum et Dalmatiarum) Pogetkom Komodove viade slu%bu upravitelja odvojena od uprave rudnika Zeljeza (ferrariae). _panonsko-dalmatinskih rudnika stebra mogao je obavljati Eksploatacijom srebra u ovim dyjema provincjama i dalje __‘Sekst Baj Pucens*, No njegovo obnaSanje ove duznost, % DIG. XLVI 19, 8 4: metalla cuter mutta numero sunt et quaedam quidem provinciae habent, quaedam non habent: sed quae non habent, in eas provincias mittunt, quae metalla habent. * OSIER: /M(ovi)] O(ptimo) Maximo) | Iprio salute | Cai) lul(i) Agatholpt e(onductoris)flerrariarum) Pannolniar(um) itemg (ue) | provinciar(um) | transmarinar(um) | Gamicus ark(arius) | v(atum) s(obvit) Wiens) m(erita). Usp. Bulat 1989: 36-38. LJUBIJA: Terrae | matri | [sJacrum | pro salute] | C. Tul(i) Agaithopi con(ductoris) | ferrar(iarum) | Callimorphus vilticus) / vfotum) s(otvt) XI K(alendas) Mafi(as)] [Mucjiano et Fabianfo co(n)s(ulibus)]. Usp. Sergcjevski 1953: 88 br. I, sll; HLlug 779; AE 1973, 411; Dusanié 1977: 83, b, 202; Imamovié 1977: 189; Bulat 1984; 21, Orsted 1985: 339-342, ©” EPHESUS: Ti(to) Claudio) T(iti) flitio) Papiria | [XJenophonti, | [profe(uratori) Aug(usti) ad bona colfge|nda in Africa, proc(urator) | pjrovine(iae) Asiae, subpraefiecto) | annanae Urbis procturatori) Myrile per Moesiam infferiorem) et Dacias | tres, proc(uratori) argentariarum Paninoniarum e Dalmatiarum, | proc(uratori) Daciae Apulenss, procturatori) | in Aegypto. ad eistrategiam | [sleptem nomorum et Arsinoitum, | proc(uratori) viarum Urbis, j Salvianus, Aug(usti) n(ostri) vern(a) dis\pensator ‘ationis extraord{inariae) | provine(iae) Asiae. Usp. CIL. Ill 7127; ILS 1421; Pflaum 1961: 222; Bojanovski 1982: 104; Kolb 1993: 34; Fitz 1972: 222.223, CELEIU (DACIA MALYENSIS): [Imp(eratori) Caes(ari)} M(arco) { Afur(elio)} | Commodo Antfojinino Augusto) sub cfujira Aaudit) Xenopho <> tis proc(uratois) <>, | Zoicus et Salfiflanus ser(i) < >fl(ici] | poswefrunt). Usp. CIL 111 8042, IDR I (2977) 188. ** RIM: (1 Baifo— | procturatori) Aug(usti) prov(inciae)] Belficae ei duarum Germanianum — curatori col(oniae)} Claudine) Tingi ‘Wee! Tngiftanae— proc(urator) Aug(ust)prov(ncia)] Pannfoniae superiors jel inferiors jel! pro(curator) Aug(usti)argentariarum] Pannfoniarum et Dalmatiarum — proc{uratori) Aug(usti) alimentorum (vel! XX herediatium per Apuliam Calabriam Lucaniam Birutfos — |. Usp. CIL XIV 289 = CIL VI 31870; Pflaum 1961: 173, 214, bis; Mrozek 1968: 47; Fitz 1972: 216; Winkler 1969; 59-61; DuSanié 1977: 86, b, 216, 99A. Skegro >» Eksploatacja srebea_na_podrudju rimskih_ provincia Dalmacie. ss Opvss,_archacol. 22, 89-117 1998, s obzirom na veliku ofte¢enost natpisa, dosta je upitno (Pflaum 1961: s. 424; Fitz 1972: 216; Dusanié 1977: 86, b. 216). I on je pripadao gornjem sloju rimskog druftva. Prije stupanja na mjesto upravitelja panonsko- dalmatinskih rudnika srebra, bio je upraviteljem nckoliko provincja (Belgike, dviju Germanija te jedne od Panonija), 3. 2. Upravitelji rudnika srebra (Procuratores argentariarum) Nakon Komodova smaknuéa o carskom tron uglavnom su odludivali plemeniti metali, Kojima se kupovala vjemost pretorijanaca te osiguravala naklonost legija. Stoga je razumijivo da se Septimije Sever, koji je u vrijeme proglasenja za cara sluzbovao u Panoniji, najprije pobrinuo za stjecanje kontrole nad najblizim rudnicima plemenitih metala - panonsko-dalmatinskim rudnicima srebra®. Prvog upravitelja ovih rudnika iz vremena njegove viadavine susrecemo u regiji Rucnika. Bio je to Kasije Ligurin dijim je nastojanjem, te zashugom rudarskih kolona Publija Fundana Eutiha i Publija Blija Mugijana tijekom prvih dvaju mjeseci vladavine Septimija Severa bio obnovijen veliki hram rudarskog bozanstva Majke zemlje (Zerrae mater) na Rudniku®. Znakovito je da je iz Ligurinove titule upravitelja rudnika srebra izostavijena provincijalna odrednica, Oznaéen je samo kao carski upravitelj (procurator August). Ova Gnjenica bi mogla upuéivati na zakljutak da novi car joS nije nadzirao sve panonsko-dalmatinske rudnike stebra ili pak da je Kasije Ligurin bio upraviteljem iskljuvivo rudnika na podrugju planine Rudnik. U svakom shugaju pojava carskog upravitelja na podrugju Rudnika te obnavijanje monumentalnog hrama Majke zemlje kazaa na Ginjenicu zadréavanja ovog prokuratora u toj regi te podvlagi i znavenje same rudarskoe regije za novog cara. U vrijeme Septimija Severa upravo su s podrugja Rudnika u Rim dopremane velike koligine olova. Nema sumnje da su tom prilikom u ovoj rudarskoj regiji proizvodene i znaéaine kolitine srebra 2a koje su Rimljani u prvom redu i bili zainteresirani (CIL XV 7915; Dusanié 1977a: 167-172). Da je Carstvo iu vrijeme ovoga cara bilo u ozbiljnoj financijskoj krizi Vidi se i iz Ginjenice da je denar izmedu 193. i 196. g. izova devalviran, Postotak srebra u denaru tada je spao nna svega 62% ukupne teZine (Frank 1959: 92; Carson 1990: 61), @ kasnije na samo 58% ukupne tezine (Carson 1990: 64). [ carevi posjeti dardanskim rudnicima srebra (Dusanié 1977; 74, b. 133; 1977a: 172, b. 106)" te sjedistu uprave panonsko-dalmatinskih rudnika srebra 202. g. ~ Domaviji (CIL II 14219, 16, Patsch 1909: 151; CI IMT 12726; Patsch 1893: 127-128; Bojanovski 1972; 38-43; 1988: 196) mogli su biti uzrokovani njegovim zauzimanjem za povecanjem priliva srebra u carsku kasu. Tom prilikom su najyjerojatnije i panonsko- dalmatinski rudnici Zeljeza ponovno stevijeni pod uprava carskih. upravitelja. Panonsko-dalmatinski rudnici stebra, s radnicima Zeljeza, bili su naime od presudne vaznosti za obranu Limesa w Podunavlju od potetka 3. st. Nije slaéajno da su upravo ovi rudnici bili od presudne vadnosti i pri usponu pojedinih pretendenata na carsko rijestolje tijekom 3. st Krajem vlade Septimija Severa carski upravitelj Kaj Julije Silvan Melanion rezidirao je u rudarskom sredistu Domavi®. Njegova je Karijera bila iskljutivo vezana za rudarske provineije. Sluzbovao je u Gali. Potom je w vremenu_izmedu 198. 1 209. odnosno 212. g. bio upravitelj Hispanije Citerioris, odakle je i dosao u Domaviju (Domergue 1970: 270; Nony 1970: 195-198; Blazques Martinez 1989: 123; Tranoy 1981: 183-185). Sluzbu carskog upravitelja u Domaviji obavljao je do kraja Karakaline viade. Nema sumnje da je i njegova primarna zadaéa bila osiguranje Sto veéeg priliva srebra, S obzirom da je i ovaj car posegnuo za monetarnom reformom otpogevsi 215. g. kovati srebmnjak (antonianus) vrijednosti dvaju denarija. No da je dréava i u vrijeme njegove viadavine bila u o2biljnoj financijskoj_krizi Vidljvo je iz Ginjenice da je vrijednost antonijana zapravo bila samo 1,5 denara, Od vremena vladavine cara Septimija Severa do podetka 4, st. carski prokuratori iz Domavije u svojim titulama vise ne nose provincijalnih odrednica. Nazivaju se carskim upravitejima (procuratores August) odnosno upraviteljima rudnika srebra (procuracores aregentariarum). 5° © situacii u Panoniji u ovo vrijeme: Satel-Kos 1986: 260-263, 361-371 © JEZERO (RUDNIK): Imp(erator) Caes(ar) Lucius) Septimius | Severus Pert(inax) Aug(ustus) templ(um) | Terr(ae Matris onlapsium resttut sub cura | Cassi) Ligurini proc(uratoris) Aug(usti) | instantia P(ublio) Fundanio Butycheite et P(ublio) Ael(o) ‘Muciano colon(is). Usp. CHL I 8333 = CIL III 6313; Hirschfeld 1905: 153; 1Liug. 76; Pflaum 1961: s. 1063; Mrozek 1968: 4%; Fitz 1972; 216; Duganié 1977: 88, b. 228; IMS" I 168. © trasi Severovog putovanja: Fitz 1959; 237-268. © DOMAVIA: C(aio) Iul(io) Silvano | Melanioni eq(uo) pubi(ieo) flam|i vimonali [aug?Jur omnibus equestrifbus miliis funciifo ‘proc(uratori) Aug(usti) [JIL | [JRC per provin|feias] XXIIT proc(uraori) Aug(usti) | frajtionis |-8 sl] | [proc(uratori) Aug(usti) pirvine | |plroc(uratori) [ajrelentariarum] | [-3 r. (10 $1)] munilfeipio Dofmavianorum | (-1 1.) | patrono | profvfinfiae 7 {1 n Usp. CHL HI 12732; Radimsk 1892: 14; 1893: 234, sl. 30; Bulié 1892: 388; Hirschfeld 1905: 154, b. 1; Patsch 1893: 130-131 Blézquez Martinez 1989: 123. PMlaum 1961: 276, Domergue 1970: 270; Nony 100 1970: 196-198; Bisley 1981: 19-22; Tranoy 1981: 183-184;‘A. Skcgra +» Bksploatacia srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacljc.. «, Opwsc.archacol, 22, 89-117 1998 3. 3, Doba vojnigkih careva Panonsko-dalmatinski rudnici stebra bili su od osobitog zaéenja i za uspon na carski prijestol Makrinu (217-218), koji je u Domaviji postavio sebi odanog upravitelja Valerija Supera®. Super se poetkom 218. g. zalotio da domavijska optinska zajednica obnovi pozarom postradalu trénicu™. Makrinovi se judi pojavijuju i u rudarskoj regiji Ceotine (CHL IH 8307), adje su se takoder proizvodile znaéajne kolitine stebra. Super je na polozaju prokuratora u Domaviji ostao iu vrijeme vladavine cara Elagahala (218-222), angafiravsi se 220 g. (Schillinger-Hafele 1986: 127) na poboljganju vodoopskrie za domavijske terme’. Iz ovog je vidljivo da je kapacitet termi u Domaviji, najvjerojatnije uslijed poveéanja broja rudara, postao premalen. Bilo je to nestabilno vrijeme tzv. vojniékih careva éija je vladavina iskijutivo ovisila 0 vojsci koju je trebalo sve vise plaéati, Sto je kontimuirano iziskivalo jo veéu proizvodnju plemenitih’ metala. Nema sumnje da su i svi napori vupravitelja Valerija Supera u Domaviji bili u tom kontekstu. U vrijeme dok je on obnasao sluzbu carskog upraviteja, rudnici oko Domavije naili su se u svojevrsnoj integraciji sa samom Domavijom’, sto je pak bio znak ozbiline dréavne krize zbog Sega su pojedine dréavne obveze prelazile na lokalne zajednice. U vrijeme viadavine Aleksandra Severa (222.-235.) u Domaviji se pojavijuju novi carski upravitelji, a i sama je Domavija postigla municipalni status”. Vjerojaino bog toga, zauzimanjem carskog upravitelja Julija Tacitjana, domavijsko opéinsko vijeée 229. g. postavija potasne spomenike caru* i njegovoj majci Juliji Mameji”, Za ovog cara uv Domaviji je upraviteljem bio i Marko Arie [—Inian”, U vrijeme istog cara neki Marko Anije i Kaj Ketronije su u kosmajskom rudni¢kom bazenu obavijali sluabe konzularnih komentarienza (commentaricnsis consularis) odnosno upraviteljeva riznigara (commentariensis procuratoris) (Vermaseren 1960: 2236 = IMS I 104, 111; Dusanié 19772: 169). Kako se uu ovom sluéaju radi o regiji u kojoj su proizvodene ‘elke koligine srebronosnog olova, nije sasvim neopravtiano pretpostaviti da se u slugaju navedene dvojice radi o rudarskim Ginovnicima koji su bili u sluzbi carskog uupravitelja, Ovomu u prilog ide i Ginjenica da su upravo peéatima ave dvojice obiljezavani veliki olovni odljevci proizvodeni na Kosmaju i plasirani u Rim (Dusanié 1977a: 167 i d.). Tako je jedan teSki olovni odljevak porijeklom sa Kosmaja krajem 19, st. izvaden iz Tibera (CIL XV 7915; Dusanié 1977: 167-172). Ukoliko se u sluéaju Marka Anija s Kosmaja i Marka Arije iz Domavije radi o istoj asobi, onda bi njegovo angatiranje u Domaviji bilo napredovanje iz sluzbe riznigara (commentariensa) koju je obsvijao na Kasmaju na polazaj carskog uprevitelia za rudnike srebra sa sjediStem u Domaviji. § kosmaja su takoder iz vremena Aleksandra Severa pomnati i djelatnici s titulom probatora (probatores) (IMS I, 160, 161, 163, 164, 165). Marko Arije [—Inian je na sluzbi carskog upravitelja u Domaviji mogao naslijediti Julija Tacitjana, Mirigki su rudnici bili od presudne vainosti za rimsku dravu iu vrijeme ratnih okréaja rimske vojske sa Sarmatima na srednjem Dunavu 236. g. (Mécsy 1962: 202). U to vrijeme bile su vrlo aktivne i kovnice u Siscii koje su proizvodile oruzje. Tjekom ovoga rata ‘odluéni car Maksimin ‘Traéanin (235.-238.) proboravio je u Sirmiju osobno nadziruci operacije svoje vojske (HERODIAN, Vil. 2. 9; SHA, Maximinus Thrax 13. 3). © DOMAVIA: Impleratore) [Cacls(are) [MJ Ofplllio) Sever(o) | Mlacrinfo Pio Felie)} Aulg(ust)} p(omifie) m(aximo) sribfuncia) pfotesate) | feo(n) sale) “| —] | macelum vi ignis conflagrfaftum | curante Vllero) Supero (iro) e(gresio) roc(uratore)arg(entariarum) { res) p(ubiea) Dom(aviana) ad pritinam | faciem restitit XM Kal. Usp. CU HIE 12733; Rasim 1892: 15, s. 20; 1893: 244, sl $1; Patsch 1893: 140; 1903: 1295; BrunSmid 1885: 7, Fitz 1972: 216; DuSanié 1977: 86 b. 216; Blzquez Martinez. 1989: 124; Mrozek 1968: 47, Patsch 1903: 1295; Fitz 1972: 216. ** ZVORNIK: Macfelum vi ignis conflalgrjtum | cfulrfajnteVil(erio) Supero v(ro) e(gresio) [plr[oleuratoe) arfe(entariam)] 1 r(es) plublia) Domf-y od pristinam | facifelm resitut [Kal(endis) Tan(uaris). Usp. CI. Ii! 8363; Brunsmid. 1886: 7 “ DOMAVIA: Imip(eratore) Caes(are) M. Aur(elio) Antonino | Pio Fel(ice) Aug(usto) Hl] | et Comfazonte co(n)(ulibus)) | Valerius) Super vir) e(gresius) procturator)aragentarilarum balneo pubic ella suffcientfe: indus. Usp. CI IIT 12734; Radimaky 1882: 15 sl 20; 1893: 244, sl. $1; Patsch 1893: 132. © Alfoldy 1965: 162, b. 41. smatra da bi se omaka rp. Dom. mogla odnositi na municipj. Upor Bojanovski 1982: 103 1988: 196-197 © Domavia je do tada bila views malveijatshog municipia: CIL. IH 8292; Patsch 190% 142; Bojanovski 1988: 202 i a. °* DOMAVIA: Imp(eratori) Caes(ari) M(arco) Aurel(o) Severo | Alesandro Pio Jeli) imvicto | Aug(usto) Ponto) Max(imo) 1 tib(unti) potfesate) XI? pari) | platriae) co(n)s(uli) II induligentssimo | principi | ordo } muntuncipit) Don (avianorum) Mlecurionum) decree) | plublice) p(owit) dedicante | Tulfo) Tacitano | v(iro)e(gregio) proctratore) Aug(ust) (os) | numint ius | devatisimo et dicaissimo. Usp. CIL I 8359 = 8360; Domaszewski 1884: 245; Radimsky 1893: 224, CIL 11 8359 © SASE: lige Maimmeae Aug(ustae) { matri imp(eratoris) | Caesars) M(arci) Aur(eli) | Severi Alexaindri Pi fel(ici) inviet) Aug(usti) et | Casir(orum) et Senat(orum) | ae patrforum) ordo | mun(cpit) Domay(ianorum) | d(ecurionum) dicreta) public) losuit)dedicante | Ilo) Tacitiano { viro) e(gregio)proc(uratre) Augiusti) n(ostri) | devotssimol mumini eorum. Usp. C1L II 18360; Radimasky 1893: 224. 1 DOMAVIA: Twi) O(ptimo) M(aximo) | Iunoni regina) | M. Arrius | -fianus 1 proe(urator) Aug(ust) | pro sal{ute) [sual {et suorafm} | v(otum) Uibens) s(obvit). Usp. CHL. Il 12725 = Cll. It 14219; Radimsky 1891: 4; 1893: 220, sl. 3; Patsch 1893: 91 101A. Skeqro +» Eksploutaciia srebra_na_podruéju_rimskih provincia Dalmacijc...«, Opwse. archacol, 22, 89-117 1998 Sudeéi po rimskom noveu, u to je vrjeme bio poveéan $8, sitni poduzetnici se w rudarskim regijama pojavjuju i promet izmedu rudarske regije istofne Bosne i organidrani u strukovnim udruzenjima (colle (Argentarié) sa Sirmiumom (Patsch 1891: 241). collegae, ordo colonorum). Udruzenja kolons Tu vrijeme cara Gordijana II. (238-244, rudarsko _(collegia) u regijama Zeljeznih rudnika podizu Atvenike srediste Domavija dobila je 2a upravitelja Goyjeka od 2% zdravlje rudarskih vilika (vilic) (ILlug. 775, 776 carskog povjerenja, Radi se 0 osobi nepozmata imena 77), aw regijama sa rudnicima srebra (ordo (—H—Jtus), koja je 238. g. u Domaviji dala podici —_c0/Onorum) u East samih careva iz Sega je jasno da su Joc!) 74 Dili blize carskoj viasti, odnosno da je ordo colonorum Zetvenik Jupitru i Genijumjesta (Geni najéese bio vidi stupan organizacije od collegia. Clanovi ordo carevo zdravje". Zeevenike Jupitra a Domav su podizali Konzularni benefcfar. ‘Ta bi injenica mogla _colonorum su bili oslobadani municipalnih. davanja upororavati na pretpostavku da je i ovaj carski prokurator (mumera}” te su bili tijesno povezani sa_carskim mogao potjecati iz vojnigkih ili iz redova konzularnih _upraviteljima, Tako se u Soanici w regi Tora pojevijuju beneficjara. Carski upravitelji iz vojnigkih i redova 2ajedno. sa_carskim_upraviteljem, -na_ spomeniku Konzularnih beneficjara (Healy 1978: 135) susrecu se u -Podignutom u ast cara Gordijana IIL, (Cerskov 1970: Donjoj Mezij®, Dac i Hispani*. U vrijeme cara ‘M1; DuSanié 1971: 248 i dy 1977: 87, b. 219; ILtug Gordijana TM Nakon stotinu godina ponovo se pojuvjuje 503). Pojavijivanje kolonatskih udruzeaja u panonsko- i zasebni upravitej 2a rudnike u ibarskom bazenu, sto dalmatinskim rudnicima Zeljeza (ferrariae moe upozoravati na Einjenicu intenziviranja eksploutacje -Pennonicorum et Dalmaticorum) upozorava na srebronosnog olova odaosno snaznije dréavne Kontrole _finjenicu njihowe ovisnosti odnostio podlo‘znostivlicima nad proizvodinjom sirovog srebra. U pojavi upravitelja, Na podragju panonsko-dalmatinskih rudnike srebra gardanskih rudnika (procurator metallorum nema sigumnih poterda kolonatskih udruzenja. Njihova je Dardanicorum), treba se vidjeti i osamostaljivanje pojava na podrugju Domavije dosta upitna. Cini se da niihove uprave u odnosu na domavijskog prokuratora. su blize Ginjeniénom stanju mijenja Koja spomenike u Iz Domavije su sa fragmentarnih natpisa poznata ast. “Trebonijana Gala (251-253,) (CHL MI 12728; jo8 trojica carskih upravitelja koji bi se, obzirom da se Birley 1981: 21-22) i sina mu Volusijama (251.253,) drugi ne spominju, mogli datirati u vrijeme izmedu __dovode u veru s postizanjem Domavije statusa kolonije vladavine Gordijana II. i Klaudija II. Gotika (268.- (Patsch 1893: 128, 129; 1914: 182, sl. 65; Bojanovski 20)" 1982: 105) nego u sveri s udruzenjem kolona (ordo colonorum) (CI MI 12728; CIL II 12720, Birley 1981). 3. 4. Coloni Nema sumnje da je porast znagenja kolonata u Sitai rudarski poduzetnici (colon) u rudarskim —rudarskim regijama bio uzrokovan opéom krizom regijama Ilirika poéinju se pojavijivati tijekom posljednjih rudarstva te pomanjkanjem broja rudara, pa se ovaj godina Hadrijanove viade (AE 1972 500 = ILlug, problem nastojao rijesiti angaziranjem sitnijeg 5501), odnosno w prvoj poloviei 2. st. (CHL Hf 13858; zakupnitva, odnosno izdavanjem u zakup pojedinih DuSanié 1980: 24, b. 116; Bojanovski 1988; 149). rudnika, Bilo je to vrijeme krize Koja je osobito Najéesée se radilo o ljudima orijentalnog poriickla _teSko pogodila rudnike zapadnih provineija, narosito (Dusanié 1971: 253; Imamovié 1977: 198). Na podrugiu _Hispanije (Davies 1935: 147; Domergue 1990: 217) provincije Dalmacije u znatajnijem broju pojavijaju se i Afrike (Edmonson 1989: 85). U tim provincijama od pre polovice 3. st. Osim kao pojedinci (/Ziug. 95, rudniciplemenitih metala gotove ‘da su_ bili DOMAVIA: Kori) Ofptimo) M(aximo) | et Genio locfi] | pro salute Himp(eratoris)} | Marci) Afntonii Gorfidiani Pit Fel(cis) { Auglusti) n¢ostri) f-]tus v(ir) e(gregius) | proc(urator) eius | [deyfotus numini maiestatique eius]. Usp. CIL III 12724; Patsch 1893: 92; Radimsky 1891: 4; 1893: 221, sl. 5; Pilaum 1961: 399; Mrozek 1968: 47; Fitz 1972: 216, Dusanié 1977: 86, b. 216. % ARRUBIUM (Macm): CIL III 6218 = IMS V 253 = Schallmayer 1990: 640 (2. st) » AMPELUM (Zixrsa): CIL IIT 7833 = 1289; IDR IM/3, 300, sl. 224 CHL. HE 1295 = IDR IlI!3, 310, sl. 231, % VILLALIS, sjeverozapadna Spanjolska (HISPANIA CITERIOR). Usp. Domergue 1990: 294, 301, T. XIX na s. 349 % Invicto et | super omnes | indulgentisisimo imp erator) Caes(ari) | $M, Ant(onio) Gordiano { nobilisimo prinlcipi | dedicante Tif)! ‘eno Vero v{ iro) e(gregio) | 10 proc(uratori) MMDD | ordo colonor(um) } devotus numilni maiestatilque eius. Cerikov 1970: 64; AE 1972, 500; DuSenié 1971: 242; Mécsy 1970: 34, pass. ILlug. 503. ° DOMAVIA: [H]mpler-] | Iprfoc(urator) arlgentariajrum. Usp. Cll. II 12737; Radlimsk§ 1893; 246, sl, 56, 57, 58; DOMAVIA: IR IMA | fH} wir) eCgregius) | fproc(urator) AJugtusti) n(ostri) | —J. Usp. Radimsky 1892; 9, sl. 7; 1893: 238, sl. 36, 57, 58; CHL, IMI 12738; Patsch 1893: 129; DOMAVIA: — | profe(urator) Aug(usti) -] | pro salujte sua] | et suorufm] | v(otum) Uibens) s(obvt). Usp. CIL. I 13269 = "Radimskj 1894: 29, sl. 46; 1896: 223, sl. 46; Imamovié 1977: 269 ” DIG., 50, 6, 6 § 11: coloni quoque Caesaris a muneribus liberantur, ut idoniores praediis fiscalibus habeantur 102A. Skegro : > Eksploatacia stebra_aa_podrugju rimskit_ provincija Dalmacije.«, Opvse. archacol, 22, 89-117 1998 iserpljeni, a Sto se moralo nadoknaditi u drugim provincijama, u prvom redu na podrugju Mirika, gdje su rudarske obveze prebacivane i na opéinske zajednice te njihove duénosnike (Dusanié 1974: 101-104; 1977: 90). Medu rudarskim zakupnicima susrecu se i gradski dudnosnici, Koji su bili obvezni financirati kako javne gradnje u rudarskim regijama, ali i sami sudjelovati u rudarskoj upravi (C Th 1 32, 5 = C lus X17, 4. Usp. DuSanié 1989: 149). To je veé vrijeme usitnjavanja rudarskih regia, U nekima carski upravitelji kao i drugi Ginovnici u potpunosti isezavaju (Edmonson 1989: 84- 102). Od tada se pojedini rudnici tijekom kasne jeseni i zimskog perioda eksploatiraju od strane krupnih zemljoposjednika, posredstvom privatnih robova ili kolona (Edmonson 1989: 98). 4. Curator Ilyrici metallarius Panonsko-dalmatinski rudnici srebra od 248. do 262. g. snabdijevaju Kovnicu novea u Viminaciumu, a oc 262. gi siscijsku kovnicu. Upravo je od proizvodnje novea u ovim Koynicama velike ovisila obrana granice Carstva u Podunaviju (Mocsy 1962: 208; Carson 1990: 262-263), osobito 268. g. kada su Germani vrili snazan pritisak na Panoniju. Ovo se vidi i iz éinjenice da su u vrijeme cara Klaudija IL. Gotika (268-270.), vjerojatno 268. g, u Siscii uz vee postojece dvie bile otvorenc jos dvije kovnice novea (officinae) (Mattingly 1960: 118; Nenadié 1987: 93; Hoti 1992; 147). Za cara Aurelijana 270.-275.) otvorene su jo$ dvije kovnice u Sisciji. Car Prob je 281. g. broj kovnica smanjio na tri, Takva je situacija ostala do 308. g. kad je u Siscji ponovo radilo est kovnica. Prije 313. g. u Sisciji je bilo aktivno pet kovnica, a od 351. g. etiri. Nakon 378. g. u Sisoji su aktime dvje kovnice nova. Novac se u Siseji neprekidno kovzo oko 125 godina. Uz bakreni (aatoninianus) ovdje je kovan i zlatni (aureus) te srebrni novac (argenteus). Kovanje novea w Sisciji je prestalo 2a Teodozija Velikog (378.-395.) zbog opasnosti od barbarskih provala (Buzov 1997: 63-64). Negdje u ovo vrijeme iliri&ko rudarstvo je iznova reorganizirano, Bilo je to tetko vrijeme za Rimsku driavu, osobito 2a podrutje Panonije, koje osim stalnih barbarskih pustosenja, pritiée i unutarnja nestabilnost oligena u brojnim pretendentima na carsko prijestolje. ‘Samo za cara Galijena (253.268.) pojavilo ih se detmaest (Dusanié 1989: 154, b. 89). Osobito je bilo tesko vrijeme od 258, do 260. g kada se nakon provale barbara u Podunavlju pojavijuju uwawpatori Jagenuus, zpovjednivojske Mika, te Regaljan. 8 Usp. CYPR., Ad Demetr 3, 2-5: minus de ecfossis et fatigatis Protiv prvoga, koji se bio uévrstio u Mursi, Galijen je bio prsilen poslati legije iz gotovo cijelog Carstva. U pokolju koji je uslijedio nakon njegova poraza (clades ‘Mursina) poharana je sama Mursa, alii njena okolica @Pinterovié 1967: 40). Pokolj se ponovio i nakon Regalijanova poraza (Bulat 1991: 48). Nakon toga usljedila je provala barbara preko Dunava, nakon éega se na donjopanonskim prostorima dugo vremena te8ko moglo sustesti Zivog Eovjeka (Mécsy 1962: 566-569), Razumljivo da su tom prikom bili ugrodeni i panonsko- dalmatinski rudnici srebra U vrijeme cara Klaudija I. Gotika rudnicima na podrugju Trike upravijao je jedan rudarski upravitelj (curator Mlyrici metallarius) (SHA 15, 27 4). U Ajegovo} su nadleznosti, osim rudnika srebra, bili i rudnici Zeljeza (SHA 15, 2). 4. Posljednji carski upravitelji Posliednji datirani carski upravitelj iz rudarske Domavije bio je Aurelije Verckund, Koji je tu duznost obnasao 2a cara Aurelijana (270-275.). Za njega se izritito navodi da je bio upraviteljem rudnika srebra (procurator argentariarum). Da su rudarske aktivnosti U vrijeme njegova sluzbovanja na podrugju Domavije bile intenzivirane vidi se i iz Ginjenice da su i zapustene domavijske terme iznova obnovijene te dovedene u prvobitno stanje (ad pristinam faciem)”. Nema sumnje da se radilo 0 upravitelju koji je imao iste nadleZnosti kao i njegovi prethodnici, iako je vrijeme njegova sluZbovanja bilo sasvim drugadije. Tsi godine prije njegove pojave u Domaviji, Rimljani su pod pritiskom barbara bili prisiljeni evakuirati Daciju (SHA Aurelianus 39, 7; EUTROP,, ZX, 15), Gime su definitivno bili iggubljeni i majenacajniji ivori zlata. U isto vrijeme je i hispansko rudarstvo pogodila kriza, a odanost panonskih, meziskih i drugih legija kupovala se iskijuéivo plemenitim metalima, Riesenje je bilo w intenziviranju eksploatacje panonsko- dalmatinskih i gornjomezijskih rudnika. Tada i siscijska kovnica novea uz prethodne éetiri dobiva dodatne Gvije (Mattingly 1960: 118; Nenadié 1987; 93). Inaée u vejeme viadavine Aurelijana bilo je aktivno jedanaest Kovnica novea, od kojih je samo siscijska emitirala devet a serditka pet novéanih serija (Gob! 1993: 50-60). Stoga ne iznenaduje éinjenica da je rudnicima Tiirika u ovo vrijeme posveéivana osobita paznja. U cksploataciju ruda bile su uklju’ene i opéinske zajednice, Tako su duovir, edili i kvestori Singidumuma 272. g. sudjelovali u podizanju Zrtvenika Orciji i Vulkanu, zaStitnicima rudara i talioniéara, na Avali ‘montibus erwuntur marmorum crustae, minus argenti et auri opes ‘mggerunt exhausta iam metalla et pauperes vene breviantur in dies singulos. O ksizi rmskog carstva u vrijeme sv. Ciprjana AlfOldy 1971: 429-502; 1989: 295-318, ** DOMAVIA: [Imp(eratore) Caes(are) L(ucio)] D{o}mfitio {Aujrefijano {A}ufgtusto)] | I et Capitolino co(n)s(ulibus) | Aur(elius) Verecundus v(ir) e(gregius) pro(curator) | argentariarum batneum | vetustate conlapsum | ad pristinam faciem relformare curavit. Usp. CIL Ht 12736; Radimsky 1892: 16, sl. 21; 1893: 245, sl. 525 Patsch 1893: 133,A. Skopro +» Eksplostacia_srebra_na_podruéju rimskih provincia Dalmactje.. «, Opwse.archaeol, 22, 89-117 1998 (UMS I, 467°. Poveéane obveze po svemu sudeéi nisu bile neispunfive za iliriéke rudnike, koji su uz kovnice, plemenitim metalima snabdijevali i radionice srebmuog posuda (officinae vascular) (IMS I 172, 173, 174; Dusanié 1991: 221-223). U kontekstu ovakve polititko- gospodarske situacije razumljiva je bila Verckundova obnova domavijskih termi 274. g. (CIL IM 12736) Intenziviranje proizvodnje srebronosnog olova zahtijevalo je veliki broj rudara i topioniara, ali i nadzomog osobija. Nakon Aurelija Verekunda u Domaviji se vige ne pojavijuju carski upravitelji, iako je njihova sludba sigurno prefivjela kraj 3. odnosno potetak 4. st. Trinaest godina poslije njega rudarski se upravitelj pojavijuje na Avali Singidunumska opSinska 2ajednica je 287. g. posredstvom svojih dvovira, zalaganjem visokog, uglednika Simpliija, podigla Zrivenik Oreiji za zéravlje careva Maksimijana (285-305) i Dioklecijana (284-305.) (IMS I 20). Simplicije s Avale bio je vitez (vir egregius)”. Upravo iz. tog stalega potjecala je vecina carskih upravitelja iz Domavije Stoga nije neopravdano zakliutiti da se iw njegova sluéaju radilo o rudarskom upravitefju. Posljedjirudarski upravitelj posvjedogen je stojnickom kastrama na Kosmaju krajem 3. ili pogetkom 4, st. Sluzbu carskog upravitelja za rudnike stebra tada je obavijala osoba visokog ranga (vir perfectssimus)* Staleska ozaka vir egregias koju je nosila vecina carskihupravitelja u Domaviji gubi se tijekom prve polovice 4. st. (Hirschfeld 1905: 453-455), pa je najyjerojatnije zemjenjena novom titulom vir pperfectssimus. Pojava rudarskog, upravitelja na Kosmaju bez sumnje je uzrokovana sigumosnim razlozima. Rudnici ‘oko Domavije u ovo vrijeme su takoder mogli biti dobrano iserpljeni, dok je proizvodnja srebra na Kosmaju intenzivirana. Ovo je osobito bilo vaino u vrijeme Dioklecijanovih ratovanja sa Sarmatima te stabilizacije situacje u Panoniji 294. g, Osim sigummosnih razloga, na pojavu upravitelja za rucnike srebra w stojniékom kastrarmu na Kosmaju mogla je biti uzrokovana i reformama koje su u Panonijama provodene po svoj prilici u vremenu od 293. do 296. g. (Enslin 1956; 390-393; Mécsy 1962: ‘588, 611). Geostratetki polozaj Domavije nije vie uljevao sigurnost niti rudarskoj upravi, niti metalurzima, ali ni samim rudarima. Rudarska regija oko Domavije nije vige predstavijala sredignje mjesto za proizvodnju srebra, Niti Domavija nije bila tako uévriéena kao sto je to bio Stojnigki kastrum, koji je predstavijao snaznu utvrdu koja nije bila predaleko od Sirmiuma - sredi8ta Pannoniae Secundze i prijestolnice cezara Galerija (305-311.). 5. Eksploatacija olova Proces proizvodnje srebra u antici su pratile i velike Koligine proizvedenog olova, koje se wvelike koristlo u sradevinarstva, u brodogradinji i dr. Tijekom ranog Carstva olovo je koristeno prilikom gradnje monumentainijih zgrada (osobito krovova), za vodoopskrine sustave (CZ HI 3217,1,23; CIL HT s. 1039, Ad n. 32171,2: CIL HI 410191,1; 10196,23; 143369, za oplatu brodova (Brusié 1970; 564; Juriié 1980: 36-38; 1995: 30), u kuéanstvu (Romer-Martijnse 1991: 46-48), u_proizvodnji_utega (Radimsk 1892: 20, sl. 32; 1893: 248, sl. 63; Patsch 1897: 239-240, sl. 120, 121; Cerékov 1970: 32, t. XVII 4-6), za lijevanje kipova i dr. Ne male koligine olova Koriétene su i u naoruzanju rimskih legija. Od olova je izradivan i velik broj urni za pepeo te sarkofaga (Valié 1948: b. 224; CerSkov 1970: 56) koji su izmedu ostaloga proizvodeni i u Domaviji (Patsch 1910: 192-195; 1912: 147-151; Baum ~ Srejovié 1959: 25, b. 5; Bojanovski 1981: 150; 1982 b: 145), Sustavna cksploatacija olova na ilirigkim prostorima { njegov transport u Italiju, sudeti po jednom odljovku iz lastovskog akvatorija, otpotela je joS tekom druge polovice 1. st pr, Kr. Za olovo su u to vrijeme bili zainteresirani poznati poduzetnici Papii (CLL IIT 14625), Najveée koligine olova proizvodene su u rudnigkim, domavijskim teu kosmajskim rudnicima, U vrijeme Aleksandra Severa olovo je iz kosmajskin rudnika u ‘obliku velikih odljevaka otpremano w Rim (CIL XV 7915; Dusanié 19772: 167-172), a w drugoj polovici 3. st pojavijuju se i poscbne radionice za preradu olova (of- ficina plumbaria) (Dusanié 1991: 219-221). U vrijeme Valentinijana 1, (364-375.) i Valensa (364.-378.) olovne livnice s podrudja Kosmaja isporuduju znaéajne koligine olova legijama na Dunavu (IMS Is. 111-112, b, 160- 165; Kolendo 1987: 87-98; Dusanié 1991; 219-221). 5. 1, Literarna syjedoganstva Tijekom kasne antike na cijeni je bilo dalmatinsko (w6RPB0g SeAperforog) mo olovo (pluraburm nigrum), ju kvalitetu hvali i jedan anonimni pisac (Berthelot 1970: 8, b. 1), prema kojem: “morsko ofovo je oporo i © Vulkan je korelat Sedatu. Usp. Imamovié 1977: 102-105; Sanader 1996: 257-268. '\ ZRNOV NA AVALI: Deae Orciae sacrum | pro salute d(ominorum) n(asrorum duorum) Diocltiani et | Maximiani Aug(ustorum duorum) | ordo amiplissimus?) s(plendidissimae) col(oniae) Sing(iduni) per | M(arcos) Aur(elis) Cutiam et Sosonem | II viras ‘curante Simiplicio v(iro) e(gregio) d(ominis) n(ostris) | Deiocetiano (!) I et Mafsjimiiano Aug(ustis) co(n)s(ullbus). Usp. IMS I 20; Dufanié 1977: 78, b. 165. © STOJNICKI KASTRUM (KOSMAJ): OL/— vir perfectiss(imus) procuraliion Alugtusti)) ik Afuggtustorum duorum)}, Alugg(ustorum trium)] ilk afrg(entariaram)] fee(s) ped(es) [-}- Usp. Dusanié 1974; 93-105; 1991: 217-219; IMS 1 151. © Jedan olovs Usp. Jurisié 1996: 33. odljevak sa Zigom M(arci) Octlavii) M(arci) L(iberti) Papifi] pronaden je 1995. g. u akvatoriju otoka Lastova,A. Skegro prijavo, te mu se prilikom uporabe, da ne bi pucalo, dodaje pedeset libri olova iz Sabye (2) te jecna libra bijelog cinka. Olovo iz Sabye (2) i Dalmacije je disto i mekano, pa mu je, ako ga se obraduje bez drugih primjesa, potrebno na svakih deset libri dodati i jednu libru cinka” (Berthelot 1888: V, 17, 1, 377). Iz prethodnog nije jasno s kojih prostora Dalmacije potjege olovo 0 kojem anonim govori. Nije jasno ni pocruéje koje se spominje prije Dalmacije (u6A1pd0g sapvyjotos, cafidjotoc). M. Berthelod, pritedivaé zbirke grékim alkemigarima, izio je moguénost da bi se u ‘ovom sluéaju moglo raditi o olova iz Sabaine odnosno Sabine (Berthelot 1888 a: 189, b..3), no u svezu s ovim pojmom ne moze se, osim u Armeniji, dovesti niti jedno antizko mjesto (Davies 1935: 189, bilj. 3). No nije siguno da je u Armeniji u antici olovo zaista i eksploatirano (Healy 1978: 61-62). O. Davies termin caBvrioios (cafrfjotos) povezuje s rucnicima olova ‘oko rijeke Save, odnosno s podrugjem oko Srebrenice (Davies 1935: 189), dok ga S. DuSanié izjednatuje s pojmom plumbum Saviense odnosno plumbum Pannonicam (Dusanié 1977: 66, b. 69; 1980: 21, b. 87) Sto bi moglo biti i najblize Einjeniénom stanju, s obzirom da se olovo na tom prostoru stoljetima cksploatiralo. Znaéajne primjese srebra davale su mu bijelu boju Sto ga je po kasnoantitkom alkemigaru i Ginilo éisim. U_ Pobvali Stilihonu rimski_ pjesnik Kiaudije Klaudijan (oko +400.) izritito kaze: Pannonius potorque Saui (CLAUD, Carm. 11 192). U prilog povezivanja termina Gaprrio.os (caprovos) sa sirim savskim podrugjem upozorava i Ginjenica da se termin oaBufjovos (capijctos) venoopedvo vaaodt stavija prije termina Bedyuortfiow0g. Stoga se Klaudijanovi navodi po svo} pric trebaju dovesti u svez s panonsko-dalmatinskim rudnicima stebra, kojima je od cara Komoda do kraja 4. odnosno poetka 5. st. upravijao procurator argentariarum Pannoniarum ct Dalmatiarum, procurator angentatiarum odnosno procurator August. Potraznja dalmatinskog olova u kasnoj antici upozorava na Ginjenicu da se eksploatacija ruda u glavnim rudnicima Dalmacije nastavila i nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Kvaliteta _panonsko- dalmatinskih metala nadilazila je metale drugih provincia, ‘ novopridostim barbarima, kao i prefivjelom romanskom svijetu, u prijelaznim vremenima bila je isplativa. Tada je tehnika izdvajanja mnogo vrjednijih metal zlata i srebra bila poznata tek manjem krugu strugnjaka i nije ala ono znaéenje kao u vrijeme razvijenog i kasnog Rimskog Carstva. » Pksploatacia srebra_ne_podrufju rimkth provineijy Dalmacis...« Opvsc.archacol. 22, 89-117 1998 Zakijuéak Rimljani su sustavnu eksploataciju srebra_ na panonsko-daimatinskim prostorima otpoéeli tijekom 1 st. poslije Krista, po svoj prilici tijekom njegove druge polovice. Najveée kolitine srebra proizvedene su na sjeveroistodnim i istotnim granitnim podrugjima Dalmacije (oko Srebrenice, na Kosmaju, na Rudniku) te na jugoistoku Dalmacije (u Polimlju i dolini Ceotine). Eksploatacija srebronosnog olova u vecini ovih regija gotovo da se i nije prekidala do poéctka 5. stolieéa 2 ponegdje je nadzivjela i propast Zapadnog Rimskog Carstva te se nastavila { tijekom srednjega vijeka, a ponegdje i kroz vrijeme osmanlijske okupacije (npr. oko Srebrenice u istoénoj Bosni). Proizvodnja stebra je, kao uostalom i proizvodnja zlata, na podrugju Dalmacie bila u iskljutivo} nadle2nostirimske dréave, Stoga je kontrola nad dalmatinskim rudnicima plemenitih metala, alii Zeljeza, bila évrsto u rukama drZave. Pretendentima na carsko prijestolje kontrola nad rudnicima plemenitih metala gotovo redovito je osiguravala carsku stolicu te priskrbljvala odanost vojske. Stoga ne iznenaduje Einjenica da je uprava nad proizvodnjom plemenitih metala u Dalmaciji, kao iu drugim provincijama Carstva, bila isklutivo poyjeravana osobama bliskim carskim kragovima, NajgeSe su to bili pripadnici carskih robova i oslobodenika (amilia Caesaris), ili povjerijive osobe iz. viteskog reda. I sam proces proizvodnje metali u rudarskim regionima osiguravale su poscbne vojnicke postrojbe koje su uglavnom bile pod nadzorom provincijalnih upravitelia ili drugih vladaru odanih osoba. Od kraja 1. odnosno od pogetka 2. st. poslije Krista panonsko- dalmatinskim rudnicima srebra upravijao je jedan djelatnik (procurator) iz rudarskog naselja Domavije, koja se i sama nalazila na graniénom podrugju Dalmacie i Panonje Eksploatacija stebronosnog olova te proizvodnja srebra redovito je povjeravana visokorangiranim duznosnicima nnajgeSée vitezovima (ducenarii. Tako su upravitelji panonsko-dalmatinskih rudnika stebra bili znaino viseg platnog razreda nego upravitelji dacijskih rudnika zlata iz Gega se moze zakljuiti da su ovi rudnici rimskoj ravi osiguravali velike koligine srebra, Da su osobe koje su rukovodile eksploatacijom srebronosnog olova iz Domavije bile od izuzetnog carskog poyjerenja syjedodi i Binjenica da je njihovom zaslugom u ovom rudarskom naselju podignuto najvise spomenika u éast samih careva i osoba iz carskih krugova. Epigrafski spomeniei govore da su ovi visoki dréavni duZnosnici, osim u Domaviji, povremeno boravili i u drugim rudarskim regijama, primjerice na Kosmaju i Rudniku u zapadnoj Srbij. \ Méuipéos Sadéoons oxinpés éonv ut éuRapes Kai xpoohaupaver cig mv ovyspaoL, tva. Uh éfyvuTa, woRipSov caBenoiov Mrpas v; kai Kaoovtepov éoxpov Aispav a’, xai xoui olay elc rig V, Aispay Aiqpav wlav. Zaporjovos diaBd0g Kai deiwarfowos xadapdc éony, xa dnaddc Kai xoveniuevos ai unSv Layfivan, motel dexovotay ele 2ispas Bena Aipac tay, xat xaoortépov doov énarce. FapSiavop usripSoc éxadbo bor, xed Eyeanxos at ériyvorat eign dxdzuow tov xaaxav fro xusaoxeUi, dia 10 elvax adtov Eyadxoy, xai Ev tuépg a? xéveve.A. Skepro > Exsplontacija srebra_na_podragju_imskih_provincja.Dalmacje. ss Opwe. atchacol 22, 89-117 1998, Da je u procesu proizvodnje srebra takoder bio angaZiran veliki bro} liudi, izmedu ostalog potvrduje i velki broj rudarskih okana koji se pronalaze pongjvise na Kosmaju i Rudniku kao i srebronosna Sijatista na podrudju Srebrenice. Proizvodnja srobra, osobito na jugoistoznim dijelovima Dalmacije, otpodela je jos krajem 5. st. pr. Kr. s prispjecem helenskih rudara na bogata rudista stebra oko Damastiona. Na sjeveroistoku Dalmacije i jugu Panonije Rimljani su eksploataciju srebra baitinili od peregrinskih i Keltskih, rudara i metalurga, koje su nerijetko, ovisno o potrebama, preseljavali iz regije u regiju, ali i u rudonosne regije drugih provineija osobito Dacije i Norika. C. Uprava rudnika srebra Dalmatinski rudnici srebra (Argentariae Delmaticae) prokuratori: Nii Gnovnick: Miesto: Vrijeme: Tl Fh Domavia izmedu Iproc(urator)] 130. i 150. arg(entariarum) Delmaticafram) ‘Mercurius, argenti actor Prijepolje prije reforme Marka Aurelija Kolovrat kod = Secundus, Prijepolja Aug(usti) lib(ertus), a(diutor) t(abularii) = Narensis, ser(v)us, a(diutor) t(abularii) - Vurus, vilicus P= f=), actor Zaton kod prije reforme Bijelog Polja Marka Aurelija ‘Sextus Aelius Domifianus, Bijelo Polje vrijeme Hadrijana p(rocurator?) ili Antonina Pija Fel Fh Pijevija vrijeme plroc(urator) | Marka Aurelija i Auglustorum duorum) Lucija_Vera Publius Ackius Rudnica Menander, (Rudnik) Aug(usti) lib(ertus) (centurio) officinar(um) 106A. Skegro :» Elsploatacia srebra_na_podrugjy rimskih_provincja Dulmacij.. «, Opwsc_archacol, 22, 89-117_1998 Panonski rudnici srebra (Argentariae Pannonicae) Tyrannus, Aug(usti) Guberevac vrijeme Trajana| lib(ertus) (Kosmaj) ili Hadrijana proc(urator) Lucius Crepeius Paulus, roc(urator) ‘Aug(usti) argentafriaram Pjannonicaru[m] ‘Marcus Antonius Viminacium viijeme Fabianus, Antonina Pija proc(urator) ‘argentaariar(um) Pannonicar(um) Lucius Sept] Cesarea, Petrofnianus}, Mauretania proc(urator) ‘argentar(iarwm) Pannonicar(um) izmedu 130. i 150, Panonsko-dalmatinski (Metalta Pannonicorum et Dalmaticorum) Tiberius Claudius Lambacsis Tamedu Proculus Cornelianus, 161. i 169 proc(urator) ‘metal(lorum) Pannonic(orum) et Dalmaticorum Lucius Domitius Eros, Domavia prye 201. g procurator ‘metallorum [PJann{ojn(icorum) [et] Delm[ajt(icorum) Marcus Aurelius Rusticus, Domavia pre 201. roc(urator) ‘metallor(um) Pannonicorum et Delmaticorum Fl fh Kamen kod prije 201, pro{e(urator) Glamota ‘me|talloruf prov inciarum) Pan(noniae) et Dalm(atiae)]A. Skegro +» Fkspoatacia stsbra_na_podrugju rimskih_ provincja Dalmacie ss Opmss. archacol. 22, 89-117 1998, Panonsko-dalmatinski rudnici, srebra (Argentariae Pannoniarum et Dalmatiarum) Titus Claudius Ephesus viijeme Xenophontus, Komoda proc(urator) argentariarum Pannoniarum et Dalmatiarum ‘Sextus Baius Pudens, Roma izmedu roc(urator) 117. i 193, [argentariarum] Pannfoniaraum et Dalmatiarum] Cassius Ligurinus, Jezero imedu proc(urator) Aug(usti) (Rudnik) 09. 04, 193. i 09. 06. 193. Caius Tulius Silvanus ‘Domavia poslije 208. Melanio, proc(urator) Aug(usti) Valerius Super, ‘Domavia, izmedu v(ir) Zvornik 218. § 220. elgregius) proc(urator) arg(entariarum) Tulius Tacitianus, ‘Domavia ‘vrijeme v(ir) Aleksandra Severa e(gregius) roc(urator) Aug(usti) n(ostri) ‘Marcus Arrius ‘Domavia viijeme (?TuJnianus, Aleksandra Severa roc(urator) Aug{usti) _ o-] [=[tas, | Domavia viljeme v(ir) Gordijana I, e(gregius) proc(urator) ‘argentariarum Fed Fh Domavia izmeda [prJoc(urator) 244. i 268. arfgentariarum FI Fh Domavia izmedu v(ir) 244. i 268, e(gregius) [proc(urator) Alug(usti n(ostri) FI Fh izmedu pro[e(urator) 244, i 268, August) ‘curator Hifrict viijeme metfaljlarius Klaudija_ 1. 108A. Skegro » Eksplostacija srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacj. sy Opwsc, stchucol, 22, 88-117 1998 Aurelius Verecundus, vir) e(gregius) proc(urator) argentariarum ‘Domavia 24g ‘Simplicius, vir) e(gregius) Zmov (Avala) 287. Fl Fh [per|fectiss(imus) [procurajtor Afugtusti)] ‘Stojnigki kastram prijelaz iz 3. u 4, st, POPIS KRATICA AE - LAnnée épigraphique. Rev. pub- épigr. relatives a Vantiquité romaine, Paris AEM - Archaologisch-epigraphische Mitteilungen Wien AL ~ Archaeologica Iugoslavica, Beograd- Ljubljana ALBIHL - Atheoloski leksikon Bosne i Hercegovine ap - Arholoski pregled, Beograd - Ljubljana ANRW ~ Aufstieg und Niedergang der Romischen Welt: Geschichte und Kultur Roms im Spiegel der neueren Forschung. Berlin ANUBiH - Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo ARR + Arheoloski radovi i rasprave, Zagreb b + biljedka Br + Bosna franciscana, Sarajevo BIb - Bonner Jahrbiicher, Bonn BMC - British Museum Coins br, + bro} CAH - The Cambridge Ancient History. Cambridge ch = Codex ‘Theodosianus cBr Centar za balkanoloska ispitivanja, Sarajevo GG ~ Clanci i grada za kulturnu istoriju istoéne Bosne, Tuzla GZM = Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo HAD ~ Hivatsko atheolosko drustvo, Zagreb az + Institut za arheologiju, Zagreb id ~ i dalje ILLug. 1s IMs PZ, Is JAZU IRS NS OA oz PIZ SANU SHA SKA, Inscriptiones Latinae quae in Tugoslavia inter annos .... repertae et editae sunt, Situla. Razprave Narodnega muzeja v Ljubljani Ljubljana Inscriptiones Latianae selectae (ed. H, Dessau, Berlin 1892-1916) Inscriptions de Ia Mésiae Supérieure. Beograd Institut za povijesne znanosti, Zagreb Istorijski zbornik, Beograd Jabriuch Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnost, Zagreb Journal of Roman Studies. Lon- don arta Narodni muzej, Beograd Nate starine, Sarajevo Opuscula archacologica. Zagreb Osjetki zbornik, Osijek Praistorija jugoslavenskih. zemalja, Sarajevo Pomorski zbornik Drustva za proutavanje i unapredenje pomorsiva Jugoslavije, Zadar strana ‘Srpska akademija nauka i umetnost, Beograd Scriptores historiae Augustae Srpska kraljevska akademija, Beograd slika TablaA. Skegro Damage 1598, Tc ~ Tabulae ceratae WMBH ~ Wissenschaftiche Mitteilungen aus TR - Tabulae Imperii Romani Bosnion und der Herzegowin, VHAD - Vjesnik hrvatskog arheoloskog MED drustva, Zagred ZPE = Zeitschrift fir Papyrologie und vB ~ Vizantijski institut, Beograd Epigraphik, Bonn ia = Ziva antika, Skopje POPIS LITERATURE Altbldy 1963 G. Alfoldy, Einheimischen Stamme und civttes in Dalmatien unter Augustus. Klio 41 (1963) 187- ss. Alttidy 1965 G. Alfoidy, Bevdikerung und Gescibchatt der rimischen Proviaz Dalmatin, Budapest 1965. AltBldy 1969 G. Alfdidy, Epigraphica Noes. Epigr: Stud. 8 (1969) 2-3. Altoids 1971 G. Alfoldy, Der Heilige Cyprian und die Krise des Romischen Reiches. Henmes 99 (1971) 429.502. Altgldy 1974 G. Alfoldy, Noricum, London - Boston 1974 Altoldy 1989 G. Alix, Die Kriose des Rémichen Reichs. Geschichte Geschichssreiung und Geschichsbecschtune. Ausgewihite Beitrige. Stuttgart 1989. Asboth 1888 J. ve Asboth, Bosnion und die Hercepowina, Reisebilder und Studien, Wien 1888, Bllif 1893 Ph. Ball, Romische Straben in Bosnien und der Hercegowina 1, Wien 1883. Baum & Srojovis 1959 M. Baum’ D. Srejovig, Pri rezultatiisptvanja rimske nekropole u Sasama. CiG 3 (195%) 3 (1959) 23.54, Baum & Srcjovis 1961 M. Baum ~ D. Srejovis, Novi rezltti ispitivanja rimske nekropole u Sesama, GIG 4 (1961) 131 Benac 1987 A. Benac, O etnigkim zajednicuma starjeg Zeljeznog doba uw Jugostavii, PZ 5 (1987) 737-802 Berthelot 1888 Collection des anciens Alchimistes Grees. Texte Gree. Paris 1888 Berthelot 1888 2 Collection des Anciens Alchimistes grees. Traduction. Pais 1883 Berthelot 1970 Die Chemie im Altertum und im Mitelalter, Hildesheim - New York 1970. Beéevli 1970 V. Besevlicv, Zur Deutung der Kastellnamen in Prokops Werk De sedifcis, Amsterdam 1970. Bisley 1981 ‘A. Bitley, An Altar from Bremenium. ZPE 43 (1961) 13-23 Bisley 1987 A. Bitley, Marcus Aurelius. A Biography’, London 1987 Blézquez, 1978 J. M, Biiaquee, Historia economics de lt Hispania romana, Madi 1978 lézquez Martinez 1989 J. M, Blézquez Matinee, Administracion de laminas en epoca Romana. Sv evolucon. Mineria y ‘metalugia en ls antiguas civilzaciones Mediterrancas y Europeas I. Cologuio internacional asociado, Madrid 24.28 octobre 1985, Madrid 1989, 110-132 Bahme 1975 H.W. Bohme, Archéologische Zeugnsse zur Geschichte der Markomanenkriege (166-180) 1, Chr. Jb, Rom-Germ. Zentmus. 22 (1975) 133-217 Bojanovski 1965 1. Bojanovski, ArheoloSki pabirei sa podrugja antigke Domavije. C1G 6 (1965) 101-100 Bojancvski 1967 I. Bojanowski, Arheolosko - epigratske bijeske sa Drine. CHG 7 (1967) 41-53 Bojunovski 1968 I Bojanovski, Municjpium Malesiuium Acheolosko-opogralska rasprava. ARR 7 (1968) 241-262 Bojanovski 1972 I. Bojanovski, Severiana Bosnensia. CHG 9 (1972) 372. ojancvski 1981 1, Bojanovski, Pili za topografiju vimskih i predrimskin komunikacija i naselja u rimskoj provinej Dalmacifi ($ posebnim obtirom na podrucje Bosne i Hercegovine) Ill. Prilog. prowavanjuantigkh naselja i komunikacija w ‘stoénoj Hosni, Godiinjak CBI XIX/7 (1981) 125-199, Bojanowski 1982 1. Bojanovski, Antigko rudarsivo u unutranjosti provineje Dalmacie u svjetlu epigrafskib i rnumizmatikih ivora, ARR 8-9 (1982) 89-120, ojanowski 1982 a 1. Bojanovski, Prilozi topografii antidke Argentarj. Shwajni arhooloSki nalazi s podusja Domavie 1 Gig 14 (1982) 137-183 Bojanovski 1987 1, Bojanowski, Peilozi 2a topograiu vimskin i predrimskih komunikacija i naseja w rimskoj provineji Dalmacii V. Gornje Podrinje u sstemu rimslih komurikacija. Godilajak CBI XXV23 (1987) 3-174 Bojanowski 1988 Bosna i Hercegovina u antiko dob. Djela ANUBIH, kaj, LXVL CBI, kn. 6, Sarajevo 1988 Brunsmid_ 1886 J. Brunimid, Dopunji i ispravei ka CU MUL VHAD 8 (1886) 79. Brusié 1970 Z. Brusig, Problemi_plovidbe Jadranom u prethstoriji i antici. PZ 8 (1970) $49-568. Bulat 1989 M, Bulat, Novi rimski natpisi ia Osjeka, OZ 20 (1989) 31-51 Bulat_ 1991 M. Bulat, Novi votimi reljefi Dionisa iz Dalia i Osijeka OZ 17 (1991) 37-50 Bulié 1991 TE Bulig, Rioski nadpisi v Srebrenici, GZM 3 (1891) 387-390. Burian 1957 J. Burian, Leges metallorum et leges saltwum, Zischr. £ Geschichowiss. 5 (1957) 535-560 Buzoy 1997 M. Burov, Ségesita i Sica - wopogrin i poviesni razve). Prilowi IAZ 11-12 (19041995) 1997, 47- 68 Carson. 1990 R.A. Carson, Coins of the Roman Empire, London-New York 1990. Cermanovié-Kuzmanovie & Srejovié 1964 ‘A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Stejovié, Komini, Pi 105, 151, wjja - rimska nekropola, AP 6 (1964) 110A. Skegro =» Eksploataciu srebra_na podrugju rimskih provineja Dalmacje...«, Opwsc. archacol. 22, 89-117 1998, Cermanovi6-Kuzmanovié & Srejovié 1965 A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovi, Komini, Plievija - rimska nekropola, AP 7 (1965) 144. 145, 195. Cermanovié-Kuzmanovié & Srejovié 1966 A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovié, Komini, Plivija - rimska nekropola. AP 8 (1966) 115- 116, 213. Cermanovié-Kuzmanovié & Srejovié 1967 A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovié, Komini, Pljevija - nekropola antickog grada, AP 9 (1967) 113-115, 208, 6 1967 ‘A. Cermanovié-Kuzmanovié, Nekoliko novih rimskih natpisa iz Komina, Starinar 18 (1967) 201-208. Cermanovié-Kuzmanovié 1968 Nekoliko novih rimskih natpisa iz Komina. Starinar 18 (1967) 201-205. Cermanovié-Kuzmanovié 1969 ‘A. Cermanovié-Kuzmanovig, Neue Funde aus dem municipiom S.. Hommages 4 Maracel Renard. Coll Latomus vol. 103 (1969) 3, 116-123, Cormanovis-Kuzmanovié & Srejovié 1964 Komini, Pljevija - rimska nekropola. AP 6 (1964) 105, 151. Cormanovié-Kuzmanovié & Srojovié 1972 A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovit, Komini kod Plievalja - rimske nekropole. AP 14 (1972) Cermanovié-Kuzmanovié & Srejovié - Markovié 1972 a A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovié - C. Markovié, Necropoles romaines Komini prés de Plevija (Municipium $..). Inv. arch. fase. 15, Pljoviia - Cetinje 1972. Cormanovié-Kuzmanovié & Srejovié 1973 A, CermanoviéKuzmanovié & D. Srejovié, Komini kod Plievalja - rimske nckropole, AP 15 (1973) Cermanovié-Kuzmanovié & Srejovié 1974 A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovié, Komini kod Pljevalja - rimske nekropole. AP 16 (1974) NR. CermanoviéKuzmanovié & Srejovié 1975 ‘A. Cermanovié-Kuzmanovié & D. Srejovit, Komini kod Plievalja - rimske nekropole. AP 17 (1975) 104-105, Cohen 1882 H. Cohen, Description historique des monnaies trappées sous Vempire Romain IF, Paris 1882, Corékov 1970 E, Cerdkov, Municipium DD kod Sotanice, Pristina - Beograd 1970 Daicovieiu 1961 C. Daicoviciu, Castella Dalmatarum in Dacia, In aspect al colonizari si comanizarii provincici Dacia. St. Comm. Apulum 4 (1961) 51-60. Davies 1935 ©, Davies, Roman Mines in Europe, Oxford 1935. Dinié 1955 M. Dinié, Ze istorju rudarstva u srednjovekownoj Srbiji i Bosni. I Pos. izd. SANU, kaj. 240, Beograd "1958. Débo 1940 A. Débo, Publicum Portorium Myrici. Diss. Pann, 2, Fase. 16, Budapest 1940. Débo 1968 A. Débo, Die Verwaltung der romischen Proving Pannonion von Augustus bis Diocletian. Die provinziale Verwaltung, Amsterdam 1968, Domaszewski 1884 ‘A. V. Domaszewski, Inschriften aus Bosnien. AEM 8 (1884) 243.246, Domaszewski 1890 A. V. Domaszewski, Grenzen von Moesia superior und der illyrische Grenzzol. AEM 13 (1890) 129-154 Domergue 1970 C. Domergue, Introduction « étude des mines d'or du Nord -Ouest de Ia Peninsule Ibérigque dans Vantiquite. Legio VIL Gemina, Leéa 1970. Domergue 1990 ©. Domergue, Les mincs de la Pénisule Ibérique dans F'antiquite Romaine. Coll, de VEcole frane. De Rome 127, Roma 199%. Dunand & Léveque 1975 F Dunand & P. Léveque, Les synerétismes dans les religions de Pantiquite. Colloque de Besancon (22-23 octobre 1973). Leiden 1915. Dusanié 1970 8. Dufanié, Bassianae and its Territory. AI 8 (1967-1970) 67-8 Dukanié 1971 S, Dufanié, Heterokltigko metalli u natpisima rudnitkog novea. ZA 21 (1971) 2 535-558. Duganié 1971a Novi Antinojey natpis i metaila municipii Dardanorum. ZA 21 (1971) 1, 241-261. Duganié 1974 S. Dukanié, Zbor. Fil. fak, Beog. XU-I (1974) DuSanié 1975 S. Dubanié, Dve rimske stele u Stbiji, Zbormik NMB 8 (1975) 131-137. DuSanié 1977 S. Dufanié, Aspects of Roman Mining in Noricum, Pannonia, Dalmatia and Moesia Superior. ANRW I (6). Berlin - New York 1977., 52-94. Dokanié 1977 Iz ‘storie rimskog rudarsiva uv Gornjoj Meziji. Arh. vest. 28 (1977) 163-179 DuSanié 197% 8. Dufanié, Mounted Cohors in Mocsia Superior. Alien XT. int. Limesk. (SetkesteKirvar, 30. 8 - 6.9. 1976), Budapest 1977, 237-247, Dafanié 1980 S. Duianié, Organizacija rimskog rudarstva v Noriku, Panoniji. Dalmaciji i Gornjoj Mezii, 1S (1980) 1-2, 755, DaSanié 1982 8. Dudsnié, P Roesch Etudes béoticanes, Pars 1982. ZA 32 (1962) 209.211 ulA. Skegto : » Eksploatacija srebra na_podrusiu rimskih_ provineija Dalmacie.. « Opvse, archaeol. 22, 89-117 1958 DuSanié 1989 S. Duianié, The Roman Mines of Ilyticum: Organisation and Impact on Provincial Life. Mineria metalurgia cn las antiguas chvlizaciones Mediterrancas y Europeas I Cologuio internacional ‘asociado, Madrid 24-28 octobre 1985, Madrid 1989, 148-156 Dusanié 1991 5. Dukani, Te itorje Kasnoantithog, rudarstva u Sumadi Stainar 4047 (1989-1990) 1981 217.224 Dusanié 19918 8, Dutanié, The economy of imperial domains and the provincial organization of Roman Ilyricum. Godisnjk’ CBI XXIX27 (I9)) 45-52. Eckel 1828 ICR. Bethel, Docirina nummorum veterum. VI Continens aummas inperatorios 2 lio Coesare usque ad Hadrianum eiusque familen®, Wien 1828. Edmonson 1989 J.C. Fammonson, Miniog and the later Roman Empire and beyond: Continuity or Disruption?. JRS 79 (1989) 84-102 Enaslin 1956 W. Ensslin, The Reforms of Diocletian, CAM XII (1956) 390-398, Fiz 1959 J. Fitz, Der Besuch der Septimins Severus in Pannonien im Jahre 202. u. Z. Acta Arch. Hung. 1 (1939) 237.283 Fi: 1972 J. Fitz, Verwaliung der pannonischen Borgwerke. Klio 54 (1972) 213-228. Frank 1959 T Frank, An Economic Surbey of Ancient Rome ¥. Baltimore 1959. Garafenin 1951 M. Garsianin, Crna Gora u doba Rimskog cara. Itorjia Cme Gore L Tioyrad 1967, 141-27 Garafanin 1951 M. - D. Garaianin, Arheolaska nal u Sibji, Beograd 1951 Garzetti 1974 A. Gareeti, From Tiberius 10 the Antonines. A History of the Roman Empire A. D. 14-192 London 1974, Gerov 197 B. Gerov, Die Finfile der Norther inden Ostblkanraum im Lichte der MGnzschatafunde. ANRW I 6, Bedin = Now York 1977, 110-181 Gherarini 1974 M. Gherardini, Stulen zur Geschichte ces Kaivrs Commodus. Dissert. Univ. Graz 27, Wien 1974 Gobl 1993, R. Gobl, Die Manzprigung des Kasers Aurclianus (270-275). Moneta Imperii Romani Oster. Akad. d. Wiss. phil-hist. Kies. Denkschr. 233, Bd. 29, Wien 1993 Grant & Kitzinger 1988 M, Grant & R. Kitzinger, Civilization of the Ancient Mediterranean. Greece and Rome It New York 1988, Grass! 1973 1H. Grassl, Untersuchungen zum Vierkaiserjahr 6869 n. Chr. Ein Beitrag zur Ideologie und Sovialstruktur des frien Prinzipats. Diss. ot Univ. Graz, Graz 1973. Haley 1991 E,W. Haley, Migration and Economy in Roman Imperial Spain. Barcelona 1991. Healy 1978 JE Healy, Mining and Metallurgy ia the Greek and Roman World, London 1978. Hirschfeld 1905, ©, Hirschfeld, Keiserlche Verwaltungsbeamten bis auf Diocletian’, Berlin 1905. Homes 1880 M, Homes, Rémische Altherthimer in Bosnien und der Hercegovina. AEM 4 (1880) 32-47, 184207. Hott 1992 M. Holi, Sissk w antigkim invorima. OA 16 (1992) 133-165. Howgego 1992 Ch. Howgego, The supply and use of money in the Roman world, JRS 82 (1982) 1.31. Imamovié 197 E. Imamovit, Antik kultn’ 7 vot’ spomenici na podaiguu Bosne / Hercegovine, Sarajevo 1977. Ikineraria Romana Mineraria Romand’, (ed. KMutea) Bregenz - Wien 1988, Firedek 1879 I. Jixetek, Die HandekstraBen und Bergwerke von Serbien und Bosnicn wibrend des Mitclalters ‘Abb. d, Bohm. Gesell. d, Wiss, Folge VI, Bd. 10, Prag. 1879. Jones 1980 G. D. B. Jones, Roman mines at Rio Tinto. JRS 70 (1980) 145-165. “rifié 1980 M. Juritié, Brodolom na Paklenim otocima, Karaka, Revjia 22 pomorstvo 1-2 (1980) 3638. Jursié 1995 M. Juriig, Antigki brodolom nedaleko Viboske - otok Hvar, Ohvuijesti HAD. 27 (1995) 1, 2931 Juriié 1996 M. Jurlié, Hidroarheoloska djclatnost dréavnc uprave za zafitu kulture i prirodne baitine uw godini 1995, Obansjesti HAD-a 28 (1996) 1, 32-3. Kajmakovie 1981 Z. Kajmakovié, Drina u doba Kosaéa, NS 1415 (1981) 147-154, Kanivz 1892 E Kanitz, Rémiche Studien in Serbien. Der Donau - Grenzwall, das Strsscnnetz, dic Sticke, Castelle, Denkmale, Thermen und Bergwerke zur Romerzeit in Konigreiche Serbien. Denkschriften der k Akad. der Wiss, Philol-hist. KL 41, Abh. II, Wien 1892 Kanivz 1903 E Kanitz, Das Kénjgreich Serbien, Land und Bevblkerung, Leipzig 1903, Katisié 1963 R, Katig, Das mitteldalmatinische Namengebiet, 24 12 (1963) 255.292. Katzer 1901 F. Kaver, Uber die Zusammensetzung Goldseife in Bosnien. Oster Zischr. far Berge u. Hottemw. XLIX (1901) 1-12. Karzer 1926 F Kater, Geologiia Bosne i Hercegovine I Sarajevo 1926, Kellner 1895 1. Kellner, Rimski gragjevni ostaci Mlidéama kod Sarajeva. GZM 7 (1895) 161-191. Kellner 1897 I, Kellner, Rémische Baureste in llidze bei Sarajevo. WMBH 5 (1897) 131-162. Knedevie 1979 J. Knelvié, Jz dileke proslost! plevalskos kraja, Plievia 1979. Knesevié 1983 J. Knezevié, Tragovima nepisane itorije. Mostov’ 15 (1983) 77-84 Kneissl 1969 P. Kneiss, Die Siegstiulatur der rimischer Kaiser. Unrersuchungen zu den Siegelbeinamen des ersten und zweiten Jahrhunderts, Gottingen 1969. Kolb 1993, A. Kolb, Die Kalserliche Bawversaltung in der Stadt Rom. Geschichte und Aufbau in der Curia operum publicorum unter dem Prinzipat, Stuttgart 193 Kolendo 1987 J. Kolendo, Le lingot de plomb trouvé Nove et ses inscriptions. Archeologi Rocenik Jastytutu histori: kultury materialne} Polskiey Akademii Nauk 37 (1986) 1987, 87-98. Kos 1998 P. Kos, Leksikon antiéke numizmatike. Zagreb 1998. 112‘A. Skegio : » Elsploatacija sebrana_podeufju rimskih provincja Dalmacje.. «, Opwsc_ archacol 22, 88:17 1998 Kosorié 1965 Kovatevie 1961 Kovaéevie-Kojié 1987 Kubitschek 1896 M. Kosorié, Spomenik Mitrinog kulta iz okoline Zvornika. CHG 6 (1965) 49.56, D. Kovasevie, Zgovina w srednjovickomaaj Bosni, Sarajevo 1961 . Kovaéevie-Kojc, Privredni razvo} stednjoyjckovne bosanske di¥ave. Prili za istorju Bosne i Hercegovine I, Drustvo i privreda sredajoyjokorne basanske dréave. Pos. izd. ANUBIH, kp}. LXXIX, Odjelj. drut. nauke, kaj. 17, Sarajevo 1987, 85-190 W. Kubitschek, Aus Dalmation und seinem Hinterlande. VHAD 15 (1928) 35-42. Ladek & Premerstein & Vulié 1900 F. Ladek - A. v. Premerstcin - N, Vulié, Antike Denkmaler in Serbien, Ji. Osterr, Arch. Inst. 3 (1900) Bbl, 105-178, Ladek & Premerstein & Vulié 1901 Langman 1981 Laufer 1956 Lenormant 1969 Marié 1955 Mari 1955 Marié 1956 Mattingly 1960 Melville Jones 1990 Mirkovié 1965 Mirkovis 1969 Mirkovié 1971 Mirkovié 1975 Mirkovié 1977 Mitkovié 1978 Mécsy 1962, Mécsy 1967 Méesy 1970 Méesy 1974 Mowat 1894 Mrozck 1965 Mrozek 1968 Mrozek 197 Mrozck 1982 Nagy 1969 Nenadié 1987 Noeske 1977 Noll 1958 Nony 1970 sted 1985 Papazogla 1957 Patalié 1954 Paialié 1960 Patalié 1975 Patalié 1984 E Ladek - A. v. Premerstein - N. Vulié, Antike Denkmiler in Serbien, J. Oster. Arch. Inst. 4 (A901) Bol. 73-102 G. Langman, Die markomanenkriege 166/167 bis 180. Miltashistocische Schrfteibe. 1. 43, Wien 1981, 8. Lauter, Die Bergwerkssklaven von Laureion II, Mainz 1956. E Lenormant, La mannaic dans Fantiquite’ I, Bologoa 1969. R. Marig, Prilozi antitkoj istorii Srbije. Starinar n. s. 3-4 (1953454) 1955, 25-44 R. Matig, Sitni prlozi iz arheologije i epigratike. Starinar n. 5. 5-6 (195455) 356-362. R. Mari, Ostave starog nova u numizmatitko} zbirci Narodnog muzeja u Beogradu. Saop. Zav zastspom. Beog. 1 (1956) 179-181 H. Mattingly, Roman Coins, From tche carliest times to the fall of the westem Empire, London 1960. J. Melville Jones, A Dictionary of Ancient Roman Coins, London 1950, M. Mirkovig, Novi natpisi iz oblast rimskog limesa u Gornjoj Meaij. ZA 15 (1965) 381-395. M. Mirkovig, Urbanisierung und Romanisierung Obermoesiens. ber die Anwendung der statistsch - onomastischen Forschungsmethode. 2A 19 (1969) 236-262. M. Mirkovie, Benefiijama stanica kod Novog Pazara, ZA 21 (1971) 263-271. M. Mirkovig, Iz istorje Polimija w rimsko doba. Godiinjek CBI XIV/I2 (1975) 95-108. M. Mickovié, Ein Barbareneinfall in Obermoesien und das noréstliche Dalmatien im Jahre 254 Limes. Akten des XI. int. Limesk, Seékestehérvér 30. 8-69, 1976, Budapest 1977, 249-258, M. Mirkovig, Antistes Stefanus i gradevinska delatnost Justinijanova vremena w Polimlju. Zbomik VIB 18 (1978) 18 ‘A. Mécsy, Pannonia. Paulj-Wissowa, Realencyclopiie der classischen Altertumswissenschatt, Suppl. 1X, Stuttgart 1962, 515-776, ‘A. Mossy,” Munizipale Gemeinden und ihre ‘Territorien in Moesia Superior. Godiinjak CBI V3 (4967) 151-166. A. Mécsy, Gesellschaft und Romanisation in der romischen Proving Moesia Superior, Amsterdam 1970. ‘A. Méesy, Pannonia and Upper Moesia, A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire, London-Boston 1974 R. Mowat, Eclaircissements sur les monnaises des mines, Rev. num, ser. IH 12 (1894) 373-413 St. Mrozek, Zur Frage der Verbretung von Strafgefangenarbeit in rémischen Bergwerken. Eos 55 (965) 2, 341-346 S. Mrozek, Aspects sociaux et administratifs des mines d'or romaines de Dacie. Apulum 7/1 (968) 307-326. S. Mrozek, Die Goldbergwerke im rmischen Dazien, ANRW II 6, Berlin - New York 1977, Berlin = New York 1977, 95-109 S. Mrozek, Zur Religion der rémischen Berpleute in der Prinzipatzeit. Eas 70 (1982) 139-148, T Nagy, A. Dobd: Die Verwaltung der rémischen Proving Pannonien von Augustus bis Diocletiunus. Budapest 1968 Acta Arch. Acad. Se. Hung. 21 (1969) 395-409. V. Nenadig, Prilog prouavanju Antitke Sisciae. Prlazi 1PZ 3-4 (1986/1987)N1-W2. H. - Ch. Nocske, Studien aur Verwaltung und Bewilkerung der dakischen Goldbergwerke in romischer Zeit, BY. 177 (1977) 271-416. R. Noll, Vom Altcrtums bis Mitelalter. Spatantike, altchrstliche, vélkerwanderungszcitlche {frichmiteleteriche Deankméler, Wien 1958. D. Nomy, A propos des nouveiux procurateurs dAstorga. Archivo espunol de arqueologia, 43 C970) 195-201 BR rsted, Roman Imperis! Economy and Romanisation. A study in Roman imperial administra tion and the public lease system in the Danubian provinces from the first to the third century ‘A. D. Copenhagen 1985, E Papazoghi, Le municipium Malvesiatium et son tertitoire. 24 (1957) 1, 114122. E, Paéalig, O antickom rudarstvu uv Bosni i Hercogevini. G2M 9 (1954) 417-75. E, Pabalig, Ancigka nasefia i komunitacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 196. E, Pabalif, Sabrano djelo, Sarajevo 1975. E, PaSalié, Period rimskc viadavine do kraje II vijeka nate ere. Kult. ist Bos. Herc?, Sarajevo 1984, 191-308, 113‘A. Skepro : > Eksplostacja sebra_n_podrutu rimskih_provisel Patkvalin 1961 Patsch 1893) Patsch 1894 Patsch 1897 Patsch 18970 Patsch 1899) Patsch 1900 Patsch 1902 Patschy 1909 Patsch, 1910 Patsch 1912 Patsch 1914 Patsch 1922 Pavan 1958 Petrovié 1955 Pflaum 1950 Palau 1955 Pflaum 1961 Pink 1939 Pinterovié 1969 Pogatschnik 1890 Pogatschnik 1894 Radimsk 1891 Radimsk 1892 Radimsk 1894 Radimsk 1896 Ramovié 1960 Ramovié 1981 Rendié-Miogevié 1971 Rendié-Miotevié 1981 Richard 1928 Richmond 1955 Romer-Martijnse 1991 Rosenberger 1992 Rostowzew 1910 Dalmacic... «| Ope, archagol, 22, 89-117 1958 Ve Patkvalin, Bronzana votivaa ruka iz Sasa. GZM 15-16 (1960-61) 203-209, €. Patsch, Bericht iber cine Reise in Bosnicn, AEM 16 (1893) 75.93; 125-141 Patsch, Rimske starine iz Gorabda. GZM 6 (1894) 53-56, C. Patsch, Archiologisch ~ epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmatien. WMBH 5 (1897) 177-241. C. Patsch, Dalmacija i Dacija. GZM 9 (1897) 665-673, C. Patsch, Archiologisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der rémischen Provinz Dalmeticn. WMBH 6 (1899) 154273. C. Patsch, Nove simske epigrafske tesevine iz Bosne i Hercegovine. GZM 12 (1900) 168-199. C. Patsch, Archiolosisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Proving Dalmatien. WMBH 8 (1902) 61-130. C. Patsch, Archiologisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Provinz Dalmation. WMBH 11 (1909) 104-183. C. Patscb, Prilozi naSoj rimskoj povijesti. GZM 22 (1910) 177-208. Patsch, Archiologisch - epigraphische Untersuchungen zur Geschichte der romischen Proving Dalmatien, WAMBH 12 (1912) 68-167. Patsch, Zbirke rimskih i grckih starina u bos-here. Zemaljskom muzcju. GZM 25 (1914) 141-229. C. Patsch, Die Herzegowina cinst und jetet Historische Wanderungen im Karst und an der ‘Adria, Wien. 1922 M. Pavan, Ricerce sulle provincia Romana di Dalmazia, Ist. Ven. LSc. Lett, Atti Mem. XI, Venezia 1958, J. Petrovié, Rimski novac iz Obudovea. GZM 10 (1955) 181-197. HG. Pilaum, Les Procuratcurs Eoquestres sous Je Haut - Empire Romain, Paris 1950 H. G. Pflaum, Deux carri res équestres de Lamb se ct de Zana. Libyca 3 (1955) 124-154 HL G. Pflaum, Les carrier s procuratoriennes equestres sous le Haut - Empire romain, Panis 1961, K. Pink, Die Miinsprigung der Ostkelten und irer Nabbara, Diss. Pann., Set. Ul, Fase. 15, Budapest 1939. D. Pinterovig, Mursa u syjetlu novih iavora i novije literature. OZ 11 (196). Li, Pogatschnik, Stari rudokopiu Bosni. GZM 2 (1891) 125-130 La. Pogatschnik, Alter Bergbau in Bosnien. WMBH 2 (1894) 152-157. Radimsk , Rimski grad Domavija u Gradini kod Srebrenice u Bosni i tamosnji iskopi. GZM 3 (1891) 1-19. Radimsk , Prekopavanje u Domaviji kod Srebrenice godine 1891. GZM 4 (1892) 1.24 Radimsk "1893 Radimsk , Generalbericht ber dic bischerigen Ausgrabungen der rémischen Stadt Domavia in Gradiska bei Srebrenica. Wiss. Mitt, Bos, Herz. 1 (1893) 218-253. Radimsk , Lajestaj o iskopinama u Domavii kod Stebrenice u godinama 1892. i 1893. GZM 6 (1894) 1-47. V. Radimsk , Bericht Gber die Ausgrabungen von Domavia bei Srebrenica in den Jahren 1892 und 1893, Wiss, Mitt, Bos. Herz. 4 (1896) 202-242. M. Ramovié, Obim rudarske djelatnosti w srebrenitkom kraju tokom rimskog doba i srednjeg vijeka. CIG 4 (1960) 34-82 M, Ramovié, Stari rudnici, Sarajevo 1981 D. Rendié-Miogevig, Onomasticom Riditinum. Ilirske onomasticke studije HI. 2A 2/ (1971) 1, 159-174 D. Rendié-Miogevig, liri izmedu barabarskog i helenskog svijeta, Rad JAZU 20 (1981) 1-19. R.A. Richard, The Mining of the Romans in Spain. JRS 18 (1928) 129-143, 1A. Richmond, Roman Britain and Roman Military Antiquites, Oxlord 1955. E, Rémer-Martijose, Jastrumenta inscripta Latina, Das romische Leben im Spiegel der Kieininschritten, Ausstellmgskatalog, Pécs. 199. V. Rosenberger, Bella ct expeditiones. Die antike Terminologic der Kriege Roms, Stuttgart 1992 B. M. Rostowzew, Studien zur Geschichte des rémischen Kolonates, Leipzig ~ Berlin 1910. Rothenberg & Garcia Palomero & Bachmann - Gocthe 1989 Ricker 1901 Sallet 1888 Salway Sanader 1996 Sanader 1995 Sanader 1996 Schallmayer 1990 'B, Rothenberg - F, Garcia Palomero - H.-G. Bachmann - J. W. Goethe, The Rio Tinto Enigma, Mineria_y metalurgia en las antiguas civilizaciones Mediterraneas y Europeas I. Coloquio ‘internacional asociado, Madrid 24-28 octobre 1985, Madrid 1989, 57-70. AL Ricker, Einiges uber Blei und Silberbergbau bei Srebrenica in Bosnien, Wien 1901 A. ¥. Sallet, Beschreibung der antiken Munzen J Berlin 1888. P. Sulway, Roman Britain, Oxlord 1981. M, Sanader, Novi aspekti bozice Terra mater. OA 1 (1996) 119-130, M, Sanader, Vilicus - Prilog poznavanju djelatnosti upravitelja imanja i dréavnog namjeStenika, OA 19 (1995) 91-109. M. Sanader, Tragovi Vulkanova kulta u rimskoj provinciji Dalmaciji. ARR 12 (1996) 257-268. E, Schallmayer, Der rémische Weihebezirk von Osterburken 1. Corpus der grichischen und latoinischen Beneficiarier ~ Inschrifen des ROmischen Reiches. Stuttgart 1990. 4‘A, Skegro : » Eksploatacja srebra_na_podrugju rimskih provincia Dalmacije...« Opwse. archacol, 22, 89-117 1998 Schillinger-Hafele 1986 Schneider 1885 Sergejevski 1927 Sergejevski 1940 Sergejewski 1940 Sergejevski 1941 Sergejewski 1943, Sergejewski 1947 Sergejevski 1963, ‘Simié 1951 imié - Vasié 1977 Srejovie 1965 U, Schillinger-Hafele, Consules, August Cuesares. Datierang von rémischen Inschriften und Minzon, Stuttgart 1986. R. von Schneider, Bericht aber eine Reise in Dalmatien. 1. Uber die bildlichen Denkmiler Dalmations. AEM 9 (1885) 31-84 D. Sergejevski, Rimski kameni spomenici sa Glamoskog Polja. GZM 39 (1927) 255-261. D. Sergejevski, Rimski natpisi iz Bosne, Uzitkog kraja i San@aka, Spomenik SKA 93 (1940) 133-160. D. Sergejevski, Rimski nadpisi novi i revidirani, GZM 52 (1940) 15-26. D. Sergejevski, Epigratske biljeSke. GZM $3 (1941) 310. D. Sergejevski, Archdologische Forschungen in Bosnien in der Jahren 1920-1940, Siidostdeutsche Forsch, 8 (1943) 156-177. D. Sergejevski, Arheoloski nalazi u Sorajevu i okolic. GZM 2 (1947) 13-50. D. Sergejevski, Rimski rudnici 2eljeza u sjeverozapadno} Bosni. GZM 18 (1963) 85-102. Ve Simig, Istoriski razvoj nakeg rudarstva, Beograd 1951, VM. Simié - 'M. R. Vasié, La monnaie des mines romaines dans Vllyricum. Rev. um, Vie série T 19 (1977) 88-61, D. Stejovig, Ispitivanje rimske nekropole u Sasama 1961-1962. CiG 6 (1965) 1-48. Stewenson & Roach Smith & Madden 1964 Saiel_ 1953 I. Sasel 1990 Sasel_ 1992 Sakel-Kos. 1986 Skegro 1994 Skegro 1998 Skegro 19984 Tickholm 1937 ‘Tranoy 1981 ‘Truhelka 1891 ‘Truhelka 1909 Velitkovié 1957 Vermaseren 1960 W. Stewenson & C. Roach Smith & FW. Madden, Dictionary of Roman Coins, Republican and Imperial 2, London 1964 J. Saiel, SEPETION. ZA 3 (1953) 262-267. J. Sasel, Die Donau- und Balkanprovinzen. Handbuch der curopaischen Wirschafts- und Sozialgeschichte, Bd. 1, Statgart 1990, 572-580. 5. $a8el, Opera selects, Ljubjana 1992 M, SaielKos, Zgodbovinska podobw prostora med Akvilejo, Jedranom in Sirmijem pri Kasia Dionu in Herodjanu, Ljubljana 1986, ‘A. Skegro, Rimski rudnigki novac, OA 18 (1994) 173-180. ‘A. Skegro, Eksploatacja ata u Bosni i Hercegovini w rimsko doba, Bf 10 (1998) 142-160, ‘A. Skegro, Eksploatacja Zcljeea u Bosni u rimsko doba, Prilci Insiuta za Boru w Serajen AXVI28 (1998) 1-21. U. Tickholm, Studien iiber den Bergbau der romischen Kaiserzet, Upsala 1937. A. Tranoy, La Galice Romsine. Recherches sur Je nord ~ ouest de la péninsule iberique dens TAnuiquité. Paris 1981, €. Truhelka, Rimska cesta u kotaru srebrenitkom GZM 3 (1891) 239-245. © ‘ruhelka, Gromila latenske dobe w Mabreviéima kod Cajniéa. GZM 21 (1909) 425-441 M, Veligkovié, Prilog proutavanju rimskog rudarskog bazena na Kosmaju. Zbaraik NMB 1 (1956- 1957) 95-118. M. J, Vermaseren, Corpus Iascriptionum et Monumentorum Relipionis Mithriacae I, Den Haag 1960, Vulié & Ladck &- Premerstein 1903 ‘Vulié 1905 Volié 1931, Vulié 1948, Werner 1986 Wilkes 1965 Wilkes 1969 Wilkes 1970 Winkler 1969 Zaninovié 1983 Zaninovié 1995 Zowovie 1973 Zotovie 19730 Zotovié 1987 Zwicker 1941 N. Wulié & FE Ladek & Ay. Premerstein, Antitki spomenici u Srbiji I. Spomemik SKA 39 (1903) 43-88. N. Vulié, Antike Denkmiler in Serbien. Jd, Osterr, Arch, Inst. 8 (1905) Bb 1-24 N. Vuli, Antitki spomenici nate zemlje. Spomenik SKA 71 (1931) 1-259, N. Vulig, Antigki spomenici nase zemije. Spomenik SANU 98 (1941-1948) 1-279. M. R, Werner, The Moesian Limes and the Imperial Mining Distress. Stud. zu den Milicdrer. Roms. I, 13. Internationaler Limeskongred Aalen 1983. Vortrige, Stuttgart 1986, 561-564, J. J. Wilkes, SPLAUNON - Splonum again. Acta ant. Acad. Sc. Hung. 13 (1965) 111-125. J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1968. J. J, Wilkes, Equestrian Rank in Dalmatia under the Principate. Adniatica prachistorice et antiqua. Zagreb 1970., 529551. g Winkler, Die Reichsbeamten von Noricum und ihr Personal bis zum Ende der rémischea ‘Herrschaft. Osterr. Akad. der Wiss., Philosoph--hist. KI, Sitzungsb,, 261, Bd. 2. Abhandl., Wien 1969, M, Zaninovié, The Frontier between Dalmatia’ and Moesia Superior. Pulpudeva. Semaines Philippopolitaines de histoire et de Ia culture Thrace, Plovdiv 13-17 octobre 1980, Sofia. 1983, 88.94, M. Zaninovié, Delmati e Pirusti ¢ la loro presenza in Dacia. OA 19 (1995) 111-115. M. Zotovig, Jugozapacina Srbija u doba Rimljana. Uzidki zbor. 2 (1973) 5-40, M. Zotovie, Mitraizam na the Jugoslavije, Beograd 1973. M. Zotovié, Problem mladeg gvozdenog doba u zapadnoj Srbiji u svetlu otkriéa w Krajéinovigima iboja. Goditnjak CBI XXV/23 (1987) 51-62 icker, Studien zur Marcussiule 1. Amsterdam 1941, 1sA Skogro » ZUSAMMENFASSUNG ~ - splostaia srebra_na_podrutju_rimskih_previnclja_ Dalmacle i Opwsc. archacol. 22, 89:117 1998. SILBERFORDERUNG IN PANNONIEN UND DALMATIEN ZUR ROMERZEIT Key words: Silberforderung, Dalmaticn, Pannonien Die Hauptvorkommen des silberhaltigen Bleis befinden sich im Mittel- und Oberlauf der Drina sowie in den Grenzgebieten der spiteren rémischen Provinzen Dalmatien, Dardanien und Makedonien. Die Anfange der SilberfOrderung in diesen Gebieten sind mit der Tatigkeit der sog. “Hofkunstwerkstitten” illyrischer Fuhrer auf dem Zentralbalkan verbunden. Seit der zweiten Hilfte des 6, ‘hs. v. Chr. wurde hier der aus den hellenischen und ‘anderen mitellindischen Gebieten eingefthrte Gold- und Silberschmuck repariert sowie cigenhindig angefertigh. Die Silbergewinnung in den Grenzgebieten Dalmatiens, Dardaniens und Makedoniens, wo die reichen Silberbergwerke von Damastion (Aqudonov) 2 lokalisicren sind, sticg, betrichllich seit dem Ende des 5. bzw. dem Anfang des 4. Jhs. v. Chr. Das Silber aus den Bergwerken von Damastion ‘wurde im Laufe der nichsten Jahrhunderte in der Form von Abgissen (massae argentariae) oder als hochwertiges Geld und wertvoller Schmuck vorwiegend auf die hellenischen, makedonischen, illyrschen und anderen mittelindischen Gebiete in grofen Mengen ausgefulrt. Die wichtigen rmischen Silberbergwerke in Zyricum befanden sich um Ulpiane in Dardanicn, auf dem Berg Rudnik in Sddserbien, auf den Berg Kosmaj in Nordwestserbien, im Raum weit um Domavia in Ostbosnien, im Oberlauf des Flusses Drina sowie in den Berghaurevieren der Flisse Lim und Ceotina in Sand’ak im Sidosten Dalmatiens. Die Silberbergwerke im Mittel- und Oberlauf der rina sowie aus den Berghaurevieren von Ceotina und Lim jin Sandiak befanden sich auf dem Gebiet der Provinz Dalmatien. In welcher Provinz die anderen lagen, ist schwer za prizisieren. Die meisten Bergbaureviere dbricums Standen unter der Ingerenz des kaiselichen fiscus. Hier alten besondere politisch - rechtliche Regelungen, die von den obersten kaiserlichen Machten geortinet wurden, Die Sifberrderung war bis zu den Reformen, wischen den Jahren 161 und 169 n. Chr. der Kaiser Marcus Aurelius durchfOhrte, meistens nach dem Provinzprinzip organisiert. An der Spitze standen kaiserliche Verwalter (procuratores), die seltener aus der Reihe der kaiserlichen Freigelassenen und 6fters aus dem Ritterstand stammten. Im Laufe der Kriege gegen die Markomannen vertraute Marc Aurel die Verwaltung aller Bergwerke Pannonicns ‘und Dalmatiens dem hochrangigen kaiserlichen Prokurator (procurator metallorum Pannonicorum et Dalmaticorum) mit dem Sitz in Domavia an. Sein Sohn und Erbfolger Commodus vertraute die pannonisch- dalmatinischen Siberwerke dem kaiserlichen Verwalter (procu- rator argentariarum Pannoniarum et Dalmatierum) ‘ebenso mit dem Sitz in Domavia an. Wegen der schweren inneren politischen Verhiltnisse, die das Reich zur Regierungszeit des Kaisers Gallienus (253-268) besonders erschiterten, als sogar vierachn Gegenkaiser und Usurpatoren um den Thron Kimpften und der Druck der Barbaren auf don Donaulimes immer stirker wurde, vereinte der Kaiser Claudius TI, Gothieus (268-270) die Verwaltung aller 116 Bergwerke Jlyricums und stelle den curator Myrici ‘metallars an die Spitze. Die Hauptaufgabe dieses Angestelten war obne Zweifel dic Sicherstelimg eines groBen Zufluses von Edelmetallen fir die Herstellung des hochwertigen Goldes, das die Treue der Legionen sicherte sowie von Eisen und Blei, mit denen der limes an der Donau verteiclgt ‘wurde. Zur Regierungweit von Claudius I. Gothicus warden in Siscia neben zwei vorhandenen noch zwei weitere Monzsttten créffnet, die ausschlieBlich fir das romische Heer arbeiteten. Von Septimius Severus bis zum Untergang des westlichen romischen. Reichs wurden die Silberbergwerke suf dem Gebiet Pannoniens und Dalmatiens von den kaiserlchen ‘Verwaltern vorwiegend aus Domavia geleitet, von welchen sogar 2wolf bekannt sind. Ein Prokurator der anfinglichen Regierungzeit von Septimius Severus wurde in Jezero auf Rudaik repistriert. Der letzte in der Reihe der kaiserichen Prokuratoren, der in die Zeit des Ubergangs vom 3. zum 4, Th. n. Chr, datiort wird, hatte seinen Siz in Kastrum bei Stojnik auf Kosmaj, wohl aus Sicherbeitsgrinden. Damavia verdankt seine Entwicklung von cinem bergminnischen vicus zur Kolonie der Tatsache, da die meisten Kaiserlchen Prokuratoren seit Mitte des 2. bis zur Wende vom 3. ins 4, Ih. (procuratores argentiarum, procuratores Augusti) hier resiierten. Die Sitberfirderung auf dem Gebiet Dalmatiens dauerte vom 1, Jh. n. Chr bis zum Untergang des westlchen rémischen Reichs, in cinigen Regionen setzte sie im Laufe des. Mittelaiters und der osmanischen Besetzung ein. Das rmitlere Bergbaurevier fir die Férderung des’ siberhaltigen Bleis in Dalmation war Argentaria, welches auf das Gebiet zwischen den Flissen Jadar und Drina in Ostbosnien 1 lokaliseren ist, Diese Region hatte eine gute Staenverbindung sowohl mit dem dalmatinischen Provinzzentrum Salona als fauch mit dem pannonischen Sirmium. In dieser Region befand sich auch der Sitz der ksiserlichen Prokuratoren fir die Silberbergwerke - Domavia. Reiche Silberbergwerke befanden sich auch im Sidosten Dalmatiens, in den Berghaurevieren der Flisse Lim und Ceotina. Bis zur Reform von Mare Aurel kontrolierten ire Ausbeutung Kaiserliche Prokuratoren aus Bijelo Pole und Pljevija in Sandak. In dieser Region sind auBer den Prokuratoren auch Kleinere Bergangestelte (argent! actor, adiutores tabular, vil) aus der Reine der kaiserichen Freigelassenen und Sklaven registriert. Der Verwaltungssitz der Bergwerke fir diese Region war héchstwahrscheinlich in der romischen Siedhing Kolovrat bei Prijepolje im Tal von Lim. Die Bergwerke aus dem Stdosten Dalmatiens waren cin Bestandtell des groBen kaiserlichen Besitzes, der gro8e Raume von Drina im Nordwesten bis Dardanien im Sidosten umfabie, Die dalmatinischen und panmonischen Bergwerke waren bis Trajan und Hadrian selbstindige Einheiten. Ein Hinweis daflir sind auch Serien des sog. bergménnischen Geldes. mit den Legenden metalli Ulpiani Delm(atiei), metal(li) Delm(atici), metalli Ulpizni Pann(onici), metal(tis) Pannoniciz. An ibwet Spitze standen kaiscrliche Prokuratoren (procurator argentariarum Delmaticarum, procurs- lor argentariarum Pannonicarum). Wo einzelne von lesen Bergwerken genau lagen, ist nicht eindeutig festzulegen,A. Skogro Die Bergwerke um Krupanj, Zajaéa, Valjevo, Loznica, aus dem Berghaurevier des Flusses Kolubara, vom Beng Kosmaj in Westserbien sowie die Bergwerke bei Beograd gehoren den pannonischen Bergwerken (meralli Pannonic). Die Silberforderung in diesen Regionen stagnierte im Laufe des 2., 3. und in der ersten Halfte des 4. Jhs. n. Chr. Die pannonischen Bergwerke waren vor der Reform von Marc Aurel soparat organisiert und hatten an der Spitze kaiserliche Verwalter aus dem Ritterstand (procuratores Augusti argentariarum Pannonicarum) Alle drei dieser Prokuratoren waren nicht aus Domavia, » Fksploatacja srebra na podrudju rimskih provincia Dalmacie.. « Opvse._archacol. 22, 89-117 1098. WT In der Rémerzcit wurde das Silber am meisten nach Rom und [alien ausgefihrt, wohin man auch groBe Mengen Blei lieferte. Das Blei wurde im Gewerbe, in der Architektur, im Scht—sbau, in der Bewaffnung usw. gebraucht. Das Blei wurde in groBen Abgissen (massae plumbariae) aus Dalmatien nach Italien noch seit dem Ende des 1 Jhs. v, Chr, tansportiert, besonders geschitat wurde es in der Spatantike. Dem Namen nach nicht bekannte Schrifsteller heben seine Qualitat hervor,